Viktor Car Emin: Život i djelo by Fluminensiana

VIKTOR CAR EMIN

Viktor Car Emin

Život i djelo

INICIJATIVA ZA ZAŠTITU BAŠTINE KASTAV, 2015.

Život i djelo

Izadavanje knjige omogućeno je potporom Ministarstva kulture Republike Hrvatske (Ugovor br. 05-680-11; Klasa: 612-10/10-06/1030; Urbroj: 532-07-01/2-11-02) Nakladnik: Inicijativa za zaštitu baštine Urednik: Goran Moravček Računalna priprema knjige: Studio G Kastav, 2015. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 130703085. ISBN 978-953-56683-5-0

Viktor Car Emin

VIKTOR CAR EMIN Život i djelo

INICIJATIVA ZA ZAŠTITU BAŠTINE Kastav, 2015.

Život i djelo

Istra i Kvarnerski otoci - ono što se može obuhvatiti pogledom s vrha Učke, komadić hrvatske domovine - trajna su i nepresušna Careva inspiracija.

Lovran početkom 20. stoljeća 4

Viktor Car Emin

CAREVO PERO Bit će otprilike trideset godina, što se trsim, da po svojoj dužnosti pomažem u političkom, a osobito u kulturnom nastojanju moga kraja. Sve to ne bi smjelo da ima posla s književnošću, ali s mojom je ‘literaturom’ u dosta tijesnoj vezi, napisao je Viktor Car Emin u svojoj prvoj Autobiografiji, čime je sam najbolje naznačio zadaću i domete svoga djela, obuhvaćenog u oko 140 pripovijedaka, jedanaest romana, tri drame, pričama za djecu, prijevodima, kao i u člancima razasutim po raznim novinama i časopisima da im se ni broja ne zna. Njegovo pero bilo je snažno oružje u narodnoj borbi istarskih Hrvata. Pišući za zagrebačke Novosti članak o Viktoru Caru Eminu, povodom njegovog šezdesetog rođendana, Rikard Katalinić Jeretov (Volosko, 8. siječnja 1869. - Split, 29. studenoga 1954.) sjetio se njihovih zajedničkih druženja i Carevih riječi: Stvari, u koje sam bio u životu umješan, bile su jače od mene i tako mogu reći da je iz tog moćnog odnosa izašlo gotovo sve što sam bilokad napisao. Barba Rike je dometnuo: I mi svi znamo, a ja možda ponajbolje, koje su te stvari, u koje je on bio umješan. Te stvari bile su prirasle i uz moje srce, zato sam ja njega dok se - kako bi on govorio - ‘motao u njima’, slijedio gotovo na svakom koraku.1 5

Život i djelo

Tome se nema ni što dodati ni što oduzeti. Često se o Carevom književnom radu govori(lo) s omalovažavanjem. Vjerojatno njegova djela nisu vrhunac literarnog izraza po mjeri književne struke. Međutim, kritičarima ponekad promakne poetika života, pa i sam život stvaralaca i narodnih pregalaca, koji su djelujući u određenim povijesnim okolnostima vagali između literature i zalaganja za našu stvar. Oni su (ne)svjesno, žrtvujući čisti literarni izraz, znatno doprinijeli tome da mi koji jesmo, jesmo upravo to što jesmo zahvaljujući i njima. Ili, kako je jednom prilikom kazala dr. Ines Srdoč Konestra, koja je doktorirala s temom o Caru Eminu, da ni bilo njih, ne bi bilo nikega! Pisanje je za njega opredjeljenje, način kulturnog i javnog djelovanja, način borbe za osvješćivanje hrvatskoga naroda u Istri, način potvrde životnoga kreda. Istra i Kvarnerski otoci - ono što se može obuhvatiti pogledom s vrha Učke, komadić hrvatske domovine - trajna su i nepresušna Careva inspiracija.2

Piščevi roditelji: Franjica i Anton Car

Viktor Car Emin

VEZAN UZ MORE Viktor Car Emin rođen je 1. studenoga 1870. godine u mjestu Kraj, udjenutom između Lovrana i Mošćeničke Drage, u doba austrijske uprave. U godinama njegovog rođenja i najranijeg djetinjstva promijenit će se lice ovoga kutka Jadrana, kao i obližnje Rijeke, koja je kao Corpus separatum bila pridružena Ugarskoj. Tri godine nakon Viktorova rođenja, željeznica je povezala obale Kvarnera s Bečom i Peštom što je potaklo gospodarski uzlet Rijeke, kao i turistički procvat Opatijske rivijere, ali istovremeno i prouzročilo propast primorskih gradića koje je pruga zaobišla. Austro-ugarska uprava, njemački i talijanski jezik u javnim službama i školstvu te jačanje iredentizma pobudili su, naravno, odgovor Hrvata. U drugoj polovici 19. stoljeća razmahao se snažan narodni pokret na hrvatskom i slovenskom području Istre, Liburnije i Kastavštine, koji su bili pod upravom tršćansko-koparskog biskupa, što je imalo velikog upliva ne samo na crkvena zbivanja već i na društvene i političke odnose.3 Kastavska čitalnica, osnovana 1866. u jeku narodnog preporoda, imala je bitnu ulogu u društveno-političkom životu Kastavštine i Istre, a njezini članovi bili su među organizatorima Prvog tabora Hrvata Istre i kvarnerskih otoka,4 održanog 21. svibnja 1871. uz kapelu sv. Mihovila.5 7

Život i djelo

Viktor Car potekao je iz pomoračke obitelji. Njegov otac Anton radio je u egipatskom Port Saidu, što je njegov sin prikazao u noveli Ložač.6 Majka Franjica, rođena Hamza, podrijetlom je bila iz Lovrana, gdje je Viktor - jer mu je ondje živjela baka, a u Kraju nije bilo škole - sjeo u školske klupe primoran pratiti nastavu na jeziku Dantea, iako su tada u tom primorskom gradiću samo četiri obitelji govorile talijanski. Osnovnu školu pohađao je od 1876. do 1880. Učitelj mu je bio ljuti narodni otpadnik,7 ali svećenici, čiji je utjecaj tada bio velik, bili su gorljivi narodnjaci.8 Mađarsku gimnaziju u Rijeci polazi od 1880. do 1881., a potom dvije godine šegrtuje u riječkoj trgovini mornarskim potrepštinama. Školovanje nastavlja u Kopru (1883.-1889.) na hrvatskom odjeljenju preparandije.9 Već u ranim radovima, a 1888. objavljuje svoju prvu pripovijetku Bijednici u tršćanskoj Našoj slozi,10 naznačio je smjer kojim će broditi književnim prostranstvima. Pod pseudonimom Vlatko Krajanin objavio je 1889. i 1890. godine u tom tršćanskom listu, što je izlazio na hrvatskom jeziku, opise puta u Egipat. Na putovanje do Aleksandrije, gdje su mu živjeli roditelji, krenuo je brodom iz Trsta te je naširoko iznio svoja zapažanja u serijalu Put u Egipat. Opisujući plovidbu uz istarsku obalu, mladi je pisac Poreč opisao kao gnijezdo naših najvećih protivnika, ističući kako je i nehotice potražio očima onu kuću, Istarsku sabornicu, u kojoj se naši neustrašivi zastupnici bore za prava istarskih Hrvata.11 U to je doba u Poreču živjelo oko 3000 žitelja, mahom talijanske narodnosti, među kojima su se isticale dobrostojeće plemićke i građanske obitelji.

