Kvaliteta života u hrvatskoj regionalne nejednakosti by United Nations Development Programme in Croatia

Program Ujedinjenih naroda za razvoj

Kvaliteta 탑ivota u Hrvatskoj

Regionalne nejednakosti

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), je svjetska mreža UN-a za razvoj, koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se stanovnicima omogućilo da izgrade bolji život. Djelujemo u 166 država, pomažući im kako bi našli vlastita rješenja za izazove globalnog i nacionalnog razvoja. Razvojem lokalnih kapaciteta, te se države oslanjaju na ljude iz UNDP-a i široki raspon naših partnera. Kratki dijelovi ove publikacije mogu se reproducirati nepromijenjeni, bez odobrenja autora i pod uvjetom da se navede izvor. U ovoj publikaciji iznesena su mišljenja autora i nužno ne predstavljaju službeno stajalište UNDP-a. Copyright © 2007. Nakladnik: Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj

Uredništvo (abecednim redom): Lidija Japec i Zoran Šućur Autori (abecednim redom): Ivana Dobrotić, Ana Hromatko, Lidija Japec, Teo Matković, Zoran Šućur Recenzenti (abecednim redom): Nenad Karajić i Predrag Bejaković Provedba istraživanja “Kvaliteta života i rizik od socijalne isključenosti u Hrvatskoj”, 2006: Agencija Target, Zagreb Izrada dodatnih grafikona i tablica: Zrinka Grotić Grafičko oblikovanje i naslovnica: Krešimir Kraljević Tisak: LDK

Tiskano u Zagrebu, Hrvatska Prvo izdanje 2007. ISBN: 978-953-7429-03-4 Ova je publikacija otisnuta na 100% recikliranom papiru.

Predgovor

Predgovor S velikim zadovoljstvom vam predstavljam još jednu publikaciju koja se temelji na istraživanju ‘Kvaliteta života i rizik od socijalne isključenosti’ koje je Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNPD)proveo u Hrvatskoj 2006. godine Već objavljeno UNDP Izvješće o društvenom razvoju Hrvatske pod nazivom ‘Neumreženi: Lica socijalne isključenosti’ također je bilo posvećeno kvaliteti života građana Hrvatske, s posebnim naglaskom na društvene skupine koje su u povećanom riziku od socijalne isključenosti. Kao što su neke društvene skupine izrazito ranjive, tako su i određene regije u nepovoljnijem položaju u odnosu na nacionalni prosjek te smo ovom publikacijom željeli ukazati na postojeće regionalne, odnosno međužupanijske razlike u Hrvatskoj. U središtu pažnje nisu samo razlike unutar Hrvatske već i postojeće razlike među zemljama proširene Europske unije. Zajednicu europskih zemalja, kojoj se Hrvatska priprema pristupiti u vrlo skoroj budućnosti, obilježava raznolikost povijesnih, političkih, socio-ekonomskih i kulturnih karakteristika njenih članica. Stoga je izuzetno važno da se u tom procesu njeguju i zadrže one pozitivne karakteristike kvalitete života s kojima su građani Hrvatske izrazito zadovoljni. Neke od njih su: očuvani okoliš, sigurnost, obiteljska podrška i optimistično očekivanje od budućnosti. Istovremeno je uvid u objektivne i subjektivne pokazatelje kvalitete života građana Hrvatske u odnosu na građane ostalih europskih zemalja poticaj za unaprjeđenje onih područja života u kojima Hrvatska zaostaje za prosjekom EU zemalja, a tu prije svega mislim na vrlo nisko zadovoljstvo vlastitim obrazovanjem i kvalitetom zaposlenja, zatim na izrazito visoku percepciju napetosti između društvenih skupina kao i na prevladavajući osjećaj dezorijentiranosti i otuđenosti u društvu. Budući da je gotovo 9000 građana iz svih krajeva Hrvatske odgovorilo na pitanja o percepciji kvalitete vlastitog života i time se pridružilo mnogobrojnim građanima 28 zemalja koji su sudjelovali u Prvom paneuropskom istraživanju kvalitete života 2003. godine, nadamo se da će njihove subjektivne procjene i iskazano (ne)zadovoljstvo raznim segmentima društvenog i privatnog života utjecati na promišljanje razvoja hrvatskog društva te stoga pozivamo analitičare i donositelje odluka da uvaže dragocjene iskaze svojih sugrađana. Zadovoljstvo mi je također najaviti da je ove godine Hrvatska uvrštena u drugi val Paneuropskog istraživanja s još 29 zemalja, te da će Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta kontinuirano provoditi ovo europsko istraživanje svake četiri godine. Na ovaj ćemo način moći pratiti napredak u ostvarenju lisabonskih ciljeva ujedinjene Europe, kao što je osiguranje većeg broja kvalitetnih radnih mjesta i ostvarenje jednakih mogućnosti za sve građane. U promicanju održivog društvenog razvoja, svaki je pojedinac važan, a osiguranje uvjeta za njegov individualni razvoj u skladu s osobnim željama i mogućnostima predstavlja neophodan uvjet za ujednačeni razvoj. Stoga se nadamo da će ovo istraživanje koje u središte interesa stavlja pojedinca i njegovu subjektivnu dobrobit pomoći naporima u jačanju socijalne kohezije u Hrvatskoj a i u ostalim europskim zemljama.

Yuri Afanasiev

Stalni Predstavnik Ureda UNDP-a u Hrvatskoj

Popis skraćenica

Popis skraćenica EQLS EU

Europska unija

EU15

15 “starih” zemalja članica Europske unije (prije proširenja 1. svibnja 2004.): Austrija, Njemačka, Italija, Nizozemska, Velika Britanija, Švedska, Finska, Danska, Luksemburg, Belgija, Španjolska, Grčka, Portugal, Irska i Francuska

EU10

Nove zemlje članice koje su se priključile Europskoj uniji u svibnju 2004.: Malta, Cipar, Slovenija, Češka Republika, Slovačka, Mađarska, Poljska, Litva, Latvija i Estonija

EU25

25 zemalja članica Europske unije (EU15 + EU10), bez Bugarske i Rumunjske

Eurostat

Statistički ured EU

HDI

Human Development Index (Indeks društvenog razvoja)

JIM

Joint Inclusion Memorandum (Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju)

PPS

Purchasing Power Standard (Standard kupovne moći)

RH EUtranz

European Quality of Life Survey (Europsko istraživanje o kvaliteti života)

Republika Hrvatska Tranzicijske (bivše socijalističke) zemlje koje su postale članice EU: Slovenija, Češka Republika, Slovačka, Mađarska, Poljska, Litva, Latvija, Estonija, Bugarska i Rumunjska

OECD

Organisation for Economic Co-operation and Development (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj)

UNDP

United Nations Development Programme (Program Ujedinjenih naroda za razvoj)

Sadržaj

Sadržaj UVOD (Ana Hromatko, Target; Zoran Šućur, Studijski centar socijalnog rada)

