Suza Dolinska - Broj 30 by Suza Dolinska - Digitalna Arhiva

GODIŠNJAK ŽUPE UZNESENJA BL. DJEVICE MARIJE DOLINA GODIŠTE XVII

SIJEČANJ/PROSINAC 2013.

BROJ 30

KAZALO KATOLIČKI KALENDAR ZA 2014 ................................................................................4 RIJEČ UREDNIKA, Milorad Oršulić - Mican ..............................................................28 IZ STAROG KRAJA, vlč. Pero Čolić..............................................................................31 S NASLOVNICE: papa FRANJO ..................................................................................34 HVALA TI SVETI OČE ..................................................................................................37 DEST GODINA POSLIJE NA PETRIĆEVCU ...........................................................42 INTERVJU MSGR. DR. F. KOMARICE za Večernji list ..........................................51 SUZA DOLINSKA NA HTV U EMISIJI “POZITIVNO” ..........................................56 UREĐENJE GROBLJA “GRADINA” .........................................................................60 PROSLAVA SV. MARKA I BLAGOSLOV POLJA .....................................................65 USKRSNI PONEDJELJAK U GORNJOJ DOLINI – EMAUS ................................68 PROSLAVA VELIKE GOSPE U DOLINI I SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI .......71 OBILJEŽEN BLAGDAN SVIH SVETIH I DUŠNOG DANA NA “GRADINI” ...77 DEVETA OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA ....................80 REGATA: Rijekom Savom od Siska do Doline..............................................................84 GDJE SU, KAKO ŽIVE, ŠTO RADE: ŠVARGLIJADA – Obitelj Oršulić ...............86 PISALI SU NAM ..............................................................................................................90 DRUGI O NAMA Razgovor s msgr. dr. Antom Orlovac ............................................93 SCENSKI PRIKAZ “MUKA I SMRT ISUSA KRISTA” ............................................103 BOG KAO LJUBAV / fr. Ivan Marija Tomić OP/ ........................................................111 MARIJINA SVETIŠTA : OLOVO – Svetište Majke Božje ......................................118 POGLEDI U KRAJEVE SRCA: Napast u snu - Rajko Bundalo ..............................122 PUT K BLAŽENSTVU: - Bibliografija o Ivanu Merzu II. dio ...............................126 - Početak gradnje crkve bl. Ivana Merza u Slatini ............128 SESTRA JULA IVANIŠEVIĆ : Duhovni magnet i druga obljetnica blaženica .......131 U SPOMEN: 20. godina smrti vlč. MARKA ŠALIĆ ...................................................136 LIKVIDACIJA DOMOBRANA IZ BiH u G. PODGRADCIMA (A. Mijatović) ..140 ZABILJEŽBE U DOLINI: Izgradnja zvonika ...........................................................145 SAČUVAJMO OD ZABORAVA: Popis pučanstva Donje Doline iz 1948/49. god...148 DOLINSKO NARODNO BLAGO: Uskrsni običaji ..................................................158 D. DOLINA: Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom BiH (II. dio) .........162 NARODNO RIBARSTVO U BiH /Dolina na Savi/ ..................................................168 PLODOVI UMA I SRCA: - Ča Rudini bećarci Rudolf Jurić ...................................172 HRVATSKO PJEVAČKO DRUŠTVO “POSAVAC” BOS. GRADIŠKA ................173 PREDSTAVLJAMO VAM: Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. god. ........177 SJETIMO SE NAŠIH STARIH: Iz obiteljskog albuma obitelji ................................186 NAŠI AKADEMICI ....................................................................................................187 IZ RJEČNIKA UČE STIPE ........................................................................................193 ZA ONE KOJI SEBI ŽELE POMOĆI: Blagodati kiselog kupusa ...........................194 ZABAVNA STRANICA ................................................................................................197 ROĐENI, VJENČANI, UMRLI ..................................................................................198 RODOSLOVLJE OBITELJI KNEŽEVIĆ III. dio ..................................................209 OBAVIJESTI ..................................................................................................................213 NAŠI DAROVATELJI .................................................................................................215

“Suza Dolinska” - Godišnjak župe uznesenja Bl. Dj. Marije - Dolina

Bosanska kraj Bosanske Gradiške u izgnanstvu. Uređuje: Uredničko vijeće: vlč. Milivoj Knežević, p. Damir Šokić OP, vlč. Pero Čolić, fr. Ivan Marija Tomić, Milorad Oršulić-Mican, Zvonko Oršulić-Feni, Stipo Oršulić, i Mato Knežević-Maća,

Glavni i odgovorni urednik: Milorad Oršulić-MICAN. Webmaster: Kristijan Vonić - Kika; e-mail: kvonic@inet.hr - Izlazi o Božiću. Umnoženo kao rukopis u 650 primjeraka. Priloge slati na adresu: Milorad Mican Oršulić, 35 430 OKUČANI, Ulica Bljesak 15, Tel.: (035) 371-332 WEB stranica: www.Suza-Dolinska.com; e-mail: suza@suza-dolinska.com

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SIJEČANJ 2014. S

NOVA GODINA, Marija Bogorodica

Bazilije V., Grgur Nazijanski

Ime Isusovo, Genoveva, Cvijeta

Anđela F. Dafroza, Borislava, Eduard

2. NED. PO BOŽIĆU, Telesfor, Gaudencije, Emilijana Sv. misa u Dolini u 9 sati

BOGOJAVLJENJE - Sv. Tri kralja, Gašpar

Rajmund Pen., Rajko, Lucijan, Zorislav

Severin, Teofil, Bogoljub, BDM brze pomoći

Julijan, Živko

Agaton, Dobroslav, Grgur X.

Honorat, Neven, Higin, Bernard, Teoozije

KRŠTENJE GOSPODINOVO, Ernest, Tatjana

Hilarije, Veronika, Radovan

Feliks, Srećko, Malahija

Pavao pustinjak, Anastazija, Stošija, Mavro

Marcel, Oton, Mislav

Antun opat, Vojmil, Lavoslav

Priska, Liberata, Biserka, Margarita Ugarska

2. N. KROZ GODINU, Mario, Kanut, Ljiljana, Marta

Fabijan i Sebastijan

Agneza, Janja, Neža

Vinko đakon i muč., Anastazije, Irena

Emerencijana, Ema, Vjera

Franjo Saleški, Bogoslav

Obraćenje Pavla apostol, Ananija

3. N. KROZ GOD., Timotej i Tit, Bogoljub, Tješimir

Angela Merici, Pribislav

Toma Akvinski, Tomislav

Valerije, Konstancije, Zdeslav

Martina, Gordana, Darinka

Ivan Bosco, Marcela, Viktor, Klaudije

Sv. misa u Dolini u 9 sati

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA SIJEČANJ Sv. Antun: Staro Petrovo Selo Sv. Fabijan i Sebastijan: Poljane Sv. Vinko: Starci, Vladisovo

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

VELJAČA 2014. S

Brigita, Miroslav, Sever

PRIKAZANJE GOSPOD. SVIJEĆNICA, Marijan

Blaž, Vlaho, Tripun

Andrija Corsini, Veronika Jeruzalemska

Agata, Dobrila, Jagoda, Silvan

Pavao Miki i dr., Doroteja

Pio IX. papa, Rikard, Držislav

Jeronim Emilijani, Jerko, Mladen

5. NED. KROZ GOD., Skolastika, Apolonija, Sunčana

ALOJZIJE STEPINAC, Vjekoslav, Vilim

Gospa Lurdska, Mirjana

Eulalija, Zvonimir, Damjan

Katarina Ricci, Kristina

Valentin, Zdravko, Valentina

Klaudije Colomb, Vitomir, Agapa

6. NEDJELJA KROZ GOD. Julijana, Onezim,

7 utemeljitelja, Darko, Benedikt, Flavije

Šimun, Bernardica, Gizela

Konrad, Ratko, Blago

Eleuterije, Leon, Lav, Lea

Petar Damiani, Damir, Eleonora

Katedra sv. Petra, Tvrtko

7. NEDJELJA KROZ GODINU, Polikarp, Romana

Montan, Goran, Modest

Viktorin, Hrvoje, Berislav, Cezarije

Aleksandar, Sandra, Branimir

Donat Zadarski, Gabrijel od Žalosne Gospe

Roman, Teofil, Bogoljub, Vikica

Sv. misa u Dolini u 9 sati

Godišnjica. smrti vlč. Marka Šalića,

Sv. misa u Dolini u 9 sati

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA VELJAČA Sv. Blaž: Tisovac, Ljupina, Baćin Dol Gospa Lurdska: Gornji Crnogovci Sv. Valentin: Adžamovci, Orubica Bl. Alojzije Stepinac: Novska

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

OŽUJAK 2014. S

Albin, Hadrijan, Jadranko, Zoran, David

8. NEDJELJA KROZ GODINU, Čedomil, Iskra, Ines

Marin, Marinko, Kunigunda

Kazimir, Eugen, Natko

PEPELNICA (ČISTA SRIJEDA),Vedran, Teofil

Marcijan, Viktor, Zvjezdana, Ruža

Perpetua i Felicita, Ruža

Ivan od Boga, Ivša, Boško

1. KORIZMENA NEDJ., Franciska Rimska, Franjka

Emil, 40 mučenika, Kajo

Firmin, Tvrtko, Kandid, Blanka

Teofan, Bernard, Maksimilijan

Rozalija, Patricija, Modesta, Ratka

Matilda, Miljana, Borka

kvatre

Longin, Veljko, Vjekoslav

kvatre

2. KORIZ. NEDJELJA, Smiljan, Hrvoje, Julijan

Patrik, Domagoj

Ćiril Jeruzalemski, Cvjetan

JOSIP, zaručnik BDM, Josipa, Joso

Klaudija, Klaudije, Niceta, Dionizije, Vladislav

Kristijan, Serapion, Vesna

Oktavijan, Jaroslav, Lea

3. KORIZMENA NED., Oton, Pelagije, Dražen

Latin, Javorka, Katarina Šved.

NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO - BLAGOVIJEST,

Montan i Maksima, Emanuel, Goran

Lidija, Rupert, Lada

Priska, Sonja, Polion

Bertol, Eustazije

4. KORIZMENA NEDJELJA, Kvirin, Viktor, Vlatko

Benjamin, Amos

Sv. misa u Dolini u 9 sati

kvatre

Sv. misa u Dolini u 9 sati

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA OŽUJAK Sv. Josip: Vrbje

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

TRAVANJ 2014. U

Hugo, Teodora, Anastazije

Franjo Paulski, Dragoljub

Rikard, Cvijeta, Radojko, Ratko

Izidor biskup, Strahimir, Žiga

Vinko Ferrerski, Berislav, Mira

5. KORIZMENA NEDJELJA,Vilim, Celestin

Ivan de la Salle

Dionizije, Alemka

Marija Kleofina, Demetrije

Ezekijel, Apolonije, Sunčica

Stanislav, Stana, Radmila

Julije, Viktor, Davorka

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE - CVJETNICA

Valerijan, Maksim, Lambert

Krescencije, Anastazija, Bosiljka

Josip Benedikt Labre, Bernardica

VELIKI ČETVRTAK, Šimun, Anicet

VELIKI PETAK, Amadej, Roman

VELIKA SUBOTA, Konrad, Ema, Marta

USKRS – VAZAM, Leon, Berta

Sv. misa u Dolini u 9 sati

Anzelmo, Konrad

Sv. misa u Dolini u 11 sati

Soter i Kajo, Teodor

Juraj, Đuro, Đurđica, Adalbert

Fidelis, Vjera, Vjeran

Marko evanđelist, Maroje

Kleto i Marcelin

2.USKRSNA NED. Ozana Kotorska, Jakov Zad.

Petar Chanel, Euzebije

Katarina Sijenska, Kata

Pio V. papa, Josip Cottolengo

Sv. misa u Dolini u 9 sati

S v. misa u Dolini u 9 sati

Sv. misa u D. Dolini u 13 h na groblju “Gradina” i blagoslov polja

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA TRAVANJ Sv. Juraj: Vrbova Sv. Marko: Dolina

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SVIBANJ 2014. Č

Josip radnik, Jeremija

Atanazije, Eugen, Boris

Filip i Jakov ap., Mladen

3. USKRSNA NEDJELJA, Florijan, Cvjetko, Cvijeta,

Peregrin, Maksim

Dominik Savio, Dinko, Nedjeljko

Dujam, Duje, Duška, Boris

Marija Posrednica, Bratoljub, Celestin

Pahomije, Mirna

Ivan Merz, Gospa Trsatska, Antonin, Job

4. USKRSNA NEDJELJA, Franjo Hieronim

LEOPOLD MANDIĆ, Pankracije

Gospa Fatimska, Servacije, Ema

Matija ap., Matko, Matiša, Justa

Izidor seljak, Solinski mučenici, Sofija, Sonja

Ivan Nepomuk, Nenad

Paskal, Paško, Bruno, Akvilin

5. USKRSNA NEDJELJA. Ivan I. papa, Venancije

Celestin, Rajko, Ivan, Teofil

Bernardin Sijenski, Lidija, Zlata

Andrija Bobola, Dubravka, Eugen, Kristofor

Helena, Renata, Jagoda, Milan

Deziderije, Željko, Nadan

Marija Pomoćnica, Vinko, Suzana

6. USKRSNA NEDJELJA, Beda Časni,

Filip Neri, Priska, Zdenko

Augustin Canterburyjski, Julije

German, Vilim, Velimir

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO, Maksim,

Ivana Arška, Ferdinand, Srećko, Hubert

Pohod BDM, M.B. Kamenitih Vrata

Sv. misa u Dolini u 9 sati

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA SVIBANJ Sv. Filip i Jakov: Donji Varoš Spasovo: St. Kapela, Sičice, Kovačevac Duhovi: Siče, Pavlovci, G. Bogićevci Presveto Trojstvo: Gornji Lipovac, Laze (nedjelja) 13

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

LIPANJ 2014. N

7. USKRSNA NEDJELJA, Justin, Mladen, Teofil

Marcelin i Petar, Eugen

Karlo Lwanga i druugovi

Kvirin Sisački, Predrag, Optat

Bonifacije, Valerija, Darinka

Norbert, Neda, Berto, Paulina

Kolman, Robert, Sabinijan

D U H O V I - PEDESETNICA, Medardo, Žarko

MARIJA MAJKA CRKVE, Efrem, Rikard

Margarita, Greta, Biserka

Barnaba apostol, Borna, Jolanda

Ivan Fakundo, Bosiljko, Ninko

ANTUN PADOVANSKI, Anto, Antonija

kvatre

Rufin, Elizej, Valerija

kvatre

PRESVETO TROJSTVO, Vid,

Sv. misa u Dolini u 9 sati

Franjo Regis, Gvido, Zlatko

God. odvođenja vlč. Ratka Grgića

Adolf, Laura, Bratoljub

God. smrti vlč. Stjepana Guberac,

Marko i Marcelijan, Ljubomir

TIJELOVO, Romuald, Rajka, Bogdan

Naum Ohridski, Silverije, Margareta

Alojzije Gonzaga, Vjekoslav, Slavko

12. NED. KROZ GOD. Ivan Fisher, Toma M.,

Sidonija, Zdenka

Rođenje Ivana Krstitelja, Ivan, Ivana, Krsto

Vilim, Henrik, Adalbert

Ivan i Pavao, Vigilije, Zoran

PRESVETO SRCE ISUSOVO, Ćiril Aleksandrijski,

PREČISTO SRCE MARIJINO, Irenej,

13. NEDJELJA KROZ GOD. PETAR I PAVAO

Rimski prvomučenici, Kajo

Sv. misa u Dolini u 9 sati

kvatre

Sv. misa u Dolini u 9 sati

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA LIPANJ Sv. Antun: Staro Petrovo Selo, Batrina Srce Isusovo: Visoka Greda Sv. Vid: Gorice, D. Lipovac, Oštri Vrh, Naselje Mala u N. Gradiški, Okučani Rođenje Sv. Ivana Krstitelja: Slav. Kobaš, Dragalić, Pož. Brestovac, Lađevac Sv. Petar i Pavao: Cernik, Kula 15

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SRPANJ 2014. U

Aron, Šimun, Predrag, Estera

Oton, Martinijan, Višnja

Toma apostol, Tomo, Tomislav

Elizabeta Portugalska, Laura

Ćiril i Metodije, Antun M., Zakarija

14. NED. KROZ GOD. Marija Goretti, Agata

Klaudije, Vilibald, Vilko

Akvila i Priscila, Hadrijan, Eugen

Marija Petković, Leticija, Nikola Pik. i dr.

Amalija, Ljubica, Veronika

Benedikt op., Benko, Dobroslav

Mohor, Ivan G., Mislav

15. NED. KROZ G. MAJKA BOŽJA BISTRIČKA

Kamilo de Lellis, Gašpar

Bonaventura, Dobriša, Vlado

Gospa Karmelska, Karmela, Elvira

Aleksije, Branko, Marcelina

Fridrik, Bruno, Arnulf, Natko, Simforoza

Aurelija, Zora, Zlatka, Makrina

16. NED. KROZ GOD. ILIJA PROROK, Margareta

Lovro Brindizijski, Daniel

Marija Magdalena, Manda, Lenka

Brigita Švedska, Apolinar, Ivan Cassian

Kristina, Mirjana, Kunigunda

Jakov st. ap., Kristofor

Joakim i Ana, roditelji BDM, Anica

Sv. misa u Brestovčini u 10,30 h

17. NED. KROZ GOD. Klement Ohridski i dr.

Sv. misa u Dolini u 9 sati

Nazarije i Celzo, Viktor

Marta, Lzar, Flora, Blaženka, Mira

Petar Krizolog, Rufin, Anđa, Julija

Ignacije Lojolski, Vatroslav

Sv. misa u Dolini u 9 sati

Zaštitnik Banjalučke biskupije

Sv. misa u Dolini u 9 sati

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA SRPANJ Sv. Ilija: Gornji Varoš, Blažević Dol, Orubica, Brod. Stupnik Sv. Marija Magdalena: Štivica, Baćin Dol Sv.Ana: Savski Bok, Šumetlica 17

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

KOLOVOZ 2014. P

Alfons Liguori, Vjera, Nada, Justin

Gospa od Anđela, Euzebije

18. NEDJELJA KROZ GODINU, Augustin Kažotić,

Ivan Marija Vianney, Justin, rajner

Gospa Snježna, Nives, Snježana

Preobraženje Gospodnje, Predrag

Siksto papa, Kajetan, Donat

Dominik, Nedjeljko

Edita Stein, Roman, Firmin, Tvrtko

19. NEDJELJA KROZ GODINU, Lovro đakon,

Klara, Jasna, Suzana

Anicet, Hilarija, Veselka

Poncijan i Hipolit, Patricija, Kasijan

Maksimilijan Kolbe, Svetko

UZNESENJE BDM - VELIKA GOSPA, Marija

Sv. misa u Dolini u 13 sati

Stjepan kralj, sv. Rok, Krunoslav

Sv. misa u Bos. Gradišci u 10,30

20. NEDJELJA KROZ GODINU, Miron, Natalija

Sv. misa u Dolini u 9 sati

Jelena Križarica, Leonardo

Ivan Eudes, Ljudevit, Tekla, Donat

Bernard, Samuel, Porfirije, Branko

Pio X. papa, Hermogen

BDM Kraljica, Vladislava, Regina

Ruža Limska, Filip Benicije

21. NEDJELJA KROZ GODINU, Sv. Bartol apostol,

Ljudevit kralj, Patricije

Rufin, Zefirin, Jadranko

Monika, Honorat, Časlav

Augustin, Tin, Gustav, Pelagije

MUČENIŠTVO IVANA KRSTITELJA

Feliks i Adaukt, Gaudencija

22. NEDJELJA KROZ GOD., Rajmund, Željko

Sv. misa u Dolini u 9 sati

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA KOLOVOZ Preobraženje: Novi Varoš; Sv. Lovro: Zaštitnik Požeške biskupije; Velika Gospa: Okučani, Adžamovci, Sl. Kobaš - kod Gospe Kloštarske; Sv. Rok: Vrbje, Brđani, Uskoci, Seoce, Opatovac; Mučen. Sv. Ivana Krstitelja: Dragalić; Zadnji dan kolovoza Gospa od Suza: Pleternica 19

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

RUJAN 2014. P

Jošua, Egidije, Konstancije

Kalista, Maksima, Divna, Veljka

Grgur Veliki, Grga, Gordana

Ruža Viterpska, Dunja, Ida, Marcel

Majka Terezija, Lovro J.

Zakarija, Boris, Davor

23. NEDJELJA K. G. MARKO KRIŽEVČANIN,

MALA GOSPA, Rođenje BDM

Petar Klaver, Strahimir

Nikola Tolentinski, Pulherija

Proto i Hijacint, Cvjetko, Miljenko

Preslavno Ime Marijino, Gvido, Dubravko

Ivan Zlatousti, Zlatko: Ljubo

24. NEDJELJA KROZ GOD., Uzvišenje sv. Križa,

BDM Gospa Žalosna

Kornelije i Ciprijan, Eufemija

Rane sv. Franje, Robert Belarmin

Josip Kupertinski, Sonja, Irena

Januarije, Suzana, Emilija

kvatre

Andrija Kim, Svjetlana kvatre

kvatre

25. NED. KROZ GOD. Matej ap. i ev., Matko

Toma Vilan., Ivan Mendez

Otac Pio, Lino, Tekla

Gospa od Otkupljenja, Rupert, Mercedes

Aurelija, Zlata, Rikarda

Kuzma i Damjan, Damir

Vinko Paulski, Gaj, Berislav

26. NED. KROZ GOD. Vjenceslav, Većeslav, Veco

MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL ARHANDJELI

Jeronim, Jerko, Jere,Grgur

Sv. misa u Dolini u 9 sati

kvatre

Sv. misa u Dolini u 9 sati

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA RUJAN Mala Gospa: Davor, D. Crnogovci, Bili Brig, Kutjevo; Sv. Matej: Giletinci, Mačkovac, Bodovaljci Ime Marijino: Nova Kapela Sv. Ivan Evanđelista: Banićevac Sv. Mihael: St. Gradiška, Ratkovica 21

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

LISTOPAD 2014. S

Terezija od Djeteta Isusa, Remigije

Anđeli čuvari, Anđelko, Anđelka, Teofil

Kandida, Maksimilijan, Gerhard, Svjetlana

Franjo Asiški, Franka, Kajo

27. NEDJELJA KROZ GOD., Faustina K., Flavijan,

Bruno, Fides, Verica

BDM od Krunice (RUŽARIJA), Rozario

Demetrije i dr., Hugo, Šimun

Dionizije A., Abraham, Sara, Ivan Leonardi

Franjo Borgia, Daniel i dr.

Ivan XXIII. papa, Emilijan

28. NED. KROZ GOD.,Serafin, Maksimilijan, Velibor Sv. misa u Dolini u 9 sati

Eduard, Edo, Hugolin

Kalist papa, Ljeposlav

Terezija Avilska, Rezika, Valter

Hedviga, Marija Margareta

Ignacije Antiohijski, Vatroslav

LUKA EV., Lukša, Svjetlovid

29. NED. KROZ GOD., Pavao od Križa, Ivan Brebeuf

Irena, Miroslava, Kornelija

Uršula, Zvjezdan, Hilarija, Vendelin

Ivan Pavao II., Marija Saloma, Dražen

Ivan Kapistran, Borislav, Severin

Antun Marija, Claret, Jaroslav

Katarina Kotromanić, Krizant i Darija

30. NEDJELJA KROZ GOD., Dimitrije Srijemski

Sabina, Gordana

Šimun i Juda Tadej, Siniša, Tadija

Narcis, Donat, Darko, Ida

Marcel, Marojko, German

Alfons Rodriguez, Wolfgang, Vuk

Sv. misa u Dolini u 9 sati

God. smrti vlč. Eugena Tvrtkovića, dolinskog župnika

Sv. misa u D. Dolini u 13 sati na “Gradini” i molitva opijela

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA LISTOPAD BDM od Krunice: Nova Gradiška župa “JUG”, Milanlug Terezija Avilska: Zaštitnica Pože[ke katedrale, Sv Luka: Cernička Šagovina, Godinjak, Dolina, Srednji Lipovac, Novska 23

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

STUDENI 2014. S

SVI SVETI, Svetislav, Sveto

Sv. misa na groblju u Brestovčina u 10,30

31. NEDJELJA KROZ GODINU., Dušni dan

Sv. misa u Dolini u 9 h, na groblju u Čatrnji u 13 sati

Martin Porres, Hubert

Karlo Boromejski, Dragutin, Drago

Emerik, Mirko, Zakarija, Srijemski mučenici

Leonard, Vedran, Sever

Engelbert, Anđelko

Gracija Kotorski, Klaudije, Bogdan

32. NEDJELJA KROZ GOD., Ivan Lateranski

Leon Veliki, Lavoslav

Martin biskup, Davorin

Jozafat, Emilijan, Milan

Stanislav Kostka, Stanko, Ivan Trogirski

NIKOLA TAVELIĆ,

Albert Veliki, Berto, Leopold

33. NEDJELJA KROZ GOD. Margareta,

Elizabeta Ugarska, Igor, Zakej

Posveta bazilike Sv. Petra i Pavla

Krispin, Severin, Elizabeta

Feliks Valois, Edmund, Srećko

Prikazanje BDM, Gospa od Zdravlja

Cecilija, Cilika, Slavujka

KRIST KRALJ,Klement, Milivoj, Blagoje

Krizogon, Krševan

Katarina Aleksandrijska, Kata, Erazmo

Konrad, Leonard, Dubravko

Maksim, Severin, Virgilije

Sosten, Jakov Markijski

Saturnin, Iluminata, Vlasta, Svjetlana

1. NEDJELJA DOŠAŠĆA, Andrija ap.,

Sv. misa u Dolini u 9 sati

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA STUDENI Sv. Leopold: Komarnica Krist Kralj: Rešetari Sv. Andrija: Sičice, Drežnik

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PROSINAC 2014. P

Elegije, Natalija, Božena

Bibijana, Živka, Blanka

Franjo Ksaverski, Klaudije

Barbara, Ivan Damaščanski, Barica

Saba, Krispina, Slavka

Nikola biskup, Niko, Nikša

2. NEDJELJA DOŠAŠĆA, Ambrozije, Agaton,

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BD MARIJE

Valerija, Zdravka

Gospa Loretska, Julija

Damaz, Damir, Sabin

Gospa Gauadalupska, Ivana F. Chantal

kvatre

Lucija, Jasna, Svjetlana

kvatre

3. NEDJ. DOŠAŠĆA, Ivan od Križa, Špiro

Irenej, Kristina, Drinske mučenice

Adela, Albina, Zorka

Lazar, Florijan, Izak, Jolanda

Gracijan, Malahija prorok, Bosiljko, Dražen

Urban, Anastazije, Tea, Vladimir

Amon, Eugen i Makarije, Dominik

4. NEDJ. DOŠAŠĆA Petar Kanizije, Snježana

Honorat, Časlav, Zenon

Ivan Kentijski, Viktorija

BADNJAK, Adam i Eva

Polnoćka u Bos. Gradišci

ROĐENJE ISUSOVO - BOŽIĆ, Božidar

Sv. misa u Bos. Gradiški u 10,30 sati

Stjepan Prvomučenik, Krunoslav

Ivan ap i ev., Janko, Fabiola

Sv. mia u Dolini u 9 h i blag. obitelji

SVETA OBITELJ, Nevina dječica, Mladen, Nevenka

Sv. mia u Dolini u 9 sati

Toma Becket, David kralj, Davor

Feliks, Sabin, Liberije, Trpimir

Silvestar papa, Silvije, Stara godina - zahvala

Sv. misa u Dolini u 9 sati

kvatre

Sv. misa u Dolini u 9 sati

U 17 sati sv. misa zahvalnica u Bos. Gradišci

SVAKE NEDJELJE U 10,30 SATI U ŽUPNOJ CRKVI SV. ROKA U BOS. GRADIŠKI PUČKA SV. MISA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BILJEŠKE

BLAGDANI U ŽUPAMA PROSINAC Sv. Nikola biskup: Gunjavci, Pleternica Bezgrješno začeće BDM: Nova Gradiška - župa Centar, Bukovica

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

RIJEČ UREDNIKA

Dragi Dolinci, poštovani čitatelji! Ovaj broj našeg godišnjaka”Suze” je u znaku trojice papa. O svakom od njih smo nešto napisali, a da smo i više zaslužili su. Početkom godine smo na našu internetsku stranicu stavili obavijest o obnovi obiteljskih kuća i mogućem povratku kao i obrazac koje je trebalo popuniti i dostaviti na nadležnu adresu. Uslijedili su potom sastanci na tu temu. Ministar za izbjeglice i raseljena lica RS i član Predsjedništva HDZ BiH Davor Čordaš i savjetnica ministra i predsjednica RO HDZ BiH Sjeverozapadna Bosna Marija Rapo razgovarali su, 24. siječnja 2013. godine s ravnateljem Caritasa Banjolučke biskupije mons. dr. Miljenkom Aničićem o zajedničkim projektima Ministarstva i Caritasa za pružanje potpore povratnicima i stvaranju preduvjeta za održivi povratak. U Biskupskom Ordinarijatu u Banjoj Luci, domaći biskup mons. dr. Franjo Komarica susreo se 2. veljače 2013. godine, s više od 20 predstavnika većeg broja Udruga prognanih i izbjeglih Hrvata iz šireg banjolučkog područja koji su zainteresirani za povratak. U dužem, plodnom razgovoru biskup ih je upoznao sa sadržajem većeg broja razgovora, koje je proteklih dana vodio u Sarajevu i Banjoj Luci s ministrom Damirom Ljubićem, predstavnicima međunarodnih organizacija i diplomatskih predstavništava, a u Banjoj Luci s generalnom konzulicom Republike Hrvatske gospođom Dunjom Jevak i savjetnicom ministra Davora Čordaša gospođom Marijom Rapo. Dokle se stiglo u tim nastojanjima i pregovorima, nije nam poznato, ali molimo Boga da ti razgovori urode plodom. Od 1, do 15. listopada 2013. godine u Bosni i Hercegovini je nakon dvadeset i dvije godine obavljen popis pučanstva.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Prve procjene rezultata popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini pokazuju kako u toj zemlji živi između 3,7 i 3,8 milijuna stanovnika no etnički sastav i dalje je nepoznanica, piše sarajevski “Dnevni avaz” Prema tim izvorima u Federaciji BiH živi između 2,3 i 2,4 milijuna stanovnika, u srpskom entitetu između 1,2 i 1,4 milijuna a u distriktu Brčko nešto manje od 100 tisuća ljudi. Bude li tako to će značiti kako je u BiH za najmanje pola milijuna smanjen broj stanovnika u odnosu na 1991. godinu kada je uoči rata proveden popis. Prema službenim podacima u BiH je tada živjelo 4.377,000 ljudi. Od toga je Hrvata bilo 760 tisuća, osoba koje su se tada izjašnjavale kao Muslimani 1,9 milijuna, a Srba 1,366 milijuna. Agencija za statistiku BiH službene bi informacije o rezultatima popisa trebala objaviti u siječnju naredne godine. Katolički puk diljem svijeta ovu godinu će pamtiti po odreknuću pape Benedikta XVI. i izboru novog, a na E-adresu urednika je stigao dopis pa sva “kretanje predmeta” objavljujemo. Prisjetili smo se 22. lipnja 2003. godine, kada smo bili na susretu sa sv. Ocem Ivanom Pavlom II. na Petrićevcu kod Banja Luke. Tada smo bili s našim bivšim župnikom msgr. Kazimirom čiju smo 9. obljetnicu mučeničke smerti ove godine obilježili. U spomen na tog dragog ujaka, na zadnjoj stranici korica donosimo sliku vjernika iz župe Doline u narodnim nošnjama s njim. Prvoga dana srpnja ove godine je Hrvatska ušla u Europsku uniju. Iako je većina nas na Državnom referendumu održanom 22. siječnja 2012. godine glasovala “za”, znali smo da ćemo tim ulaskom u mnogočemu imati poteškoća, jer dosta toga što dolazi sa zapada zadire u ljudske vrednote i dušu. Već 1. prosinca ove godine na referendumu smo morali braniti vrijednosti Hrvata- katolika da je BRAK JEDINO ZAJEDNICA ŽENE I MUŠKARCA. Pater Damir Šokić, iako na ove prostore, kao i u rodnu Dolini godišnje tek nekoliko puta navrati, kada ugrabi vremena, rado ode na groblje u Donju Dolinu i do crkve u Gornju Dolinu. Ponekad služi i sv. Misu. Za vrijeme jednog takvog odlazka u rodni kraj s nekolicinom vjernika pokrenuo je inicijativu da se nešto uradi oko crkve kao i oko župnog ureda. Groblje i grobljanska kapelica se dosta dobro održavaju, ali župni ured i stara crkva kao i kapelica sv. Ane u Novom Selu služe “svijetu na sramotu a Bogu na grjehotu”. Zbog toga je napravljen dugoročni plan radova: Ove godine okrčiti oko stare crkve i župnog ureda, a početkom iduće dovesti nekoliko kamiona zemlje oko nove crkve i nivelirati je, a potom pristupiti ograđivanje cijelog crkvenog kompleksa pletenom žicom. Potom

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

pročelje stare crkve “zatvoriti” što znači da treba okrugli prozor postakliti i napraviti ulazna vrata te ožbukati pročelje crkve. S tim nebi na staroj crkvi bili poslovi okončani. Namjeravamo postojeći zvonik učvrstiti i promjeniti krovnu konstrukciju te nabaviti zvono. Kakvo? Ovisi o prilivu novčanih sredstava od dobrih ljudi iz dolinskih sela ali i drugih donatora. Iako su teška vremena, ovim putem pozivamo da se odazovete na sve vrste akcije kako pružanju novčane pomoći tako i sudjelovanju u izvođenju radova. Slijedeći korak je uređenje župnog ureda. Prvo bi trebalo kupiti i ugraditi stolariju, a potom opremati sobu po sobu. Kome? Nama! Oni koji često dolaze u rodni kraj o Božići, Uskrsu i Velike Gospe, dobro znaju što bi značilo imati jednu prosotoriju u kojoj bi se mogli okupiti. Žalosni smo što u buduće rubriku “Bog kao ljubav” neće moći uređivati vlč. Milivoj Knežević iz zdravstvenih razloga ali će u mislima i molitvama biti s nama. Na kraju, često posjetite našu Web stranici: WWW.Suza-Dolinska.com, za koju se staramo da bude što ažurnija. Mir i svako dobro, sretan i veseo Božić, a Božji blagoslov neka Vas prati tijekom cijele 2014. godine.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

IZ STAROG KRAJA

Dragi Dolinci i Bosanskogradiščanci kao i čitatelji SUZE DOLINSKE! Uz čestitke i dobre želje ušli smo u Novu 2013. godinu, a 6. siječnja smo proslavili godišnjicu biskupskog ređenja našeg preuzvišenog biskupa msgr. dr. Franje Komarice i nadbiskupa msgr. Vinka kardinala Puljića. Obavljen je blagoslov obitelji i ovom zgodom zahvaljujem svima na gostoprimstvu i darovima. Crkvu u Bosanskoj Gradišci, nakon obnove prošle godine, ove godine smo uresili s dva bogata lustera. U nedjelju 17. veljače naše časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove osnovale su MOLITVENU ZAJEDNICU KRVI KRISTOVE i na taj način dali svoj veliki doprinos obnovi vjere u našoj župi, ali i šire. Na dan 24. veljače na adresu Župnog ureda stigli su naputci u prigodi odreknuća od službe rimskog biskupa pape Benedikta XVI. U večernjim satima 13. ožujka 2013. godine IMAMO NOVOG PAPU – FRANJU. Izabran je nakon petog glasovanja. U toj prigodi zvona na našoj crkvi su zvonila 15 minuta. Na uskrsni ponedjeljak bio je „Emaus“ u Dolini i tako će biti i iduće 2014. godine. Kako je blagdan sv. Marka bio na radni dan, blagoslov polja je obavljen u slijedeću nedjelju 28. travnja. Festival „Zlatna harfa“ je ove godine doržana u Prijedoru u subotu 11. svibnja. I bosanskogradišćani su nastupili. Bilo je lijepo u novoj crkvi sv. Josipa gdje se je okupila mladost naše Biskupije. Na Spasovo smo obavili blagoslov polja u na groblju u Čatrnji, a na Presveto Trojstvo u Brestovčini. Dan nestanka – 21-vu obljetnicu smrti vlč. Ratka Grgića smo obilježili 16. lipnja sv. Misom zadušnicom u Novoj Topoli, a 22. lipnja desetu obl-

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

jetnicu pohoda pape Ivana Pavla II. na Petrićevcu – Banja Luci, kada je blaženim proglasio Ivana Merza. Blagdan sv. Bonaventure - Bone, zaštitnika Banjalučke biskupije smo proslavili 15. srpnja sv. Misom u katedrali njemu posvećenoj, a 11. kolovoza vlč. Žarko – Vladislav Ošap je proslavio srebrni jubilej – 25-tu obljetnicu misništava. Naši patroni su dostojanstveno obilježeni. Velika Gospa – Uznesenje Blažene Djevice Marije je proslavljena u Dolini gdje je svečano misno slavlje predvodio banjalučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica uz koncelebraciju bosanskogradiškog župnika i dvojice bogoslova iz Banja Luke te sinom župe Dolina fr. Ivanom Marija Tomić. Crkva je bila puna čak nisu svi ni stali unutra. Sutradan je blagdan sv. Roka – patron župe u Bosanskoj Gradišci. I ovdje je pruzvišeni biskup Franjo predvodio misno slavlje uz šest svećenike banjalučke biskupije. Osim mnogobrojnih vjernika sv. Misi su nazočili: pravoslavni svećenik o. Mirko Milisavić, muslimanski-bošnjački imam efendija Zejnil Latifović, gradonačelnik grada Zoran Latinović, bogoslovi, čane sestre i Božji narod iz župe i okolnih župa, iz Hrvatske i drugih europskih zemalja. Iza euharistijskog slavlja svi su pozvani na ručak u dvoranu Župnopastoralnog centra. Neka sve prati zagovor sv. Roka. U subotu, 7. rujna 2013. godine papa Franjo je uputio poziv da se u molitvi pridružimo kršćanima cijeloga svijeta molitvom i postom za zaustavljanje ratnih krvoprolića u Siriji i Bliskom istoku te za mir u čitavom svijetu. U dane 20. i 21. rujna hodočastilo se na regionalno hodočašće u Niš u Srbiju u povodu 1700-te obljetnice MILANSKOG EDIKTA. Iz naše župe išla su tri hodočasnika koja su se pridružila autobusu iz Banja Luke, a toliko je vjernika išlo iz Bosanske Gradiške i u Mariju Bistricu na tradicionalno hodočašće Vrhbosanske nadbiskupije i Banjalučke biskupije koje je održano 12. listopada ove godine. U župi Odžak-Čaić kraj Livna održalo se 28. rujna ministrantsko zborovanje, gdje je na službi preč. Alfred Višaticki, brat našeg pokojnog Kazimira. Iz naše župe je išlo 7 ministranata u dva auto. Bilo je lijepo i nezaboravno. Za Svi svete i Dušni dan obišli smo groblja na području župa Bosanska Gradiška i Dolina. Na sv. Misi se je okupilo nešto više vjernika nego prethodnih godina. Uz dužno poštovanje smo 18. studenog 2013. godine obilježili devetu obljetnicu mučeništva msgr. Kazimira Višatickog sv. Misom zadušnicom s početkom u 17 sati, nakon koje je otac biskup Franjo Komarica, koji je predmolio misno slavlje s još 8 svećenika, ispred oltara molio opijela. Sv. Misi je nazočila rodbina pok. Kazimira kao i dvojica braće svećenika, časne sestre i neobično velik vjernika.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Dođe nam Došašće – dani priprave za Isusov rođendan – BOŽIĆ. Spremit ćemo borove, jaslice u obodvije crkve i bit će zajednička ispovijed. Zbog božićne ispovijedi obićit ću stare, bolesne i nemoćne u Dolini i Bosanskoj Gradišci, a iza Božića ću obaviti blagoslov obitelji, kojih je na žalost sve manje na ovim prostorima. Stari umiru, a djece nema na krštenju. Do sada u ovoj godini nisam imao niti jedno krštenje, a pet osoba je pokopano. Veseli me da se razmišlja o ograđivanju crkvenog imanja u Gornjoj Dolini kao i o obnovi stare crkve i zvonika te župnog dvora.

Na kraju Vas iskreno pozdravljam. Želim sretan Božić i božićne blagdane i blagoslovljenu Novu 2014. godinu. Vaš Pero Čolić, župnik župe Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

S NASLOVNICE

IMAMO PAPU FRANJU /HABEMUS PAPAM FRANCISCUM/ Nakon petog glasovanja, kardinali su 13. ožujka 2013. godine izabrali novog papu. Jorge Mario Bergoglio, 266. papa, isusovac, Argentinac, sedamdesetšestogodišnji dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa. Novoizabrani papa je uzeo ime Franjo, u spomen na poniznnog sv. Franju Asiškog. To je prvi puta u povijesti Crkve da je jedan rimski biskup uzeo to ime, a i prvi puta da je jedan isusovac izabran za papu, te da papa dolazi iz Latinske Amerike. Papa Franjo - Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu. Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju “Immacolata” u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju “Salvatore” u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu. Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. – 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

TRI PAPE

Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina. Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel. U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij “Salvatore” odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika. Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup MercedesLujana Emilio Ognjenović.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi. Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak “kardinal siromašnih”. Govori španjolski, talijanski, a služi se i njemačkim jezikom. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Napisao je knjige: “Meditationes para religiosos” (Razmatranja za redovnike) 1982., “Reflexiones sobre la vida apostolica” (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986. godine, i “Reflexiones de esperanza” (Razmišljanja o nadi) 1992. godine.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

HVALA TI SVETI OČE Na moju E-adresu je stiglo 18. veljače 2013. godine pismo slijedećeg sadržaja

Dragi prijatelji, drage obitelji, Kada je u ponedjeljak, 11. veljače 2013. godine, papa Benedikt XVI. najavio svoju odluku o povlačenju s mjesta Kristova namjesnika, svi smo zastali u nevjerici i čuđenju. A onda smo spoznali veličinu tog jednostavnog i poniznog radnika u “Gospodnjem vinogradu“, kako je sam sebe nazvao na dan kad je izabran za Papu, 19. travnja 2005. godine. Nekoliko obitelji naše Nadbiskupije, koje su aktivno sudjelovale u pripremi pohoda Benedikta XVI. Hrvatskoj u lipnju 2011. godine, pokrenulo je inicijativu pod nazivom „Hvala Ti, PAPA Benedikt XVI.“ želeći na taj način potvrditi Svetome Ocu odanost, ljubav i poštovanje, te mu izraziti zahvalnost na svemu što je učinio tijekom osam godina svoga pontifikata, a posebno na njegovom apostolskom pohodu našoj Domovini i povijesnom događaju susreta Pape s hrvatskim katoličkim obiteljima (do sada ni jedan Papa nije predsjedao nekom nacionalnom susretu obitelji!), kao i na nezaboravnom klanjanju s mladima na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, čega se sam Papa rado sjeća. Pozivamo vas stoga da podržite ovu akciju: 1. lajkajte“ i pratite facebook stranicu „Hvala Ti, PAPA Benedikt XVI.“ (link: http://www.facebook.com/pages/Hvala-Ti-PAPA-Benedikt-XVI/6135 83731991269?ref=ts&fref=ts), na kojoj se redovito izvještava o događanjima vezanima posljednje javne nastupe i poruke pape Benedikta XVI., te će prema najavama, ostati aktivna i kasnije, kroz promicanje nauka i inicijativa koje je on kao Kristov namjesnik ostavio Crkvi u baštinu. 2. Pošaljite svoju poruku zahvale papi Benediktu XVI. do 23. veljače 2013. godine ili putem facebook stranice, ili putem e-mail adrese hvalabenediktxvi@gmail.com Sve poruke će biti predane papi Benediktu XVI. 3. Informacije o inicijativi šaljite dalje.

Ured za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Odazvao sam se tom pismu i s radošću u ime svoje obitelji i u ime svih dolinskih i novoselskih obitelji napisao slijedeće: Milorad Oršulić – Mican Bljesak 15 35430 OKUČANI Okučani, 19. veljače 2013. godine

Dragi Sveti Oče, Kristov namjesniče! Vijest o Vašem odreknuću od papisnske službe, moju obitelj i mene je ražalostila do suza. Za vrijeme mudrog upravljanja “lađom sv. Petra”, pokazali ste veliku ljubav prema “NARODU SVETOG PETRA” i zemlji Hrvatskoj. Neizmjerna Vam hvala. U znak te zahvale, s radošću sam organizirao pješačko hodočašće iz Okučana (Slavonije) u Zagreb na susret s Vama na Trgu bana Jelačića i hipodromu u Zagrebu – u povodu apostolskog pohoda Hrvatskoj na Nacionalni dan hrvatke katoličke obitelji 4. i 5. lipnja 2011. godine. Meni su se pridružili prijatelji hodočasnici Tomislav Ivanišević iz Godinjaka – rodnoga sela Drinske mučenice s. Jule Ivanišević, koju je po Vašem odobrenju, Vaš izaslanik kardinal Angelo Amato – prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, sa još 4 susestre proglasio blaženim u Sarajevu 24. rujna 2011. godine i Marijan Peternel iz Pakraca. Na tom putu do Zagreba, dugom 150 km a koji je trajao 4 dana bili smo “zajedno u Kristu”, bili i ostali. Dragi Sveti Oče, i dalje ćete biti u mislima i molitvama svekolikog hrvatskog puka, moje obitelji i mojim. Dobri Bog Vas blagoslovio. Za sve Vam hvala, BENEDIKTE XVI, prijatelju Hrvatske i Hrvata! HVALJEN ISUS I MARIJA! Obitelj Oršulić

Na dan 5. ožujka 2013. godine, ponovo je na moju E-adresu stiglo pismo:

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

TOMISLAV IVANIŠEVIĆ, MARIJAN PETERNEL I MICAN NA PUTU U ZAGREB NA SUSRET SA SV. OCEM BENEDIKTOM XVI.

