Radno pravo

ergetsku regulatornu agenciju i Hrvatsku regulatornu agenciju za mrežne djelatnosti te na prihode ostvarene od pruženih konzularnih usluga u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu.

Prihodi od prodaje osobnih automobila, prema čl. 70. Zakona o proračunu mogu se koristitiisključivo za kapitalne rashode, za ulaganja u dionice i udjele trgovačkih društava te za otplate glavnice na temelju dugoročnog zaduživanja. Kapitalni rashodi jesu rashodi za nabavu nefinancijske imovine, rashodi za održavanje nefi nancijske imovine, kapitalne pomoći koje se daju trgovačkim društvima u kojima država, odnosno JLP(R)S ima odlučujući utjecaj na upravljanje za naba vu nefinancijske imovine i dodatna ulaganja u nefinancijsku imovinu.

Važno je napomenuti da je za sve korisnike državnog proračuna obvezno postupanje utvrđeno Smjernicama Vlade Republike Hrvatskeiz ožujka 2017. godine, a preporuka je da ih primjenjuju svi koris nici iz Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika 5 . Prema navedenim Smjernicama rashodovanje i prodaju vozila u vlasništvu korisnika državnog proračuna treba izvršiti putem posrednika – aukcijske tvrtke. Proračunski korisnici državnog proračuna koji po sluju preko državne riznice

Zadnja objava Podataka iz Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika bila je u Nar. nov., br. 55/19

sredstva ostvarena prodajom prijevoznih sredstava moraju uplatiti u korist državnog proračuna RH (broj računa: HR1210010051863000160, s modelom 65, pozivom na broj: 7510 – podvrsta prihoda – RKP broj proračunskog korisnika). JLP(R)S-i bi u svojim odlu kama o izvršavanju proračuna trebali urediti postupanja u vezi s ostvarenim prihodima od prodaje osobnih vozila proračunskih korisnika iz svoje nadležnosti. Naputkom o načinu uplaćivanja prihoda proračuna 6 propisan je način uplate ovih prihoda u proračune JLP(R)S-a.Sukladno Naputku, prihodi od prodaje osobnih automobila uplaćuju se na račun županijskog proračuna s oznakom vrste prihoda: 7340 – Prihod od prodaje nepokretnih i pokretnih stvari u vlasništvu županije, s modelom HR68, a na račun gradskog/općinskog proračuna sa šifrom prihoda: 7757 - Prihod od prodaje nepokretnih i pokretnih stvari u vlasništvu grada/općine, s modelom HR24, HR26, HR28, HR68. 7 Proračunski korisnici koji posluju preko vlastitih žiro računa, kao i oni koji su izuzeti od obveze uplate namjenskih prihoda u nadležni proračun, kupcima (uplatiteljima) proiz voljno zadaju uputu o podacima za uplatu prihoda od prodaje osobnih automobila.

6

Naputak o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2020. godini (Nar. nov., br. 6/20; u nastavku: Naputak) Sadržaj modela nalazi se u Prilogu 2 Naputka.

Razmjerni dio godišnjeg odmora

Zakonom o radu 1 je propisano da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu od najmanje četiri tjedna. Radnik koji se prvi puta zaposli ili ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na puni godišnji odmor, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tog poslodavaca. Pravo na puni godišnji odmor nema radnik kojem radni odnos u tekućoj godini nije trajao neprekidno ili s prekidom kra ćim od osam dana šest mjeseci. Radnik koji nije ispunio uvjet za ostvarivanje prava na puni godiš nji odmor ostvarit će pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Razmjerni dio godišnjeg odmoraostvaruje radnik koji nema šest mjeseci neprekidnoga radnog odnosa u kalendarskoj godini u kojoj se prvi put zaposlio odnosno u kojoj se zaposlio nakon prekida radnog odnosa dužeg od osam dana. Ako radnik ostvari pravo samo na razmjerni dio godišnjeg od mora, taj razmjerni dio utvrđuje se u trajanju od jedne dvanaestine punog godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.

Razmjerni dio godišnjeg odmora

Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora ostvaruju radnici: ▶koji se prvi put zaposle 1.7. i nakon toga,

Razmjerni dio godišnjeg odmora

▶koji imaju prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, a kod drugog poslodavca se zaposle 1.7. i nakon toga, ▶kojima prestaje radni odnos neovisno od toga kada taj radni odnos prestaje tijekom godine. Ako radni odnos radnika prestaje kod jednog poslodavca, a kod drugog počinje u roku koji je kraći od 8 dana radnik kod novog poslodavca ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora.

Prema čl. 78. st. 2. ZR-a radnik kojemu prestaje radni odnos za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora. Ako poslodavac tom radniku nije omogućio korištenje tog razmjernog dijela godišnjeg odmora u cijelosti, obvezan mu je za neiskorišteni dio isplatiti naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora. S obzirom da otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora rjeđe će se isplaćivati naknade za neiskorišteni godišnji odmor.

