Oscar Collier, Frances Spatz Leighton by Naklada Uliks

KAKO NAPISATI SVOJ PRVI ROMAN Oscar Collier i Frances Spatz Leighton

Naslov izvornika Oscar Collier & Frances Spatz Leighton HOW TO WRITE & SELL YOUR FIRST NOVEL Copyright © 1997 by Oscar Collier and Frances Spatz Leighton Copyright za Hrvatsku © Naklada Uliks, 2007. Sva su prava pridràna. Nijedan dio ove knjige nije dopu{teno umnaàti i prenositi na bilo koji na~in bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava. Nakladnik NAKLADA ULIKS âvalsko 17, 51000 Rijeka Tel: 051/ 648068 051/ 648069 Za nakladnika Silvano Fran~i{kovi} Urednik Miro Boì} Prijevod Katarina Trava{i} Lektura Meri Farac Jemri} Dizajn naslovne strane i priprema za tisak Naklada Uliks, Rijeka Tisak mtg-topgraf Velika Gorica, travanj 2007. ISBN 978-953-7306-08-3 CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUÎLI[NA KNJI@NICA – RIJEKA UDK 808.1(035) 82:658.8>(035) 659:82>(035) COLLIER, Oscar Kako napisati svoj prvi roman / Oscar Collier, Frances Spatz Leighton; prevela Katarina Trava{i}. - Rijeka : Naklada Uliks, 2007. Prijevod djela: How to write & sell your first novel. - Bibliografija. - Kazalo. ISBN 978-953-7306-08-3 1. Leighton, Frances Spatz I. Kreativno pisanje – Priru~nik II. Knjièvnost -- Marketing 110828094

Kako napisati svoj prvi roman Oscar Collier i Frances Spatz Leighton

Rijeka, 2007.

Sadr`aj Uvod 9

Prvi dio:

Kako napisati svoj prvi roman 1. Bit stvari 19 Kako su prvi romani Johna Wessela, Toma Clancyja, Olivije Goldsmith i Helen Hooven Santmyer postali bestseleri. Njihova tajna: pri~anje pri~e koja rasplamsava ~itateljevu znatièlju, stvaranje fiktivnog svijeta kojeg ~itatelji èle istraìti.

2. Mainstream? Krimi}? Znanstvena fantastika? Literarni? Koju vrstu romana vi `elite pisati? 32 Nau~ite {to o glavnim vrstama kako biste najbolje mogli uporabiti pripovjedne snage i vje{tine u stvaranju pri~e do koje }e i vama i ~itatelju biti stalo.

3. Po~injem li od likova ili od radnje? 49 U~inite likove nezaboravnima daju}i im individualne zna~ajke. Neka budu simpati~ni ljudi koji do`ivljavaju promjene. Neka govore zanimljive stvari.

4. êtiri koraka i gotovo 63 êtiri koraka do u~inkovite fikcije: uvod koji mami; zanimljiva radnja; sredi{nji dio u kojem se ~itatelj nada, poga|a i upli}e te uspje{an zavr{etak. Rabite predvi|anja i prisje}anja kako biste gradili napetost. Odaberite najbolju to~ku gledi{ta.

5. Psovke, scene seksa i druge zbunjuju}e stvari 81 Savjeti o problemima koji mu~e mnoge pisce-po~etnike: izbor imena, stvaranje ðpravog’ broja likova, navodi, psovke i seks, uporaba struje svijesti, osmi{ljavanje dobrih naslova.

6. Priprema i pisanje 92 Gdje, kad i koliko pisati svaki dan.

7. Ure|ivanje rukopisa 103 U~inite svoj rukopis povezanim. Ponovo ga pregledajte i uredite za objavljivanje.

8. Prodaja, ugovori i novac, jao! 120 Pronala`enje i rad sa zastupnikom ili samostalna u~inkovita promid`ba romana. Predujmovi, ugovori i honorari. Kako je Jacquelyn Mitchard dobila predujam od pola milijuna dolara.

9. Nakladnici i urednici 143 Razumjeti stavove, ciljeve i procedure nakladnika i urednika kako bi va{ roman imao najbolju i najrealniju priliku za uspjeh.

Drugi dio:

Kako je dvadeset troje romanopisaca probilo led 10. Nisu uvijek bili superzvijezde: kakav je bio po~etak za {estero poznatih romanopisaca 157 Po~eci, borbe i prvi romani Johna Grishama, Johna le Carrea, Stephena Kinga, Robina Cooka, Mary Higgins Clark i Jackie Collins.

11. Pisati o onome {to znate 173 Dvojica su se novih romanopisaca okrenula pisanju nakon drugih interesa i zanimanja â&#x20AC;&#x201C; Steven Linakis, George Oâ&#x20AC;&#x2122;Toole.

12. Suradnja sa stru~njakom 191 Uspje{na suradnja: kako su Nan F. Salerno i profesorica Rosamond M. Vanderburgh sastavile Shamanâ&#x20AC;&#x2122;s Daughter.

13. Romanopisci `anrovskih romana 206 Po~etnici koji stvaraju popularne `anrove: Russell Kirk (goti~ki), Karen Brush i Niel Hancock (fantazija), Anna Lee Waldo (povijesni), Susan Johnson, Joan Wolf i Lola Smith (ljubavni).

14. Od poslovnog ~ovjeka do romanopisca 224 Kako je B. H. Friedman napisao i prodao svoj prvi roman Circles i {to se kasnije dogodilo.

15. Lov na predujam od 50.000 dolara 235 Kad je umjetni~ka karijera Ellen Recknor do{la do drasti~nog preokreta, svoju je kreativnost usmjerila na pisanje â&#x20AC;&#x201C; i potpisala ugovor za vi{e knjiga s velikim nakladnikom ljubavnih romana. Sada, nakon deset godina, {iri se na druge `anrove i budu}nost joj je svjetlija nego ikad prije.

16. Razgovori s petero novih romanopisaca 241 17. Kona~na provjera: sedam dobrih i sedam lo{ih stvari 254 Zahvale 256 Kazalo 258 Bilje{ke o autorima 264

Uvod U trideset sedam godina rada u nakladni{tvu, jedno od mojih najve}ih zadovoljstava bilo je pomaganje romanopiscima na putu do objavljivanja njihovih djela – te dijeljenje toga zadovoljstva s drugim nakladnicima koji osje}aju isto. Pomisao da pomaèm tim novim piscima u oboga}ivanju ìve ameri~ke knjièvnosti bila je sna`na motivacija. Od pisanja prvog izdanja ove knjige 1985. godine, Frances Spatz Leighton i ja primili smo mnoga pisma od ~itatelja koja su jo{ vi{e oja~ala na{ osje}aj da pisci-po~etnici trebaju i cijene knjigu koja im moè biti druìcom dok se bave osamljenim, ali kreativnim poslom pisanja romana. Posebno su nam zadovoljstvo donijela neka od pisama koja su meni i mojoj suautorici zahvaljivala na pomo}i koju smo pruìli njihovim piscima u pisanju i prodavanju njihovih prvih romana! Za~u|uju}e je kako ~injenice o objavljivanju knjiga ostaju iste unato~ promjenama osoblja i vlasni{tva u nakladni~kim ku}ama. Nije va`no koliko se, i onako velikih, udruì u ogromne ku}e jer se, kao i uvijek, ra|aju novi mali nakladnici i neki od njih rastu. Bez obzira na to jesu li krajnji vlasnici nakladnika Amerikanci, Britanci, Australci, Kana|ani, Nijemci ili Japanci, bez obzira na to jesu li oni medijski konglomerati ili me{etari s Wall Streeta ili ~ak proizvo|a~i alkoholnih pi}a, svejedno moraju zaposliti iste vrste urednika koji }e odlu~iti kupiti iste vrste popularnih knjiga od autora koji znaju ispri~ati dobre pri~e. I bez obzira na to koliko se mo}nima, hladno poslovnima i dominantnima ~ine lanci knjiàra da bi uspjeli, svejedno moraju biti predvo|eni menadèrima i prodava~ima koji vole knjige. Ostaje ~injenica da nakladnici – bilo da su veliki, stari, si}u{ni ili novi – i prodava~i knjiga – bilo da su veliki lanci ili neovisni – jo{ uvijek trebaju dobre romanopisce-po~etnike. Oko objavljivanja romana novog