Dragi prijatelji! Iako neki već znaju, ovim putem obavještavamo sve vas koji ste uputili svoju poruku papi Benediktu XVI. u sklopu ove naše inicijative: sve poruke, bile one male od svega jedne riječi (HVALA) ili u obliku podužeg pisma, sve smo preveli na talijanski i uvezali u posebnu mapu-knjigu, te predali za Papu u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu u petak, 1. ožujka 2013. godine. Kraći izvještaji objavljeni su na IKA-i i na bitno.net, dok je duži objavljen na portalu laudata (http://www.laudato.hr/Vijesti/Hrvatska/Predaneporuke-hrvatskih-vjernika-za-papu-Benedikt.aspx) Objavljujemo da će sad u četvrtak, 7. ožujka u 21 sat na Radio Mariji biti emisija o ovoj inicijativi i porukama koje smo predali za Papu. Također vas sve pozivamo da obavijestite i druge da smo otvorili i “drugi krug” prikupljanja poruka, budući da postoji veliki interes. Te poruke će biti dostavljene za Papu u travnju... Hvala svima na sudjelovanju i Bog vas blagoslovio! Sad molimo za kardinale da ih Duh Sveti vodi u izboru nasljednika Benedikta XVI. Verica Kraš Villa, u ime obitelji organizatora 39

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

OBAVIJEST o predanim porukama hrvatskih vjernika papi Benediktu XVI

U petak, 1. ožujka 2013. godine, dan nakon završetka pontifikata pape Benedikta XVI., obitelj Villa iz Samobora predala je u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu poruke koje su hrvatski vjernici posljednjih dana pisali Svetome Ocu u sklopu inicijative „Hvala Ti, PAPA Benedikt XVI.“. Inicijativu je 12. veljače, dan nakon Papine najave o odreknuću, pokrenulo nekoliko obitelji iz Zagrebačke nadbiskupije koje su aktivno sudjelovale u pripremi apostolskog pohoda Benedikta XVI. Hrvatskoj u lipnju 2011. godine. Otvorena je facebook stranica „Hvala Ti, PAPA Benedikt XVI.“ koja je pratila posljednje trenutke pontifikata pape Benedikta XVI., a prema najavama ostat će aktivna i dalje kroz promicanje nauka i inicijativa koje je on kao Kristov namjesnik ostavio Crkvi u baštinu. Otvorena je e-mail adresa (hvalabenediktxvi@gmail.com) na koju su vjernici do 23. veljače mogli slati svoje poruke za Svetoga Oca. Više od 200 poruka prevedeno je na talijanski te uvezano u mapuknjigu pod naslovom „Hrvatska Ti kliče ‘Hvala’!“ te uz objašnjenje na naslovnici „Hrvatski vjernici Svetom Ocu Benediktu XVI. na svršetku njegove apostolske službe Kristovog namjesnika na zemlji, Petrovog nasljednika, poglavara Katoličke Crkve, duhovnog oca svih katolika Poruke ljubavi, odanosti i zahvale – 28. veljače 2013.“. U uvodu u sadržaj knjige među ostalim stoji: „Dragi naš Sveti Oče! Ovu zbirku pisama i poruka vjernika iz Hrvatske, ali i Hrvata izvan Domovine, pripremili smo sa željom izreći Vam jedno veliko HVALA! (…) Mnogi su odgovorili inicijativi (…) Poruke su Vam putem elektroničke pošte ili facebook stranice ostavljala djeca, mladi, roditelji, obitelji, stariji, ali i bogoslovi, svećenici, redovnice…. U svaku poruku, bila ona malena od svega jedne riječi, ili nešto duža, u svaku od njih utkani su životi koje ste dotakli i promijenili svojim riječima i primjerom, molitvom i blagoslovom. Nekad je bio dovoljan i samo Vaš prolazak kroz mjesta i gradove, pa da ljudska srca dožive Božju ljubav.“ Obitelj Villa iz Samobora (mama Verica, tata Guido i četverogodišnji sinčić Ivan Karol), koja je ponijela poruke u Rim, sudjelovala je na posljednjoj audijenciji Benedikta XVI. na Trgu sv. Petra u srijedu 40

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

27. veljače, te na dočeku Pape u Castel Gandolfu u četvrtak 28. veljače. Dan kasnije predali su poruke za Papu u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu, a o samom događaju kažu: “Jedan primjerak ove posebne knjige predali smo zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću. Drugi primjerak smo predali za Papu u Castel Gandolfu u petak, 1. ožujka. Naime, večer prije, nakon što je Papa uputio svoj posljednji blagoslov i otišao s balkona, pitali smo policijske službenike kako da mu dostavimo poruke. Rekli su da dođemo sutradan i pokucamo na vrata. Ujutro, pred Palačom na 10-ak metara bio je postavljen kordon policije i nikoga nisu puštali blizu. Nas su pustili, pozvonili smo dva puta. Vrata su se polako otvorila i čovjeku iz osiguranja smo objasnili da nosimo poruke vjernika iz Hrvatske za papu Benedikta XVI. Na to je upitao naše dijete kako se zove i kad je on rekao “Ivan”, sam je sa suzama u očima odgovorio “I ja sam Ivan”. Predali smo mu knjigu uz riječi: “Recite Papi da ga volimo i da ga svi Hrvati pozdravljaju!”. Vrata su se zatvorila, a mi smo se okrenuli i pošli prema Trgu. Ubrzo je gosp. Ivan iz osiguranja došao za nama i pozvao nas: “Dođite sa mnom u Palaču!” Ušli smo unutra, a on nam kaže: „Nema fotografiranja!“ i povede nas u prostoriju gdje su trojica čuvara: on, jedan agent, i jedan iz žandarmerije. Pogledali su našu knjigu i ostali dirnuti, svi troje. Radosni su što čuvaju Papu, oni ga zovu i dalje “Papa”, kažu da se trebaju naviknuti na drugačije. Zatražili su nas adresu, jer Papa želi poslati zahvalu i dar. Vidjeli smo još darova, pisama, košaru s voćem itd. Rekli su nam da Papa to sve dobiva izravno, nema posrednika, jer on više nema suradnika koji bi čitali poštu. Rekli su da će još isti dan dobiti hrvatske poruke! Prije nego smo ušli u Palaču, na Trgu smo slučajno naletjeli i na novinare s RTL-a iz Zagreba koji su sve snimili i objavili o nama prilog u večernjim vijestima.“ Budući da i dalje vlada veliki interes i vjernici šalju poruke sada već umirovljenom papi Benediktu XVI., organizatori ove inicijative pozivaju sve koji još to žele da to učine do kraja ovog mjeseca, dakle do 31. ožujka, kada će biti priređen i Benediktu XVI. predan drugi dio knjige s porukama hrvatskih vjernika. Izvor: Verica Kraš Villa

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

DESET GODINA POSLIJE NA PETRIĆEVCU SVEČANO OBILJEŽENA DESETA OBLJETNICA DRUGOG PASTIRSKOG POHODA SADA BLAŽENOG PAPE IVANA PAVLA II. BOSNI I HERCEGOVINI I PROGLAŠENJA BLAŽENIM BANJOLUČANINA IVANA MERZA Svečanim Euharistijskim slavlje u ponovno izgrađenoj i još nedovršenoj crkvi sv. Ante Padovanskog u predgrađu Banje Luke na Petrićevcu, 22. lipnja 2013. godine, svečano je obilježena deseta obljetnica drugog pastirskog pohoda sada blaženog pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini i proglašenja blaženim banjolučanina Ivana Merza, 22. lipnja 2003. godine. ZAŠTO JE ZA NAS DOLINCE I NOVOSELCE, PRIJE DESET GODINA BIO VAŽAN SUSRET S BL. IVANOM PAVLOM II. I DOGAÐAJ PROGLAŠENJA BLAŽENIM IVANA MERZA? TOGA DANA JE NEKOLIKO NOVOSELACA, O ČEMU JE PISANO U 20. BROJU “SUZE DOLINSKE” S HODOČASNICIMA IZ BOSANSKE GRADIŠKE, NA ČELU S TADAŠNJIM ŽUPNIKOM, SADA POK. MSGR. KAZIMIROM VIŠATICKI BILI NA PETRIĆEVCU. TOG DANA SE JE U “SRCU BANJALUKE” VIORIO CRKVENI BARJAK ŽUPE DOLINA,

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

KOJEG ĆE TE ISTE GODINE O VELIKOJ GOSPI BANJALUČKI BISKUP MSGR. DR. FRANJO KOMARICA POSVETITI I OD TADA SE ČUVA U ŽUPNOJ CRKVI U GORNJOJ DOLINI. TAKO I CRKVENI BARJAK SLAVI DESETU OBLJENICU OD KAKO JE VELIKIM ZALAGANJEM Č. S. KLARISE SUZANE MUZUKOVIĆ U SPLITU (RODOM IZ STAROG PETROVOG SELA, GDJE JE U TO VRIJEME NA ŽUPI BIO VLČ, MILIVOJ KNEŽEVIĆ) IZRAÐEN. NEKOLIKO DANA PRIJE TOGA, U IME ŽUPE DOLINA P. DAMIR ŠOKIĆ JE DOSTAVIO U BANJALUČKI BISKUPSKI ORDINARIJAT POKLON ZA SV. OCA PAPU - STOLJNJAK KOJI SU ILIJA I JELA MUSIĆ IZ GORNJE DOLINE NASLIJEDILI OD ILIJINE MAJKE MANDE MUSIĆ. UZ STOLJNJAK JE SV. OCU DOSTAVLJENO I PISMO KOJE GLASI: “SVETI OČE! ŽUPA USNESENJA BL. DJ. MARIJE – DOLINA, KOJA JE U DOMOVINSKOM RATU (NE SVOJOM VOLJOM) ISELJENA DARUJE VAM OVAJ RUČNO IZRAÐENI STOLJNJAK. STAR JE OKO 100 GODINA I NEKADA JE BIO NA NAŠIM OBITELJSKIM STOLOVIMA ZA KOJIMA SE MOLILO, BLAGOVALO I U ZAJEDNIŠTVU BOGA SLAVILO. DANAS SU NAM KUĆE PUSTE PA NI STOLOVA VIŠE U NJIMA NEMA. NEKA OVAJ STOLJNJAK IZ POSAVSKE RAVNICE BUDE VAMA NA USPOMENU, A NAMA NEKA JE PRED BOGOM ZALOG POVRATKA NA NAŠA STARA OGNJIŠTA”. PRED BOŽIĆ ISTE GODINE IZ VATIKANA STIGLO PISMO ZAHVALE:

Velečasni Oče, Svetom Ocu ste u prigodi njegova pastirskog pohoda Banjoj Luci 22. lipnja ove godine u svoje ime i u ime prognanih vjernika Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini, u Banjolučkoj biskupiji dali znakoviti i rječit prigodni dar, želeći mu time očitovati dobrodošlicu, poštovanje i odanost. Prvosvećenik Vam na tome najljepše i od srca zahvaljuje a posebno pak na Vašim molitvama za njegovu apostolsku službu i za potrebe Crkve i svijeta. Potičući sve na povratak u rodni kraj i ostanak u njemu Sveti Otac Vas i sve vjernike spomenute župe, posebno pak one u progonstvu, zajedno s onima koji se za njih skrbe, povjerava zagovoru i zaštiti Presvete Bogorodice, koja se u tamošnjim dragim krajevima također zaziva i kao Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, i blaženog Ivana Merza te svima udjeljuje apostolski blagoslov. Priopćujući Vam ovo, pozdravljam Vas u Kristu Isusu.

Msgr. Gabriele Caccia prisjednik za opće poslove Državnog tajništva

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Tog dana, 22. lipnja 2013. godine, svetu misu predslavio je nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar u zajedništvu s biskupom banjolučkim i predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjom Komaricom i pomoćnim biskupom banjolučkim mons. dr. Markom Semrenom i uz koncelebraciju 36 svećenika među kojima su bili: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, postulator za kanonizaciju blaženog Ivana Merza p. Božidar Nagy (Nađ), župnik i gvardijan franjevačkog samostana na Petrićevcu fra Ivo Orlovac i drugi. U svom pozdravu na početku Mise, biskup Komarica je na osobit način pozdravio nadbiskupa Hočevara, biskupa Semrena, provincijala fra Lovru i ostale svećenike, dijecezanske i redovničke, sestre redovnice, hodočasnike iz Republike Hrvatske i iz drugih biskupija BiH, članove župnih zborova župa Banjolučke biskupije, cijenjene dužnosnike politike i društva, svu braću i sestre te slušatelje Radio Marije Bosne i Hercegovine! „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!“ -Draga i vrlo poštovana braćo u biskupskoj službi, beogradski nadbiskupe i metropolito mons. Stanislave - Hočevaru i pomoćni biskupe banjolučki Marko Semrene, - mnogopoštovani oče provincijale Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Lovro, - dragi generalni tajniče BK BiH mons. Ivo Tomaševiću, - dragi župniče i gvardijane župe i samostana Petrićevac, fra Ivo, - poštovana i draga braćo svećenici i redovnici, - drage sestre redovnice, - dragi hodočasnici iz susjedne nam Republike Hrvatske i iz drugih biskupija naše zemlje, - dragi članovi župnih zborova iz osam naših domaćih župa, - dragi župljani iz ove i drugih župa naše biskupije, - cijenjeni dužnosnici politike i društva, - draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju, - cijenjeni prijatelji, - poštovani slušatelji Radio Marije Bosne i Hercegovine! Izražavam svakome od Vas pojedinačno duboku, iskrenu zahvalnost, što ste – uz veće ili manje žrtve – odlučili sudjelovati u ovom današnjem zahvalnom spomen-slavlju – uz obilježavanje 10. obljetnice jedinstvenog, veličanstvenog do44

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

gađaja koji se zbio na ovom mjestu, misi koju je predvodio veliki i dobri, nezaboravni papa Ivan Pavao II., sada Blaženik, a uskoro i Svetac Katoličke Crkve. Osobitu zahvalnost izražavam Vama, dragi brate u biskupskoj službi, nadbiskupe i metropolito beogradski mons. Stanislave Hočevaru, što ste se rado odazvali mome pozivu da predvodite na ovaj osobito značajan dan u mojoj biskupiji ovo svečano misno slavlje. Ujedinjeni u istoj kršćanskoj vjeri, sa sličnim iskustvima glede mogućnosti slobodnog ispovijedanja te iste vjere, možemo a i trebamo zajedno podijeliti i „radosti nade, kao i žalosti i tjeskobe“ kroz koje prolazi i Vaša mjesna Crkva beogradska – jubilarska i ova banjolučka. Od srca Vam hvala za Vašu bratsku solidarnost s nama. Zahvaljujem i Tebi dragi mons. Ivo Tomaševiću, generalni tajniče naše Biskupske konferencije i moj vjerni suradniče, što svojom nazočnošću predstavljaš one članove naše BK, koji su pastoralnim obvezama spriječeni da budu i fizički danas među nama prisutni u ovom zahvalnom slavlju. Zahvaljujem i Vama, dragi patre Božidare Nagyu, postulatore kauze našeg Blaženika Ivana Merza, za Vašu današnju nazočnost među nama, i ujedno za sav Vaš neumorni višedecenijski rada na proglašenju blaženim i svetim najvećeg sina Banjolučke biskupije, istinskog velikana među svim hrvatskim katoličkim vjernicima laicima – bl. Ivana Merza. Molim Vas da nam se na kraju ovog misnog slavlja obratite. Zahvaljujem osobito i svima vama, dragi mnogobrojni hodočasnici, iz zagrebačke župe bl. Ivana Merza i iz župe Srca Isusova koju vode oci isusovci, u čijoj se crkvi, u čuvenoj Palmotićevoj ulici, nalaze posmrtni ostatci blaženog Ivana Merza. Također i svima vama drugima, koji ste došli iz raznih župa Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Posebno se radujem što ste se ovom osobitom prigodom, okupili na zajedničko zahvalno slavlje i vi, članovi župnih zborova iz devet naših župa, predvođeni svojim zborovođama: ima vas čak 200 pjevača iz Livna, Bile, Vidoša, Čuklića, Glamoča, Jajca, Bihaća, Budžaka i banjolučke katedrale.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Zahvaljujem i svima vama, cijenjeni prijatelji Boga i čovjeka, koji ste, kao politički ili društveni dužnosnici došli na ovo naše zajedničko vjerničko spomenslavlje o 10. obljetnici onog jedinstvenog slavlja vjere, nade, ljubavi, pomirenja i mira koji se zbilo ovdje na ovaj isti dan 2003. godine. Tada nas je sve obasjalo, ne samo ovo žarko i sjajno sunce, koje i danas obasjava i grije ovaj grad i kraj, nego i Sunce Božje dobrote, ljubavi, milosrđa i mira. Došao je među nas Božji prorok naših dana – najveći suvremeni Mirotvorac čovječanstva, istinski Bogoljubac i čovjekoljubac, istinski prijatelj katolika i nekatolika i naše u ratu satrvene domovine, blaženi papa Ivan Pavao II. Donio nam je jedinstveni dar – u osobi našeg sugrađanina, člana naše biskupije – blaženog Ivana Merza, kojega je podigao na čast oltara i postavio nam ga za zagovornika i za svijetli primjer kršćanskog načina života i apostolskog zalaganja. Tada je papa–Svetac govorio o veličini našeg domaćeg sina – kao sveta čovjeka. – To se doista ne doživljava često. A mi smo imali sreću to doživjeti i to na ovome mjestu. Obodrio nas je sveti papa da ne posustanemo u svojim naporima oko opraštanja, oko pomirbe i zajedništva sa svim našim sugrađanima, oko izgradnje pravedna mira i sretne budućnosti u našem gradu i domovini, „oko zalaganja na području odgoja, društvene i socijalne skrbi u slobodnom ispunjavanju vlastitog poslanja“ u ovoj zemlji. Uz obilježavanje ove 10. obljetnice njegova boravka među nama, sinoć smo sudjelovali u „otkrivanju“ jednog izuzetnog spomenika zajedničke ljubavi velikom i svetom papi – u predstavljanju izuzetne spomen-knjige s lijepim naslovom „Ljubav sve nadvladava“. Zahvaljujem svima koji su se rado bili uključili u nastojanje te unikatne knjige, koju će svatko od vas zasigurno željeti sebi nabaviti – i neće se za to sigurno pokajati. Želimo i ovom svetom misom zahvaliti Trojedinom Bogu što nam je darovao – uz našeg domaćeg sina Blaženika – i drugog svoga miljenika, nasljednika

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

apostola Petra, bl. papu Ivana Pavla II. – kao dragocjenog zagovornika pred svojim prijestoljem. Neka naša osobna i zajednička radost i zahvalnost budu iskrene i neka naše molitve i pjesme dođu iz vjerničkih, pobožnih srdaca, kako bi bile blagoslovljene i uslišane. Dragi brate, nadbiskupe Stanislave, molim Vas da započnete s predslavljenjem ovog Svetog misnog slavlja. U prigodnoj propovijedi nadbiskup Hočevar je podsjetio da su okupili na obljetnicu pohoda pape Ivana Pavla II. kao glasonoše radosti koji je proglasio blaženim Ivana Merza pozivajući da i noge svih vjernika budu noge glasonoša mira. „Neka bude blagoslovljen ovaj trenutak slavljenja deseta obljetnice toga događaja. Pozivam sebe i vas riječima psalmiste da slavimo Gospodina novom pjesmom i da ga veličamo u sjaju svetosti slave Njegove“, rekao je nadbiskup Hočevar ističući da su danas prije svega pozvani, čak i ako nose na svome srcu i tijelu iskustvo patnje i nesreće, veličati Gospodina. „Božja je providnost na tako čudesan način, ne samo izabrala papu Ivana Pavla II., nego i vodila tako svu povijest da je on mogao doći tu među nas. Isto tako je Božja providnost vodila život i djelo blaženog Ivana Merza“, kazao je nadbiskup Hočevar ističući da brojni mučenici nisu na prvom mjestu mučenici koji pate nego apostoli svjedočenja, vjernosti i duboke vjere. „U ovoj Godini vjere želimo se prije svega diviti tako bogatoj vjeri naroda Bosne i Hercegovine, katolika ove zemlje. Tko se ne bi divio i zahvaljivao za tolika duhovna zvanja i toliko drugih darova. „Podignimo zato danas hrabro svoj pogled Bogu koji nam daje ove veličanstvene milosti da bismo mogli zavrijediti nove darove“, riječi su nadbiskupa Hočevara koji je naglasio da, slaveći desetu obljetnicu, žele osobito diviti dvojici blaženika.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Nadbiskup Hočevar se potom posebno osvrnuo na život blaženog Ivana Pavla II. i čudesan način na koji je Božja providnost vodila njegov život. „Danas se želimo diviti da je Božja providnost dala tom velikom sinu Poljske veliku mudrost, srce široko poput morske obale. Odakle mu takvo srce i takva mudrost? Božja providnost ga je pripremala da bi i vama i vašoj zemlji na početku 21. stoljeća, na početku trećeg tisućljeća posvjedočio da je svetost jedina snaga koja preobražava ovaj svijet. Tako on, sveto živeći, dolazi proglasiti blaženim sina vaše zemlje. I danas se svi trebamo diviti da Božja providnost tako čudesno progovara“, rekao je nadbiskup Hočevar ističući da u čovjeku vlada kriza jer se više ne divi Božjoj svetosti, jer više ne pada ničice pred živog Boga da bi otkrivao svetost njegove slave. „Vi imate privilegij upravo ovdje u Bosni i Hercegovini, a napose sada u Banjoj Luci da je Bog vama tako predivno progovorio na početku ovog stoljeća i tisućljeća“, naglasio je nadbiskup Hočevar te kazao da je svetost nadahnuće, oganj, energija i smjerokaz za put kojim treba ići. „Evo, zašto je naš drugi blaženik Ivan Merz osjećao da treba biti redovito ne samo sudionik bogoslužja već da treba čitavim svojim bićem uranjati u svete tajnu. Tko je uronjen u Božju svetost, nužno je i nositelj kulture, novih odnosa, najljepšeg jezika. On stvarnost stvara ne samo umjetnička djela nego umjetničke živote. A svetost je najveća i najvrhunskija ljepota i umjetnost“, rekao je nadbiskup Hočevar pozivajući sve da uranjaju u Božju svetost. Na kraju Mise nadbiskup Hočevar je osobito zahvalio Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine, a osobito biskupu Komarici, te svim svećenicima i vjernicima za posebnu blizinu koju pokazuju prema Beogradskoj nadbiskupiji i Katoličkoj Crkvi u Srbiji te pozvao da se pridruže proslavi 1700. obljetnice Milanskog edikta 21. rujna u Nišu. Kazao je i da može razumjeti patnje ljudi u BiH jer se u njegovoj obitelji, dok je bio malen, molilo za oosbu koja je bila kriva za smrt njihova nedužnog oca ubijenog odmah nakon drugog svjetskog rata. Potaknuo je sve na praštanje i na kršćansku ljubav. Biskupu Komarici je u znak zahvalnosti predao sliku majke cara Konstantina sv. Jelene. Potom je postulator Nagya je kazao nazočnim sudionicima da su svi radosni i Bogu zahvalni za dar beatifikacije blaženog Ivana od prije 10 godina. „Ali naše misli i pogledi idu u budućnost u želji da što prije blaženi Ivan bude kanoniziran. Za proglašenje svetim treba ispuniti dva uvjeta: prvo, da blaženi Ivan zaživi u Božjem narodu kao Božji ugodnik odnosno da ga vjernici što bolje upoznaju, štuju, mole mu se. A drugi formalni uvjet jest jedno čudo koje treba izmoliti po njegovu zagovoru. Čudesa neće biti ako ne bude molitve“, pojasnio je p. Božidar te pozvao sve nazočne da se u svojim potrebama što više utječu u zagovor bl. Ivana kako bismo izmolili potrebno čudo za njegovu kanonizaciju. Potom je izmolio molitvu bl. Ivanu Merz koju je izmolio papa Ivan Pavao II. prije deset godina: Bože, naš Oče, blaženi je Ivan, vjeran krsnome pozivu na svetost, revno radio na odgoju mladež u 48

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

vjeri i kršćanskome životu. Udijeli i nama da, ojačani njegovim zagovorom i potaknuti njegovim primjerom, vjerno i hrabro navješćujemo Evanđelje i za nj svjedočiti. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vjeke vjekova. Amen. Nakon Mise uslijedio nastup zborova iz osam župa Banjolučke biskupije. Potom je u kripti crkve otvorena izložba fotografija g. Frane Piplovića „Prođoh Bosnom nako“ koje pokazuju stradanje Crkve i ljudi u BiH, a osobito u banjolučkoj biskupiji.

PREDSTAVLJENA KNJIGA U povodu obilježavanja desete obljetnice drugog pastirskog pohoda sada blaženog pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini i proglašenja blaženim banjolučanina Ivana Merza, 21. lipnja 2013. u dvorani Europske akademije u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci predstavljena je svečana monografija pod naslovom „Ljubav sve nadvladava“. U spomenutoj monografiji donesena su sjećanja brojnih uglednika iz crkvenog i društveno-političkog i kulturnog života koji su sudjelovali u nezaboravnom pohodu pape Ivana Pavla II. 22. lipnja 2003. Banjoj Luci. Osim biskupa banjolučkog mons. dr. Franje Komarice i pomoćnog biskupa banjolučkog mons. dr. Marka Semrena, predstavljanju je nazočio i nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar te veći broj uglednika iz društveno-političkog života kao i svećenici, redovnici, redovnice i drugi gosti. Prikupila i obradila: Valentina Oršulić

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

FAKSIMIL PISMA ZAHVALE IZ VATIKANA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Intervju msgr, dr. Franje Komarice za Večernji list

UMJESTO BEZNAĐA, ZA USKRS OBNOVIMO VJERU SVOJIH PREDAKA Biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica dao je intervju za dnevnik “Večernji list“. Intervju je objavljen u subotu, 30. ožujka 2013. god. pod naslovom: “Umjesto beznađa, za Uskrs obnovimo vjeru svojih predaka”, a prenosimo ga u cijelosti:

Oèe biskupe, kako ste doživjeli priznanje Veèernjaka i manifestaciju koja je, po mnogima, i ove godine napravila novi iskorak? Doista sam bio zatečen priznanjem Večernjaka. Nisam znao da ljudi u i oko Večernjaka znaju toliko o meni i mome djelovanju da mogu donijeti takvu odluku i priznanje. Vjerujem da je svakom normalnom čovjeku drago, ako sazna da ima istomišljenika koji odobravaju ono za što se zalažu i spremni su mu pomoći u njegovim iskrenim plemenitim nastojanjima. Priznajem da mi je bilo drago što sam, eto i među „svojima“ u Mostaru doživio da

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

imam istomišljenike koji se ne stide to i javno očitovati. Ne krijem da me Večernjakovo priznanje dodatno potiče da se još više trudim u duhu službenog nauka Katoličke Crkve raditi na veoma potrebnom međureligijskom dijalogu u našoj zemlji a i šire. A manifestacija? Što se tiče same manifestacije ja sam je doživio kao veoma dragocjeni melem na još uvijek mnoge otvorene rane našeg bolesnog društvenog organizma. Odajem i ovom prigodom iskreno, veliko priznanje začetniku i organizatoru kao i svim sudionicima organizacije ove – po mnogo čemu – jedinstvene manifestacije naše zemlje, koja nas predstavlja pred drugima onakve kakvima zaista i jesmo – jedinstveni u razumljivoj i Bogom danoj različitosti. Osobno sam dodatno počašćen što je organizator upriličio da mi osobno predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović udijeli priznanje. I jednom i drugom izričem i ovom prigodom iskrenu zahvalnost. Rekao bih da je cijela crkva, živa i institucionalna, ostala zbunjene i zateèena nakon prvih poteza pape Franje. Kako ih vi doživljavate? Veoma sam radostan što je nama u Katoličkoj Crkvi, ali i cijelom kršćanskom i cijelom čovječanstvu Duh Božji podario ovoga našeg brata u vjeri kao Nasljednika apostola Petra. Svaki papa je bio Božji dar za dotično vrijeme. Ovaj od mnoštva vjernika izmoljeni papa zacijelo će donijeti u život i poslanje, tj. svjedočenje Kristove Crkve nove impulse, novu živost, novu potrebnu vjerodostojnost. Trebamo svi moliti za papu Franju da zajedno s Kristom i poslušan Duhu Svetom uspije zaustaviti destruktivne i nehumane sile koje djeluju protiv življenog Evanđelja u redovima Crkve. Je li crkva spremna prihvatiti i slijediti pastoralni stil novoga Svetog Oca, može li se to od sadašnjeg pojavnog naglašavanja skromnosti, poniznosti, odraziti i na život svakodnevne crkve? Sadašnji Sveti Otac je na Petrovu stolicu donio sebe i svoj pastoralni stil kojeg je primjenjivao u svojoj životnoj sredini. Katolička Crkva – kao svjetski fenomen – dakako ima mnogo različitih životnih sredina koje međusobno imaju svoje razumljive različitosti: civilizacijske, kulturološke, ekonomske i druge. A on će sada nužno morati voditi računa o toj novoj stvarnosti svoga poslanja kako prema članovima Crkve, tako i prema životnim okolnostima u pojedinim krajevima svijeta gdje katolici žive i nastoje – bolje ili slabije – ostvarivati Evanđelje u svakodnevnom životu. U sredinama, gdje su katolici u sličnim okolnostima – kao što su one okolnosti u kojima je do sada djelovao naš papa Franjo kao svećenik, redovnik, biskup i kardinal – vjerujem da će biti lakše slijediti njegove sadašnje i buduće slične pastoralne poteze. A ne isključujem daće u nekim sredinama to ići teže, iako nam je svima zadaća trajno biti otvoreni poticajima Duha Svetoga u vjerodostojnom življenju Kristova Evanđelja.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

I u susret ovoga Uskrsa, oèe biskupe, uputili ste apel svima koji ga svetkuju da ‘u svom životu na djelu pokažu da je prijatelj, zaštitnik i pomoænik ljudskog života u svim njegovim dimenzijama’? Da, smatram svojom dužnošću da kao čovjek, kao katolik i kao od Crkve ovjerovljeni i zaduženi tumač Kristove Radosne vijesti da i sam najprije budem vjerodostojan i u riječima i u djelima. A to uključuje moju dužnost da i druge istomišljenike – a to su prvenstveno katolici i svi drugi kršćani – budu također što vjerodostojniji, što znači da istinito, a ne površno, zapravo lažno slave najveće sadržaje naše vjere kao što izuzetno dramatična i neopisivo odgovorna i radosna tajna Kristova uskrsnuća. Posebno je ovo vrijeme kada bi se trebalo pokazati i dokazati, a ne samo izvikivati velike parole, nego svjedoèiti vjeru. Vidite li te spremnosti da se svjedoèi i djelima, spremnost podnošenja žrtve, pomoæi drugima i siromašnima, prognanima? Naš suvremenik i sugrađanin je sigurno jače izložen – kao vjernik – vjetrovima koji su protivni Petrovoj lađi, tj. Kristovoj Crkvi i cijelom sadržaju kojeg ona nosi na uzburkanom moru povijesti čovječanstva. Udarci tih vjetrova pokazuju ne samo silovitost vjetrova nego i postojanost i istinitost onih po kojima ti udarci padaju. Oni onda pokazuju svoje pravo lice, svoju vjerodostojnost. Ta se vjerodostojnost očituje i danas kod nerijetkih članova Kristove Crkve kroz njihovo svakodnevno svjedočenje svoje vjere i djelima. Ima nažalost i onih drugih, koje je milosna rosa Evanđelja samo površinski orosila, bez da je ušla u njihovu nutrinu i oblikovala njihovo biće, njihov način mišljenja i življenja. Samo Bog može najbolje znati što je u čijem ljudskom srcu i tko je u njegovim očima pravi a tko ne. I duh Uskrsa nastoji se pomutiti materijalizmom, relativiziranjem, folklorom. Kako se oduprijeti ovim krivotvorenjima da vjernicima, osim razloga za novu ‘veselicu’, ostane svetkovina nade? I tu se očito vidi međusobna borba između vjerodostojnosti življene kršćanske vjere i vjerodostojnosti spomenutih krivotvorina. Poznato je da destrukcija nastaje gdje konstrukcija zakaže. Trebamo se više i istinski potruditi – i svećenici ali i roditelji i vjeroučitelji – da što bolje i što ispravnije upoznamo katolički nauk i da ga onda primjenjujemo u svom životnom okruženju. U kakvim okolnostima, oèe biskupa Hrvati katolici doživljavaju ovaj Uskrs na podruèju vaše biskupije. Imaju li razloga za nadu, optimizam da æe u ovozemaljskom životu doèekati novi poèetak, na svojim ognjištima - da poruku - ‘Ne bojte se’ - prihvate u punini toga znaèenja? Ljudskim mjerilima mjerene okolnosti su različite od jednog dijela biskupije do drugog, pa i od župe do župe, a i od obitelji do obitelji. Kao vjernici Kristovi poučeni smo Kristovim primjerom i naukom da je On osobno nazočan u svim tim okolnostima i to kao istinski Prijatelj i najdragocjeniji 53

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Pomoćnik svakom čovjeku. Istinski vjernici se i u velikim životnim poteškoćama osjećaju zbrinuti, oni drugi su redovito zabrinuti, ispunjeni tjeskobom, a nerijetko i beznađem. Susreo sam mnogo puta i danas susrećem i jedne i druge. Zbog prvih sam radostan, drugima nastojim pomoći da što iskrenije pogledaju u svoju nutrinu i da u svom srcu razgrnu pepeo malovjernosti, beznađa i umora i omoguće razbuktavanje tinjajuće žeravice vjere svojih roditelja i predaka, koji nisu očajavali ni u daleko težim životnim okolnostima, nego su čvrsto vjerovali da je Božja zadnja i da on svojih nikad neće potpuno napustiti. To je uostalom pokazao i na primjeru vlastitog utjelovljenog Sina Isusa Krista, raspetog i uskrslog. Na posljednjem zasjedanju Biskupske konferencije BiH uputili ste dramatièni apel oko stanja i položaja Hrvata katolika. Gubite li ikada vjeru i nadu kada vaše poruke domaæi i meðunarodni moænici jednostavno ignoriraju? Do sada nisam dolazio u napast da počnem gubiti bilo vjeru ili nadu kad su u pitanju vrijednosti i principi Evanđelja i nauk Crkve. Ja bih izdao sebe i kao čovjeka i kao kršćanina kad bih se počeo drugačije ponašati nego što to od mene traži i Krist i njegova Crkva. Naravski da moram razumjeti da ima ljudi koji nisu katolici niti ovako postavljeni prema Bogu i čovjeku, kako mene moja savjest zadužuje. Znam da među utjecajnim međunarodnim moćnicima ima otvorenih ili prikrivenih protivnika Crkve i njene nauke, i koji nisu kukavice u borbi protiv Krista i Crkve, pa i ove na našem području. Ja sam i za njihove besmrtne duše zadužen i trudim se one, koji mi to dopuštaju poticati da budu vjerodostojni u uvažavanju onih dostignuća naše europske civilizacije, za koju kažu da su im one svetinja. A među tim dostignućima je svakako i Povelja o ljudskim pravima. Smatram svojom dužnošću uporno od njih tražiti da i nas u BiH smatraju ljudima, tj. onima koji imaju neupitno pravo na sva ljudska prava i slobode, koje donosi spomenuta Povelja. Jeste li optimist da poticaj meðunarodne zajednice i domaæih vlasti s regionalnim programom pomoæi može biti novi poèetak za obnovu života za Hrvate katolike? Dosadašnje ponašanje i predstavnika međunarodne zajednice i domaćih vlasti ne daje, nažalost, mnogo razloga za neki veliki optimizam. Ali, prema onome, što se zadnjih mjeseci moglo poduzeti i što mi je uspjelo u mnogim susretima potaknuti, imam razloga nadati se da će konačno jedan broj – daleko veći nego svih dosadašnjih poratnih godina – od prognanih i izbjeglih Hrvata-katolika dobiti nužnu političku, pravnu i materijalnu pomoć za svoj održivi povratak. U posebnome apelu vi ste biskupi iskazali i zabrinutost oko moguæih rješenja ustavnih promjena koje priprema meðunarodna zajednica. Na što ste mislili i kako stvoriti situaciju da BiH više ne bude problem, jednima majka, a drugima maæeha? 54

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Vjerujem da domaći političari, kao i predstavnici međunarodne zajednice znaju što žele s najavljenim ustavnim promjenama. I sada se, kao i sve dosadašnje vrijeme želi primijeniti zakon jačega, a ne zakon pravde i pravednosti, jednakopravnosti za sve. Dok god političari hrvatskog naroda, kao jednog od tri konstitutivna naroda, koji svoju konstitutivnost trebaju moći ostvariti na cijelom području BiH, budu smatrali BiH kao maćehu, ona će takva biti i za cijeli hrvatski narod u ovoj njegovoj domovini. Domaći hrvatski političari moraju daleko odlučniji biti u zauzimanju za ostvarivanje svih ljudskih prava i sloboda – osobnih i kolektivnih – za sve stanovnike i sve etničke zajednice naše zemlje, pa tako i za hrvatski narod ne samo tamo gdje je on – voljom moćnika – do sada uspio ostati nego i posvuda tamo gdje su njegovi duboki povijesni korijeni i njegova obaveza da donosi dobre plodove za svoj rodni kraj i svoju domovinu. Tada će im moći učinkovito pomoći i njihovi konstruktivni i plemeniti sunarodnjaci iz susjedne Hrvatske, supotpisnice Daytonskog sporazuma i odskora članice Europske Unije. A vjerujem da bi onda i dobronamjerni domaći i međunarodni političari imali razloga da se prema nama počnu drugačije, konstruktivnije ponašati. Nažalost, i Veliki tjedan obilježila su dva ružna incidenta, napada na Hrvate katolike, spaljivanje ulaznih vrata crkve u Petriæevcu i objavljivanje nedoliènih fotografija prema papi Franji. Kako to komentirate? Providnost Božja je dopustila da se ovi najnoviji incidenti dogode, a da ih mi katolici našeg grada ničim nismo isprovocirali. Nisu oni upereni prvenstveno nama katolicima nego Onome koga simbolizira i papa kao Kristov Namjesnik na zemlji i crkva – kao kuća Božja i kuća Božjeg naroda koji se u njoj okuplja da Bogu zahvaljuje i od njega moli blagoslov za sebe i sve ljude. Zabrinjava nas činjenica da se i dalje ciljano i dopušteno širi – pa i među mladima i djecom mržnja i netrpeljivost prema onim vrijednostima koje su neupitne, a to je čovjek u svom identitetu – vjerskom, nacionalnom, kulturološkom itd. Svi mi stariji koji stojimo u službi zajednice i općeg dobra nužno smo pozvani da ne samo osuđujemo ovakve i slične incidente, nego da širimo pozitivniju atmosferu. Negativna, otrovna atmosfera će sigurno opasno ugroziti budućnost i mnogih pojedinaca i našeg zajedničkog življenja.

Razgovarao: Zoran Krešić, Večernji list

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

“SUZA DOLINSKA” NA HRVATSKOJ TELEVIZIJI U EMISIJI “POZITIVNO Prilog za TV emisiju POZITIVNO je snimljena u knjižnici obiteljskog doma Oršulić u Okučanima 4. siječnja 2013. godine, a emitirana 10. siječnja. Novinar HTV je Vjeko Hudolin a snimatelj Vlado Vincetić s kojima smo razgovarali u 28. broju “Suze dolinske” iz 2011. godine. MARIO RAGUŽ novinar Hrvatske radiotelevizije, magistar ekonomskih znanosti, visokoškolski predavač, pisac za djecu i odrasle, scenarist... Rođen je u hercegovačkom gradiću Stocu 14. ožujka 1969. god. Autor je nekoliko dokumentarnih filmova: „Moja je savjest čista“ – za muzej bl. Alojzija Stepinca pri Zagrebačkoj nadbiskupiji, „Duhovno blago Komušine“ , „Čisto srce put za mir“ – o vojnom hodočašću u Lourdes, Autor je humoristične televizijske serije “Naši i Vaši”. Želja mu je režirati igrani film o blaženom Alojziju Stepincu za koji je počeo pisati scenarij. MARIO RAGUŽ – UREDNIK EMISIJE POZITIVNO: Župa Dolina kod Bosanske Gradiške teško je stradala tjekom Domovinskog rata, no, žu-

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

pa živi dok se je sjećaju njezini vjernici. Jedan vjernik je pronašao način kako svoju župu održati živom. VJEKO HUDOLIN – novinar HRT: Milorad Oršulić – Mican je jedan od onih 1300 vjernika koji je pod pritiskom mračnih sila i oružja morao napustiti rodni kraj, župu Dolina kod Bosanske Gradiške. Da se ne zaboravi rodni kraj, u kojem je ostalo tek dvadesetak katolika, pokrenuo je 1996. godine s msgr. Kazimirom Višaticki, vlč. Milivojem Kneževićem i fr. Damirom Šokićem glasilo “Suza dolinska”. Iz početka je izlazila tri puta godšnje. MILORAD ORŠULIĆ – MICAN: Bilo je to o Uskrsu, Velikoj Gospi, koja je zaštitnica župe Dolina i Božiću i sve tako do 2001. godine, a od tada izlazi kao godišnjak. Do sada je iz tiska izišlo 29 brojeva.

VJEKO HUDOLIN: Osim informacija o zbivanjima tjekom godine, Suza dolinska donosi i demografsku statistiku, način, život i rad raseljenih i stalnu rubriku o Dolini kao bogatom arheološkom nalazištu... MILORAD ORŠULIĆ – MICAN: zatim bogatstvo običaja, narodne nošnje, narodne pjesme, naročito dolinskog bećarca sas željom da se sve to sačuva, kako veo zaborava nebi prekrio. Donosimo i prijepise iz starih knjiga koje su nam dostupne.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

VLČ. MILIVOJ KNEŽEVIĆ: Časopis Suza dolinska je toliko upoznala Dolince s njihovom prošlošću, događajima i običajima o kojima oni dok su bili u Dolini o tome uopće nisu znali. VJEKO HUDOLIN: Milorad kaže da su u Suzi dolinskoj zabilježili najvažnije događaje za Hrvate katolike u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od posjeta svetih otaca Ivana Pavla II. do Benedikta XVI. MILORAD ORŠULIĆ – MICAN: Bili smo i na proglašenju naših dragih blaženih mučenika i to blaženog kardinal Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici i nedavno u Sarajevu na proglašenju blaženih Drinskih mučenica, ali i u Banjaluci na beatifikaciji blaženog Ivana Merza. VIJEKO HUDOLIN: Do sada je izišlo 29 brojeva Suze dolinske a to je preko 3.000 stranica pisanog materijala o župi Dolina. Zahvaljujući darovateljima, glasilo se tiska u 650 primjeraka. MILORAD ORŠULIĆ – MICAN: Veliku moralnu ali i materijalnu potporu imamo od kardinal Vinka Puljića, koji je prije rata bio župnik u Bosanskoj Gradišci i koji je bio čest gost u Dolini, od monsinjora dr. Franje Komarice banjalučkog biskupa i njegovog pomoćnog biskupa fra Marka Srmena. VJEKO HUDOLIN: Pomogli su i pomažu požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević i splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić. Milorad je autor i monografije DOLINA BOSANSKA U PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

MILORAD ORŠULIĆ – MICAN: Knjiga je tiskana jubilarne 2000. godine u povodu osamdesete obljetnice župe Dolina i Mlade mise našeg dominikanca p. Damira Šokića. VLČ. MILIVOJ KNEŽEVIĆ: On je taj koji sve to sabire, razgovara s ljudima, slika, ide, hodočasti... Vjerujem da noći provodi skupljajući i pišući materijale za Suzu dolinsku. Uz to je uposlen i obiteljski čovjek. VJEKO HUDOLIN: Mican, upravo kao hodočasnik bilježi mnoge događaje. Kao Marijin štovatelj krenuo je prvo u obližnja Marijanska svetišta, a onda se uputio i u Međugorje na put dug preko 370 kilometara. MILORAD ORŠULIĆ – MICAN: Time su prepreke savladane pa sam se i sam uputio na Udinu u povodu blagoslova Crkve hrvatskih mučenika te u Sarajevo na proglašenje blaženim Drinskih mučenica. VJEKO HUDOLIN: Kao jedan od organizatora danonoćnog čitanja Biblije u župnoj crkvi sv. Vida u Okučanima, Milorad Oršulić Mican je počeo skupljati Biblije. MILORAD ORŠULIĆ – MICAN: Sada imam na 26 različitih jezika Biblije u oko osamdesetak knjiga. Najdraža mi je, ako se tako može reći na Isusovom maternjem jeziku – aramejskom. VJEKO HUDOLI: Suzom dolinskom Milorad Oršulić i suradnici na svojevrstan način okupljaju Hrvate i katolike iz župe Dolina raseljene diljem svijeta i pomažu im da ne zaborave svoj rodni kraj i svoje korjene. MARIN RAGUŽ: Bila je to jedna zanimljiva priča iz Bosne...