Viktor Car Emin

ISTRA POD AUSTRIJOM Istra se, nakon bitke kod Leipziga 1813. godine i poraza Napoleona, našla ponovo pod Austrijom. Beč je ondje ustanovio jedinstvenu pokrajinu, s Trstom kao glavnim gradom, a od 1825. godine istarsko je sjedište u Pazinu. Poslije bitke kod Solferina te austrijskog poraza, kao i ozbiljne novčane krize koja je prijetila državnim bankrotom, odlukom cara Franje Josipa I., država je reformirana 1860. godine ukidanjem devetogodišnjeg apsolutizma i donošenjem Carske povelje o uredjenju nutrnjega državno-pravnoga odnošenja monarkije (Listopadska diploma). Car Franjo Josip I. potpisao je novi ustav 26. veljače 1861. godine. Sukladno tadašnjem ustroju države, Istra je zajedno s Krkom, Cresom, Lošinjem i ostalim manjim istarsko-kvarnerskim otocima, postala autonomna pokrajina, markgrofovija, u sastavu Austrijskog primorja, te dobiva Pokrajinski sabor sa sjedištem u Poreču.12 Istarska markgrofovija s kvarnerskim otocima bila je za austrijske vladavine odvojena od ostale Banske Hrvatske, koja je bila u mađarskom dijelu Monarhije, ali i od Dalmacije, iako je ova tada sastavni dio austrijskog dijela države, poput Istre. Talijani imaju u Istarskom saboru prevlast i zbog izbornog zakonodavstva, koje je zadržalo prevlast feudalnih i(li) staleških podjela društva. Zbog imovinskog cenzusa temelje9

Život i djelo

nog na visini plaćenog poreza, izborni sustav je pogodovao bogatijim slojevima društva, a to nije bila hrvatsko-slovenska seoska većina koja je naseljavala mahom unutrašnjost poluotoka. Hrvati nisu imali građanskog staleža, izuzev na Kastavštini i u Vrbniku na otoku Krku. Hrvatski seljaci u Istri, koji su dotad živjeli pod feudalnim gospodarima, nisu bili tada još narodno osviješteni, a njihovo je svećenstvo bilo bez narodnog vođete, a nije bilo ni organizirano niti politički zrelo, da bi bilo spremno kod izbora preuzeti vodstvo (...) Zato zapadno od Učke nije bilo kod izbora hrvatskog kandidata. Tek poslije smrti biskupa Jura Dobrile (1882.), a započevši s dr. Matkom Laginjom (1852.1930.) počela se izvan redova svećenika buditi hrvatska istarska inteligencija.13 Profesor hrvatskog jezika na muškoj učiteljskoj školi u Kopru, koju je pohađao Viktor Car u razdoblju od 1885. do 1889. godine, bio je domoljub Fran Franković (1849.-1924.), rodom s riječke Drenove. Nadahnut Ilirskim pokretom, preporodnim je idejama zanio mladog Viktora, a ovaj je, među ostalim, napisao o svojem učitelju: U prvoj mladosti sreo se i s pokojim od najstarijih: s Gajem, Veberom-Tkalčevićem, Preradovićem, Mažuranićem... O svakom je umio ponešto da priča. Najviše o Šenoi, Kumičiću, Vjekoslavu Klaiću i o dr. Ljuto ga je boljela sudbina njegove rođene Rijeke, s mnogo je ljubavi spominjao njezinog prerano umrlog pjesnika Ivana Dežmana. Uvelike je cijenio riječkog borca Erazma Barčića, a tako i naše najistaknutije istarske vođe, svoje lične prijatelje. Ja sam pobožno slušao i primao. Pripovijetku Na uzburkanom moru, koja je objavljena u Trstu 1894. godine, Car Emin je posvetio Franu Frankoviću, a pola stoljeća kasnije, njegov je lik utkao u svoju Danuncijadu, prikazavši ga u liku Ravnatelja.14 10

Viktor Car Emin

Rikard Katalinić Jeretov i Viktor Car Emin

BARBA RIKE - CAREV POBRATIM Car je radio između 1889. 1900. godine u pučkim školama u Sovinjaku, Lipi i Voloskom. Prvo učiteljsko mjesto u Sovinjaku (1889.-1891.) teško je prihvatio te su mu stradali živci i obolio je od depresije. Stoga je tražio namještenje uz more što je i uspio stigavši preko Lipe (1891.-1892.) u Volosko (1893.-1900.). Ondje se povezao s Rikardom Katalinićem Jeretovim, uz kojeg će ga vezati doživotno čvrsto prijateljstvo i njiževna suradnja. Bili su pobratimi. Svoja učiteljska iskustva unio je u pripovijetke, koje u žižu interesa stavljaju učitelja, i to siromašnoga, obespravljenoga i omalovažavanoga narodnoga učitelja - Hrvata, ili se na koji drugi način bave školstvom.15 U tom duhu napisane su pripovijetke Stari kapelan (1896.), Barba Mikula (1896.), Sličica iz Istre (1898.) i Mutni vidici (1910. i 1917.), koje je dotaklo i pero njegovog pobratima R. Katalinića Jeretova.16 11

Život i djelo

Rješnje o imenovanju Viktora Cara učiteljem u Lipi 1891. g. 12

Viktor Car Emin

DRUŽBA SV. ĆIRILA I METODA ZA ISTRU Družba sv. Ćirila i Metoda, udruga za razvitak hrvatskog i slovenskog školstva u Istri, zasnovana na narodnokatoličkom temelju, bila je osnovana 24. veljače 1893. godine. Prvi predjednik družbe bio je Dinko Trinajstić (Vrbnik, 9. listopada 1858. - Crikvenica, 27. veljače 1939.), a na prvoj godišnjoj skupštini u Opatiji 4. veljače 1894. za predsjednika je izabran Dinko Vitezić (Vrbnik, 24. srpnja 1822 . - Krk, 25. prosinca 1904.), koji je na toj dužnosti ostao do 1901. godine. Viktor Car bio je tajnik Družbe od 1895. do 1900. godine, ali tajno da se vlasti ne dosjete, kako je napisao, jer je u ono doba to bilo za javne namještenike, a učitelji su to bili, nepodesno leglo te su se austrijske vlasti trudile da što više koče i ometaju njenu djelatnost. Međutim, kako je napisao Car, mi smo se osjećali jaki stoga što je za ovom našom ustanovom stajao čitav narod (...) Znao sam da su protiv naše ustanove listom sve najkrupnije sile Italije (...) što su se kupile u čuvenom društvu ‘Dante Alighieri’, otkud je istarska iredenta crpila sredstva za svoju ‘Legu Nazionale’, tvrdu kulu njihove asimilacione politike.17 Uoči Prvoga svj. rata Družba je imala oko četrdeset s pravom javnosti škola s više od 80 učitelja.18

Život i djelo

Svrha Družbe bila je ‘podupirati i pospješivati hrvatsko iliti slovensko školstvo u Istri na katoličkom temelju’. Car Emin je na Skupštini Družbe 1902. godine rekao: ‘Naš narod je bezsvjestan - on ne pozna ljepote svoga jezika; on ne zna slavne prošlosti cielokupnoga hrvatskoga naroda; on ne zna, da ima svoje krvi i svoga jezika i po mnogih drugih pokrainah, i milijune svoje braće, koja govore jezik sličan njegovomu. Nas svih je dužnost svuda raditi, da se narod osviesti, znajuć dobro, da kad bude osviešten, bit će on i cjelokupna domovina sretna.’

Viktor Car Emin

ZORA PUCA - BIT ĆE DANA! Snaži čitaonički pokret u Kvarnerskome primorju i Liburnijskoj Istri. Na Carevdan, kojim se obilježavao rođendan Franje Josipa I., u Opatiji je 18. kolovoza 1889. godine, počelo s radom Čitaoničko društvo Zora. Ime društvu nadjenuo je književnik Car. U ostavštini Viktora Cara Emina, prema kojem je nazvana današnja opatijska Gradska knjižnica i čitaonica što sjedište ima u Zori, nalazi se bilješka s objašnjenjem naziva Zora. Car je zapisao: Zora puca – bit će dana! Za prvog predsjednika Zore izabran je Ivan Fiamin (Opatija, 9. srpnja 1833. - Rijeka, 25. travnja 1890.), književnik, riječki kanonik i opat Sv. Jakova. Ivan Tomašić, blagajnik posebno se zahvalio Emanuelu Vranicaniju Severinskom, prvom članu čitaonice, koji je rad Zore podupro s iznosom od 100 forinti. Zahvala je upućena i dr. Ignjatu Švarcu, liečniku i dobrotvoru našega puka što je darovao našemu družtvu ljepu svotu od 50 for. Ivan Fiamin je održao vatreni rodoljubni govor kazavši kako svečanost, koju danas slavimo sa otvorenjem ove hrvatske čitaonice ‘Zore’ u Opatiji, čini bez dvojba znamenit dogodjaj u povijesti istarskih Hrvata (…) Primjerom nam je ‘Hrvatska čitalnica’ u starodrevnom gradu Kastvu. Ognjište je to, koje je širom pokrajine porazbacalo hrvatske sviesti žarke zrake. Takva zraka pade sretno i na ovaj val sinjega mora, u našu divnu Opatiju, ter tu požrtvovnim patrijotizmom nekolicine samo domaćih muževa došli smo do gradnje ovih prostorijah i do oživotvorenja ovog čitaoničkog društva ‘Zore’, koju ovim svečano proglašujem otvorenom.