Kako napisati svoj prvi roman

autora, koji nikad nije doìvio neuspjeh, ~esto ima puno uzbu|enja i dramatike; mogu}e je sanjati o neograni~enom uspjehu. Urednici velikih nakladnika govore o objavljivanju samo dokazano uspje{nih vrsta. [tovi{e, nerado ulaze u promjene, a zapravo kupuju i objavljuju mnoga djela jednostavno zato {to su predobra da bi ih ignorirali, bez obzira na to uklapaju li se u neku odre|enu vrstu ili ne. Uz to, svjedoci smo pojave mnogih malih nakladnika i objavljivanja prvih romana u nakladi sveu~ili{nih naklada. Stvorena je potpuno nova vrsta fikcije, New Age roman, i homoseksualno nakladni{tvo postiglo je visok stupanj prepoznatljivosti s ~itavim odjelima u knjiàrama. Neke fiktivne vrste, poput ljubavnih i znanstveno-fantasti~nih romana, imaju male nakladnike posve}ene samo njima. Audio zapisi romana, uklju~uju}i izvorne romane upravo napisane za specijaliziranu audio publiku poput voza~a kamiona, tako|er su prekomjerno porasli. Objavljuje se vi{e pisanih romana, a jedan je od njih Maus autora Arta Spiegelmana. Roman je postao bestseler. Mnogi nakladnici eksperimentiraju s elektronskim izdanjima te tako osiguravaju budu}nost romanima na na{em putu prema dru{tvu bez papira. Nakladni{tvo je u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama industrija od trideset dvije milijarde dolara, a autori se pojavljuju na godi{njim popisima Amerikanaca s najvi{im prihodima. Ne{to je manje obe}avaju}a pojava romana koji su posve posve}eni ekstremnom nasilju s detaljnim opisima seksualnih zlo~ina, kanibalizma i ostalih lo{ih stvari. Objavljivanje takvih djela, ponekad u nakladi velikih nakladnika, potaknulo je pobunu feministkinja, nekih knjiàra i periodi~nih tiskovina. Kako se pisci danas okre}u ra~unalima, dodali smo kratak dio o uporabi ra~unala i programa pisanja i ure|ivanja romana – prednosti i opasnosti koje treba izbjegavati. Trend prema decentralizaciji, koji smo prvi put zabiljeìli u izdanju iz 1990. godine, postao je jo{ nagla{eniji. Svugdje ima sve vi{e dobrih novih nakladnika. Zastupnici su sve ~e{}e na razli~itim lokacijama. I ja sam se sam, nakon dvadeset sedam godina kao zastupnik u New Yorku, preselio u Ohio, a sredi{nji ured agencije sada vodi nova menadèrica Dianna Collier na Floridi. Uz moderna sredstva sporazumijevanja – telefon, telefaks, elektroni~ku po{tu, dostavlja~ke slu`be koje u roku od jednog dana dostav-

Uvod

ljaju pisma, ugovore i rukopise, zrakoplovni prijevoz i video prezentacije autora koji predstavljaju svoje knjige – dràva se ~ini manjom, i ove nove lokacije mogu biti jednako djelotvorne kao stara centralisti~ka sredi{ta poput New Yorka, Chicaga, Bostona ili Philadelphije. Nau~io sam da èlja za novim, kreativnim radom nije zemljopisno ograni~ena. Sje}am se kad sam, kao zastupnik, poslao obe}avaju}i rukopis prvog romana Donaldu L. Fineu, nakladniku s dugogodi{njim iskustvom. Svidio mu se i objavio ga je. ðObjavio ga je’ moè se ~initi poput jednostavne fraze, dok se ne sjetite {to to sve zna~i. To zna~i da ga je pro~itao, da ga je dao drugima na ~itanje, da se dogovorio oko ugovora, unaprijed platio piscu honorar za autorska prava, kao i usluge slagara, dizajnera, proizvo|a~a papira, tiska i uveza, te da je posvetio vlastito vrijeme njegovu ure|ivanju i predstavljanju. Kona~no su gotovi primjerci bili dostupni i poslao mi je jedan od prvih. Kad sam nazvao kako bih mu zahvalio, pitao me: “Kako te se dojmilo?” “Izvrsno”, odgovorio sam. “To je pravi prvi roman.” S o~itim zadovoljstvom u glasu, rekao je: “U tome leì bit nakladni{tva.” Za{to se Don Fine i stotine drugih u nakladni{tvu trude ~itati nebrojene upitnike, prou~avati primjere poglavlja i skice te ~itati desetke gotovih rukopisa neobjavljivanih romanopisaca svake godine? Zar ne bi bilo lak{e, i poslovnije, usredoto~iti se na obilnu zalihu novih djela ~iji su autori objavljeni, dokazani pisci, kao {to ~ine neki zastupnici, urednici i nakladnici? Postoje dva va`na razloga za traènje novih talenata. Ja, uistinu, uìvam u mogu}nosti da budem prvi ~itatelj koji }e prepoznati nadarenog novog pisca – bilo da se radi o ànrovskom romanopiscu ili o romanopiscu nove knjièvne vrste. îtanje obe}avaju}eg novog knjièvnog djela stavlja me ispred svih ostalih ~itatelja na svijetu. A pomaù}i u objavljivanju djela, s autorom dijelim ne{to zbog ~ega se oboje osje}amo dobro – biti prvi. Ako mene obuzme takav osje}aj samo od otkrivanja novog romanopisca, zamislite kako bi tek bilo vama da postanete jedan od njih. Napokon, vi komunicirate sa svim tim ~itateljima, a ne zastupnik ili nakladnik. Moram dodati da smo u ovoj knjizi moja suautorica i ja poku{ali pisati o trenutnim zbivanjima u suvremenom ameri~kom nakladni{tvu. Ne}ete prona}i mnogo upu}ivanja na djela iz dalje pro{losti ni ~este na-