PRVI DIO KVALITETA ŽIVOTA U HRVATSKOJ: REGIONALNE RAZLIKE

1. EKONOMSKA SITUACIJA (Zoran Šućur, Studijski centar socijalnog rada)

2.STANOVANJE (Zoran Šućur, Studijski centar socijalnog rada)

3. ZAPOSLENOST I KVALITETA POSLA (Teo Matković, Studijski centar socijalnog rada)

4. OBRAZOVANJE I VJEŠTINE (Teo Matković, Studijski centar socijalnog rada)

5. SASTAV KUĆANSTAVA I OBITELJSKI ODNOSI (Ivana Dobrotić, Studijski centar socijalnog rada)

6.USKLAĐENOST OBITELJSKOG ŽIVOTA I RADA (Ivana Dobrotić, Studijski centar socijalnog rada)

7. ZDRAVLJE I KVALITETA ZDRAVSTVENIH USLUGA (Zoran Šućur, Studijski centar socijalnog rada)

8.SUBJEKTIVNO BLAGOSTANJE (Ana Hromatko, Target; Lidija Japec, UNDP)

9. PERCEPCIJA KVALITETE DRUŠTVA (Lidija Japec, UNDP)

10. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

105

DRUGI DIO KVALITETA ŽIVOTA OSOBA STARIJE DOBI (Zoran Šućur, Studijski centar socijalnog rada)

1. UVOD

115

2. EKONOMSKA I FINANCIJSKA SITUACIJA

119

3. STAMBENI UVJETI

129

4. STRUKTURA KUĆANSTVA I OBITELJSKI ODNOSI

135

5. EKONOMSKA AKTIVNOST, OBRAZOVANJE I VJEŠTINE

145

6. ZDRAVSTVENI STATUS STARIJIH OSOBA I POVJERENJE U ZDRAVSTVENI SUSTAV

147

7. SUBJEKTIVNO BLAGOSTANJE

153

8. DRUŠTVENA UKLJUČENOST STARIJIH OSOBA I PERCEPCIJA ULOGE DRUŠTVENIH INSTITUCIJA

157

9. ZAKLJUČCI

163

10. SMJERNICE I PREPORUKE

167

LITERATURA

171

Uvod

Koncept kvalitete života Europsko istraživanje o kvaliteti života Istraživanje o kvaliteti života u Hrvatskoj

Uvod

Uvod Koncept kvalitete života Koncept kvalitete života odnosi se na sveukupnu dobrobit unutar društva, a usmjeren je na to da omogući svakom članu društva da ostvari svoje ciljeve (Quality of Life in Europe, 2004.). To znači da se kvaliteta života mjeri preko različitih ekonomskih, ali i neekonomskih pokazatelja. Za razliku od koncepta materijalnog životnog standarda, koji se uglavnom mjeri preko raspodjele dobara i usluga u populaciji (pokazatelji dohodovne nejednakosti, realnog dohotka, stope siromaštva), pristup kvalitete života oslanja se ne samo na indikatore materijalnog životnog standarda, već i na različite subjektivne čimbenike koji utječu na ljudski život (npr. društveni odnosi, sigurnost, mentalno zdravlje, kvaliteta prirodnog okoliša, dokolica, kulturni resursi i sl.). Valja istaknuti da je koncept kvalitete života karakterističan, prije svega, po tome što je višedimenzionalan, tj. da se životni standard ne svodi na dohodovne i materijalne prilike. On naglašava važnost različitih područja životnog standarda i njihovu međusobnu povezanost (Quality of Life in Europe, 2004.). S druge strane, koncept kvalitete života povezan je s mikropristupom i tiče se individualnih životnih uvjeta, a ekonomski i socijalni makropokazatelji pomažu da se istraživački nalazi koji se odnose na pojedince smjeste u širi kontekst. Treće, istraživanje kvalitete života pretpostavlja upotrebu ne samo objektivnih pokazatelja, već i subjektivnih percepcija individualne i društvene situacije te analizu odnosa između objektivnih i subjektivnih indikatora.

Europsko istraživanje o kvaliteti života (European Quality of Life Survey - EQLS) Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions) provela je 2003. godine istraživanje kvalitete života u 28 europskih zemalja: 15 članica Europske unije, deset je bilo u procesu pristupanja EU (10 zemalja koje su postale članice EU u 2004. godini) te tri tadašnje zemlje kandidatkinje (Bugarska, Rumunjska i Turska)1. Uzorak je u zemljama obuhvaćenim istraživanjem iznosio oko 1.000 ispitanika starih 18 i više godina, osim u „manjim“ zemljama (Cipar, Malta, Luksemburg, Slovenija i Estonija), u kojima je veličina uzorka bila oko 600 ispitanika. Uzorak je u svim zemljama bio slučajni i višeetapni, stratificiran po regijama i razini urbanizacije. Stope odaziva ispitanika bile su različite u pojedinim zemljama (od 33% u Irskoj do 91% u Njemačkoj i Finskoj) (Arendt, 2003.). Cilj je toga istraživanja bio ispitati kvalitetu života u svakoj pojedinoj zemlji te usporediti kvalitetu života u „starim“ članicama, „novim“ članicama i tadašnjim zemljama kandidatkinjama. U tu svrhu, Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta konstruirala je Upitnik o kvaliteti života koji je obuhvatio šest područja (Quality of Life in Europe, 2004.): -

zaposlenost

ekonomski resursi

obitelj i kućanstvo

život zajednice i socijalna participacija

zdravlje i zdravstvena skrb

znanje, obrazovanje i usavršavanje.

EQLS istraživanje je uključilo veliki broj zemalja te tako omogućilo dobivanje komparativnog uvida u kvalitetu života. Osim toga, ovo je istraživanje obuhvatilo kako objektivne tako i subjektivne pokazatelje socijalne situacije. 1

Bugarska i Rumunjska su u međuvremenu također postale članice EU (od početka 2007.).

