Početno priznavanje ulaganja u tuđu imovinu u zakupu Domagoj Zaloker, dipl. oec.

informacije o svim propisanim pitanjima.

Nadalje, uprava velikog i srednjeg d.d.-a, d.o.o.-a i j.d.o.o.-a dužna je jednom godišnje u pisanom obliku podnijeti glavnoj skupštini izvješće o stanju društva i konsolidirano godišnje izvješće (ako ima ovisno društvo). Mikro i mali poduzetnici nisu obvezniciizrade godišnjeg izvješća (o stanju društva), ako u bilješkama objave podatke o vlastitim dionicama i udjelima.

Iako sva ova izvješća u pravilu sastavljaju stručne službe njihovo sastavljanje i predočavanje nadzornom odboru i skupštini zakonska je obveza i odgovornost menadžera (uprave ili direktora).

Uprava d.o.o.-a, j.d.o.o.-a i d.d-a dužna je odmah sazvati i izvijestiti skupštinu ako postoji odnosno ako je nastao gubitak u visini polovine temeljnog ka-

pitala. A kako su stečajni razlozi nesposobnost za plaćanje i prezaduženost, Stečajnim zakonom i Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, propisani su uvjeti i okolnosti u kojima uprava mora ili može otvoriti predstečajni postupak ili stečaj.

Uz navedena izvješća uprave, nadzorni odnosno upravni odbor d.d.-a (ako je ustrojen) podnosi glavnoj skupštini pi-

sano izvješće o obavljenom

nadzoru, u kojem mora navesti: - djeluje li društvo u skladu sa zakonom, aktima i odlukama glavne skupštine, - jesu li GFI (i godišnje izvješće) napravljeni u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje, - svoj stav o prijedlogu uprave glede dobiti odnosno pokrića gubitka.

Članovi nadzornog odnosno upravnog odbora koji se ne slažu s nekim dijelom izvješća ili izvješćem nadzornog odbora u cjelini, dužni su u pisanom obliku dostaviti skupštini svoje primjedbe.

Sve obveze nadzornog odnosno upravnog odbora d.d.a primjenjuju se i na d.o.o.-e (i j.d.o.o-e) koji su slijedom odredbi ZTD-a morali, ili koji su svojevoljno ustrojili nadzorni odbor.

U pojedinim situacijama ZTD-om je određeno i sastavljanje izvješća vezano za poduzetničke ugovore, odnose s povezanim poduzećima, pripajanja i poslovna spajanja i dr.

Godišnje financijske izvještaje (uz koje se u pravilu predočavaju i poslovna izvješća) treba predočiti članovima trgovačkih društava (skupštini) najkasnije do 31.8. sljedeće godine.

Za potankosti oko pristupa izradi ovih izvješća upućujemo čitatelje na članke „Financijski i poslovni izvještaji poduzetnika za 2021.“ i „Godišnje izvješće i izvješće poslovodstva“, koje smo objavili u FIP-u br. 1 i 2/2022.

PIŠE: DOMAGOJ ZALOKER

Početno priznavanje ulaganja u tuđu imovinu u zakupu

Način računovodstvenog evidentiranju troškova koji nastaju ulaganjem u poslovni prostor u zakupu, kod poduzetnika obveznika poreza na dobit, ovisi o tome terete li tako nastali troškovi zakupnika ili ih zakupnik zaračunava zakupodavcu, kao i o vrsti odnosno prirodi takvih troškova.

Ako je ugovorom o zakupu poslovnoga prostora, ili drugim međusobnim sporazumom, određeno da ulaganja koja će obaviti zakupnik idu na teret zakupodavca, tada zakupnik za ugovorena ulaganja u poslovni prostor ispostavlja račun zakupodavcu. Takva ulaganja se u poslovnim knjigama zakupnika evidentiraju kao rashodi razdoblja, dok se potraživanja za ista, temeljem ispostavljenih računa, evidentiraju u korist prihoda. U takvim situacijama, računi za obavljena ulaganja ispostavljeni od strane zakupnika prebijaju se s računima za zakup ispostavljenima od strane zakupodavca.