Kako napisati svoj prvi roman

vode E. M. Forstera ili Henryja Jamesa, koliko god korisni bili. Poku{ali smo uklopiti stvarna iskustva modernih romanopisaca dok su radili bore}i se da do|u do publikacije, te smo poku{ali probrati ogromne koli~ine materijala napisane o romanopiscima u popularnom tisku i dati vrlo korisne informacije za “novope~ene” romanopisce. Moram priznati da sam ubacio i nekoliko anegdota iz vlastita iskustva, jednostavno, zabavne su i èlio sam ih podijeliti. A moja suautorica Fran Leighton sakupila je neke ~injenice i brojke o financijskim uspjesima suvremenih romanopisaca koje }e zagolicati i va{ um. Statistike koje analiziraju broj i vrstu knjiga koje se izdaju u Americi, a koje se svake godine pojavljuju u ~asopisu Publishers Weekly, tijekom posljednjih deset godina pokazuju da se svake godine u Americi objavi oko pet tisu}a knjiga fikcije. Nema stvarne brojke, koliko mi je poznato, koja bi nam rekla koliko je me|u njima novih romanopisaca, jer su mnoge masovne naklade mekih korica upravo prvi romani, a njihovi nakladnici ne brinu zbog toga. Ann Burns, koja sakuplja informacije o prvim romanima za Library Journal, zna za “dvije do tri stotine prvih romana svake godine” od onih nakladnika koji se odazivaju na njihov polugodi{nji upitnik. Ali ona kaè i kako se neki ne odazivaju, i to pogotovo nakladnici mekoukori~enih ànrovskih romana. Sada {alje upitnik samo nakladnicima za koje misli da bi mogli objaviti prve romane jer zna da su to nekad ~inili. Njezin je dojam, kad smo ponovo razgovarali za ovo novo izdanje, bio da se broj objavljenih prvih romana nije pove}ao tijekom posljednjih deset godina. Zanemaruju}i vanity press romane (kada pisac pla}a nakladniku sve tro{kove oko objavljivanja svog romana), ~ak i ako 10 posto od svih fikcijskih djela objavljenih unutar jedne godine ~ine prvi romani, samo pet stotina novih romanopisaca vide svoja djela u tisku s komercijalnim nakladnicma, te jo{ njih nekoliko koji sami objave svoje djelo. U ~lanku iz ~asopisa The New York Times Book Review procjenjuje se da se nakladnicima knjiga godi{nje preda trideset tisu}a romana, dok ~asopis Books: The Culture and Commerce of Publishing biljeì da 60 posto urednika primi vi{e od tisu}u romana svake godine. Ta se brojka slaè s mojim iskustvom jer moja mala agencija, godinu za godinom, dobiva otprilike tisu}u upita od romanopisaca po~etnika. To

Uvod

pokazuje da, zasigurno, ima puno romanopisaca koji pi{u – puno vi{e nego onih koji objavljuju svoja djela. Uzmimo brojku od trideset tisu}a i pretpostavimo da se neki romani predaju na vi{e mjesta – moèmo re}i da se svake godine dovr{i i preda pet tisu}a prvih romana. Zatim, ako je mojih pet stotina i ne{to brojka koja otprilike pokazuje koliko ih se objavi, zaklju~ak je da imate mogu}nost 1 naprema 10 da vam objave djelo, ako to ne u~inite sami. O~ito je da postoji velika konkurencija u ovom podru~ju. Tko su ti prvi romanopisci? Moje mi iskustvo zastupnika, urednika i nakladnika govori da, zapravo, dolaze sa svih strana. To su knji`ni~ari, ku}anice, milijuna{i, odvjetnici, pisci scenarija, novinari, kriminalci u zatvoru, lije~nici, profesori, studenti, ra~unalni programeri, policajci, vojnici i moreplovci, senatori, uhode, urednici i drugi ljudi koji imaju {to za re}i u obliku fikcije. To su ljudi sa èljom za komuniciranjem. To su mu{karci i ène, mladi i stari, ljudi razli~iti u svakom pogledu. Kako prije}i put od ambicioznog piskarala do objavljenog romanopisca? Ova }e vam knjiga re}i kako su pisci – i oni poznati i oni koji }e to tek biti – to postigli i pruìti natuknice iz njihove pro{losti koje bi vam mogle pomo}i. Isplatilo bi se opona{ati neke od njihovih tehnika. Jedna od lekcija koju su me nau~ile godine u nakladni{tvu jest ta da vas sama dobra vje{tina ne}e nu`no dovesti do objavljivanja. Naravno, morate teìti odre|enim zahtjevima: pokazati dar za pri~anje pri~a; ponuditi osje}aj za karakterizaciju likova; smisliti prolaznu radnju; rabiti zanimljivo i detaljno mjesto radnje, vremenski okvir i splet okolnosti; te pokazati smisao za usmeni i pismeni izi~aj. Ali, i velik broj drugih elemenata ulazi u ukupnu sliku i poku{at }emo ih istaknuti, davaju}i vam pri tome sve potrebne savjete u ovoj knjizi. Koliko sam puta ~uo izmu~en uzvik: “Ali moj je roman bolji od onih koji su objavljeni!” I koliko je ~esto to bilo istinito! Tu istinu potvr|uje ~injenica da su prvi romani koji su puno puta bili odbijeni kasnije bili prihva}eni i uspje{ni u javnosti – toliko da su se prodavali u milijun i vi{e primjeraka. Da takav roman nikad nije prona{ao pravog nakladnika kojemu je ba{ tada trebalo dodatno fiktivno djelo ili urednika kojemu se djelo svidjelo, nikad ne bi i{ao u tisak. Bio bi jednako dobar, ali tko bi to znao. U istinitim pri~ama o uspjehu iz ove knjige saznat }ete kako su romanopisci po~etnici evoluirali do metoda rada koje su osvojile tiskanje.

Kako napisati svoj prvi roman

Vidjet }ete niti istkane kroz njihove pri~e o uspjehu: upornost, èlju za uspjehom, pozornost za detalje, znanje o podru~ju, volju za traènjem pomo}i od prijatelja i profesionalaca, te dosjetljivost u prevladavanju svakodnevnih prepreka kao {to je pronalaènje vremena za neometan rad. Ono va`no u ìvotima nekih od tih pisaca jest to {to su vidjeli ili stvorili priliku, i bili dovoljno hrabri da je zgrabe. Na temelju iskustva primijetio sam mnoge ~este gre{ke i probleme romanopisaca po~etnika. Zbog toga moja suautorica i ja ne}emo samo predlagati ono {to biste mogli u~initi, ve} }emo se usredoto~iti na ono {to biste trebali izbjegavati. Tu`na je ~injenica da se u nakladni{tvu ponekad dogodi da se novo djelo objavi samo zato {to nakladnik ne moè prona}i dovoljno razloga da ga ne objavi. Kad vas va{ urednik ili zastupnik poku{ava progurati, mora pobijediti barem jednog vra`jeg pomo}nika – a to ponekad moè biti glavni urednik koji poku{ava o~uvati nov~ana sredstva tvrtke. Ta }e osoba zahtjevati da dokaète za{to treba uzeti va{ rukopis. Dakle, svaka pogre{ka koju moète izbje}i u svom prvom romanu dovodi ga jedan korak bliè objavljivanju. Postoji nekoliko odre|enja naziva ðprvi roman’. Jedni bi usko ograni~ili taj naziv na knjige autora koji su objavili roman prije objavljivanja bilo koje druge vrste knjiga (poput biografije ili ud`benika). Drugi misle da je prvi zavr{eni rukopis romanopisca njegov prvi roman, bez obzira na to je li objavljen ili neobjavljen, ili je objavljen kasnije. Zatim su tu oni koji bi toliko pro{irili odre|enje naziva i nazvali ga autorov prvi mainstream roman, ili autorova prva knjiga objavljena pod njegovim pravim imenom, te bi zanemarili ranije ðljubavne knjige’ ili druge objavljene ànrovske naslove, ne ubrajaju}i ih u prave romane. Ja smatram ànrovske romane prvo romanima, a zatim podvrstama. ðLjubi}i’ nisu samo knjige, ve} i romani, ba{ kao {to su to i jeftine knjige. U ovoj se knjizi naziv ðprvi roman’ jednostavno odnosi na prvi roman koji je autor objavio i ponudio javnosti, ~ak i ako je taj isti autor prije objavio neke druge vrste knjiga. Nije va`no radi li se o mainstream, ljubavnom ili nekom drugom ànru, kao ni je li autor mo`da prije rabio neki pseudonim za objavljivanje romana – sama uporaba pravog imena ne zna~i da je autor debitant. Nadalje, ja ne brojim nikakve druge rukopise koje autor moè imati negdje u ladici ili ~ak pod ugovorom za objavu u to vrijeme. Prvi objavljeni roman jest ðprvi roman’.

