Bliska opasnost by Naklada Uliks

Bliska opasnost

Sva su prava pridržana. Nijedan dio ove knjige nije dopušteno umnažati i prenositi na bilo koji način bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava.

Nakladnik NAKLADA ULIKS Čavalsko 17 51000 Rijeka Tel: 051/ 648068 051/ 648069 Za nakladnika Silvano Frančišković Urednik Miro Božić Prijevod Katarina Travašić Lektura Meri Farac Jemrić Priprema za tisak i dizajn naslovne strane Naklada Uliks, Rijeka Tisak mtg-topgraf, Velika Gorica, travanj 2009. ISBN 978-953-7306-41-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 120220035

LINDA HOWARD

Bliska opasnost S engleskog prevela Katarina Travašić

Rijeka, 2009.

Zahvale

Iskreno zahvaljujem dvojici muškaraca koji su se uistinu iskazali odgovarajući na hrpu pitanja: Jimu Murphyju i bojniku Marcu Weintraubu, pripadnicima američkih marinaca. Hvala vam, momci, što ste mi rekli kako srušiti zrakoplov. Za moguće greške kriva sam ja jer mi se mašta otela kontroli ili nisam znala postaviti prava pitanja.

BAILEY WINGATE PROBUDILA SE PLAČUĆI. OPET. Mrzila je to jer nije vidjela svrhe u tome. Da je očajnički nesretna, da je usamljena ili tužna, plakanje u snu imalo bi smisla, ali nije bila ništa od toga. U najgorem slučaju, bila je bijesna. A čak ni to nije bila neprekidno: bijes bi ju obuzeo tek kad se morala baviti svojom posvojenom djecom, Sethom i Tamzin, a to se, hvala Bogu, događalo samo jednom mjesečno kada bi im isplaćivala novac od nasljedstva svoga pokojnog supruga. Gotovo su joj se uvijek javljali u to vrijeme – ili prije, zahtijevajući više novca, što bi im morala odobriti, ili kasnije, kako bi joj dali do znanja da o njoj misle da je škrta kuja. Seth je bio puno okrutniji i više no što pamti ostavio bi ju emocionalno uništenu, ali on je barem otvoreno pokazivao svoje neprijateljstvo. Koliko god da je bio težak, Bailey se više voljela baviti njime nego se probijati kroz Tamzinina pasivno-agresivna sranja. Danas je bio dan kada su im se na račune isplaćivala njihova mjesečna sredstva pa se, prema tome, može radovati njihovim telefonskim pozivima ili čak posjetima. O, kakva li veselja! Tamzin ju je voljela kažnjavati dovodeći sa sobom svoje dvoje male djece. Bilo joj je dovoljno teško podnijeti i samu Tamzin, a još 7

Linda Howard

kada bi dovela i svoju razmaženu, zahtjevnu djecu, Bailey bi poželjela pobjeći. “Trebala sam zatražiti naknadu za ratovanje”, promrmljala je naglas ustajući s kreveta. Podsmjehnula se samoj sebi. Nije imala razloga za prigovaranje, a kamoli za plakanje u snu. Pristala je udati se za Jamesa Wingatea znajući kakva su mu djeca i kako će reagirati na njegove ﬁnancijske aranžmane. A on se, u biti, oslanjao na te reakcije i planirao u skladu s njima. Otvorenih je očiju ušla u to, pa sada nije imala osnove za prigovore. Čak i iz groba, Jim joj je dobro plaćao da obavi svoj posao kako treba. Krenula je prema svojoj raskošnoj kupaonici i usput bacila pogled na svoj odraz u zrcalu – što je bilo teško ne napraviti s obzirom na veličinu zrcala (od poda do stropa). Ponekad bi se, vidjevši svoj odraz, na trenutak zapanjila zbog razlike između njezina vanjskog izgleda i onoga kako se osjećala iznutra. Novac ju je promijenio – ne toliko iznutra koliko izvana. Bila je vitkija, čvršća, jer je sada imala i vremena i novaca za osobnog trenera koji joj je dolazio i tjerao ju kroz pakao u privatnoj sobi za vježbanje. Kosa, koja joj je prije bila nekako prljavo-plava, sada je bila umjetnički prošarana raznim nijansama i činilo se da je prirodna plavuša. Skupa frizura odgovarala je njezinu licu i padala tako graciozno da je čak i sada, ravno iz kreveta, izgledala odlično. Uvijek je bila uredna i odijevala se najbolje što je mogla u skladu sa svojim mogućnostima, ali ogromna je razlika između “urednog” i “sređenog”. Nikada nije bila prekrasna, čak ni sada ju se ne bi moglo tako opisati, ali ponekad bi ipak dosegla opis “lijepa” ili čak “zgodna”. Vješto nanošenje najbolje kozmetike isticalo je njezine zelene oči. Odjeća joj je bila krojena po mjeri, po samo njezinoj mjeri. Kao Jimova udovica, mogla je raspolagati kućom u Seatlleu, kućom u Palm Beachu i još jednom u Maineu. Nikada nije mora8