Uvod

Istraživanje o kvaliteti života u Hrvatskoj Ciljevi istraživanja Republika Hrvatska podnijela je zahtjev za članstvo u Europskoj uniji u veljači 2003., a status kandidata dobila je u lipnju 2004. Otvaranjem pregovora s Europskom unijom, Republika Hrvatska je započela 2005. godine pripremu Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju (Joint Inclusion Memorandum ili JIM), koji su Republika Hrvatska i Europska Komisija potpisale 5. ožujka 2007. od strane Republike Hrvatske i Europske komisije. Također je temeljem JIM-a u 2007. godini izrađen Nacionalni provedbeni plan za socijalno uključivanje 2007.-2008., u kojem je definiran plan prioritetnih aktivnosti koje se namjeravaju provesti u naznačenom razdoblju. U sklopu procesa izrade JIM-a i provedbenog plana Hrvatska je dužna poštivati zajedničke ciljeve EU u suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti. Budući da Republika Hrvatska nije bila uključena u istraživanje koje je provela Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, formalnim otvaranjem pregovora s Europskom unijom javila se potreba za utvrđivanjem ekvivalentnih pokazatelja uvjeta življenja u Hrvatskoj. Kako bi se stekao uvid u kvalitetu života hrvatskih građana te omogućila usporedba s članicama Europske unije i ostalim zemljama kandidatkinjama, Ured Programa Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj (UNDP Croatia) proveo je istraživanje kvalitete života u Hrvatskoj. Cilj je ovoga izvješća steći uvid u kvalitetu života hrvatskih građana te usporediti uvjete življenja hrvatskih građana s onima u zemljama članicama Europske unije te (nekadašnjim) zemljama kandidatkinjama.2 S obzirom da su ovim istraživanjem po prvi puta prikupljeni podaci reprezentativni na razini županija, namjera je bila detaljnije istražiti regionalne razlike/nejednakosti u kvaliteti života u Hrvatskoj. U tom su pogledu uspoređivani različiti pokazatelji kvalitete života na razini županija ili analitičkih regija. Izvješće se sastoji od dva dijela. Prvi dio se odnosi na opću populaciju građana Hrvatske stariju od 15 godina koja je bila zastupljena u uzorku dok se drugi dio odnosi isključivo na osobe starije od 64 godine. Razlog za takav pristup temelji se na rezultatima istraživanja koji su ukazali da je ekonomska situacija osoba starije dobi u Hrvatskoj znatno nepovoljnija od nacionalnog prosjeka. Obzirom da takva odstupanja ne postoje u većini europskih zemalja, posebna je pažnja posvećena ovoj dobnoj skupini. U uzorku je populacija starijih osoba zastupljena s dovoljnim brojem ispitanika (1661) te su bile moguće i regionalne usporedbe. U oba dijela izvješće je usmjereno na sljedeće aspekte ili dimenzije kvalitete života: 1. Stjecanje uvida u dohodovnu i ekonomsku situaciju hrvatskih građana 2. Ispitativanje uvjeta stanovanja u kojima žive građani Hrvatske 3. Ispitativanje samoprocjene zdravlja i dostupnost zdravstvenih usluga 4. Stjecanje uvida u situaciju na tržištu rada, u obrazovanju i usavršavanju 5. Dobivanje uvida u strukturu obitelji i ispitati usklađenost obiteljskog i profesionalnog života 6. Ispitativanje percepcije hrvatskih građana o vlastitom blagostanju i društvu u kojem žive

Uzorak i način izbora ispitanika Uzorak kućanstava Republike Hrvatske konstruiran je kao troetapni probabilistički uzorak, neproporcionalno stratificiran prema županiji. Kako bi se povećala mogućnost zaključivanja na razini županija, broj ispitanika u svim županijama bio je jednak, odnosno, udio ispitanika iz različitih županija u uzorku nije proporcionalan udjelu njihova stanovništva u populaciji. U prvom koraku odabrano je 50 lokacija anketiranja unutar svake županije na kojima je planirano anketiranje po 8 ispitanika. Dakle, ukupno je izabrano 1050 lokacija anketiranja. Izbor lokacija obavljen je sistematskim izborom s liste naselja Republike Hrvatske, poredanih po županijama i stupnju urbaniziranosti. Vjerojatnost izbora naselja kao moguće lokacije anketiranja bila je proporcionalna broju stanovnika tog naselja, s mogućnošću ponovnog izbora istog naselja. Time je postignut zadovoljavajući prostorni raspored i primjeren odnos urbano-ruralnog stanovništva. 2

Temeljem upitnika o kvaliteti života, UNDP Hrvatska već je objavio izvješće o društvenom razvoju “Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj” u kojem je na pregledan način obrađen problem socijalne isključenosti u Hrvatskoj (UNDP, 2006b). Dostupno na: www.undp.hr

Uvod

U drugom koraku slučajnim su izborom definirane stambene jedinice na izabranim lokacijama u kojima će biti provedeno anketiranje. U trećem koraku vršen je odabir jednog ispitanika unutar kućanstva koji će biti anketiran. Od osoba starijih od 15 godina koje žive u kućanstvu birana je jedna osoba metodom slučajnog izbora (zadnji rođendan), čime je postignuto uravnoteživanje uzorka po dobi i spolu. Planirana veličina uzorka iznosila je 400 ispitanika u pojedinoj županiji, odnosno ukupno 8400 ispitanika. Kao što je ranije navedeno, realni udjeli županija poravnati su procesom utežavanja (ponderiranja). Pored utežavanja prema županijskom principu, demografske karakteristike uzorka uspoređene su s odgovarajućim demografskim pokazateljima populacije osoba starijih od 14 godina te su podaci uteženi prema još tri varijable: -

spolu,

dobi,

obrazovanju.

Postupkom utežavanja postiže se da udjeli ispitanika u uzorku budu jednaki udjelima promatrane populacije na relevantnim varijablama. Slučajan odabir ispitanika i postupak utežavanja omogućuju generalizaciju dobivenih rezultata na cijelu populaciju. Planirani uzorak realiziran je uz neznatna odstupanja (tablica 0). Razlozi odstupanja od potpunog ispunjenja plana uzrokovani su nesistematskim čimbenicima, koje je u terenskim uvjetima istraživanja vrlo teško nadzirati, a koji nisu značajnije utjecali na prirodu mjerenih pojava. Tablica 0. Realizirani uzorak Županija

Realizirano

Zagrebačka

410

Krapinsko–zagorska

400

Sisačko–moslavačka

407

Karlovačka

400

Varaždinska

415

Koprivničko–križevačka

422

Bjelovarsko–bilogorska

423

Primorsko–goranska

406

Ličko–senjska

400

Virovitičko–podravska

409

Požeško–slavonska

401

Brodsko–posavska

402

Zadarska

407

Osječko–baranjska

401

Šibensko–kninska

405

Vukovarsko–srijemska

401

Splitsko–dalmatinska

416

Istarska

408

Dubrovačko–neretvanska

400

Međimurska

401

Grad Zagreb

400

Ukupno

8534

Uvod

Provedba ispitivanja Kvantitativno istraživanje na općoj populaciji u okviru projekta “Kvaliteta života i rizik od socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj” provela je agencija za istraživanje tržišta Target d.o.o. tijekom ožujka, travnja i svibnja 2006. Istraživanje je provedeno metodom anketiranja licem u lice u kućanstvima u razdoblju od 18. ožujka do 22. svibnja 2006. godine. Razgovor unutar jednog kućanstva prosječno je trajao oko 30 minuta. Razgovor je obavljen radnim danom u vremenu od 16 do 20 sati ili tijekom cijelog dana u vrijeme vikenda. Rad anketara kontroliran je telefonskim kontaktima s ispitanicima, prema listama adresa kućanstava sastavljenima u vrijeme trajanja istraživanja.