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PROLJETNO UREĐENJE GROBLJA “GRADINA” U DONJOJ DOLINI Prelijepo subotnje jutro najavljivalo je da će takav i dan biti. Naše namjere da današnji dan provedemo u Donjoj Dolini na prvom proljetnom uređenju groblja “Gradina” su se ostvarile. U Kosovcu “Kod Klarića”, na domak Okučana bijaše “zborno mjesto” za sve one koji su se dragovoljno željeli pridružiti “radnoj akciji”. Na okupu su se našli: Ivo Ćorković iz Rešetara, Slavko-Slave Stipančević, Pavle Musić, Karlo Kalizan, Mišo Barišić, Pavle Oršulić i Anton Budić iz Nove Gradiške, Stipo Knežević iz Šumetlice, Adam Jurišić i Zoran Petrović iz Smrtića, Matko Knežević – Maća s Gorica te Milorad Oršulić – Mican iz Okučana. U Donjoj Dolini nas je čekao Vinko Kovačević, jedan od rijetkih povratnika koji u njoj živi. Sa četiri automobila od kojih je jedan vukao auto-prikolicu u kojima smo dovezli trimere, vile, rovice i druge alatke, došli smo na Gradinu koja je okružena sa dvije strane vodom i to sa sjevera Savom, a sa južne strane

TRIMERI SU LAKO MLJELI PROLJETNU TRAVU

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

podzemnim prouzrokovanom visokim vodostajem rijeke Save, koja je ovoga proljeća nanijela dosta nevolja u svom gornjem toku. Nakon oblačenja “radne uniforme” rasporedili smo se po već dobro uhodanom raporedu tko će gdje što raditi. Tako se je znalo tko su predhodnica i koji su skupljali izgorjele lampione, izblijedele i oštećene plastične cvijetne arnažmane, “saksije” od uvelog jesenka donesenog u povodu Svih svetih. Za njima su išli oni koji su na svojim ramenima imali motorne kosilice poznatije kao trimeri. Ona, treća grupa je danas bila zadužena za saniranje deponije pored Save i skidanje metlom nanesene trave na spomenike. Proljetna trava je mekana pa su je trimerske strune lako “samlile”, no, ipak od 8 do 14 sati nam je valjalo “udarnički” raditi. Ostavili smo naše groblje na Gradini i u njemu naše najdraže koji počivaju snom mira do Dana uskrsnuća, za dolinske hodočasnike, koji će u nedjelju 28. travnja doći na sv. misu, koja se tradicionalno slavi nakon blagdana sv Marka u Donjoj Dolini kada će se obaviti i blagoslov polja. Hoće li se Gradina zastidjeti ponovo, kao što to zna dosta puta biti?

LJETNO UREÐENJE GROBLJA Nakon što je 20. travnja 2013. godine prvi puta ove godine pokošena trava i uređeno groblje u povodu sv. Mise i blagoslova polja o Markovu, “dragovoljačka ekipa” u nešto izmjenjenom sastavu je i 8. lipnja to isto učinila. Na redu je bilo treće uređenje groblja. Novaca u “kasi” Odbora za održavnje groblja je sve manje, jer dragovoljni prilozi za održavanje groblja se sve manje slijevaju u nju. Odlučeno je da se pokuša, s nešto jeftinijim načinom uništenja trave, a treba i manje radne snage – prskanjem sredstvom protiv korova. Dogovoreno je da se u Donju Dolinu ide 6. srpnja, ali kako je tih dana, pa i toga dana padala kiša, akcija je odgođena za slijedeću subotu. Na uobičajenom mjestu u Kosovcu “Kod Klarića”, sastali su se: Ivo Ćorković iz Rešetara, koji će u svom autu voziti Pavla Musića, Ferdu Tomića i Antona Budić - Ćembera iz Nove Gradiške. U drugom autu u kojem su se osim trgovca Želje i Stipe Knežević iz Šumetlice vozile prskalice i drugi potrebiti alat, a Milorad Oršulić – Mican iz Okučana će voziti Zorana Petrović iz Smrtića i Matu Knežević – Maću s Gorica. Uz put je u Kozincima od obitelji Plotan posuđena auto-prikolica i posude (burad) za vodu, a u Gornjoj Dolini kod Zdenke Budić u te posude natočiti vodu. Nakon izvršenih priprema, pristupilo se s 4 prskalice, od kojih su 3 na motorni pogon, prskanju trave između spomenika, po travi. 61

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Dan je bio sunčan, doza sredstva za uništenje korova jača od propisane pa je za očekivati da će se postići očekivani učinak. No, ipak ostaje da se vidi kako će prskanje “uspjeti” i koliko će proći vremena da se ponovo pristupi košenju (ako bude dovoljno novaca) ili istom tretiranju. Vrijeme je godišnjih odmora, mnogi će iz zapadno europskih zemalja otići i na groblje “Gradina”. Možda se netko od njih sjeti da je grupa ljudi, bez obveze, ali potaknuti ljubavlju prema rodnoj grudi, dragovoljno po tko zna koji puta, otišla urediti groblje kako nebi bilo “Bogu na grijotu, a svijetu na sramotu”.

STIPO KNEŽEVIĆ JE RUČNOM PRSKALICOM VODIO RAČUNA DA SE NE OŠTETE ČEMPRESI

Žalosno je reći, ali ima se dojam da je i taj dan blizu. Za očekivati, ako se ovako nastavi sa zanemarivanjem davanja dragovoljnog priloga i odazivanju na “akciju” da će svatko od nas, da bi došao do groba – spomenika svojih najdraži morati ponijeti kosu i prokositi travu, a nakon izvjesnog vremena i sjekire, kako i se iskrčilo žbunje i drugo drveno raslinje.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

JESENJE UREÐENJE GROBLJA Pred blagdane Svih svetih i Dušnog dana sastale su se dvije dobrovoljačeke ekipe koje su iz Nove Gradiške i drugih mjesta otišle u Donju Dolinu kako bi uredile groblje. Nazovimo je, prvu ekipu su sačinjavaliPavle Musić, Stipo Knežević, Ferdo Tomić, Adam Jurišić, Karlo Kalizan, Slavko – Slave Stipančević, Željko Vidić, Ivo (Florijana) Oršulić i Ljuban Konjetić koji je kombijem vozio dragovoljce i potrebit alat. Oni su nakon, pokosili travu po groblju i očistili ga od izgorjelih lampiona, izblijedili i oštećenih plastičnih aranžmana i drugog. Zadatak druge ekipe koju su sačinjavali: Ivo (Boje) Dakić i brat mu Zvonko , Zdravko – Jozo Dakić, Smiljan (Filipa) Vidić i Ilija (Mate) Matkovića je bio da očiste prostor ispred groblja. Dakle, valjalo je sasjeći drveće i krupno raslinje te rasplanirati hrpe šljunka koje se ostale nakon završetka radova na pojedinim spomenicima. Ovaj, hvale vrijedan posao trajao je nekoliko sati, ali se ne može mjeriti s pohvalama koje su, sutradan, dakle 27. listopada izrečene. Jedna od tih je da se doljansko groblje Gradina na taj dan moglo usporediti s mnogim gradskim grobljima. To je najveća nagrada dragovoljcima koji su neumorno radili, ali i poziv drugim Dolincima da i u buduće novčano potpomognu ove ali i druge akcije koje se u Dolini namjeravaju sprovesti.

NAKON GORIVA, VALJALO JE NATOČITI I TEKUĆINU ZA PRSKANJE

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SANIRANJE DEPONIJE PORED GROBLJA

NEKA SE VIDI TKO JE RADIO

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SV. MISA NA GROBLJU “GRADINA” U DONJOJ DOLINI I BLAGOSLOV POLJA Prvom nedjeljom nakon sv. Marka, započinje blagoslov polja. I ove godine je vlč. Pero Čolić, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina zazvao obilje Božjeg blagoslova na sve naše usjeve i polja, da nam Gospodin podari rodnu godinu. Na doljanskom groblju se je ovoga puta okupilo četrdesetak vjernika, koji su došli iz Hrvatske, župnik Pero i č. sestra Vijaneja te nekoliko vjernika koji su ostali živjeti u Dolini. Bila je to zgoda i da se obiđu grobovi mili i dragi te zapali svijeća, prije a i poslije misnog slavlja. Zahvaljujući “dragovoljačkoj ekipi” i ovoga puta je groblje birlo primjereno uređeno. Valentina Oršulić

MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO VLČ. PERO ČOLIĆ

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

MISNO SLAVLJE SU UVELIČALI MLADI ČITAČI

A PJESMOM Č. SESTRA VIJANEJA

GROBLJE JE SVETO MJESTO NA KOME SE NAROČITO MOLI ZA MRTVE

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PRIJE SV. MISE OD KAPELICE SE JE IŠLO U PROCESIJI DO MJESTA GDJE JE OBAVLJEN BLAGOSLOV

I BLAGOSLOVLJENOM VODOM . . .

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

USKRSNI PONEDJELJAK U DOLINI - EMAUSIsusovi učenici teško su podnijeli Isusovu muku i smrt. Mnogi su bili neutješni i uplašeni, nisu razumijeli što se dogodilo. Neki su se iz Jeruzalema vratili u svoja mjesta. Tako su se i dva Isusova učenika vraćala u Emaus kojima se je pridružio, nakon uskrsnuća, sam Isus. Uspomena na taj događaj se godinama čuva i obilježava u Dolini. Prije rata u BiH u pravilu je na uskrsni utorak u Dolinu dolazio Banjalučki msgr. dr. Franjo Komarica sa brojnim svećenicima, ali i poslioje rata kada su mu mogućnosti dozvoljavale. Dolina je toga dana bila u pravom smislu Emaus. Značajni događaji su tog dana upisani u Kroniku župe Dolina. Tako npr. godine 1988., na uskrsni utorak, 5. travnja, je blagoslovljen kamen temeljac nove župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gornjoj Dolini, a 1991. godine na treći dan Uskrsa, VLČ. PERO JE NADAHNUTO PROPOVJEDAO I ZAHVALIO SE SVIMA KOJI SU DOŠLI U EMAUS. 2. travnja isti 68

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

biskup je posvetio oltar u dolinskoj crkvi. Taj oltar je preživio sve strahote rata, ubojstva i prognanstvo i ostao netaknut. Ovoga uskrsnog ponedjeljka, umjesto utorka, kako bi što više Dolinaca došlo iz Hrvatske, jer je u njoj taj dan i držani praznik, nazočilo sv. Misi, bosanskogradiški župnimk vlč. Pero Čolić predmolio misno slavlje. Oko oltara i župnika, okupilo se petnaestak USKRSNA SVIJEĆA JE PONOVO ZAPALJENA vjernika. Misno slavlje je U DOLINSKOJ CRKVI. uveličao orguljaš Rikard Vučaj poznatiji kao Riki iz Bos. Gradiške s časnim sestrama s. Vianejom i s. Donatom (inače rođenim sestrama vlč. Pere Čolića) koje su s nekoliko vjernika iz Gornje Doline i nekoliko njih iz Hrvatske radosnom pjesmom proslavili Gospodinovo uskrsnuće u patničkoj Dolini. Župnik vlč. Pero je izrazio svoje zadovoljstvo kada je vidio ovoliko vjernika u crkvi, ali izrazio žaljenje što nedjeljom, kada se služe sv. Mise bude samo dvije ili tri osobe. Nakon sv. Mise upriličeno je druženje na prostoru između crkve i župnog dvora, koji vapi za obnovom, uz obojana jaja, kolače i različite napitke za što se je pobrinuo župnik i časne sestre. Prvi dan Uskrsa je proslavljen u istoj crkvi sv. misom u 9,00 sati, a slijedeMISNO SLAVLJE SU UVELIČALI RIKI I Č. SESTRE VIANEJA I DONATA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

će, nazovimo ga “većim” okupljanjem Dolinaca je u nedjelju poslije sv. Marka 28. travnja na groblju “Gradina” u 13 sati kada će biti obavljen i tradicionalni u blagoslov polja. Na kraju ovoga razmišljanja mora se zaključiti da je rodna župa Dolina ipak zaslužila da se češće obiđe iako u njoj od 1300 vjernika, danas živi tek petnaestak njezinih sinova i kćeri. Valentina Oršulić

RIKI I Č. VIJANEJA ODMJERAVAJU SNAGE GLEDE TUCANJA USKRSNIM JAJIMA

MISNIK I MISARI NAKON SV. MISE

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PROSLAVA BLAGDANA UZNESENJA BDM U DOLINI Na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije tj. Veliku Gospu održana je, kao i svih godina do sad, sveta misa u župnoj crkvi u Dolini. Misno slavlje, koje je započelo u 13,00 sati, predmolio je banjalučki biskup Franjo Komarica u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom i ujedno upraviteljem župe Dolina, velečasnim Perom Čolićem. Biskupu su asistirali dvojica bogoslova Banjalučke biskupije – Predrag Ivandić i Boris Jorgić, kao i dominikanski bogoslov, Dolinac, fr. Ivan Marija Tomić. U prigodnoj propovijedi, biskup je, između ostalog, naglasio kako nema veće majke od Marije, te da u požrtvovnoj ljubavi naših zemaljskih majki trebamo vidjeti sliku ljubavi koju prema nama ima Blažena Djevica Marija. Biskup je također istaknuo bitnost ljubavi prema rodnoj grudi, te rekao kako tek oni koji su svjesni tko su i od kud su poniknuli, te da nisu stablo bez korijena, mogu imati budućnost. Tko se stidi ili odbacuje ono što je i od kud je, takav čovjek nema budućnosti. I ovogodišnja proslava Velike Gospe ujedno je protekla u okupljanju Dolinaca, koji su ovaj blagdan također iskoristili i da obiđu svoja ognjišta kao i grobove svojih najbližih. Poslije svete mise upriličeno je i druženje. fr. Ivan Marija Tomić

VLČ. PERO ČOLIĆ I FR. IVAN MARIJA TOMIĆ S BISKUPOM FRANJOM.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

FR. IVAN MARIJA TOMIĆ ODAVNO NIJE ČITAO U DOLINSKOJ CRKVI

MSGR. DR. FRANJO KOMARICA, BANJALUČKI BISKUP PROPOVJEDA U DOLINSKOJ CRKVI

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PRIJE SV. MISE JEDAN OD BANJALUČKIH BOGOSLOVA JE PREDMOLIO SLAVNA OTAJSTVA KRUNICE

NAKON SV. MISE DOLINCI SU SE IZVJESNO VRIJEME Z ... I ISPRED CRKVE I ONDA SVATKO NA SVOJU STRANU

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

NAJAVA PROSLAVE VELIKE GOSPE U DOLINI

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SVEČANO PROSLAVLJEN BLAGDAN ŽUPNOG ZAŠTITNIKA SV. ROKA Svečanim koncelebriranim misnim slavljem u obnovljenoj župnoj crkvi u Bos. Gradišci, na kojem je sudjelovalo nekoliko stotina vjernika, dobrim dijelom i onih privremeno ili trajno iseljenih u susjednu Hrvatsku i druge europske zemlje, proslavlen je u petak, 16. kolovoza 2013. blagdan sv. Roka, nebeskog Zaštitnika te župe. Misno slavlje je predvodio biskup Franjo Komarica, a među koncelebrantima su bili i domaći župnik vlč. Pero Čolić, prelat Drago Balvanović, hrvatski misionar u Peruu i preč. Adolf Višaticki, župnik u Lištanima i livanjski dekan, obojica rodom iz te župe. Misnom su slavlju prisustvovali i gradiški pravoslavni paroh te gradiški imam, kao i načelnik gradiške Općine.

BISKUP FRANJO KOMARICA PROPOVIJEDA U BOSANSKOGRADIŠKOJ CRKVI

Biskup Franjo je nazočne vjernike u svojoj homiliji, između ostalo, podsjetio na aktualnu Godinu vjere, te na primjeru sv. Roka pokazao da življena vjera nužno uključuje ljubav prema Bogu i prema čovjeku, osobito onom koji je u potrebama duhovnim ili tjelesnim. 75

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Zahvalio je osobito onim vjernicima koji su prisiljeni živjeti daleko od rodnog kraja što se nisu poveli za lošim primjerima u novoj sredini, nego nastoje svoju vjeri i javno pred drugima svjedočiti i konkretnim kršćanskim življenjem. Na kraju misnog slavlja biskup je izmolio zahvalne i blagoslovne molitve za dovršenje uređenja unutrašnjosti župne crkve i nabavku velika dva crkvena lustera, za što je svoj novčani prilog, između ostalih, dao i gradiški paroh o. Mirko. Nakon misnog slavlja upriličena je uobičajena „gozba ljubavi“ za sve „misare“ u dvorani župne kuće. (tabb)

CRKVA SV. ROK U BOS. GRADIŠCI

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BLAGDAN SVIH SVETIH I DUŠNOG DANA Što slavimo na blagdan Svih svetih, a što na Dušni dan? Što zapravo znači kada kažemo da vjerujemo u »općinstvo svetih«? Da to bolje razumijemo u tomt će nam pomoći don Luka Prcela koji između ostalog piše:

Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo BLAGDAN SVIH SVETIH. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI., da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obe-

VJERNICI NA SV. MISI ISPRED KAPELICE

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

shrabrenja u teškim trenutcima. Samo s njegovom pomoći možemo postati svetima. DUŠNI DAN slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.

NAKON MISNOG SLAVLJA OBAVLJENA JE MOLITVA ODRJEŠENJA NAD POJEDINIM GROBOVIMA

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih. Datumska povezanost blagdana Svih svetih i Dušnog dana dobra je prilika za razmišljanje o vječnosti.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

-oVjernici župe Dolina su svoje groblje na “Gradini”, do početka rata u Hrvatskoj, tradicionalno pohodili i sudjelovali na sv. misi na Dušni dan – Mrtvi god, koja se je služila u kapelici. Kada se je “zahuktao” rat u Hrvatskoj pristup groblju je bio zabranje jer se nalazi na obali Save. Mnogi su grobovi raskopavani od strane okupatora govoreći kako se ispod vijenaca i cvijeća krije oružje. Rat je završio, a Dolinsci se ne vraćaju na svoja ognjišta. Osim uglavnom napuštenih kuća i zaraslih okućnica za rodni kraj ih još jedino veže groblje, ali ne njih sve. Ovogodišnje zadnje nedjelje listopadu, najbliže blagdanu Svih svetih i Dušnom danu slavljena je sv. misa na doljanskom groblju Gradina. Oko oltara ispred kapelice, župnika vlč. Pere Čolića i č. sestre Vijaneje okupilo se četrdesetak vjernika iz Zagreba, Zenice, Okučana i Nove Gradiške. Nakon misnog slavlja župnik je blagoslovio grobove i molio molitvu odrješenja za one pokojne kod čijeg je groba rodbina čekala.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

DEVETA OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠATICKI

U bosanskogradiškoj crkvi sv. Roka obilježena je u ponedjeljak 18. studenog 2013. god. deveta obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višatickog čija je životna misao vodilja bila: Znam komu sam povjerovao. Sv. Misu – Gozbu ljubavi s uskrslim Kristom je predvodio banjolučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica u koncelebraciji s brojnim svećenicima banjolučke biskupije među kojima su dvojica braće pok. Kazimira i to prof. dr. Karlo župnik u Budžaku i preč. Adolf Višaticki župnik lištanski i dekan livanjski. Treći brat vlč. Franjo pok. Kazimira koji svećeničku dužnost obnaša u Švicarskoj nije bio u mogućnosti doći i tako nazočiti sv. Misi zadušnici. Osim navedeni, koncelebranti su još bili: Pero Čolić bosanskogradiški župnik, msgr. Ivica Božinović, fra Dujo Ljevar, msgr. dr. Anto Orlovac te vlč. Zlatko Matić - biskupov tajnik i vlč. Dražan Mirčić, župnik u Dragalovcima i Kulašima. Na početku misnog slavlja župnik u Bosanskoj Gradišci vlč. Pero Čolić je pozdravio sve nazočne, a posebno rodbinu pok. Kazimira koja je došla iz različitih krajeva Hrvatske. Osim 15 - ak redovnica iz Bosanske Gradiške i Banje Luke bili su na misi i brojni župljani, također i vjernici iz okolnih župa, iz banjolučkog i prijedorskog kraja. Iz Slavonije je došao veći broj prognanih župljana iz župe Bos. Gradiška i Dolina, u kojima je više godina prije rata, tijekom rata i u poraću župnikovao ubijeni župnik Kazimir. Na početku misnog slavISPRED OLTARA SLIKA SVEĆENIKA - MUČENIKA lja, poslije izražene dobroMSGR. KAZIMIRA došlice domaćeg župnika vlč. 80

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

MSGR. DR. FRANJO KOMARICA JE PREDVODIO SV. MISU ZADUŠNICU I PROPOVJEDAO

Pere Čolića svim nazočnima, biskup Franjo je podsjetio na povod okupljanja – te pozvao na molitvu za ubijenog župnika Kazimira i za kidnapiranog i ubijenog župnika Nove Topole vlč. Ratka Grgića za čiji se grob još uvijek ne zna. Također je podsjetio na „godišnjicu stradanja mnoge braće i sestara u susjednoj Hrvatskoj u Vukovaru i Škabrnji“. Pozvao je na molitvu za Božje milosrđe svim žrtvama, a milost pokajanja ubojicama nedužnih žrtava. U homiliji je biskup govorio o tajni zla koje se osobito snažno iskazalo u slučaju utjelovljenog Sina Božjega, a ponavlja se uvijek iznova tijekom povijesti. Podsjetio je na Isusovo uskrsnuće koje je temelj obilatog roda kojeg donose mnogi članovi njegove Crkve sve 81

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

RODBINA I VJERNICI NA MISI

do naših dana. Među njima se osobito ističu službeni predstavnici Crkve koji „ne smiju poznavati nikakva straha pred nikojom ljudskom silom – u obrani ljudske bogolikosti i slobode savjesti kao i u odlučnom osuđivanju nepravde i nasilja koje se čine u ime klasnih, rasnih ili etničkih teorija“. Govoreći o ubijenom župniku Kazimiru biskup je naglasio kako se pokojni Kazimir „istinski trudio cijelog svog svećeničkog života – a ove se godine navršilo 50 godina od njegova svećeničkog ređenja i Mlade mise koju je slavio u ovoj crkvi – biti u službi ljudskog života, rođenog i onog nerođenog. Zalagao se osobito u ratu i poraću za mnoge obespravljene, ugrožene, ponižene prognane i nestale. Činio je to ne samo svojim glasom nego i konkretnim djelima djelotvorne kršćanske ljubavi“. „Ubojica i njegovi naredbodavci su se teško ogriješili o Božju zapovijed ‘ne ubij’, jer im je srce bilo ispunjeno zlobom i odbacivanjem dobra,“ pojasnio je biskup, i nadodao: „Trebamo se Bogu moliti i za njihovo obraćenje i pokajanje“. Na kraju je biskup Franjo zaključio da „Krist svoje vjerne proslavlja, a Crkva svjedoke vjere i vjernosti Kristu ne zaboravlja, što svjedoči i ovo naše liturgijsko slavlje“. Izrazio je uvjerenje da će i na krvi ubijenih svećenika banjolučke biskupije Božjom snagom izniknuti nova duhovna zvanja vjernih 82

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Kristovih suradnika. Ponovio je svoju „nadu da će domaće vlasti konačno smoći snage da skinu veo tajne s kidnapiranog i ubijenog župnika Ratka Grgića, kako bi ga se moglo vjernički sahraniti“. (tabb)

ČLANAK IZ SLAVONSKOBRODSKOG TJEDIKA - “POSAVSKA HRVATSKA”

POTRAŽITE NAS NA WWW.SUZA-DOLINSKA.COM

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

REGATA RIJEKOM SAVOM Udruga branitelja „Prijatelji rijeke Save“ u povodu Dana domovinske zahvalnosti, Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja, koji se slavi 5. kolovoza, tradicionalno organiziraju regatu od Siska do Doline. Zašto o tom pišemo u “Suzi dolinskoj”?. Prije svega cilj regate je Slavonska Dolina, a samo preko Save je naša Dolina. Jedan od organizatora i višegodišnji sudionik regate je Zdravko Knežević – Cicko, a u Slavonskoj Dolini jedna od brojnih hostesa je i Borica Kalić rođ. Šokić rodom iz Donje Doline, a i mnogi gosti toga dana su u Slavonskoj Dolini iz bosanskodolisnkih sela. Kao i uvijek vožnja traje pet dana u tijeku kojih se preplovi put dug 320 km, a polazak je bio iz Siska. Sudionici regate su se zaustavljali u Trebežu, Jasenovcu, Staroj Gradiški, Mačkovcu i Savskom Boku gdje položu vijence za poginule branitelje, a ove godine doček im je organiziran i u Jasenovcu. Kao i svake godine dostojanstveno su dočekali i mještani općine Stara Gradiška s načelnikom Velimirom Paušić, a i mladi Mačkovca su priredili vrlo lijep doček. U Dolini se slilo mnoštvo mještana općine Vrbje, ali i okolnih mjesta, članovi Udruge „Pokladno jahanje“ i Oldtimer kluba „Classic 99“ iz Nove Gradiške. Doček u Dolini organiziraju članovi DVD-a Dolina i to četvrtu godinu za redom uz potporu općine Vrbje, Brodsko-Posavske županije i sponzora. Svi ovi ljudi doista rade pravu stvar za promociju svoga mjesta, običaja, ali i rijeke Save potičući kod ljudi svijest o potrebi očuvanja svih njezinih prirodnih ljepota. U budućnosti će, vjerujem, sve to doprinijeti i turističkoj ponudi ovoga dijela općine Vrbje i privući goste i kupače ne samo u Dolinu, nego u

ONO TAMO JE DOLINA BOSANSKA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

sva naša posavska mjesta – naglasio je, među ostalim Igor Jurišić, načelnik općine Vrbje zadovoljan što mještani čuvaju i tradicijsku igru „vrebčanje“ koju su nekada igrali čuvajući stada. Aktivnosti udruga proisteklih iz Domovinskog rata podupire i Brodskoposavska županija. Upravo kroz druženje i u zajedništvu obilježavaju se svi značajni datumi iz Domovinskog rata, prisjećaju se svi oni koji su živote ugradili u temelje neovisne, slobodne, europske Hrvatske. Vrlo je lijepo i pohvalno što su se i druge udruge, ali i puno žitelja ove općine i okolnih mjesta odazvali proslavi Dana domovinske zahvalnosti, Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja čime su pokazali i poštovanje prema organizatorima i braniteljima. Doček u Dolini bude poseban i dostojanstven. Slavonci pokazuju svu svoju gostoljubivost, ali i bogatstvo duha temeljeno na tradiciji i vrijednostima koje su im usadili pretci. Udruga „Pokladno jahanje“ iz Bodovaljaca, 10 jahača i jahačica na prekrasnim, plemenitim lipicancima i fizijcima, odjeveni u slavonsku nošnju, prošli su Dolinom i potom se spustili na Savu ponosno dočekujući sudionike regate. Pridružili su im se i članovi Oldtimer kluba „Classic 99“ u vrijednim starim vozilima i na motociklima, čija je ljepota doista bezvremenska. Pjesma slavonska, domoljubna, zagrljaji, zajedničko fotografiranje za uspomenu i podsjetnik nekim budućim generacijama, jednom riječju zajedništvo, jamstvo je da niti jedna žrtva nikada neće biti zaboravljena. Počast je poginulim braniteljima odana polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom kod Spomen ploče na mjesnom Domu, a potom je služena misa u crkvi sv. Marka i sv. Luke. Druženje je nastavljeno uz slavonske specijalitete i tamburice do kasnih večernjih sati, a taj zvuk tamburica odzvanja Gornjom Dolinom, Donjom Dolinom a i Novim Selom.

MEĐU SUDIONICIMA REGATE SU I DOLINCI ZDRAVKO KNEŽEVIĆ - CICKO I PAVLE GUBIĆ

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

GDJE SU, KAKO ŽIVE I ŠTO RADE

NAJBOLJIM ŠVARGLIMA PRIZNANJE ŠVARGLIJADE U GRABARJU

Donosimo članak koji smo preuzeli iz KRONIKE POŽEŠKOSLAVONSKE – internetsko izdanje objavljeno 3. veljače 2013. godine. Razlog preuzimanja ovoga članka je dobivanje Zlatne plakete na prvoj švarglijadi u Grabarju kod Požege. Zlatnu Plaketu je dobio Josip Oršulić, sin Ljiljana i Nevenke - Nene koji su iz Novog Sela u tijeku rata našli utočište u Ratkovici kod Pleternice gdje su zamjenili imanje i tu ostali živjeti. Sa njima su došla dje-

PROSUDBENA KOMISIJA IMALA JE PUNE RUKE POSLA

ca Martina i Josip. Martina jer rođena 29. ožujka 1988. god., a udana za Josipa Mezaka 16. siječnja 2006. godine. Imaju kćerku Karlu. Ljiljanu i Nevenki se je rodio još jedan sin Matej 22. ožujka 1994. god. On sada studira agronomiju u Zagrebu. Josip je rođen 3. svibnja 1991. godine u Bos. Gradišci. U Ratkovicu je donesen s godinu i pol dana. Prvih 4 razreda Osnovne škole je završio u Ratkovici, ostala četiri razreda u Pleternici, a Srednju školu u Požegi gdje je stekao zvanje 86

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ŠVARGL

mehaničara poljoprivrednih mašina. Obitelj se bavi poljodjelsvom uključujući uzgoj svinja, ovaca i tov junadi. Otuda ljubav prema proizvodu slavonskih proizvoda od svinjskog mesa u vrijeme svinjokolja. Prva izložba na švarglijadi i ZLATO! Josipu u ime Uredničkog vijeća “Suze dolinske” iskrene čestitke i želje za još mnogim odličjima, na ovim i drugim natjecanjima.

JOSIP ORŠULIĆ - JEDAN OD DOBITNIKA ZLATNE PLAKETE

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

S LIJEVE STRANE SLAVLJENIKA JOSIPA ORŠULIĆA JE NJEGOVA SESTRA MARTINA ORŠULIĆ UDANA MEZAK A S DESNE STRANE MIRELA STANSY R. MEZAK (PRIJA). PREKO STOLA JE MIRELIN MUŽ IVICA, DO NJEGA MATEJ ORŠULIĆ (U NARODNOJ NOŠNJI), POTOM JOSIP MEZAK MARTININ MUŽ I STANKO BALTIĆ

“U odličnoj organizaciji KUD-a Poljadija iz Grabarja i tjednika Kronika požeško-slavonska u Vatrogasnom domu Grabarje održana je 1. Švarglijada na području Požeštine. Od prispjelih 17 uzoraka s područja Požeško-slavonske i Osječkobaranjske županije peteročlana ocjenjivačka komisija na čelu s višestruko nagrađivanim kulenarom i proizvođačem ostalih mesnih delicija od svinjskog mesa Vjenceslavom Hruškom iz Bjeliševca na čelu, ocjenjivala je izgled,boju, okus, miris i povezanost sastojaka švargla. – Švargl je jedan od zapostavljenih mesnih proizvoda, jer svi samo pričaju o vrhunskim mesnim proizvodima, kulenu, kulenovoj seki, kobasicama, šunki, ali švargl kao jedan od proizvoda slavonske obitelji koji nastaje u domaćem dvorištu je ipak visokokvalitetan mesni proizvod. Kod njega možemo uživati u okusu, mirisima, no nismo imali do sada nikakvih natjecanja, jer se manje količine proizvode u mesnoj industriji, a svako domaćinstvo na selu svega nekoliko komada za svoje potrebe. Pravi domaći švargl proizvodi se u svinjskom želudcu, pa su količine ograničene, a industrija bježi u neke umjetne ovitke za punjenje – istakao je predsjednik komisije Vjenceslav Hruška. Po njemu dobar švargl proizvodi se od obrazina glave, iznutrica, srca, jezika, koje se kuha, a dobro začini sa domaćim začinima, domaća paprika, domaći bijeli luk, papar i sol. On se nakon toga puni u želudac ili crijevo, ponovno obari i u presi se steže dok 88

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ne dobije tanji oblik. – Kad se prereže švargl bi trebao pokazati svoju strukturu. Dobar švargl bi trebao imati rezano meso, no danas mnogi žure pa to samelju. Na domaćim slavonskim klanjima švargl se počinje raditi od 12 sati pa sve do šest sati navečer. On mora izgledati kao mozaik od sastojaka koji se stavljaju u švargl – kaže Hruška. Nakon ocjenjivanja komisija je dodijelila dvije brončane plakete, šest srebrnih plaketa, sedam zlatnih plaketa i švarglu s najviše osvojenih bodova šampionsku titulu i titulu pobjednika 1. Švarglijade. Zlatnim plaketama okitili su se švargl Darka Lovakovića iz Feričanaca, Zlatnog luga iz Donjih Emovaca, te domaćih majstora Josipa Oršuliæa, Malčić Josipa, Drage Kalafadžića i Zdenka Bilandžića. Sve švargle iz konkurencije nakon ocjenjivanja izrezane na ovalima mogli su kušati svi posjetitelji u zaista prepunom Vatrogasnom domu. Svi koji su u kušanju izabrali svoga šampiona na glasačkim listićima su zaokružili kao najbolji švargl koji je došao iz Krčme Zlatni lug, a proizvod je mladog majstora Mirka Lovakovića koji se brine za mesne delicije u ponudi krčme, koji je tako postao šampionom publike.Kako se švargl obično proizvodi na obiteljskoj svinjokolji organizatori su priredili da i svaka obitelj koja je imala natjecateljski švargl prigodno uredi i svoj stol, u domaćem i slavonskom štihu. Najljepšim stolom po ocjeni prosudbene komisije proglašen je onaj koji se uredile mlade članice ženske skupine KUD-a Poljadija.

KOBILA KVINTA JE MILJENICA CIJELE OBITELJI ORŠULIĆ

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PISALI SU NAM

PISMO MSGR. DR. ANTUNA ŠKVORČEVIĆA UPUĆENO UREDNIKU “SUZE”

Tjekom godine su na E-adresu stigl je nekoliko pisama. Izdvojili smo neka koja donosimo. Lima, 24. rujna 2013. godine Dragi i poštovani g. Mican, Naš susret u Bosanskoj Gradiški kao i uvijek bio je na brzinu i u prolazu. Zahvaljujem se na poklonjenoj novoj knjizi “Suza dolinska” kao i na snimku od sv. Mise. Hvala vam na trudu, požrtvovnosti oko okupljanja Dolinaca. USPJESU SU VIDLJIVI A NADAM SE DA ĆE OSIM NAS LJUDI I BOG TO NAGRADITI KAKO VAMA I VAŠOJ OBITELJI. U izdavačkoj kući GLAS KONCILA izašla je moja nova knjiga PERU PUTI, OBIČAJI I SUDBINE. Rado bih Vam je poklonio ali sam morao žurno otputovati. Želim vam puno snage i blagoslova Božjeg, rado vas pozdravljam kao i sve Dolince. Odani mons. Drago Balvanović

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Dragi Micane, nadam se da si dobro.

Obraćam Ti se jednom molbom. Naime, radim na jednoj – nadam se – novoj knjizi koja nosi radni naslov „ŽRTVOSLOV BOSANSKOGRADIŠKOG DEKANATA“ u kojem obrađujem i župu Dolinu pod vidom stradanja u 2. svjet. ratu i poraću. Ti si u svojoj knjizi o “Dolini Bosanskoj” objavio popis žrtava iz dolinske župe, nažalost bez niza podataka koji nam trebaju. Kako radim u Komisiji za Hrvatski žrtvoslov pri HBK (Hrvatska biskupska konferencija) i BK BiH (Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine), zaduženi smo za prikupljanje detaljnih podataka. Ja sam već na temelju jednog popisa koji je napravljen za biskupiju 1990. godine, te mnogog listanja po župnim maticama i Stanju duša dolinske župe mnogo toga povadio. Teško je s onim imenima koji tamo nisu upisani u Matice umrlih, točno ih identificirati, pa im naći točan datum rođenja, podatke o roditeljilma i bračnom drugu, kada, kako i gdje je poginuo, itd. Dakako i u tom mom popisu, kao i u Tvome, ima podosta netočnosti, jer je dio toga rađen po sjećanju i kazivanju starijih ljludi nakon mnogo godina. Ja to nastojim što više pročešljati, dopuniti, pa i izbaciti, gdje vidim da se neka imena ponavljaju. Tebe lijepo molim, ako Ti je moguće, da mi (što prije) dostaviš elektronički ili printano ako je bilo kakvih dopuna i reakcija nakon Tvoga popisa, ili ispravaka do kojih si na bilo koji način došao, ako imaš novih saznanja i sve što je u svezi s tim. Posebno Te molim, ako među stradalima ima naznaka kršćanske svetosti: da je netko molio uoči stradanja, oprostio zločincima, ubijen zato jer je nekomu pomogao ili dobro učinio…, do toga nam je u Komisiji osobito stalo. To se odnosi ne samo na Dolinu, nego i na Bos. Gradišku ili druge župe za koje znaš. Masovne grobnice i stratišta, zna li se gdje su bila na području Doline? Ti neke spominješ, ali bi bilo dobro malo precizirati, točno gdje, kad su tu stradavali ljudi, koliko ih je bilo među žrtvama (masovne grobnice su svugdje gdje ih je najmanje dvoje!) Svaki podatak je dragocjen, bez obzira kako „sitan“ izgledao, može biti kamenčić u mozaiku. Molio bih Te da mi ono što imaš pošalješ što prije, a i kasnije do čega god dođeš. Unaprijed Ti hvala. O eventualnom izdavanju te namjeravane knjige želio bih s Tobom razgovarati, no o tome možemo usmeno. 91

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Vjerujem da ćemo se susresti na misi za pok. mons. Kazimira. Lijep Ti pozdrav, i cijeloj obitelji Banja Luka, 8. studeni 2013. godine Tvoj A. Orlovac

Nakon dvdesetak dana stiže od msgr. dr. Ante Orlovca iz Banja Luke slijedeće pismo. Donosimo ga kako bi se šira javnost uključila u provjeri dolje navedenih podataka. Dragi Micane! Radim i dalje započeti posao, ali je on vrlo opsežan, pa se javljaju i neka pitanja. Možeš li mi barem na neko od njih naći odogovor. Radeći na popisu žrtava iz župe Dolina, naišao sam na neke dvojbe. Ako Ti je moguće, tijekom vremena bar nešto od ovog provjeriti, ukoliko imaš kod koga (rodbine, obitelji ???) Trebalo bi provjeriti jesu li žrtve rata, dakle ubijeni ili su umrli prirodnom smrću ovi iz Donje Doline: Čegrlj Marko, sin Pavla, muž Mande Petrović, † 16. 1. 1942. Čegrlj Stipo, sin Ante, muž Jage r. Čegrlj, † 18. 7. 1943. Kovačević Mato, sin Mije, r. 1890., muž Kate r. Čegrlj, † 2. 5. 1942. Tomić Vinko, sin Luke i Mande r. Knežević, r. 23. 7. 1922., † 22. 4. 1943. (Ovi su podatci iz Status animarum – Stanje duša župe Dolina) Provjeriti od čega su umrli ovi iz Gornje Doline, jesu li ubijeni? Dakić Ivo, sin Mate, r. 15. 6. 1905., muž Janje r. Matković /vj. 21.11.27/ † 30. 4. 1942. (St. anim.) Kovačević Filip, Ante, muž Eve r. Vonjić, † 15.11. 1944. godine Tutić Anka – Mican je nema, a ima St. anim.: Ilijina supruga, r. Vidić, r. 2. 7. 1920. u N. Selu, (vj. 29. 9. 1937), majka 3 djece, † 17. 9. 1944. KONJETIĆ MIRKO, sin Ante i Mande r. Matković, r. 1909. u Proševici, muž Ane r. Vidić (vj. 7.11. 1931.), nestao kod Staljingrada 20. 1. 1943. godine, čini se nije poginuo, naime u St. anim. ima jednim rukopisom „nestao u Rusiji“, pa onda drugom tintom „20. I. 1943. godine“, zatim trećim „vratio se kući 1945.“, a iznad svega četvrtim: „odselio godine 1945. u Velimirovac“. Njega, dakle, ne treba brojiti u žrtve rata. – Što misliš o ovome. Bilo bi toga još, ali zasad dosta. Pozdrav Tebi i Dolincima. Banja Luka, 3. prosinca 2013. godine

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

DRUGI O NAMA

Mons. dr. ANTO ORLOVAC U ovom broju “Suze dolinske” naš sugovornik je mons. dr. Anto Orlovac, svećenik Banjolučke biskupije, crkveni pravnik i povjesničar koji naše glasilo odnosno godišnjak prati od samoga početka izlaženja. U prethodnih 29 brojeva dosta puta je njegovo ime spomenuto, a u 28. broju “Suze” na str. 60 objavljena je njegova pjesma “ZASTIDJE SE RIJEKA DRINA” posvećena blaženim Drinskim mučenicama. Dodajmo tome da je Anto školski kolega našeg vlč. Milivoja Kneževića, msgr. Vinka kardinala Puljića, msgr. dr. Franje Komarice, vlč. Pere Čolića – bosanskogradiškog župnika ... MSGR. DR.

ANTO ORLOVAC Prije nego što postavimo prvo pitanje recimo nekoliko rečenica o našem sugovorniku. Rođen je 30. siječnja 1947. godine u Bukovici kod Banje Luke, od oca Ive i majke Marije r. Vidović. Školovao se u rodnoj Bukovici, Barlovcima, Trnu, Zagrebu, Đakovu i Innsbrucku (Austriji), gdje je na Teološkom fakultetu

MSGR. DR. ANTO ORLOVAC POZDRAVLJA SVETOG OCA U BANJALUCI.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

tamošnjeg sveučilišta 1973. god. magistrirao, a 1977. god. doktorirao iz teologije. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1972. god. u trapističkoj crkvi “Marija Zvijezda”u Banjoj Luci. Kao svećenik djelovao je u župama: Banja Luka i Ravska, zatim među prognanicima iz Bosne i Hercegovine u Tušiloviću i Krnjaku kod Karlovca, dugogodišnji je vjeroučitelj mladeži, a bio je dvije godine rektor Vrhbosanske katoličke bogoslovije u Sarajevu (1996.-1998.) i predavač crkvenog prava na tamošnjoj Visokoj teološkoj školi, a predavao je i na Teološkom institutu u Banjoj Luci. Do imenovanja pomoćnog biskupa mons. dr Marka Semrena 2010. godine obnašao je uz to i dužnost generalnog vikara Banjolučke biskupije. Sada je biskupski vikar za Hrvatski martirologij. Živi i djeluje u Banjoj Luci. Bavi se pisanjem i znanstvenim istraživanjem osobito crkvene povijesti Banjolučke biskupije, njezinih župa i osobito života i djelovanja pokojnih svećenika od kojih su mnogi mučenički završili svoj život. Autor je brojnih knjiga među kojima su: Banjolučki martirologij, Svećenici banjolučke biskupije – žrtve ratova dvadesetog stoljeća (1999.), Šematizam Banjalučke biskupije (2000.) Procvat, propast, obnova (o župi Bos. Petrovac-Drvar, dva izdanja 2001. i 2006.), Vjeran do smrti (životopis svećenika Ante Dujlovića 2004.; prevedeno i na poljski jezik), Učiteljica života – Prilozi iz povijesti katoličke crkve na području današnje Bosne i Hercegovine (2004), Župa Presnače i njezini mučenici (2005.), Oko fra Vidova bunara – monografija rodne župe sv. Vida u Barlovcima (2005.), Prijedorski mučenički trolist (2005.), Rimokatolička župa sv. Ante Padovanskoga u Prnjavoru nekoć i danas (2006.), Slike izgubljenoga zavičaja (monografija župe Trn, 2008.), Palme im u rukama – život i mučeništvo župnika Krešimira Barišića i uništenje župe Krnjeuša 1941. godine (2008.), Leksikon pokojnih svećenika Banjolučke biskupije (2011.), Plamteća

ČLANOVI CRKVENOG I DRŽAVNOG ODBORA I NJIHOVIH PODODBORA U ZRAKOPLOVU ZA RIM POVODOM ZAHVALE SVETOM OCU ZA POHOD BANJOJ LUCI. MEĐU NJIMA I MSGR. DR. ANTO ORLOVAC.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

zvijezda u noći mržnje (životopis svećenika-mučenika Ivana Grgića, 2012.) te najnovija Stoljeće i pol župe Obljaj-Bosansko Grahovo (2013.) Napisao je tri knjige propovjedničkih homilija: Idite i navješćujte , Vjera oči otvara i Riječi života vječnoga , te knjigu meditacija Zaustavi se, čovječe! Suautor je u dvadesetak knjiga. S Franjom Marićem je napisao monografiju Banjolučka biskupija u riječi i slici od 1881. do 2006., a s mons. Ivicom Božinovićem Zemljo Bosno i Hercegovino, papa te nosi u srcu u povodu drugog pastoralnog pohoda Ivana Pavla II. BiH 22. lipnja 2003. god. a u njoj je i njegova pjesma u desetercu s naslovom: Banjaluku papa pohodio. Jedan je od urednika i suautor spomen knjige Ljubav sve nadvladava koja je tiskana ove godine u povodu 10. obljetnice dolaska bl. Ivana Pavla II. u Banja Luku kada je proglasio blaženim Ivana Merza, a tada je bio predsjednik Crkvenog organizacijskog odbora za pripravu papina pohoda Banjoj Luci 22. lipnja 2003. godine. Za tisak je priredio vrijednu knjigu dr. Nikole Bilogrivića (nekoć i dolinskog župnika koji je u Dolini proveo 1928. i 1929. godinu): Katolička Crkva na području Banjalučke biskupije do invazije Turaka. Sudjelovao je u prijevodu Zakonika kanonskog prava. Suradnik je u brojnim listovima Crkve u Hrvata u kojima piše prikaze, osvrte, komentare , recenzije i dr. u časopisima i listovima: Vrhbosna, Vrhbosnensia, Hrvatska misao, Croatica christiana periodica, Glas koncila, Katolički tjednik ... Objavio je više znanstvenih i popularnih radova iz naše crkvene povijesti, suradnik je, urednik i recenzent niza drugih knjiga. Sada, kada smo kazali nešto o životu i bogatom radu našeg sugovornika, postavljamo mu pitanja: “SUZA DOLINSKA” Sjećate li se kada ste se prvi puta susreli sa župom DOLINA i njenim selima? Msgr. dr. ANTO ORLOVAC: Uskoro nakon moga povratka sa studija u Innsbrucku (1977.) Banjolučka je biskupija slavila svoj jubilej – stotinu godina postojanja biskupije (1881. - 1981). Biskup, blagopokojni Alfred Pichler, zadužio me je da za tu prigodu priredim monografiju biskupije i barem kratko prikažem njezinu stogodišnju povijest, njezine župe, kler, redovništvo i vjerski život. Prikupljajući građu koju sam složio u knjigu Jedno stoljeće Banjolučke crkve, a koja zbog komunističkih pritisaka nije mogla biti objavljena, susreo sam se sa svim našim župama, pa tako i sa župom Dolina. O svakoj sam župi donio osnovne podatke o osnutku, župnicima, župnim crkvama i kućama, grobljima, itd, a to mi je kasnije dobro došlo u brojnim mojim radovima koje sam objavio. Kasnije sam imao prilike obići sve župe naše biskupije i stvoriti osobne dojmove o onome što sam na početku znao samo iz arhivske građe. A Dolina kao značajan povijesni i arheološki lokalitet poznat je svakom čovjeku koji ima solidnu barem osnovnu naobrazbu.