Uvod

Rabim ovakvo odre|enje jer je ovo knjiga o prvom pojavljivanju romanopisca u tisku. Za mene, va{ }e prvi roman biti onaj koji }e se prvi na}i na policama knji`ara. Stoga znajte da ovo {to kanite pro~itati nisu smjernice za pisanje Ă°velikog ameri~kog romanaâ&#x20AC;&#x2122;. Moja suautorica i ja odnosimo se jednako ozbiljno prema ljubavnoj limunadi kao i prema velikoj literarnoj ambiciji. Ovo nije kriti~ko djelo, ve} djelo o tome kako napisati i prodati svoj prvi roman. Sretno! 26. velja~e 1997. Oscar Collier Seaman, Ohio

Prvi dio

KAKO NAPISATI SVOJ PRVI ROMAN

1. Bit stvari

Ne moète biti tmurniji od Johna Wessela koji je radio u knjiàri. Bio je okruèn knjigama, a ni na jednoj nije bilo napisano njegovo ime. Kona~no je odmahnuo rukom i rekao: “Radije }u pisati, ~ak i lo{e, nego slagati knjige drugih ljudi za ìvot.” Napisao je krimi} This Far, No Further, stavio ga pod ruku i oti{ao na skup pisaca. Nije shva}ao da mu se ve} tada ìvot po~eo mijenjati. Spisateljica krimi}a Sue Grafton pro~itala je njegov rukopis, rekla mu {to nije dobro i kako da to prepravi. Grafton je obe}ala da }e ga pokazati zastupnici Molly Friedrich ako ga prepravi prema njezinim uputama. I voilà, Friedrich ga nije samo smjestila uz Simona i Schustera, ve} je i dogovorila dvije knjige za 900.000 dolara – ~ak, dok je Wessel kr{io ruke i strahovao: “[to ako nitko ne da ponudu?”

Kako napisati svoj prvi roman

Kad su je kasnije pitali o tome, Molly Friedrich rekla je za Publishers Weekly: “Isticao se ve} od prve stranice.” A {to je zapisano na prvoj stranici? Prva re~enica knjige prili~no leèrno govori o nasilju. “Tu~e te? Nisam znala da te tu~e.” Kao {to pi{e u uvodniku, “Wessel je usredoto~en na okrutnost u na{im ìvotima i od nje stvara no}nu moru.” Nije va`no {to vam je bilo ili jest zanimanje. Sada ste pisac. Barbara Mikulski bila je ameri~ka senatorica. Sada je spisateljica. Imala je ideju za kriminalisti~ki roman. Nije dovoljno vjerovala u sebe da bi ga napisala sama. Radila je sa suautoricom, biv{om izvjestiteljicom Los Angeles Timesa, Marylouise Oates, a rezultat je Capitol Offense, ~iji je nakladnik Dutton. A koja ju je to ideja mu~ila dok ga nije napisala? Pa, radi se o senatoru koji padne mrtav ple{u}i polku i senatorici koja ga zamijeni, odlu~na da rije{i taj zlo~in. Janet Leigh bila je filmska zvijezda, supruga i majka filmske zvijezde. Sada je autorica triju knjiga – dviju koje nisu fikcijske i svog prvog romana House of Destiny, nakladnika Harlequin. Sad moète re}i: “Ali ja nisam poznata osoba i nikad nisam upoznao Sue Grafton. Nisam ni radio u knjiàri. Ja sam samo obi~na osoba. Nikad ne bih mogao napisati ne{to {to bi nakladnici htjeli, a kamoli se borili za to.” Kako znate? Ako to ne napi{ete, ne moète objaviti. @iva istina. Ba{ kao {to je istina da obi~ni ljudi poput vas svake godine ulaze u redove pisaca. Hajde, popri~ajmo sad o ~ovjeku ~ije je ime poznato u svakoj obitelji koja ~ita knjige, gleda filmove ili se posebno zanima za vojsku – to je Tom Clancy. Godina je bila 1975., a on je imao dvadeset osam godina. Nikad nije bio u podmornici. Nikad nije bio u mornarici, ni u bilo kojoj drugoj grani vojske, zbog slaba vida. Bio je prodava~ osiguranja, i to dobar. Danas je ljubimac vojske i autor romana Lov na Crveni oktobar i niza bestselera koji su slijedili. [to se dogodilo? Dogodilo se da je Clancy jo{ 1975. godine bio o~aran novinskim izvje{}ima o ruskom razara~u ~ija je posada poku{ala prebje}i u [vedsku. Brod je bio Storoèvoj, a poku{aj prebjega predvodio je ~asnik Valerij Sablin. Naàlost, Sablin nije uspio, Sovjeti su ga uhvatili i pogubili.

