Suza Dolinska - Broj 33 Prigodni

GODIŠNJAK ŽUPE UZNESENJA BL. DJEVICE MARIJE DOLINA GODIŠTE XX

PRIGODNI BROJ 33

„Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš...“ Ps 18,29

2016.

KAZALO

RIJEČ UREDNIKA MLADOMISNIKOV ŽIVOTOPIS

FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OP, POLOŽIO PRVE ZAVJETE U REDU BRAĆE PROPOVJEDNIKA I OBUKAO REDOVNIČKI HABIT (20. kolovza 2011. godine)

FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OP, POLOŽIO DOŽIVOTNE ZAVJETE /17. kolovoza 2014. god./ ÐAKONSKO REÐENJE FR. IVANA MARIJE TOMIĆ OP, /24. siječnja 2016. god./ SVEĆENIČKO REÐENJE FR. IVANA MARIJE TOMIĆ OP, /8. kolovoza 2016. god./

FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OP, SURADNIK PUBLIKACIJE “SUZE DOLINSKE” FR. IVANOVO PJESNIČKO STVARALAŠTVO TISAK O FR. IVANU M. TOMIĆ I MLADIM DOMINIKANCIMA RODOSLOVLJE OBITELJI TOMIĆ RIJEČI ZAHVALE

“Suza Dolinska” - Godišnjak župe uznesenja Bl. Dj. Marije - Dolina bosanska kraj Bosanske Gradiške u izgnanstvu.

Uređuje: Uredničko vijeće: vlč. Milivoj Knežević, p. Damir Šokić OP, vlč. Pero Čolić, fr. Ivan Marija Tomić, Milorad Oršulić-Mican, Zvonko Oršulić-Feni, Stipo Oršulić, i Mato Knežević-Maća,

Glavni i odgovorni urednik: Milorad Oršulić-MICAN. Webmaster: Kristijan Vonić - Kika; e-mail: kvonic@inet.hr - Izlazi o Božiću.

Umnoženo kao rukopis u 650 primjeraka.

Priloge slati na adresu: Milorad Mican Oršulić, 35 430 OKUČANI, Ulica Bljesak 15, Tel.: (035) 371-332 WEB stranica: www.Suza-Dolinska.com; e-mail: suza@suza-dolinska.com

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Dragi Dolinci, poštovani čitatelji!

U rukama imate PRIGODNI, 33. BROJ “SUZE DOLINSKE” koji je posvećen našem mladomisniku fr. Ivanu Marija Tomić iz reda braće propovjednika - dominikanaca.

U ovoj Svetoj godini Božjega milosrđa radosno kličemo IMAMO SVEĆENIKA. Ovo je naš drugi mladomisnik koga je “Suza dolinska” pratila i dopratila do oltara.

Sjetimo se kako je naši mladomisnik p. Damir Šokić OP jubilarne 2000. godine na ovom istom mjestu, u Gornjim Bogićevcima, slavio Svetu misu.

Iz župe Dolina je ponikao i vlč. Milivoj Knežević koji je 1972. godine imao Mladu misu u Vrbju pa tako ni jedan mladomisnik, rođen u župi Dolina, nije u svojoj rodnoj župi slavio Mladu misu. Valjda je i to Božja volja. Želja nam je da u ovom prigodnom broju “Suze” čitatelje “Suze” podsjetimo na bitne događaje u fr. Ivanovom životu, koji su objavljivani kroz našu publikaciju, a one vjernike koji su došli s mladomisnikom podijeliti radosne trenutke, upoznamo.

4

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Godine 2001. je “Suza” razgovarala s obitelji Luke Tomić, dok su živjeli u Šumetlici, a Ivan je tada bio učenik 1. razreda gimnazije.

Poslije će Ivan postati naš suradnik i član Uredničkog vijeća.

U ovom broju “Suze” donosimo mladomisnikovu biografiju, prilog kako je fr. Ivan položio prve zavjete u redu bijele braće – dominikanaca (20. kolovoza 2011. godine) i obukao redovnički habit, o tome kako je fr. Ivan položio doživotne zavjete 17. kolovoza 2014. god., zaređen za đakona 24. siječnja 2016. god., a 8. kolovoza iste godine zaređen za svećenika i mnogo drugog zanimljivog.

U ime svih Dolinaca i Novoselaca upućujem fra Ivanu Mariji – našem mladomisniku iskrene čestitke, a njegovoj subraći dominikancima 800. obljetnice dominikanskoga Reda.

5

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

MLADOMISNIKOV ŽIVOTOPIS

RAZGOVOR ZA SUZU DOLINSKU – FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OP

SD: Fr. Ivane Marija, na početku nam recite kad ste i gdje rođeni?

Fr. Ivan Marija: Rođen sam 24. listopada 1984. godine u Bosanskoj Gradiški od oca Luke (r.1956. – u. 2009.) koji je rodom iz Donje Doline, te od majke Marine rođ. Kičić (r. 1963.) rodom iz Bosanskog Mačkovca.

SD: Prvo vrijeme svog života, s bratom i roditeljima ste onda proveli u Donjoj Dolini?

Fr. Ivan Marija: Tako je. Brat se rodio 1988. godine. Mi smo živjeli u Donjoj Dolini, s djedom Ivom i bakom Jelenom rođ. Ćorković. Baka je umrla od raka u srpnju 1990. godine. Mi smo, pak, otišli u izbjeglištvo koncem kolovoza 1993.. Djed je ostao u Dolini sve do svoje tragične smrti u travnju 1999. godine.

SD: U Dolini ste krenuli i u školu?

Fr. Ivan Marija: Da. Krenuo sam u prvi razred osnovne škole u Donjoj Dolini u jesen 1991., završio ga u proljeće 1992., a u međuvremenu je počeo rat, u školu ušla srpska vojska, pa sam sljedeću godinu pauzirao sve dok nismo prešli u Hrvatsku gdje sam u rujnu 1993. upisao drugi razred.

SD: Kad se sjećate toga perioda života i Doline, prevladavaju li lijepa ili ružna sjećanja? Što biste izdvojili?

Ivan kao učenik II. razred OŠ Mato Lovrak u Novoj GradišKi 1993.

6

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Fr. Ivan Marija: Pa ne znam je li bih rekao da nešto prevladava.

Više bih rekao da se volim usredotočiti na ono lijepo, unatoč svemu onom užasnom čemu sam u onom ratnom razdoblju kao dijete svjedočio i što sam doživio.

Sjećam se igre s djecom iz šora, bake koja me stvarno voljela i pazila, isto tako i dide s kojim sam znao ujutro voditi krave do seoskog čobana na pašu. Volim se sjećati nekih sitnih stvari koje su u mom tada malom dječjem životu bile velike – i u biti shvatiš da je od takvih malih, ali bitnih stvari sačinjen život i poslije žališ kad ih izgubiš. Život je bio jednostavan – ljudi isto takvi.

Na um mi sad pada kad su se nedjeljom iz svih doljanskih šorova cijele obitelji znale zaputiti pješice do župne crkve u IVAN KAO MALI Gornjoj Dolini na misu...

Pa onda priče poslije mise. Vlč. ujaka Kazimira i njegove stvarne pastirske dobrote i srdačnosti. Mnogo je toga i da krenem nabrajati, ne znam gdje bih stao...

Naravno, sjećam se i odlazaka u Mačkovac kod dide Pere i bake Mace...

SD: A ona ružna?

Fr. Ivan Marija: Ružna su me povrijedila, ostavila ožiljke i pokazala da svaka dolina može postati suzna pa tako i ova moja. Prvo je na mene dosta utjecala smrt bake s kojom sam bio jako povezan, a onda kad je počeo rat, svi oni užasi koji su nas zatekli. Svakidašnji stalan strah koji se osjećao među našim narodom hoće li dočekati sutrašnjeg dana. Sjećam se da sam ujutro išao u školu i prolazio pokraj zgarišta 7

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

kuće pokojnog Ilije Marinovića. Kasnije sam iz razgovora odraslih saznao kako je mučki ubijen. Onda se sjećam sahrane okrutno ubijenih Ilije i Julke Matković, pa naravno još uvijek „nestalog“ našeg ujaka vlč.