Promjena kod instituta razmjernog dijela godišnjeg odmora dovela je do lakše primjene u praksi, ali i dalje ostaje pitanje kako pravo na godišnji odmor ostvaruju radnici kod novog poslodavca ako nemaju prekid rada između dva radna odnosa dulji od 8 dana?

Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmoraradnik ostvaruje u sljedećim slučajevima: ▶ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos, zbog neispunjenja šestomjesečnog roka, nije stekao pravo na puni godišnji odmor, ▶kojem tijekom godine prestaje radni odnos. Radnik koji u tijeku kalendarske godine radi kod više poslodavaca, pravo na godišnji odmor ostvaruje kod svakog od poslodavca zasebno i to ovisno o dužini radnog odnosa kod svakog od poslodavaca. Ako je ugovor o radu radniku prestao bilo kada tijekom kalendarske godine, radnik pravo na godišnji odmor ostvaruje kod svakog poslodavca razmjerno vremenu provedenom u radnom odnosu kod svakoga od poslodavaca. Način određivanja razmjernog dijela godišnjeg odmora

Radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na puni godišnji odmor ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.

U slučaju određivanja razmjernoga dijela godišnjeg odmora, dužina trajanja utvrđuje se u odnosu na pojedinačno pravo svakoga radnika, a ne u odnosu na zakonski propisani minimum.

Pri izračunavanju trajanja razmjernog dijela godišnjeg odmora, najmanje polovica dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan godišnjeg odmora. Najmanje polovica mjeseca rada zaokružuje se na cijeli mjesec. Ako mjesec ima parni broj dana i radni odnos prestaje točno u polovici pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za taj mjesec radnik ostvaruje kod poslodavca kod kojega mu prestaje radni odnos.

PIŠE: VEDRAN JELINOVIĆ

Sporazumni prestanak ugovora o

radu

Jedan od načina prestanka radnog odnosa je i sporazum poslodavca i radnika. Za razliku od otkaza koji predstavlja jednostrano očitovanje volje jedne od ugovornih strana (u pravilu uz pridržavanje otkaznog roka), sporazum nastaje kao rezultat suglasne i slobodne volje za okončanje ugovornog odnosa. Sukladno tome, ugovorne strane sporazumno određuju dan prestanka radnog odnosa, što može biti i dan sklapanja sporazuma ili neki kasniji datum, te neovisno od postojanja raznih okolnosti (npr. nalazi li se radnik na bolovanju, na korištenju rodiljnog ili roditeljskog dopusta ili je već ranije možda donesena odluka o otkazu). Budući da sporazum o prestanku ugovora o radu predstavlja dvostrani pravni akt koji se temelji na volji ugovornih strana, niti jedna od ugovornih strana nije ovlaštena jednostrano ga mijenjati niti ga stavljati izvan snage (VSRH, Rev 1839/99 od 6.2.2001.).

Primjer Sporazuma o prestanku ugovora o radu

Na temelju čl. 112. toč. 5. i čl. 113. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14, 127/17 i 98/19) ______________________ (u nastavku: Poslodavac) i ___________________ iz ____________________ (u nastavku: Radnik), zaključuju sljedeći

SPORAZUM O PRESTANKU UGOVORA O RADU

Članak 1. (1) Strane Sporazuma su suglasne da ugovor o radu, sklopljen dana ____________ na neodređeno / Alt.: određeno vrijeme u trajanju od ______ mjeseca, za obavljanje poslova ____________________, prestaje dana _______________ godine. (2) U vremenu do prestanka ugovora o radu Radnik će iskoristiti razmjerni dio godišnjeg odmora za _________ godinu/Alt.: Umjesto korištenja godišnjeg odmora u trajanju od ____.dana, Radniku će se po prestanku ugovora obračunati i isplatiti naknada za neiskorišteni godišnji odmor.

Članak 2. Radnik se obvezuje vratiti sredstva rada kojima je raspolagao u vrijeme rada kod Poslodavca, te izvršiti primopredaju poslova ________________.

Članak 3. (1) Ugovorne strane su ovaj Sporazum pročitale i potvrđuju da su razumjele njegove odredbe i da su sa istima suglasne. (2) Ovaj je Sporazum sačinjen u tri istovjetna primjerka od kojih Poslodavac zadržava dva, a Radnik jedan primjerak.