Bliska opasnost

la letjeti komercijalnim letom, osim ako to nije željela; korporacija Wingate unajmljivala je privatne zrakoplove za svoje potrebe i jedan bi joj uvijek bio dostupan. Plaćala je samo svoje osobne stvari, što je značilo da se nije morala brinuti o računima. To je bila najsjajnija točka dogovora kojeg je sklopila s muškarcem koji ju je oženio, ali i učinio udovicom za manje od jedne godine. Bailey je bila siromašna i premda joj životni cilj nije bilo bogatstvo, morala je priznati da joj je novac učinio život lagodnijim. Još uvijek je imala problema, ponajviše sa Sethom i Tamzin, no drukčiji su i ne mora brinuti hoće li na vrijeme platiti račune; osjećaj je hitnosti nestao. Jedino što je morala raditi bilo je nadgledanje njihovih zaklada – a tu je dužnost shvaćala jako ozbiljno premda oni nikada u to ne bi povjerovali – i ispunjavati si dane. Bože, bilo joj je dosadno. Jim je mislio na sve u svezi sa svojom djecom, pomislila je dok je ulazila u okruglu tuš-kabinu. Zaštitio je njihova nasljedstva; koliko je bio u mogućnosti, osigurao im je doživotnu ﬁnancijsku sigurnost, a dok je to činio vrlo je dobro pročitao njihove osobnosti. Međutim, planovi mu nisu obuhvaćali njezin život nakon njegove smrti. Vjerojatno ga za to nije bilo briga, pomislila je. Poslužila mu je samo kao sredstvo za kraj i premda mu je bila draga kao i on njoj, nikada nije dao naslutiti da postoji nešto više od toga. Njihov je dogovor, koji je on pokrenuo i kontrolirao, bio isključivo poslovan. Čak i da je unaprijed znao, ne bi ga bilo briga što su je njegovi prijatelji, koji su je uredno pozivali na društvena događanja dok je Jim bio živ, izbacili s popisa gostiju čim su ga zakopali. Jimovi su prijatelji uglavnom bili njegovih godina i svi su bili prijatelji Jimove prve supruge Lene. Neki od njih poznavali su Bailey od prije, kao Jimovu osobnu pomoćnicu. Bilo im je neugodno 9

Linda Howard

kada je preuzela ulogu njegove supruge. Kvragu, i njoj je bilo neugodno, pa kako bi onda njih mogla kriviti zbog toga? Ovo nije život kakav je željela za sebe. Da, imati novaca bilo je lijepo – jako lijepo – ali nije željela ostatak života provesti uvećavajući novac za dvoje ljudi koji su je prezirali. Jim je bio siguran da će poniženje, što mu nasljedstvo kontrolira pomajka koja je tri godine mlađa od njega, natjerati Setha da se počne ponašati kao odgovorna odrasla osoba, a ne kao muška verzija Paris Hilton. No to se do sada nije dogodilo i Bailey nije vjerovala da će se ikada dogoditi. Seth je imao dovoljno prilika da se trgne, da se zainteresira za korporaciju koja mu financira rastrošan stil života, ali nije. Seth je bio Jimova nada jer je Tamzin bila potpuno nezainteresirana i neodgovorna za donošenje financijskih odluka o kojima su ovisile ogromne svote novca. Tamzin je zanimao samo konačan rezultat, a to je bila gotovina s kojom bi raspolagala i željela je čitavo svoje nasljedstvo sada, kako bi ga mogla trošiti po svojoj volji. Bailey se trgnula od takve pomisli; da je Tamzin mogla raspolagati svojim nasljedstvom, spiskala bi ga za najviše pet godina. Da Bailey ne kontrolira financije, netko bi drugi to morao. Telefon je zazvonio baš kada je zatvorila vodu i posegnula za ručnikom boje šampanjca. Omotala se njime pa tek onda izašla i uzela bežični telefon iz garderobe. Pogledala je broj pozivatelja i vratila telefon natrag na mjesto. Broj je bio skriven; prijavila je sve neželjene brojeve na nacionalnom popisu brojeva za ‘nepozivanje’ pa je bila sigurna da ju ne zove neki anketar. Sigurno je Seth ustao rano i smislio uvrede kojima bi ju mogao zasuti, no nije se htjela nositi se s njime prije nego popije kavu. Njezin je osjećaj dužnosti ipak imao granice, a ovo je definitivno sezalo izvan tih granica. S druge strane, što ako nešto nije bilo u redu? Seth je puno tulumario i rijetko je lijegao prije zore – barem u svoj krevet. Ni10