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

MSGR. DR. ANTO ORLOVAC GOS. IVOM MIROM JOVIĆ, MSGR. F. KOMARICOM, IVICOM KOVAČEVIĆ I EFENDIJOM BESIMOM ŠEPEROM

“SUZA DOLINSKA” Kao povjesničar napisali ste dosta knjiga o Banjolučkoj biskupiji, njezinim župama i njezinim svećenicima – mučenicima. Koje su još Vaše namjere i želje kako biste široj svjetskoj javnosti prikazali biskupiju, koja ima najviše ubijenih svećenika, redovnika, redovnica i osoba koje su bile na putu ka svećeništvu, u svijetu. Imate li nešto na tu temu u rukopisima ili se pripremate da o tome još pišete? Msgr. dr. ANTO ORLOVAC: Moram reći da ja zapravo nisam povjesničar, iako je moja doktorska disertacija bila povijesno-pravna studija, kako je stajalo u podnaslovu teme Osnutak Banjolučke biskupije u okviru ponovnog uvođenja redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini koja je na njemačkom jeziku umnožena u 30-ak primjeraka u Innsbrucku 1976. godine. Već tada sam zavolio povijest zavičajne biskupije, njezinih župa i njezinih ljudi, pa sam, uz redoviti pastoralni rad, prikupljao građu i ponešto o tome objavljivao, posebno nakon pada komunističke vlasti, a taj rad sam intenzivnije započeo 1997. godine dok sam bio rektor u Vrhobosanskoj bogosloviji u Sarajevu. Ne znam je li Banjolučka biskupija najgore stradala na svijetu, ali jest u nekadašnjoj državi, posebno u Drugom svjetskom ratu i poraću, te ponovno u Domovinskom ratu. Točan broj žrtava iz redova vjernika laika do danas ne znamo, ali smo uspjeli prikupiti sva imena iz redova duhovnih zvanja: svećenika, redovnika i redovnica, te svećeničkih pripravnika i redovničkih kandidata. O redovnicima franjevcima provincije Bosne Srebrene najvrijednije je djelo fra Marijana Karaule Žrtve i mučenici, Stradanja bosanskih franjevaca Drugom svjetskom ratu i komunizmu (1999) dok sam se ja više posvetio istraživanju stradanja dijecezanskog klera i svećeničkih kandidata Banjolučke biskupije. Među njima, prema mojim saznanjima, 96

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ima pravih pravcatih mučenika, nalik onima iz prvih kršćanskih vremena. Spomenimo samo neke iz velikog broja njih: Waldemar Maximilian Nestor, župnik u Drvaru, Krešimir Barišić, župnik u uništenoj župi Krnjeuša, Juraj Gospodnetić, župnik u Bosanskom Grahovu, Anto Dujlović, župnik u ugasloj župi Gumjera, iz vremena Drugog svjetskog rata, pa sve do Ivana Grgića, župnika u Ravskoj, Ratka Grgića, župnika u Novoj Topoli, Filipa Lukende, župnika u Presnačama, Tomislava Matanovića i tolikih drugih u Domovinskom ratu. Neki od njih dobili su svoje životopise, a trudim se doprinijeti da ih i drugi dobiju, jer je njihova žrtva dragocjena. Spomen na njih dužni smo čuvati, štoviše, nastojati da i službeno budu proglašeni blaženima i svetima, jer – uvjeren sam – oni to jesu. Tim više jer se o njima pola stoljeća nije smjelo ni govoriti a kamoli pisati ili ih se čak ubrajalo među zločince, što su monstruozne laži komunističke promidžbe kako bi se oblatila Crkva. Dugo se bavim tom tematikom i mogu posvjedočiti da su oni, ne samo ovdje spomenuti, čisti poput sunca, da su mnogima dobro činili a zlo nikome, a jer su živote položili za svoju vjeru, zvanje i poslanje, posjeduju sve karakteristike kršćanskih mučenika, iako ih Crkva takvima još službeno nije proglasila. Imam još dosta prikupljene građe, koju nastojim složiti i izdati kao knjige. “SUZA DOLINSKA” Među mučenicima su i tri, zapravo četiri dolinska župnika: vlč. Marko Šalić, vlč. Ratko Grgić, msgr. Kazimir Višaticki i dr. Nikola Bilogrivić koji je strijeljan u Banjoj Luci 20. veljače 1947. godine. O nekima ste pisali. Pripremate li nešto o našem zadnjem župniku mons. Kazimiru Višatickom? Msgr. dr. ANTO ORLOVAC: Svaki od njih imao je različitu sudbinu, a znakovito je da je samo jedan od njih stradao u svezi s Drugim svjetskim ratom. To je mons. dr. Nikola Bilogrivić, po specijalnosti povjesničar, koji je osuđen na namještenom sudskom postupku, zajedno s uglednim i svetim katoličkim laikom (neki kažu u rangu bl. Ivana Merza!) dr. Felixom Niedzielskim i ustaškim stožernikom Viktorom Gutićem, te je strijeljan. Zapravo su se komunisti bojali svakog intelektualca koji je mislio drugačije od njih i bio im je potencijalni protivnik. Vlč. Ratko Grgić je doslovno otet, nasilno odveden iz župne kuće u Novoj Topoli usred bijela dana, 16. lipnja 1992. i ubijen na nepoznatom mjestu. Boli nas što ne znamo za njegov grob. Vlč. Šalić nije izravno ubijen, ali je 1992. strašno zlostavljan od velikosrpskih snaga, te je od posljedica preminuo početkom 1993. Mons. Kazimir pao je žrtvom u vrijeme kad nigdje nije bilo nikakvih ratnih djelovanja, u studenome 2004. i to – na pravdi Boga! – u svojoj vlastitoj župnoj kući u kojoj se te tragične noći nalazila i njegova starica majka. Trenutno sam zabavljen nekim drugim obvezama, ali bi sljedeća, 2014. godina, kada pada deseta obljetnica njegove smrti bila prilika da se i o njemu priredi barem kratak životopis. Koristim priliku da pozovem sve čitatelje Suze da Uredništvu, župniku u Bos. Gradiški ili meni osobno dostave svoja pisana sjećanja na pok. mons. Kazimira, koja bi se mogla uvrstiti u predviđenu knjigu. 97

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

“SUZA DOLINSKA” Već smo spomenuli da ste bili predsjednik Crkvenog organizacijskog odbora za pripravu papina pohoda Banjoj Luci 22. lipnja 2003. Što nam o tome ukratko možete reći deset godina nakon toga veličanstvenog događaja za našu biskupiju, ali i cijelu našu Crkvu, drugog pohoda jednog Pape u povijesti Bosne i Hercegovine? Msgr. dr. ANTO ORLOVAC: I danas, kao i onda, više smo to doživljavali kao neki san nego kao stvarnost. U ono doba jednostavno nismo imali vremena razmišljati o tome, jer smo u kratkom vremenu, mi kao mala biskupija morali pripremiti taj veličanstven događaj. Istina, mnogi su nam pomagali, ali je glavni teret pao na nekoliko ljudi u Banjoj Luci. Radilo se doslovno danonoćno. Imao sam već neko iskustvo, jer sam bio i u crkvenom odboru za pripremu Papina pohoda u Sarajevu 1997. kada sam bio rektor tamošnje bogoslovije koju je Papa također pohodio, a bilo je to vrijeme nakon nedavno završenog rata. Bio sam zadivljen Papinom snagom unatoč bolesti kojom je bio vidljivo obilježen, a danas sam ponosan da mi je Bog dao sudjelovati i dati svoj skroman doprinos u oba pohoda ovoga sveca našega vremena Bosni i Hercegovini. Evo, saznali smo i dan njegove kanonizacije, na Bijelu nedjelju 2014. Valjalo bi se više vraćati Papinim porukama jer one imaju trajnu vrijednost, i više se ugledati u našeg uzornog vjernika laika kojeg je iznjedrila Banja Luka, Ivana Merza kojega je on tada proglasio blaženim. I dalje raditi na tome da i Merz bude proglašen svetim, jer on to zaslužuje i vrlo je suvremen svetac iz redova vjernika laika. Čini mi se kao da je njegova kauza nekako zastala, kao da nam je dosta da je on “samo” blaženi. “SUZA DOLINSKA” Od 1991. godine u Bosni i Hercegovini nije vršen popis pučanstva. Tada je u njoj bilo 17% Hrvata katolika, a sada...? Msgr. dr. ANTO ORLOVAC: U ovom nemirnom podneblju vrijedi ona pjesnička kako stalna samo mijena jest. Dok na ova pitanja odgovaram upravo je u tijeku popis pučanstva u BiH. Nažalost, to je ovdje ne samo političko, nego jako politizirano pitanje. Što se tiče moga hrvatskog naroda, on je ovdje svakako izvukao najdeblji kraj. Za nas u Crkvi to i ne će biti neko veliko iznenađenje, jer mi broj Hrvata dobro znamo, budući da podatke prikupljamo svake godine uz godišnji pohod obiteljima i blagoslov kuća, a najveći broj naših vjernika katolika su Hrvati. Čini se da je proces ondašnjeg izgona od strane velikosrpskih snaga kasnijim sustavnim ometanjem povratka danas praktički zacementiran. Povijest nas uči da velikih povrataka nikada nije u takvim prilikama bilo, pogotovo ako je to stanje dugo trajalo, a kod nas su već prošla gotovo dva desetljeća. Život ima svoju dinamiku i svoje procese, a već stasa generacija onih koji nisu rođeni u BiH, dakle, njima ona više nije domovina, a roditelji, djedovi i bake i tako su vezani uz djecu i unučad. To je za nas tragična ali očita činjenica. Više nam se posvetiti onima koji su danas tu u BiH, ostali i tako imaju svoju redovitu pastoralnu skrb u biskupijama u kojima u Hrvatskoj žive. Danas govoriti o nekom velikom povratku samo je frustirajuće buđenje lažnih nada. 98

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

“SUZA DOLINSKA” Kako u budućnosti vidite Bosnu, Banjolučku biskupiju i u njoj Dolinu u kojoj još živi petnaestak Hrvata – katolika? Msgr. dr. ANTO ORLOVAC: Pojedinačni povratci, stalni ili povremeni boravci, svakako su mogući, pogotovo u Dolinu koja je na hrvatskoj granici. Zadaća nas svećenika, na čelu s našim biskupima jest brinuti se za one koji su tu, te svjedočiti Božju ljubav svima s kojima živimo, svjesni da su u brojnim zemljama katolici i kršćani “malo stado”. Crkva ne živi od broja i statistike, nego od vjernosti vjernika i Pastira Kristu i svome poslanju. I ubuduće nam je u svjetlu Božjega duha nastojati prepoznavati znakove vremena i činiti ono što nam je u ovim okolnostima moguće. “SUZA DOLINSKA” Kada ste zadnji puta bili u Dolini? Msgr. dr. ANTO ORLOVAC: Rado odlazim u župe naše biskupije kad god mi se pruži prilika. Ponekad me kolege župnici zovu da nekom zgodom propovijedam, što me uvijek raduje, ili da jednostavno sudjelujem zajedno s drugima. Ovoga ljeta to iz osobnih razloga nisam bio u mogućnosti, ali rado sam i u Dolini i u Bos. Gradiški i u Novoj Topoli kad god mi se pruži prilika. “SUZA DOLINSKA” Što kao spisatelj – književnik mislite o “Suzi dolinskoj”, koja evo već 17 godina, hvala Bogu, uspješno izlazi iz tiska? Msgr. dr. ANTO ORLOVAC: Ponajprije, takva ustrajnost zaslužuje svako priznanje. To zapravo znači svake godine izdati jednu knjigu s tematikom zavičaja. U 17 godina, to je 17 knjiga. Rijetke su župe koje se time mogu pohvaliti, a koliko znam, u našoj Banjolučkoj biskupiji takve župe nema. U obliku časopisa nešto imaju župe Jajce, te više župa prijedorskog te kotorvaroškog kraja, ali skupno za više župa. No znam da uvijek iza takvih pothvata stoje pojedinci, ljudi koji podmetnu leđa i ustrajno rade, traže suradnike i sugovornike i obavljaju lavovski dio posla. Svi koji su dobili u ruke ijedan broj Suze Dolinske mogli su vidjeti da je spiritus movens ovoga vrijednog časopisa gosp. Milorad Oršulić – Mican. Obilje raznorodnih priloga, dobro usklađen odnos prošlosti ovih krajeva i današnjih zbivanja među Dolincima gdjegod oni danas živjeli, vijesti i prikazi iz zavičaja, samo je jedna od odlika Suze. Jedna ovakva edicija izvrstan je način međusobnog povezivanja raseljenih Dolinaca. Posebno valja istaknuti Micanovu monografiju o zavičajnoj župi Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti (2000). Aktivnost je to kojoj valja odati priznanje i dati punu podršku da ustraje na započetom putu, ali i svima onima koji vole svoj zavičaj da se na bilo koji način uključe kao suradnici. “SUZA DOLINSKA” Vaša poruka Dolincima i čitateljima “Suze dolinske” Msgr. dr. ANTO ORLOVAC: Pada mi na pamet misao hrvatskog akademika, velikog teologa dr. Ivana Goluba kako biblijski izričaj da je Bog stvorio čovjeka od praha ili gliba zemaljskoga valja razumjeti u smislu da se to odnosi ne na bilo koji, nego baš na zavičajni “prah” ili “glib” i zato je svat99

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ko od nas tako vezan uz zavičaj. Pišući jednom prigodom pjesmu u desetercu svome zavičaju završio sam je stihovima: “Jer zavičaj i majku ljubimo ponajviše kad ih izgubimo”. Vjerujem da to najbolje osjećaju Dolinci koji su bili prisiljeni napustiti svoj zavičaj. A ljubiti znači barem ne zaboraviti. Ne prepuštajte olako svoga zavičaja! Dolinci su u zavičaju upili nauk Evanđelja od svojih roditelja i svećenika i gotovo su bez iznimke katolički vjernici. Pozvani smo to u sebi nositi, tako potomstvo odgajati i svjedočiti životom tamo gdje nas je Providnost postavila. Da bismo ispravno živjeli i dobro činili svako je vrijeme i svako mjesto pogodno. A na kraju osobno želim srdačno pozdraviti sve Dolince i sve koji Dolinu vole.

Razgovarao: Mican

100

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

101

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

JUTARNJI LIST JE 2. SIJEČNJA 2013. DONIO ČLANAK O MLADIM DOMINIKANCIMA MEĐU KOJIMA JE I NAŠ FR. IVAN MARIJA TOMIĆ

102

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SCENSKI PRIKAZ “MUKE I SMRTI ISUSA KRISTA” Dramska Družina iz Okučana je scenski prikaz “Muka i smrt Isusa Krista” protekle Korizme izvela u pet mjesta u Hrvatskoj i na dva mjesta u Bosni i Hercegovini. Prvi nastup je bio u zapoljskoj župi Drežnik, župi Međurić kod Banove Jaruge i u župi Pakrac te u okučanskoj župi Bodegraj i Okučanima. Na dan 16, ožujka igrokaz Muke je izveden u župi Brestovsko (srednja Bosna), a uoči Cvjetnice u župi Gornja Močila – Sijekovac kod Bosanskog Broda. U župi Brestovsko su nas uz srdačne riječi dobrodošlice dočekale i televizijske kamere TV Kiseljak. One su snimale cijelu predstavu, a po završetku za gledateljstvo te televizijske kuće dali su kraće izjave župnik fra Damir Pavić i redatelj Milorad Oršulić – Mican. S njima je razgovarala novionarka Branka Jukić, a snimatelj je bio Mario Marjanovič. BRANKA JUKIĆ, novinarka TV Kiseljak: Punih 17 godina s uprizorenjem Muke i smrti Isusa Krista Dramska skupina Župno – pastoralnog vijeća Okučani i KUDa “Tkanica” u korizmeno vrijeme nastupaju širom

103

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Republike Hrvatske. Kako je fratar Provincije Bosne Srebrene fra Damir Pavić bio župnik u Okučanima, dolaskom u Brestovsko, bilo je pa logično da svoje bivše župljane pozove, da predstavu izvedu i u Brestovskom.

104

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Fra DAMIR PAVIĆ, župnik župe Brestovsko: Oni su i u našoj župi prikazali Muku. Važnoje spomenuti, kako se ono kaže, slika vrijedi kao tisuće riječi. Najsvetije trenutke naše vjere, a to su trenutci od posljednje večere do Isusova uskrsnuća, oni su nam približili glumom. Mi smo im uistinu zahvalni i radostan sam što ih je naša župa mogla ugostiti. Vjerujem da je ova predstava potakle mnoge u ovo korizmeno vrijeme kada i trebamo razmišljati o Isusovoj Muci. Nadam se da je mnoge taknula u srce i da nas potakne na obraćenje, na žrtvu i pokoru. BRANKA JUKIĆ, novinarka TV Kiseljak: Okučanske glumce tjekom jedne korizme pogleda na tisuće vjernika, a glumci prođu i nekoliko stotina kilometara putujući iz župe u župu. Scenarij je napisao Milorad Oršulić – Mican držeči se vijerno evanđeoskog teksta sva četiri Evanđelja i knjige Spjev o Bogu Čovjeku autorice Marije Valtorta. Uprizorenje Muka Isusa Krista popraćena je bogatom scenografijom zvučnim i svjetlosnim efektima. MILORAD ORŠULIĆ – Mican, redatelj i scenograf: Mi smo “Muku i smrt Isusa Krista” na scenu postavili još 1991. godine. Glavnina nas, glumaca dolazi iz župe Dolina kod Bosanske Gradiške koji smo u tijeku ovoga rata prognani u Hrvatsku. Tamo smo se ponovo organizirali i krenuli 1996. godine s predstavom diljem Hrvatske i evo uz Božju pomoć i našeg bivšeg župnika fra Damira Pavića mi smo danas na Brestovskom.

105

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BRANKA JUKIĆ, novinarka TV Kiseljak: Okučanskim glumcima kojih ima više od pedeset u radu pomaže sadašnji župnik fra Mario Radman, općina Okučani na čelu s načelnikom Acom Vidakovićem. Ulogu Isusa Krista tumači Mato Knežević – Maća, pilata Pavle Gubić, velikog svećenika Mijat Mandić, Petra dr. Mario Bokulić i tako dalje. Uprizorenje Muke i smrti Isusa Krista odvija se kroz sedam scena, a snimku cijele predstave okučanskih glumaca moći čete pred Uskrs pogledati na našem programu.

Pripremila: Valentina Oršulić

TV KISELJAK JE PRIKAZ SNIMAO S TRI TV KAMERE

106

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

NAKON PREDSTAVE DRAMSKOJ DRUŽINI JE OMOGUĆENO DA SE SUSRETNU S ČASNIM SESTRAMA KLARISAMA ČIJI RED JEDINI DJELUJE U BIH

SCENA IZ POSLJEDNJE VEČERE

107

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

OVOGA PUTA JE ULOGU PONCIJA PILATA USPJEŠNO ODIGRAO PETAR SALAMUN

108

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

POSAVSKA HRVATSKA 22.3.2003

109

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

O SCENSKOM PRIKAZU “MUKE” PISALI SU I PORTALI OPĆINE OKUČANI, NOVA GRA.HR I PORTAL ŽUPE BRESTOVSKO

110

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BOG KAO LJUBAV OD OVOGA BROJA “SUZE DOLINSKE”, RUBRIKU “BOG KAO LJUBAV” ĆE UREÐIVATI R FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OP, IZ RAZLOGA ŠTO DOSADAŠNJI UREDNIK VLČ. MILIVOJ KNEŽEVIĆ, IZ ZDRAVSTVENIH RAZLOGA NIJE K U MOGUĆNOSTI OBNAŠATI TAJ POSAO. HVALA MU ZA DOSADAŠNJI RAD I UBUDUĆE SE PREPORUČUJEMO U NJEGOVE MOLITVE.

MARIJINA KRUNICA – BLAGO KOJE TREBA OTKRITI fr. Ivan Marija Tomić OP

Vjerujem kako u stoljećima svojega postojanja niti jedna molitva odnosno oblik pobožnosti nije izazivao toliko podijeljana mišljenja i toliko, s jedne strane, prihvaćanje, a s druge strane odbacivanje, kao što je to molitva svete krunice. Toliko proširena i omiljena u, naizgled, svojoj jednostavnosti, a opet upravo zbog te svoje jednostavnosti i ‘monotonog’ ponavljanja, krunica je, može se reći, doista imala onakvo mjesto u pobožnosti Crkve te pojedinaca i zajednica unutar nje, kakvo je imala i Ona kojoj je molitva krunice upućena i čijom se zove, a to je Blažena Djevica Marija. Krunica je toliko neodvojiva od Marije da i doživljava istu Marijinu ‘sudbinu’, a to je da ostaju skrovite, jednostavne i, na prvi pogled, toliko beznačajne tako da im se najviše i utječu isti takvi, po mjerilima ovoga svijeta, slabi, nemoćni, skroviti i jednostavni ljudi i žene. No, na kraju, kad ne ostane nikakva nada, one bljesnu u svom svojem sjaju i pokaže se sva njihova veličina – veličina čiji izvor nije u njima već u onome prema kome nas vode, a to je Bog. Upravo stoga, danas je molitva krunice tu, a kao da nije, i upravo je Marija tu, ali samo je rijetki vide, i upravo je Bog tu, a za većinu kao da ga nema. U ovom svijetu ispunjenom individualcima koji u krivom shvaćanju slobode stavljaju sebe u prvi plan, žele sve sad i nemaju vremena da nađu vremena, svijetu u kojem su ljudska slava, moć i bogatstvo mjerila uspjeha, i u kojem je čovjek konačni sudac u dvojbi što je dobro, a što zlo, što izvor ra111

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

dosti, mira i ljubavi, upravo u takvom svijetu postavlja se pitanje kako će se nanovo otkriti krunica kao molitva koja zahtijeva vrijeme i strpljenje, kako će se susresti Mariju koja je ponizna „službenica Božja“ i kako će se otkriti Bog koji je istinski mir, ljubav, radost i ispunjenje? Stoga, upravo u tom svijetu katoličke ruke moraju ponovno prebirati krunicu među svojim prstima i krenuti strpljivo prema Mariji da im pokaže „blagoslovljen plod utrobe“ njene, Sina vječnoga Oca. Cilj ovog promišljanja je pokušati ponovno ukazati na ovo skriveno blago i to kroz razmišljanje što krunica predstavlja ili bi trebala predstavljati, te iznoseći na vidjelo što su o tome blagu rekli ili napisali pape našeg doba.

Marija Bog nas je stvorio slobodnima i poštuje našu slobodu, te u svom odnosu s čovjekom i čovječanstvom želi surađivati s tim istim čovjekom i čovječanstvom. Dolazeći pak u svijet u svom utjelovljenju morao je naći potpunu suradnju i predanje One u čijem se krilu želio nastaniti i koju je odabrao da mu bude Majkom. „U vjeri svoje ponizne službenice Božji dar nailazi na doček koji je očekivao od početka vremena. Ona, koju je Svemogući učinio „milosti punom“ odgovara prinosom cijelog svog bića:“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ Taj „Da“ jest kršćanska molitva:biti sva za njega jer je on sav za nas.“, kaže Katekizam Katoličke Crkve. Marija, koja se predala Bogu, postaje tako uzor i slika našeg puta i predanja Bogu, ona u čijem se krilu na njen „da“ Bog utjelovio, postaje prva od mnogih na čije će se „da“ Bog po svome Duhu nastaniti u njima. Marija, kao Majka Krista koji je Glava postaje tako i Majka njegova mističnog Tijela – Crkve. Drugi Vatikasnki sabor će reći da na taj način, „Isusova Majka, tijelom i dušom već proslavljena, kao što je na nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe“. Marija je tako neizostavna u nauku Crkve, u liturgiji i u pobožnostima, ona tako biva Majka Njegova i Majka naša, da bismo u konačnici svi u Njegovu Duhu „bili jedno“. U traženju Boga, u molitvi, Marija tako postaje i uzor, i put i zagovornica, te kao što je Bog među nas u svojem utjelovljenju došao preko Marije, može se reći da i mi u svojem putu ka Bogu, u svojem „pobožanstvenjenju“, najlakše dolazimo uz Marijinu pomoć. „Po Mariji se Isusu dolazi i vraća.“, rekao je sveti Maksimilijan Kolbe. Naravno, navedeni Sabor će reći kako „Marijina materinska uloga prema ljudima nikako ne zastire i ne umanjuje Kristovo jedino posredništvo, 112

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

nego pokazuje njegovu snagu. Jer sav spasonosni utjecaj Blažene Djevice(...) izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na njegovu posredništvu, potpuno od njega zavisi, iz njega crpe svoju snagu“. No, upravo zato možemo ustvrditi kako pojavljivanje ili nepojavljivanje Marije u vjeri i pobožnosti mjerilo je po kojemu se može vidjeti je li potpuno prisutan i Krist.

Pobožnost prema Djevici Mariji

Uz sve navedeno o Mariji koje upućuje na njezino štovanje, „može se i mora podsjetiti na to da samo evanđelje proriče i zahtijeva štovanje Marije:“Gle, od sada će me blaženom zvati svi naraštaji“(Lk 1,48) – to je nalog Crkvi, a to što ga je Luka zapisao pretpostavlja da već u Crkvi njegova vremena postoji štovanje Marije i da ga on ubraja u zadaće Crkve svih naraštaja. Kod Luke takvo slavljenje i veličanje Marije započinje s Elizabetinim pozdravom:“Blažena ti što povjerova...“(Lk 1,45) “, napisao je na jednom mjestu papa Bendikt XVI.. Ako je molitva naše otvaranje Bogu i Božji ulazak u našu osobnu životnu stvarnost; ako je molitva naše predanje Njemu, da bi u konačnici Njegova volja postala našom voljom, jer je u tome sadržana istinska i stvarna sloboda svakog čovjeka, onda upravo zato Marija biva neizbrisiv znak našeg nastojanja i primjer onoga što i nas same jednom očakuje. Ona je prva od mnogobrojne Djece Božje i upravo stoga njoj se članovi Crkve i utječu kao svojoj Sestri i Majci. Ona je jedna od nas i upravo stoga nam je tako bliska. „U molitvi se stoga združujemo s njom i njenim odgovorom, s njezinim „da“ Božjoj riječi. Ta molitva više i nije upravljena njoj, nego s njom zajedno Bogu. ‘Zdravo Marijo’ je uvođenje i uključivanje u marijansko – crkvenu molitvu. I službena liturgija 113

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Crkve uvijek je – otvoreno ili skriveno, svjesno ili nesvjesno – marijanska molitva.“, kazao je poznati teolog H.u von Balthasar. Marija tako postaje ona koja nam pokazuje sina, njena molitva postaje uzor i ‘matrica’ naše molitve, a njeno predanje pokazatelj kamo smjeraju naše čežnje za predanjem. Upravo zato Marija u liturgiji, a zatim i u raznim pobožnostima, ima od početka Crkve posebno mjesto, mjesto koje joj se ne može oduzeti, a da to - kako to i sama povijest Crkve pokazuje – ne dovede do zastranjenja i otpada. Marija je praslika i Majka Crkve i ne može se biti članom te Crkve ako nemamo Mariju za Majku. Teolog Romano Guardini kaže kako je Mariji „vrlo rano kršćansko pouzdanje dalo ime ‘Majka’. Jer – ona je bila majka Isusova, a on je „prvorođenac među mnogom braćom“(Rim 8,25). Zato je kršćansko srce uskoro spoznalo da ljubav kojom je Marija okruživala svoga Sina mora biti otvorena i za njegovu braću.“ I stoga se Mariji kroz stoljeća i tisućljeća kršćani utječu kao ‘Majci dobrog savjeta’ i ‘pomoćnici kršćana’, a sve da bi tako došli do Onoga koji je Izvor svega, da bi bili vođeni njegovim Duhom i hodili stazama Njegova, a i njezina Sina.

Krunica

Tradicija je prihvatila da se Majka Božja ukazala svetom Dominiku i rekla:“Ne čudite se što ste do sada imali malo plodova svoga rada. Utrošili ste ga na neplodnu zemlju, još nezalivenu rosom božanske milosti. Kad je Bog zaželio obnoviti lice zemlje počeo je šaljući joj plodonosnu rosu anđeoskog pozdrava. Molite moju krunicu koja se sastoji od stotinu i pedeset Zdravo Marija i imat ćete obilnu žetvu.“ U ovim riječima i priči koji vuku podrijetlo u pučkoj predaji, otkriva se i izvor, i način i cilj djelovanja Krunice. Ona je prije svega pobožnost i molitva okrenuta Mariji, u Mariji nalazi onu kojoj se prvenstveno obraća i u kojoj onaj koji je moli pronalazi svoju sugovornicu – sugovornicu koja ga uvodi u otajstvo Krista, čovjeka i Boga, njegova utjelovljenja, smrti i proslavljenja. Krunica nas tako po Mariji uvodi u život Onoga koji jest Život i tako preobražava nas i naše življenje te dovodi preko nas do ostvarenja Njegova Kraljevstva u nama i među nama. Već spomenuti teolog von Balthasar će reći - „Kršćanska molitva može doprijeti k Bogu samo putem koji nam je on sam otvorio. Inače se otisne iz svijeta u prazninu i podliježe napasti da tu prazninu smatra Bogom ili Boga kao neko ništa.“ 114

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Promatrajući krunicu u svjetlu toga lako dolazimo do zaključka kako je ona sve ono što istinska kršćanska molitva jest i treba da bude. Počinjući ispoviješću vjere, ona nas uvodi u kontemplativno razmatranje njenih istina kroz nizove Zdravo Marija u kojima s Marijom gledamo i slijedimo našeg Otkupitelja. Svaki desetak krunice počinje molitvom Gospodnjom u kojoj se obraćamo Onome od kojega smo i kojemu težimo - našem nebeskom Ocu. Svako pak otajstvo završava doksologijom u kojoj slavimo i Oca i Sina i Duha Svetoga, zatvarajući tako cjelinu, a istodobno se otvarajući tome da ono što smo razmatrali zaživi u nama samima. „Bit krunice sastoji se u tome da se lik i sudbina Gospodinova pojave u životnom okviru njegove Majke. Molitelj razmatra o petnaest događaja iz života Gospodinova; ali ne izravno u njima samima, nego promatrajući kroz srce one koja je njemu stajala najbliže od svih ljudi.(...)Tko se na krunicu navikne, tomu ona postaje tih i skriven kraj u koji se on može povući i smiriti se; ili kao kapela kojoj su vrata za nj uvijek otvorena i u koju može unijeti što mu je na srcu.“, kaže Guardini. Marijin i Isusov život su toliko stvarni i toliko ljudski da kroz krunicu postaju toliko bliski onome koji je moli tako da u njihovu životu, radosti i patnji življenja molitelj pronalazi svoj život i ono što mu se u životu događa te tako dobiva kršćanski – Marijin i Isusov pogled na isti. Ova molitva je, dakle, razmatranje Isusova lika i života kroz Mariju i njezin pogled, misao i osjećaje; ona na neki način naš pogled prema Kristu suobličava Marijinom, te preuzimamo ono što je Marija bila u odnosu na svoga sina i ono što je Isus bio u odnosu na svoju majku. Mi na taj način postajemo dio toga međuodnosa, uranjamo u tu međusobnu ljubav, ljubav koja je Božanskog podrijetla, koja proizlazi iz Njegova Duha. Što se tiče samog ambijenta i načina moljenja krunice, ona zahtijeva prebivanje u svetoj tišini i usmjerenosti prema Bogu, a do koje se dolazi sabranošću, i to sabranošću u koju se ulazi na gotovo jednostavan način jer „krunica je utoliko važnija što za nju nije potrebna neka osobita priprava i molitelj nije prinuđen na misli za koje tog trenutka možda uopće nije kadar. On ulazi u uređeni svijet, susreće poznate slike i pronalazi puteve koji ga vode k bitnome“ kaže Guardini. Ona nas uvodi u marijansko stanje „prebiranja svih tih događaja u srcu“(usp. Lk 2,51). Molitelj krunice biva uveden u ambijent razmatranog i u njemu boravi. Molitelj pri tome koristi prije svega riječi evanđelja, on u svojoj molitvi Zdravo Marije združuje ono najljepše što su o Mariji rekli Nebo i zemlja – za Nebo je ona „milosti puna“ i „Gospodin je s njom“ (usp. Lk 2,28), i to je izvor njene i naše radosti, dok joj čovječanstvo na Elizabetina usta govori „blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje“ Isus (usp. Lk 2,42). Isus, kao vrhunac kojemu cijela molitva krunice teži, kao onaj o čijem se životu razmatra i kontemplira da bi se došlo do Oca i bilo prožeto Duhom Svetim. U drugom pak dijelu Zdravo Marije biva „izražena 115

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

punina ljudske molbe: da nas ona svojom molitvom zagovara ‘sada i na času smrti naše’. Dakle, ne navodi se ništa određeno. Svaka čovjekova potreba je uključena i svatko vlastitu potrebu uključuje u te riječi.“, rekao je već spomenuti Guardini. Krunica tako uvodi u život Krista i Marije naš život, ona u njihovu životu daje smisao našemu, ona ga oblikuje i preobražava, te naš i njihov život postaju jedno u svjetlu Kristova života, smrti i uskrsnuća, a naša cjelokupna životna stvarnost na taj način dobiva sve jači kršćanski smisao.

Zaključak

Otkriti krunicu kao skriveno blago znači prihvatiti da smo uz to što smo djeca našeg Nebeskog oca ujedno i Marijina djeca, te slijedeći nju kroz otajstva krunice dobiti novi evanđeoski pogled na otkupiteljsko djelo njenog Sina i našeg Gospodina. Papa Benedikt XVI. je u jednom svom nagovoru rekao da „kao što sin podiže oči prema licu svoje mame te, vidjevši je nasmiješenu ne misli više ni na strah ni na bol, tako i mi upirući pogled u Mariju, prepoznajemo u njoj „Božji smiješak“, bezgrješni odraz Božanskog svjetla.“ Upravo zato, ovo promišljanje ću zaključiti na isti način na koji je blaženi papa Ivan Pavao II. zaključio svoje apostolsko pismo „Krunica Djevice Marije“, a to je završni dio „Molitve Kraljici svete krunice“ blaženog Bartola Longa:

116

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

„O blažena Marijina krunice, slatki okove koji nas vežeš uz Boga, spono ljubavi koja nas sjedinjuješ s anđelima, tvrđavo spasenja u napadima pakla, sigurna luko u sveudiljnoj propasti, nećemo te nikada napustiti. Ti ćeš nam biti utjeha u času smrti. Tebi neka je upućen posljednji cjelov života što se gasi. I posljednja riječ s naših usana bit će tvoje ime, Kraljice krunice, Majko naša draga, Utočište grješnika, najuzvišenija Tješiteljice žalosnih. Posvuda neka si blagoslovljena, danas i uvijeke, na zemlji i na nebu.“ Amen

117

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

GOSPINA SVETIŠTA

OLOVO - SVETIŠTE MAJKE BOŽJE Olovo je gradić smješten 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli. Tamo su još od srednjega vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. Prvotni franjevački samostan s crkvom osnovan je u 14. st. i on ide u red najstarijih samostana u Bosni. Nalazi se na popisu samostana fra Bartola Pizanskoga iz god. 1385/90. Prigodom osmanskoga osvojenja Bosne god. 1463, samostan i crkva su pošteđeni razaranja. Od sredine 17. st. katolici u pojačanoj mjeri iseljavaju u prekosavske krajeve. Samostan je zapao u velike dugove zbog raznih nameta i globa, tako da je oko 1670. bio privremeno napušten. Franjevci su za kratko prevladali krizu, ali se u vrijeme Bečkoga rata (168399) stanje veoma pogoršalo. Zbog iseljavanja i islamizacije gotovo je nestalo katoličkoga pučanstva u Olovu i okolici. God. 1687. svi su franjevci, osim gvardijana, napustili samostan, a 1700. godine definitivno su se preselili u Ilok. U noći 1. na 2. kolovoza 1704. god. samostan i crkva su zapaljeni. Za podmetanje požara počinitelj je, prema zapisima u kronici, naručen i nagrađen. CRKVA U OLOVU Postojanje ove crkve u Gornjem Olovu je još 10. travnja 1454. godine zabilježio Dubrovački ljetopis. Dokument kaže “...izmiri se Herceg Stjepan s Dubrovnikom, sa ženom Jelenom, sinom Vladislavom te sa svojim zetom, bosanskim kraljem. Ovom se izmirenju obradovaše oba zeta, a obje njegove kćeri, Katarina i Marija, poslaše darove Gospinoj crkvi u Olovo. 118

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Olovska crkva nije bila velika (12,60 x 9,50 m). Njezini masivni zidovi bili su građeni od tesanog kamena. Iznutra je bila ožbukana i likovno dekorirana, o čemu svjedoči jedan ulomak zida pronađen u vrijeme austrougarske uprave u BiH, a koji se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Od stare olovske crkve očuvan je i ključ (također u Zemaljskom muzeju), koji je istodobno služio kao samokres, ako se trebalo braniti. Samostan je bio vrlo bogat dragocjenostima, od kojih se u jednom popisu iz 17. st. spominju 4 plašta, 17 misnica, 11 patena, 14 kaleža itd. Zbog velikih nameta franjevci su se morali zadužiti, pa su iz tog razloga u zalog kod jednoga dubrovačkog vlastelina položili veći dio svojih dragocjenosti. Tim se predmetima, kao i mnogim drugim što su ih franjevci ponijeli kada su napuštali Olovo, zagubio svaki trag. U Olovu su nakon 1704. god. preostale samo ruševine samostana i crkve. Brigu o ruševinama vodio je sutješki samostan, a od 1833. god. župa Vijaka, na čijem se području nalazi Olovo. Osamdesetih godina 19. st. ruševine je istražio arheolog Ćiro Truhelka. Nakon velikog hodočašća od oko 5.000 vjernika god. 1866, sljedeće je godine podignuta drvena crkva. Ona se, međutim, 1913. godine srušila. God. 1923. pokrenuta je akcija za podizanje Gospina Svetišta. Izrada plana povjerena je arhitektu Karlu Pařiku (Paržiku). Radovima se pristupilo tek nakon nekoliko godina. U prvoj fazi 1930-32. god. crkva je izidana do krova i takva je ostala do 1936., kada je pokrivena. God. 1938. postavljen je kameni oltar s tabernakulom, izrađen po nacrtu K. Pařika. Portal je obložen bračkim mramorom 1961. god., što se najbolje ne uklapa u GOSPA OLOVSKA

119

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

vanjski izgled crkve gdje dominira grubo tesani kamen. Osim što je tu odstupljeno od projekta, to je također učinjeno i kod izvedbe kora, a umjesto predviđene kupole izgrađen je drveni kružni svod. God. 196365. sanirani su temelji crkve. Zdanje nije do kraja završeno. Od predviđenih četiriju kula, na uglovima crkve, izgrađene su dvije 1968-71. god. Jedna je posvećena fra Matiji Divkoviću (†1631), a u drugoj su posmrtni ostaci fra Ljudevita Zloušića (†1969) i njegova bista, koju je izradio K. Bošnjak. Također još nisu izvedeni toranj, bočni trijemovi uzduž crkve i trijemovi ispred crkve. U olovskom svetištu nalaze se dvije Gospine slike. Jedna je iz 18. st. s natpisom S. Maria Plumbensis , koja je do 1920. godine bila kod franjevaca u Iloku, a kasnije na Petrićevcu i u Sarajevu, da bi 1964. godine bila prenesena u Olovo. Drugu je sliku god. 1954. izradio Gabrijel Jurkić prema opisu negdašnje Olovske Gospe , koja je nestala. Od drugih starijih predmeta najvrednija je kasnogotička srebrna kadionica iz 15. stoljeća. Ona je vjerojatno u 17. st. dospjela u franjevački samostan u Iloku, a ponovno je vraćena u Olovo 1935. god., nakon što je troškom svetišta u Olovu za Ilok nabavljena druga. Godine 1984. postavljene su postaje križnoga puta, koje je izradio slikar Slavko Šohaj, a dvije godine kasnije i vitraili od istoga slikara. Crkva je time obogaćena u estetsko-religioznom smislu. Ona je, k tomu, bila i ostala povijesni znak franjevačke i hrvatske prošlosti, ne samo u tom kraju nego i šire. Nedaleko od Olova u Bakićima nalaze se ostaci srednjovjekovne crkve. Njezini su temelji istraženi i konzervirani. Godine 1972. -73. izgrađen je, po projektu Rajka Mandića, stan za upravitelja svetišta i njegove pomoćnike. Olovsko svetište Majke Božje spadalo je među najveća hodočasnička mjesta na Balkanskom poluotoku. Prema jednom zapisu iz 1679. godine, Gospi u Olovo hodočastili su katolici i inovjerci, osim iz Bosne, također i iz Bugarske, Srbije, Albanije i Hrvatske. I u današnje vrijeme olovsko je svetište privlačno hodočasničko mjesto. Mahom se hodočasti na svetkovinu Velike Gospe, sredinom mjeseca kolovoza, a i u drugim prilikama. U svetištu se nedjeljom drži jedna misa, a druga u selu Oćevija, koje, kao i Olovo pripada župi Vijaka, ali ga pastorizira upravitelj olovskog svetišta. U tom cijelom području godine 1991. živjelo je oko 500 katolika, dok ih je u samom Olovu bilo tek nekoliko desetaka. Tijekom zadnjeg rata njihov broj se još smanjio: Iz Olova je prognano 60 od ukupno 85 duša, a iz Oćevije 508 od ukupno 530 stanovnika. Danas u Olovu živi 25 katolika, dok ih u filijali Oćevija ima 94.

120

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

U planu je izgradnja Hodočasničkog doma i uređenje okoliša svetišta za što je plan izradio arhitekta Rajko Mandić iz Sarajeva.

CRNI KAMEN Na ravnom prostoru ispred sadašnje Gospine crkve nalazi se crni kamen približno četvrtastog oblika, oko pola metra visine iznad zatravljene površine zemlje. Hodočasnici pale svijeće oko kamena i kada se nakupi mnogo takvih zapaljenih svijeća, toplota od mnogih plamenova istopi vosak pojedinih svijeća pa to onda bukne u jedan veliki plamen, od čega je kamen sve crnji, što inače nije njegova prirodna boja. Kamen je ustvari lijevi dovratnik glavnog ulaza u crkvu, sa istočne strane. Kako godinama vjernici nisu imali ni slike ni kipa pred kojim bi klekli i upalili svijeću, oni su to počeli činiti uz ovaj kamen. I ta praksa je zadržana do danas.