Metodološke napomene Uspoređivani su različiti pokazatelji kvalitete života u Hrvatskoj s onima u zemljama EU. S obzirom da smo se orijentirali na usporedbu Hrvatske sa zemljama EU, Tursku smo ispustili iz analize, iako je bila obuhvaćena istraživanjem iz 2003. Pored toga, rezultati za Hrvatsku uspoređivani su s prosjecima u nekoliko grupacija zemalja: 1. Prosjek za EU15 odnosi se na zemlje koje su postale članice EU prije 2004. (tzv. stare članice): Austrija, Njemačka, Italija, Nizozemska, Velika Britanija, Švedska, Finska, Danska, Luksemburg, Belgija, Španjolska, Grčka, Portugal, Irska i Francuska. 2. Prosjek za EU10 odnosi se na zemlje koje su postale članice EU u svibnju 2004. (tzv. nove članice): Malta, Cipar, Slovenija, Češka Republika, Slovačka, Mađarska, Poljska, Litva, Latvija i Estonija. 3. Prosjek za EU25 odnosi se na zemlje EU15 plus EU10 (bez Bugarske i Rumunjske).

Svi su prosjeci dobiveni na ponderiranim rezultatima, što znači da su mnogoljudnije zemlje u većoj mjeri utjecale na prosjek nego one s manjim brojem stanovnika. Tako su, na primjer, prosjeci na različitim varijablama u zemljama EU10 bili pod dominantnim utjecajem Poljske (većina zemalja u ovoj grupaciji mogla je značajnije odstupati od dobivenog prosjeka). Kod grupiranja zemalja postavilo se pitanje što napraviti s Bugarskom i Rumunjskom, koje su u međuvremenu postale članice EU. Radi jednostavnije usporedbe s već napravljenim izvješćima o kvaliteti života u europskim zemljama, ostavljena je grupacija EU10, ali smo zbog usporedbe Hrvatske ili hrvatskih županija sa zemljama EU koje imaju maksimalnu ili minimalnu vrijednost na pojedinim varijablama formirali skupinu tranzicijskih zemalja koje su postale članice EU (EUtranz), a koja obuhvaća: Bugarsku, Rumunjsku i 8 zemalja iz skupine EU10 (Slovenija, Češka Republika, Slovačka, Mađarska, Poljska, Litva, Latvija i Estonija). Prosjeci za Hrvatsku također su dobiveni na ponderiranim rezultatima, što znači da su na njih više utjecale županije s većim brojem stanovnika (posebice Grad Zagreb). Regionalne razlike u kvaliteti života u Hrvatskoj analizirane su na razini županija ili analitičkih regija. Za potrebe uvida u kvalitetu života starijih osoba, Hrvatsku smo podijelili na 6 analitičkih regija, a svaka od njih uključuju dvije ili više županija (tablica 1 str 117.).

1.dio

KVALITETA ŽIVOTA U HRVATSKOJ: REGIONALNE NEJEDNAKOSTI

Ekonomska situacija

Dohodovne razlike i nejednakosti Pokazatelji materijalne deprivacije Kućanski dugovi Proizvodnja hrane za vlastite potrebe Izvori kućanskih prihoda Subjektivne ekonomske teškoće

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

Ekonomska situacija Dohodovne razlike i nejednakosti Materijalno blagostanje i životni standard ovise, prije svega, o materijalnim resursima kojima raspolažu pojedinci i kućanstva. S obzirom da je teško doći do informacija o distribuciji ukupnog bogatstva među kućanstvima, najčešće se materijalno blagostanje mjeri preko visine raspoloživog dohotka. Radi usporedbe sa zemljama EU, kućanski je dohodak pretvoren u ekvivalentni dohodak i izražen u PPS (Purchasing Power Standard)3. Obzirom da EQLS ne prikuplja obuhvatne i detaljne procjene različitih komponenti dohotka, kao što to čini Anketa o potrošnji kućanstava (odnosno Household Budget Survey), vjerojatno je ovako definiran dohodak u Hrvatskoj (i zemljama EU) u određenoj mjeri podcijenjen. Međutim, moguće je uspoređivati kućanski dohodak među zemljama jer je korišten isti instrument za prikupljanje podataka. U usporedbi sa zemljama EU i tadašnjim zemljama kandidatkinjama, Hrvatska se po visini medijana ekvivalentnog kućanskog dohotka nalazi u donjem dijelu distribucije (slika 1.1). Na donjem kraju distribucije nalaze se zemlje koje su početkom 2007. godine postale članice EU (Bugarska i Rumunjska), a na gornjem Luksemburg, Danska i Belgija.

470

991 443

911

1331

1290

1249

1207

1176

1147

1137

1103

1077

1067

963

936

799

757

673

670

557

539

517 358

344

293

316

225

210

m un Bu jsk ga a rs ka Lit v La a tv Es ija to n Po ija ljs Sl ka ov M ačk ađ a a Po rska rtu ga Gr l čk Č a Sl ešk ov a Šp en an ija jo lsk a Ci pa M r al ta I Fr rsk an a cu sk a Ita Au lija st ri Fin ja Š sk Ni ved a zo sk ze a V. ms Br k a ita ni B e ja lg i Lu Da ja ks nsk em a bu rg EU 10 EU 15 EU 25 RH

2000 1800 1600 1400 1200 1000 800 600 400 200 0

1771

Slika 1.1. Medijan mjesečnog ekvivalentnog kućanskog dohotka* u RH i zemljama EU (u PPS)

* Ekvivalentni kućanski dohodak računa se tako da se ukupni mjesečni neto dohodak kućanstva podijeli s brojem tzv. odraslih ekvivalenata. Kod izračuna broja odraslih ekvivalenata korištena je modificirana OECD-ova ljestvica, koja prvom odraslom članu kućanstva pripisuje koeficijent 1, ostalim odraslim članovima 0,5 te djeci ispod 15 godina 0,3. Npr. ako ukupni dohodak kućanstva u kojem živi bračni par i dvoje djece iznosi 2000 kn, ekvivalentni dohodak po članu kućanstva ne bi iznosio 500 kn (2000÷4), već 952,38 kn (2000÷2,1). Izvor: Izvor podataka za sve tablice i slike u tekstu je istraživanje EQLS 2003 i UNDP Hrvatska 2006, osim ukoliko nije naveden drugi izvor.

3 PPS je imaginarni valutni tečaj, koji eliminira utjecaj različitih cijena u pojedinim zemljama. Tako se s 1 PPS može kupiti jednaka košarica dobara i usluga u svakoj zemlji.

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

Sve zemlje EU15 imaju veći medijan kućanskog dohotka od Hrvatske. Iako je medijan kućanskog dohotka u Hrvatskoj nešto viši (oko 6%) nego u EU10, niži medijalni dohodak od Hrvatske u sklopu ove grupacije zemalja imaju samo Poljska i baltičke zemlje. U Sloveniji je medijan kućanskog dohotka oko 61% veći nego medijan kućanskog dohotka u Hrvatskoj. Značajno niži (otprilike dvostruko) medijan kućanskog dohotka od Hrvatske imale su Bugarska i Rumunjska. S druge strane, medijan kućanskog dohotka u Hrvatskoj iznosio je oko polovice (52%) medijana kućanskog dohotka za zemlje EU25. Podsjetimo samo da je BDP per capita u Hrvatskoj u 2004. godini (izražen u PPS) iznosio 46% BDP per capita za zemlje EU25 (Eurostat, 2005.). Medijan ekvivalentnog dohotka u zemljama EU s najvišim dohotkom (Danska, Belgija, Nizozemska, Velika Britanija) veći je 2,5-3 puta nego u Hrvatskoj.