Bliska opasnost

je mu bilo nalik da zove ovako rano. Osjetivši da joj se granice još malo pomiču, ponovo je uzela telefon i stisnula tipku, iako se automatska tajnica sigurno već javila i počela verglati svoje. “Halo”, rekla je preko pozdrava snimljene poruke računalnoga muškog glasa. Zadržala ju je umjesto da snimi svoju poruku jer je računalni glas bio manje osoban. Sustav tajnice zaustavio se usred rečenice, zapištao i isključio se. “Bok, mama.” Osjetila je sarkazam u Sethovu glasu. Uzdahnula je. Ništa se nije dogodilo; Seth ju je samo iskušavao i htio iživcirati. To što ju je muškarac koji je bio stariji od nje zvao ‘mama’ uopće joj nije smetalo, ali joj je smetao on i nije htjela imati posla s njime. Već je naučila da je najbolje ne pokazati mu reakciju; na kraju bi mu dojadilo pa bi poklopio slušalicu. “Seth. Kako si?” upitala je hladnim, ravnim tonom koji je usavršila dok je radila kao Jimova pomoćnica. Njezin ton, a ni izraz lica nikada nisu ništa otkrivali. “Stvari ne mogu biti bolje”, odgovorio je glumeći vedrinu, “s obzirom na to da moja drolja od maćehe, gladna novca, živi na moj račun, dok ja ne mogu do svoga novca. Ali što je uopće mala krađa u obitelji, a?” Uglavnom bi prečula uvrede. “Drolja” je bila jedna od prvih uvreda kojima ju je obasuo kada je čuo očevu oporuku. Seth ju je optužio da se udala za njegova oca zbog novca i da se okoristila Jimovom bolešću kako bi ga nagovorila da novac, čak i onaj njegove djece, ostavi pod njezinom kontrolom. Obećao je, zapravo zaprijetio, da će osporiti oporuku na sudu. No Jimov mu je odvjetnik, glasno uzdahnuvši, savjetovao da to ne čini jer bi takav korak bio samo trošenje novca i vremena. Jim je sposobno držao uzde svoga carstva sve do posljednjih nekoliko tjedana prije smrti, a oporuku je potpisao gotovo godinu dana prije – točno na dan vjenčanja s Bailey. 11

Linda Howard

Kada je to čuo, Seth je pocrvenio, rekao joj nešto gnjusno, a zatim izjurio van. Bailey je do tada već naučila ne pokazivati reakcije, pa joj naziv “drolja” ni sada nije ništa značio. S druge strane, već joj je pomalo dojadilo biti nazivana lopovom. “Kad smo već kod tvog naslijeđa, postoji mogućnost za ulaganje koju želim istražiti”, rekla je glatko. “Kako bih dobila maksimum, morat ću uložiti što više u taj pothvat. Neće ti smetati ako ti mjesečna primanja smanjim na pola, zar ne? Privremeno, naravno. Otprilike na godinu dana.” Djelić je sekunde šutio, a zatim je zarežao glasom punim mržnje: “Ti kujo, ubit ću te!” Ovo je bio prvi put da je njegove uvrede dočekala vlastitom prijetnjom, što ga je potpuno šokiralo. Njegova prijetnja uopće ju nije uzbunila. Seth je bio dobar s prijetnjama koje nije ispunjavao. “Ako imaš drugih prijedloga za ulaganja koja mi želiš pokazati, rado ću ih razmotriti”, rekla je što je pristojnije mogla, kao da ju je pitao za pojedinosti, a ne joj zaprijetio. “Samo ih u potpunosti istraži i sve zapiši. Razmotrit ću ih što prije budem mogla, vjerojatno tek za nekoliko tjedana. Prekosutra idem na odmor i neće me biti nekoliko tjedana.” Odgovorio joj je tako što je zalupio slušalicom. Ovo baš nije bio krasan početak dana, pomislila je, ali barem je mjesečni susret sa Sethom sada bio iza nje. Još kad bi barem nekako mogla izbjeći Tamzin . . .