Bit stvari

Clancy nije mogao izbiti taj slu~aj iz glave. Postalo mu je jasno da bi bilo teè prona}i brod da je bio nuklearna podmornica. Palo mu je na pamet napisati knjigu. I prije je pomi{ljao na pisanje knjige, ali uvijek je odustajao. Ovaj je put bio ozbiljan. Po~eo je istraìvati tisu}e stvari koje je trebao znati da bi takva knjiga djelovala autenti~no. Knjige kao {to su Vodi~ kroz sovjetsku mornaricu i Borbene flote svijeta postale su mu omiljeno {tivo. Prije kraja, pro~itao je ili prelistao oko tri stotine knjiga i usudio se nazvati brojne mornari~ke slu`benike i civilne stru~njake o podmornicama i projektilima da bi dobio odgovore na pitanja koja su ga zanimala. Usput je nau~io mornari~ki àrgon – i ameri~ki i ruski – koji je trebao za autenti~ne dijaloge. Do 1982. godine bio je spreman za pisanje. Do 1985. zavr{io je rukopis i predao ga Naval Institute Pressu koji mu je u uvelike pomogao u istraìvanju i koji je bio zainteresiran za objavljivanje tog djela kao svog prvog fiktivnog djela. U Clancyjevu high-tech me|unarodnom trileru, kapetan najnaprednije podmornice Sovjetskog Saveza poku{ava prebje}i u Sjedinjene Ameri~ke Dràve, a Bijela ku}a saznaje za to. Dolazi do utrke izme|u Rusa, koji poku{avaju prona}i i uni{titi vlastitu podmornicu prije nego stigne u ameri~ke vode, i Amerikanaca koji je poku{avaju spasiti. “Nikad nisam razmi{ljao o tome da ga dam nekom drugom nakladniku”, rekao je Clancy mojoj suautorici Franci Leighton. “Bili su mi od velike pomo}i, a osim toga nisam znao bi li ijedan drugi nakladnik bio zainteresiran. Ali, blago sam negodovao kad su mi ponudili predujam od tri tisu}e dolara. Rekao sam da èlim barem pet tisu}a. Odmah su se sloìli, a ja nisam poku{ao dobiti vi{e.” Ali, sve je dobro {to se dobro svr{i. Autorska prava za knjigu mekih korica koja je postala bestseler prodana su za 49.500 dolara i Clancy je po~eo ðprosijavati’ filmske ponude. Zatim je, uz VIP tretman, bio proveden kroz prvu podmornicu koju je ikad posjetio. Godine 1989. njegov je roman Jasna i neposredna opasnost do{ao na prvo mjesto liste bestselera ve} prvog tjedna nakon izlaska iz tiska; u isto je vrijeme drugo izdanje njegove prethodne knjige The Cardinal of the Kremlin bilo na prvom mjestu liste bestselera mekih korica. Romani su nastavili pr{tati iz Clancyja. Trebale su mu dvije godine da napi{e knjigu nakon istraìvanja. Trebale su mu dvije godine i da napi{e drugu knjigu Red Storm Rising, objavljenu 1986. godine, ~ija je

Kako napisati svoj prvi roman

tema tako|er ameri~ko-sovjetski hladni rat. Ovaj je put njegov nakladnik bio G. P. Putnam’s Sons koji je bio nakladnik i njegovih sljede}ih osam knjiga, od Patriotskih igara iz 1987. do Izvr{nih naredbi iz 1996. godine. Pribliàvaju}i se svom pedesetom ro|endanu 1997. godine, svima je bilo jasno da je Tom Clancy knjigama i filmovima zaradio vi{e novaca nego bi ga mogao potro{iti za svoga ìvota – primjerice, za Jasnu i neposrednu opasnost dobio je predujam od ~etiri milijuna dolara. Ima sve {to bi itko ikad mogao poèljeti, ubrojiv{i i ogromno imanje. A ipak, uza sve to, nije u potpunosti zadovoljan. Prijateljima je mnogo puta rekao: “Mijenjao bih sve to da budem zapovjednik broda.” Walteru Shapiru iz ~asopisa Time rekao je: “…zapovijedanje brodom zasigurno je najbolji posao na svijetu.” Premda ga je lo{ vid sprije~io u ostvarivanju vojne karijere o kojoj je uvijek sanjao, ironi~no je to {to ga je upravo vojska po~ela oboàvati i zavidjeti mu. [tovi{e, Ross Thomas posebno ga je istaknuo kad ga je za Washington Post Bookworld nazvao “romanopiscem laureatom unutar vojno-industrijskih tema”. Knjige Toma Clancyja posebno privla~e mu{karce. Upoznajmo sada pisca ~ije knjige posebno privla~e ène. Olivia Goldsmith bila je menadèrica-konzultantica na Manhattanu, ali nije bila sretna. Radila je s glavnim ravnateljima va`nih kompanija i shvatila na koji na~in funkcioniraju korporacije. Sretnim slu~ajem cijene su nekih njezinih dionica porasle i odmah ih je unov~ila, dala otkaz i u~inila ugovor sa samom sobom. Radilo se o ovome: poku{at }e napisati roman prije nego {to potro{i sav dobiveni novac, a ako ne uspije odustat }e od sna spisateljice i na}i drugi posao. Goldsmith se sje}a te odluke i kaè da je to “najhrabrija stvar koju sam ikad napravila. Nisam bila sigurna mogu li zavr{iti knjigu.” Prvo se odlu~ila za naslov Klub prvih supruga. Tek je tada po~ela raditi na fabuli, odlu~na iskoristiti ono {to je u deset godina nau~ila u poslovnom svijetu. Ukratko: 1.) mu{karci jo{ uvijek vladaju svijetom i 2.) kad uspiju, zamjenjuju svoje supruge mla|im, vitkijim modelima koji }e lijepo izgledati kad ih drè}i za ruku uvedu u poznate restorane. ð@ene trofeji’, tako ih ona naziva. Olivia Goldsmith uspjela je zavr{iti rukopis koji je preveden na dvadeset i dva svjetska jezika. Knjiga je prodana u vi{e od milijun pri-

Bit stvari

mjeraka samo u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama otkako je prvi put objavljena 1993. godine. Ali tek kad je prodala prava na film, njezina je karijera srnula naprijed pa sada potpisuje sedmeroznamenkaste ugovore s Harper Collinsom. Goldsmith je svoj najve}i uspijeh postigla 1996. godine kad je Paramountov film s Bette Midler, Diane Keaton i Goldie Hawn obi{ao kinematografe i zaradio ogromne svote samo u njima. Nakon {to je prona{la svoj put, Goldsmith je nastavila pisati zabavne i blago satiri~ne romane sa ènskog pogleda na ìvot. A {to ona, osobno, misli o mu{karcima? Misli ovo: “Djevojke odrastaju s uvjerenjem da ih tamo negdje ~eka princ na bijelu konju. Nemojte me krivo shvatiti, svi|aju mi se momci. Njih nekoliko ~ak i volim, ali romansa? To je samo nevolja.” Prekrasna stvar u pisanju romana jest {to va{e godine i spol ne utje~u na rukopis kad on do|e u ruke nakladnika. Helen Hooven Santmyer imala je osamdeset osam godina i ìvjela je u stara~kom domu kad ju je slava kona~no zaogrnula u sije~nju 1984. godine. Nije mogla oti}i na predstavljanje po dràvi, ali Putnam’s nije bio zabrinut zbog toga kad je ugrabio knjigu i isplatio 250.000 dolara za mekoukori~eno izdanje njezina romana …And Ladies of the Club. Santmyer je trebala pedeset godina da zavr{i svoju knjigu. Kasnije }emo je jo{ spominjati, ali ono {to èlim re}i jest da ne trebate ~ekati tako dugo ako slijedite nekoliko jednostavnih prijedloga koje sam sakupio tijekom godina provode}i ih kao literarni zastupnik u radu s autorima, drugim zastupnicima i nakladnicima. U razli~itim sam razdobljima i sam bio zastupnik, urednik i glavni urednik u jednoj nakladni~koj ku}i, te predsjednik druge. Iz svih sam se kutova upoznao s problemima pisanja i objavljivanja knjiga. Zbog toga bih vam mogao otvoriti nove vidike. Razmotrimo pitanje onoga {to trebate imati da biste postali romanopisac – naju~estalije pitanje u mislima po~etnika jest: “Imam li pravu stvar?” John Gardner, dobitnik nagrade National Book Critics Circle za October Light i dobro poznat u~itelj pisanja, rekao je najbolje: “Trebate gotovo demonsku kompulzivnost.” Dodao je i da pomaè ako osoba pati od neke psiholo{ke ozljede ili je gonjena èljom za promijenom svijeta ili sebe. To se odnosi na gotovo svakoga od nas. A sada, da vidimo kako }ete vi promijeniti svijet ili svoj ìvot, ali ne na na~in da zgrabite revolver ili