Ratka Grgića.

Nekako najviše se sjećam tog konstantnog straha, tjeskobe, tuge.

Pogotovo kad su ljudi počeli napuštati naša sela i prelaziti u Hrvatsku.

Polako se osipao i broj djece. Odlazilia su sva djeca s kojom sam se igrao. Šorovi su opustjeli.

Iz sva tri sela naše župe, ujak Kazimir je uspio skupiti nas četvero za prvu pričest. Dva dječaka i dvije djevojčice...

SD: Na kraju ste i vi otišli?

Fr. Ivan Marija: Otišli smo, kao što rekoh, krajem kolovoza 1993. godine. Otkazi s posla koje su mama i tata primili, njegova „radna obveza“ na koju je s ostalim muškarcima morao ići, kao i sve ostalo što smo trpjeli, bilo je uvertira za kap koja je prelila čašu, a to je kad su nam Srbi jedno večer rafalnom paljbom pucali po kući i zamalo nas sve pobili. Da mi tata nije rekao da legnem na pod u manje od dvadeset sekundi bio bih mrtav jer sam sjedio pored prozora po kojem su pucali.

IVAN S OCEM LUKOM

Poslije toga su moji skupili papire i dali sve što se moralo i imalo te smo prešli u Hrvatsku. Dida nije htio ići.

SD: Gdje ste se nastanili u Hrvatskoj?

Fr. Ivan Marija Tomić: Prvo smo pola godine živjeli kod tatinog strica Ferde i njegove obitelji u Novoj Gradiški, a onda smo se u travnju 1994. preselili u napuštenu srpsku kuću u Šumetlici i tamo živjeli do travnja 2003. godine. Onda smo se preselili u Prognaničko naselje u Kovačevac. U međuvremenu smo napravili kuću u Gornjim Bogićevcima gdje smo se u lipnju 2006. i trajno nastanili.

8

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

SD: Kako biste opisali izbjegličke dane?

Fr. Ivan Marija: Što bih Vam rekao. S jedne strane sreća što smo sačuvali živu glavu, a s druge, tuga što smo ostavili rodnu grudu, kao i bliske osobe. Ostao je djed Ivo u Donjoj Dolini, kao i još neka rodbina, a i djed i baka, kao i ujak sa svojima u Mačkovcu. Na kraju su svi su oni osim djeda Ive prešli u Hrvatsku u jesen 1995. godine u Davoru.

No, izbjeglištvo je trajalo dulje – sve dok se nismo konačno smjestili. Trebalo se privikavati na novu sredinu, nove ljude, kao i na to da si prešao s vrećicama. To utječe na svakoga. Nisi svoj na svome, a i niti imaš, niti si možeš priuštiti, mnogo toga što mogu oni koji nisu tako izravno osjetili rat.

Mama se više nigdje nije uspjela zaposliti pa je brinula o meni, bratu i kućanstvu. Tata je otišao u hrvatsku vojsku, onda radio na građevini dok se nije teško razbolio. Osobito nas je pogodilo kad je u travnju 1999. izgorjela naša kuća u Dolini, a u njoj smrtno stradao moj djed.

I to pod nikad razjašnjenim okolnostima, tako da imam svako pravo sumnjati, s obzirom na niz vrlo jakih činjenica, da su Srbi učinili ono što nisu uspjeli za rata.

Utješno je što sam djeda uspio još tri puta prije toga vidjeti jer se otvorila granica pa smo mogli obići njega i kuću. Prvi put kad je vidio brata i mene nije nas niti prepoznao jer smo porasli. Tata je sređivao dokumentaciju da i on tad prijeđe u Hrvatsku, ali zlo i Zli su bili brži.

SD: Kako je išlo Vaše daljnje školovanje?

Fr. Ivan Marija: Kad smo došli u Hrvatsku nastavio sam osnovnu školu koju sam 2000. godine završio u Cerniku, a onda sam upisao Opću gimnazi-

Ivan u Mačkovcu s bakom MaCOM, DIDOM PEROM, OCEM lUKOM I MAJKOM mARINOM

9

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

ju u Novoj Gradiški, koju sam završio 2004. godine. Bio sam odličan učenik, bio sam zatim drugi na prijemnom ispitu na Pravnom fakultetu u Zagrebu te sam isti i upisao. Taj rezultat je u biti i omogućio moje daljnje školovanje jer sam dobio smještaj u studentskom domu i državnu stipendiju tako da je s ekonomske strane bila nekakva sigurnost po tom pitanju.

Brat je također završio osnovnu školu u Cerniku, zatim srednju elektrotehničku i na kraju Fakultet elektrotehnike i računalstva u Zagrebu. Bio je također odličan pa je i on dobio dom i stipendiju.

SD: Budući da ste upisali Pravni fakultet, to znači da niste imali u planovima ići za svećenika?

Fr. Ivan Marija: Tako je. Nisam. Iako sam ponikao i odgojen u katoličkoj obitelji i sredini, i bio redovit na misama, ministrirao od dolinske crkve pa kasnije u izbjeglištvu, a kao mali, još u Bosni, znao se igrati svećenika i „služiti misu“ pred okupljenom obitelji i rođacima, nisam imao u planovima biti svećenik, niti sam se, prije svega, tad osjećao za to pozvanim. Iako je bilo svećenika koji su mi govorili da bih se trebao odlučiti ići tim putem.

SD: Kako je teklo Vaše studiranje u Zagrebu? Tad ste osjetili poziv?

Fr. Ivan Marija: Pa samo studiranje je teklo poprilično uspješno.

Redovito sam završavao godine, i upisivao sljedeće. Bio sam svjestan da mi je to bitno, kao i da, na kraju krajeva, o toj redovitosti ovisi i smještaj u domu i stipendija. No, Pravni fakultet nije lagan, bilo je i zadržavanja na nekim ispitima, ali s Božjom pomoći – išlo se naprijed.

iVAN S DJEDOM IVOM TOMIĆ

10

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

No, studij je, kao i cijelo vrijeme prije toga, pratila moja nutarnja borba sa onim što sam doživio, što je moja obitelj doživjela i proživljavala, tako da se javljala i brojna pitanja kako Bog dopušta patnju, kako dopušta tragedije, kako može gledati zlo pred svojim očima? A i vlastite mladenačke stranputice su mi davale muke. Grijeh oko mene, grijeh u meni... U svemu tome, išao sam na misu, čitao i duhovne knjige, ali i svađao s Bogom koji mi nije bio po tim pitanjima „jasan“.

I onda sam odlučio intenzivnije moliti, i poslije jedne ispovijedi, Gospodin je providio da sam završio na seminaru prof.

Tomislava Ivančića.

Pozorno sam slušao toga svećenika i ono što sam čuo – primijenio. I tad se dogodio „obrat“ – u svoju sam ranjenost po prvi put uveo Boga IVAN S BAKOM JELENOM na pravi način. I On je snažno zahvatio.

Pokazao mi je smislenost sve dotadašnje i tadašnje patnje. I da nema ljubavi bez, prije svega, vlastite žrtve.

SD: A poziv?

Fr. Ivan Marija: Da – poziv. Pa nakon toga što sam rekao, počeo sam i preko tjedna ići na mise, išao sam neko vrijeme i dalje na seminare prof. Ivančića, otvorio sam se drugima, jer sam do tad bio poprilično zatvorena osoba, a Gospodin mi je na put, u samom studentskom domu, poslao mlade koji su svoju vjeru nastojali živjeti, te smo se međusobno podržavali u našim nastojanjima. Znali smo otići i na kateheze u Opus 11

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Dei, a onda sam na kraju, tijekom vremena, ušao i u karizmatsku molitvenu zajednicu mladih „Božja pobjeda“, kojoj je duhovnik studentski kapelan don Damir Stojić.