Ako je ugovorom o zakupu poslovnoga prostora ugovoreno da ulaganja koja će obaviti zakupnik idu na teret zakupnika, te da zakupnik za obavljena ulaganja neće teretiti zakupodavca, računovodstveni tretman ulaganja ovisi prvenstveno o njihovoj vrsti jer će ona odrediti terete li ulaganja rashode razdoblja ili dugotrajnu imovinu zakupnika.

Početno priznavanje ulaganja u tuđu imovinu u zakupu

Ako se radi o ulaganjima koja imaju obilježje tekućeg održavanja poslovnoga prostora (npr. ličenje zidova, lakiranje parketa, manji elektroinstalacijski radovi i sl.), zakupnik ih evidentira na teret rashoda razdoblja. Takvi tekući izdaci ne zadovoljavaju uvjete priznavanja kao stavke dugotrajne imovine navedene u zahtjevima nadležnih računovodstvenih standarda (HSFI 5 - Dugotrajna nematerijalna imovina, HSFI 6 – Dugotrajna materijalna imojer se, zapravo, radi samo o pravu korištenja predmetnog ulaganja za vrijeme trajanja ugovora o zakupu, a ne o stvarnom „fizičkom“ vlasništvu nad obavljenim ulaganjem (imovinom).

Na primjer, kada zakupnik u poslovni prostor u zakupu postavlja pregradne zidove (naravno, uz dozvolu zakupodavca) kako bi, za potrebe nesmetanog obavljanja svoje djelatnosti, od jedne velike prostorije napravio nekoliko manjih, nakon

vina, MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema i MRS 38 - Nematerijalna imovina).

Kada bi ulaganja u tuđi prostor u zakupu zadovoljila uvjete priznavanja kao stavke imovine, potrebno je utvrditi radi li se o materijalnoj ili nematerijalnoj imovini. U pravilu se takva ulaganja u tuđu imovinu u zakupu evidentiraju u skupini dugotrajne nematerijalne imovine zakupnika prestanka ugovora o zakupu ti zidovi u pravilu ostaju u poslovnome prostoru (ostaju u vlasništvu zakupodavca) jer su nakon ugradnje postali sastavni dijelovi poslovnoga prostora i, osim ako nije ugovoreno vraćanje poslov noga prostora u prvobitno stanje, zakupnik ih neće ukloniti po svome izlasku iz poslovnoga prostora. Ista analogija može se primijeniti i u slučajevima kada zakupnik ruši pojedine zidove kako bi od nekoliko manjih prostorija napravio jednu veću, te kod ostalih građevinskih/rekonstrukcijskih radova, ali i kod postavljanja, na primjer, instalacijskih mrežnih odnosno telekomunikacijskih vodova.

Prema tome, sva značajnija ulaganja u poslovni prostor u zakupu temeljem kojih ne dolazi do stvarnog „fizičkog“ vlasništva zakupnika nad tim ulaganjima, a koja zadovoljavaju zahtjeve HSFI-a 5 i MRS-a 38 za priznavanje kao stavke imovine, zakupnik u svojim poslovnim knjigama evidentira kao dugotrajnu nematerijalnu imovinu.

Sva ulaganja koja zakupnik obavi u poslovni prostor u zakupu, a koja nakon obavljenog ulaganja postaju njegovo stvarno „fizičko“ vlasništvo i za koja su zadovoljeni uvjeti priznavanja kao imovine navedeni zahtjevima HSFI-a 6 i MRS-a 16, zakupnik u svojim poslovnim knjigama evidentira kao dugotrajnu materijalnu imovinu.

Na primjer, kada bi zakupnik u poslovni prostor u zakupu ugradio uređaje ili postavio opremu i namještaj za koje je ugovorom o zakupu ugovoreno da nakon prestanka ugovora ostaju u vlasništvu zakupnika, tada bi predmetni uređaji, oprema i namještaj trebali biti evidentirani kao dugotrajna materijalna imovina zakupnika.