Ĺ˝ivot i djelo

Emilija (Ema) Car, 1929. godina

Viktor Car Emin

Učiteljsku službu Car napušta početkom 20. stoljeća, a tada seli iz Voloskog u opatijsku Vilu Dalibor zajedno sa suprugom Emilijom, Emom, rođenom Jurković, s kojom stupa u brak 1897. godine, nakon čega je svojem prezimenu dodao pridjevak Emin. Radi kao službeni tajnik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru (1900.-1921.) te ispunjava člancima i uređuje vološćanski ‘Narodni list’ (1900. 1902. i 1904.), ‘čakavski pisan - na ustuk ‘Prave Naše Sloge’, što ju je izdavao otpadnik dr. Krstić. Oba lista pisana su i stilom i tonom - revolverskim’.19 Vraća se prosvjeti nakon što je postao upraviteljem Škole za dalju naobrazbu u Opatiji (1905.-1910.) i osnovne škole u Ičićima (1911.), a potom je nastavnik na gimnaziji u Opatiji (1915.-1918.).

Život i djelo

Autorski ugovor za izvođenje komada ‘Zimsko sunce’ u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 18

Viktor Car Emin

KNJIŽEVNA SLAVA Svoj prvi roman Pusto ognjište, u izdanju Matice hrvatske, objavljuje u Zagrebu 1900. godine. Građa koju je ovim roman obuhvatio dotiče u ono što mi je i oku i srcu najbliže bilo: u more i život na njemu.20 Bijelih jedara bilo je sve manje na Kvarneru, a s propašću jedrenjaka mornari su ostajali bez posla. Ponovni povratak morskih vukova na more te pokušaj osnivanja parobrodarskog društva opisao je Car Emin u romanu Usahlo vrelo, (1904.), a prerastanje primorskih mjesta u turističke središte prikazao je u djelu Iza plime (1913.), koje tematski zaključuje trilogiju o gospodarskim i društvene prilikama na Kvarneru početkom 20. stoljeća. Djela Viktora Cara Emina bila su potaknuta nakanom autora da bude izravno društveno-politički angažiran. Vrijedi to podjednako za dramu Zimsko sunce (1903.) kao i za roman Nove borbe, objavljivan u nastavcima u Savremeniku (1908.), a kasnije tiskanom kao knjiga u Beogradu (1926.) i Zagrebu (1949.). Zimsko sunce, s podnaslovom Slika iz istarskog života u četiri čina, premijerno je izvedeno u u Zagrebu 10. prosinca 1902., a potom će biti prikazano na Sušaku, u Varaždinu, Karlovcu, Osijeku, Trstu, Lošinju, Splitu i Dubrovniku.21 Ovom predstavom Viktor Car Emin je najavio svoju dramsku trilogiju s osnovnom temom odnarođivanja, odnosno pretenzijama Talijana za našim teritorijem.22 Zimsko sunce doživjelo je veliki kazališni uspjeh. Komad je bio prikazivan u prosincu 1902. i u siječnju 1903. godine u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Život i djelo

‘Zimsko sunce’, Zagreb, 19. prosinca 1930.

‘Na straži’, Gradsko kazalište Virovitica

Viktor Car Emin

Svjedoči o tome Viktor Car Emin u autobiografskom zapisu ‘Iz mog života’: “Kad mi u teatar, a ono nas zabliještilo jako svijetlo. Prijatelji mi objasniše, da je predstava svečana, otuda i ona svjetla uokolo zavjese. Uto nam se otkrila i pozornica, a na njoj redom sve sami istaknuti umjetnici, Šramica, Fijan, Borštnik, Dimitrijević... A što je do publike, neka svjedoče sačuvane novine iz onih dana. To je bilo oduševljenje (...) što nas je čekalo vani, pred kazalištem! Tu opet glava do glave, svi kliču i pozdravljaju, dok nas neki omladinci ne digoše u kola, što će nas odvesti u Grand Hotel, jer je odlučeno, da se naša ‘gloria’ ondje produži. Kad eno novog čuda! Nas dvoje u kola, a omladincima palo u glavu, da raspregnu konje, pa da nas sami vuku.” 23

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

POLITIČKA PREVIRANJA Zagrebačka publika je zalaganje tada 32-godišnjeg Cara Emina za očuvanjem hrvatstva u Istri poistovjetila s otporom prema mađarizaciji u Banskoj Hrvatskoj. Drama je u Zagrebu prikazivana tijekom tzv. narodnog pokreta, đačkostudentskih nemira protiv nesmiljene mađarizacije što ju je provodio ban Dragutin Khuen-Héderváry. Dogodilo se ujedno političko zbližavanje Hrvata i Srba u Dalmatinskom saboru 1903. godine, kada je prvi put formuliran program tzv. novoga kursa, čime su stvorene pretpostavke za usvajanje Riječke i Zadarske rezolucije te formiranje Hrvatsko-srpske koalicije. Istovremeno se budi Hrvatski katolički pokret kojega potiče krug oko tadašnjeg krčkog biskupa dr. Antuna Mahniča, podrijetlom Slovenca (Kobdilj, Slovenija, 14. rujna 1850. - Zagreb, 14. prosinca 1920.).24 Liberalci, među koje se sam uvrstio i Viktor Car Emin ustali su protiv klerikalaca otkad je 1903. na papinsku stolicu sjeo bivši patrijarh venecijanski Sarto25 i navijestio rat svemu što je napredno te je svećenstvo i u nas - naročito ono mlađe postalo u pravom smislu riječi ratoborno, upravo - zelotsko. Usto, smatrao je Car Emin, nema talijanskog popa u kome ne bi drijemao neki rimski imperijalist! 26

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

IREDENTIZAM Talijanski nacionalisti su početkom dvadesetog stoljeća pokrenuli pitanje takozvanih neoslobođenih teritorija, terre iredente. Iredentizam je oživio propagandu za dovršenjem talijanskog ujedinjenja, a to je podrazumijevalo oslobođenje Trentina, Trsta i Istre, koji su bili pod Austrijskom vlašću. Rijeka tada još nije spominjana. Iredentisti su temeljili svoje težnje na potrebi da Italija stekne prevlast nad Jadranom, jer je to bio preduvjet ekspanzije na Sredozemlje. Talijanski nacionalistički pokret rađa se na razmeđi književnosti i politike, negdje oko 1903. godine, kada nalazi svoj izraz u nekim firentinskim časopisima - Leonardo, Hermes, Il Regno. Osnovna značajka tog pokreta negativan stav prema demokraciji i socijalistima, a to je poziv buržoaziji da se osvijesti i započne protuofanzivu. Puk, gomila, prostota - to su neprijatelji na koje počinju ukazivati nacionalisti. Jer, kažu oni, gomila nije subjekt ni slobode ni povijesti. Nad njom se, dakle, s punim pravom izdiže - nadčovjek. U Italiji se pojačava propaganda ekspanzije, ali ekspanzionizam nije shvaćen samo kao traženje tržišta za talijansku industriju i narudžbe za ratnu proizvodnju, nego je, prije svega, sredstvo za vođenje unutrašnje politike. Tako je teorija ekspanzionizma poslužila kao instrument za rušenje stare Italije. Ekspanzionizam se odmah pretvara u militarizam. Enrico Corradini (1865.-1931.), pisac, političar, istaknuti talijanski nacionalist, piše kako nacionalisti možemo biti samo na jedan način – imperijalistički. Instrument da to postignemo je uvijek isti – rat. Car Emin o Gabrielu D’Annunziu i Danuncijadi (str. 24, 26, 28, 30, 32) u (vjerojatno) izmišljenom razgovoru 25