I u svemu tome sam počeo osjećati da me Gospodin zove na drugi put. No, ni to nije bilo lako – bio sam pri kraju s pravom i razmišljao sam od kud bih sad odjednom poslije prava išao na još jedan fakultet i novim putem. Pomislio sam da si umišljam poziv, da mogu živjeti „kao svi normalni ljudi“, baviti se pravom, imati obitelj... Ali, što sam se više uvjeravao da si poziv umišljam, on je postajao jači. Onda sam se počeo na nov način „boriti s Gospodinom“. No, On je bio uporan, a ja sve nemirniji. Dok, konačno nisam rekao – „Ako me, kad završim pravo, budeš i dalje zvao – ići ću.“ SD: Ali ste otišli i prije završetka?

Fr. Ivan Tomić: Jesam. Mogu se našaliti pa reći da sam i prije nego što sam mislio potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred Gospodinom.

Gospodin na nas djeluje i preko drugih. Kad mi je jedan prijatelj, koji je upravo bio završio Građevinski fakultet, u prvoj polovici 2009. godine rekao da odlazi u salezijance, bila je to ona kap koja je prelila moju čašu dotadašnjeg nećkanja. Rekao sam – ma Gospodine, idem i ja, a ti ćeš već sve srediti. Ali – ja idem u dominikance. I tad me je preplavio nepojmljiv mir i sigurnost. Radost.

SD: Ali kako sad dominikanci? Kako su Vam oni u tom trenutku došli na um?

Fr. Ivan Marija: Pa dominikance sam vidio na mladoj misi našeg patra Damira Šokića, dominikanca rodom iz Donje Doline koji mi je ujedno i rođak. On je 2000. godine imao mladu misu u Gornjim Bogićevcima, budući da su se njegovi roditelji nastanili u Kosovcu koji pripada župi Gornji Bogićevci. I tad sam prvi put vidio dominikance – sestre i fratre – i nekako me posebno dirnula i ona izvanjska bjelina i nekakva nutarnja radost koju su imali. Za mene je to bilo posebno.

I kad sam rekao svoj „da“ Gospodinu, odmah sam imao na umu njih. Poslije sam posjetio i njihove stranice na internetu, a i popričao s patrom Damirom i znao sam da je to uistinu ono gdje se ja pronalazim, odnosno gdje me Gospodin želi.

SD: Kako je vaša obitelj reagirala?

12

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Fr. Ivan Marija: Pa, prvo im nisam odmah rekao. Iako se brat, kad bih iz Zagreba dolazio kući, znao šaliti i govoriti mami i tati, videći me kako sam se doista okrenuo Crkvi i duhovnome, da ću samo jednog dana u svom koferu donijeti i „fratarsku haljinu“, misleći na habit.

No, ja nisam odmah žurio reći. Tata mi je od 2001. bio teško bolestan, imao više operacija, išao na kemo - terapije i bilo je vidljivo da se primiču zadnji trenutci. Nisam znao koliko bi ga ova moja vijest mogla uznemiriti. Ne mislim pri tom da bi imao nešto protiv, jer je on bio čovjek vjere, i prve duhovne i vjerske knjige koje sam pročitao bile su njegove, ali sam smatrao da bi vjerojatno bio zabrinut i za mene kao i za mamu i brata – što će biti s nama svima pa na kraju nisam htio ništa govoriti.

Na kraju je tata i preminuo 11. studenoga 2009. godine. Mnogo se doista napatio, ali je sve to pretrpio s velikim mirom i strpljivošću. Žrtvovao se za nas do kraja.

A ja sam onda kojih mjesec dana kasnije rekao svoju odluku mami i bratu. Možda malo prerano jer su poslije jednog gubitka trebali očekivati još jedan, makar drugačiji, ali poslije prvotnog šoka – brzo su to prihvatili i poduprli me. Kao i ostatak rodbine.

SD: I tako ste otišli u dominikance?

Fr. Ivan Marija: I tako sam otišao u dominikance. Nakon prvih kontakata, kandidature i postulature, krajem kolovoza 2010. sam otišao na godinu dana u dominikanski novicijat u Dubrovnik. Pri ulasku u novicijat svome imenu Ivan sam, iz zahvalnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, čiju sam krunicu posebno molio i kojoj mnogo toga dugujem, dodao i redovničko ime Marija. Poslije novicijata, kao razdoblja kušnje, nakon što sam dao privremene zavjete na tri godine, vratio sam se u Zagreb, u dominikanski samostan. U međuvremenu sam, početkom lipnja 2011. diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a vrativši se u Zagreb, u jesen iste godine krenuo na Katolički bogoslovni fakultet koji upravo sad završavam.

U kolovozu 2014. dao sam doživotne zavjete i postao punopravni član dominikanskog reda – Reda propovjednika. A 22. siječnja, ove 2016. godine, zaređen sam za đakona.

SD: Dominikanski red ove godine slavi 800. godina svoga postojanja, a Vi tako u godini jubileja Reda bivate zaređeni za svećenika?

13

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Ivan Marija: Da. Velika je to milost. I tu se upravo ogledaju čudni i čudesni putovi Gospodnji. Doista je neizmjerna i neizreciva ljubav kojom nas ljubi... On je uvijek dobri Otac, ma koliko mi bili loša djeca.

I ljubi nas unatoč i povrh toga. Zacjeljuje naše rane, oprašta grijehe i – zove da budemo Njegovi – jer samo tako možemo naći istinski smisao i sreću u našim životima...

SD: Na kraju, znamo da pišete pjesme i da tako nastojite izraziti ono što osjećate i što doživljavate. Imate li neku pjesmu za kraj?

Fr. Ivan Marija: Pa evo, za kraj, jedna pjesma iz moje prve zbirke pjesama „U sjeni križa“, koja je izišla početkom ove godine. Pjesma se zove Odgovor.

Uzeh križić s Raspetim na njemu.

Pogledah ga i rekoh mu: „Tko si ti?“ Tad čuh odgovor: „Ja sam ono što bi ti trebao biti...“ SD: Fr. Ivane Marija, hvala Vam na ovom ugodnom razgovoru i na tome što ste nam nastojali približiti svoj dosadašnji životni put i povijest svoga poziva.

Fr. Ivan Marija: Od srca hvala Vama, i neka urednike Suze dolinske, kao i sve čitatelje, zagovara naša nebeska majka Marija te blagoslovi i čuva naš dobri Bog!

14

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OP POLOŽIO PRVE ZAVJETE U REDU BRAĆE PROPOVJEDNIKA

U Dubrovniku, 20. kolovoza 2011. godine, na spomendan sv.

Bernarda, u prioralnom samostanu sv. Dominika u Dubrovniku, nakon završenog novicijata, osmorica dotadašnjih novaka položili su u ruke provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Ante Gavrića prve ili jednostavne zavjete u Redu braće propovjednika. Jedan od zavjetovanika bio je i naš Dolinac, fr. Ivan Marija Tomić.

Obred zavjetovanja i euharistijsko slavlje, pred okupljenom rodbinom prijateljima i gostima, predvodio je fr. Anto Gavrić. Slavlje je započelo procesijom prema oltaru u kojoj su bili zavjetovanici praćeni svojim učiteljem, fr. Ivom Plenkovićem, i drugim svećenicima.

Nakon Službe Riječi započeo je obred redovničkog zavjetovanja prostracijom tj. prostiranjem pristupnika ispred oltara u obliku križa i traženjem milosrđa Božjeg i provincijalovog.

Na temelju evanđeoskog izvješća o pozivu prvih učenika, provincijal je u propovjedi govorio o pozivu koji Krist nastavlja upućivati mladićima današnjice, u raznim okolnostima i situacijama, kao i osmorici braće novaka koji su čuli taj poziv u vrlo različitim sredinama i životnim okolnostima te odlučili nasljedovati Krista po uzoru svetog Dominika.

Učenici, a i svi koji odgovore na taj Kristov poziv, ostavljaju sve: i roditelje, vlast, novac, odriču se karijere i žele slijediti Krista. Zavjeti posluha, čistoće i siromaštva u potpunoj su suprotnosti s vrednotama današnjega svijeta, te su proročki znak, znak budućega života koji Bog obećava svakome čovjeku.