Kako napisati svoj prvi roman

odete u divlju kupovinu, ve} na na~in da sagradite vlastiti maleni svijet – na papiru. Ne pani~arite. Ne o~ekujem nemogu}e. Sve }ete pripremiti. Ne}ete samo sjesti za pisa}i stroj i re}i: “Kre}emo. Prva stranica”, iako nemam ni{ta protiv ako `elite isku{ati takav plan. Ali ako umjesto toga odlu~ite slijediti moj plan, do trenutka kad sjednete napisati prvu stranicu osje}at }ete se kao riba u vodi; gotovo }ete se osje}ati kao da to nije va{ prvi roman. Prvo razmotrimo problem i upoznajmo se s njime. Treba uzeti u obzir nekoliko pitanja.

[TO ÎTATELJ OÊKUJE OD MENE? Pri~u. îtatelj èli da mu ispri~ate pri~u. On kao da govori: “Dajte mi novu pustolovinu! Omogu}ite mi da pobjegnem od opasnosti”, ili, “dajte mi novi, seksi ìvot. Odvedite me daleko i dajte mi da vidim plavo nebo, visoke planine; dajte mi da budem na strani dobrih momaka”, ili, “dajte mi da pobjegnem u neko drugo stolje}e (pro{lo ili budu}e); umoran sam od ovoga.” Va{ }e se ~itatelj poistovjetiti s nekim u va{oj knjizi. I to ne mora biti nitko poseban. Moè na trenutak, onoliko koliko mu je potrebno za ~itanje va{e knjige, postati velik ra~unalni genij koji plja~ka banke ili {ef sindikata kriminalaca. Ili moè ponovo postati dijete, ali ono koje se pridruùje bandi razbojnika. Bez obzira na to {to ste odabrali za temu, morate uvjeriti ~itatelja ve} u prvoj re~enici da }ete ga upoznati s njegovim novim identitetom. Uzmite, primjerice, uvodnu re~enicu djela The Moon and Sixpence Somerseta Maughama: “Priznajem da kad sam prvi put upoznao Charlesa Stricklanda ni na trenutak nisam pomislio kako u njemu ima i~eg neobi~nog.” îtatelj zna da }e uroniti u ne~iji ìvot kroz pripovjeda~a koji pri~a u prvoj osobi te da }e svjedo~iti ne~emu neobi~nome. Radoznalost okre}e stranice, a va{a uvodna re~enica postoji upravo zato da potakne radoznalost. Ali to je samo uvodna re~enica, kaète. To nije zastra{uju}e. Pomisao na stvaranje cijelog romana jest stravi~na. No, ne bi trebala biti.

Bit stvari

[TO JE ROMAN? Roman je pri~a. To je samo pri~a. Ima uvod, sredinu i zavr{etak. To je sve, i moète se nositi s time. Novela ima iste te stvari, kaète. To~no. A ponekad se nekoliko novela sakupljenih oko istog mjesta ili ljudi objedini u zbirci novela i tada dobijete ne{to kao Tales of the South PaciďŹ c Jamesa Michenera ili Winesbury, Ohio Sherwooda Andersona. Novele se vra}aju na velika vrata i ponovo se sakupljaju u zbirke nakon duljeg razdoblja nepopularnosti u krugovima nakladnika. Jedna takva nezaboravna zbirka, koju vrijedi istraìti, jest djelo Burning Your Books, the Collected Short Stories Angele Carter koju je posmrtno objavio Henry Holt 1996. godine. Ako naginjete tome, isku{ajte se u pisanju novela. Ili pripovjedaka, koje su dulje od novela, ali kra}e od romana. Teè je objaviti pripovijetku i teè je dobiti kritiku za nju, ali pisanje takva djela ima svojih dobrih strana. Tobias Wolff uspio je objaviti svoju knjigu od sto jedne stranice The Barracks Thief u Ecco Pressu i, iako niti jedan knjièvni kriti~ar nije napisao kritiku o njoj, bila je tako dobra da je dobio PEN-ovu nagradu za ďŹ kciju i pet tisu}a dolara. Ono {to roman ~ini druk~ijim od novele jesu duljina i sloènost radnje. Novela uglavnom stavlja u sredi{te jedan jedini sukob koji pokazuje osobnost junaka ili koji mijenja ìvot neke osobe. S druge strane, roman ~ini niz sukoba koji vode do vrhunca, a na kraju tako|er pokazuje pravu osobnost junaka i antagonista â&#x20AC;&#x201C; nasilnika, intriganata ili protivnika, ili promjene u njihovim ìvotima. Roman moè, i ne mora, imati vi{e likova od novele. Roman se moè protezati kroz neograni~eno vremensko razdoblje. Tom Clancy u svojoj knjizi Lov na Crveni oktobar pokriva razdoblje od samo osamnaest dana. James Michener u svojim sagama Poland i Hawaii pokriva mnogo generacija. A tu je i jo{ jedna razlika: novela ~esto ima samo jednu poentu. Roman moè, i ne mora, imati jednu ili vi{e sporednih radnja ako ima puno likova. Glavni lik ide k cilju romana, a sporedni je lik usmjeren svome vlastitom cilju. Mora postojati razlog zbog kojeg je sporedni lik u romanu, neka veza s glavnim likom, pa i ako je on ili glavni lik nisu svjesni. Ako nije potreban u toj pri~i, prekriìte ga ili ga izbacite, i dajte mu vlastitu pri~u u drugoj knjizi.