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

MLETAČKI LAV Nacionalisti su kao glavnu prepreku na putu ekspanzije Italije smatrali upravo Slovence i Hrvate. Zbog toga je talijanski nacionalizam posvećivao glavnu pažnju jadranskom pitanju, tražeći da se nadasve poradi na uspostavljenju talijanske prevlasti na Jadranu.27 Gabriele D’Annunzio, čijim se likom i djelom Viktor Car Emin bavio u romanu Danuncijada (1946.), ali i u mnogim svojim člancima, već je 1902. godine agitirao u Istri. Ja sam na njega pokazivao prstom u našem ‘Narodnom listu’, godine 1904., kad je nakon svog krstarenja po Dalmaciji pisao Corradiniju, žestokom iredentašu, kako je na onom svom putu Dalmacijom naišao u Trogiru na Lava, što se, obavijen - kao zanak korote - nekim malim čempresom, čini, kao da nešto čeka. ‘Držim - veli pjesnik dalje - da bismo tom iščekivanju morali i mi da posvećujemo neki kult’.28 Mletački lav, kao simbol talijanstva Dalmacije, poticao je brojne skupine i pojedince na hrvatskoj obali Jadrana da ih uništavaju. Pripadnici Sokola Kraljevine Jugoslavije su 1. prosinca 1932. godine uništili ili teško oštetili osam starih mletačkih lavova u Trogiru, a to je bio samo jedan u nizu incidenata, što je dovelo gotovo do izbijanja jugoslavenskotalijanskog rata.29 Među Hrvatima postojala su razmimoilaženja o tome kako se oduprijeti stranim prijetnjama. Đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer i Franjo Rački, otac hrvatske historiografije i prvi predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, preporodne ideje ilirizma s vremenom su zamĳenili jugoslovjanstvom, pod čime se podrazumijevao suživot Hrvata, Srba, Slovenaca, ali i Bugara, ujedinjenih u Habsburškoj Monarhĳi, od slovenskog Triglava do bugarske Varne. 27

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

JUGOSLAVJANSTVO I(LI) PRAVAŠTVO Jugoslavenstvo u Banskoj Hrvatskoj šezdesetih godina 19. stoljeća, koje su zagovarali narodnjaci, nije bilo, međutim, šire prihvaćeno. Unionisti su savez tražili s Mađarima, a protiv austrĳskoga dĳela Monarhĳe. U to doba djelovala je i Stranka prava na području Banske Hrvatske, koju je 1861. godine utemeljio Ante Starčević pod geslom: Ni pod Beč ni pod Peštu, nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku. Narodnjaci i pravaši oblikovali su u drugoj polovici 19. stoljeća dvije nacionalne ideologije koji će obilježiti hrvatsku politiku do naših dana. Car Emin bio je u svojim mladim danima naklonjen pravaštvu, vjerojatno što mu je uzor bio Starčevićev sljedbenik, književnik Eugen Kumičić, koji je bio podrijetlom iz obližnjeg Brseča i kojega je mladi Viktor imao prilike upoznati. U spisateljskom smislu Viktor Car Emin piše u tradiciji šenoinske književnosti, realističkom manirom, a tematski se nastavlja na Kumičića s izrazitom domoljubnom tendencijom.30 U političkom smislu, međutim, poput Frana Supila, koji je iz Dubrovnika stigao na Sušak i u Rijeku, napustio je i Car Emin pravaštvo. Doskora obojica ljuto razočarani, ubrzo se nađosmo zajedno: on na čelu jednog krupnog, za sudbinu naših naroda presudnog pokreta, a ja na liniji njegove ideologije, kao njegov odani i privrženi sumišljenik. Odlučno je na mene utjecala ona smiona gesta 26-godišnjeg mladog čovjeka, onaj telegram: ‘Osuđujem Staroga!’, što ga je uputio u Zagreb u dane, kad se Stranka prava lomila. Kad je Supilo nekoliko vremena zatim stigao na Sušak, da tu preuzme uredništvo Hrvatske Sloge, poželio sam da ga pobliže upoznam. Znali smo se po radu, i to je dostajalo, da nas još tješnje zbliži i naše poznanstvo prometne u iskreno i trajno prijateljstvo.31 29

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

EMA PREPISALA RIJEČKU REZOLUCIJU Rijeka je početkom 20. stoljeća politički ključala, jer su se u gradu sukobljavali interesi triju nacionalnih zajednica - Hrvata, Talijana i Mađara. Usto, jačao je autonomistički pokret. U velikoj dvorani Riječke Čitaonice održan je 2. i 3. listopada 1905. godine sastanak hrvatskih i srpskih zastupnika iz pokrajinskih sabora u Dalmaciji i Istri te iz Banske Hrvatske nakon kojega je idući dan, 3. listopada, usvojena Riječka rezolucija, proizašla iz politike novoga kursa. Dr. Ante Trumbić uobličio je stilski ovaj dokument, koji je u opatijskom domu Viktora Cara Emina, u Vili Dalibor, prepisan u čisto. Stoga što je Car bio uzbudjen te je pokvario prvi prijepis, njegova supruga Ema prepisala je u čisto Riječku rezoluciju.32 Uskoro je osnovana Hrvatsko-srpska koalicija, a njezino je vodstvo preuzeo Frano Supilo. Nakon što je jedne lipanjske večeri 1905. godine u starom kazalištu Fenice bila je na programu predstava u kojoj se čula prisega Giovine Italia, grupa riječkih mladića, Talijana, željela je na obalama Kvarnera provesti ono što je Giuseppe Mazzini učinio na Apeninima. Osnovali su društvo Giovine Fiume 27. kolovoza 1905. zagovarajući priključenje grada Italiji.33 U listopadu 1907. godine Gabriele D’Annunzio u Rijeci čita svoj komad, Lađu, tragediju La Nave, prije prikazivanja djela na daskama u Rimu. Uspjeh urnebesan! Šovinizam je u orgazmu. Dobio je u pjesnikovoj ‘Lađi’ svoje novo evanđelje. ‘Arma la prova e salpa il mondo’! Oboružaj pramac i zalovi u svijet’. To će odsle biti nova parola jadranskog iredentizma! Mi smo na straži. Osluškujemo budni, pažljivi. Ja - s perom u ruci, piše Car Emin.34 31

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

(GEO)POLITIČKA PREKRETNICA Prvi svjetski rat bio je (geo)politička prekretnica. Nakon što je 26. travnja 1915. rimska vlada, mijenjajući ratne partnere, napustila Trojni sporazum ugovoren s Austro-Ugarskom i Njemačkom, te se priključila silama Antante - Velikoj Britaniji, Francuskoj i Rusiji - tadašnji talijanski ministar inozemnih poslova Giorgio Sidney Sonnino (1847.-1922.) tražio je jamstva za granice na istočnoj obali Jadrana, koje će njegovoj zemlji omogućiti daljnje teritorijalne prodore. Londonskim ugovorom, na temelju kojega je Italija ušla u Prvi svjetski rat, obećani su joj značajni dijelovi teritorija Goriške, Trsta, Istre, kvarnerskih otoka i dijela dalmatinskog kopna s otocima, ali ne i Rijeka. Međutim, u talijanskoj je javnosti bio stvoren osjećaj kako se, prema odredbama Londonskog ugovora, nadmetanje ne vodi samo za Istru, nego i za Rijeku, koja je bila ostavljena Hrvatskoj. Kada je postalo izvjesno da Monarhija nestaje, riječki Hrvati i Talijani nastojali su ostvariti svoje ciljeve osnivajući zasebna narodna vijeća. Hrvati su osnovali Narodno vijeće Sušaka i Rijeke, a riječki Talijani utemeljuju Consiglio Nazionale (Talijansko nacionalno vijeće), na čijem je čelu bio dr. Antonio Grossich (1849.-1926.). Postojala je i autonomistička struja, koja se zalagala da nekadašnji Corpus separatum, uključujući Deltu i luku Baroš, ostane zasebna geopolitička cjelina izvan talijanskih ili hrvatskih granica. Novostvorena Država Slovenaca, Hrvata i Srba, utemeljena 29. listopada 1918. u Zagrebu, nije imala stvarne moći da obrani Istru i u Rijeku.