Polažući zavjete u ruke brata provincijala i obećavajući posluh Bogu, Bl. Djevici Mariji, sv. Dominiku i provincijalu koji predstavlja Učitelja Reda, zavjetovanik fr. Ivan Marija Tomić je, kao i ostali zavje15

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

tovanici, stavio svoj život u ruke braće, u ruke Provincije i u ruke Reda iskazujući svoju spremnost sudjelovati u poslanju Reda u službi Crkve.

Pri tom im je svima uzor sveti Dominik.

Taj svetac je bio čovjek duboke vjere, molitve, srca, razbora, čovjek koji je volio Crkvu, duboko pobožan prema Djevici Mariji, koja je Kraljica Reda propovjednika. Dominik je bio poslušan i događajima u kojima je iščitavao izričaj Božje volje.

Provincijal je pozvao braću zavjetovanike da imaju na umu poziv koji im je Krist uputio i svoj odgovor, izrečen u slobodi, da ga nasljeduju te da svoj život otvaraju poslanju Reda u kojem po polaganju zavjeta već počinju sudjelovati. Vjernost zavjetima i poslanju svjedočanstvo je o Bogu koji daje obećanja svome narodu, i koji ostaje vjeran u ljubavi do kraja.

Nakon propovijedi uslijedio je niz upita i odgovora kojima su zavjetovanici potvrdili snažnije jedinstvo s Kristom i Crkvom, apostolski način života na način svetog Dominika te zajednički život, vjernost profesiji evanđeoskih savjeta, gorljivost u molitvi, privrženost učenju, postojanost u propovijedanju i ustrajnost u samostanskom opsluživanju, a sve na slavu Božju i spasenje svoje i svijeta.

Kod samoga čina redovničkog zavjetovanja svaki je novak pojedinačno pristupio provincijalu te na koljenima, stavivši svoje sklopljene ruke u provincijalove ruke, na Knjizi konstitucija i naredbi braće Reda propovjednika, položio zavjete izgovarajući riječi jednostavne profesije na tri godine.

Zatim je provincijal svakom zavjetovaniku dao cjelov mira kojim se označava veza posluha i zajedništva te primanje u Red. Uslijedio je blagoslov redovničkog habita. Po završetku euharistije i zajedničkog fotografiranja slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici.

Da podsjetimo, fr. Ivan Marija Tomić OP, sin je pok. Luke Tomić i Marine rođ. Kičić, iz Donje Doline. Rođen je 24. listopada 1984., a s obitelji je od 2006. živio u Gornjim Bogićevcima. Nakon završene Opće gimnazije u Novoj Gradiški, 2004. je upisao Pravni fakultet u Zagrebu. Neko vrijeme prije završetka istoga ušao je prvo u postulaturu, a zatim 28. rujna 2010. u novicijat u Redu propovjednika tj. dominikanskom redu. Novicijat je vrijeme kušnje u kojem novak posvećuje svoje vrijeme razmišljanju o svom pozivu, uči i promatra život braće unutar reda, te uči pravila i duhovnost Reda. Fr. Ivan Marija Tomić 16

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

je usporedo s tim učio i za preostale ispite na Pravnom fakultetu na kojemu je 6. lipnja 2011. uspješno i diplomirao te stekao akademsku titulu diplomiranog pravnika.

U cilju daljnje formacije i ostvarenja svećeničkog poziva, u srpnju je upisao Katolički bogoslovni fakultet na kojem će nastaviti svoje daljnje obrazovanje.

U ime svih Dolinaca diljem svijeta upućene su iskrene čestitke fr.

Ivanu Marija Tomić.

... OČE ...

Dozivao si me, a ja sam mislio kako sam ja taj koji te uzalud traži...

Pružao si mi ruku da se dignem, a ja sam mislio da se očajnički hvatam za skute tvoje haljine...

Darivao si mi ljubav, a ja sam mislio kako je to tek iz sažaljenja iskazana samilost...

Bio sam slijep, a ti si mi, Oče, otvorio oči srca...

Jer, samo Ti znaš dubine ponora u koje padamo i vrhunce kojima stremimo...

17

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Samo Ti, Bože moj, znaš kako mjera kojom mjerimo nas same odmjerava...

Samo Ti znaš da je sve to tek kap trenutačnosti u moru vječnosti...

Tebi su samo poznate tajne naših bubrega koje i sami od sebe skrivamo...

I samo nas Ti obasjavaš svjetlošću lica svoga dok nam srca ispunjaš ljubavlju svojom...

Oče...

Hvala Ti, Oče... fr. Ivan Marija Tomić OP

18

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Fr. Ivan Marija Tomić, novak

19

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Dva Dolinca dominikanca p. Damir Šokić i fr. Ivan Marija Tomić

20

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

oblačenje habita

21

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Predavanje redovničkog odijela – habita

22

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

simbolični čin predavanja svjetla

23

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

PROVJERA AUTENTIČNOSTI

REDOVNIČKIM OBLAČENJEM POČINJE GODINA NOVICIJATA - REDOVNIČKE KUŠNJE

24

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

FR. IVAN MARIJA TOMIĆ POLOŽIO DOŽIVOTNE ZAVJETE

Tijekom euharistijskoga slavlja, u nedjelju 17. kolovoza 2014., u dominikanskoj crkvi Kraljice sv. krunice na zagrebačkoj Koloniji trojica dominikanaca položila su svečane zavjete.

Zavjete su položili fr. Mirko Irenej Vlk, fr. Domagoj Augustin Polanščak i naš Dolinac - fr. Ivan Marija Tomić, u ruke provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Ante Gavrića koji je i predvodio misno slavlje u nazočnosti redovničke braće, među kojima je bio i p.

Damir Šokić OP, koji svećeničku dužnost obnaša u dominikanskom samostanu u bolu na otoku Braču, rodbine i vjernika.

Polaganje svečanih ili doživotnih zavjeta vrhunac je redovničkog života. Naime, tim činom se redovnik dominikanac zavjetuje Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svetom Dominiku te dominikanskom redu da će do smrti živjeti tri evanđeoska savjeta, a to su poslušnost, siromaštvo i čistoća.

Sam obred zavjetovanja sastoji se od prostracije tj. prostiranja u kojem na provincijalovo pitanje zavjetovanicima što traže, oni odgovaraju – „Milosrđe Božje i Vaše!“, te na taj način svjedoče da je sve pa i njihov poziv Božja milost.

Iza toga, zavjetovanici na Provincijalove upite hoće li vjerno služiti Bogu, redu i ljudima te svojim životom svjedočiti Gospodina, oni odgovaraju da hoće s pomoću Božjom i pomoću Reda.

Nakon pjevanja litanija pri kojima nazočni kleče, a zavjetovanici leže u prostraciji, pojedini zavjetovanik pristupa Provincijalu te mu stavljajući svoje ruke u njegove i držeći knjigu Konstitucija tj. Pravila Reda, obećava već spomenuti posluh Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svetom Dominiku, te Provincijalu koji je tu u ime Učitelja Reda braće propovjednika.

Sam tekst zavjeta jest sljedeći:

25

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

„Ja, brat N.N., zavjetujem se i obećavam posluh Bogu, Bl. Djevici Mariji, sv. Dominiku i tebi, bratu Anti Gavriću, provincijalu Hrvatske dominikanske provincija Navještenja BDM, umjesto bratu Bruni Cadoreu, učitelju Reda propovjednika i njegovih nasljednika prema Pravilu bl. Augustina i ustanovama braće propovjednika da ću biti poslušan tebi i tvojim nasljednicima do smrti.“ Tim činom zavjetovanik postaje punopravni član dominikanskog reda. Samim tim i naš fr. Ivan Marija Tomić, postao je punopravni član Hrvatske dominikanske provincije. Budući da fr. Ivan Marija ujedno ide i putem svećeničkog poziva, pred njim, po završetku Katoličkog bogoslovnog fakulteta, na kojem trenutno studira četvrtu godinu studija, predstoji đakonsko, te svećeničko ređenje. Pratima ga i dalje našim molitvama.