670

757 210

470

769

641

576

506

498

481

471

470

456

426

418

384

380

378

374

356

343

310

276

267

Bj el ov ar sk Vi o ro vi -bilo tič ko gor Po -po ska ž dr a Vu ešk ko o-s vsk a la va vo rs n k Br o-sr ska ije Ko od m pr sko sk iv a ni -po čk sa ovs k k Os je riže a čk va očk ba a r Lič anj s ko k -se a nj Si sk sa čk Zad a oa r m os ska la va Ka čka Du r lo br va ov V čk ač ara žd a ko in -n s Ši eret ka be va n ns s Kr k ap kokn a in in sk Sp s o k lit sk -zag a oda ors lm ka a M tins eđ k im a u r Pr im Zag ska re or ba sk č ogo ka ra n Gr ad ska Za gr eb EU Ist tra ar sk nz a EU min tra : R R nz um H u m ax njs k :S E lo a EU U ve 15 15 m nij m ax in: a G :L uk rčk a se m bu rg

2000 1800 1600 1400 1200 1000 800 600 400 200 0

1771

Slika 1.2. Medijan mjesečnog ekvivalentnog kućanskog dohotka po županijama (u PPS)

Ono što nas zanima unutar Hrvatske jest teritorijalna distribucija kućanskog dohotka između županija (slika 1.2). Prvo, vidljivo je da najnižim medijanom kućanskog dohotka (oko 270 PPS) raspolažu županije iz središnje i istočne Hrvatske (Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska), dok je najviši medijalni kućanski dohodak u Istarskoj županiji te Gradu Zagrebu. Sve jadranske županije, osim Zadarske, nalaze se po visini kućanskog dohotka u gornjem dijelu distribucije. Valja primijetiti da je medijan ekvivalentnog kućanskog dohotka u 13 županija niži od hrvatskog prosjeka, a u dvjema županijama na razini tog prosjeka. Isto tako, županije koje su u najvećoj mjeri bile izravno pogođene ratom nisu među županijama s najnižim medijanom kućanskog dohotka. Omjer između medijana kućanskog dohotka u županijama s najvišim i najnižim dohotkom (2,9) identičan je omjeru između medijana ekvivalentnog kućanskog dohotka u Hrvatskoj i Danskoj (kao zemlji s najvišim medijanom kućanskog dohotka u EU iza Luksemburga). Medijan dohotka u hrvatskoj županiji s najnižim kućanskim dohotkom (Bjelovarsko-bilogorska) veći je od onoga u Rumunjskoj i iznosi 60% medijana dohotka za zemlje EU10. Isto tako, devet županija ima medijalni dohodak iznad prosjeka zemalja EU10, a jedino je u Istarskoj županiji medijalni mjesečni dohodak veći od onoga u Grčkoj (koja ima najniži medijan kućanskog dohotka među zemljama EU15), ali i Sloveniji (koja ima najveći medijan kućanskog dohotka među EUtranz). Stoga možemo konstatirati da postoje značajne nejednakosti u distribuciji kućanskog dohotka između županija, ali da one nisu drastične.

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

7,6 RH

6,2

6,4

6,5

6,7

6,8

6,9

7,3

7,4

7,5

7,9

8,4

8,7

Vi ro vi tič Ko ko pr -p iv od ni ra čk vs oka kr Kr iže ap va in sk čk oPr a za im g or o Bj sk rs ka el oov go ar r an sk osk bi Si a sa lo go čk or sk m a os la va č Vu ka ko Za va da rs rs ko ka -sr ije m sk Va a ra žd in sk Gr a ad Za gr eb Za gr Os eb je čk ač oka ba ra nj sk Ka a r lo Du va br čk ov a ač Ist ko a r -n sk er a Po et va že ns šk oka sla Ši vo be ns ns ka ko Br od -kni n sk sk Sp oa po lit sk s av osk da a lm at in Lič sk ko a -se nj sk M eđ a im ur sk a

2000 1800 1600 1400 1200 1000 800 600 400 200 0

9,9

Slika 1.3. Kvintilni dohodovni omjeri S80/S20* po županijama

* Kvintilni dohodovni omjer S80/S20 predstavlja omjer između prosječnog ekvivalentnog dohotka gornjeg i donjeg kvintila, odnosno 20% najbogatijih i 20% najsiromašnijih.

Važno je utvrditi ne samo kolike su dohodovne nejednakosti između bogatijih i siromašnijih županija, već i to jesu li nejednakosti unutar pojedinih županija veće nego unutar drugih. Kao indikator dohodovnih nejednakosti koristili smo kvintilni dohodovni omjer S80/S20, koji predstavlja omjer između prosječnog dohotka 20% najbogatijih i 20% najsiromašnijih. Razvidno je iz slike 1.3 da su u relativno malom broju županija (5) dohodovne razlike iznad hrvatskog prosjeka. Uglavnom, najveće dohodovne razlike između krajnjih kvintila imaju županije s najnižim medijanom ekvivalentnog kućanskog dohotka (iznimka je Primorsko-goranska županija). Najveće dohodovne nejednakosti nalazimo u Virovitičko-podravskoj županiji, u kojoj je prosječni kućanski dohodak 20% najsiromašnijih gotovo 10 puta manji od prosječnog dohotka 20% najbogatijih. Najmanje nejednakosti jesu u Međimurskoj i Ličko-senjskoj županiji, te Splitsko-dalmatinskoj i Brodsko-posavskoj županiji. Također, u skupini županija koje imaju najmanje nejednakosti nalazimo županije koje su po medijanu dohotka u gornjem dijelu distribucije (Međimurska i Splitsko-dalmatinska), ali i županije koje su u donjem dijelu dohodovne distribucije (Brodsko-posavska i Ličko-senjska).