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

Izabran u narodno vijeće Volosko-Opatija, imao je da sastavlja proglase za narod, gdje je zanosnim riječima prikazivao našemu svijetu novo stanje i pozivao ga da drži red i da s pouzdanjem gleda u budućnost. Car Emin je izdao jedan takav proglas kad su Talijani ušli u našu Liburniju, biser Istre, gdje je narodu govorio neka ima pouzanja u slobodnu braću, u saveznike i u predsjednika Wilsona. Kad se više nije moglo tim putem da se govori narodu, učestao je Car Emin dopisima u sušačke ‘Primorske novine’ i baš ti dopisi navukli su na njega mržnju mjesnih talijanaša. Došao je među prve na spisak za deportaciju, ali je sretno umakao i to najprije na Kantridu kod Rijeke (...) Istog dana postavio se na raspolaganje Narodnom vijeću Sušak-Rijeka, napisao je Rikard Katalinić Jeretov u zagrebačkim Novostima povodom 60tog rođendana Viktora Cara Emina.35 Viktor Car Emin, također se prisjetio tih dana: A onda 4. studenoga 1918. - talijanska okupacija, dani neizrecivog razočaranja. Malo zatim moj bijeg na Rijeku, pa na Sušak, u Bakar, u Kraljevicu, gdje sam ostao do siječnja 1921., sveđer na dužnosti pročelnika ‘Narodnog vijeća Rijeka-Sušak’ u svakodnevnoj borbi za priključenje Istre Jugoslaviji.36 Gabriele D’Annunzio zauzeo je Rijeku 12. rujna 1919. či-me je započela talijanska uprava, koja je trajala u gradu na Rječini do kapitulacije Kraljevine Italije 8. rujna 1943. godine. Pohod na Rijeku imao je (geo)političke posljedice, jer je Svetim ulaskom D’Annunzio omogućio Italiji dugoročnija teritorijalna postignuća i na području Rijeke, iako ona nisu bila predviđena tajnim Londonskim ugovorom 1915. godine kad je Rim promijenio ratne partnere i prešao na stranu Antante. Grad sa zaleđem, nekadašnji Corpus separatum, anektiran je Kraljevini Italiji početkom 1924. godine. Istra je otprije bila pod talijanskom upravom. 35

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

Viktor Car primljen je u dr탑avljanstvo Kraljevine Jugoslavije 1928. godine.

Ĺ˝ivot i djelo

Granica izmedju Italije i Jugoslavije na Fiumari

Viktor Car Emin

IZGUBLJENI ZAVIČAJ ‘Moj nastrašniji dan u životu’ - rekao je sijedi književnik ‘bio je 11. studenoga 1920. kad je bio potpisan ugovor u Rapallu. Nismo to očekivali’. Vračajući se tog dana u sumrak iz Bakra u Kraljevicu Car Emin je putem doznao od prijatelja da je Istra Izgubljena (...) Iz Zagreba je stigla telefonska vijest koja je potvrdila da su Istra, Učka i Opatija zaista otrgnuti od majke domovine (...) ‘Drama “Na straži” nastala je pod dojmom tog strašnog događaja, pod dojmom one noći u Kraljevici’.37 U Opatiju se Car Emin vratio 1921., a 1925. godine je umirovljen. Četiri godine kasnije, prodavši svoj opatijski dom u Vili Dalibor, prelazi na Sušak, u tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju. Od 1929. do 1940. uređivao je časopis Mornar, poučni i zabavni list za pomorski svijet. Carevo pero je tražilo svoje, jer u tom razdoblju pisao sam mnogo za Istru, a kad bi mi ponestalo argumenata, poslužio bih se pogdjekad i citatima iz slavnih djela.38 Vicencica, komedija u tri čina, koja je na premijeri u Zagrebu doživjela veliki uspjeh, nastala je također kao angažirano djelo jer je trebalo nešto uraditi i za Rijeku, ali atmosfera stvorena aferom trogirskih lavova, još se nije raščistila, niti se je sasvim stišala jeka nedavnih Benitovih zveckanja oružjem te su u Beogradu zaključili kako je najbolje predstavu skinuti s repertoara, jer važno mjesto u ‘Vicencici’ imaju brojna zapažanja o prijašnjem i tadašnjem životu Rijeke koja Car donosi kroz humoristične dijaloge likova.39 Komedija je objavljena i kao knjiga 1934. godine, potporom Gradske općine Sušak i s predgovorom Nikole Polića. Car navodi kako s Vincencom otpočinje u njegovom literarnom životu novo razdoblje: epoha prosjačenja milosti za štampanje mojih djela.40 39

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor i Ema Car

Viktor Car Emin

POVRATAK U OPATIJU Svoju najznačajniju knjigu, kronisteriju Danuncijada, Viktor Car Emin počinje pisati 1940., dvadeset godina nakon pjesnikova mahnitanja na Rijeci, u dane kad je Italija, nošena talasom nabujalog šovinističkog imperijalizma, ulazila u nov osvajački rat, u trenutku kad su s onu stranu mosta najbučnije odjekivale stare danuncijanske parole, ja sam - pun srdžbe, osvete i mržnje - sio za stô da u jednom svom novom djelu salijem na Gabrijela svu bujicu svoga bijesa. Međutim - izišlo je drukčije.41 Danuncijada je objavljena 1946. u Zagrebu, u izdanju Nakladnog zavoda Hrvatske. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Vktor Car Emin se sa Sušaka vratio u Opatiju, gdje je i preminuo je 17. travnja 1963. godine. Ema Car umrla je 1967. godine te je sahranjena uz supruga na opatijskom gradskom groblju. I tu se moj film prekida. Mala nepotpuna povorka trudbenika uma i srca. S iskrenom zahvalnosti sjećamo ih se i danas, u trenutku, kad nam u pohode dolaze njihovi nastavljači, predstavnici novih generacija, nosioci novog svijetla, vjesnici boljeg života.42

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

BIOGRAFIJA43 1. studenoga 1870. rođen u Kraju, nedaleko Lovrana 1876. - 1880. polazi talijansku osnovnu školu u Lovranu 1880. - 1881. polazi mađarsku gimnaziju u Rijeci 1881. - 1883. šegrtuje u trgovini Antuna Bastijančića (Antonio Bastiancich) 1883. - 1889. školuje se u Kopru na hrvatskom odjeljenju preparandije 1889. - 1891. učitelj u istarskom selu Sovinjak 1891. - 1892. učitelj u selu Lipa 1893. - 1990. učitelj u Voloskom 1895. - 1900. u tajnosti tajnik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru 1897. oženio se Emom Jurković (1878.-1967.) i dodao prezimenu pridjevak Emin 1900. - 1918. živi u Opatiji 1900. - 1921. službeni tajnik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru 1900., 1902. i 1904. urednik Narodnog lista 1905. - 1910. upravitelj Škole za dalju naobrazbu u Opatiji 1910. - 1914. urednik Mladog Hrvata 43

Ĺ˝ivot i djelo

Ema Car 44

Viktor Car Emin

1911. upravitelj osnovne škole u Ičićima 1915. - 1918. nastavnik na gimnaziji u Opatiji 1918. - 1921. živi na Sušaku, u Bakru i Kraljevici, pročelnik Narodnog vijeća Rijeka-Sušak 1921. vraća se u Opatiju 1920. - 1925. učitelj ženske realne gimnazije u Sušaku 1929. - 1945. živi u Sušaku 1929. - 1940. uređuje časopis Mornar 1945. vraća se u Opatiju 1949. izabran za dopisnog člana JAZU 1951. izabran za redovitog člana JAZU 17. travnja 1963. preminuo u Opatiji

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

BIBLIOGRAFIJA44 1888. (1) Bijednici, Naša sloga, Trst 1888. 1889. Put u Egipat, Naša sloga, Trst 1889. 1894. (2) U očajanju, Dom i svijet, Zagreb 1894. -

(3) Na uzburkanom moru, Naša sloga, Trst 1894.- pod pseudonimom Vlatko Krajanin putopisi: Izlet na Učku, Hrvatska, Zagreb, Naša sloga, br. 181, 182, 184, 185, 188, 189 - pod pseudonimom Emin: Naša sloga od 11. VIII. do 23. VIII., Izlet oko Krka, Hrvatska, Zagreb, br. 256, 257, 258, 259, 260, 262, od 12. XI. do 19. XI., pod pseudonimom Emin

1895. (4) Zornice, Naša sloga, Trst. – pod pseudonimom Emin (Lovran)

(5) Kako se dadoh u antisemite, Naša sloga. Trst - pod pseudonimom Emin

(6) Na Badnjak, Naša sloga, Trst - Emin

(7) Gospodin Barun, Hrvatska, Zagreb, br. 49, 50, od 28. II. i 1. III., pod pseudonimom Emin

1896. (8) Stari kapelan, Vijenac, Zagreb (s. R. Katalinićem Jeretovim)

(9) Barba Mikula, Vijenac, Zagreb (s R. Katalinićem Jeretovim)

(10) Jože, Prosvjeta, Zagreb (s R. Katalinićem Jeretovim)

1897. (11) Paron Vice, Vijenac, Zagreb (s R. Katalinićem Jeretovim) 47

Život i djelo

(12) Dalina ispovijest, Vijenac, Zagreb (s R. Katalinićem Jeretovim)

(13) U kušnji, Vijenac, Zagreb

(14) Tonova smrt, Vijenac, Zagreb

(15) Dobri pop Marko, Vijenac, Zagreb

(16) Parona Kate, Nada, Sarajevo, god. III., br. 17, 1. IX. str.323-326 - (s R. Katalinićem Jeretovim)

1898. (17) Sličica iz Istre, Vijenac, Zagreb 1898. - (s R. Katalinićem Jeretovim)

(18) Očalin, Vijenac, Zagreb 1898. (Lovran)

(19) Zvanićeva ljubav, Nada, Sarajevo, god. IV, br. 7 (str. 99 - 102), 8 (str. 115 - 118), 9 (str. 131 - 133), 10 (str. 149 - 150), 11 (str. 166 - 168), 12 (str. 181 - 183)

1900. (20) Pod stare dane, Vijenac, Zagreb 1900.