26

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

U CRKVU SE JE UŠLO TRADICIONALNO - U PROCESIJI

JA BRAT IVAN MARIJA TOMIĆ ZAVJETUJEM SE I OBEĆAVAM POSLUH BOGU, BL. DJEVICI MARIJI, SV. DOMINIKU I TEBI BRATU ANTI GAVRIĆU

27

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

NAŠ SLAVLJENIK S PROVINCIJALOM, MAJKOM MARINOM I BRATOM EMANUELOM

FRA IVAN S UJAKOM JOŠKOM I PRIJATELJIMA

28

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

ČESTITKE SU STIZALE OD SVUDA

NAKON SVEGA ZAJEDNIČKI RUČAK

29

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

ÐAKONSKO REÐENJE FR. IVANA MARIJE TOMIĆA

U nedjelju, 24. siječnja 2016. u crkvi Kraljice svete krunice, fr.

Ivan Marija Tomić primio je red đakonata polaganjem ruku Franje Komarice biskupa Banjolučke biskupije u kojoj se fr. Ivan Marija rodio i proveo svoje djetinjstvo.

Veoma svečana i simbolikom bogata liturgija, kojoj su prisustvovala braća iz Provincije, rodbina i prijatelji ređenika započela je procesijom te pozdravnim govorom o. Ante Gavrića, provincijala Hrvatske dominikanske provincije. Specifičnost liturgije, tijekom koje se slavi obred đakonskoga ređenja, uslijedila je nakon evanđelja, pozivom fr.

Ivan Marije da pristupi odazivom riječima Evo me, nakon čega je biskupovim odobrenjem pripušten ređenju.

U prigodnoj propovijedi biskup je pozvao ređenika da bude pravi pastir i cijelom svojom osobom predan Bogu i poslanju za spasenje duša. Pomažući biskupu i njegovim suradnicima, svećenicima, pozvan je djelovati kroz službu riječi, oltara i ljubavi prema bližnjemu prožimajući kroz svoje poslanje temeljne odrednice dominikanskog života: istinu, slobodu i milosrđe. Poručio mu je da sakrament kojega prima treba duboko zahvatiti i obilježiti čitavu njegovu osobu, postati dio njega. U svojoj službi dužan je, otvoren prema svima poput Isusa, poticati na dobro i one koji vjeruju i one koji ne vjeruju.

Okupljene vjernike je pozvao na brigu oko spasenja duša, rekavši da je pogrešan stav brinuti se za vlastito spasenje bez brige o spasenju ljudi koje susrećemo. Onaj koji se ne brine za spasenje duše svojega bližnjega ne spašava ni svoju dušu, naglasio je biskup.

Središnji čin obreda ređenja uslijedio je nakon homilije obećanjima fr. Ivana Marije da će s poniznom ljubavlju vršiti red đakonata, da će riječju propovijedati vjeru, da će živjeti u celibatu, obdržavati službu časova i suobličavati svoj život s Kristovim životom te da će biti poslušan dijecezanskom biskupu i svome zakonitom poglavaru.

Zatim su uslijedile litanije svih svetih za vrijeme kojih je fr. Ivan Marija, u znak potpunog predanja Bogu, ležao prostrt. Po završetku 30

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

litanija biskup Komarica, polaganjem svojih - biskupskih ruku i izgovaranjem obrednih riječi, zaredio je fr. Ivana Mariju Tomića za đakona i predao mu evanđelistar kao znak njegove đakonske službe.

Fr. Ivan Marija Tomić OP rođen je 24. listopada 1984. godine u Bosanskoj Gradiški od oca Luke i majke Marine. Opću gimnaziju je završio u Novoj Gradiški, te diplomirao na Pravnom Fakultetu u Zagrebu. Redu propovjednika pristupio je 2010. godine, a nakon završene godine novicijata u Dubrovniku položio je svoje prve zavjete.

Svečane zavjete položio je u Zagrebu 17. kolovoza 2014. godine. Pri kraju je studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu..

Tekst preuzet s inter. stranice: www dominikanci. hr

Fotografije: Mican

31

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

OBAVIJEST O REĐENJU STAJALA JE NA ULAZU U CRKVU GRALJICE SV. KRUNICE

32

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

PO RUKAMA BISKUPA MSGR. FRANJE KOMARICE FR. IVAN JE ZAREĐEN ZA ĐAKONA

33

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

34

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

SUDIONICI SVEÄŒANOG STOLA

35

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

MOLITVA U BLAGAVAONICI.

36

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

FR. IVAN S MAJKOM, ŽUPNIKOM FRA IVOM, RODBINOM I MICANOM

37

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

SVEĆENIČKO REĐENJE FR. IVANA MARIJE TOMIĆA U ZAGREBU U ponedjeljak, 8. kolovoza na svetkovinu sv. oca Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika u samostansko-župnoj crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu, bilo je svečano. Tijekom večernjeg euharistijskog slavlja koje je u koncelebraciji s provincijalom Hrvatske dominikanske provincije p. Antom Gavrićem, priorom p. Slavkom Sliškovićem, fra Zdravkom Lazićem, gvardijanom franjevačkog samostana na Kaptolu u Zagrebu, braćom dominikancima i drugim svećenicima, predvodio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, za svećenika je zaređen dominikanac Ivan Marija Tomić. Svečanosti su nazočili majka Marina, brat Emanuel, njegov župnik fra Ivo Brezović iz Gornjih Bogićevaca, rodbina iz Smrtića i Austrije te prijatelji iz Okučana.

Prije početka misnog slavlja prema starom običaju, braća dominikanci pred crkvom su dočekali braću franjevce. Po ulasku u crkvu, Provincijal je pozdravio okupljene, izrazivši radost i zahvalu Bogu za Jubilejsku godinu i svećeničko ređenje.

U propovijedi biskup se je obratio i fr. Ivanu rekavši: „započeo si svoj život po pravilima sv. Dominika. Slijedi učitelja u znanju, ali još više slijedi ga u djelovanju. Ne daj se zastrašiti vremenom, ni ljudima u naviještanju radosne Božje poruke. Ta ne čekaju se zgodna - vremena i prilike nego se u nezgodnim vremenima stvaraju sretne prilike za Božju riječ. Budi slobodan od svega i od svih da možeš biti potpuno Božji, a onda ćeš biti i potpuno ljudski. Hrani se poput sv. Dominika vazda Božjom riječju, evanđeljem našega Spasitelja Isusa Krista, kao bi njegovu i spasonosnu poruku, ne snagom sile, nego, sa svom v strpljivošću i blagoću mogao posredovati svijetu gladnom Boga. Danas te svijet treba i Crkva te treba, kao redovnika dominikanca, kao svećenika Isusova, da Isus po tvojem djelovanju i životu obasjava one koji su zaslijepljeni“.

Na kraju misnoga slavlja, proslava blagdana sv. Dominika i svećeničkog ređenja je nastavljena u blagovaonici Dominikanskog samostana gdje se je i zapjevalo.

BOGU HVALA – IMAMO SVEĆENIKA kliče Dolina, Dolinci, Novoselci i sav božji puk.

38

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

39

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

40

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

41

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

42

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

43

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

44

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OP SURADNIK PUBLIKACIJE “SUZE DOLINSKE”

Fr. Ivan Maroja Tomić se prvi puta javio u 19., broju “Suze” koja je tiskana 2002. godine kao gimnazijalac obavivši razgovor s Damjanom i Ankom Dakić za rubriku “Pola stoljeća vjernosti”, potom je redovito objavljivao svoje prozne I pjesničke uratke. Članom Uredničkog vijeća “Suze” postaje 2009. godine, a od 2013. godine tj. od broja 30 “Suze” preuzima od vlč. Milivoja Kneževića uređivanje rubrike BOG KAO LJUBAV. U tom broju je pisao na temu MARIJINA KRUNICA – BLAGO KOJE TREBA OTKRITI, zatim TKO JE BEZ GRIJEHA NEKA PRVI BACI KAMEN..., zatim PRIČA O LJUBAVI I druge.