KAMEN KOJI JE POCRNIO ODPLAMENA SVIJEĆA

121

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

POGLEDI U KRAJEVE SRCA

NAPASTI U SNU

SLUŠATELJICA: Slušam te prvi put i imala bih jedno pitanje. Možda je potrebno prije toga reći da sam mlađa osoba, imam 27 godina, iz tradicionalne katoličke obitelji. U početku sam vjeru doživljavala po inerciji, oponašanjem mame i tate. Kasnije sam se sama opredijelila i onda mi se počelo događati da sam u snu doživljavala kao nekakvu napast, kušnju. Reci, je li moguće da nas Zlo napada i u snu? Ja bih se svaki put suprotstavljala zazivom: «U ime Isusa Krista, neka odstupi svako Zlo!» i izlazila iz toga kao pobjednik. To su bile prave kušnje i ja bih se budila s osjećajem jače vjere te bih uvijek zahvaljivala Bogu na tome. Ne znam sad… nikako to nisam mogla smjestiti… RAJKO BUNDALO: Sva Crkva na svijetu moli Časoslov. Sveti Otac, kardinali, biskupi, svećenici, redovnici i redovnice kao svoju obvezu, preuzetu ređenjem, a i mnogi revni laici dragovoljno. Crkva koja moli – to su duše koje se posvećuju. A posvećuju se u duhovnoj borbi, jer koga je Gospodin opečatio svojim imenom i svojim Duhom, toga zli dusi svijeta napadaju kao i Krista i ne skrivaju mu se, kao što se bezbožnicima pričinjaju da ih nema. U borbi svaki neprijatelj postaje vidljiv. Časoslov se stoljećima moli. A u njegovim himnama, kojima započinje jutarnja služba, stoje i ovakvi stihovi: Umini, grešna rugobo, Što s tamom noć te donijela! (I. tjedan, subota, jutarnja) S nebesa slavan očisti, O Bože, svojom svemoći, Što prijevarom sotoninom u noći smo sagriješili.. (II. tjedan, petak, jutarnja) Ima valjan razlog u iskustvu svetih baš za ovakve riječi molitve. Tko je na Zemlji Kristov, njegova duša i danju i noću vojuje protiv sotonskih napasti, a Bog joj svjetlom otkrivenja istine i svetoga nadahnuća, te moćnim imenom Isusovim pomaže da nadvlada napasnika i primi blagoslov vjere. Ako si iskren obraćenik i revan molitelj, onda ovo tvoje iskustvo spada u redovno duhovno događanje što ga imaju mnogi borci Božji. 122

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Miljenicima svojim Bog i u snu daje – piše u psalmu. (Ps 127,2) Da je pobjede nad zlima ovoga svijeta. Pobjede se stječu u borbi i nema pobjede bez borbe. A prema mjeri budnosti i duhovne zrelosti svoje djece, povećava borbe, ali i Milost im uvećava. Nikada nas u vjeri ne ostavlja same. I kada izgleda kao da nas je napustio, On je tu. To On kuca na naše srce. S nama prolazi sav naš životni put, a naročito put vjere. Kao u tijelu i tjelesnom znanju potrebnom za ovozemaljski život, tako i u vjeri čovjek raste, od duhovnog fetusa u placenti Božje ljubavi – ne znajući ništa o onome što ga okružuje, do duhovnoga borca i pobjednika u Kristu – koji, u ime Isusovo, vlada svim vidljivim i nevidljivim svijetom. Isprava nam Bog dopušta malene i povremene borbe između koji nas na dulja vremena odmara, iscjeljuje, tješi i ohrabruje da se sasvim prepustimo njegovoj Providnosti. A, kada nam se vjera učvrsti, duhovne borbe postaju sve veće, žešće, dugotrajnije i strašnije. No, zato ustrajnima u vjeri, čak vjeri mimo svake nade – poput Abrahama, daruje i sve slavnije pobjede. Čitavo im srce uranja u borbu. Tada borba protiv zloduha i grijeha zahvaća i san. Prenosi se sasvim na duhovnu ravan, izvan jave materijalnog svijeta. Postaje općenita i sveobuhvatna, na razini same čovječje biti, na razini kreposti srca što su iznad svakog posjedovanja. Od svih djela čovječjih, samo molitva zahvaća sav njegov život. Cilj je neprestane molitve da duša trajno boravi u domu Očevu; već sada, dok je tijelom na Zemlji i u vremenu. A da bi do toga došla, mora se u svim svojim dubinama odreći sotonskih navezanosti i ući u savez ljubavi s Kristom. U snu ne pomaže milostinja – jer je nema, niti ikoje dobro djelo – jer ga nema, ni klečanje – jer ga nema, ni odlazak u hram Božji – jer ga nema. U snu je duša gola i sama sa svojim moćima pred stvarnošću razjapljenog pakla što počinje već na postelji klonuća. U snu je jedino oružje protiv pakla – duhovna riječ vjere – bezglasna riječ srca i moćno ime Isusovo, ako ga je duša u vrijeme pohođenja Milosrdnog Boga s povjerenjem u se primila. Koja nije, ostaje joj noćni život u paklu; ostaje joj noćna mora bez utjehe i spasa. Prava vjera mora zahvatiti sav život, i dan i noć, i budnost i san. Lažna, polovična, mlaka vjera već u snovima pokazuje svoju laž u nemoći da se suprotstavi anđelima pakla što neprestano nasrću. Duhovi pakla su već puno prije ovoga rata tražili savez sa dušama za izvođenje rata. Rat je vražje djelo, ali se bez sudjelovanja ljudi ne može izvršiti. Nekoliko godina prije ovoga krvoprolića, u snu sam obišao mnoga ratišta, vidio kako je gdje započinjalo – Kninsko-Lička krajina, Paklenica u Novskoj, Novi Beograd, mostovi preko mirne, široke rijeke na hrvatsko-srpskoj granici, Bosanska Krupa, neka meni nepoznata sela i planine u Bosni, rušenje američkog aviona nad Podgrmečom, zapadni avioni na Zagrebačkom aerodromu, neka pustoš u sjevernim zemljama, ustaše i čet123

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

nici u Crkvi Božjoj, duhovna stvarnost beogradske Patrijaršije i splitske Metropolije u odnosu na Ranokršćansku crkvu… Vidio sam svoju vlastitu smrt u odnosu na Ranokršćansku crkvu… Vidio sam svoju vlastitu smrt u tome svijetu i svoj život u Duhu iznad toga svijeta. Ta sam viđenja u snu imao u vrijeme kad sam pošao na svakodnevnu Svetu Misu i Svetu Pričest, kad sam, liježući u postelju, počeo redovito u ruke Očeve predavati svoj duh te katkad cijele noći slušao pjevanje psalama i riječi Svetog pisma što sam ih na jutarnjoj Misi nanovo čuo, jer su to bila misna čitanja baš toga dana. U svojim ratnim snovima s gnušanjem sam odbijao svaku ratnu priliku, svako bratoubojstvo i svaku ljudsku nakaznost. Opredijelio sam se protiv rata, ne u danima kad se već pucalo, nego nekoliko godina prije, u danima kad su duhovi pripravljali ratna opsjednuća. Svim srcem sam odbacio nadahnitelja rata i rat me mimoišao. Ni jednoga dana i ni jednoga sata nisam bio u izravnoj opasnosti ili u bilo kakvoj ratnoj službi. Nikuda nisam bježao. Ni od koga se nisam skrivao, ništa tajio, osim svetinja (Mt 7,6) Nisam prstom taknuo nikakvo oružje. Nije me dotakla nikakva ratna uniforma. Nisam mrzio ni jednoga čovjeka, ni na Balkanu ni u svijetu, iako mi je po Duhu Svetome bilo otkriveno sve bitno na svim razinama ovoga svjetskoga rata na ovdašnjim prostorima i narodima. U ratno doba sam ušao kao Kristu postojano vjerna duša. A rat nije Kristov, nego Sotonin, pa nije ni moj. Bio sam Mu vjeran i u snu pa me On očuvao od rata na javi. Moja žena šaljivo priča našim prijateljima da ja kao čudak skačem iz sna na svaki nemir i opasnost u našoj kući i vičem: «U ime Isusa Krista, odstupi, Sotono!» Veli, križam sve i odmah molim. Istina je. Ali nakon tih zapovijedi, znaka svetoga križa i molitve, nastupa potpuni mir; ne samo u meni, nego u čitavoj kući i svima ukućanima. Pričao mi je moj kum kako ga je Sotona napao u snu. Odvratno ledeno, dlakavo čudovište mu je skočilo na prsa i oduzimalo mu dah i snagu. Veli kako je nekoliko puta bio u takvim stanjima da se nije mogao pomaknuti ni viknuti. Nije mogao do glasa doći. Znajući da mu je na noćnom ormariću raspelo, jedva je smogao snage da ga se rukom dotakne, izgovarajući srcem, bez glasa: «U ime Isusa Krista, odstupi od mene!» Veli, istoga trena nestalo je s njega te odvratne prikaze i sva mu se snaga vratila. Dušom i tijelom bio je slobodan. Vjera u Raspetoga zazvala je Kristovo pobjedonosno Ime. Raspelo je simbol temeljnog događaja našega spasenja kad je Isus otplatio naše grijehe i pobijedio Zloga. On kaže: «Ne opirite se zlotvoru.» (Mt 5,39) Dovoljno se vjerom pozvati na sveti znak Raspetoga, tu se Isus osobno uprisutnjuje i očituje svojom Božanskom pobjedonosnom silom, slavom koja samo Njemu pripada te Zlo mora uzmaknuti. Slavljenje Raspetoga ruši sve zamke zla. Kada čovjek počne živjeti Evanđelje, svijetu se čini da je lud. Postupa kako nitko ne bi. Podnosi što nitko ne bi. No, i pobjeđuje svako zlo. Recimo, 124

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

drugom se mome kumu začepio sudoper. Čitav dan se mučio ne bi li ga odčepio. Čitav dan! Ali bez uspjeha. Konačno je shvatio kako se tu ne radi o običnome kvaru, nego o pravoj napasti, o uzaludnoj ljudskoj borbi s duhovima u kojoj bez Krista nitko ne pobjeđuje. Prihvatio je izazov vjere i rekao: «E, nećeš me, đavle, više mučiti. Ja, evo sad, upravo nad ovim sudoperom, dajem slavu Bogu.» Digao je ruke i svim je srcem radosno zakliktao: «Slava Bogu na visini i na Zemlji mir ljudima dobre volje…!». Toga je trenutka, kaže, u sudoperu nešto silovito zagrgljalo, odčepilo i , kao samo od sebe, izletjelo van. Napasti u snovima smatraj Milošću. Po njima ti Bog daje velike darove vjere. Ma što se neobično događalo, u snu ili na javi, vjerom satiri moć Zloga i slavi ljubljenoga Krista. U nevoljama pjevaj s dušom kralja Davida: «Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom», Gospodine (Ps 23,4). Ti si sa mnom, Ljubavi moja! To je iskaz vjere od koje svako zlo bježi. Kad me najveće muke zahvate, samo izgovorim taj stih psalama i duša mi odmah nalazi mir. Udaljuje se napasnik, a Božja prisutnost prilazi. No, čim je mir u meni, mir je i okolo mene. Svi naokolo postaju slobodni onoga trena kada ja dušu smirim u Bogu. Tada se s blažena čovjeka sloboda Božja prelijeva na sve u njegovoj blizini. Zapravo na sve što je u njegovoj nutrini; na obitelj, rodbinu, sve ljude, bića i stvari koje natkriljuje ljubav njegovoga srca. Ja se tako borim za mir svoje obitelji. Ako su napadnuta djeca ako je napadnuta žena, nastojim najprije molitvom u vjeri umiriti sebe. Vjerujem u obećanja što nam ih je Gospodin Isus dao. On me ljubi – zato me stvorio. On me ljubi – zato me otkupio i spasio iz Sotonina ropstva. On me ljubi i zato mi obećava da će mi dati sve, što god zaištem od Oca u njegovo ime. On je pobijedio svako zlo, a ja sam njegov i ne moram se protiv zla boriti. Pozivam se na njegovu pobjedu. Tražim da se na njegovu slavu očituje ta pobjeda u mome životu. I dok Ga tako slavim oslobađam vlastiti život od svakog duha koji ne slavi Boga. Vjera raskida sve Sotonine mreže, ruši mu svaku zamku i uništava svu paklenu moć. Svijet je u ropstvu Nečastivog, a ja nisam jer slavim, hvalim i vjerom častim Boga. Po veri sam u zagrljaju Kristovu. Živim u njegovome presvetome Srcu. Živim u slobodi ljubavi, a svijet u logici ropstva. Zato ne razumije one koji su slobodni po vjeri, koji bez straha žive i bez tjeskobe provode svoje dane. Živjeti tako, ludo je za svijet. Ali, tko ima vjeru neka kuša, pa će vidjeti kako je dobar naš Gospodin. (PS 34,9) «Hvaljen i uzvisivan dovijeka!... Hvaljen i slavljen dovijeka!» (Dan 3,52-53). Njemu: Aleluja! – neće više biti strana i zagonetna riječ, nego kliktaj oživljena srca. Rajko Bundalo U idućem broju: TUÐA NAPAST PREŠLA NA MENE

125

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PUT K BLAŽENSTVU

BIBLIOGRAFIJA IVANA MERZA DO 2000. GODINA /Nasavak iz prošlog broja/

O IVANU MERZU U OSTALIM KATOLIČKIM ČASOPISIMA Martina ŠTIVOJEVIĆ, „Uzor vjere – Istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja“. Informativan članak o Ivanu Merzu., Glas iz pustinje - Glasilo župe sv. Petra, Zaprešić, II/2000., br. 4, str. 14-15 „Mladima treba ponuditi nešto više. Razgovor s o. Božidarom Nagy-om, postulatorom kauze za beatifikaciju Ivana Merza“, Pogled-katolički list za mlade, br.5 (15) 2000., str. 7-9 Branko PILAŠ, „Ivan Merz – putovanje k blještavim vrhuncima“, MAK – Mali Koncil, Zagreb, XXV/2000., svibanj, br. 9, str. 12 “Plamen za visinama. Najljepše misli Ivana Merza.“, Naša Ognjišta, Tomislavgrad, XXX/2000., ožujak, 2000., br. 3(267) str. 19 “Prikaz nove knjige Ivana Merza: Plamen za visinama“, Živo vrelo - liturgijsko pastoralni listić, Zadar XVII/2000., br. 1, str. 23 N. N. (Dejan Turza), „Lovac Srca Isusova. Kratka biografija I. Merza i tekst-izvadak iz njegova dnevnika od 9. VI. 1918,“, Franjine stope - list Frame, Belišće, br. 3-4, svibanj/lipanj, 2000., str. 7 “Nikola mons. dr. Bilogrivić (1883.-1947.), svećenik“, u: Milorad ORŠULIĆ-MICAN, Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti, Izdavač Suza Dolinska, Nova Gradiška 2000., str. 64 (Dr. Bilogrivić bio je osobni prijatelj Ivana Merza koji se spominje u članku). O IVANU MERZU U OSTALIM NOVINAMA I ČASOPISIMA Živko KUSTIĆ, „Jutarnja propovijed: Merza treba tek upoznati“, Jutarnji list, 10. 5. 2000., str. 8 O IVANU MERZU U KNJIGAMA „Ivan Merz. Izabrani tekstovi o Mariji.“ U poglavlju Bogorodica u spisima hrvatskih Božjih ugodnika - Sluge Božji. Kačić, Zbornik franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, sv. XXXII.-XXXIII., Zbornik „Ancilla Domini“ službenica Gospodnja u čast fra Pavla Melade. Izd. Hrvatski Mariološki institut, Zagreb - Split, 2000.-2001., str. 561-562 Pjesme u čast Ivanu Merzu: Mirko Validžić „Himna Ivanu Merzu“, Mira Preisler „Brate Ivane“, Anto Orlovac „Ivanu Merzu – Banjalučaninu“ 126

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

u: PJESME ZA NOVI SVIJET, Pjesmarica izdana za Veliki Jubilej 2000. god. Izdavač Mladež Euharistijskog Pokreta -Zagreb, 4. izdanje, str. 204-206 S.Marija od Presvetog Srca (Anka PETRIČEVIĆ), „Od divne tajne živio si – Sluzi Božjem dr. Ivanu Merzu – pjesma“, objavljena u: S.Marija od Presvetog Srca (Anka Petričević), „Sveta Žrtva“, Symposion, Split, 2000. g., str. 329 Skupina autora, „Sluga Božji Ivan Merz“, Izdavač: Veliko križarsko bratstvo, Zagreb, godina 2000., Kaptol 27a, Uredio: Dr. Lav Znidarčić . „Kratki životopis“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. Dr. Petar KRALJEVIĆ, „Ivan Merz duhovni utemeljitelj križarstva“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. Miljenko BELIĆ DI., „Duhovna formacija Ivana Merza“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. Ante SEKULIĆ, „Bilješke o intelektualcu Ivanu Merzu“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. Damira KRALJEVIĆ, „Ivan Merz uzor ženske mladeži“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. S. K. K., „Ivan Merz i prvi svjetvni Institut u Hrvatskoj“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. Jure DULČIĆ, „Vitezu Križa (Dr. Ivanu Merzu)“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. Lav ZNIDARČIĆ, „Apostol Hrvatske mladeži“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. Mr. Krešimir CEROVAC, „Ivan Merz socijalna problematika“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. Dubravka BELJAN, „Ivan Merz i djevojke“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. Branimir BURIĆ, „Životopisi Ivana Merza“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str. “Devetnica Ivanu Merzu“, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb 2000., str.

Nastavak u idućem broju

127

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BLAŽENI IVAN MERZ U našoj “Suzi” skoro od samoga početka njenog izlaženja iz tiska pišemo o blaženiku Ivanu Merzu. Stoga nije ni čudo što nas obuzme radost kada čujemo vijest kako se grade crkve njemu posvećene. Jedna od tih je i u Slatini gdje živi nekoliko vjernika iz župe Dolina, a njenom izgradnjom rukovodi slatinski župnik preč. Nikola Jušić. Preč. gosp. Nikola se u “Suzi” spominje kao darovatelj, a u 17. broju (godište VI., siječanj/travanj 2001.) pisao je o svetištu Preslavnog Imena Marijina u Novoj Kapeli gdje je tada bio župnik.

POČETAK GRADNJE PASTORALNOG CENTRA ŽUPA BL. IVANA MERZA U SLATINI U Strossmayerovoj ulici u Slatini u svibnju 2013. godine obavljen je blagoslov zemljišta i svečanost početak gradnje pastoralnog centra Župe blaženog Ivana Merza. Na početku svečanosti riječi zahvale svim uključenima u projekt gradnje nove župne crkve i župnog dvora uputio je župnik Nikola Jušić. Župnik Jušić naglasio je da nova crkva neće biti samo mjesto vjerskog

PREČ. NIKOLA JUŠIĆ POZDRAVLJA NAZOČNE A BLAGOSLOV PROSTORA BUDUĆE CRKVE JE OBAVIO MSGR. VLADIMIR ŠKRINJARIĆ

128

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

života njenih župljana nego i mjesto kulturnih zbivanja i mjesto stvaranja jedinstva i zajedništva svih stanovnika s područja župe. Među uzvanicima iz religijskih krugova, te projektantima i izvođačima radova svečanosti je nazočio i gradonačelnik Grad Slatine Ivan Roštaš zajedno sa suradnicima. U svom obraćanju gradonačelnik Roštaš napomenuo je da je ovo veliki dan za Grad Slatinu i Župu blaženog Ivana Merza, a dosadašnja pomoć župi koju su dali Grad Slatina i Virovitičko-podravska županija predvođena županom Tomislavom Tolušićem samo su najava i početak buduće suradnje. Gradonačelnik Ivan Roštaš svoj doprinos izgradnji župne crkve, između ostalog, dao je donošenjem rješenja o oslobađanju od obveze plaćanja naknade za priključenje na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju buduće crkve. Na kraju svečanosti prostor budeuće crkve blagoslovio je župnik Župe svetog Josipa u Slatini mons. Vladimir Škrinjarić. POLOŽEN KAMEN TEMELJAC NOVE CRKVE BL. IVANA MERZA U SLATINI Na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna 2013. godine, požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević predvodio je slavlje ugradnje kamena temeljca nove crkve bl. Ivana Merza u Slatini. Župnik Nikola Jušić na po-

POLAGANJE KAMENA TEMELJCA ZA ŽUPU BL. IVANA MERZA.

129

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

četku je uputio pozdrav biskupu, svećenicima Slatinskog dekanata na čelu s arhiđakonom slavonsko-podravskim Vladom Škrinjarićem i dekanom Mladenom Štivinom, projektantu crkve Borisu Vučiću, izvođaču radova Ivanu Markoviću i suradnicima te brojnim vjernicima okupljenima ispred gradilišta nove crkve. Biskup je u uvodnoj riječi podsjetio kako je blagdan Uzvišenja svetoga Križa povezan s carem Konstantinom koji je prije 1700 godina kršćanima dao slobodu a 325. podigao baziliku u Jeruzalemu iznad svetoga Groba i Kalvarije s Isusovim križem koji je ondje po predaji postavljen zaslugom careve majke Jelene, a koji je u VII. stoljeću dopao u perzijske ruke dok ga car Heraklije nije ponovno vratio na njegovo mjesto. Podižući novu crkvu u Slatini, kazao je biskup, želimo izgraditi još jedan prostor za ostvarivanje poslanja koje je Isus povjerio svojoj Crkvi u služenju čovjeku i u kojem će po euharistijskom slavlju on obnavljati djelo svoje ljubavi na križu. Dodao je da nam je bl. Ivan Merz primjer kako Isusa Krista i njegov križ trebamo dubokom vjerom prihvatiti i od njega živjeti.

130

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SESTRA JULA DUHOVNI „MAGNET“ Sa svojom obitelji održavala je dobre duhovne veze, osobito sa svojim sestrama i nećakinjama. Bdjela je nad njima, usmjeravala ih. Postala je za njih zaista kao duhovni magnet. Tako je vršila i apostolat zvanja. Pozivala je svoje rođakinje, nećakinje i druge djevojke u posjete. Djevojke su neko vrijeme ostajale u samostanskoj sredini. Promatrale su život i rad sestara, molile i razmišljale. Za neke djevojke to je bilo samo duhovno osvježenje, a za druge praktična pomoć za izbor zvanja. Znala je to sestra Jula učiniti na posve tih i diskretan način. Nećakinja Ana Horvatović i nećak Ante Ivanišević posjetili su je u «Josipovcu». Anka kaže da se osjećala pokaj svoje tete kao «kraj svetice». Oči dječje duše – duboka intuicija! Svako jutro s. Jula je malu Anu budila na zornicu. Ana bi joj, što od sreće što iz poštovanja, poljubila ruku. Jula se uvijek sa smiješkom od toga branila. Dječje su oči primijetile kako teta rado učini neki posao koji pripada pomoćnicima – slugama. Iz poštovanja prema umornim radnicima znala je često očistiti štalu prije negoli oni dođu s polja. Djevojčica je vidjela i to da je predstojnica Jula prva kod svih poslova. S. Pankracija, kuharica, često je Ani govorila: «Naša predstojnica je dobra kao anđeo, a ja sam zločesta.» «Zločesta» je s. Pankracija o sebi pričala duhovito, a o vrlinama s. Jule plemenito. Djeca su to zapamtila, i prepričavala. Oko s. Jule su se rado okupljala djeca, djevojke i žene. I pred crkvom i na ulici i na pijaci. Svi su voljeli njezinu blizinu. Kao i u Starom Petrovu Selu i u Zapolju pred crkvom! Žene su joj iz svoga rupca znale izvaditi 131

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

rumenu jabuku, ili neki drugi darak. Jednom riječju: svi su voljeli njezinu blizinu, njezinu riječ, njezin vedar smiješak. Jula je to imala – i darivala. A ti darovi – osmijeh, riječ i pokret, bijahu puni neke unutarnje snage. Bijahu posvećeni. U njima bijaše ljubav Božja. Tu je iskrenu sestrinsku riječ iskreno i spontano svaka duša u Tuzli osjećala. Kći Božje ljubavi, - o, kako to lijepo zvuči! – zračila je onim što je trajno crpla iz riznice Božje ljubavi, kojoj se svakodnevice sve više i više otvarala.

S.M. Slavica Buljan, FDC U idućem broju: TO ĆEMO VIDJETI U NEBU

132

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

DRUGA OBLJETNICA BLAŽENIH DRINSKIH MUČENICA U župi sv Antuna Padovanskog Staro Petrovo Selo, rodnoj župi bl Jule Ivanišević, jedne od pet Drinskih mučenica, u subotu, 15. prosinca 2012. godine, svečano je obilježen spomen-dan mučeničke smrti Drinskih mučenica. One su svoj redovnički zavjet u družbi Kćeri Božje ljubavi, krvlju potpisale u Bosni. Kako bi se spasile od četničkih napada 15. prosinca 1941. i sačuvale zavjet čistoće, skakale su kroz prozor vojarne na drugom katu, a izlomljene, život su okončale pod četničkim noževima i grob našle u ledenoj rijeci Drini. Prošle godine, 24. rujna, u Sarajevu je upriličena veličanstvena svečanost njihovog proglašenja blaženima. Blažena Jula Ivanišević rođena je u Godinjaku, na sv. Katu, 25. studenog 1893. godine. Vjernici njezinog rodnog sela za spomen-dan mučeničke smrti svoje blaženice, na prijedlog gosp. Tomislava Ivaniševića, vjeroučitelja u svojoj župi, pripravljali su se i ove godine od 25. studenog do 15. prosinca, svakodnevnom molitvom u kapelici sv. Luke u Godinjaku – rodnom mjestu

UZ POŽEŠKOG BISKUPA SU SVEĆENICI, ĐAKONI I BOGOSLOVI POŽEŠKE BISKUPIJE

133

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BROJNI VJERNICI I ČASNE SESTRE U STAROPETROVAČKOJ CRKVI NA DAN PROSLAVE BLAŽENE S. JULE I DRINSKIH MUČENICA

s. Jule, koju je često kao djevojčica a kasnije i kao djevojka pohađala bl. s. Jula. Pobožnost počinje na dan rođenja (25. studenog) i traje do datuma njenog mučeništva (15. prosinca) tj. rođenja za nebo. Osim molitve krunice i litanija na čast Blaženica pjeva se i himna s. Juli. Ponekad se umjesto krunice moli križni put posvećen sestrama mučenicama. (Kada u korizmi čitava župa moli križni put, tada je jedna postaje u Godinjaku, ispred kuće i spomen ploče koja obilježava mjesto rođenja njihove župljanke). Euharistijsko slavlje u Starom Petrovom Selu u subotu, 15. prosinca slavio je biskup požeški, msgr. dr. Antun Škvorčević. U koncelebraciji su sudjelovali njegov tajnik, vlč Josip Homjak, zatim staropetrovoselski župnik i dekan Novokapelačkog dekanata, prečasni Antun Prpić, uz svećenike ovog dekanata. Na misu su stigle i časne sestre iz Zagreba, članice družbe Kćeri Božje ljubavi. Na svečanost je došla i grupa hodočasnica iz novogradiške župe Kraljice svete krunice, pješačeći u Staro Petrovo Selo i moleći Križni put Drinskih mučenica. Biskup je u svojoj homiliji istaknuo kako je s. Jula krenula u svijet, postala redovnicom, živjela u Sarajevu i na Palama u teškim vremenima, te je 1941. godine zajedno sa susestrama podnijela mučeništvo u Goraždu, na obali rijeke Drine. Ona se nije odrekla ni Boga ni roda, nego se na Isusovu

134

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

riječ u evanđelju odrekla sama sebe, uzela svoj križ, posve mu bila vjerna, nije ga zanijekala na ovome svijtu i zato joj je Krist udijeluio nebesku slavu. Sestra Jula je postala naša radost i ponos, osobito nakon što je službeno proglašena blaženom. Po krštenju se odjenula u svjetlost, za to je mrak mržnje nije mogao progutati -pobijedila ga je Svijetlom, Isusom Krstom. Na njoj se ostvarila Pavlova riječ da nas ništa ne može rastaviti od Krista, pa ni sama smrt, jer smo krštenjem ušli u zajedništvo njegove ljubavi, jače od smrti. Po toj se ljubavi u nama ostvaruje njegova “nadmoćna pobjeda”. Na temelju primjeru sestre Jule, biskup je potaknuo vjernike da provjere svoju vjernost Kristu i Crkvi, da imaju hrabrosti odreći se sebe, svojih sebičnosti i nemoći, a ne Boga i roda. Neka po zagovoru Blaženica hrabro nose svoj svakodnevni križ, čvršće prianjaju uz Krista u braku i obitelji, u odgoju djece i mladih, u politici i gospodarstvu, te se tako svrstaju među one kojih se Isus neće posramiti, nego će ih uvesti u puninu svoga života.

Višnja Mikić

ŽUPLJANKE ŽUPE KRALJICE SV. KRUNICE NOVA GRADIŠKA STIGLE PJEŠICE, MOLEĆI KRIŽNI PUT

135

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

U SPOMEN

VLČ. MARKO ŠALIĆ (1934-1993)

U ovom broju “Suze”preuzeli smo članak o pok. dolinskom župniku vlč. Marku Šaliću, kome se je navršilo 20 godina smrti. O tome smo pisali i u 14. broju “Suze” / godište V., siječanj/travanj 2000/. Na ovaj, iako skroman način, obilježit ćemo dvadesetu obljetnicu njegove mučeničke smrti. Podsjetimo se: vlč. Marko Šalić je umro od posljedica zlostavljanja u srpskom logoru 12. siječnja 1993. godine u Frankfurtu na Majni, a sahranjen na zagrebačkom groblju Mirogoj. Vlč. Marko Šalić je upravljao župom Dolina od 1963. do 1967. godine. Msgr. Dragi Balvanoviću se iskreno zahvaljujemo na ustupljenom pimu koje je objavljeno u knjizi “Pisma misionaru” u izdanju župe sv. Leopolda Bogdana Mandića San Broja – Lima, Peru, i Glas Koncila, a koja je predstavljena 17. kolovoza 2012. godine u Multimedijalnoj dvorani Glasa Koncila u Zagrebu.

SVEÆENIÈKA MOLITVA U ZATVORU Lima, 1997. godine Za smrt svećenika Marka Šalića, prijatelja i dugogodišnjeg znanca, doznao sam jednog maglovitog dana u dalekoj Limi, u Peruu. A njegovo posljednje pismo ležalo je na mojem pisaćem stolu. Kada čovjek, svećenik, dospije u šezdesete godine, a uz to živi u daljini, odijeljen od drage domovine, prijatelja i rođaka, sve češće misli na ljude i minule događaje koji su povezani s njima. Ocrtavaju se jasna sjećanja na tragična zbivanja, rat, smrt, patnju. U isto vrijeme, drage osobe pojavljuju se pred nama kao živi likovi koji dijele s nama dane koji su još pred nama. Zato i sjećanje na svećenika, prijatelja Marka Šalića pokušavam predočiti u crtama koje mi sada daju njegov lik, u svojoj širini i junaštvu, koje je iskazao 136

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

«pročišćen od svega što ga je ovdje vezalo uz zemlju», jer i njegovo mučeništvo i zatvorsko prognanstvo samo je izraz kako mržnja ne pobjeđuje nego se pokazuje u svoj svojoj zloći, a mučenik ostaje svijetli lik za sve nas. Upoznali smo se davne 1954. godine u Bosanskoj Gradiški kod dobrog župnika dr. Bože Laštre. Marko je dolazio kod njega još kao sjemeništarac na oporavak. Dobri župnik Laštro proveo je duge godine u komunističkom zatvoru te je, kao i mnogi banjalučki svećenici: Pajić, Župančić, Galeš, msgr. Pichler, Matošević,… svojim ispovijedanjem vjere i svetačkim životom postavio trag u našem bogoslovskom formiranju. Marko je već tada, kao i u đakovačkoj bogosloviji, izražavao sklonost za zajedništvo, radinost i uz svoju nadarenost za učenjem pomagao mnogima, kao meni, koji sam došao iz učiteljske škole, a ne iz klasične gimnazije u ovu crkvenu ustanovu. Iza njegova korpulentnoga i gotovo uvijek ozbiljnog lika skrivao se čovjek osjećaja, pobožnosti i odanosti Crkvi. Rođen u obitelji kao šesto dijete od oca kovača Ilije i pobožne i dobre majke Janje, susretao se u djetinjstvu i ljetnim praznicima s ljudima banjalučkoga kraja koji su poznati zbog svoje marljivosti i susretljivosti. Odrastao uz bistru rijeku Vrbas, uvijek je zadržao ljubav prema prirodi, polju i šumi te je kao sv. Franjo osjećao upravo franjevačku ljubav prema svemu što nas okružuje. Nije to ni čudo jer je rastao i dobio vjerski odgoj u župi franjevaca iz Barlovaca i časnih sestara Krvi Isusove. Spojio je u svojoj osobi gotovo iznenađujuće kvalitete koje će ga pratiti do kraja života. Prekida bogosloviju u Đakovu i odlazi na služenje vojnog roka u Niš, u Srbiji, gdje trpi diskriminaciju jer je «pop», kako su uostalom trpjeli brojni bogoslovi po kasarnama Srbije i Makedonije. Već tada se zanosi mišlju kako treba raditi na zbližavanju vjernika i nevjernika. Ovo gotovo utopijsko i sanjarsko nastojanje za komuniste i protivnike Crkve stajat će ga života, jer sva njegova otvorenost i širokogrudnost koju je izražavao godinama prema ateistima, pravoslavcima, Srbima, muslimanima i «lijevim» katolicima, nije ga spasila ni od zatvora, ni od progonstva, mučeništva, smrti. Nakon završetka bogoslovije bili smo susjedi. On u Dolini na Savi kod Gradiške, ja u Novoj Topoli. Upravljao je Marko tada i župom zagrebačke biskupije Mačkovcem. Predao se sav graditeljskom poslu u Dolini. Proširuje crkvu, uređuje župni stan, obilazi vjernike pješice po velikom blatu, biciklom, motornim čamcem… Uza sve to nikada ga nije napuštao njegov svećenički humor. Govorio je: «Ja sam ti drug Anto Gabrić koji gazi blato posavsko…» Zbog njegove radinosti i otvorenosti i danas ga se župljani ovih župa sjećaju s poštovanjem. Nastavio je svoje svećeničko djelovanje u župi Liskovica kod Mrkonjić Grada. Ova stara bosanska župa bila je do temelja spaljena u Drugom svjetskom ratu, kao i mnogobrojne župe banjalučke biskupije. Poratne teškoće 137

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

uz divovske napore podnio je njegov prethodnik vlč. Vinko Šolaja; proganjan, zatvaran, strašen. Uza sve to, uspio je ovaj hrabri svećenik popraviti zapaljenu crkvu, urediti stan za svećenika… I ovdje Marko razvija zavidnu pastoralnu, građansku i ekumensku djelatnost. Organizira susrete mladeži, sjemeništaraca, svećenika te ekumenski susret kojemu uz domaćeg biskupa msg. Pichlera prisustvuje i pravoslavni episkop preosv. Vladika Andre. Progoni me samo pitanje je li se netko od tolikih Srba, Muslimana i ostalih njegovih bivših prijatelja sjetio i njega u zatvoru i ove liskovačke župe kada je na početku Domovinskog rata spaljena i porušena? Novi župni stan koji je on izgradio, novo uređena crkva i ostale zgrade uništeni, zapaljeni. Popravljao je dragovoljno automobile, satove, radijske aparate, televizore, sve kao pravi svećenik misionar – da izrazi ljubav i pomogne čovjeku u potrebi… Nije Marko prestao s radom ni kada je iz Liskovice došao u malu župu Mahovljane kod Banjaluke. I ovdje uređuje crkvu, župni stan i sanira prekrasni toranj. Ovaj se toranj ponosno diže na brdu iznad današnje zračne luke u Mahovljanima. S istim žarom nastavlja rad u župi Dragalovci kod Doboja. No, jednog dana pozvan u Općinu Doboj, odlazi u laganom ljetnom odijelu i bi zatvoren. Tada počinje njegov križni put. Mučen, batinan, ispitivan i okrivljivan za izmišljene grijehe, a zapravo jedino zato što je Hrvat i katolički svećenik. Ovdje obolijeva teško na srcu, od udaraca na glavi postaje sve slabiji, ali uz svoje mnogobrojne župljane on je i u zatvoru potpora i nada drugima da mora doći do slobode i spasa. Mnogima sigurno nije poznato da je on svećenik koji nije propuštao svoje godišnje duhovne vježbe, svećeničke sastanke na kojima aktivno sudjeluje, da je ljubitelj pučkih misija, duhovnih obnova i susreta sjemeništaraca. Nakon njegova višemjesečnog zatvora susreli smo se na kratko, ali naš je razgovor trajao satima… Govorili smo i o molitvi. Tada mi je u svojem duhovitom stilu doslovno rekao: «Ne znaš ti kako je u zatvoru slatko moliti. Molio sam i prije, ali molitva u zatvoru – to je nešto što te spaja s ljudima koji su s tobom, koji misle na tebe ali to je i najčvršća veza s Bogom i Djevicom… Moraš, reče mi – osjetiti zatvor da se naučiš moliti.» Posljednje njegovo pismo primio sam 17. prosinca 1992. iz Zagreba (Blaškovec) gdje se nalazio na oporavku kod časnih sestara. Piše: «Pitaš me šta radim… Pišem stradanja roba Božjega… ali kamo sreće da nisam imao tu «priliku»… Od kada si otišao, dogodilo se svašta… Umro je Pero Jurendić (župnik Mrkonjić Grada.) Ubili su župnika u Ravskoj, Ivana Grgića, premlatili su mojeg susjeda Nikicu (župnika u Kulašima). Dao Bog da im to bude posljednja ‘aktivnost’…

138

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Nakon kratkog vremena iza ovog pisma umro je u Frankfurtu od udaraca zadobivenih u četničko srpskim zatvorima, svećenik, subrat, od milja zvan «otac Marko». Koliko je bio obljubljen pokazao je i njegov veličanstven sprovod na zagrebačkom groblju Mirogoj koji je predvodio banjalučki biskup mons. Franjo Komarica, uz asistenciju velikog broja svećenika i bezbrojnog mnoštva prijatelja, župljana i izbjeglica iz banjalučke biskupije.

Drago Balvanović, misionar u Peruu

139

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

LIKVIDACIJA DOMOBRANA PODGRADCI U POTKOZARJU MASOVNO GUBILIŠTE ZAROBLJENIH HRVATA GODINE 1945. U DOSTUPNIM PODACIMA

U prošlom broju “Suze dolinske” smo počeli pisati u strahotama koje su pretrpjeli hrvatski vojnici nakon II. svjetskog rata u Gornjim Podgradcima, selu u Kozari, općini Bosanska Gradiška. U ovom i narednom broju donosimo tekst Anđelka Mijatovića, koga sam upoznao na II. Žrtvoslovnom kongresu u Vukovaru koji je održan 2001. godine. Tada je predstavio svoj dugogodišnji uradak PODGRADCI U POTKOZARJU MASOVNO GUBILIŠTE ZAROBLJENIH HRVATA GODINE 1945. U DOSTUPNIM PODACIMA koji sada objavljujemo, a objavljen je u ZBORNIKU radova II. ŽRTVOSLOVNOG KONGRESA DA SE NE ZABORAVI “Vukovar 2001”, Zagreb 2002. No prije toga nekoliko riječi o samom autoru: ANÐELKO MIJATOVIÆ rodio se 1939. godine u Tihaljini, malom zapadnohercegovačkom selu. Osnovnu školu pohađa u Ružićima, Tihaljini i Klobuku a gimnaziju u Splitu. Sinju, Visokom i Zagrebu. Povijest studira i diplomira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U SFRJ bio je dugogodišnji politički zatvorenik i progonjenik. Od 1990. do 1999. godine bio je savjetnik za kulturu prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Fraanje Tuđmana. Živi i radi u Zagrebu. Objavljuje književnopovijesne i povijesne rasprave, članke, prikaze i osvrte. Priredio je i popratnim tekstovima protumačio zbirke: Narodne pjesme o Mijatu Tomiću (Zagreb, 1969.), Narodne pjesme o Mijatu Tomiću (Sinj-Duvno, 1985.), Ganga (Duvno, 1973.), Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja (Zagreb-Duvno, 1975), Ganga: pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, (2. prošireno izdanje, Tomislavgrad, 2004.). Glavna su mu povijesna djela: Obrana Sigeta o 420. obljetnici 1566. - 1986. (1987.), Ban Jelačić (1990.), Zrinsko-Frankopanska urota (1992., II. izd. 1999.), Iz riznice hrvatske povijesti i kulture (1996. 11. i/d. 2001.), Pregled političkog i državničkog rada dr. Franje Tuđmana (2000., II. izd. 2001.), Bitka na Krbavskom polju g. 1493. (2005.), Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskoga naroda godine 1945. (2007.). Recenzent je i urednik mnogih knjiga. 140

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

-oO oMeđu oko tisuću poznatih masovnih stratiša i gubilišta na području bivše Jugoslavije pripadnika Hrvatskih oružanih snaga NDH-a i hrvatskih civila je i masovno stratište i gubilište u Gornjim Podgradcima u Potkozarju, odnosno zapadno od Bosanske Gradiške i ispod Mrakovice, poznatog vrha planine Kozare. U tom mjestu pripadnici Jugoslavenske armije u lipnju 1945. na najokrutniji način likvidirali su oko 5-6.000 zarobljenih Hrvata, katolika i muslimana, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, dovedenih iz zarobljeničkoga logora u Požegi, odnosno dovedenih s Križnog puta 1945. godine. Iako su izvoditelji zločina poduzeli sve mjere da bi taj zločin ostao nepoznat i skriven od javnosti, neki koji su pobjegli s gubilišta, a i okolni stanovnici koji su znali za te strahote, svjesno ili nesvjesno, pridonijeli su da taj, svakako jedan od najokrutnijih i najmonstruoznijih zločina, nije ostao nepoznat. Među prvim objavljenim svjedočanstvima o zločinu nad zarobljenim hrvatskim vojnicima u Gornjim Podgradcima su ona koja su iskazali godine 1961. u Kanadi Safet Bajin i godine 1963. u Njemačkoj Safet Jaskić, a objavio ih je John Ivan Prcela g. 1970. u Philadelphiji na engleskom jeziku u knjizi «Operation Slaughterhouse – Operacija klaonica». Safet Bajin, koji je godine 1959. pobjegao u Austriju i godine 1960. došao u Kanadu, svoje svjedočanstvo je dao 30. prosinca 1961. godine u Kanadi

NEDALEKO OD OVOG SPOMENIKA NA SJEVERNOJ STRANI KOZARE SU SE DOGODILI NEČUVENI ZLOČINI NAD HRVATSKIM VOJNICIMA

141

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

(Uranium City, Sask.). O tom masakru zarobljenih Hrvata, katolika i muslimana, saznao je od dvojice bivših domobrana koji su preživjeli taj zločin i od jednoga Srbina iz Gornjih Podgradaca, kad je godine 1957. kao zaposlenik poduzeća «Vrbas» u Podgradcima kao strojar radio na izgradnji ceste Podgradci-Ivanjska. Saznanje od bivših domobrana o tom zločinu potvrdio mu je jedan mjesni Srbin koji je s njim radio kao pomoćnik na dizelskim motorima. Tako je saznao gdje su sve zarobljeni domobrani likvidirani i na mjestima zločina vidio je ljudske lubanje i kosti, jer svi ubijeni nisu bili zakopani nego su ih raznosile divlje zvijeri i psi. U Podgracima je ubijen i Bajinov brat Hasan. Po navedenim saznanjima 23. svibnja 1945. godine u zarobljenički logor u Požegi došlo je nekoliko oficira među kojima su bili Jovo Bijelić, Mile Tenđerić, Čedo Kapor i jedan musliman prezimenom Kovačević i Bosanske Dubrave. Zarobljenicima iz BiH u ime predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita govorom obratio se je oficir Bijelić naglašavajući da su nekad bili neprijatelji, ali da će sad biti poslani na dvomjesečnu sječu drva gdje će ih moći posjećivati rodbina i donositi im pakete s hranom i odjećom i tako će se spasiti od smrti. U Požegi je 3500 zarobljenika, starosti 21-25 godina, preuzelo 300 pripadnika Prve i Druge kozarske brigade. Ti su zarobljenici, izloženi premlaćivanjima, žeđi i gladi, tri dana voženi u teretnim vagonima do Okučana. Od Okučana su pješice sprovedeni do Bosanske Gradiške i od Bosanske Gradiške do Podgraca, udaljenih 35 kilometara. U putu od Bosanske Gradiške prema Podgracima trojica su pokušala pobjeći, ali su bili ubijeni. U Gornjim Podgradcima ispred pravoslavne crkve zarobljenici su svučeni do donjeg rublja. Tu su dvojica zarobljenika pitala za razlog svlačenja na što ih je oficir Mile Tenđerić ubio nožem, a ostali iscrpljeni glađu i žeđu bili su apatični i nisu pružali nikakav otpor. Tada su povedeni prema Šipadovoj pilani gdje im je zapovjednik brigada Mile Tenđerić održao govor u kome im je naglasio da su se oni do zadnjeg trenutka borili protiv «naroda», a «sada ste u rukama narodne pravde i izloženi osveti kozaračkoga kraja, koja će na vama biti izvršena. Preživjeli borci s Kozare i mjesno srpsko stanovništvo vama će suditi.» Nakon toga su oficiri Bijelić i Tenđerić izvukli noževe i počeli bosti najbliže zarobljenike, a neki su zarobljenici pojedinačno bili odvedeni na obližnji potok i ubijeni. Do ponoći je ubijeno oko 400 zarobljenika. U to su došli srpski civili i sjekirama, vilama i toljagama ubili još oko 200 zarobljenika. Preostali su tjerani dublje u planinu Kozaru uz željezničku prugu. Oko 1000 ih je strijeljano u jednom klancu s desne strane pruge, a oko 1900 zarobljenika ubijeno je u jednom klancu s lijeve strane pruge. Odatle su pobjegla dvojica zarobljenika, jedan musliman Bajinov poznanik i jedan katolik iz Ivanjske i do jutra su stigli do sela Kazarca, nastanjena muslimanima. Tada je pobjeglo još 8 zarobljenika, ali su ih, budući da nisu poznavali teren, uhitili srpski seljaci i pobili. Taj masakr trajao je od 26. do 29. svibnja 1945. godine. 142

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Safet Jaskić je svoje svjedočanstvo iskazao 28. siječnja 1962. godine u Rimu i objavio ga je g. 1967. u Valenciji u knjizi «Srbokomunistički zločini nad Bosnom», a J. Prcela ga je preuzeo, preveo na engleski jezik i objavio g. 1970. u knjizi «Operation Slaughterhouse». Zapravo, Jaskić je u svojoj knjizi objavio saznanja o zločinu na zarobljenim Hrvatima u Podgracima o kojemu se je u njegovu rodnom kraju, oko Bosanskog Novog, pričalo oko prvoga srpnja 1945., a o svemu tomu više je saznao za svoga dugogodišnjega boravka u komunističkom zatvoru od dvojice zatvorenika koji su preživjeli taj zločin i koje je budući da su živjeli u tadašnjoj Jugoslaviji označio inicijalima I. i A. Tako mu je preživjeli I. pričao da je bio u onoj skupini logoraša u Požegi, od 3500 do 4000, koji su 21. lipnja 1945. godine pod izgovorom da idu u postrojbe Jugoslavenske armije izdvojeni i pod jakom stražom usmjereni prema Staroj Gradiški. U putu su nosili naizmjenično sanduke streljiva, a stražari nisu onemogućavali civilno pučanstvo koje im je usput davalo hranu. Nakon što su kraj Stare Gradiške prešli Savu odmorili su se izvan Bosanske Gradiške, a odatle su, sa sanducima streljiva, nakon jednoga poduljeg odmora, ujutro 23. lipnja stigli u Podgradce. Tu su u jednoj kotlini, okruženom šumom, nedaleko od tamošnje pilane, prepušteni odmaranju. Međutim, u tijeku odmaranja uočili su da su okruženi s nekoliko stotina pripadnika Jugoslavenske armije i s nekoliko stotina seljaka naoružanih sjekirama, krampovima, vilama, željeznim šipkama i drugim predmetima. Broj tih seljaka i seljanki svakim se je trenutkom povećavao. Nakon što su zarobljeničku kolonu opkolili sa svih strana, pripadnici JA i srpski civili pristupili su vezivanju u žicu zarobljenika – dva po dva, a nakon što su sve svezali pristupili su likvidiranju žrtava. Po deset svezanih zarobljenika na likvidaciju su obično odvodila dva-tri seljaka naoružana nekim predmetima i jedan vojnik naoružan strojopuškom, rjeđe običnom puškom. Svezane su odvodili duboko u šumu i u nazočnosti stražara likvidirali su ih seljaci, a jauke žrtava slušali su oni koji su čekali likvidaciju, što je među živima stvaralo strašan dojam. I. je bio vezan s A., ali ne baš čvrsto. To im je pomoglo da su, kad su ih poveli na likvidaciju, iskoristili nepažnju stražara, razvezali se i pobjegli suprotno od mjesta likvidacije. Iako je za njima stražar pucao, ali i drugi ubrzo je i zanoćilo. I kad su noću, tridesetak kilometara udaljeni od mjesta zločina, u jednoj kući namjeravali zamijeniti domobranske odore za civilna odijela, saznali su da je za njima podignuta potjera kojoj su oni ipak izmakli. To saznanje o likvidaciji zarobljenih Hrvata u Podgradcima Jaskiću je kasnije, također u zatvoru, potvrdio njegov današnji prijatelj Gj., Srbin iz jednoga sela u Kozari nedaleko od Podgradaca, a za vrijeme NDH trgovac u Bosanskoj Dubici. Gj. je Jaskiću povjerio da su par dana prije zločina u selima planina Prosare i Kozare koja gravitiraju prema Podgradcima stanovnici obaviješteni o tom zločinačkom programu i pozvani da sudjeluju u njegovu izvršenju. Budući da je osuđivao taj zločin Gj. je komunistička vlast osudila na sedam godina zatvora. 143

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

O zločinu u Podgradcima Jaskiću su još pričali N.M. iz blizine sela Ivanjske kraj Banje Luke, gdje se je o tom zločinu pričalo godinama, i bivši domobran S.S. koji je g. 1945. kao pripadnik JA sprovodio tu zarobljeničku kolonu i bio je svjedok ukupna toga zločina. N.M. je imao priliku slušati jednoga preživjelog iz toga zločina, Mirka iz sela P., koji je kao domobran također 23. lipnja doveden u Podgradce i likvidaciju nad njegovom skupinom, radi hitnosti, predvečer su automatskim oružjem obavili pripadnici Jugoslavenske armije, a on je pri strijeljanju bio ranjen i pretvarao se je da je mrtav, a kad su ubojice otišli po nove žrtve oslobodio se je ispod mrtvih, pobjegao je s mjesta toga okrutnog zločina i spasio se je. Po kazivanju S.S. pobijeni su zarobljenici sutradan bačeni u jednu prirodnu jamu, a potom jama je zatrpana zemljom i drugim materijalom.