(21) Nadgrobni spomenik, Prosvjeta, Zagreb

(22) Bez službe, Spomen - cvijeće iz hrvatskih i slo- venskih dubrava, Zagreb str.154-166.

(23) Neznatni ljudi, Nada, Sarajevo - PUSTO OGNJIŠTE, roman, Matica hrvatska, Zagreb

1901. (24) Stari armiraljo, Vijenac, Zagreb, god. XXXIII., str. 261-264, 281-282, 301-302,321-323, 341-343. 1902. (25) U sjeni smrti, Nada, Sarajevo, god. VIII. br. 19 (253-256), 20 (269-271), 21 (281-283) 48

(26) Kontesa Nina, Vijenac, Zagreb 1902. - (i pose-

Viktor Car Emin

bno u Novele I.), Zagreb

(27) U mraku, Glasnik Matice dalmatinske, knj. III., Zadar 1902. (i posebno u Novele II.)

(28) Jedina suza, Domaće ognjište, Zagreb, god. 1902-1903., knj. III. sv. 3, str. 41-42 (studeni 1902.)

1903. (29) Uzalud, Vijenac, Zagreb

(30) Pod pepelom, Novi list, Rijeka 1903. VI, b. 42- 44, 21.II. - 24.II.

(31) Starci, Jadran, Trst

ZIMSKO SUNCE, drama, Matica hrvatska, Zagreb

1904. (32) Romanca, Sijelo za zabavu i pouku, Prag

USAHLO VRELO, roman, Matica hrvatska, Zagreb

1905. (33) Ispovijest, Domaće ognjište, Zagreb, god. V, sv. 1, str. 1- 4.

(34) Pod jesen, Lovor, Zadar, sv. IV, str. 101-109.

1906. (35) Pod valom života, Savremenik, I, knj. II, str. 55- 63., Zagreb

Za staro slovo (već prije objavljeno kao Dobri pop Marko, 1987.)

(36) Urban, Sijelo za zabavu i pouku, Prag 1906.

NOVELE, I. (Kontesa Nina)

NOVELE II. (Neznatni ljudi)

1907. NOVELE III. (U mraku),

Život i djelo

1908. NOVE BORBE, Savremenik, III, od br. 1-12., Zagreb 1910. (37) Mutni vidici, Savremenik, V., Zagreb 1912. (38) Dva srca, Strossmayerov koledar za 1912., V. str. 25-30.

(39) Budi hvaljeno, Biskup dr. Josip Dobrila. Spomen - knjiga stogodišnjice njegova rođenja. Ure- dio A. Kalac, Pazin (str. 315-326)

1913. IZA PLIME, roman, Matica hrvatska, Zagreb 1914. Starci, Savremenik, IX., Zagreb 1914. (kasnije Starci, novele, posebno izdanje) (40) Budakova želja, Književne novosti, Zagreb - Rijeka, (u zbirci Starci) 1915. (41) Zvonareva kći, Savremenik, X., Zagreb, br. 5-6. str. 191-199. (u zbirci Starci) 1916. (42) Juranova prijetnja, Savremenik, XI., Zagreb (u zbirci Starci) 1917. (43) STARCI, novele, posebno izdanje (Starci, Budakova želja, Zvonareva kći, Drugo svijetlo Mutni vidici, Juranova prijetnja i Autobiografija) 1918. (44) Ne dolaze, Književni jug, Zagreb

(45) U kavezu, Književni jug, I, Zagreb

(46) Djeca za kruhom, Primorske novine, Sušak

(47) Idu tužna dječica naša, Primorske novine, Sušak

POD SUMNJOM, roman, Matica hrvatska, Zagreb

Viktor Car Emin

1919. (48) Strah, Književni jug, knj. III., Zagreb

Iz pisama dviju učiteljica (epilog novele Mutni vidici), Savremenik, XIV., Zagreb, br. 11-12, str. 504-508.

1921. (49) Moj povratak, Savremenik, XVI., Zagreb, br. 3, str. 185-186.

(50) Stari barjaktar, Pučki prijatelj, Trst, XXII. br. 48, 17. XI., str. 2

1921. (51) Sveti Mikula, Pučki prijatelj, Trst - Barba Šime

(52) Stari Urban Pučki prijatelj, Trst - Barba Šime

IZ PODJARMLJENIH KRAJEVA (R. K. Jeretov - L. Dorčić - V. Car Emin) - priče za djecu

1922. (53) Bez domovine, Pučki prijatelj, Trst - Barba Šime

(54) Jurić i talijanski učitelj, Pučki prijatelj, Trst - Barba Šime

(55) Na straži, Pučki prijatelj, Trst - pod šifrom C.

NEVIDLJIVI JURIĆ, vesela igra za djecu u 2 čina (igrano u Zagrebu 13. II. 1937.)

1923. (56) Uskrsna zvona, Istarska riječ, Trst - Danica (koledar za 1924.), str. 30-32.

(57) Na narodni blagdan, Istarska riječ, Trst, I., br. 26; 5. VII. - Barba Šime

(58) U tuđinskoj školi, Mladost, Zagreb

(59) Ako bi vas tjerali, Istarska riječ, Trst

Život i djelo

MRTVA STRAŽA, drama u 3 čina (prikazana 11. XI. 1923 pod pseudonimom Mladen Jelušić u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu). Posebno objavljena pod naslovom Na straži, Zagreb1946.

1924. Moje negdašnje zornice, Istarska riječ, Trst, II., br. 55, 20. XII. - Barba Šime. Kao posebno izdanje Istarske narodne pjesme, priredio i upotpunio Viktor Car Emin, prvo izdanje izašlo u Trstu 1880., a uredio ga je Matko Laginja. 1925. (60) Ničiji, Srpski književni glasnik, knj. XIV., br. 3 (161-171), br. 4; str. 256-268

(61) Vratile se vile, Mladost, Zagreb 1925.-1926., IV, br. 2, str. 30-32.

(62) Mali Učkarić, Mladost, Zagreb

(63) Ljubičasti veo, Jugoslavenska njiva, IX, knj. I., str. 267-270.

Ako bi vas tjerali, Istarska riječ, Trst, III., br.2, 8. I. - Lujo Dorčić

Propast jedara (iz Usahlog vrela), Almanah jugoslavenske straže

(64) Najbolji odgovor, Mirka Divkovića “Hrvatska čitanka” za III. razred sr. šk., Zagreb, str. 70-72.

1926. (65) Karmine, Srpski književni glasnik, knjiga XVIII. Ženski list (Zagreb, 1931.), god VII., br 7 (19-20), br. 8 (20-21), br. 9 (18-20) 52

Bez domovine, Mladost, Zagreb, V., str. 121-122.

Viktor Car Emin

Starac Marko, Mladi Istranin, prilog tršćanske Istar- ske riječi, Trst 1926., god. V., br. 1, str. 2 - Barba Šime

NOVE BORBE, roman, Beograd - Prvi puta tiskano 1908. u nastavcima u Savremeniku

1927. Na valovima, Mladost, Zagreb (to je drugi dio prerađene pripovijetke Na uzburkanom moru)

(66) Mali od foguna, Mladost, Zagreb 1927.

(67) Slijepi prozor, Vijenac, Zagreb, V., str. 321-324. Tisuću najljepših novela, Zagreb, sv. 76-78, str. 137-145.

(68) Na grebenu, Hrvatsko kolo, Zagreb

(69) Papiri, Novosti, Zagreb, XXI., br. 106, str. 21-22. i Narodni koledar za Istru “Franina i Jurina”, god. 1928., str. 53-66.