Evo jednog kraćeg Ivanovog priloga nama svima dragog.

O MOM RAJU...

Postoje mjesta koja nas, i kad mi njih napustimo, nikad ne napuštaju. Poput biljaka iščupanih iz zemlje mi nosimo sokove koje smo upili iz njenih dubina i oni nas, othranivši nas, jednom zauvijek oblikuju – ta o tlu ovisi što na njemu uspijeva, i kakvo je to, i kakve plodove donosi.

45

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Poput prvih ljudi, svatko od nas kad tad biva istjeran iz raja svoje nedužnosti zbog svoje stvarne ili nametnute krivice – pa bila ta krivica i u tome što je upravo nema. No, kao što prvi ljudi nikad ne zaboraviše onu prvotnu rajsku radost, tako nitko od nas ne može zaboraviti svoj raj – jer je njegov, i svoju radost – jer ju je imao; poslije svaka druga nosi privid te ishodišne.

O tome se tu i radi. Ja sam imao svoj raj i iz njega sam protjeran, samo što nikad ne ću shvatiti u čemu je bila moja krivnja i što nisam razumio zašto nitko nije tražio opravdanje dok je na ulaz tog istog raja umjesto anđela s plamenim mačem postavljao nekakve čudne spodobe s vatrenim oružjem, a u njega naseljavao još čudnija bića koja se za sebe usuđuju kazati da su ljudi. Čudni su to ljudi – bez ljudskosti.

Postoji li istina, onda je u ovoj priči istina to da vrag voli parodiju, a najveća mu je zanimacija izobličavati tuđe rajeve u nastojanju da ih pretvori u pakao. No, jedini problem mu je taj što nam je Bog bio milostiv pa je, stvarajući nas, dao da dio raja nosimo u sebi i da taj dio jedino mi sami možemo iz sebe istjerati, ali nas iz tog djelića ne može nitko.

Tako sam i ja, protjeran iz raja, zauvijek ostao s komadićem njega u sebi pa kad je najgore i kad me težina progona zaboli krišom svrnem svoj pogled u dubine poznatog mi predjela, u širine gdje još ljubav, radost i mir vladaju, gdje su ljudi dobri ili se barem trude to biti, gdje se djeca znaju igrati mira, a ne rata, tamo gdje trčim livadama djetinjeg zanosa dok mi baka plete i stavlja na glavu vijenac od nikad više viđenog cvijeća nevinosti, gdje s didom tjeram krave na pašu, gdje se u čamcu vozim prostranom ravnicom Save, gdje trčim šorom i vičem znanim i neznanim, u znak pozdrava, ono do neprepoznatljivosti dovedeno, a opet drago i milo – „Falj´n Is´s“. I doista hvaljen, jer mi je dao takav raj i da se u njemu rodim.

Kad je najteže ponirem u jezgru sebe samog, tamo u ishodište svoga korijenja, u sjemenje koje je, uz sve krasote, sadržavalo i blaženo neznanje kako se Zlo može i u raj uvući...

Kažu da nas početak života i ono što tad doživimo obilježi za čitav život, a ako vjerujemo da živimo vječno, to znači – za čitavu vječnost. Meni je drago i zahvalan sam Bogu što mi je dao takav biljeg nositi, jer nije li veličina patnje poslije izgona to veća što je veća ljepota raja iz kojeg smo istjerani? Možda je to cijena doživljene neprocjenjivosti?

46

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Ja sam imao imao svoju Dolinu –rajsku dolinu i dolinu suza, objedinjene u jedno; sazdan u njoj dok danas ja nju u sjećanjima zidam u sebi; i tko je može u meni porušiti, tko može šta u njoj zapaliti? Tko može ubiti ili u smrt otjerati one koji u Nebeskoj Dolini i u mom srcu i sjećanju žive?

Vrag i njegove sluge uvijek čine sve da raj pretvore u pakao, no na kraju oni su ti koji ostanu u toj pak otvorenosti, osuđeni da trunu u svojoj ispraznosti i guše se u vlastitoj napuštenosti – i od Boga i od Ljudi – ljudi s velikim slovom.

Imao sam svoju Dolinu i još uvijek je imam, imao sam svoj raj i još ga uvijek nosim u sebi – dok postojim, do u vječnost. Sve što ja jesam poniklo je iz nje, sve što ću biti u njoj ima svoj korijen, u njoj sam prvi put vidio da i kad kiša pad Sunce može sjati, ona je bila moj prvi smijeh i moj prvi plač i ma koliko bio daleko od nje – Dolina će uvijek biti najbliža mom srcu. Ta, to je moj raj...

Ivan (Luke) Tomić

47

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

BOŽIĆNA NOĆ mom ocu

Ponoć već se bliži u noći hladnoće pa i srce dršće na zimi samoće.

Primičuć se crkvi, ono što me grije - nada je što plamti – bit će sve k´o prije; pogledat će na me to zvjezdano nebo, sjetit će se Gospod da sam ga ustreb´o.

Rodit će se opet k´o i davnog ljeta - na nebu će pjevat anđeoska četa.

Sve će se rastapat od svete miline, ljubav će te grijat, našeg Oca sine.

Smijat će se lica anđeoskog zbora, čuti će se smijeh do Nebeskih dvora; Marija će blago ušuškati sina, mir na zemlji biti, slava sred visina.

Ja ću sve u čudu gledat čedo malo što je sred jaslica blaženo zaspalo.

Ne ću mu, dok spava, pričat strašne priče o križu, dok „ubij!“ bijesna rulja viče.

Ne ću mu ja pričat o teškom životu i kako će morat nosit zlo, sramotu.

A ako iz sna se dijete budit stane, ne ću mu spominjat čavle niti rane.

Zaplače li tada zbog nekakve slutnje, od mene će čuti uspavanku šutnje.

Samo ću ga tiho, što se može tiše, poljubit u čelo da ne plače više; pa zapalit svijeću da tama se makne mir u srce vrati, a loš san umakne.

I dok plam njen gori u nadi svanuća nek bude k´o znamen zore uskrsnuća!

Ivan (Luke) Tomić

48

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

PREDSTAVLJEN PJESNIČKI PRVIJENAC FR. IVANA MARIJE TOMIĆA

U dvorani “Augustin Kažotić” dominikanskoga samostana na zagrebačkoj Koloniji u petak 22. siječnja 2016. predstavljena je prva zbirka pjesama „U sjeni križa“ mladoga dominikanca, diplomiranoga pravnika i pjesnika Ivana Marije Tomića. O knjizi je uz autora govorio urednik zbirke dominikanac komparatist književnosti Domagoj Augustin Polanščak, a stihove je čitao dominikanac Mihovil Mario Žuljević Mikas. Glazbeni obol svečanosti dali su dominikanci tenor Ante Kazoti uz glazbenu pratnju Marina Golubovića, a kroz program je vodila Ružica Jukić.

Knjigu “U sjeni križa” kao deseto je ostvarenje biblioteke “Posebna izdanja” objavila Dominikanska naklada Istina Hrvatske dominikanske provincije. Zbirka u kojoj se isprepliću refleksivna, ljubavna, domoljubna i religiozna lirika podijeljenja je na dva poglavlja. Prvo “Pustinja” donosi 24 pjesme pjesme, a drugo “Sunce” njih 30. Uvodnik je u knjigu pod nazivom “U sjeni križa – pred svjetlom uskrsnuća” napisao urednik Polanščak, dok je pogovor unaslovljen “Zagrljen Bogom” napisao književni povjesničar Vladimir Lončarević.

Polanščak je u predgovoru pisao ponajprije o kršćanskoj dimenziji Tomićevih stihova ističući da se proročki snažna i izravna poruka Tomićeve lirike temelji na dramatičnom iskustvu ograničenosti ljudskoga bića i duboke potrebe da se egzistencijalna praznina nadvlada cjelovitom i bezrezervnom usmjerenošću prema beskonačnom Bogu koji se objavio u povijesnoj osobi Isusa Krista. Naglasio je da je zbirka kršćanska drama patnje i radosti, smrti i života, samoće i zajedništva, mržnje i ljubavi, nemoći i jakosti, ludosti i mudrosti, čovjeka i Boga.