Nastavak u slijedećem broju Anđelko Mijatović

144

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ZABILJEŽBE O DOLINI

IZGRADNJA ZVONIKA Pet godina od osnivanja župe Dolina, dakle 1925. godine, prema kazivanju župljana, kupljeno je crkveno zvono i vlakom dovezeno do Okučana. Odatle je u Dolinu stiglo na zaprežnim kolima koja su vukla šest volova. Podignuto je ispred crkve na četiri hrastove grede, što će sve do sredine pedesetih godina služiti kao zvonik. To je zvono zvonilo ujutro, u podne i na večer, za sve blagdane, kada netko umre i kada se ispraćalo na vječni počinak kao i za svakog nevremena. O izgradnji drvenog zvonika imamo kraći zapis u Knjizi crkvenih računa župe Dolina na str. 20 od 3. IV. 1925. godine: “Dato Odboru 5.000 din za napravu zvonika (uz dopuštenje prečasnog ordinarijata br. 436) uz povrat kad pokupe po selu”. Pod rukovodstvom vlč. Tvrka Tadića nad produljenim dijelom crkve na istočnoj strani, iznad sakristije, nadzidan je novi zvonik, koji je ostao sve do današnjih dana. U br. 9, godište III., svibanj/kolovoz 1998. god., u “riječi urednika” stoji između ostalog zapisano: “Hvala Bogu, konačno su iz naše Doline počele dolaziti veselije vijesti. Nakon sedam godina ponovo je zazvonilo zvono iznad crkve u Dolini. Njegov radosni zvuk su čuli i mrtvi Dolinci pokopani na

DOLINCI ISPRED CRKVE I ISPOD ZVONIKA DOČEKUJU BIKUPA

145

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

STARI ZVONIK ZA KOJI SE JE U DOBA VELIKIH VODA VEZAO ČAMAC

groblju “Gradina” u Donjoj Dolini. “Vesela bol” je pogodila srca Dolinaca koja su u njoj ostali. A kako su taj zvon doživjeli oni koji su zabranili da zvoni? Tada je to zvono svojim zvonom najavilo nešto veliko. I dogodilo se. Nakon više od svije i pol godine u dolinskoj crkvi se je ponovo služila sv. Misa, a predvodio ju je banjalučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica. Toga uskrsnog ponedjeljka 1998. godine je Dolina zajecala od radosti.” No već u slijedećem 10 broju “Suze” urednik u uvodnoj riječi piše: “... u srpnju ove (1998.) godine sa zvonika dolinske crkve skinuto je i odvezeno, dakle ukradeno crkveno zvono, a za vrijeme rata je ukraden elektromotor pomoću kojeg je zvono zvonilo. Osim zvona iz crkve je, u isto vrijeme odneseno svih 14 slika Križnog puta. Nekoliko drvenih križića sa tih slika su nađeni polomljeni na podu crkve...”. Ove godine je pod rukovodstvom p. Damira Šokića pokrenuta inicijativa da se stari zvonik obnovi i na njega postavi zvono. O novčanim mogućnostima će ovisiti da li će biti klasično ili elektroničko zvono. Pored nove crkve 1990. godine je u zemlju je izliven temelj za novi zvonik, ali izbijanjem rata u Hrvatskoj I Bosni I Hercegovini radovi su zaustavljeni.

POČETAK IZGRADNJE ZVONIKA UZ NOVU CRKVU Uz novucrkvu se trebao dizati vitki toranj, koji je trebao nadvisivati topole uz rijeku Savu. O početku gradnje zvonika msgr. Kazimir 146

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Višaticki, tadašnji dolinski župnik je zapisao: “Projekat zvonika je izradio ing. Izak Medić iz Banja Luke. Vrlo lijep, završetak su mu sklopljene ruke na molitvu, (što sam ranije spomenuo i kod oltara i tabernakula i anbona u crkvi). Stručno je ispitan sastav zemljišta, u tu svrhu je nabijeno 46 kubika šljunka - tamponom 80cm X 7,20 m X 8,15 m. Temeljna ploča: 6,55 m X 5,60 m X 0,9 m je salivena na tampon u količini od 33 kubika betoma. Temeljni zidovi visine 1,10 m X 2,90 m X 3,05 m ukupno 3 kubična metra betona. Utrošeno je 2.120 kg različite armature. Radovi su izvedeni u listopadu 1990. godine, dakle pred sam rat. Vršene su pripreme za izgradnju cijelog zvonika koji je trebao biti 25 m visine. No, rat je sve prekinuo i tako je ostalo do danas. Radove je izvodio ing. Josip Ćorković iz Bosanske Gradiške, koji je i sam Dolinac iz Donje Doline. Sve na veću slavu Božju i spasenje neumrlih duša!”

TRENUTNO STANJE ZVONIKA NA STAROJ CRKVI

147

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SAČUVAJMO OD ZABORAVA NAKON ŠTO SMO U PROŠLOM BROJU OBJAVILI POPIS STANOVNIŠTVA ZA NOVO SELO IZ 1948/49 GODINE, SADA TO ČINIMO ZA DONJU DOLINU.

DONJA DOLINA Popis pučanstva 1948./1949. godine 1. MICIKA /Ilije/ BANOVIĆ r. Blatarić r. 1923., djever LUKA BANOVIĆ 1930. djever IVO BANOVIĆ pok. Ante 1927., zaova ANA supruga pok. Stipe 1915. sin ANTO 1937., sin ŽELJKO 1938. i kći JAGA 1942. god. 2. JANJA (r. Terzića Ante), BUTURAC rođ. 11913. god., 3. MANDA /Marka/ ČEGRLJ rođ. Petrović rođena 1903., kći ANKA 1922., sin MIJO 1928., sin MATO 1932. i sin SLAVKO 1935. godine. 4. KATA /Luke/ ČEGRLJ r. Jurišić rođena 1906., sin STIPO 1930., sin ANTO 1934. i kći ANKA 1936. godine. 5 .JAGA /Stipe/ ČEGRLJ rođena 1894., sin IVO 1923., kći KAJA 1926., kći MANDA 1927., kći MARA 1930.., sin PAVLE 1931. godine. 6. NIKOLA /Ante/ ČEGRLJ ro. 1886., supruga MANDA r. Banović 1891. godine. 7. MIRKO /Ante/ ČEGRLJ rođ. 1929., brat IVO 1931., brat VINKO 1933., sestra NADA 1936. i sestra JANJA 1940. god. 8. MANDA /Mate/ ĆORKOVIĆ r. Vidić. rođ. 1905., kći ANKA 1933., sin MIRKO 1935., kći JULKA 1938., kći KATA 1941. i kći JANJA 1945. god. 9. IVO /Mije/ ĆORKOVIĆ rođ. 1888. i supruga JANJA 1888. god. 10. STIPO /Ive/ ĆORKOVIĆ rođ. 1914., supruga RUŽA r. Jurić 1920., sin LUKA 1944., kći KATA 1944. i sin IVO 1949. godine. 11. DRAGINJA /Vinka/ ĆORKOVIĆ r. Marinović rođ. 1904., kći TERA 1930., sin MILORAD 1932., kći GIZELA 1934., kći ANKA 1936., kći LJUBA 1939., sin VINKO 1941., kći MARA 1943. i snaha KATA r. Vidić (supruga Milorada) 1932. godine. 12. MANDA /Jakova/ ĆORKOVIĆ r. Knežević rođ. 1915., majka ANA kći Mate Knežević r. 1885., sin STIPO 1925., kći MARA 1929., sin MIRKO 1930., sin IVO 1933., kći ANKA 1936., sin VLADO 1939., kći NADA 1941. i sin VINKO 1944. god.

148

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

13. IVO /Ive/ ĆORKOVIĆ rođ. 1910., supruga JULA r. Marinović 1909., kći ANKA 1932., kći JELA 1935., sin LJUPKO 1936., kći JUSTINA 1941., sin MATO 1942., sin BRANKO 1944., sin ADAM 1946. i sin FILIP 1948. god. 14. KAJA /Adama / ĆORKOVIĆ rođ. 1914., sin PETAR 1937., sin JANDRIJA 1937., kći PAVKA 1939. i kći JANJA 1944. god. 15. MARA /Ive/ ĆORKOVIĆr. Oršulić rođ. 1893., sin MIRKO 1925., kći ANĐA 1927., snaha MARA supruga MIRKA 1929. god. 16. ANKA /Peje/ ĆORKOVIĆ r. Jakarić rođ. 1894., kći ANKA 1923. i kći MANDA 1926. god. 17. MARKO /Joze/ ĆORKOVIĆ rođ. 1893., supruga JELA r. Stipančević 1910., sin IVO 1949., JAKOV Stipančević 1935., KATA (Janka) Miklić 1938. god. 18. MIJO /Ive/ ĆORKOVIĆ rođ. 1903., supruga ANKA r. Šokić 1902., kći MARA 1926., sin TOMISLAV 1926., kći JELENA 1931., sin MARKO 1934., kći MANDA 1939., sin MIJO 1943., sin LUKA 1948. i snaha MARA r. Knežević r. 1931. god. (supruga Tomislava). 19. JANJA /Mile/ ĆORKOVIĆ r. Gogić rođ. 1910., kći JELA 1937., kći EVA 1941. i kći MARA Gogić 1948. god. 20. MARKO /Mate/ ĆORKOVIĆ rođ. 1896., supruga MILKA kći Mije Šokić r. 1896., sin MATO 1923., kći MARA 1922., kći MANDA 1924., sin ANTO 1929., kći JULA 1930., kći JAGA 1938. i snaha EVA 1928. (supruga Mate). 21. MARIJAN /Ante/ ĆORKOVIĆ rođ. 1905., supruga MANDA 1905., sin SLAVKO 1933., kći NADA 1934., god. 22. URŠULA / r. Belina/ DŽAIĆ supruga Joze, rođ. 1889. pokćerka NADA TUTIĆ rođ. 1930. god. 23. STANKO /Mate/ GRGIĆ rođ.1882., supruga MARA r. Petrović rođ. 1883. i unuka NADA (Ante) Čegrlj 1936. god. 24. PAVA /Pavla/ GUBIĆ r. Čegrlj rođ. 1896., kći MARA 1917., kći JELENA 1925. i sin PAVLE 1935. god. 25. MARA /Ive / GUBIĆ r. Vonić rođ. 1900., sin STIPO 1925. sin NIKOLA 1933. sin ILIJA 1938. i snaha KATA 1928. god. (supruga Stipe). 26. ANĐA /Ante/ GUBIĆ kći Mate Knežević rođ. 1909. sin FILIP 1929., sin MATO 1931., sin VINKO 1937., kći ANKA 1939., kći JULA 1942. i snaha ANĐA rođ. 1927. god. (supruga Filipa). 27. JANJA /Ive/ GOGIĆ r. Šokić rođena 1902. sin MILE 1930., kći MARA 1936., kći JAGA 1940. god. 28. ANTO /Mate/ JAKARIĆ rođ. 1912., supruga MARA r. Knežević r. 1916., kći JANJA 1936., sin MIRKO 1939., kći TERA 1941., kći RUŽA

149

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

1944., kći JOLANDA 1948., kći ANKA 1949. i sinovac RADOVAN sin Mate Jakarić i majke ANE r. Stipančević 1932. god. 29. PEJO /Ive/ JURIŠIĆ rođ. 1910., majka MANDA 1889., sestra ANKA 1923. nećakinja ŠTEFICA 1945. god. 30. LUKA /Pere/ JUREKIĆ rođ. 1886., supruga KLARA r. Lagundžija 1914., sin BLAGOJA 1928., snaha MANDA r. Gogić 1927 (supruga Blagoje)., kći Blagoje RADA 1948. sin Blagoje MILORAD 1949. 31. MILE /Luke/ JUREKIĆ rođ. 1911., supruga MANDA r. Stipančević 1914., kći MARICA 1941., sin SLAVKO 1943., sin ZVONKO 1947. i kći NADA 1948. god. 32. JANJA /Marka/ JUREKIĆ r. Vonić rođ. 1919., sin LJUBO 1944. i kći SLAVICA 1942. god. 33. MARA /Ive/ JUREKIĆ r. Miklić rođ. 1908., kći ANKA 1932., kći JELENA 1937. i sin LUKA 1940. god. 34. MIJO /Ilije/ JURIŠIĆ rođ. 1906., supruga RUŽA r. Jurić 1913., kći MILKA 1932., kći JELA 1935., sin ILIJA 1936., kći NEVENKA 1938., kći LJUBA 1940., kći JULKA 1942., kći MARA 1945., sin VINKO 1947., kći NADA 1949., sin SLAVKO 1952. i sin IVO 1954. god. 35. STIPO /Ilije/ JURIŠIĆ rođ. 1911., supruga ANKA r. Ćorković 1921., kći JUSTINA 1942., sin ŽELJKO 1940., kći AGNEZA 1943., sin RUDOLF 1945., sin IVO 1948., kći ANĐA 1949. god. 36. MILKA /Marijana/ JUREKIĆ kći Ive Musić rođ. 1893., sin JANKO 1932. i zaova KAJA 1893. god. 37. JANJA /Mije/ JAKARIĆ r. Stojaković r. 1897. i sin ILIJA 1925. god. 38. MIJO /Mate/ KNEŽEVIĆ rođ. 1906., supruga MARA kći Mije Marinović 1908., kći JANJA 1929., kći MARA 1931., kći ANKA 1935., sin ILIJA 1933., kći JELENA 1939., kći SLAVICA 1940., sin MATO 1942., sin ANTO 1944., kći LJUBICA 1945., sin MIJO 1947. i sin JOSIP 1949. god. 39. FILIP /Mije/ KNEŽEVIĆ rođ. 1888., supruga VERA r. Oršulić 1888.,sin MIJO 1921., kći ANKA 1925., sin ILIJA 1927., kći MANDA 1930., sin IVO 1949., sin ZVONKO 1952., snaha ANKA (supruga Ilije) kći Ive Ćorković 1932., god. i snaha MARA (supruga Mije) kći Ante Kovačević 1924. god. 40. VINKO /Mate/ KNEŽEVIĆ rođ. 1909., supruga KAJA r. Kovačević 1909., sin VLADIMIR 1927., sin ILIJA 1928., kći MARA 1931., sin ANTO 1930., kći PAVA 1933., sin LUKA 1935., sin JOSIP 1939 ., sin MILE – MILIVOJ 1944., sin FLORIJAN 1946., kći ANKA 1949. i kći NADA 1932. god. 41. IVO /Mije/ KNEŽEVIĆ rođ. 1893. god. 42. ILIJA /Ive/ KNEŽEVIĆ rođ. 1887., supruga RUŽA r. Petrović 1887. i sin IVO 1907. god. 150

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

43. ANTO /Mije/ KOVAČEVIĆ rođ. 1900., supruga JULA r. Barišić 1900 ., punica KATA Barišić 1875., sin STIPO 1929., kći ZLATA 1930., kći JANJA 1933., kći MARA 1934., sin MARKO 1936., kći KAJA 1939., sin ANTO 1947., snaha PAVA (supruga Stipe) r. Vonić 1930., god. i unuka LJUBICA (kći Stipe i Pave) 1949., god 44. LJUBA /Mate/ KOVAČEVIĆ rođ. 1929., sin IVO 1950., sin ANTO 1951., sestra JELA 1931. od brata kći MARA 1941. 45. ADAM /Stipe/ KNEŽEVIĆ rođ. 1909., supruga JULA r. Kovačević 1915 ., brat FERDO 1914., sin MARKO 1934., sin VITOMIR 1938., sin BORO 1945., kći MARA 1947., sin STIPO 1936. i snaha MILKA supruga Ferde 1921. god 46. IVO /Filipa/ KNEŽEVIĆ rođ. 1870., snaha JULA 1911., sin SLAVKO 1935., kći MARA 1937. i sin DRAGO 1940. god. 47. MANDA /Filipa/ KNEŽEVIĆ r. Petrović rođ. 1908., supruga TERA 1927 ., sin MATO 1929 sin, sin MARKO 1932., kći ANKA 1934., kći JAGA 1939., kći JANJA 1941. i sin IVO 1944. god. 48. LUKA /Ante/ KNEŽEVIĆ rođ. 1902., sin ANTO 1925., sin STIPO 1928 sin, sin ILIJA 1933., kći JELENA 1935., kći RUŽA 1938., sin MARKO 1944., snaha DRAGINJA supruga Ante 1923. i JANJA (Kći Ante i Draginje) 1950. god. 49. MARTIN /Ante/ KNEŽEVIĆ rođ. 1909., supruga MANDA r. Jurišić 1913., sin RADE 1939., kći ŠTEFICA 1941., sin EMILKO 1943., sin DRAGO 1946., kći MARA 1950., i sin ANDRIJA 1952. god. 50. ANDRIJA /Ante/ KNEŽEVIĆ rođ. 1906. i supruga JAGA kći Veselka Oršulić 1922. god. 51. ANKA /Filipa/ KNEŽEVIĆ r. Petrović rođ. 1909., kći JELENA 1933., kći SLAVICA 1937., kći MILICA 1939. i kći DANICA 1943. god. 52. ANA /Mije/ KNEŽEVIĆ r. Dulić rođ. 1910., kći KAJA 1933., kći FINA 1939., pastorak MIRKO 1934., pastorka julka 1936., pastorak ŽELJKO 1941. i pastorka PAVA 1939. god. 53. ILIJA /Mije/ KOVAČEVIĆ rođ. 1919. i supruga JAGA 1923. kći Fabijana Stipančević. 54. PAVLE /Josipa/ KOVAČEVIĆ r. 1893., supruga JULA r. Vidić 1897., kći MARA 1923., kći JELA 1925., sin MATO 1928., sin PAVLE 1930., sin ANDRIJA 1932.., sin SLAVKO 1935., sin FILIP 1938., i kći ŠTEFICA 1943. god. 55. TERA /Florijana/ KOVAČEVIĆ rođ. Šokić r. 1895., kći JELENA 1922., sin MILIVOJ 1925., sin BLAGOJA 1930., kći RUŽA 1933., kći KATA 1940., snaha JELA r. Tomić 1927. i unuk FLORIJAN 1950. god. 56. JANJA /Marijana/ KOVAČEVIĆ rođ. Šokić r. 1906., kći ANKA 1926., sin VLADIMIR 1929., kći MANDA 1932., kći LJUBICA 1935., kći ŠIMICA 1938., kći KAJA 1940. i sin JOSIP 1943. god. 151

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

57. MILICA /Vinka/ KOVAČEVIĆ rođ. Zebić r. 1887., sin IVO 1907., sin STIPO 1912., sin MARKO 1913., snaha KATA r. Tutek 1920., unuka SLAVICA 1945. i unuka ANTONIJA 1949. god. 58. LUKA /Ive/ KOVAČEVIĆ rođ. 1879. supruga EVA r. Jurešić r. 1881. sin MIRKO 1914. i kći MILKA 1910. god. 59. MILKA /Ive/ KOVAČEVIĆ rođ. Čegrlj r. 1904., kći JELENA 1926., kći EVA 1928., sin RADE 1931., kći JUSTINA 1933., sin SLAVKO 1935., sin ANTO 1937., kći KAJA 1939. i sin ILIJA 1942. god. 60. MARA /Ive/ KOVAČEVIĆ rođ. Ćorković r. 1916., kći ANKA 1938., sin MILORAD 1941. i sin VINKO 1945. god. 61. MATO /Mate/ KOVAČEVIĆ rođ. 1906. supruga MARA r. Vonić 1919., kći MANDA 1930., sin IVO 1933., kći JULKA 1935., sin FRANJO 1938., kći JAGA 1941., sin ILIJA 1946. i kći NADA 1950. god. 62. IVO /Mate/ KOVAČEVIĆ rođ. 1912. supruga JELENA r. Vujić 1919., sin JOZO 1939., sin FILIP 1941. kći MARA 1943., sin MIRKO 1945., kći JANJA 1947. i sin KARLO 1949. god. 63. VINKO /Ive/ LAGUNDŽIJA rođ. 1900., supruga ANA kći Marka Terzić 1899., kći MILKA 1922., kći DRAGICA 1927., kći JELENA 1931. i sin ANTO 1937. god. 64. IVO /Ive/ MATIJAŠEVIĆ, rođen 1925. god., supruga LJUBICA 1928. kći Luke Vujić. 65. PAVLE /Ilije/ MARINOVIĆ rođ. 1908. god., supruga JANJA r. Knežević 1908., sin ANTO 1929., kći ANKA 1933, kći JELA 1937., kći LEPA 1939. i majka JULKA 1876. god. 66. KAJA MARINOVIĆ kći Branka i Anđe r. Oršulić r. 1934., sestra ANKA 1936., sestra JAGA 1939. i sestra NADA 1932. god. 67. VINKO /Ive/ MARINOVIĆ rođ. 1906. god., supruga LJUBA r. Gogić., kći MARA 1934 ., sin MIRKO 1937., sin VITOMIR 1948., kći NADA 1948., kći JELENA 1951. god. 68. KAJA /Ive/ MARINOVIĆ rođ. Šokić r. 1895., kći ANKA 1922., kći MANDA 1927., sin VLADO 1929., snah JELENA 1933. žena Vladina, zet REMZO (IVICA) 1930. god. Ankin muž i unuka LJUBICA 1950. kći Vlade i Jelene. 69. ANA /Mate/ MARINOVIĆ rođ. Dakić r. 1892., sin FRANJO 1919., sin MIRKO 1928., sin IVO 1932., kći BLAŽENA 1916., kći JELENA 1923., unuka LJUBA kći Jele 1943., unuk NENAD 1943. sin Milke, unuk MARKO 1947., snaha ANA 1924. supruga Franje i unuka MARA 1951. kći Franje i Ane. 70. MIJO /Mate/ MARINOVIĆ rođ. 1881., sin MIJO 1918., kći KAJA 1914., kći DRAGICA 1923. i sin ILIJA 1930. god.

152

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

71. RUŽA (Ante) ORŠULIĆ kći Ante Kovačević i Janje Stojaković rođ. 1911., kći ANKA 1935., kći NADA 1937., sin IVO 1939., sin PEJO 1942. i sin ŽELJKO 1944. god. 72. KAJA (Mate) ORŠULIĆ kći Peje Ćorković rođ. 1915., sin IVO 1939., sin PEJO 1934., sin, ILIJA 1934. god., kći JAGA 1938. i kći LJUBICA 1941. godine. 73. TERA (Marijana) ORŠULIĆ kći Luke Šokić rođ. 1908., sin SLAVKO 1933. i sin FILIP 1935. god. 74. ANTO /Jose/ ORŠULIĆ rođ. 1882., supruga TERA 1984., sin FILIP 1909., sin JAKOV 1922., sin VINKO 1925., snaha JANJA r. Ćorković supruga Filipa 1920., unuka MARA (kći Filipa i Janje) 1942., unuk LUKA 1946. i ILIJA 1948. (sinovi Filipa i Janje) i snaha KATA supruga Jaova - kći Karla Matkovića i Janje 1931. god. 75. MILIVOJ /Ive/ ORŠULIĆ rođ. 1909., supruga MARA r. Musić 1912., kći LJUBA 1934., kći JELENA 1935., kći ANKA 1937., kći DRAGICA 1940., sin NIKOLA 1944., kći SOFIJA 1946. i sin ZVONKO 1950. god. 76. STIPO /Ilije/ PETROVIĆ rođ. 1902., supruga KAJA 1901., majka JELA 1887., sin JAKOV 1929., sin MIJO 1931., sin LJUBO 1936., kći DRAGICA 1938. i kći JELA 1941. god. 77. LJUBA /Mate/ PETROVIĆ r. Šokić rođ. 1897., sin MARKO 1930., kći JELENA 1933. i sin ILIJA 1937. god. 78. LUKA /Mate/ PETROVIĆ rođ. 1914., supruga JAGA i majka GIZELA 1887. god. 79. JAGA /Mije/ PETROVIĆ r. Knežević rođ. 1902., sin RADOVAN 1932., sin MATO. 1935., sin FILIP 1937., kći MARA 1939. i kći JANJA 1941. god. 80. LUKA /Ante/ PETROVIĆ rođ. 1874., supruga MARA 1881., sin SLAVKO 1922., sin VLADO 1927., kći TEREZIJA 1932., kći JAGA 1935., kći DRAGINJA i kći ANKA 1944. god. 81. MATO /Ante/ PETROVIĆ rođ. 1883., supruga JELICA 1887. god. 82. DRAGOJA /Mije/ PETROVIĆ rođ. 1902., supruga LJUBA r. Musić 1904., kći MARA 1932., kći JANJA 1936. pastorak ANDRIJA Stojaković 1928. god. 83. MIRKO /Mije/ PETROVIĆ rođ. 1906., supruga MARA r. Vidić 1910., sin MIJO 1931., kći LJUBA 1934., kći NADA 1935., kći MANDA 1941., kći JELENA 1943., sin VLADO 1945., kći KATA 1947., kći MARA 1949. i sin LUKA 1951. god. 84. IVO /Mate/ PETROVIĆ rođ. 1906., supruga JELENA kći Nikole Šokić 1911., sin STIPO 1931., kći ANKA 1932., sin VINKO 1934., sin FRANJO 1936. kći MARA 1939., sin MARKO 1940., sin MATO 1942., sin JOZO 1944., sin ANTO 1947., sin KARLO 1948., i kći ZLATA 1953. god.

153

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

85. ILIJA /Ante/ PETROVIĆ rođ. 1886., i supruga KATA r. Šokić 1880. god. 86. MIJO /Pavla/ STOJAKOVIĆ rođ. 1906., supruga JANJA r. Kovačević 1908., sin GOJKO 1933., kći NADA 1935., sin MLAĐO 1938., sin VESELKO 1941.,sin FLORIJAN 1942., kći JOLANDA 1946. i sin EMILKO 1948. god. 87. ANICA /Joze/ ANICA r. Ćorković rođ. 1862. god. 88. IVO /Fabijana/ STIPANČEVIĆ rođ. 1909., supruga LJUBA r. Ćorković 1920., kći ŠTEFICA 1944., kći ZLATA 1948., kći MARA 1947., sin ZDENKO 1941. i kći KATA 1951. god. 89. MARA /Mate/ STIPANČEVIĆ rođ. 1905., sin JAKOV 1926., sin PAVLE 1932., kći JULKA 1934. i snaha MARA supruga Jakova 1930. god. 80. MANDA / Nikole/ STIPANČEVIĆ kći Marka Terzić rođ. 1914. i sin ZVONKO 1940. god. 91. MARA /Stipe/ STIPANČEVIĆ rođ. 1880., kći MILKA 1921. i unuk ZLATAN 1946. god. 92. FERDO /Pavla/ STOJAKOVIĆ rođ. 1922. i majka MANDA r. Čegrlj 1889. god. 93. PAVLE /Marka/ ŠOKIĆ rođ. 1887., supruga JELA r. Šokić 1889., kći URŠULA 1915., sin LUKA 1924., kći JELENA 1929. i snaha MANDA kći Luke 1929. god. 94. JANJA /Ante/ ŠOKIĆ r. Ćorković rođ. 1892., sin ANTO 1920., kći LJUBA 1921., kći DRAGELIJA 1922., sin DRAGOJA 1924., sin TOMISLAV 1927. sin ILIJA 1936. i djever MATO 1907. god. 95. KAJA /Đure/ ŠOKIĆ r. Kovačević rođ. 1896., kći TERA 1923., sin SLAVKO 1923., kći RUŽA 1929., kći JAGA 1932., kći FINA 1936. snaha JELENA supruga pok. Branka 1915., unuka MANDA (kći Branka i Jelene) 1936. i snaha JAGA supruga Slavka 1925. god. 96. STIPO /Đure/ ŠOKIĆ rođ. 1912., supruga NADA r. Kovačević., sin MILOVAN 1945., kći ANA 1948. i sin ZVONKO 1950. god. 97. MARKO /Nikole/ ŠOKIĆ rođ. 1909., majka MARA r. Šokić 1886., supruga JANJA 1922., sin LUKA 1946., kći KATA 1948. i kći MARA 1951. god. 98. MANDA ŠOKIĆ kći Luke rođ. 1891. god. 99. EVA /Ferde/ ŠOKIĆ r. Gubić rođ. 1889., kći LJUBA 1922., kći ANKA 1924., sin IVO 1926., sin DRAGOJA 1928., kći MANDA 1931., sin LUKA 1934., kći MIRA 1940. i kći MARA 1941. god. 100. MATO /Filipa/ ŠOKIĆ rođ. 1908., supruga KATA rođ. Vonić 1913., svaja DRAGICA 1913. i sin FILIP 1933. god. 101. PEJO /Luke/ ŠOKIĆ rođ. 1906., supruga JANJA kći Mate Oršulić 1909., kći BOŽINKA 1938., sin LUKA 1947. i brat IVO 1901. god. 154

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

102. VINKO /Luke/ ŠOKIĆ rođ. 1913., supruga MARA kći Ante Vonić i majke Vere Oršulić 1920., kći FINKA 1944., kći ANA 1947. i kći JELENA 1950. god. 103. LUJA /Ive/ ŠOKIĆ rođ. 1893., kći LJUBA 1919., kći JELENA 1927. i kći ANKA 1919. god. 104. ANA /Mirka/ ŠOKIĆ r. Tomić rođena 1903., sin MIRKO 1926., kći MARA 1929., kći KAJA 1932., kći JULAKA 1933., sin MARIJAN 1938., kći MANDA 1940., snaha PAVA kći Ive Vidić supruga Mirka 1925. i unuka JANJA 1949. god. 105. MARTIN /Ante/ TERZIĆ rođ. 1909., majka JELA r. Banović 1881., supruga PAVA 1908., sin ANTO 1937., sin RANKO 1939. i sin IVO 1945. god. 106. JANJA /Nikole/ TERZIĆ r. Valentić rođ. 1897., kći MILKA 1921., kći PAVA., kći JAGA 1925., sin LUKA 1928., kći MARA 1930., kći ANKA 1936., unuk MIROSLAV 1947. i kći ANKA 1949. god. 107. DRAGO /Mije/ TERZIĆ rođ. 1926., brat STIPO 1935., brat MIRKO 1930. i MATO 1924. god. 108. ILIJA /Ive/ TERZIĆ rođ. 1896., supruga JULA 1898. r, Čegrlj., kći JULA 1930., sin IVO 1935.. sin VLADIMIR 1939. i kći MANDA 1940. god. 109. MARKO /Ilije/ TERZIĆ r. 1920. i supruga RUŽA kći Tadije Kovačević 1919. god. 110. IVO /Ive/ zvani Ivanica TERZIĆ tođ. 1895. , majka MANDA r. Knežević 1865. god. 111. JULA /Ivanice/ TERZIĆ rođ. 1897. r. Šokić, kći PAVA 1922. i sin SLAVKO 1945. god. 112. DRAGO /Ivanice/ TERZIĆ rođ. 1924. i supruga ZORKA 1925. kći Ante Gogić. 113. IVO /Ante/ TERZIĆ rođ. 1892. i supruga KAJA 1899. r. Stojaković. 114. JELA /Mirka/ TERZIĆ rođ. 1928., i brat IVO 1935. god. 115. MANDA /Filipa/ TERZIĆ r. Šokić rođ. 1903., kći KATA 1948., sin RADE 1932., sin PAVLE 1935., kći NADA 1937. i sin BRANKO 1939. god. 116. JANJA TERZIĆ kći Đure i majke Ane r. Grgić rođ. 1895. i bratić Juro 1914. god. 117. MANDA /Luke/ TOMIĆ r. Knežević rođ. 1902., svekrva PAVA supr. Marka a kći Luke Kovačević., kći JULKA 1924., kći TEREZIJA 1929., sin IVICA 1933., sin VLADIMIR 1939. i sin FERDO 1942. god. 118 ANTO /Stipe/ TOMIĆ rođ. 1906., majka MANDA r. Knežević 1879., supruga MANDA 1905., sin STIPO 1925., kći JELENA 1929. kći KATA 1930. , kći JANJA 1934., kći MARA 1943., kći ANKA 1949., snaha

155

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

JELENA supruga Stipe 1927., unuk MATO 1949. i unuk DRAGAN 1952. god. 119. MARKO /Marka/ TOMIĆ rođ. 1907., supruga MARAr. Krnjić 1908.,, kći ANKA 1933. kći JELENA 1934., sin ANĐELKO 1936., sin MARKO 1937., sin ANTO 1944., sin LUKA 1941.i sin VINKO 1946. god. 120. MATO /Ilije/ TUTIĆ r. 1905., supruga MARA r. Knežević 1910., sin IVO 1935., sin STIPO 1937. kći JELENA 1939. i sin SLAVKO 1943. god. 121. FABIJAN /Ilije/ TUTIĆ r. 1917., supruga TERA kći Mije Kovačević i majke Zorke r. Vonić 1919., sin MIJO 1942., sin STIPO 1944. kći RUŽA 1948. i sin PAVLE 1950. god. 122. JANJA /Ive/ VIDIĆ r. Šokić rođ. 1893. i kći PAVA 1925. god. 123. ANA /Vinka/ VONIĆ r. Terzić rođ. 1908., kći KATA 1927., kći MARA 1930., sin MIJO 1932., kći ANKA 1935., kći TERA 1938., sin IVO 1940., kći JAGA 1943. i sin VINKO 1945. god. 124. STIPO /Ilije/ VONIĆ rođ. 1906., supruga MARA r. Banović 1911., sin ILIJA 1931., sin MATO 1931., sin MIRKO 1934., kći JELENA 1936., sin PAVLE 1938., kći MANDA 1944. i snaha JELENA supruga ILIJA 1925. god. 125. KATA /Luke/ VUJIĆ kći Ante Tomić rođ. 1898. , sin STIPO 1921., sin VLADO 1923., sin JOZO 1927., sin IVO 1929., kći ANKA 1935., kći BETA 1940., snaha JULKA r. Tomić 1924. i snaha DRAGINJA kći Vinka Lagundžija 1927. god. O P A S K A : U Donjoj Dolini je u to vrijeme bilo i 37 obitelji srpske nacionalnosti koji nisu obuhvaćeni ovim prijepisom. I iz ovoga popisa, kao u u prošlom broju “Suze” za Novo Selo se može vidjeti koliko je udovica u Donjoj Dolini bilo nakon II. svj. rata, a samim time i djece siročadi.

U IDUĆEM BROJU POPIS PUČANSTVA ZA GORNJU DOLINU IZ 1948./49. GODINE

156

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

FAKSIMIL JEDNE OD 63 STRANICE IZ KNJIGE POPISA

157

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

DOLINSKO NARODNO BLAGO

USKRSNI OBIČAJI OD POKLADA DO MLADOG USKRSA Nakon pokladnog veselja i opuštenosti dolazi “čista srida” ili Pepelnica - dan posta i nemrsa s kojim, kao i u svemu katoličkom svijetu, započinje vrijeme priprave za Uskrs a to je Korizma. Obred pepeljenja u crkvi svakako se nije propuštao bez velikog i važnog razloga. Kao i u Adventu tako i u Korizmi nije se išlo u kolo niti je kola bilo niti su se pravila kakva veselja. Opet je sav ženski svijet u crkvu išao maramama zamotanih glava. Vrijeme korizmenog odricanja u Dolini se prakticiralo na različite načine: netko kroz korizmu nije pušio, netko nije pio alkoholna pića, netko nije pio kavu a mali broj je bio onih koji su korizmu prepostili od početka do svršetka. U rane nedjeljne večeri dok je trajala korizma mladići, djevojke i svi oni koji vole pjesmu znali bi se okupiti kod seoskih križeva, česmi, na križanjima šorova i zapjevati. No, tom prigodom se nije pjevalo ništa drugo osim “svetih pjesama”, pjesama pobožne tematike kao npr. “Oj Isuse zlato moje” i sl. Tradicija i običaji Korizmenog i Adventskog odricanja od veselja i zabava održavali su se u Dolini sve do Domovinskog rata. Stari dom u Donjoj Dolini, dok je bio u funkciji kao i onaj novi dom u Gornjoj Dolini, u vrijeme Korizme i Adventa bili su zatvoreni. U njima u to vrijeme nisu priređivane nikakve zabave, priredbe, igranke, kino predstave i sl. U Korizmene petke nakon križnog puta i večernje sv. mise organizirao se vjeronauk za mladiće i djevojke, dok su se u nedjeljne večeti mladi okupljalina “kaišanje”; u Donjoj Dolini kod česme ili klena (drvo klen na rakrižju putova). Kaišanje je jedna vrsta igre u kojoj najviše batina kaišem dobiju oni s manje sreće ili koji su manje snalažljivi.

158

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

CVJETNICA Na zadnju korizmenu nedjelju, osim sudjelovanja na sv. misi važno je bilo na blagoslov ponijeti jelove i zimzelene grančice, a ako bi se Uskrs u toj godini slavio nešto kasnije na posvećenje se nosilo cvijeće (jorgovan, tulipani, narcisi, zumbuli i sl.) Tako blagoslovljene grančice i cvijeće bi se nosilo kući i u kući čuvalo. Naime, taj “sveti cvit” je kuću štitio od svakog zla a posebno od ljetnog nevremena i “salauke”. Ako se pravovremeno opazi da se u ljetnim mjesecima sprema veliko nevrijeme (“salauka”, ciklon,) sveti cvit bi se uz molitvu spaljivao na dvorištu ili ognjištu, šporetu. Ako bi pak nevrijeme stiglo brzo i iznenada, malo bi se svetog cvita protrljalo među dlanovima, usitnilo i bacilo u nevrijeme, u kišu ili tuču.

VELIKI ČETVRTAK Sveto trodnevlje započinje na Veliki četvrtak. U Dolini toga dana u podne se prestaje sa svim poslovima i do crvene subote (Velika subota) niti se što čisti, niti mete, niti pere, niti posprema, a o zemlji se ništa ne radi do iza Uskrsa. Na Veliki četvrtak se ide na večernju misu večere Gospodnje, te se nakon mise sluša Gospin plač. Po završetku Gospinog plača ne ide se kući, nego tko god može ostati, ostaje u crkvi u molitvi sve do ponoći. Naime, ovaj običaj je duboko povezan sa Isusovim obiteljskim otajstvom: Nakon Posljednje večere Isus je bio izdan i Gospa je zaplakala. Zato se nakon mise sluša Gospin plač. A do ponoći se ostaje u molitvi jer dok je Isus molio u Gecemanskom vrtu, apostoli su pozaspali i On je bio sam (sveti sati - ure) klanjanja). Poslije ponoći je išao svatko u tišini svojoj kući.

VELIKI PETAK Na Veliki Petak, dan Muke i Smrti Gospodinove, u Dolini je postojala jedna, vjerovatno, jako stara pobožnost. Ta pobožnost se događala u rano jutro Velikog Petka prije rađanja sunca, a sastojala se u tome da se izmoli sto Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu prije izlaska sunca. Ova pobožnost vezana je uz pobožnu priču prema kojoj je Isus jednom đavlu obećao da će ga pustiti na zemlju ako uspije za godinu dana pregristi jedan podeblji željezni stup. No, ako netko na zemlji na Veliki Petak prije izlaska sunca izmoli sto puta Očenaš, sto puta Zdravo Marijo i sto puta Slava Ocu, isti stup će se popuniti i postati još deblji. Na Veliki Petak u jutro pri ustajanju nitko se nije umivao, češljao niti se je mela kuća. Išlo se na prijepodnevne obrede Velikog Petka (slušanje Mukei ljubljenje Križa i na pričest). Tom prigodom sav ženski svijet bio je zamotan u crne 159

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

marame. Cijeli dan ništa se nije više radilo nego se promišljhala Muka i smrt Gospodinova.