ZA NAŠU DJECU (Dosjetljivi princ, Kišne kapi, Salamonova nauka, Jurić i zub), Istarska riječ, Trst, V., br. 14, 7. IV. - Barba Šime

BADNJA NOĆ, slika u jednom činu, Narodni koledar za Istru “Franina i Jurina”, god. 1927., str. 6-9.

1928. (70) Za morem, Vijenac, Zagreb, VI., br. 6 (263-266), br. 7-8 (306-311) i Jadranska straža, Split, 1932. pod naslovom Čovjek od mora

(71) Njegov udes, Jadranska straža - kasnije u Oj more duboko, Vječiti brodolomac, Jadranska straža - kasnije u Oj more duboko (prerađen prvi dio pripovijetke Na uzburkanom moru)

Život i djelo

(72) Drugi povratak, Hrvatsko kolo, IX., str. 28-37

1929. (73) Posljednja slamka, Korablja, Split, I., br. 1, str. 2-7

(74) Kad se more našali, Jadranska straža, Split, VII, br. 6, str.173-175.

(75) Odabranik mora, Kalendar “Naš mornar”, Split, II, str. 128-131

(76) Naš stari “Dalibor”, uspomene, Novosti, Zagreb, XIII, br. 299, 27. X., str. 23

(77) Kastelanova kćerka Zvezdana, istoriska priča, Večernja pošta, Sarajevo

(78) Žena s crjepovima, Novosti, Zagreb, XXIII, br. 357, 24. XII., str. 50

1930. (79) U vječnoj strepnji, Riječ, Zagreb, br. 48, str. 60-61

(80) Predobri Bože, Mladost, Zagreb, IX, br. 7, str. 147-148

(81) Moje posljednje posjete, Jadranska straža, Split, VIII, br. 3, str. 71-72

(82) Posljednja krsna slava u opatijskoj “Zori”, Jadranska straža, VIII, br. 4, str. 105-106

Mrtvo selo, Ubilo ga vino, Narodna čitanka o zdravlju, Zagreb

(83) Pred jednom čudnom zagonetkom, Mornar, Sušak

Viktor Car Emin

1931. (84) Okovani delija, Jadranska straža IX., Split

(85) Ika i Lovran, Jadranska straža, IX, Split 1931.

(86) Mojim starim krajem, Mladost, Zagreb 1931.

(87) Probudit će se lav, Prosveta, Sarajevo 1931., XV., br. 5, maj, str. 131-132

Mati (iz romana “Novi dom”), Ženski list, Zagreb, br. 4, str. 24-26

NAŠA MARE, roman, Ženski list, Zagreb (u nastavcima)

1932. (88) Malen, ali papren, Mladost, Zagreb, XI, br. 8, str. 170-173; (1936. kao Kroz maglu i tišinu); Čovjek od mora, Jadranska straža (Split) X. (u Vijencu 1928., pod naslovom Za morem)

(89) Res nullius, Jadranska straža, Zagreb, X - kasnije u Oj more duboko

(90) Bačva na moru, Kalendar “Naš mornar”, Split, V., str. 130-134.

(91) Stari put, Novo doba, Split, XV, br. 112, str. 2-3 (u Istarskom koledaru, 1936.)

1933. (92) Pod južnim krstom, Jadranska straža, Split,

(93) Kapetanica na brodu, Novosti, Zagreb, kasnije u Kalendaru Naš mornar pod naslovom Revolucija na brodu, još kasnije u Oj more duboko

(94) Glas zvona, Život i rad, Beograd, kasnije u Jadranski kalendar, 1935, str, 141-147

Život i djelo

(95) Malo uspomena, Mladost, Zagreb, 1933-1934., XII, br. 1, str. 10-12

(96) Na drugoj strani, Pravda, Beograd, XXIX, br. 10156, str. 14

(97) Bjegunac, Istra, Zagreb, V., br. 50-52, str. 20; Mornar, Sušak, br. 7; str. 4-6

Na straži, Mali Istranin, Zagreb, IV., br. 9-10, str. 132-134; Mladi stražar, Split, 1929.-1930., I. br. 9-10

1934. Pobrkani računi, Mladost, Zagreb, 1934.-1935., XIII. br. 2 (43-44), br. 3 (97-98), br.4 (114-116), br. 5 (142-144), br. 6 (167-169), br. 7 (191-193), br. 8. Prvi put objavljeno u Mornaru 1930., pod naslovom Pred jednom čudnom zagonetkom

(98) Vrag odnio i ćakule, Kalendar Naš mornar, Split, VII, str. 134-138

Tonova smrt, Ribarski kalendar Jadranske straže, str. 124-131 (prvi put objavljeno u Vijencu 1897.)

MEĐU DVA OGNJIŠTA, roman, Novosti, Zagreb, br. 19-96. (u nastavcima)

VICENCICA, komedija u tri čina, Sušak, 1935. Slučaj brika “Ivića”, Mladost, Zagreb; ranije pod naslovom Resnullius; kasnije u Oj more duboko, Glas zvona, Jadranski kalendar, str. 141-147

Kapetan Paća, Jadranska straža, Split, XIII, br. 9, str. 375-378 (prije objavljeno pod naslovom Na grebenu, Hrvatsko kolo, 1927., knj. VIII, str. 81-95

Viktor Car Emin

Gospodska smrt, Jadranska straža, Split, XIII., br. 9, str. 375-378

Kad zakuka “donje” vrijeme, Ribarski kalendar, VI, str. 119-125

(93) Kako sam ih zavolio, Kalendar Naš mornar, Split, VIII, str. 141-145

1936. (94) Marina, Jadranska straža, kasnije u Oj more duboko, Kroz maglu i tišinu, Kalendar Naš mornar, Split, kasnije u Oj more duboko

(95) Bez ljubavi, Godišnjak Matice srpske, Novi sad, str. 51-63

Stari put, Istarski kalendar, str., 109-113. - Novo doba, Split, 1932., XV. br. 112

Ribar Roko, Ribarski kalendar Jadranske straže, VII., str. 117-124

1937. (96) Dva svijeta, Jadranska straža, Split, XV., br. 5, str. 195-196 1938. Revolucija na brodu, Kalendar Naš mornar, Split, XI. str. 134-140

(97) Lijepa Raša, istarska priča, Mali Istranin, 1938-1939, str. 5-7

U tuđinskoj školi, Mali Istranin, br. 9-10, str. 7-9

VITEZ MORA, roman, Jadranska straža, Split, 38-39, a 1939. posebno izdanje također u Splitu

PRESJEČENI PUTI, roman, Samobor 1938.

MATKO MANDIĆ, njegov život i rad, Samobor 1938. 57

Život i djelo

1939. (98) Kapitan ciklon, Kalendar Naš mornar, kasnije u Oj more duboko

VITEZ MORA, roman, Split, pretiskano iz Jadranske straže, 1938./39./40.

1940. (99) I još jedan slijepi putnik, Jadranska straža, Split, XVIII., br. 7, str. 285-288

SUOR AURORA VERONIKA, historijski roman, Samobor 1940.

1941. (100) U Gulfstrimu, Jadranska straža, Split, XIX., br. 2 (57-59), br. 3 (97-99) 1946. (101) Bez slave, Ilustrirani vjesnik, Zagreb, br. 38, 39.

(102) Pred odlučnom bitkom, Pomorstvo, I, br. 2, str. 45-46.

DANUNCIJADA, roman, Zagreb

NA STRAŽI, drama u tri čina, Zagreb (1923. prikazana u HNK u Zagrebu kao Mrtva straža, pod pseudonimom Mladen Jelušić)

1947. (103) Dva se rukava na vjetru njišu, Ostvarenja, Zagreb , str. 145-146.

(104) Žrtve svoga vremena, autobiografska crtica, Hrvatsko kolo, I, br. 2, str. 279-291.

1949. (105) Optanti, Istarski zbornik, Zagreb, str. 146-157.

(106) Negda i sada, Jugoslavenski mornar, V., br. 9, str. 423-424.

Autobiografija, u romanu Nove borbe

Viktor Car Emin

NOVE BORBE, novo, definitivno izdanje, Zagreb

MALI OD FOGUNA, pripovijest, pretiskano iz Mladosti, 1927.

1950. (107) Lutalice, III. poglavlje neobjavljenog romana, Brazda, Sarajevo, III, br. 11-12, str. 757-766. (roman napisan 1936., predan Binozi na tiskanje, ali nije tiskan)

Vraćanje pod novi jaram i u Nove borbe, Književne novine, Beograd, III, 31. X. br. 44, str. 2 (1921. objavljeno kao Moj povratak u Savremeniku)

Moj otac, Hrvatsko kolo, br. 4, str. 587-592 (1929. objavljena kao Ložač u Mornaru, br. 4)

U drugo progonstvo, Hrvatsko kolo, br. 4, str. 597-599. (1929. kao Naš stari “Dalibor”)

1951. (108) Odabranici, Jugoslavenski mornar, VII, br. 9, str. 202-203.