U ___________, _________ god. Radnik Poslodavac _________________ _______________

Oblik sporazuma

Zakon o radu propisuje da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku. Navedena odredba je prisilne naravi pa nikakav usmeni dogovor o spora zumnom prestanku ugovora o radu ne može obvezivati sudionike (ŽS u Zagrebu, Gž-2539/97 od 11.11.1997.). Sam sporazum ne mora nužno biti u obliku dokumenta potpisanog od obje ugovorne strane. Naime, kada radnik dostavi pisanu ponudu poslo davcu u kojem predlaže sporazumni prestanak radnog odnosa, a posloda vac istu prihvati donošenjem odluke koju odmah dostavi radniku, tada je u smislu čl. 252. st. 1. Zakona o ob veznim odnosima zaključen ugovor o sporazumnom prestanku radnog od nosa. Na takvo pravno shvaćanje nailazimo u niz sudskih odluka u kojima se ističe da kad jedna strana uputi dru goj potpisani prijedlog sporazuma u pisanom obliku, a druga strana u pi sanom obliku prihvati prijedlog, time su radnik i poslodavac kao stranke ugovornog odnosa izrazile suglasnu volju za prestanak radnog odnosa i to baš u obliku propisanom Zakonom o radu (VSRH, Revr-300/09 od 3.9.2009 ili Revr 277/13 od 16.9.2014.). Sadržaj sporazuma

Zakon o radu ne propisuje sadržaj sporazuma o prestanku ugovora o radu. Mišljenja smo da je svakako nužno navesti barem datum prestan ka radnog odnosa, dok je poželjno da se sporazumom urede i ostala pitanja koja proizlaze iz dotadašnjeg radnog odnosa (npr. pitanja godišnjeg odmo ra, novčanih dospjelih potraživanja ako postoje ili druga prava odnosno obveze ili utvrđenje da ne postoje druga ili daljnja prava odnosno obve ze u vezi s radnim odnosom).

DETALJNIJE O TEMI: FIP br. 6/17, D. Milković, str. 162 FIP br. 3/17, S. Dugonjić, str. 184 PIŠE: IVAN KELEBUH Rast industrijske proizvodnje u RH

u 2019. I ndustrijska proizvodnja u 2019. godini u Hrvatskoj ima rast 0,6%, a u zemljama EU-28, nakon pet godina ra sta, prvi pad industrijske proizvodnje za 1,1% u odnosu na 2018. godinu.

U 2014., industrijska proizvodnja u Hrvatskoj bilježi rast od 1,2% u odnosu na 2013. godinu. Tako je na kon četiri godine (2014., 2015., 2016. i 2017.) uzasto pnog rasta, u 2018. ostvaren godišnji pad industrijske proizvodnje od 1,0%.

Prosječni godišnji rast indu strijske proizvodnje od 2014. do 2017. iznosi 2,7%. Spomenuti rast uvelike je ovisan o rastu gospodarstava ze malja EU (Njemačke, Italije i Austrije) te domaće i ino zemne potražnje. Na razini zemalja EU-28 industrijska proizvodnja od 2014. do 2018. godine ima prosječni godišnji rast od 2,0%. Nakon petogodišnjeg rasta industrijske proizvodnje u 2019. godini ima pad proizvodnje za 1,1% u odnosu na 2018. Na takav pad industrjske proizvodnje u zemljama EU-28 utjecalo je smanjenje obujma robnoga izvoza u zemlje SAD-a i Kine zbog, narušenih gospodarskih od nosa između tih zemlja, a koji su najznačajniji vanjskotrgo vinski part neri zemalja EU. Iz podataka prezentiranih u Tablici 1. vidljivo je da trend industrijske proizvod nje u 2016. i 2017. godini ima rast industrijske proizvodnje. U 2018. ostvaren je godišnji pad industrijske proizvodnje od 1,0%. Najveći pad zabilježen je kod proizvodnje ostalih prijevoznih sredstava, što uključuje i brodogradnju koja ima utjecaja i na druge grane prerađivačke industrije. Osim toga, pad je ostvaren u proiz vodnji strojeva i uređaja, potom gotovih metalnih proizvoda, prehrambenih proizvoda te kemikalija i kemijskih proizvo da. Istodobno, pad industrijske proizvodnje u 2018. ublažile su: proizvodnja farmaceutskih proizvoda s rastom, proizvodnja metalnih proizvoda, proizvodnja gume i plastike. U 2019. industrijska proizvodnja ostvarila je minimalni rast od 0,6% u odnosu na 2018. Najveći doprinos tom rastu imale su: proizvodnja prehrambenih proizvoda (+3,7%), potom proizvodnja gume i plastike (+3,6%), farmaceutskih proizvoda (+4,7%), proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica (+4,9%), električne opreme (+4,6%), kemijskih proizvoda (+2,3%) i proizvodnja namještaja (+8,8%). Istodobno, pad proizvodnje ostvaren je u proizvodnji ostalih prijevoznih sredstava (brodo gradnja) (-32,8%), potom naftnih derivata (-23,8%), gotovih metalnih proizvoda (-6,2%), strojeva i uređaja (-10,8%) i tekstila za 3,1%.