Pokazatelji materijalne deprivacije Dohodak nije jedini pokazatelj životnog standarda. On može fluktuirati tijekom nekog razdoblja. Međutim, pojedinci ili kućanstva nastoje održati određenu razinu potrošnje ili određeni životni stil i u situaciji kada imaju umanjene mjesečne prihode (zahvaljujući imovini, kreditima i sl.). Pristup deprivacije nastoji mjeriti društveno neprihvatljivi životni standard kroz neposjedovanje/nekorištenje određenih dobara/usluga ili kroz nesudjelovanje u određenim aktivnostima. Radi usporedbe sa zemljama EU, deprivaciju smo mjerili preko šest pokazatelja koji se tiču pet dimenzija životnog standarda: stanovanja (mogućnost održavanja stana toplim i zamjena dotrajalog namještaja), ishrane (konzumiranje mesa/ribe svaki drugi dan ako želi), odijevanja (mogućnost kupnje nove umjesto stare odjeće), slobodnog vremena/dokolice (provođenje plaćenog tjednog odmora izvan kuće jednom godišnje) i socijalnih veza (pozivanje prijatelja/rodbine na piće/obrok barem jednom mjesečno). Od ispitanika se tražilo da odgovore mogu li si priuštiti svaki od šest ponuđenih pokazatelja. Među deprivirane su uvršteni samo

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

oni koji si ne mogu priuštiti određeni pokazatelj, pod uvjetom da ga žele. Time su odvojeni oni ispitanici koji su se svojevoljno odrekli određenih potrepština ili aktivnosti od onih koje je na to prisilila oskudica financijskih sredstava. Na kraju je za određenu socijalnu skupinu ili zemlju konstruiran indeks deprivacije koji označava prosječan broj pokazatelja (od mogućih 6) koje si ispitanici nisu mogli priuštiti. Kod ovakvog jednostavnog konstruiranja indeksa deprivacije svakom je pokazatelju deprivacije pridana jednaka važnost. Slika 1.4 pokazuje da je prosječna razina deprivacije najveća u novoprimljenim članicama EU (Bugarskoj i Rumunjskoj), u kojima kućanstva nemaju u prosjeku više od 50% analiziranih pokazatelja, a najmanja u zemljama EU15 (u kojima kućanstvima nedostaje manje od jednog od mogućih 6 pokazatelja). Kućanstva u Hrvatskoj si u prosjeku ne mogu priuštiti 1,7 pokazatelja. Osim Bugarske i Rumunjske, višu prosječnu razinu deprivacije od Hrvatske imaju Portugal, Mađarska, Poljska, Slovačka i baltičke zemlje. Jedino je Slovenija (0,8) od EU10 po razini deprivacije vrlo blizu prosjeka EU15 zemalja. Pozicije grupacija zemalja s obzirom na razinu deprivacije slične su onima na temelju medijana kućanskog dohotka. Zemlje u kojima je niži medijan ekvivalentnog kućanskog dohotka imaju istovremeno i višu razinu materijalne deprivacije. Slika 1.4. Prosječna razina deprivacije po skupinama zemalja 0,7

EU15 EU25

1,0

1,7

EU10

2,3

Rumunjska

3,4

Bugarska

3,8

0,5

1,5

2,5

3,5

Prosječan broj pokazatelja koje si ispitanici ne mogu priuštiti na listi od 6 pokazatelja životnog standarda: održavati kuću/stan odgovarajuće toplim; platiti jednotjedni godišnji odmor izvan kuće; zamijeniti bilo koji istrošeni namještaj; imati obrok s mesom ili ribom svaki drugi dan ako želi; kupiti novu umjesto rabljene odjeće; pozvati prijatelje ili obitelj na obrok/piće barem jednom mjesečno. Izvor: Fahey 2004, EQLS 2003, UNDP 2006

Slika 1.5. Prosječna razina deprivacije po županijama 3,8

2,4

2,3

2,2

2,1

2,0

1,9

2,1 1,7

1,7

1,6

1,5

1,7 1,3

1,2

1,1 0,8 0,3

Bj el ov ar sk o Br -bil od o sk gor Ši o-p ska be o ns sav sk ko a -k Lič nin ko ska -se n Ka jsk r lo a Vi va ro čk vi tič Zad a ko ar sk Po -p a že od ra šk vs o Os -sl ka a je čk von Si o s -b sa ka a č Vu ko- ran ko mo jsk sla a Ko var pr sko vač iv ni -sri ka je čk Kr o-k msk Du ap riž a in e br ov sko vač ka ač -z a ko -n gor s er et ka va M n eđ ska im u Sp lit Var rska a sk o- ždi n Pr d im alm ska or sk atin os go ka ra ns k Is a Gr tars ad ka Za Za gre gr b eb EU ač tra k a n EU z m tra in R : nz H S m lov e a EU x: B nija 15 ug EU mi arsk 15 n: D a m a ax nsk :P or a tu ga l

4,0 3,5 3,0 2,5 2,0 1,5 1,0 0,5 0,0

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

Distribucija pokazatelja deprivacije po županijama nije posve identična distribuciji ekvivalentnog kućanskog dohotka (slika 1.5). Građani u Bjelovarsko-bilogorskoj, Brodsko-posavskoj i Šibensko-kninskoj županiji imaju najvišu razinu deprivacije (ne mogu si u prosjeku priuštiti 2,4 od 6 pokazatelja), dok su u najpovoljnijoj poziciji u ovom pogledu građani u Zagrebačkoj županiji, Gradu Zagrebu i Istarskoj županiji (prosječna razina deprivacije od 1,1-1,3). Pozicije Šibensko-kninske županije na dohodovnoj distribuciji i distribuciji deprivacijskih pokazatelja značajno su različite. Medijan ekvivalentnog dohotka u ovoj županiji identičan je hrvatskom prosjeku, dok je prosječna razina deprivacije oko 40% veća od hrvatskog prosjeka. Prosječna razina deprivacije u siromašnijim hrvatskim županijama slična je prosječnoj razini deprivacije u zemljama EU10, dok je prosječna razina deprivacije u bogatijim županijama blizu prosjeka za EU25. Jedino je prosječna deprivacija u 6 županija (Bjelovarsko-bilogorska, Brodsko-posavska, Šibensko-kninska, Ličko-senjska, Karlovačka i Zadarska) veća od prosječne deprivacije u Portugalu (koji ima najvišu razinu deprivacije među zemljama EU15), ali je još uvijek bitno manja nego maksimalna deprivacija među tranzicijskim zemljama članicama EU (Bugarska – 3,8). Ispitanike se također pitalo posjeduju li neka druga trajnija potrošna dobra kao što su automobil, perilica rublja ili osobno računalo. Oko 95% hrvatskih kućanstava posjeduje perilicu rublja, oko 70% osobni automobil, dok nešto manje od polovine ima osobno računalo. Perilicu rublja još uvijek nema svako deseto kućanstvo u Ličko-senjskoj, Virovitičko-podravskoj i Brodsko-posavskoj županiji. Kućanstva koja posjeduju automobil i osobno računalo u pravilu imaju viša primanja od onih koja nemaju takvih dobara. Podjednak broj kućanstava nema automobil ili osobno računalo zato što si ih ne mogu priuštiti (16-17%). To znači da oko 50% ispitanika nema automobil jer si ga ne mogu priuštiti, dok je to slučaj tek s trećinom onih koji nemaju računalo. Kućanstva iz ruralnih područja rjeđe posjeduju osobno računalo nego kućanstva iz urbanih područja. Relativno slabija opremljenost kućanstava računalima povezana je s nižim stupnjem informatizacije u Hrvatskoj. Često se posjedovanje automobila smatra važnijim nego posjedovanje nekih stambenih potrepština (opremanje kućanstva namještajem) ili sudjelovanje u dokoličarskim aktivnostima, kao što je odlazak na godišnji odmor. Automobil je jedan od ključnih elemenata socijalnog statusa, pa nije čudno da dobiva prioritet pred opremanjem kućanstva i proveđenjem godišnjeg odmora izvan mjesta prebivanja.