Dr. Lončarević je istaknuo da Tomićeve pjesme na mnoge načine integriraju ponajbolje naglaske ne samo suvremenoga, nego i cjelokupnoga katoličkog pjesništva 20. stoljeća te da se u njegovim pjesmama mogu naći mnoge odlike katoličke lirike prve polovice 20. stoljeća.

Tomić “pokazuje da ne robuje šablonama, ali poznaje poetike, pa ga budućnost može odvesti na različite stilske staze, to više što, iako na49

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

ginjući slobodnom stihu, zna pisati u sroku i nositi se s pravilima klasične poetike. Dapače, u tome može mnogo više dati” – zaključio je Lončarević naglasivši da je Tomićev talent nesumnjiv, a originalnost neupitna.

Preuzeto s inter. Stranice: www. Dominikanci.hr

50

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

51

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

52

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

TISAK O FR. IVANU MARIJA TOMIĆ I MLADIM DOMINIKANCIMA

53

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

54

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

55

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

56

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

57

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

58

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

RODOSLOVLJE OBITELJI TOMIĆ

OBITELJI TOMIĆ DONJA DOLINA

MARKO TOMIĆ PAVA R. KOVAČEVIĆ

3 MARA TOMIĆ (1910-1942.)

MIJO KNEŽEVIĆ (1905-1945.)

1

2 LUKA TOMIĆ (1904-1945.)

59

MARKO TOMIĆ (1908-1948.)

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

1

LUKA TOMIĆ (1904-1945.)

MANDA r. KNEŽEVIĆ(1902-1990.)

1,1

1,4 JULKA TOMIĆ (1924-1998.)

VINKO TOMIĆ (1920-1941.)

1,5 1,2

ANTO TOMIĆ (umro od 7 godina)

MARA TOMIĆ (umrla od 7 dana)

1,6

1,3

IVO TOMIĆ (umro od 7 godina)

MIRKO TOMIĆ (1927-1947.)

1,8 IVO TOMIĆ (1933-1999.)

1,7 TEREZIJA TOMIĆ (1929-2009.)

1,9 VLADO TOMIĆ (1939-2008.)

1,10 FERDO TOMIĆ (1942.)

60

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

1,4 JULKA TOMIĆ (1924-1998.)

VLADO VUJIĆ (1923 ) (nisu imali djece)

1,7 TEREZIJA TOMIĆ (1929-2009.)

PETAR SKOKIĆ (1925-2010.)

BILJANA KESAR (1981.)

SANEL TRNJANIN (1983.)

HANA (2008.)

TIHOMIR KESAR (1987.)

PAMELA JURKOVIĆ (1985.)

TIN (2013.)

NIKO (2015.)

1,8 IVO TOMIĆ (1933-1999.)

JELENA r. ĆORKOVIĆ (1931-1990.)

LUKA TOMIĆ (1956-2009.)

MARINA r. KIČIĆ (1963.)

EMANUEL TOMIĆ (1988.)

IVAN TOMIĆ (1984.)

61

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

1,9

VLADO TOMIĆ (1939-2008.)

ANKA r. ORŠULIĆ (1940.)

ANTO TOMIĆ (1964.)

RADMILA r. ŠOKIĆ (1967.)

MIRKO TOMIĆ (1959-2015.)

SANDRA TOMIĆ (1991.)

MARIJA TOMIĆ (1962.)

ANTO TUTIĆ (1956.)

SLAVICA TOMIĆ (1974.)

PREDRAG ĆORKOVIĆ (1969.)

IVICA TUTIĆ (1986.)

JANJA TULUMOVIĆ

LAURA

MARTINA (1991.)

MARJAN

SVJETLANA TUTIĆ (1981.)

MARKO DRAMAC

LUCIJA

VALENTINA (1991.)

PATRICIJA

1,10 NIKO

FERDO TOMIĆ (1942.)

DANICA r. DAKIĆ (1942.)

MAGDALENA TOMIĆ (1982.)

OLIVERA TOMIĆ (1980.)

MARIO GRGIĆ

MIRTA (2013.)

LUKA (2015.)

62

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

2 MARKO TOMIĆ (1908-1948.)

MARIJA r. KRNJAIĆ

2,1

2,6

2,4

VINKO TOMIĆ (1945. - umro)

PAVKA TOMIĆ (1949. )

JELENA TOMIĆ (1934. )

2,2

2,5

LUKA TOMIĆ (1943.)

2,7

MARKO TOMIĆ (1937-1975. )

2,3

ANĐELKO TOMIĆ (1934-1980. )

2,8

ANKA TOMIĆ (1931. - umrla)

ANTO TOMIĆ (1944-1992. )

2,1 VINKO TOMIĆ (1945. - umro) NADA JUREKIĆ

ĐONI

TONI

EDVARD (umro)

2,2 LUKA TOMIĆ (1943.)

ANICA

ROBERT

MARIJA

63

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

2,3

ANKA TOMIĆ (1931. - umrla) PAVLE ČEGRLJ (umro)

ANTO ČEGRLJ (1984.)

ANĐELKO ČEGRLJ (1958.- umro)

ALBINA ČEGRLJ (1966.)

DRAGOMIR STOJAKOVIĆ (1952.)

GORAN

PAVLE ČEGRLJ (1968.)

KATARINA PEJAKOVIĆ

IVONA

MIROSLAV

MIHAEL

2,4 JELENA TOMIĆ (1934.)

MARKO KNEŽEVIĆ (1934.-2003.)

BRANKA KNEŽEVIĆ (1961.)

MILA KNEŽEVIĆ (1964.)

KATARINA KNEŽEVIĆ (1964.)

LJUBICA KNEŽEVIĆ (1962.) ŠTEFKO PETRIKOVIĆ (1957.)

MANUEL KNEŽEVIĆ (1994.)

DALIBOR

KSENIJA

SANDRA DALIBORKA (1978.)

TIHOMIR MARKIĆ

64

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

2,5 MARKO TOMIĆ (1937-1975. ) MIRA r. ŠOKIĆ (nisu imali djece)

2,6 PAVKA TOMIĆ (1949. ) MARKO KNEŽEVIĆ (1939.)

DARKO (1967.)

MARSELA (1971.)

MIRAN (1965.)

JASNA (1965.)

MATEA

BJANKA

MIRTA

65

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

2,7

ANĐELKO TOMIĆ (1934-1979.)

MANDA r. ČEGRLJ (1935-1964.)

ZDRAVKO TOMIĆ (1960.)

MARICA r. VUJIĆ (1964.)

MARA TOMIĆ (1956.)

IVICA MATIJAŠEVIĆ (1952.)

MANDA MATIJAŠEVIĆ (1979.)

ANTO JAKIĆ

MARINA TOMIĆ (1984.) ŽELJKO ĆORKOVIĆ (1975.)

JULIJANA MATIJAŠEVIĆ (1976.)

MARINKO VIDIĆ

ANTONIO (1992.)

MONIKA IVA

SANDI

DORA

ALEN (1994.)

VALENTINA

MATEA (1996.)

LUCIJA DANIELA MATIJAŠEVIĆ (1983.)

MIROSLAV KNEŽEVIĆ

MARTINA (1992.)

ZORAN TOMIĆ (1986.)

ANA r. LUBINA

LENA

MATKO DORJAN

PATRICIJA

IVANO

RENATO

DANIEL MATIJAŠEVIĆ (1983.)

MERI r. ŠOKIĆ

MIHAEL

MIHAELA MATIJAŠEVIĆ (1983.)

ANTO LOPAR

EMINA

SAMANTA

DANIEL MATIJAŠEVIĆ (1983.)

FATIMA (druga žena) EMANUEL EMANUELA

GABRIELA

66

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

3 MIJO KNEŽEVIĆ (1905-1945.)

MARA TOMIĆ (1910-1942.)