Kako napisati svoj prvi roman

Ja odre|ujem roman kao duga~ko fiktivno djelo koje vas prenosi u odre|enu kulturu ili ðsvijet’. Ta kultura moè biti sku~en, egzoti~an svijet patologa Andyja Broussarda iz New Orleansa u detektivskim pri~ama D. J. Donaldsona, ili {iroka panorama Tolstojeva Rata i mira koji vam govori sve o Napoleonovoj invaziji na Rusiju. To moè biti i svijet boema, kao u Ju`nom vjetru Normana Douglasa, ili prou~avanje skupine ljudi na putovanju, kao u djelu The Bridge of San Luis Rey Thorntona Wildera. To moè biti bilo {to povezano s odre|enim problemom, poput brodoloma u Robinzonu Crusoeu. To mogu biti svi detalji odre|enog, zami{ljenog svijeta, kao u Circle of Light Niela Hancocka. Ali u svakom romanu koji smatram uspje{nim, to jest koji sam uìvao ~itati, romanopisac je odlu~io to~no {to i kako }e ispri~ati o redosljedu likova na jednom ili vi{e mjesta, koji ìve u odre|enom vremenskom razdoblju. A da bi to bilo u~inkovito, mora odrediti skup pravila i ograni~enja unutar kojih likovi moraju ìvjeti. To je to. Nije vam rekao ni{ta vi{e, niti jednu re~enicu ili rije~ vi{e od toga. Dobar je roman duga~ak to~no onoliko koliko treba biti duga~ak da bi vam rekao sve {to trebate znati kako biste razumjeli pri~u koju vam romanopisac èli prenijeti. Kad ~itatelj zavr{i ~itati dobar roman, uzdahne i kaè: “To je bilo dobro, ali èlio bih da ima jo{ malo”, te sa àljenjem zatvori knjigu. Dio ðda bi vam rekao sve’ ~ini djelo romanom, a ne novelom ili pripovijetkom. Da bih vam bolje predo~io va`nost stvaranja skupa pravila i ograni~enja unutar kojih }ete kreirati svijet svog romana, molim vas, zamislite slikara koji se priprema za slikanje. On izabire platno odre|ene veli~ine koje odgovara njegovoj ideji. Izabire boje koje }e rabiti, mo`da samo zelenu i sme|u. Odlu~uje ho}e li slikati kistovima, noèm ili kapljicama boje koje }e izlijevati iz tube. Odlu~uje se za fine ili grube poteze, ili mo`da samo za kapi boje. Te i druge odluke stvaraju pravila i ograni~enja unutar kojih on mora stvoriti svoju sliku. Ako se njegove prve odluke o veli~ini, tehnici i bojama pokaù neodgovaraju}ima za odre|enu temu, slikar taj prvi poku{aj moè smatrati prou~avanjem i po~eti ponovo s novim odabirom veli~ine, boja i tehnika za svoju krajnju ina~icu slike.

Bit stvari

Tako i vi morate odlu~iti koje }ete elemente rabiti za izgra|ivanje svijeta svog romana te ih se dràti ili po~eti iznova s novim pravilima i ograni~enjima. Ernest Hemingway izgradio je svijet u kojem su ljudi morali preìvjeti unato~ neprijateljstvu i nasilnosti oko njih, u kojem su ponekad morali ubiti, ili biti nasilni poput svoje okoline. âk i kad bi pobijedili, ponekad bi izgubili. Primjerice, u djelu Starac i more starac kona~no uspije u svojoj mukotrpnoj, fanati~noj borbi s velikom ribom, i to je uspjeh njegova ìvota. A {to se tada dogodi? Morski je psi dohvate. O kojem svijetu vi volite razmi{ljati? Faulkner je razmi{ljao o svijetu ameri~kog juga, o tuzi nakon gra|anskog rata, o starim obiteljima koje jo{ uvijek iz hrpe ratnog pepela poku{avaju iskopati izgubljeno. Izgradio je taj svijet, neki kaù ðponovo’, i dao mu cini~nu, a ipak poetsku dimenziju. Hemingway je volio razmi{ljati o safarijima u Africi, arenama za bikovske borbe u [panjolskoj i ratovima u kojima su hrabri ljudi gubili ìvote, te je o svim tim temama jednako ozbiljno pisao. Neki pisci znanstvene fantastike vole razmi{ljati o svijetu budu}nosti i zato opisuju upravo njega. Sigurno ne pi{u o svijetu koji poznaju. I kad vam u~itelj pisanja ili neki pisac kaù da morate pisati o onome s ~ime ste upoznati, moète odgovoriti ili da pi{ete upravo o tome – uklapaju}i ono {to znate u roman, kao Faulkner, ili moète, kao Hemingway, re}i da vi{e volite stvarati svijet po svojoj zamisli. U redu je pisati o onome s ~ime ste upoznati, tako|er je u redu pisati o onome o ~emu samo sanjate. Ako izaberete lete}eg konja svoje ma{te, moète svoje ~itatelje povesti na jednako lijepo putovanje kao {to je ~inio Louis L’Amour u svojim vesternima, i mo`da, poput njega, moète jahati po listama bestselera.

ISTRA@IVANJE Tom Clancy sedam je godina istra`ivao za svoj prvi roman. Za svoj je peti roman Jasna i neposredna opasnost istra`ivao manje od jednog tjedna, uklju~uju}i putovanje u Fort Ord u Kaliforniji tijekom kojeg je u~io o vojnim avionima.

Kako napisati svoj prvi roman

Istraìvanje koje je prethodilo njegovoj prvoj knjizi – potpuno uranjanje u svijet vojske, od vojnog àrgona do aviona, brodova, podmornica, projektila i tajnih operacija – pomoglo mu je za sve ostale knjige, uklju~uju}i Jasnu i neposrednu opasnost s tajnim ratom objavljenim kolumbijskim trgovcima drogom i opisima pje{adije i borbenih zrakoplova. Kad je govorio o nedostatku dugog istraìvanja za Jasnu i neposrednu opasnost, Clancy je rekao kako nije osje}ao potrebu vidjeti kolumbijsku dùnglu, jer ako ste vidjeli jednu dùnglu vidjeli ste ih sve. [to se ti~e likova, rekao je: “Ratnik je ratnik, bilo da se radi o onome u podmornici ili borbenom zrakoplovu…tipovi osobnosti su vi{e-manje isti.” Va`no je naglasiti da }e se va{e istraìvanje za jedan roman prelijevati u druge ako se izgradite za odre|enu temu. Loli Smith, koja pi{e ljubavne romane smje{tene u 19. stolje}e pod pseudonimom Cleo Chadwick, tako|er je pomoglo temeljito istraìvanje. Trebalo joj je pet godina prije nego se osjetila dovoljno sigurnom u vremenu engleske povijesti s po~etka 19. stolje}a. Gledaju}i unatrag na taj trud, kaè: “ôvjek postane antropolog pro{losti, za koju je netko rekao da je uvijek poput strane dràve.” Ono {to je rekla mojoj suautorici o istraìvanju za knjige napisane pod pseudonimom Cleo Chadwick, moglo bi biti od iznimne pomo}i onima od vas koji su zainteresirani za pisanje svog prvog povijesnog romana: “Za pozadinu, povijesni romani ne trebaju samo istraìvanje o doga|ajima iz tog vremena, nego i o odje}i, ukrasima, rije~ima koje su se rabile, dru{tvenim navikama i mnogim drugim stvarima.” “Rabim brojna specijalizirana djela kao {to su @ivot na engleskom selu, àrgonske rje~nike i etimologijske engleske rije~i, opisna djela o podru~ju u koji }e roman biti smje{ten, vodi~e i kuharice. îtam povijesne knjige o tom razdoblju, kao i biografije i pisma ljudi koji su ìvjeli u to vrijeme. îtam i romane, poeziju i ~asopise koje su ljudi iz tog vremena ~itali. Sve to otkriva na~in na koji su ljudi razmi{ljali i govorili, kao i brojne sitnice iz njihovih privatnih ìvota.” Moète nau~iti ono {to morate znati. Postoje knjige, mjesta na koja se moè otputovati, ljudi s kojima se moè razgovarati – specijalisti svih vrsta, od osu|enika, ovisnika i trudnih tinejdèrica do sve}enika, sudaca i bankara, koji su stvarno proìvjeli iskustva o kojima èlite pisati. Va{ osobni ìvot moè biti pozadina koja }e vam pomo}i u odgonetanju

Bit stvari

njihovih misli i osje}aja. Me|utim, ~uvajte se previ{e opse`nog istraìvanja! Nancy Hale, autorica knjiga kao {to su The Empress’s Ring, The Young Die Good i Dear Beast, bila je sretna {to joj je urednik bio Maxwell Perkins, kojemu je rekla da mora oti}i u Pariz radi istraìvanja za knjigu koju je zamislila. Na njezino iznena|enje, Perkins nije bio odu{evljen. “Ne èli{ znati previ{e o tome”, rekao joj je legendarni urednik. Pi{u}i o tom sukobu u svojoj knjizi o pisanju The Realities of Fiction, Nancy Hale dodaje: “Ubojita ruka istraìvanja nadvila se nad previ{e romana.” Kaè kako je shvatila da je Perkins bio u pravu kad joj je rekao da pisac mora stvari ðizmisliti u svojoj glavi’. Premda mislim da su Perkinsonove rije~i malo prete{ke, mogu}e je da preveliko znanje o nekoj temi sreè va{u ma{tu. Upamtite, ako èlite, u svom romanu moète ðponovo sagraditi’ svijet koji poznajete i pretvoriti ga u {to novo.