Kućanski dugovi Neplaćanje ili kašnjenje s plaćanjem računa za režije također je jedan od indikatora dohodovne situacije i poteškoća u održanju životnog standarda. Tako je evidentna razlika između, s jedne strane, EU10, Rumunjske i Hrvatske i s druge strane, zemalja EU15 (tablica 1.1). Gotovo svako treće kućanstvo u Rumunjskoj i svako peto kućanstvo u EU10 i Hrvatskoj kasni s plaćanjem režija. Udio ovakvih kućanstava u zemljama EU15 otprilike je 3 puta manji. U skladu s očekivanjima, najmanji postotak kućanstava koja kasne s plaćanjem režija u sklopu zemalja EU15 nalazimo u skandinavskim zemljama, a najveći u Grčkoj i mediteranskim zemljama. Isto tako, među EU10, najmanji je udio kućanstava koja kasne s plaćanjem režija u Češkoj i Sloveniji, a najveći u Poljskoj. Neočekivano je mali postotak kućanstava u Bugarskoj koja imaju problema s plaćanjem računa za režije (manji od prosjeka za zemlje EU15).

21 Tablica 1.1. Udio (%) kućanstava koja kasne s plaćanjem računa za režije (struja, plin, voda i sl.), prema grupacijama zemalja

Prosjek Zemlje s najmanjim udjelom (%) kućanstava Zemlje s najvećim udjelom (%) kućanstava

EU10

EU15

EU25

Češka (7)

Danska (3)

Poljska (28)

Grčka (12)

Poljska (28)

Bugarska

Rumunjska

20,5

U Hrvatskoj 1/5 kućanstava ne uspijeva plaćati režije na vrijeme, s tim da je najveći broj ovakvih kućanstava u Sisačko-moslavačkoj županiji (40%) te Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj (nešto više od 30%). Račune za režije najredovitije plaćaju kućanstva iz Ličko-senjske i Varaždinske županije (tek oko 10% kućanstava u posljednjem mjesecu kasnilo je s plaćanjem režija).

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

Proizvodnja hrane za vlastite potrebe S obzirom da dohodak često nije u mogućnosti precizno obuhvatiti naturalne prihode, korisno je vidjeti koliki broj kućanstava zadovoljava neke od svojih potreba vlastitom proizvodnjom. To je posebice važno kod ishrane, koja predstavlja egzistencijalnu potrebu i čije je nezadovoljavanje povezano s ekstremnim oblicima siromaštva. Vlastita proizvodnja hrane tako može značajno ublažiti ekstremnu oskudicu. U kategoriji kućanstava koja zadovoljavaju potrebu za ishranom kroz vlastitu proizvodnju nalaze se sva kućanstva koja barem dio svojih potreba zadovoljavaju na spomenuti način (u istoj se kategoriji nalaze kućanstva koja tek marginalan dio svojih prehrambenih potreba zadovoljavaju vlastitom proizvodnjom, do onih koja većinu prehrambenih potreba podmiruju tako da sami proizvode hranu). No temeljem pitanja o proizvodnji hrane za vlastite potrebe nije bilo moguće razlučiti one koji proizvode hranu za sebe iz nužde od onih koji to čine po izboru, a ne iz nužde. Kao što slika 1.6 sugerira, proizvodnjom hrane za vlastitu potrošnju znatno se češće bave kućanstva u Rumunjskoj, Bugarskoj, EU10 i Hrvatskoj nego kućanstva u EU15. To je svakako jednim dijelom povezano s razinom urbanizacije koja je viša u zemljama EU15 te činjenicom da je poljoprivreda znatno raširenija privredna aktivnost u jednim nego u drugim zemljama. Kućanstva u ruralnim područjima imaju veće mogućnosti za proizvodnju hrane. No evidentne su razlike u proizvodnji hrane za vlastite potrebe između EU15 i ostalih grupacija zemalja bez obzira na razinu urbanizacije. Tako gotovo 80% kućanstava iz ruralnih područja Bugarske i Rumunjske podmiruje dio prehrambenih potreba vlastitom proizvodnjom u odnosu na 65% u EU10 i Hrvatskoj te 18% u EU15. Isto tako, udio kućanstava iz urbanih područja EU15 koja proizvode hranu za sebe 4-5 puta je manji nego u EU10, Hrvatskoj, Rumunjskoj ili Bugarskoj.

Slika 1.6. Proizvodnja hrane za vlastitu potrošnju, prema razini urbanizacije i grupacijama zemalja (%) 20

Rumunjska

79 28

Bugarska

78 20

65 11

EU25

35 5

EU15

Ruralno područje

Urbano područje 22

EU10

Je li Vaše kućanstvo u proteklih godinu dana uzgajalo povrće ili voće ili držalo perad ili stoku kako bi pomoglo zadovoljiti svoje prehrambene potrebe: 1) Ne, 2) Da, na taj smo način zadovoljili do jedne desetine svojih prehrambenih potreba, 3) Da, na taj smo način zadovoljili između jedne desetine i polovice svojih prehrambenih potreba, 4) Da, na taj smo način zadovoljili polovicu ili više svojih prehrambenih potreba. Kategorija kućanstava koja proizvode hranu za sebe uključuje kategorije 2) Da, na taj smo način zadovoljili do jedne desetine svojih prehrambenih potreba, 3) Da, na taj smo način zadovoljili između jedne desetine i polovice svojih prehrambenih potreba te 4) Da, na taj smo način zadovoljili polovicu ili više svojih prehrambenih potreba.

Proizvodnja hrane za vlastite potrebe varira u svim zemljama ovisno o dohodovnim kvartilima (slika 1.7). U Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i EU15 hranu za vlastitu potrošnju najčešće proizvode kućanstva iz donjeg kvartila (najsiromašniji), dok se u EU10 takvom proizvodnjom najviše bave kućanstva iz srednjih kvartila. U tom pogledu treba naglasiti da je daleko veći broj kućanstava iz donjeg kvartila koja proizvode hranu za sebe u Hrvatskoj nego u zemljama EU15 ili EU10 (taj je udio, na primjer, gotovo 6 puta veći nego u EU15 i oko 0,5 puta nego u EU10). Najsiromašniji u Rumunjskoj i Bugarskoj nešto češće proizvode hranu za sebe nego najsiromašniji u Hrvatskoj. Kućanstva iz gornjeg kvartila u Hrvatskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i EU10 pet puta češće proizvode hranu za sebe nego kućanstva iz gornjeg kvartila u zemljama EU15. To zasigurno ukazuje na važnost poljoprivrede u ekonomiji ovih zemalja i na činjenicu da je proizvodnja hrane među kućanstvima gornjeg kvartila u Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i EU10 rezultat izbora i preferencija.