CRVENA SUBOTA (Velika subota) Zadnji dan sv. trodnevlja, crvena subota, obilježena je užurbanim pripremama za sam Uskrs. Na Crvenu subotu se ustajalo rano u jutro i započimalo s pripremama hrane za posvećenje budući da je posvećenje uskrsnog jela bilo na Crvenu subotu prije podne. Na Posvećenje se nosilo svega po malo (bojana jaja, kruh, meso, sol itd.). No, budući da je posvećenje bilo prijepodne, često puta Uskrsna jela nisu bila gotova za posvećenje. U tom se slučaju na posvećenje obavezno nosilo: kruh, sol i šibica. Kruh, kao osnovna živežna namirnica; sol, kojom će se na Uskrs pripremljena hrana posoliti pri blagovanju i na taj način biti posvećena. Šibica se nosila na posvećenje jer su se u kući “svetom šibicom” palile “svete svijeće” u raznim prigodama. Ovom prigodom nije bilo sv. mise nego samo blagoslov jela. Tako je čitavo prije podne, Crvene subote, posvećeno pripremanju Uskrsnih jela. U prvom redu svakako je važan posao bojanje uskrsnih jaja. Prije nego su se pojavile tvorničke boje za jaja, stare Dolinke su uskrsna jaja bojale na slijedeći način: Sirovo jaje se najprije ušara (iscrta) na grančice, cjetiće, točkice, valovite i cik-cak linije i sl. sa topljenim domaćim voskom uz pomoć većeg pera (iz guskinog krila). Tako ušarana jaja stavljaju se kuhati u vodu s ljuskama od crvenog luka. Tijekom kuhanja jaja će poprimiti boju ljuske crvenog luka, a mjesta ušarana voskom ostat će bijela. Kuhanje šunke za Uskrs je opće poznati običaj koji se čini na Crvenu subotu, međutim Dolina je za Uskrs

160

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

na Crvenu subotu spremala i nešto specifičnije, a to je “šopana” guska. Naime, iz jata bi se odabrala jedna guska koja bi se posebno zatvorila i redovito obilnije hranila i pojila i to tako da se guski direktno u kljun stavlja zrnje kukuruza i pomalo zalijeva vodom. Ovakav način hranjenja, zove se “šopanje”, a to se radi kako bi guska za Uskrs bila što deblja i veća. Uskrsna guska počinje se šopati na Poklade. Na Crvenu subotu se o zemlji također ništa ne radi, jer je to vrijeme Isusova počinka u grobu. Može se jedino pomesti dvorište i ništa više. Uskrsno bdijenje na Crvenu subotu u Dolini je započinjalo uvečer oko 20 sati. Tad bi se pred crkvom naložila vatra (oganj), koja bi se čuvala za blagoslov sve do 23 sata, kad bi započela Liturgija svjetla i sv. misa tako da bi oko ponoći moglo zazvoniti zvono i navijestiti veliku svetkovinu Uskrsnuća Gospodnjeg. Vatru pred crkvom su ložili i čuvali momci i osim što se ista vatra sa svom svojom simbolikom blagoslivljala i koristila u obredu svjetla i paljenju velike uskrsne svijeće tek oko 23 sata, ona je već od 20 sati znak Krista, znak života i nade u vječni život. Zbog toga je brižno ložena, održavana i dostojanstveno čuvana.

USKRS Najvažniji kršćanski blagdan Uskrs, osim međusobnog čestitanja, započinje se slaviti Uskrsnim doručkom i blagoslovljenim jelom. Tom pigodom na stolu se posvećenom šibicom zapali posvećena svića koja je na Svijećnicu blagoslovljena u Crkvi. Nakon doručka slijedi priprema za odlazak u crkvu na Uskrsnu misu, poslije koje se obavezno ostajalo u kolu pred crkvom. Za što bolji ugođaj brinuli su se tamburaši, a njih u Dolini nije nedostajalo.

U idućem broju: SVADBENI OBIČAJI

161

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

DONJA DOLINA NACIONALNI SPOMENIK /Nastavak iz prošlog broja/

U ovom broju donosimo obrazloženje Odluku o proglašenju Donje Doline nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Tekst je preuzet u izvornom obliku,a objavljen je u “Službenom glasniku BiH”, broj 44/09 . Podsjetimo se kako je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju člana V stav 4 Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39 stavka 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 10. studenog 2006. godine, donijela je O D L U K U kojom se Arheološko podruèje – Prahistorijsko naselje Donja Dolina u selu Donja Dolina, opæiina Bosanska Gradiška, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik). Odluka je urudžbirana pod Brojem: 05.2-2-208/06-3 u Sarajevu 8. studenog 2006. godine, a potpisala ju je predsjedavajuća Komisije gđa. Ljiljana Ševo.

Obrazloženje I – UVOD Na osnovu člana 2 stav 1 Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, ustanovljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Arheološkog područja – Praistorijsko naselje Donja Dolina u selu Donja Dolina, opština Bosanska Gradiška (Gradiška), na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 98.

162

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u: • dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak), • podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd., • istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru. Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće: 1. Podaci o dobru Lokacija Selo Donja Dolina smješteno je na desnoj obali rijeke Save, oko 17 km nizvodno, od Bosanske Gradiške. Ovaj predio se nalazi u jugozapadnom uglu plodne Panonske nizije, oko pedesetak kilometara sjevernije od linije sjeverobosanskih planina bogatih gvozdenom rudom. Velike plodne površine, pogodne za poljoprivredu i stočarstvo, bogatstvo šuma i divljači, te plovnost rijeke uslovili su stvaranje dugotrajnog, velikog praistorijskog naselja, koji vremenom postaje jedan od važnijih trgovinskih centara uz Savu i u ovom dijelu Evrope. Istorija Pojedinačni nalazi u Donjoj Dolini potiču iz doba eneolita-bakarna sjekira počastog oblika i ranog bronzanog doba-bronzana sjekira i bodež. Nalazi ukazuju na mogućnost povremenog naseljavanja u III i prvoj polovini II milenijuma p.n.e. Oko 1200. godine prije naše ere, početkom kasnog bronzanog doba na ovom lokaliteu započinje kontinuirano naseljavanje i život u ravničarskom otvorenom naselju, koji traje sve do I vijeka n.e., kada je definitivno napu-

163

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

šten. Periodi života u naselju su podijeljeni prema pokretnom arheološkom materijalu na sljedeće faze: Kasno bronzano doba i početak starijeg gvozdenog doba 1200-700 godine p.n.e.- starije naselje; Starije gvozdeno doba 700-360 godine p.n.e.-naselje na Gradini i grobovi na Timenačkoj gredi; Mlađe gvozdeno doba i prodor Kelta od 360. p.n.e. do početka I vijeka n.e.- nastanjivanje i sahranjivanje se nastavlja na istim lokacijama. 2. Opis dobra Praistorijski lokalitet Donja Dolina, koji je dobio ime prema istoimenom selu u kojem se nalazi, sastoji od starijeg i mlađeg praistorijskog naselja i nekropole iz starijeg i mlađeg gvozdenog doba. Nekropola iz kasnog bronzanog doba još nije pronađena. Lokalitet se proteže u smjeru zapad-istok od sela Gornja Dolina do istočnih padina Gradine u Donjoj Dolini u dužini od oko 1750 m, a u smjeru sjever-jug (mjereći od savske obale do južnog ruba Timenačke grede oko 370 m. Prema dosadašnjim saznanjima, naselja su se nalazila sjeverno od nasipa, a groblje sjeverno i južno od nasipa, na Timenačkoj gredi, te ispod nasipa podignutog u periodu od 1908. do 1911. godine. Između Save i nasipa prosječne širine oko 150 m (na pojedinim mjestima i do 200 m) skinut je površinski sloj uz nasip, a arheolozi pretpostavljaju da bi i se i tu mogli naći arheološki ostaci. Starije ravničarsko naselje, iz kasnog bronzanog doba, proteže se sjeverno od nasipa, i to u slojevima od puta, koji je nekada služio za pristup skeli

164

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

u Gornjoj Dolini na zapadu, do ispod zapadnih rubova Gradine na istoku, u dužini od oko 1500 m i širine u pravcu sjever-jug oko 80-100 m. Prema konfiguraciji terena naselje se nalazi na gredi koja je nastala taloženjem naslaga usljed izgradnje nastambi i čovjekovog prisustva na tom terenu. Veći dio starijeg naselja se nalazi ispod savskog nasipa ili su u to starije naselje ukopani stanovnici iz mlađeg naselja koje je kasnije nastalo na Gradini. Za istraživanje su ostali njegov krajnji sjeverozapadni dio između desne obale Save i nasipa, na mjestima gdje nije uzimana zemlja za učvršćivanje nasipa. Pošto je lokalitet arheološki istraživan metodom manjih sondi, nije dobijen cjelovit uvid ni o lokalitetu ni o naselju, pa se pretpostalja da se naselje u raznim fazama života na ovom prostoru pomjeralo na zapad ili na istok u zavisnosti od promjena toka Save. Kuće starijeg naselja ležale su na zemlji ili bile od nje odvojene pomoću kamenja ili balvana radi očuvanja unutrašnjosti od vlage. Cijele osnove kuća sondažnim istraživanjima nisu obuhvaćene, pa se ne zna tačno njihov izgled. Do pred kraj trajanja ovog starijeg naselja voda nije plavila ovo područje, pa nije trebalo da se od nje brane. To upućuje na zaključak da je korito Save u vrijeme osnivanja ovog naselja u periodu kasnog bronzanog doba (oko 1200. godine), bilo niže i da je vode u rijeci bilo manje. Međutim, baš u vrijeme života u starijem naselju, polovinom II milenijuma prije nove ere u srednjoj Evropi je nastupilo pogoršanje klime sa zahlađivanjem i povećanjem padavina. Kulminacija tog talasa pada u vrijeme oko 850.godine p.n.e. Poslije toga nastupa postepeno poboljšanje klime. Klimatski uslovi se oko 200. godine n.e. stabilizuju, i kao takvi vladaju još i danas. Debeli slojevi mulja i rječnog nanosa na ostacima sloja iz Starijeg naselja svjedoče o pogoršanju klime koje je natjeralo njegove stanovnike da ga napuste i počnu graditi sojenice. Poplave su uslijedile oko pedestak godina poslije kulminacije pomenutog pogoršanja klime oko 800. godine p.n.e. (početak starijeg gvozdenog doba) o čemu svjedoče nalazi u najdonjem sloju sojenica na Gradini (Marić, 1964, 10-11). Starije naselje pripada, unutar područja sjeverne Bosne II fazi kulture polja sa urnama. U tom periodu sreću se na keramičkom i metalnom materijalu pojedini srodni elementi sa istodobnim kulturnim grupama iz područja srednje Bosne, ali i sa područja savsko-dravskog međurječja. Prema pojedinačnim metalnim nalazima lokalne ili strane izrade, može se govoriti o uticajima ili o trgovini sa udaljenim područjima koja su situirana između ruba istočnih i južnih Alpa i Panonske nizije (Vinski-Gasparini, 1983, 499-502). I period 1200-1000 godine p.n.e., tj. u periodu naseljavanja pojedini tipovi pokretnih bronzanih nalaza, kao što su igle, noževi, te keramika su sastavni dio inventara kulture polja sa urnama zastupljeni u savsko-dravskom međurječju, srednjem Podunavlju i zapadnoj Panoniji. II period 1000-800 godine p.n.e. Sve više dolaze do izražaja lokalni oblici vezani za područje srednje Bosne, pa se Donja Dolina izdvaja iz općeg panonskog i srednjepodunavskog kruga kulture polja sa urnama i stvara svoj 165

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

166

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

specifični kulturni izraz. Tada je nastao proizvodni metalurški centar, dokumentovan brojnim nalazima kalupa za odlivanje. U lokalnim radionicama je praveljeno bronzano oružje, oruđe i nakit koji se srodan sa materijalom tipičnim za balkanski radionički krug, ali i materijal oblika vezanih za panonsko-podunavsko i jugoistočno alpsko područje (Vinski – Gasparini, 1983, 626- 628). III period 800-700 p.n.e. je najslabije rasvijetljena etapa razvoja u Donjoj Dolini. U to doba pada već početak pojave gvožđa i sve izraženijih uticaja sa područja srednje Bosne gdje je postojao jak kulturni centar koji su uticaji strujali i prema sjeveru i prema jugu. U to doba starije razbacano ravničarsko naselje počinje zamirati, a započinje formiranje novog naselja zbijenog tipa na Gradini. Ovom periodu pripadaju i nađeni čamci (Marić, 1964, 31). Grobovi stanovništva starog naselja nisu nađeni. Starije naselje je nastalo i život se u njemu odvijao u periodu mirnodopskog razvoja ovih krajeva, bez većih kretanja stanovništva. Na osnovu pokretnog arheološkog materijala, može se naslutiti izvjesna diferencijacija društva, stvaranje izvjesnih grupa ljudi čiji je ugled bio iznad većine ostalog stanovništva. Ustanovljeno je postojanje zanatlija koji su izrađivali metalne predmete i keramiku u količinama koje su mogle biti upotrijebljene i za razmjenu sa bližom i daljom okolinom. Religijske predstave stanovnika Starijeg naselja, pošto grobovi nisu nađeni, ostaju skoro nepoznate. Sačuvan je samo jedan kalup za livenje bronze na kojem je predstava labuda ili patke. Analogijom sa onovremenskim vjerovanjem i prikazima na „sunčevim barkama” na kojima vodene ptice vuku kolica u srednjem Podunavlju, pretpostavlja se da je postojala neka veza i u ovom domenu između dva područja(Marić, 1964, 53).

(Nastavak u idućem broju)

GROBLJE GRADINA U D. DOLINI

167

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

NARODNO RIBARSTVO U BOSNI I HERCEGOVINI Priopćio Vejsil Ćurčić a objavljeno u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, travanj/rujan 1910. godine I. DOLINA N A SAVI (kotar Bos. Gradiška)

Koliko nam je poznato, nije do danas nitko proučavao naše domaće ribe, njihov život i način, kako se hvataju. Naše vode obiluju tolikim bogatstvom raznovrsnih i dobrih riba, a alati, kojim se narod od vajkada, pa sve do danas služio, da ih njima hvata tako su zanimljivi, tako karakteristični, da je bezuvjetno od velike kulturne važnosti, da se i ta grana etnografije iz temelja prouči, prije nego se izgubi u bujici nove kulture, koja orijaškim koracima sa zapada provaljuje. Razvodno gorje Bosne i Hercegovine udara smjerom od sjeverozapada na jugoistok, a sve znamenitije rijeke slijede isti pravac, bar u gornjem toku. Ovo gorje dijeli zemlju na dvije nejednake polovine, tvori vodomeđu između Crnoga i Jadranskoga mora pa dijeli zemlju ne samo u hidrografskom već i u klimatskom pogledu u dva različita tipična kraja. Razumije se samo po sebi, da je vodomeđa utjecala u veliko i na rasprostranjenje pojedinih vrsta i rodova riba i da se u rijekama s ove strane međe nalaze vrste crnomorskoga područja. Osim u glavnoj rijeci Savi žive karakteristične crnomorske ribe i u njenim pritocima, bar u donjem toku, gdje su rijeke izgubile karakter gorskih brzica kao som, čiga itd. U vodama s one strane međe naći ćemo pak većinom ribe iz područja Jadranskoga mora; a ima i takovih riba, koje su svojstvene obima područjima. Konačno valja da spomenemo i jedno treće, posebno područje, a to su ponornice zapadnog i jugozapadnog dijela Bosne i Hercegovine, u kojima se razvila posebna fauna riba sama za se. Tim je fauna riba naše domovine postala neobično bogatom, raznovrsnom, složenom i s toga u svakom pogledu važnom. Da je u nas vazda bilo izobilja, svjedoče nam najbolje i donja imena mjesta; dapače po tome mogli bi zaključiti, da je nekoć i ribnjaka bilo: Ribalj teg i Ribar (kotar Nevesinje), Ribari (kot. Foča), Ribari (kot. Konjica), Ribarica (kot. Bos. Gradiška), Ribarići (kot. Sarajevo) Ribica (kot. Foča), Ribić (kot. Bihać), Ribiči, Ribiči donji i Ribiči gornji (kot. Konjica), Ribioce (kot. Rogatica), Ribljak (kot. Foča), Ribnica (kot.Visoko i D. Tuzla), Ribnik donji i Ribnik gornji (kot. Ključ),Ribnjak (kot.Visoko), Ribnjak i Zaribnjak

168

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

(kot. Goražde). I Glavatičevo (Konjic) dobilo je svoje ime od glavatice ribe, koje ima puno u Neretvi. Prirodna gornja dioba uplivala je jamačno i na ribarski alat, kojim se naš narod služi, jer su se bosanski alati razvili dijelom pod uplivom prekosavskih, madžarskih i njemačkih uzora, a dijelom su to možda ostaci starih općih slovenskih alata za ribolov; hercegovački alati pokazuju opet očevidno primorski karakter. Međutim ima i takovog alata, koji je narod stvorio sam bez obzira na tuđe uzore, držeći se čisto lokalnih prilika. Isti uplivi opažaju se također i na narodnom nazivlju riba, koje sam pomno pobilježio. Proučavanje modernih sojenica, kojim sam se bavio u Dolini na Savi, potaklo me je, da se bavim i promatranjem ribarstva, jer sam opazio, da je ribarstvo u uskoj vezi sa sojenicama i da se ove bez ribarstva ni zamisliti ne mogu. Sam Herodot veli u svom opisu sojeničkih naseobina u Praziaškom jezeru ovo: „Svaki si je na podini nad vodom sagradio kolibu, u kojoj živi. U podini je kapak, kroz koji se silazilo u jezero. Malu djecu vežu konopcima, da ne bi u vodu pala. Konje i tegleću marvu hrane ribama. Ovih je bilo u tolikoj množini, da su košaru, koju bi spustili kroz otvor u jezero, izvukli nakon kratkog vremena krcatu ribom“. Naskoro sam se osvjedočio, da je ribarstvo na Savi u mnogom usko skopčano sa ribarstvom ostalih krajeva naše domovine i da se jedna grupa bez poznavanja drugih ne bi mogla temeljito proučavati. To i jest razlog, da sam se latio proučavanja čitavog ribarstva u Bosni i Hercegovini. Proučavanje ribarstva ne može se obaviti, a da se ne poznaju i sve vrsti riba, koje žive u našim vodama. U tu sam svrhu sakupio, što sam mogao više riba; a što nisam mogao sam sakupiti, to su mi prijatelji priposlali. Ne upuštam se međutim u svojoj radnji na potankosti opisivanja riba; već ću iznijeti samo one činjenice, koje mogu da posluže što boljem razumijevanju ove studije, kao npr. mrijestenje, hrana itd. Ribe sam poredao po djelu „U Hutovom blatu jeguljama, Leipzig 1858“. Nadalje poslužio sam se, osobito pri proučavanju dolinskih riba, ovim radovima: „Ihtiološke bilješke“ od prof. M. Medića, „Rad Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti“ 1896. i 1901., knjiga CXXVI i 147.; napokon za proučavanje alata; Dritte asiatische Forschungsreise des Grafen Eugen Zichy, Budapest 1900., Band I. „Herkunft der magyarischen Fischerei“ von Dr. Johann Janko i konačno Eduard Krause, „Vorgeschichtliche Fischereigerate und neurere Vergleichsstucke“, u „Zeitschrift fur Fischerei und deren Hilfswissenschaften“, XI. Band, Berlin 1904. Ovome uvodu hoću samo još da pridodam neke općenite primjedbe o našim ribama. S gospodarstvenog gledišta nije riba u nas nikad bila od velike važnosti, jer su se stanovnici naših najglavnijih ribarskih naselja u Dolini, Hutovom 169

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

blatu i dr. doduše ribom prehranjivali, ali uz neznatne iznimke, nisu se bavili eksportom. Tomu su u prvom redu bili krivi politički odnošaji, onda nedovoljne komunikacije sa sjeverom; izvoz za jug nije imao smisla zbog mora. Prema tome hvatala se u nas riba samo u toliko, da podmiri lokalne potrebe, koje su međutim bile kadikad i dosta omašne. Narod je naime, kako je poznato, u znatnom dijelu srpsko-pravoslavne vjere a njihova im crkva propisuje mnoge postove u godini te se prema tome i riba hvatala sad više, sad manje. Ostale konfesije, osim španjolskih Židova, nijesu prije mnogo konzumirale ribu. Istom u novije doba, otkad su se granice spram Austro-Ugarske otvorile, otkad su se sagradile željeznice i popravile ceste, počelo se intenzivnije trgovati ribom. Iz mnogih pograničnih ribarskih centruma izvaža se danas riba u monarhiju. Pošto se sa strane mnogo tražila i kupovala bosanska riba, to su se osnovala mjestimice (Prijedor, Vrelo Bosne) umjetna gojilišta riba, koja već kroz nekoliko godina uspješno rade. Obilje jegulja u Hutovom blatu ponukalo je već za turske vlade tamošnje stanovnike, da razmišljaju o konzerviranju te izvrsne ribe pa su to i izvađali, makar i na veoma primitivan način. A sada ima već nekoliko godina, što je u Čapljini osnovana tvornica za konzerviranje jegulja na moderan način. Kad su Rimljani postali gospodari naših krajeva, unijeli su uz ostalo i riblji kult ovamo. Na mnogim poklopcima sarkofaga vide se uklesane ribe. Iz kršćanskih vremena ima također dokaza na spomenicima, da se riba cijenila kao simbol. U Sustjepanu (kod Dubrovnika) je pred crkvom grobnica, te je na njoj golema slika udice a piše: „Grob Ivana Udičana“. Pisano je latinicom te potječe iz XVII. vijeka. Da je riba služila i u dekorativne svrhe već u starije doba, imamo dokaza. Na jednom krasnom rimskom mozaiku sa Ilidže kraj Sarajeva, vide se u četiri ćoška svagdje po jedna riba, smještena u medaljone (Glasnik 1895., tab.VII.) i na jednom odlomku mozaika iz Stoca. Na jednoj svjetiljki iz Dretelja prikazana je vrlo nevješto izrađena riba. U Glasniku 1900., str.315. ima jedna rimska fibula iz Gorice (Hercegovina) sa lukom u obliku delfina. Osim toga treba spomenuti da se riba upotrebljava još danas ponekad kao motiv kod vezova, ali to su već rijetki slučajevi. Češće se viđa ornamenat u obliku ribljih ljusaka na našim keramičkim proizvodima osobito na onim krasnim, crvenom zemljom našaranim testijama (vazama) iz Višnjice, kraj Kiseljaka. Ovaj je posljednji motiv veoma star, jer se vidi i na nekojim mikenskim hrbinama od posuđa (isp. Dr. Heinrich Schlieman, Leipzig 1878., tab. XIII., br. 63.), koji se ni malo ne razlikuje od onog na današnjim posudama i Višnjice. Do danas sačuvale su se u našem narodu u običnom govoru nekoliko praznovjerica, neki običaji, neke poslovice i izreke o ribama, pa i u samim 170

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

narodnim pjesmama, ali vrlo rijetko.Vele, da je grjehota ribu hvatati i prodavati, jer je ona rekla: „Ko me bude hvat’o i prodav’o, goliji bio nego ja, a ko me preprodav’o, hair vidio!“ (Sarajevo.) Za to vele, da se ribar nikad obogatio nije, te ne može nikada dva dobra sastaviti: kad ima soli, nema hljeba; kad ima hljeba nema soli; ili kad ima ručak nema večere, kad ima večeru, nema ručka. (Lašva.) Za karakteristiku ovoga nije na odmet jedna narodna pjesma: Sve su njive zelene, A alaske crne; Alas kapu nakrivio, U mehanu gledi. Čunovi mu vodom plove, A ispolci zveče; Kesege mu kolo vode, A grgeči glede; Kečige mu njivu oru A morune vlače: Somovi mu žito siju A jesetre žanju; Linjaci mu slamu dele A štuke mu vršu Kada oni sve ovršu A alasi jedu.

Nastavak u idućem broju

POTRAŽITE NA NA WWW.SUZA-DOLINSKA.COM

171

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PLODOVI UMA I SRCA

ČA RUDINI BEĆARCI

Oj Dolino selo na uvojke Lijepi momci a ljepše djevojke. Oj Dolino, moje selo ti si, što ne valja, odgojila nisi. Oj Dolino selo tamburaša, lijepih cura, a još ljepših snaša. Alaj volim stajati u mraku, još kad imam dragu po meraku. Volio bih da me i sahrane nego da mi u kolo zabrane. Nema više pjesme, djevojaka nestala su kola sa sokaka.

Rudolf Jurić - Ča Ruda

172

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

HRVATSKO PJEVAČKO DRUŠTVO „POSAVAC“ Da je u Bosanskoj Gradišci prije stotinu i više godina bila razvijena glazbena kultura, svjedoči, pored ostalog, i djelovanje Hrvatskog pjevačkog i tamburaškog društva „Posavac“, koje je osnovano 1900. godine. Kao glavni osnivač ovog društva navodi se Mirko pl. Đurkovečki iz Windhorsta (kasnije Nove Topole), poduzetnik i zastupnik u Bosanskom saboru, a prvi predsjednik „Posavca“ bio je ljekarnik Stjepan pl. Varjačić iz Bosanske Gradiške. Iste godine kad je osnovan, „Posavac“ je gostovao u Banjaluci na poziv Hrvatskog pjevačkog društva „Nada“. Koncem slijedeće 1901. godine predsjednik „Posavca“ pozvao je Banjalučane da uzvrate posjet i nastupe sa svojim programom u Bosanskoj Gradišci. Prema navodima kroničara Banjaluke Ace Ravlića, „Posavac“ i „Nada“ su zajednički nastupili u Bosanskoj Gradišci, „dajući zajednički koncert, koji je pobudio veliko zanimanje građana nastanjenih i na lijevoj obali Save (u Staroj Gradišci, primjedba H.H.)…“ Godine 1905. Hrvatsko pjevačko društvo „Posavac“ iz Bosanske Gradiške je sudjelovalo na proslavi 30-godišnjice Hrvatskog tipografskog pjevačkog društva „Sloga“ u Zagrebu. U svečanoj povorci učestvovalo je više od 30 pjevačkih društava, među kojima 6 iz Bosne. Osim „Posavca“ to su bili: „Hrvat“ iz Brčkog, „Nada“ iz Banja Luke, „Trebević“ iz Sarajeva, „Vlašić“ iz Travnika i „Zvijezda“ iz Vareša. U okviru ove proslave gosti su imali svoje samostalne nastupe: „Svako društvo je bilo burno pozdravljeno, pa je moralo po dva, tri puta pjevati…“ navodi Pjevački vjestnik. O kasnijem radu HPD „Posavac“ u Bosanskoj Gradišci nemamo podataka sve do 1926. godine. Prema pisanju lista Svijet u Zagrebu, br. 23,4.12.1926.g. u kasnu jesen te godine, u okviru obilježavanja tisučgodišnjice hrvatskog kraljevstva, a u sklopu proslave 25. obljetnice mjesnog Hrvatskog pjevačkog društva „Posavac“, u Bosanskoj Gradišci je „u veličanstvenom okruženju građana s obje obale rijeke Save, otkriven Spomenik hrvatskim velikanima“ (kralju Tomislavu, Matiji Gupcu, Petru Zrinskom i Josipu Jurju Strosmayeru). Spomenik se nalazi na Trgu kralja Tomislava, ispred katoličke crkve Sv. Roka, gdje je kasnije izgrađen i Hrvatski dom. Autor spomenika, koji je visok 6 metara, je arh. Ivan Eckert, a četiri navedena reljefna lika na četiri strane spomenika izradio je austrijski kipar Bruno Diamant, koji je u to vrijeme boravio i u Banjaluci i tu ostavio iza sebe dosta umjetničkih djela. Početkom 1932. godine (12.veljače) održana je 23. Glavna skupština društva „Posavac“ u staroj zgradi Hrvatskog doma. U izvještaju je navedeno 173

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

da je Odbor društva, koji je izabran 24. siječnja 1931. godine, održao 37 sjednica. Na početku 1931. godine društvo je brojilo 50 podupirajućih članova. Tokom godine je otpalo 11 članova radi premještaja ili ispisa. U toku godine primljeno je 45 novih članova, tako da je društvo početkom 1932. godine brojalo 84 podupirajuća člana. U 1931. godini umro je Mirko pl. Đurkovečki u Novoj Topoli (Windhorst), „koji je bio glavni osnivač društva“. Pjevački zbor društva „Posavac“ pjevao mu je na sprovodu. U istoj godini umrla je i članica društva Leposava ud. Petković, koja je legatom ostavila društvu 500 dinara, a iz ostavštine društvo je dobilo još 500 dinara. I ova članica „Posavca“ ispraćena je pjesmom. Pjevački zbor društva izgubio je 1931. godine još dva svoja člana. Umrla je Anka Banović, supruga gosp. Ive Banovića. Bila je redovna i dobra pjevačica. Pjevala je sopran. Mladog tenoristu Karla Koliseka smrt je zatekla iste godine. Na skupštini je konstatirano da je u prošloj godini pjevački zbor redovito vježbao dva puta tjedno, „a kada je trebalo dolazili su i po nekoliko večeri uzastopce ne žaleći truda, samo da kod nastupa pokažu svoju veliku spremu na polju glazbene umjetnosti. Pokazali su kod svih nastupa da je to zbor jednog starijeg pjevačkog društva, u kojem je pjesma dugo godina uzgajana…“ Pjevačkim zborom Hrvatskog pjevačkog društva „Posavac“ ravnao je tada gospodin dr. Nikola Ćorić, direktor ovdašnje Niže realne gimnazije, sve do 4. prosinca 1931. godine kada je premješten u Gospić za direktora tamošnje Velike gimnazije. Bio je zborovođa ovog društva 6 godina. Njemu treba zahvaliti na napretku ovog pjevačkog zbora. Još treba napomenuti da

174

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

je kroz čitavo to vrijeme radio besplatno. Gospodina Nikolu Ćorića zamijenio je gospodin Slavko Kesić, koji je i ranije vodio ovaj zbor. Hrvatski pjevački savez u Zagrebu, čiji je član bio i „Posavac“ , odlikovao je u prošloj godini Diplomom za požrtvovan rad od 30 godina na polju glazbene umjetnosti predsjednika HPD „Posavac“ gospodina Jakova Pašalića. Istom diplomom je odlikovan i zborovođa gospodin Nikola Ćorić. Osim navedenih, Hrvatski pjevački savez odlikova je sa:

Srebrnom lovorovom zvijezdom slijedeće članove HPD „Posavac“: - gđu Leposavu Zamola za 20-godišnji pjevački rad; - gđu Danicu Mostarčić za 20-godišnji pjevački rad; - gđu Luciju Liović za 18-godišnji pjevački rad; - gđicu Felu Katušić za 12-godišnji pjevački rad; - gđu Julku Džaja za 12-godišnji pjevački rad.

Zlatno odlikovanje dobili su: - gosp.Markan Mostarčić za 20-godišnji pjevački rad; - gosp. Ante Džaja za 20-godišnji pjevački rad; - gđa Olga Kolisek za 10-godišnji pjevački rad; - gđica Fina Balvanović za 10-godišnji pjevački rad;

Srebrno odlikovanje dobili su: - gosp. Slavko Kesić za 10-godišnji pjevački rad; - gosp. Ivo Banović za 10-godišnji pjevački rad;

175

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

- gosp .Ivan Zamola za 10-godišnji pjevački rad; - gosp. Hugo Zamola za 10-godišnji pjevački rad; - gđica Branka Katušić za 5-godišnji pjevački rad; - gđica Zora Jurišić za 5-godišnji pjevački rad; - gđica Marija Banović za 5-godišnji pjevački rad; - gđica Tonka Kurtović za 5-godišnji pjevački rad.

Za odbornički rad odlikovani su Falerovom počasnom kolajnom: -gosp. Franjo Balvanović za 30-godišnji rad; - gosp. Mato Liović za 30-godišnji rad; - gosp. Ivo Dujlović za 10-godišnji rad; - gosp. dr. Nikola Bilogrivić za 10-godišnji rad; - gosp. dr.Ivan Šurkić za 10-godišnji rad; - gosp. Nikola Kuliš za 10-godišnji rad. Pjevački zbor Hrvatskog pjevačkog društva „Posavac“ broji 36 članova, a u prošloj godini otpjevao je 16 starih i 16 novih pjesama. U idućem broju: OSTALE AKTIVNOSTI HPD “POSAVAC Preuzeto iz knjige . “GRADIŠKE HISTORIJSKE TEME, Orahova, Dubrave, gimnazija ...” autora Husrefa Hadžialagića tiskana u Rijeci 2007. godine.

176

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PREDSTAVLJAMO VAM

PAKAO SRPSKOG LOGORA STARA GRADIŠKA 1991. GODINE Vlado Radošić je godinama, kao policajac u mirovini, pedantno bilježio i prikupljao svjedočanstva i dokumentaciju iz 1991. godine, vremena kada je starogradiški kazamat u svoje zidne i samice ponovo vratio strah, jauke, patnju i smrt. Općina Stara Gradiška i Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata Nova Gradiška zajednički su u utorak, 27. studenoga 2012 godine predstavili knjigu “Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. godine”. Autor knjige Vlado Radošić, sudionik Domovinskog rata, pripadnik specijalne jedinice policije „ZEBRE“ Nova Gradiška, potom zasebne jedinice policije „JADRAN“ te temeljne i krim. policije, ovu je knjigu napisao na temelju originalnih dokumenata i izjava logoraša

AUTOR KNJIGE VLADO RADOŠEVIĆ (DESNO) S GENERALOM I MLADENOM MARKAČ (LIJEVO) A U POZDANI JE MICAN

177

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

koji su bili zatočeni u vrijeme srpske okupacije u logoru/zatvoru Stara Gradiška. Promociji održanoj u Domu kulture u Staroj Gradiški bilo je nazočno više od 500 ljudi, preživjelih logoraša, branitelja, političara, pripadnika Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, učenika Industrijsko - obrtničke škole Nova Gradiška, učenika područne škole Stara Gradiška, a poseban gost bio je general Mladen Markač koji je prije desetak dana doša iz haaškog zatvora. Uz navedene, knjigu su predstavili i o njezinoj vrijednosti i važnosti govorili Velimir Paušić, načelnik Općine Stara Gradiška, Vlado Marić, izaslanik predsjednika RH i član Savjeta za hrvatske branitelje, župan Brodsko-posavske županije dr. Danijel Marušić, predsjednik Udruge Specijalne policije Josip Klem, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora prof. Danijel Rehak, recenzent prof. Mato Rupić, prof. Janja Sekula, urednik Tomislav Šulj, pukovnik Ivica Pandža – Orkan, a o strahotama zatočeništva u logoru Stara Gradiška je svjedočio Antun Pelivanović iz Novske. Upravo o vremenu Domovinskog rata i događanjima u zidinama starogradiškog kazamata piše Vlado Radošić u knjizi o kojoj su na promociji govorili povjesničari iz Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Kako je rekao recenzent prof Mato Rupić, od ukupno 7.624 logoraša koji su bili u srpskim koncentracijskom logorima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj NASLOVNICA KNJIGE 178

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Gori, u Staroj Gradiški ih je bilo 377. Dio njihovih sudbina i stradanja argumentiran je knjizi pedantnog bivšeg policajca. Teške su to priče, rekao je urednik knjige prof. Tomislav Šulj, koje, smatra, da ih unatoč tome treba pričati, posebno mladima. Kako je kazala prof. Janja Sekula, knjiga svojim sadržajem i originalnim dokumentima govori o zapadnoslavonskom ratištu, srpskoj pobuni i SDS-u koji ju je vodio. Smatra da knjiga sadrži obilje vjerodostojnog materijala za istraživače Domovinskog rata. Prije same promocije knjige upriličeno je polaganje vijenaca i odavanje počasti svim poginulim braniteljima i žrtvama zatočeništva, te obilazak prostora nekadašnjeg logora. Nakladnik spomenute knjige je Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata „Zebre“ Nova Gradiška, a domaćin premijerne promocije bila je općina Stara Gradiška, jer će knjiga u tijeku 2013. godine biti predstavljena brojnim građanima diljem Hrvatske. Putom sadržaja – kazala ove knjige možemo pratiti što ova knjiga obrađuje: Uvod, Logori i zatvori za Hrvate s okupiranog područja zapadne Slavonije, Srpska okupacija zapadnog dijela općine Nova Gradiška 1991. godine, Štab “TO Okučani” i “SUP Okučani”, zatvor

ONI SU PREŽIVJELI STRAHOTE SRPSKOG LOGORA STARA GRADIŠKA

179

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

u Okučanima, Logor “Stara Gradiška, Logoraši zatvoreni u rujnu 1991. godine, Logoraši zatvoreni u listopadu 1991. godine, Logoraši zatvoreni u studenome 1991. godine, Logoraši zatvoreni u prosincu 1991. godine, Knjiga izvješća događaja u logoru “Stara Gradiška”, Iz dnevnika pripadnika “Belih orlova”, popis ubijenih i nestalih logoraša, Popis pripadnika “Stanice milicije Stara Gradiška”, Popis istražitelja u logoru “Stara Gradiška” Popis liječnika koji su opružali pomoć logorašima, Popis osoba koje su privodile civile, Popis vojne policije banjalučkog korpusa, JNA u logoru “Stara Gradiška”, Popis “oficira bezbednosti JNA” i drugih vojnih osoba koji su vodili istrage i saslušanja logoraša u logoru “Stara Gradiška”, Zaključak, Izvori i literatura, Bilješka o autoru i Zahvala. Nakladnik knjige je Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata “Zebre” Nova Gradiška, recezent prof. Mato Rupić – Hrvatski memorijalni dokumentarni centar Domovinskog rata, urednik Tomislav Šulj, lektor Dubravka Sremac Kit – profesor hrvatskog jezika i književnosti, a grafički ju je oblikovala Josipa Kuharić. Tiskala ju je tiskara Arca d.o.o. Nova Gradiška u 1.000 primjeraka. Zašto je nama Dolincima i Bosanskogradišćanima zanimljiva ova knjiga? Zbog toga što su mnogi ni krivi ni dužni robijali u ovom logoru. Na žalost neki su izišli iz njega kao doživotni invalidi a neki su ubijeni bez suđenja. Donosime kraće životopise nekih osoba s dolinskih i bosanskogradiških prostora koje su osjetile sve strahote PAKLA SRPSKOG LOGORA STARA GRADIŠKA 1991. GODINE VONIÆ NEDJELJKO, sin oca Pavla i majke Mare r. Tomić, civil, r. 26.08.1968., iz Donje Doline, općina Bosanska Gradiška, Hrvat. Uhićen dana 09.10.1991. godine u mjestu Donja Dolina, općina Bosanska Gradiška, od strane pripadnika „TO Bosanska Gradiška“, doveden u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška“. Smješten u samicu br. 19, gdje je boravio do 07.12.1991. godine, kada je zajedno s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani“, u zgradu „SM Okučani“ pod nadzorom pripadnika „SM Okučani“. U zatvoru „Okučani“ boravio je do 24.12.1991. kada je s još 11 preživjelih zatvorenika ponovno doveden u logor „Stara Gradiška“ na IV.odjel pod nadzorom pripadnika Vojne policije banjalučkog korpusa 180

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

JNA, gdje je boravio do 15.01.1992. godine kada je posredovanjem Međunarodnog komiteta Crvenog križa pušten na slobodu. Za vrijeme boravka u zatvoru i logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan i prisiljavan na obavljanje poslova SPOMEN PLOČA NA GROBLJU GRADINA U DONJOJ DOLINI unutar logora.Vonić Nedjeljko ubijen je dana 18.02.1992. godine od strane pripadnika „Vojske Republike Srpske“ u rijeci Savi prilikom bijega iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku. ÈEGRLJ LUKA, sin Ante, civil, rođen 19.03.1958. godine u Donjoj Dolini, iz Brestovčine, općina Bosanska Gradiška, Hrvat. Uhićen dana 06.10.1991. god. u obiteljskoj kući u Brestovčini od strane pripadnika „SUP-a Okučani“. Doveden u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška“, smješten u samicu br. 12, gdje je boravio do 07.12.1991. godine kada je s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani“, u zgradu „SM Okučani“, pod nadzorom paravojnih pripadnika „SM Okučani“. U zatvoru „Okučani“ boravio je do 24.12.1991. godine kada je s još 11 preživjelih zatvorenika ponovLUKA ČERGLJ no doveden u logor „Stara Gradiška“, na IV.odjel pod nadzorom pripadnika Vojne policije banjalučkog korpusa JNA, gdje je boravio do 15.01.1992. godine kada je posredovanjem predstavnika Međunarodnog komiteta Crvenog križa pušten na slobodu. Za vrijeme boravka u zatvoru i logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan, a zbog čega mu je ukazivana liječnička pomoć. 181

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

MAJDANDŽIÆ DRAGO, Jose, civil, rođen 17.09.1945. godine, iz Kozinaca, općina Bosanska Gradiška, Hrvat, uhićen u Bosanskoj Gradiški, doveden po „Vojnom policajcu“, Makiviću u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška“ s vidljivim povredama u predjelu lica, smješten u samicu br. 1. Istog dana u 12.45 sati prilikom nadzora samica od strane pripadnika „SM Stara Gradiška“, pronađeno je mrtvo tijelo Drage Majdandžića. Mrtvo tijelo pregledano je po poručniku doktoru Regoda Mladenu, koji je konstatirao smrt. Dana 30.11.1991. godine u 09.30 sati po „vojnicima JNA“ Dragović Radinku i Branku (prezime nepoznato) mrtvo tijelo Drage Majdandžića prevezeno je na obdukciju u Banja Luku. Posmrtni ostaci Drage Majdandžića sahranjeni su na groblju u Bosanskoj Gradiški. SANJICKI DARKO, Josipa, civil, r. 11.11.1967. godine, iz Bosanske Gradiške, D. Obradovića br. 29, Hrvat. Uhićen dana 21.09.1991. godine u mjestu Gornji Podgradci, općina Bosanska Gradiška, od strane „Milicije SAO Krajine“. Tjelesno je zlostavljan do 22.09.1991. godine, a potom je doveden u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška“. Smješten u samicu br. 19, gdje je boravio do 07.12.1991. godien kada je s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani“ pod nadzorom pripadnika „SM Okučani“. Dana 22.12.1991. godine iz zatvorske ćelije odveden je od strane Teodorčević Dragana, zvanog „Macola“ i više nije vraćen u ćeliju. Dana 24.10.1996. godine prilikom ekshumacije, u bunaru, na staroj benzinskoj pumpi Okučani, uz auto-cestu, Zagreb-Lipovac pronađen je leš NN SANJICKI DARKO muškarca, a DNA analizom u Zavodu za sudsku medicinu Zagreb, utvrđeno je da se radi o tijelu Sanjicki Darka. Dana 20.03.2009. godine Zavod za sudsku medicinu Zagreb, Re broj: 60.922-1247/1996, izdao je „prijavu činjenice smrti“ na ime Sanjicki Darko s uzrokom smrti „TRAUMA CAPITIS“ - nasilna smrt. Posmrtni ostaci Sanjicki Darka sahranjeni su na gradskom groblju Nova Gradiška. Za vrijeme boravka u logoru svakodnevno je, tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan, a zbog čega mu je ukazivana liječnička pomoć. TOMLJENOVIÆ MIRKO iz Bosanske Gradiške, Potkozarska br. 50/I, rođe 07. 07. 1946. godine od oca Vladimira, civil, Hrvat. Uhićen dana 30. 09. 1991. godine u obiteljskoj kući u mjestu Bosanska Gradiška 182

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

od strane pripadnika „SM Stara Gradiška“. Doveden u logor „Stara Gradiška, iz Bosanske Gradiška pod nadzorom istih, smješten u samicu br. 22, gdje je boravio do 07.12.1991. godine kada je s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani“, u zgradu „SM Okučani“ pod nadzorom pripadnika „SM Okučani“. Istu večer iz ćelije izveden od strane Šućur Miroslava, pripadnika „SM Okučani“, odveden u prostoriju gdje je tjelesno zlostavljan od strane Šućur Miroslava, TOMLJENOVIĆ MIRKO Rakonić Zdravka, Borjanić Slobodana zvanog „Jordan“, Petković Nebojše, Guskić Predraga, Buvač Slobodana, a potom vraćen u ćeliju, gdje je istu noć i preminuo. Dana 24.02.1992. godine u mjestu Dragalić, općina Nova Gradiška, prilikom razmjene između hrvatske i srpske strane, razmijenjena su NN tijela (leševi) i sahranjeni kao NN lica na groblju u Slavonskom Brodu. Tijekom 2009. godine izvršene su ekshumacije sahranjenih tijela, a DNA analizom identificirano je tijelo Mirka Tomljenovića. Dana 29.03.2009. godine Zavod za sudsku medicinu Zagreb, Re broj:77.454-308/2009, izdao je „prijavu činjenice smrti“ na ime Mirko Tomljenović s uzrokom smrti „MORS E CAUSA IG – NOTA – NASILNA SMRT”. Posmrtni ostatci Mirka Tomljenovića sahranjeni su na gradskom groblju Nova Gradiška. STRILIÆ PETAR, Stjepana, civil, r. 20.11.1949. godine, iz Bukovca, općina Bosanska Gradiška, Hrvat. Uhićen u obiteljskoj kući u mjestu Bukovac, od strane pripadnika „SM Stara Gradiška“, doveden u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom istih. Smješten u samicu br. 11, gdje je boravio do 07.12.1991. godine kada je zajedno s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani“, u zgradu „SM Okučani“pod nadzorom pripadnika „SM Okučani“. U zatvoru „Okučani“ boravio je do 24.12.1991. godien kada je s još 11 preživjelih zatvorenika ponovno doveden u logor „Stara Gradiška“ na IV.-odjel pod nadzorom Vojne PETAR STRILIĆ policije banjalučkog korpusa JNA, gdje je boravio do 15.01.1992. godine kada je posredovanjem Međunarodnog komiteta Crvenog križa pušten na slobodu. Za vrijeme boravka u za183

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

tvoru i logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan. PUJIÆ IVO, Petra, maloljetnik-civil, r. 20.11.1973. godine, iz Čatrnje br. 57, općina Bosanska Gradiška, Hrvat. Uhićen dana 16.10.1991. u obiteljskoj kući u Čatrnji od strane pripadnika „SM Stara Gradiška“. Doveden u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom istih, smješten u samicu br. 22, gdje je boravio do 17.10.1991. godine kada je pušten na slobodu. Za vrijeme boravka u logoru, tjelesno je i psihički zlostavljan. KITAROVIÆ, (udana Zdravković) TONA, zvana „Tonka“, Linarda, civil, r. 24.06.1937. godine iz Bosanske Gradiške, Hrvatica. Uhićena dana 26.09.1991. godine u svom stanu u Bosanskoj Gradiški, od strane Mome Tendžerića pripadnika „SM Stara Gradiška“. Dovedena u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom istih formacija, smještena u samicu br. 10, gdje je boravila do 06.11.1991. godine kada je puštena na slobodu. Za vrijeme boravka u logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljana te prisiljavana na obavljanje poslova unutar logora. BEHLIÆ NURHAN, civil, iz Bosanske Gradiške, Musliman. Uhićen dana 30.10.1991. godine u Bosanskoj Gradiški, od strane Vojne policije JNA, doveden u logor „Stara Gradiška“, pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška“. Smješten u samicu br. 22, gdje je boravio do 31.10.1991. godine kada je pušten na slobodu. SEJRANOVIÆ KEMAL, Jakuba, zvani „Kemo“, civil, r. 31.01.1950. godine, iz Bosanske Gradiške, Musliman. Uhićen dana 17.10.1991. godine na području Bosanske Gradiške od strane pripadnika „SM Stara Gradiška“, doveden u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom istih. Smješten u samicu br. 1, gdje je boravio do 05.12.1991. godine kada je odveden na IV.-odjel logora pod nadzorom pripadnika Vojne policije banjalučkog korpusa JNA. U logoru „Stara Gradiška“ boravio je do 15.01.1992. godine kada je posredovanjem predstavnika Međunarodnog komiteta Crvenog križa pušen na slobodu. Za vrijeme boravka u logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan. TABAKOVIÆ EMIR, civil, iz Bosanske Gradiške, Musliman. Uhićen dana 26.09.1991. godine na području Bosanske Gradiške, od strane pripadnika „SM Stara Gradiška“, doveden u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom istih. Smješten u samicu br. 1, gdje je boravio do 16.10.1991. godine kada je pušten na slobodu. Za vrijeme 184

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

boravka u logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan. MERDANOVIÆ ENES, civil, iz Bosanske Gradiške, Musliman. Uhićen dana 26.09.1991. godine na području Bosanske Gradiške, od strane pripadnika „SM Stara Gradiška“, doveden u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom istih. Smješten u samicu br. 15, gdje je boravio do 16.10.1991. godine kada je pušten na slobodu. Za vrijeme boravka u logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan. RAMIÆ HASAN, civil, iz Bosanske Gradiške, Hasana Brkića br. 1., Musliman. Uhićen dana 13.11.1991. godine u Bosanskoj Gradiški, od strane pripadnika Vojne policije JNA, doveden u logor „Stara Gradiška“ pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška“. Smješten u samicu br. 1, gdje je boravio do 05.12.1991. godine kada je odveden na IV.-odjel logora pod nadzorom pripadnika Vojne policije banjalučkog korpusa JNA, gdje je boravio do 15.01.1992. godine kada je posredovanjem predstavnika Međunarodnog komiteta Crvenog križa pušten na slobodu. Za vrijeme boravka u logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i druge načine zlostavljan, a zbog čega mu je ukazivana liječnička pomoć.Zahvalni smo autoru ove knjkige gosp. Vladi Radošiću što nam je podario neprocjenjeno bogatstvo i želimo mu mnogo uspjeha u daljnjem radu a naročito na priopremi II. dijela ove knjige gdje ćemo se također susresti s imenima pojedinih Dolinaca.