TREBATE LI PISATI RADI NOVCA? Pisci koje sam predstavljao kao zastupnik ili ~ije sam knjige ure|ivao, ili objavljivao, bez iznimke su pisali da bi izrazili svoje misli, osje}aje, … èljeli su biti pla}eni, naravno, jer su njihovi honorari bili opipljiv dokaz da javnost cijeni njihovu poruku. Kao {to Adam Smith u The Money Gameu kaè: “Novac je sredstvo kojim se biljeì uspjeh.” Ali, novac je na drugome mjestu, ne na prvom. Dopustite mi da vam dam primjer. Kad je Norman Mailer zavr{io Park jelena, meni najdraì od svih njegovih romana, nakladnik s kojim je bio vezan ugovorom zahtijevao je da promijeni {est redaka koje je smatrao previ{e razbludnima, on je to odbio i nastavio odbijati, mada je to ugroàvalo objavljivanje romana. Nakladnik je razvrgnuo ugovor i nije bilo lako prona}i drugog nakladnika. Bennett Cerf se, primjerice, navodi da je komentirao kad je njegova tvrtka Random House odbila izdavanje: “Ovaj }e roman unazaditi nakladni{tvo dvadeset pet godina.” U to vrijeme sloboda autora da izraze svoja zapaànja o seksualnoj stvarnosti bila je pomicanje granica slobode pisanja.

Kako napisati svoj prvi roman

Naposljetku, Mailer je uspio sklopiti ugovor o objavljivanju s G. P. Putnam’s Sonsom, roman je objavljen i doìvio je uspjeh jer je dokazao svoj integritet. Ovaj je primjer nadahnu}e, ali to nije bila Mailerova prva knjiga. Za svoju je prvu knjigu Goli i mrtvi, vodio raspravu sa savjetnicima i nakladnikom o tome kako bi trebao obraditi dobro poznatu psovku ~estu u vojnim krugovima. U toj knjizi o Drugom svjetskom ratu ona glasi ðfug’, {to je eufemizam engleske rije~i ðfuck’. Dakle, s prvim }ete romanom mo`da morati u~initi neke prakti~ne ustupke. Iako su rijetki slu~ajevi poput ovog Mailerovog, mo`da }ete morati poslu{ati prijedloge svog nakladnika i unijeti neke promjene. Samo se sjetite da nakladnik èli bestseler jednako sna`no kao vi, te da je vodio mnoge knjige k uspjehu. Nakladnici grije{e, naravno, i odbijaju knjige da bi kasnije s gor~inom u ustima àlili zbog toga, ili cenzuriraju knjige koje se kasnije objave u cijelosti. Stoga, malo sva|e s urednikom ne moè na{koditi. Ali u svakom slu~aju, dok knjiga ne bude gotova vi ste {ef. Dakle, slijede}i neke moje op}e smjernice, napi{ite je kako èlite.

TREBATE LI PRIÂTI O SVOM RUKOPISU? Nekim je romanopiscima-po~etnicima bolje ako nitko ne zna {to pi{u ili ako nitko ne zna da uop}e pi{u. Iz iskustva s piscima znam da je gotovo svima bolje ako ne pri~aju o svojim rukopisima ili ako ne traè savjete od prijatelja i rodbine. Evo jedne istinite pri~e. Dok je radio na rukopisu, urednik je piscu govorio da ponovo napi{e neku scenu, a ovaj bi to u~inio te je pokazao svojoj supruzi. Tada bi uredniku javio: “Supruga je rekla da je scena uàsna!” Urednik je primijetio da se ponavlja uvijek isto: {to je scena bolja, to se supruzi manje svi|a. I uporabio je to. Rekao bi: “[to tvoja supruga misli o ovoj sceni?” i ako bi joj se svidjela, rekao bi piscu da je promijeni. Ova anegdota sluì kao dobar komentar o vrijednosti savjeta autsajdera ili amatera. Drugi su pisci otkrili da im je dosadno pisati pri~u koju su ve} ispri~ali prijateljima, pa to ne ~ine. Moj je savjet da budete tajanstveni.

Bit stvari

IMATE LI VREMENA ZA PISANJE ROMANA? OMILJENA IZLIKA … Nemojte mi re}i da biste voljeli pisati da moète, ali da nemate vremena. Mo`da imate izvrstan rukopis s kojim se ve} neko vrijeme igrate, ili ðzamisao za roman’, ili glavnog junaka – kakvu biste pri~u mogli izgraditi s njime! Ali pretpostavljate da to nikad ne}ete u~initi. “Nemam vremena”, kaète. To je glupost i iskustva zaposlenih karijerista koji uz posao pi{u knjige to dokazuju. U sljede}em }u vam poglavlju re}i razuman na~in na koji moète napisati svoj roman u tri mjeseca – devedeset dana! – bez i~eg dramati~nog, kao {to je dobivanje otkaza, izlu|ivanje obitelji ili agonija usamljenosti. Ali kao prvo, dopustite mi da vam kaèm kako se govori da je Voltaire napisao svoje djelo Candide za tri dana. Ken Kesey navodno je napisao Let iznad kukavi~jeg gnijezda za ~etiri dana. To zapravo i nije va`no – osim za Guinnessovu knjigu rekorda. Ako je knjiga izvrsna, nikome nije va`no koliko ju je dugo trebalo pisati. Nije potrebno slijediti primjere ove dvojice pisaca, mada biste mogli. To sam rekao samo da vas potaknem, da vam pruìm malo samopouzdanja, da vam ukaèm na to kako imate vremena. Ako jo{ uvijek niste uvjereni da imate dovoljno vremena za pisanje romana, pro~itajte neke od razgovora s prvim romanopiscima koji se nalaze u drugom dijelu ove knjige. Steven Linakis radio je puno radno vrijeme kao knji`ni~ar, èljeznicom je dugo putovao na posao i s posla, i, ipak, uspio je napisati svoj prvi roman kojim je zaradio vi{e od 200.000 dolara. Dobro, suo~ili smo se s va{im sumnjama i stekli uvid u nove perspektive za promatranje va{e situacije, odgovaraju}i na neka od po~etnih pitanja. Vrijeme je da postanemo odre|eniji.