MIRKO KNEŽEVIĆ - Jaran (1905-1945.)

ANKA TERZIĆ (1935.)

JULA KNEŽEVIĆ (1936-1999.)

PAVLE STIPANČEVIĆ (1930.)

JOZEFIN

ŽELJKO KNEŽEVIĆ (1957.)

MARIJA

RUŽA

ILIJA KNEŽEVIĆ (1962.)

ZLATA

JOSIP KNEŽEVIĆ (1941.)

ŽELJKO KNEŽEVIĆ (1941.)

PAVA KNEŽEVIĆ (1939-1999.)

Sastavio: VLADO TOMIĆ, 2001. god.

Obradila i dopunila: MARINA TOMIĆ r. KIČIĆ 2016. god.

Priredio: MILORAD ORŠULIĆ - MICAN

67

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

RIJEČI ZAHVALE Dirnut Vašom dobrotom u vrijeme priprema i slavlja moje MLADE MISE u Gornjim Bogićevcima 11. rujna 2016. godine iskrena srca se

ZAHVALJUJEM Fra Ivi Brezoviću, župniku župe Duha Svetoga Gornji Bogićevci Majki Marini i bratu Emanuelu Tomić, Gornji Bogićevci Obitelji Josipa Kičić, Smrtić Obitelji Zlatka Tutić, Gornji Bogićevci Općini Gornji Bogićevci Komunalnom poduzeću Gornji Bogićevcima DVD Gornji Bogićevci Udrugi umirovljenika Gornji Bogićevci Tomislavu Krstanac, Gornji Bogićevci LU “SOKOL”, Gornji Bogićevci Dr. Danijelu Marušić, županu Brodsko-posavske županije Općini Okučani Komunalnom poduzeću “Sloboština” Okučani Policijskoj postaji Okučani Direktoru i djelatnicima radio “Bljesak” Okučani Pavi i Mari Klarić, Gornji Bogićevc Tiskari “Magnus” Malino/Slav. Brod vlasnicima Aniti i Tomislavu Dujmović Alojziju Cindrić – ByLoyzi, Rešetari p. Damiru Šokić, Bol na Braču Vlč. Milivoju Knežević, Orubica Miloradu - Micanu i Veroniki Oršulić, Okučani Dr. Mariju i Kseniji Bokulić, Okučani Aci i Ivki Vidaković, Bodegraj/Okučani Pavlu i Ruži Gubić, Lađevac/Okučani 68

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Mati i Borici Šokić, Sl. Dolina Obitelji Nikole Peterlik, Gorice Darku i Marijani Marjanović, Dragalić Obitelji Mile Nimca, Gornji Bogićevci Obitelji Roberta Vujice, Gornji Bogićevci Tereziji Nikolić - Reza, Gornji Bogićevci Peji Klarić, Gornji Bogićevci Antuni i Zrinki Krpotić, Gornji Bogićevci Igoru Orešić, Gornji Bogićevci Mandi Pantelić, Gornji Bogićevci Marku Soušek, Gornji Bogićevci Lovri Mijić, Gornji Bogićevci Antunu Orešić, Gornji Bogićevci Ljubici Grgić, Gornji Bogićevci Perki Saratlija, Gornji Bogićevci Mandi Bungić, Gornji Bogićevci Ružici Dančević, Gornji Bogićevci Obitelji Šebeković, Gornji Bogićevci Miri i Marici Begić, Gornji Bogićevci Ivici Lopar, Gornji Bogićevci Štefici Orešić, Gornji Bogićevci Mandi Zec, Gornji Bogićevci Tereziji Orešić, Gornji Bogićevci Ljubici Spajić, Gornji Bogićevci Mari i Cvitku Jezerčić, Gornji Bogićevci Tomislavu Kvocić, Dragalić Ružici Modrić, Dragalić Slavi Peterlik, Dragalić Branku Tegel, Dragalić Ani Boginac, Dragalić Tihi Veucer, Dragalić Vjeki Barta, Dragalić Juraju Ribarić, Dragalić Zvonimiru Mutnjaković, Dragalić Anđi Klarić, Gornji Bogićevci Josipu Križanić, 69

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Stipi Šugić, Gornji Bogićevci Kati Markovanović, Gornji Bogićevci Mirku Šafar, Gornji Bogićevci Kati Žilić, Gornji Bogićevci Milanu Pereković, Gornji Bogićevci Mandi Cica, Gornji Bogićevci Josipu i Finka Kurtović, Gornji Bogićevci Obitelji Agatić i Ošap, Smrtić Vladi Stanić Klari (Joze) Zec, Gornji Bogićevci Jozi Žilić, Gornji Bogićevci Miri i Nevenki Ćorković, Medari Josipu Baković, Gornji Bogićevci Mateju Dukanović, Gornji Bogićevci Mariji Peterlik Vidu i Marinki Lopar, Ratkovac Ivi Debeljak, Ratkovac Josipu i Augustini Horina, Gornji Bogićevci Marinku i Julijani Vidić, Trnava Luciji Pavleka Dragi Debeljak, Ratkovac Iliji Majdandžić, Ratkovac Borislavu Kuljanac, Ratkovac Marku Đukić, Gornji Bogićevci Ivici Cindrić, Gornji Bogićevci Milki Smjerog, Gornji Bogićevci Kuzmanu i Darinki Knežević, Smrtić Obitelji Komljenović, Ratkovac Franji Pavleka, Smrtić Ilinki Crnoja, Gornji Bogićevci Zoranu Radman, Smrtić Ivanki Lulić, Gornji Bogićevci Nini Jurić, Kosovac Julkici Krstanac i sestri, Gornji Bogićevci Radovanu Matijašević, Nova Gradiška Josipu Gubić, Savski Bok 70

SUZA DOLINSKA, PRIGODNI BROJ, XX (2016.) 33

Ljiljanu i Nevenki Oršulić, Ratkovica kod Pleternice Stipi Šegavac, Smrtić Antunu-Toni Batori, Kovačevac Ivici Dakić, Kovačevac Marini Ćorković, Trnava Janji Valentić, Prvča Miji i Dragici Ćorković, Nova Gradiška Daliborki i Franji Dakić, Šumetlica Svjetlani Kovačić,Velika Gorica Terezi Šugić, Gornji Bogićevci Jasminki Klarić, Gornji Bogićevci Mari Bungić, Gornji Bogićevci Ivki Pejić, Gornji Bogićevci Iliji i Jeli Jakobašić, Smrtić Ivici i Grozdi Gubić, Nova Gradiška Milanu i Ankici Perković, Nova Gradiška Damiru Kozman, Gornji Bogićevci Obitelji Denis, Staro Petrovo Selo Obitelji Dumenčić, Staro Petrovo Selo Tomislavu Dumenčić, Zagreb

Oni koji nisu obuhvaćeni u ovom popisu, njihova imena će biti objavljena u redovitom broju Godišnjaka “Suza dolinska” koji će izići iz tiska o Božiću.

Možda je imena nezahvalno nabrajati, jer je to uvijek prilika da se nekoga nehotice izostavi s popisa. Ipak osjećam veliku potrebu reći imenom i prezimenom HVALA svim onim dobrim ljudima udrugama i organizacijama koje su velikodušno, strpljivo i povrh svega s puno ljubavi svojim radom i doprinosom sudjelovali u vrlo opsežnim poslovima povodom slavlja moje Mlade mise. Zato ovom zgodom, uz svoje riječi zahvale želimo obilje Božjeg i moga, mladomisničkog blagoslova. Vaš uvijek zahvalni

mladomisnik fr. Ivan Marija Tomić OP 71

NASLOVNA STRANICA: fr. IVAN MARIJA TOMIĆ, mladomisnik

ZADNJA STRANICA: OBITELJ TOMIĆ: LUKA, MARINA, IVAN i EMANUEL

TISAK: “MAGNUS” - Malino, tel. (035) 436-84 i 436-536 Unos teksta: Kristina Hudolin-Ćorković, Ružica Renić i Valentina Oršulić

Računalna obrada: By Loyzo