PRESLIKA KNJIGE BORAVKA OSUĐENIH OSOBA U SAMICI U LOGORU STARA GRADIŠKA

185

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SJETIMO SE NAŠIH STARIH

IZ OBITELJSKIH ALBUMA “EVO OVO SU NAŠI DRAGI KOJI SU ŽIVJELI U NEKOM VREMENU, NA NAŠIM PROSTORIMA. TO SU LJUDI KOJI SU SVOJIM POSTOJANJEM I SVOJIM RADOM STVORILI DOLINU KAKVE SE SJEĆAMO. ONI SU DALI NAS I NITKO NE MOŽE REĆI DA NISU POSTOJALI!”

PAVLE VONIĆ (1900. - 1947.) DRŽI U RUCI BILJEŽNICU U KOJOJ JE BILJEŽIO OVRŠENU PŠENICU – UŠUR, A NA MAŠINI MAJSTOR ANTO STOJIĆ (1900.- 1945.). OSTALE OSOBE NA SLICI SU NEPOZNATE. AKO IH NETKO PREPOZNA, OČEKUJEMO DA NAM SE JAVE. SLIKA JE NAČINJENA 1939. GODINE.

FLORIJAN ORŠULIĆ (1932. - 1991.), NJEGOVA MAJKA ANA (1910.- 1980.) I SUPRUGA RUŽA R. STOJIĆ (1929. - 2011.) KĆI ANTE STOJIĆA NA GORNJOJ SLICI. SLIKA JE NAČINJENA U BOSANSKOJ GRADIŠCI 1951. GODINE.

186

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

NAŠI AKADEMICI

USPJEŠNA DJECA NAŠIH DOLINACA DIJANA KNEŽEVIĆ rođena je 22. travnja 1985. godine u Novoj Gradiški, po zanimanju liječnica, djelatnik Opće bolnice Nova Gradiška. Kćer je Darka i Štefice, a unuka Luke Knežević i Mare rođene Terzić. Luka je rođen 1935. godine, a Mara 1930. u Donjoj Dolini. Otac Darko je također rođen u Donjoj Dolini 1961. godine. Djed Luka je još davne 1965. „trbuhom za kruhom“ otišao raditi u Njemačku, a onda je cijela obitelj 1967. preselila u Novu Gradišku i tu žive sve do danas. Moj otac se ovdje školovao i osnovao obitelj, 1982. godine se oženio sa Šteficom Pajdić iz Vrbja. U Novoj Gradiški sam pohađala Osnovnu školu „Mato Lovrak“ te završila Gimnaziju. S obzirom da sam bila odlična učenica, više naklonjena prirodnim znanostima, puna interesa i entuzijazma za napredovanjem odlučila sam upisati Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu što sam i uspjela nakon položenog prijemnog ispita 2004.g. Studij je zahtijevao puno napora, truda i upornosti, s čime sam se uspješno uhvatila u koštac te diplomirala u srpnju 2010.g. Nakon završenog pripravničkog staža i položenog državnom ispita zaposlila sam se u našoj bolnici u Novoj Gradiški. Trenutno sam na specijalizaciji iz Opće interne medicine koju obavljam u KBC Zagreb. Područja interesa su mi kardiologija i nefrologija. Moja sestra Sandra, rođena 1990. g., studentica je Menadžmenta Veleučilišta u DIJANA KNEŽEVIĆ Slavonskom Brodu. Pri kraju je 187

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PROMOCIJA, MED. FAKULTET ZAGREB

trogodišnjeg studija te se nada da će po završetku uspjeti naći nekakav posao u struci što je danas veliki problem, a pogotovo u manjim gradovima poput našega. Iako sam rođena ovdje, za Dolinu me vežu moji djed i baka, tata i ostala rodbina. Rado mi pričaju o kraju gdje su se rodili, o svim lijepim i ponekad manje lijepim sjećanjima. Redovito pročitam „Suzu Dolinsku“ i suosjećam sa svim našim ljudima koji su prognani iz svojih domova. Neka im dragi Bog podari sreću, zdravlje i da im snage za miran i sretan život u lijepoj našoj Hrvatskoj.

Puno pozdrava svima!

188

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

NATAŠA VIDIĆ - rođena sam 4. lipnja 1987. godine u Bosanskoj Gradiški, od Zdravka i Dobrile Vidić rođ. Dakić. Do pete godine živjela sam u Novom Selu. U rujnu 1992. zbog ratnih okolnosti s roditeljima odlazim u Hrvatsku, potom u München (Njemačku). U svibnju 1993. selimo se u Italiju gdje u rujnu iste godine upisujem prvi razred osnovne škole u San Roccu di Piegara (Verona). U sedmom razredu selimo se u Grezzanu (Verona), gdje završavam osnovnu školu. Od 2001. do 2006. godine pohađala sam srednju školu u znanstvenoj gimnaziji, smjer tehnologija - Liceo Scientifico “G. Fracastoro” indirizzo Tecnologico u Veroni. Moje srednjoškolsko obrazovanje nije obilježeno samo odličnim ocjenama nego i značajnim sportskim uspjesima u rukometu i atletici. Po završetku srednje škole upisujem Građevinski fakultet - Facoltà di Ingegneria Edile u Padovi, gdje sam uz studij radila na promociji i prodaji maslinovog ulja i vina za tvrtku Redoro s.r.l. Godine 2010. završavam preddiplomski studij i stječem trogodišnju diplomu, dok 2012. stječem magistarsku diplomu i akademski naziv DOTTORE IN ARCHITETTURA E INGEGNERIA EDILE. Iste godine sam osvajila nagradu Territorio per Azioni u Padovi i položila državni ispit te stekla pravo upisa u državnu komoru inženjera - Ordine degli Ingegneri di Verona, kao prvi stranac. Nakon odrađenog staža, zaposlila sam se u istom privatnom tehničkom studiju arhitekture, gdje i trenutno sa zadovoljstvom radim. Povremeno projektiram za lokalnu tvrtku koja se bavi proizvodnjom mramora i granita. 189

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

NATALIJA VONIĆ je rođena 24. travnja 1985. godine u Bosanskoj Gradiški, kćer Dobrice i Ivanke rođ. Kalizan. Prve tri godine svoga života provodi u Novom Selu, pa se s roditeljima seli u Novsku, gdje živi sve do početka rata. Godine 1991. odlaze u Austriju. Nakon završene osnovne i srednje škole (ekonomski smjer) u Donjoj Austriji, godine 2005. upisuje bakalaureat na Sveučilištu u Beču, smjer pismeno i usmeno prevođenje za njemački, bosanski/hrvatski/srpski i engleski jezik. Po završetku istog nastavlja s masterskim studijem na istom fakultetu (isti smjer), diplomira 2013. godine i steče akademsku titulu MASTER OF ARTS. Od 2007. godine radi u prevoditeljskom uredu u Beču i stoji na raspolaganju glede prevodilačke, pravne i druge pomoći svima, a naročito našim Dolincima.

190

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

GABRIJELA VIDIĆ - rođen sam 1. kolovoza 1987. godine u Bosanskoj Gradiški, međutim zbog pogreške koja se dogodila prilikom izrade hrvatske domovnice i rodnog lista svugdje u dokumentaciji se Gornja Dolina navodi kao moje rodno mjesto. Rođena od oca Dragana i majke Suzane Vidić (rođ. Oršulić), svoje djetinjstvo do pete godine provela sam u Gornjoj Dolini. Zbog ratnih okolnosti 1992. godine odlazimo iz Gornje Doline prvo u Hrvatsku, potom u Njemačku. U Njemačkoj sam u tri različite osnovne škole s odličnim uspjehom završila prva četiri razreda osnovne škole. No kako smo u Njemačkoj boravili kao izbjeglice, 1998. godine se vraćamo u Hrvatsku gdje u Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Novoj Gradiški završavam ostatak svog osnovnoškolskog obrazovanja. 2002. godine upisujem Ekonomsku školu u Požegi, smjer Hotelijersko-turistički tehničar. Tijekom srednje škole uspješno sam sudjelovala na brojnim natjecanjima iz njemačkog jezika. 2006. godine kao prva na prijemnom ispitu upisujem preddiplomski sveučilišni studij Kultura i turizma na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti, Sveučilište u Zadru, potom na istom Odjelu diplomski sveučilišni studij Poduzetništvo u kulturi i turizmu. Tijekom preddiplomskog i diplomskog studija izlagala sam i sudjelovala u organizaciji nekoliko međunarodnih znanstvenih konferencija. Također sam sudjelovala i na mnogim stručnim usavršavanjima i seminarima. 2011. godine dodijeljena mi je Rektorova nagrada Sveučilišta u Zadru. U rujnu 2012. godine diplomirala sam među 10% najboljih studenata i stekla akademski naziv magistra ekonomije. U prosincu iste godine upisujem doktorski studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Ekonomija. Od 1. travnja 2013. godine zaposlena sam kao suradnik u nastavi - asistent na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti na Sveučilištu u Zadru.

191

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ALEN ORŠULIĆ je rođen 20. siječnja 1990. godine u Šempetru pri Novoj Gorici (Slovnija) od oca Ive rođenog u Novom Selu i majke Gordane r. Grobenski iz Koprivnice. Osnovnu školu “Fran Erjavec” pohađa u Novoj Gorici od školske godine 1997/1998. do 2004/2005. Kao zanimiljivost istakao bih kako sam bio zadnja generacija kojoj je Osnovna škola trajala 8 godina - razreda, jer sada traje 9 godina. Od školske 2005/2006 do 2009/2010. godine pohađam Tehničku gimnaziju u Novoj Gorici. Škola se zvala TŠC (Tehniški šolski center) Nova Gorica. Po završetku gimnazije se upisujem na Univerzitet smjer Fizika I. Taj program traje 3 godina, zato što je kod nas svugdje bolonski sustav. Na Institutu “Jozef Stefan” u Ljubljani diplomirao i stekao akademsku titulu INŽINJER FIZIKE. Iduće godine namjeravam upisati magisterij, a tada ćemo se opet vidjeti u “Suzi dolinskoj”.

192

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

IZ RJEČNIKA UČE STIPE RIJEČI SU KAO I LJUDI: “ŽIVE, OSTARE I UMRU“ prof. dr. Anto Ćosić

-Aaba adet aferim ajziban (njem. Eisenbahn) akšam alajbeg alodij an(nj)fort an, amišta ambar ambra amerikanka amper aps astal (mađ. Asztal) asura, hasura, rogozina ašikovati (tur.) aščija ašlama avizirati (tal. avisio) avlija (tur. Avlu, gr. Aule) auzlog (njem. Auslage)

domaće sukno običaj bravo vlak prvi mrak starješina posjednika u Turskoj slobodan pogled prolaz ispod kuće u dvorište ham, konjska oprema za vuču dvorišna zgrada, spremište za žito i kukuruz mirisna lučevina velika ručna pila za obaranje drveća vedro, kabao pritvor stol pokrivač od rogoza, lana ili konoplje, plahta od gruba tkanja udvarati se, ljubakati, ljubovati kuhar trešnja obavijestiti, anvijestiti dvorište izlog

193

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ZA ONE KOJI SEBI ŽELE POMOĆI

KISELI KUPUS - HRANA ZA SNAŽAN IMUNITET U našim krajevima oduvijek postoji tradicija kiseljenja kupusa ili zelja. Kiseli kupus je našim precima bio jedna od glavnih zimskih namirnica i izvor vitamina C. Danas još uvijek slijedimo tradiciju spravljanja kiselog kupusa za zimnicu. Istina je da mnoge tradicije izumiru, ali ovoj se to ne bi smjelo dogoditi, jer je kiseli kupus izuzetno hranjiv i ljekovit.

Bogatstvo kiselog kupusa Kiselo zelje oduvijek je bilo cijenjeno, posebice kao lijek. Način njegove pripreme potječe od Slavena, a koristi se i dan danas. Poznato je da je moreplovac James Cook svoju posadu hranio kiselim kupusom za prevenciju od opasnog skorbuta. Sebastian Kneipp njime je liječio dijabetes, giht, opekline i upale. Ljekovitost kiselog zelja nadilazi ljekovitost mnogih poznatih biljaka. Sto grama sirovog kiselog kupusa sadrži čak 20 mg vitamina C. Slijede vitamin A, folna kiselina, magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij, natrij, balastne tvari i bjelančevine. Odličan je izvor vitamina B12, zbog toga se posebno preporučuje vegetarijancima i veganima. Crveno zelje je i do sedam puta ljekovitije od bijelog, a njegova boja ukazuje da sadrži i ljekovite antocijanine.

Lijek za probavni sustav Ono po čemu se kiselo zelje razlikuje od sirovog su probiotičke bakterije.

194

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Kiseli kupus je izvorna fermentirana hrana prirodno bogata probiotičkim kulturama. Zbog toga je kiselo zelje jako bitno u liječenju bolesti prouzrokovanih disbalansom crijevne flore, posebice nakon terapije antibioticima ili kemoterapije. Blagotvorno djeluje na želudac i crijeva, na njihovu mikrofloru i na peristaltiku, čime pogoduje probavi. Pomaže i u probavljanju masnih obroka, te ubrzava metabolizam što pospješuje izlučivanje štetnih tvari iz organizma te čisti i regenerira jetru. Tako čisti krv, usporava starenje i jača otpornost organizma.

Zacjeljuje rane i opekline Kiselo zelje pospješuje zarastanje rana, a djeluje i kod reume i upale vena. Lokalno ga možete koristiti za ublažavanje svrbeža na koži uslijed različitih alergijskih upala, manjih opekotina i uboda insekata, posebno pčele ili ose. Na zahvaćeno mjesto stavite oblog od lista kiselog zelja i omotajte ga zavojem ili gazom. Imate li glavobolju, na čelo položite list kiselog kupusa i omotajte ga gazom. Za podizanje raspoloženja te općenito dobro zdravlje, svaki dan pojedite dvije do tri žlice naribanog kiselog zelja. Ljudi koji konzumiraju puno kiselog kupusa jači su i otporniji na bolesti. Zbog toga se kiseli kupus posebno preporučuje starijim osobama, osobama s oslabljenim imunitetom i djeci.

Blagodati soka kiselog kupusa Rasol - sok kiselog zelja – ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje. Bogat je vitaminima C, E, K i B, kao i vitaminom U, jednim od najrjeđih vitamina, važnim za liječenje čira na želucu i dvanaestercu. Vrlo je popularan narodni recept za liječenje nagluhosti pomoću rasola. Navečer, prije spavanja, namočite vatu u rasol od zelja i stavite je u uho. Tako spavajte i izvadite je ujutro. Između ostalog, rasol djeluje protiv gljivica i bakterija, štiti od upala, pomaže kod čira i liječi mamurluk.

195

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

Kiselo zelje u kulinarstvu Da biste iskoristi sve hranjive tvari u kiselom kupusu konzumirajte ga sirovog, kao i njegov rasol. Najzdraviji je u obliku salate uz dodatak bučinog ulja. Osim toga, možete ga kuhati, pržiti, peći, pirjati i kombinirati sa žitaricama, na primjer ječmom. Priprema kiselog kupusa 15 kg zelja 0,5 kg soli šest lovorovih listova žlica papra u zrnu komadići dunje radi žuće boje po izboru ljupčac, kim, komorač, vinova loza ili jabuke U plastičnu bačvu složite red rezanog zelja, a zatim red soli i začina. Nastavite tako dok sve ne potrošite. Sve zalijte vodom dok ona prekrije zelje i hermetički zatvorite. Prvo držite zelje na sobnoj temperaturi dok se ne ukiseli, za što je potrebno oko mjesec dana. Zatim ga premjestite na hladno mjesto poput podruma i čuvajte na temperaturi ne većoj od pet stupnjeva. Ako bačva nije puna do vrha, napunite najlonsku vreću vodom i stavite je kao uteg na zelje, da ga pritišće.

Trodnevna dijeta od zelja S ovom dijetom možete izgubiti do tri kilograma u tri dana, i pritom detoksicirati organizam. Prvi dan pojedite do kilogram i pol kiselog zelja raspoređenog u obroke. Pijte puno vode s nekoliko kapi limuna. Drugi dan za užinu pojedite pola kilograma zelja, komadić kruha i nekoliko žlica svježeg sira. Za ručak ponovite, ali u zelje dodajte jabuke narezane na kockice. Za večeru zelju dodajte dva kuhana krumpira, pet grama maslaca, malo luka i kima (ili nekoga drugog začina prema želji) i sve to malo prepecite. Trećeg dana iskombinirajte jelovnike prvih dvaju dana kako vam najbolje odgovara 196

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ZABAVNA STRANICA A AĆ

JED. GRČKO MALTA OD AM. SLOVO DRŽAVA

SAD SMO ...

ŠA....

ČILI

ŽENSKO IME

OZ. AUTO INDIJANAC ŠKOLE

20 G OD SMRTI

suza dolinska

ISTINA (LAT.) RUMUNJSKA ČESTO SE SELI

GRAD NA MORU

M. Š. BIO JE

POTVRDNA RJ.

MJESTA VARA

KOJI TOKARI

LOS ANGELES

... PAPIRA

AMERIKANCI

Ž. IME

suza dolinska

ŠIPAK

AMMO DOMINI AUSTRIJA OS

PJESNIK VEZNIK UJEVIĆ

SLOVEN. PIĆE ITALIJA

VENERA

U VINU JE ISTINA

ZANATI

SEKUNDA

suza dolinska

VOLT AMPER OZLJEDA

DIVLJA MAČKA

ŠVICARSKA SVE U REDU

1 OD KOMP. U GNOJI.

NOĆ I POTVRDA Č

MIR BEZ M

AUTO OZ. ZA NAŠICE

MUŠK. IZ ILOKA

suza dolinska

OSVJEŽAVAJUĆE PIĆE

RJEŠENJA IZ PROŠLOG BROJA: DOLINI, ABEL, LOVA, J, SIRANA, I, OD, ATINA, IDAHO, H, L, I, OL, PY, J, LI, PAN, G, ON, ROM, OSI, ORO, OKO, T, ZINKA KUNC, O, A, ROE, TALAS JESTE LI ZNALI...? Prije 4.000 g. u Babilonu je bio običaj da otac mlade opija zeta mjesec dana poslije svadbe. Piće je bilo vrsta piva dobivenog od meda...Otuda potiče izraz “medeni mjesec’’ ili na engleskom “honeymoon’’...... Sove su jedine ptice koje vide plavu boju. Civilizirani svijet, od proteklih 3.500 godina povijesti, samo 230 godina je imao mir..!!? Najveće drvo na Zemlji ,,Sherman’’ drvo koje se nalazi u Nacionalnom parku sekvoja u SAD. Visina mu je 91m, a najveći promjer mu je 12 m. Kikiriki se koristi prilikom pravljenja dinamita...!!? Zemljine tektonske ploče kreću se istom brzinom kojom raste ljudski nokat. Na Zemlji je svaki dan duži za 0,00000002 sec. od prethodnog uslijed usporavanja Zemljine brzine..!!? Nula je jedini broj koji se ne prikazuje rimskim brojem.

Štakori mogu živjeti duže bez vode nego deve..!!? U šahu izraz “šahmat’’ na perzijskom jeziku znači “kralj je mrtav’’ Katastrofu Titanika preživjela su i dva psa... Nilski konj ima kožu debelu oko 6,5 cm i štiti ga čak i od metka. Može narasti i preko 3 m, težiti do 4 tone, ali može i trčati brže od čovjeka. Albert Einstein je progovorio u 6. godini..!!? Američki astronauti moraju biti niži od 180 cm. Najduži crijevni parazit koji je pronađen u čovjeku bio je dugačak 33 m. Prvi Email preko Interneta poslan je 1972. godine. Ljudska dlaka može izdrzati težinu do 3 kg. Škare je izumio Leonardo da Vinci..!!? Samo dvije životinje nemaju potrebu okrenuti glavu da bi vidjele iza svojih leđa, zec i papagaj. Leonardo da Vinci je bio u stanju da istovremeno jednom rukom piše, a drugom crta.

197

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ROĐENI VJENČANI UMRLI

Novorođenče je član obitelji koji ljubav čini jačom, dane kraćima, noći dužima, novčanik tanjim, dom sretnijim, odjeću otrcanijom, prošlost zaboravljenom i budućnost vrijednom življenja.

ROĐENI ADAM DAKIĆ, sin Rudija (Gornja Dolina) i Jasminke r. Jurković, rođen 1. listopad 2012. godine u Veroni (Italija). NIKOLA VONIĆ, sin Tomislava Vonić (Donja Dolina) i Milene r. Varcar (Glamočani) rođen 4. prosinca 2012. god. u Bosanskoj Gradiški. MATIJAS VONIĆ, sin Tomislava Vonić (Donja Dolina) i Milene r. Varcar (Glamočani) rođen 4. prosinca 2012. god. u Bosanskoj Gradiški.

“. . . Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”

V J E N Č A N I ROBERT / sin Rade i Ljubice r. Knežević/ ORŠULIĆ (Novo Selo) i IVANA SOLDO vjenčani 18. svibnja 2013. godine (Župna crkva Bezgrješnog začeća BD Marije) MAJA /kći Ive i Gordane/ ORŠULIĆ (Nova Gorica – Novo Selo) i TADEJ /Marijana/ JUG, vjenčani 25. svibnja 2013. godine u Novoj Gorici. SLAVEN / sin Ljuboslava i Vesne - Snježane/ KNEŽEVIĆ (Novo Selo) i IVANA /Pavla/ ORŠULIĆ (Novo Selo) vjenčani 10. kolovoza 2013. godine u Novoj Gradiški (Župna crkva Kraljice sv. Krunice). SNJEŽANA /Dragana i Marine/ VIDIĆ (Gornja Dolina) i IVAN /Nikole/ KALIĆ (Slav. Dolina), vjenčani 14. rujna 2013. godine u Cerniku. 198

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

ROBERT I IVANA

IVAN I SNJEŽANA

199

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30 TADEJ I MAJA

SLAVEN I IVANA

200

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30 OBITELJIMA PREMINULIH ISKRENA SUĆUT

“JA SAM USKRSNUĆE I ŽIVOT: TKO U MENE VJERUJE, AKO I UMRE ŽIVJET ĆE” (Iv 11,25)

Uredništvo

UMRLI RADOVAN /Vinka/ MATKOVIĆ rođ. 1935. godine u Novom Selu. Umro 24. prosinca 2011. godine u Novoj Gradišci. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci. IVO /Vinka/ MATKOVIĆ rođ. 1948. godine u Novom Selu. Umro 20. rujna 2012. godine u Austriji. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci. JAGA /Veselka/ Trkulja r.Oršulić, 1922. godine u Novom Selu. Umrla 21. siječnja 2012. god. u Ljupini. Sahranjena u Novoj Gradiški. ANTO /Vinka/ KNEŽEVIĆ rođen 1930. godine u Novom Selu. Umro 17. ožujka 2013. godine. Sahranjen na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini. BRANKO - BRANE /Pavla/ ORŠULIĆ, rođen 1940. god. u u Novom Selu. Umro 8. travnja 2013. godine u Slavonskom Brodu. Sahranjen u Novoj Gradiški. MIROSLAV /Branka / ORŠULIĆ, rođen 1960. godine u Novom Selu. Umro 30. svibnja 2013. godine. Sahranjen u Novoj Gradiški. PAVLE /Pavla/ ČEGRLJ rođ. 1931. god. u Donjoj Dolini. Umro 31. svibnja 2013. god. Sahranjen na groblju u Goricama kod Nove Gradiške. PAVLE /Mije/ TUTIĆ rođ. 1935. god. u Gornjoj Dolini. Umro 4. lipnja 2013. godine u Požegi. Sahranjen u Cigleniku. MARA /Valentina/ GUBIĆ r. Stojić rođ. 14. veljače 1943. god. u Donjoj Dolini - Proševici. Umrla 4. srpnja 2013. god. u Melbourne (Australija) gdje je i sahranjena. 201

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

DAMJAN - DANE /Luke/ ŠOKIĆ. rođen 5. listopada 1957. godine u Donjoj Dolini. Umro 6. travnja 2013. godine u Švicarskoj. Sahranjen u Velikoj Gorici. MARA /Pavla/ VONIĆ r. Tomić rođ. 1942. god. u Donjoj Dolini. Umrla 25. lipnja 2013. godine u Donjoj Dolini. Sahranjena na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini. SLAVKO /Blaške/ VONIĆ – RICO rođen 1955. godine u Gornjoj Dolini. Umro 6. srpnja 2013. godine u Slavonskom Brodu. Sahranjen na groblju u Gornjim Bogićevcima. MATO / Ante/ ŠOKIĆ rođ. 1936. godine u Donjoj Dolini. Umro 20. srpnja 2013. godine u Novoj Gradišci. Sahranjen na groblju u Gornjim Bogićevcima. MARIJA /Mirka/ VIDIĆ rođ. 1948. god. u Gornjoj Dolini. Umrla 18. kolovoza 2013. godine u Bodegraju. Sahranjena na groblju Nova Gradiška. IVO /Mate/ DAKIĆ rođ. 1948. godine u Gornjoj Dolini. Umro 19. rujna 2013. godine u Šumetlici. Sahranjen u Novoj Gradišci. MANDA /Luke/ JURIŠIĆ r. Vonić, rođ. 1932. god. u Gornjoj Dolini. Umrla 22. listopada 2013. godine u Dubovcu. Sahranjena u Gornjim Bogićevcima. ZVONIMIR - ZVONKO /Pavla/ VONIĆ rođ. 1942. god. u Novom Selu. Umro 10. studenog 2013. godine u Bos. Gradišci. Sahranjen u katoličkom groblju Brestovčina kod Bos. Gradiške.

202

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

BRANKO – BRANE /Pavla/ ORŠULIÆ je nakon duge i teške bolesti preminuo 8. travnja 2013. god. u 73. godini života. Ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je 9. travnja 2013. god. na groblju u Novoj Gradiški. POÈIVAO U MIRU BOŽJEM! Ožalošćeni: supruga KATA, sinovi MIROSLAV, ANTO i BRANISLAV, kćerka VIOLETA , sestre, zetovi, snahe, unučad, praunučad te ostala tugujuća rodbina i prijatelji

MIROSLAV /Branka/ ORŠULIÆ je nakon kratke i teške bolesti preminuo 30. svibnja 2013. god. u 53. godini života. Ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je 1. lipnja 2013. god. na groblju u Novoj Gradiški. POÈIVAO U MIRU BOŽJEM! Ožalošćeni: majka KATA, supruga ŽELJKA, sin SAŠA, kćerka SANELA, braća ANTO i BRANISLAV, sestra VIOLETA, unučad BRUNO i KATJA, zet GORAN, snaha SANJA i ostala tugujuća rodbina i prijatelji

203

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

SLAVKO VONIÆ - RICO je nakon kraće bolesti preminuo 6. srpnja 2013. god. u 58. godini života. Ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je 9. srpnja 2013. god. na groblju u Gornjim Bogićevcima. POÈIVAO U MIRU BOŽJEM! Ožalošćeni: tekta LJUBA sa obitelji, bratić ANTO s obitelji i ostala tugujuća rodbina i prijatelji

MATO /Ante/ ŠOKIÆ je nakon kraće bolesti preminuo 20. srpnja 2013. god. u 78. godini života. Ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je 22. srpnja 2013. god. na groblju u Gornjim Bogićevcima POÈIVAO U MIRU BOŽJEM! Ožalošćeni: supruga: JANJA, sinovi p. DAMIR i BORIS, kćerke BILJANA i BORICA zetovi GEERT i MATO, unučad NICK, KOBE i SANDRA te ostala tugujuća rodbina i prijatelji

204

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

MARA /Valentina/ GUBIÆ r. Stojiæ je preminula 04. srpnja 2013. god. u Melbourne u 70. godini života. SVETA MISA ZA DRAGU NAM POKOJNICU SLUŽENA JE 11. SRPNJA 2013. GODINE U HKC DUHA SVETOGA (BRAESIDE), A POSLJEDNJI ISPRAĆAJ OBAVLJEN NA GROBLJU SPRINGVALE (SPRINGVALE BOTANICAL CEMETARY). Uspomena na život kojim je živjela, u miru, slozi i potpunoj odanosti svojoj obitelji, ostat će urezana u pamćenju svih onih koji su je voljeli i poznavali. POÈIVALA U MIRU BOŽJEM! Ožalošćeni: suprug VALENTIN, sinovi: MARIJAN, VLADIMIR, JOHNNY i IVAN, kći: SLAVICA, snahe: SUZANA, NEVENKA, MERI, ELISA, zet MARIJAN, unučad: ADAM, TANYA, NATASHA, SARAH, ANTHONY, KEVIN, DANIEL, NICHOLAS, MICHAEL, STEVEN, MAXTON, MOLLY i ostala tugujuća rodbina.

205

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

MARA /Pavla/ VONIÆ r. Tomiæ je blago u Gospodinu i preminula 25. lipnja 2013. god. u 71. godini života. Ispraćaj drage pokojnice obavljen je 26. lipnja 2013. godine na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini. POÈIVALA U MIRU BOŽJEM! Ožalošćeni: suprug PAVLE, kćerka ŽELJKICA, sestra JELENA. zet SAŠA, unučad TOMISLAV, HELENA, NEDJELJKO i IVANA te praunučad MATIJAS i NIKOLA te ostala tugujuća rodbina i prijatelji

ZVONIMIR - ZVONKO /Pavla/ VONIÆ je iznenada preminuo 10. studenog 2013. god. u 71. godini života. Ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je 12. studenog 2013. god. na katoličkom groblju u Brestovčini. POÈIVAO U MIRU BOŽJEM! Ožalošćeni: supruga: ZLATICA – Zlata, sin IGOR, snaha DANIJELA, unučad IDORA i NIKA te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

206

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

U SPOMEN PROŠLA JE TUŽNA GODINA OD KADA NISI S NAMA

MIRA /Mate/ MATKOVIÆ 1944. - 2012. TVOJI NAJMILIJI: brat ZVONIMIR, sestre EVA, MANDA, JANJA, ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

U SPOMEN PROŠLE SU DVIJE TUŽNE GODINE OD KADA NISI S NAMA

RADOVAN /Vinka/ MATKOVIÆ 1935. - 2011. TVOJI NAJMILIJI: kćeri VESNA – SNJEŽANA i DUBRAVKA - BILJANA, sinovi: MATO i VINKO te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

207

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

U SPOMEN PROŠLA JE TUŽNA GODINA OD KADA NISI S NAMA

IVO /Vinka/ MATKOVIÆ 1948. - 2012. TVOJI NAJMILIJI: supruga JELENA, kćerke IVANČICA i KORNELIA, sin IVICA , snaha SILVANA, zetovi NENAD i MARIO, unučad: VJEKOSLAV, DARIO BARBARA, BORNA, LEO, IVONA i LEA te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

208

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

RODOSLOVLJE RODOSLOVLJE OBITELJI LUKE KNEŽEVIĆA - MAĆINE

STJEPAN KNEŽEVIĆ RUŽA GUBIĆ

FILIP (Filipa) KNEŽEVIĆ (1845.-1954) KATA (1845. -

ANTO (Tunja) KNEŽEVIĆ ( - 1928.) ŠOKIĆ (prva žena) RUŽA BARIŠIĆ (1870 - 1942.)

IVO KNEŽEVIĆ (1873.) JANJA (1875.)

1 LUKA (Ante) KNEŽEVIĆ (1902-1978.) JULKA PETROVIĆ (1904-1945.) JELENA GUBIĆ (druga žena -1925.-2011)

JULA - Juca (Ante) KNEŽEVIĆ (1896.) MATO (Ilije) MATKOVIĆ (1898.)

FILIP (Ante) KNEŽEVIĆ (1904-1945.) ANA PETROVIĆ (1909-1998.) MIJO KNEŽEVIĆ (1905-1945.) MARA TOMIĆ (1910.-1942.)

JAGA (Ante) KNEŽEVIĆ MATO KNEŽEVIĆ (Zvonitelj - G. Dolina)

3 9

MARTIN (Ante) KNEŽEVIĆ (1909-1967.) MARA ŠOKIĆ (1913.-1945.) MANDA JURIŠIĆ (1914-1969.)

MARA (Ante) KNEŽEVIĆ (1916-1999.) ANTO JAKARIĆ

5 6

KATA (Ante) KNEŽEVIĆ (1901-1974.) STIPO PETROVIĆ (1902-1958.) JANJA (Ante) KNEŽEVIĆ (1908-1984.) PAVLE MARINOVIĆ (1908 - )

MIRKO (Ante) KNEŽEVIĆ (1903-1923.) JANDRIJA (Ante) KNEŽEVIĆ (1906-1976.) JAGA ORŠULIĆ (1922) - nisu imali djece ANKA (Ante) KNEŽEVIĆ (1918-1994.) KARLO PETROVIĆ (prvi muž - nestao u II. svjetskom ratu PEJO JURIŠIĆ

209

PAVA - KEKA (Ante) KNEŽEVIĆ (1889.) IVAN ŠOKIĆ (zvani Jovan) (1886-1943.)

10 MATO (Ante) KNEŽEVIĆ (1885 -) zvani Riđo ANKA MATIJAŠEVIĆ (1885-)

PEJO (Ante) KNEŽEVIĆ (1914-1922.) DRAGICA KNEŽEVIĆ (1910-1920.)

I JOŠ DEVETERO DJECE

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

8 JULA - Juca (Ante) KNEŽEVIĆ (1896.) MATO (Ilije) MATKOVIĆ (1898.)

MATO (Ilije) MATKOVIĆ (1928-1979.) KATA KALIZAN

LJUPKO MATKOVIĆ (1922.) (Nestao u II. svetskom ratu)

VLADO MATKOVIĆ (1923.) (Nestao u II. svetskom ratu)

VLADO NADA

DRAGICA MATKOVIĆ (1925.)

MIRKO MATKOVIĆ (1935-1987.) GINA BANOVIĆ (1939.)

MATO MATKOVIĆ (1963.) MARINA DAKIĆ

JULA MATKOVIĆ MILE (Tadijin) KOVČEVIĆ

VEDRANA

210

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

9 PAVA - KEKA (Ante) KNEŽEVIĆ (1889.) IVAN ŠOKIĆ (zvani Jovan) (1886-1943.)

BORISLAV ŠOKIĆ (1913.) KATA ?????????

ANKA ŠOKIĆ (1912.)

SLAVA

MILKA ŠOKIĆ (1919.) VINKO KOVAČEVIĆ (Nadimak Katić)

RUDOLF ŠOKIĆ (1924-1945.)

ZLATA

DANICA - Darinka ŠOKIĆ (1919.)

211

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

10 MATO (Ante) KNEŽEVIĆ (1885 -) zvani Riđo ANKA MATIJAŠEVIĆ (1885-)

MANDA (Mate) KNEŽEVIĆ (1905 -1992.) JAKOV ĆORKOVIĆ (1904-1945.)

STIPO ĆORKOVIĆ (1925-1997.) NEVENKA JURIŠIĆ (1939.) JELENA (1958.)

VINKO KNEŽEVIĆ (1909 -1989.) KATA KOVAČEVIĆ (1909-1974.) (Obrađeno u 27 broju “Suze”)

VLADO ĆORKOVIĆ (1938-2003.)JULKA ĆORKOVIĆ (1941.)

ALEN ĆORKOVIĆ (1983.)

NADA (Mira) (1961.) JOSIP VIDIĆ

DALIBOR

ANKICA VIDIĆ (1983.)

SILVANA

RUŽA (1964.) STEVO CVIŠIĆ KATA (19671967.)

SUZANA (1987)

MARKO - Mirko ĆORKOVIĆ (1920-2005.) MARA MARINOVIĆ (1934.)

SANDRA (1988)

PAVLE (1957.)

VINKO ĆORKOVIĆ (1944.) MANDA BERIŠA VALENTINA

IVAN

PAVKA (1960.)

NADA ĆORKOVIĆ MILAN KESER

EDO

MARA ĆORKOVIĆ (1929-2000.) MIRA MIKOLČEVIĆ

ANKA ĆORKOVIĆ (Umrla od 12 godina)

VLADO

JOSIP

IVO ĆORKOVIĆ (1933-1963.) FANIKA SIMON (1933-1986.)

VLADO

ŽELJKO

212

Priredio: MATO KNEŽEVIĆ - MAĆA

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

PUTOM BROJNIH INTERNETSKIH STRANICA I SMS PORUKA POČETKOM SIJEČNJA 2013. POSLANA JE OVA OBAVIJEST Poštovani posjetitelji ove internetske stranice, U èetvrtak, 10. sijeènja 2013. godine, HRVATSKA RADIO TELEVIZIJA na svom PRVOM PROGRAMU u vremenu od 15,05 sati æe emitirati emisiji POZITIVNO u kojoj æe biti prilog o našem GODIŠNJAKU Uznesenja Blažene Djevice Marije Dolina bosanska “SUZA DOLINSKA”. Svakako pogledajte! Ako ne stignete tog dana pogledati emisiju POZITIVNO, HTV æe na svom DRUGOM PROGRAMU u SUBOTU 12. SIJEÈNJA 2013. GODINE emitirati REPRIZU iste emisije s poèetkom u 15,40 sati te u emisijskaa ŽUPANIJSKA PANORAMA. S poštovanjem, UREDNIK “SUZE DOLINSKE” Milorad Oršulić - Mican

O BAV I J E S T KOJOM SE OBAVJEŠTAVAJU SVI ONI KOJI ŽELE DATI SVOJ DRAGOVOLJNI NOVČANI PRILOG ZA UREĐENJE CRKVE, KAPALICE I ODRŽAVANJE GROBLJA «GRADINA» U DONOJ DOLINI TO MOGU UČINITI KOD PAVLA MUSIĆA U NOVOJ GRADIŠKI, ILI MILORADA ORŠULIĆ – MICANA U OKUČANIMA. ZA SVAKI, I NAJMANJI PRILOG, ČLANOVI ODBORA SE UNAPRIJED ZAHVALJUJU.

213

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

O B A VI J E S T Ovaj broj, kao i prethodne brojeve „Suza dolinska“ možete nabaviti na navedenim adresama: Pavle i Ivanka Vonić, Nova Gradiška, Zagrebačk ulici br 15, Ljuboslav Knežević, Nova Gradiška, ulica kralja Zvonimirau 324, Ante i Dubravka Vonić, Nova Gradiška, Bartola Kašića12, Zvonke Oršulića, Ljupina 361A Jozo Kalizan, Novska, Zagrebačka br. 102, Janja Ćorković, Zagreb, Čulinec 90, Marina i Dragan Vidić, Šumetlica br. 6, Ljiljan i Nevenka Oršulić, Ratkovica 25 kod Pleternice, Nada Budić, Ciglenik br. 51, Zdenko i Zdenka Vonić, Slavonski Kobaš, Savska obala 10, Župni ured Orubica kod vlč. Milivoja Knežević, Župni ured u Bosanskoj Gradišci kod vlč. Pere Čolić, Milan – Mile Kalizana u Stockerau, Austrija. Mate Kneževića - Maće, Gorice 61, Dragalić U uredništvu „Suze dolinske“, Okučani, ulica Bljesak 15.

214

SUZA DOLINSKA, XVII (2013.) 30

NAŠI DAROVATELJI U 2013. GODINI Vlč. Milivoj Knežević, Orubica ......................................................... 1000 kn Mile i Zdenka Knežević, Kostanz .......................................................200 kn Anto Oršulić, Zenica ............................................................................ 200 kn Petar Jurišić - Pero, Okučani .............................................................. 200 kn Zvonko Oršulić-Feni, Ljupina ..............................................................200 kn Mato i Terezija Oršulić, Australija .........................................................50 eura Tvrtko i Patricia Oršulić, Belgija ............................................................50 eura Josip i Nada Budić, Austrija ...................................................................50 eura Pavle i Slavica Ćorković, Okučani ........................................................150 kn Mijo i Dragica Ćorković, Nova Gradiška ............................................150 kn Zdravko i Dobrila Vidić, Kovačevac ....................................................100 kn Budimir i Slavica Dakić, Kovačevac ...................................................100 kn Rudi i Jasminka Dakić, Zagreb ...........................................................100 kn Ljuboslav i Snježana -Vesna Knežević, Nova Gradiška ......................100 kn Denis i Ivana Vonić, Trnava ..................................................................100 kn Antun i Natali Oršulić, Ljupina ............................................................100 kn Pavao i Marica Golub, Okučani ...................................................... 100 kn Zdravko Knežević – Cici, Okučani....................................................... 100 kn Danijela Grgić r. Budić, Staro Petrovo Selo ........................................100 kn Marijan i Pavka Boršić, Nova Gorica ...................................................100 kn Rudolf i Igor Dakić, Okučani ..............................................................200 kn Pavle i Marija Kovačević, Trnava .........................................................100 kn Petar Kičić, Smrtić ................................................................................ 100 kn Anka Petrović, Bos. Gradiška ...............................................................150 kn Ljubiša Petrović, Berlin ...........................................................................20 Eu Milan i Julkica Vidić ..............................................................................250 kn Herman i Anita Morman, Austrija .......................................................100 kn Darko /Luke/ Knežević ........................................................................ 100 kn Zlata /Mate/ Matković, Ljupina ...........................................................100 kn Slavko i Justa Stipančević, Nova Gradiška ..........................................100 kn Filip Stipančević, Nova Gradiška .........................................................100 kn Pavle i Greta Oršulić, Nova Gradiška ..................................................100 kn Stjepan Musić, Nova Gradiška .............................................................100 kn SVIM DAROVATELJIMA I PODUPIRATELJIMA ISKRENO SE ZAHVALJUJEMO I ŽELIMO IM ČESTIT BOŽIĆ I OBILJE BOŽJEG BLAGOSLOVA U NOVOJ 2014. GODINI. Uredničko vijeće

215

SUZA DOLINSKA, X (2005.) 22

NASLOVNA STRANICA: TROJICA PAPA LJUBAV, VJERA I NADA ZADNJA STRANICA: ŽUPLJANI ŽUPE DOLINA U NARODNOJ NOŠNJI SA SVOJIM ŽUPNIKOM MSGR. KAZIMIROM VIŠATICKIM 22. LIPNJA 2003. NA PETRIĆEVCU - BANJA LUKA TISAK: “MAGNUS” - Malino, tel. (035) 436-84 i 436-536 Unos teksta: Kristina Hudolin-Ćorković i Ružica Renić Računalna obrada: By Loyzo