U marketingu se metode mogu mijenjati, ali temeljna načela ostaju ista

ST: Možete li povući paralelu između marketinga s kraja 20. stoljeća i današnjih potreba i zahtjeva?

Pavičić: Potrebe i zahtjevi u marketingu uvijek su isti. Uvijek imaju za cilj postizanje tržišnih rezultata i zadovoljenje nekih potreba. Ono što se mijenja je okruženje, tehnologija, obrazovne institucije. Profesor Fedor Rocco prvenstveno je djelovao u obrazovnim ustanovama iz ovog područja. Važno je stalno propitivati ono što se često uzima ‘zdravo za gotovo’, a što nam olakšava prijelaz s pitanja ‘kako’ na pitanje ‘zašto’.

ST: Unatoč promjenama u tehnologiji, potrošačkim navikama i društvenim strukturama, temeljni principi marketinga ostaju relevantni. Oni nas uče da je razumijevanje potreba i želja potrošača, kao i prilagođavanje marketinških strategija tim potrebama, univerzalna komponenta uspješnog marketinga. Da li, po vašem mišljenju, suvremeni marketing slijedi te postulate?

Pavičić: Ako nekoga educirate na način da razumije osnovne principe marketinga, računovodstva, menadžmenta, matematike, statistike i svega ostalog što može pomoći, shvatit će zašto su neki postupci korisni. Na primjer, razumijevanje zašto je snižavanje cijena, oglašavanje ili ulaganje u istraživanje tržišta važno, olakšat će prilagodbu promjenama u tehnologiji, kao što je oglašavanje na društvenim medijima. Iako se metode mogu mijenjati, temeljna načela ostaju konstantna i bit će rele - vantna i u budućnosti. Dosadašnja iskustva i stručni savjeti, posebice onih koji su radili u našim krajevima, iznimno su vrijedni. Bitno je lokalizirati strano znanje i prilagoditi ga našem kontekstu.

Dodavanjem novih uvida i perspektiva pridonosimo globalizaciji znanja i činimo ga dostupnijim široj publici. Profesor Rocco je odigrao značajnu ulogu u premošćivanju jaza između zapadnog znanja i našeg lokalnog sustava, uvodeći nove ideje, a ne dovodeći time u pitanje postojeće norme.

Za mlađe generacije važno je ne prihvaćati stvari zdravo za gotovo, već propitivati i izazivati status quo. Stalnim pomicanjem granica i traženjem novih perspektiva možemo potaknuti inovacije i napredak. Ovaj način razmišljanja ne odnosi se samo na akademsku zajednicu već i na druge aspekte života, poput književnosti, politike, sporta, umjetnosti.

Sve je to nešto što nas unaprjeđuje. Promjene u društvu prisutne su u politici, ekonomiji, tehnologiji – sve je isprepleteno. Zapravo, ne znate koji vam je dio dao dobre stvari da se oslanjate na ideje koje sami smislite. Kao u staroj definiciji oglašavanja, 50% je bezvrijedno, a vi jednostavno ne znate kojih 50%. Tada morate imati širok pristup.

ST: Nedavno ste sudjelovali na Okruglom stolu, posvećenom rodonačelniku suvremenog marketinga i istraživanja tržišta, profesoru emeritusu Fedoru Roccu. Koje su temeljne poruke s toga skupa? pripremio Branko Pavlović

U čemu je veličina i utjecaj prof. Rocca na kretanja marketinga u Hrvatskoj?

Pavičić: Što se tiče temeljnih poruka, po meni je bitna generalna poruka da je skup uopće održan. Još uvijek cijenimo pojedince koji dugo nisu među nama, poput profesora Rocca koji nije među nama već gotovo 15 godina. Važno ih je pamtiti jer kulture koje ne drže do svojih velikana, do svojih ljudi koji su nešto učinili, promijenili, uveli itd., ne traju dugo.

Uvijek morate imati neka sidra, a mi živimo u kraju gdje se ljudi vežu za pojedince, za osobe, pa ta sidra najduže opstaju. Naravno, sidra koja smo imali možda su se također promijenila, možda su s vremenom postala manje privlačna ili jednostavno više nitko ne mari za njih.

Poruka ovog susreta tim je veća, a sve generacije osjetile su da su nešto dobile, možda i ne znajući što točno opipljivo, ali su imali priliku vidjeti se, čuti i razmijeniti iskustva i kontakte. Skup je imao dobru vibru i možda bio pomalo nostalgičan, jer takva druženja danas više ne postoje. Svakako, to okupljanje ne bismo trebali doživjeti kao nekakvu nostalgičnu anakronost ili nešto slično. Umjesto toga, to okupljanje moglo bi inspirirati ljude da se ne boje mijenjati, uvoditi, prilagođavati, kritizirati i tako dalje – nešto, što bi možda bilo lakše shvatiti zdravo za gotovo.