UDESNI DANI, Dnevnik. Članci i feljtoni., Zagreb

1952. (109) Kapetan Tuna, u Oj more duboko, Rijeka 1952.

OJ MORE DUBOKO, zbirka pripovjetki, Rijeka 1952.

1953. MOJE USPOMENE NA DRUŽBU SV. ĆIRILA I METODA ZA ISTRU, Zagreb 1953. 1954. (110) Iz mog života, RAD JAZU, 301, str. 35-73, i poseban otisak

(111) Vječni dužnik, Polet, Zagreb, br. 6, str. 321-324.

Život i djelo

1955. (112) Pred vratima Rijeke, Hrvatsko kolo Matice hrvatske, str. 7-11

(113) Profesor od rožic, RAD JAZU, 308.,1960. (114) Naš dijamantni pir, poseban otisak JAZU, Zagreb, str. 441-454

1970. Careva pisma iz Liburnije. Priredila Mirjana Strčić, “Narodno sveučilište” i “Dometi”, Opatija – Rijeka 1977. Danuncijada, romansirana kronisterija riječke tragikomedije 1919-1921, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 63/2 1981. Izabrana djela. U: Lujo Vojnović, Ante Dukić, Rikard Katalinić Jeretov, Niko Andrijašević, Viktor Car Emin; Priredio: Branimir Donat, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 63/1 1984. Presječeni puti, Čakavski sabor – Pula; Istarska naklada – Opatija; “Otokar Keršovani” - Rijeka; Edit - Rijeka; Centro di ricerche storiche - Rovinj; Zagreb: Mladost, Istra kroz stoljeća. kolo 5 ; knj. 25 1990. Mali Učkarić i druge pripovijesti. Priredio Josip Bratulić. Čakavski sabor, Istarska književna kolonija Grozd, Arheološki muzej Istre, Naučna biblioteka; Izdavački centar Rijeka; Centro di richerche storiche, Pula - Rijeka - Rovinj 1999. Danuncijada. Priredio: Krešimir Nemec. Riječ; Croatica. Hrvatska književnost u 100 knjiga. kolo 3; knj. 64; Vinkovci

Viktor Car Emin

Ĺ˝ivot i djelo

Viktor Car Emin

BILJEŠKE 1. Rikard Katalinić Jeretov, Viktor Car Emin, Novosti, Zagreb, 5. studenoga 1930., novinski isječak, Zavičajna zbirka Viktora Cara Emina u Lovranu, Omot Č 44 2. Ines Srdoč-Konestra, Književno djelo Viktora Cara Emina, Rijeka, 2008.; 7 3. Božo Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knj. I i II, Pazin, 1973. 4. Petar Strčić, Prvi tabor Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka (Rubeši u Kastavštini 1871.), Zagreb, 1971. 5. Sukladno carevinskom zakonu od 21. prosinca 1867. u Monarhiji su bila omogućena javna okupljanja. Riječ tabor je češkoga podrijetla u značenju mitinga ili narodnih skupova. (Naša sloga, II (Trst, 16. aprila 1871), 8; 30 - Naša sloga, II (Trst,1. junija 1871), 11; 46-47.) 6. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 223 7. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 223 8. Božo Milanović, Istra u osvit Narodnog preporoda (1797.-1860.), Pazin, 1960.; 269 9. Ines Srdoč-Konestra, Književno djelo Viktora Cara Emina, Rijeka, 2008.; 209 10. Naša sloga bile su prve novine na hrvatskom jeziku u Istri. Imale su iznimnu ulogu tijekom hrvatsko-slovenskog Narodnog preporoda u Istri. Pokrenuo ih je u Trstu 1. lipnja 1870. godine biskup Juraj Dobrila. Izlazile su u Trstu (1870.-1899.) Puli (1899.-1915.). Prvi urednik bio je svećenik Antun Karabaić, nakon njega list su uređivali Andrija Novak, Lovro Testen, Karlo Kiršjak i Matko Mandić. List je prestao izlaziti 25. svbnja 1915. (V. Ujčić, Naša sloga (1870–1915) u istarskom narodnom preporodu, Pula, 1962.) 11. Ines Srdoč-Konestra, Književno djelo Viktora Cara Emina, Rijeka, 2008.; 48.

Život i djelo 12. Istra kroz vrijeme, ISTRIA NEL TEMPO, Manuale di storia regionale dell’Istria con riferimenti alla città di Fiume, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, COLLANA DEGLI ATT, Rovigno 2006.; 706 13. Božo Milanović, Istra u osvit Narodnog preporoda (1797.-1860.), Pazin, 1960.; 234 14. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 229. Irvin Lukežić, Viktor Car Emin, Sušačka revija, br. 64 15. Ines Srdoč-Konestra, Književno djelo Viktora Cara Emina, Rijeka, 2008.; 50 16. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 229 17. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 229 18. Izvještaj Viktora Cara o svom radu na polju školstva i njiževnosti, Sušak, 24. maja 1928., Zavičajna zbirka Viktora Cara Emina u Lovranu, Omot D20-1 19. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 229 20. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 230 21. Drama Zimsko sunce ponovo je izvođena u Zagrebu 1930. godine u povodu šezdesetog rođendana Cara Emina. (Ines Srdoč-Konestra, Književno djelo Viktora Cara Emina, Rijeka, 2008.; 182) 22. Irvin Lukežić, Viktor Car Emin, Sušačka revija, br. 64 23. Viktor Car Emin, Iz mog života, Poseban otisak iz 301. knjige Rada JAZU; 55-56 24. Antun Bozanić, Biskup Antun Mahnić, Zagreb - Krk, 2013. 25. Giuseppe Melchiorre Sarto, papa Pio X. (1903.-1904.), proglašen je svecem Katoličke Crkve 1954. godine. 26. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 231 27. Dragovan Šepić, Zbornik: Fašizam i neofašizam, Zagreb, 1976. 28. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 232

Viktor Car Emin 29. Mario Jareb, Trogirski incident od 1. prosinca 1932. i mletački lav svetog Marka kao simbol “talijanstva” istočne obale Jadrana, Časopis za suvremenu povijest, 39 (Zagreb, listopad, 2007.) 2; 419-443 30. Ines Srdoč-Konestra, Književno djelo Viktora Cara Emina, Rijeka, 2008.; 37 31. Viktor Car Emin, Iz mog života, Poseban otisak iz 301. knjige Rada JAZU; 65 32. Josip Horvat, Supilo. Roman hrvatskog političara, Zagreb, 1938., str. 15-17 33. Silvino Gigante, Fiume negli ultimi cinquant’anni, Fiume, 1926. 34. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 233 35. Rikard Katalinić Jeretov, Viktor Car Emin, Novosti, Zagreb, 5. studenoga 1930., novinski isječak, Zavičajna zbirka Viktora Cara Emina u Lovranu, Omot Č 44 36. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 236 37. Razgovor s Viktorom Car-Eminom povodom premijere njegove drame “Na straži” u riječkom Narodnom kazalištu, novinski isječak, Zavičajna zbirka Viktora Cara Emina u Lovranu, Omot Č(RU) 57-64 38. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 237 39. Ines Srdoč-Konestra, Književno djelo Viktora Cara Emina, Rijeka, 2008.; 192 40. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 240 41. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 243 42. Viktor Car Emin, Autobiografija, Nove borbe, Zagreb, 1949.; 249 43. Prema: Ines Srdoč-Konestra, Književno djelo Viktora Cara Emina, Rijeka, 2008.; 209 44. Ines Srdoč-Konestra, Književno djelo Viktora Cara Emina, Rijeka, 2008.; 210-218

Život i djelo

Viktor Car Emin: ŽIVOT I DJELO Izadavanje knjige omogućeno je potporom Ministarstva kulture Republike Hrvatske (Ugovor br. 05-680-11; Klasa: 612-10/10-06/1030; Urbroj: 532-07-01/2-11-02) Nakladnik: Inicijativa za zaštitu baštine Urednik: Goran Moravček Računalna priprema knjige: Studio G Kastav, 2015. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 130703085.

ISBN 978-953-56683-5-0