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

Slika 1.7. Proizvodnja hrane za vlastitu potrošnju, prema dohodovnim kvartilima i grupacijama zemalja (%) 35,5

Rumunjska

47,7

Bugarska

54,9 68,2

34,9

54,8 12,4

EU25

65,9

18,6 17

7,5

EU15

10,4 11,2 35,5

EU10

53,9 43,8

Donji kvartil

Srednji kvartil

Gornji kvartil

I u županijama postoje značajne razlike u proizvodnji hrane za vlastite potrebe ovisno o razini urbanizacije (slika 1.8). Kad je riječ o ruralnim područjima, najrjeđe se proizvodnjom hrane za vlastite potrebe bave kućanstva u ruralnim područjima Primorsko-goranske i Istarske županije te zagrebačke regije. Evidentno je da se proizvodnjom hrane za sebe više bave kućanstva u sjeveroistočnim dijelovima Hrvatske, dok se općenito rjeđe proizvodnjom hrane za vlastite potrebe bave kućanstva u jadranskim županijama. Slika 1.8. Proizvodnja hrane za vlastitu potrošnju, prema razini urbanizacije i županijama

Ruralno područje

44 32

27 19

39 26

24 16

Urbano područje

14 7

čk

iže va čk Vi Ka a ro rlo vi tič va ko čk -p a od ra v sk M a eđ Os im je ur čk sk oa Kr ba ap ra in nj sk sk oa za go r sk Vu Va a ra ko žd va in rs sk ko a -sr Po ije že m šk sk oa Si sla sa vo čk ns oBj ka m el os ov la ar Du v sk ač obr ka bi ov lo ač go ko rs -n ka er et Br va od ns sk ka opo Ši sa be vs ns ka ko -k ni ns Lič ka ko -se nj sk Sp a Za lit sk da ors da ka lm at in sk Za a gr eb ač ka Ist ar sk Gr a Pr ad im Z or ag sk re ob go ra ns ka

100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

Izvori kućanskih prihoda Iz slike 1.9 vidljivo je kakvim prihodima raspolažu kućanstva po županijama. Udio kućanstava koja imaju prihode od formalnih zarada (zaposlenje ili samozaposlenost) varira među županijama, što ovisi o stopama zaposlenosti i dominantnoj ekonomskoj aktivnosti. Najveći broj kućanstava koja imaju prihode od zaposlenja ili samostalne djelatnosti nalazimo u Varaždinskoj, Koprivničko-križevačkoj, Međimurskoj i Primorsko-goranskoj županiji (oko 75%), dok je najmanje ovakvih kućanstava u Brodsko-posavskoj (59%) i Karlovačkoj županiji (61%). Distribucija zarada od neformalnog rada nema posve jasan obrazac. Nije bilo za očekivati da će siromašnije županije (s nižim medijalnim kućanskim dohotkom) imati veće udjele kućanstava koja ostvaruju zarade od neformalnog rada (Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska), jer neformalni dohodak češće ostvaruju osobe iz viših dohodovnih razreda. Bjelovarsko-bilogorska županija potvrđuje očekivanja jer ima najniži medijan kućanskog ekvivalentnog dohotka i najmanji udio kućanstava koja imaju zarade od neformalnog rada. S druge strane, Istarska županija ima relativno visok postotak kućanstava koja ostvaruju kako prihode od formalnog tako i od neformalnog rada. Slika 1.9. Udio (%) kućanstava koja imaju prihode iz različitih izvora, po županijama Zarade od posla

Zarade od neformalnog rada

Naknade soc. osiguranja*

Ostale soc. naknade**

Grad Zagreb

Međimurska

Dubrovačko-neretvanska

Istarska

Splitsko-dalmatinska

Šibensko-kninska

Osječko-baranjska

Zadarska Brodsko-posavska Požeško-slavonska

Virovitičko-podravska

Ličko-senjska

Bjelovarsko-bilogorska Koprivničko-križevačka Varaždinska Karlovačka Sisačko-moslavačka

Zagrebačka

15 8

Krapinsko-zagorska

27 11

49 9

54 5

53 52

Primorsko-goranska

Vukovarsko-srijemska

Mirovine i invalidnine

19 13

68 7

100

* Naknade za bolovanja, porodne/rodiljne naknade, naknade za nezaposlene. ** Dječji doplatci, novčane i naturalne socijalne pomoći, pomoć za stanovanje, školarine i sl.

120

140

160

180

200

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

U Krapinsko-zagorskoj, Karlovačkoj i Osječko-baranjskoj županiji najviše je kućanstava koja ostvaruju mirovine i invalidnine. U bogatijim županijama (Istarska, Grad Zagreb i Primorsko-goranska) najmanje je kućanstava koja primaju mirovine i invalidnine (oko 44%). Isti postotak kućanstava ima i Zadarska županija. Međutim, razvidno je da županije koje raspolažu nižim prosječnim ekvivalentnim kućanskim dohotkom (Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska) imaju veći broj kućanstava koja ostvaruju socijalne naknade koje se ne baziraju na osiguranju, već na visini mjesečnih primanja (primarno dječji doplatci i socijalne pomoći). Dosta se raspravlja o neracionalnom trošenju sredstava za socijalne naknade (prvenstveno socijalne pomoći) i kumuliranju prava iz različitih izvora (središnja i lokalne vlasti). Slika 1.10 prikazuje distribuciju novčanih socijalnih naknada financiranih iz lokalnih izvora (grad/županija/općina). Radi se o novčanim naknadama koje ne proizlaze iz socijalnog osiguranja. Dominantno su to dječji doplatci ili jednokratne pomoći prilikom rođenja djeteta, te socijalne pomoći, pomoći za stanovanje i sl. U prosjeku, oko 5% kućanstava ostvaruje novčane transfere iz lokalnih izvora. U tom pogledu prednjače Krapinsko-zagorska i Brodsko-posavska županija u kojima 15,2% odnosno 12,5% kućanstava dobiva neki oblik lokalne novčane pomoći. Najmanje kućanstava dobiva lokalnu novčanu potporu u Primorsko-goranskoj, Međimurskoj i Zadarskoj županiji. Slika 1.10. Udio (%) kućanstava koja dobivaju novčane naknade* iz županijskih/gradskih/lokalnih izvora, prema županijama 16 14 12 10 8 6 4 2 0

15,2 12,5

7,1

6,4

5,4

5,3

5,2

4,9

5,1

4,4 2,9

2,7

2,4

2,2

1,8

1,4

a Za g re -d Vi b al ro m vi a tič tin Du ko sk br -p a ov od ač r ko av Bj sk -n el er a ov et va ar s n ko Ko sk -b a pr ilo iv ni go čk rs oka kr iže va čk Va a ra žd in sk a Ist ar sk a Ka Si rlo sa čk v ač oka m os Po l a že v ač šk ka osla vo ns Lič ka ko -se nj sk Za a gr Os e je ba čk čk oa ba Ši r an be jsk ns Vu a ko ko -k va ni ns rs ko ka -sr ije m sk a Za da rs M ka eđ Pr im im or ur sk sk oa go ra ns ka ko

osk

Gr ad

its

Sp l

rs za

sa vs k

0,2

osk in

6,7

3,2

Br od

Kr ap

6,9

* Dječji doplatci, jednokratne pomoći prilikom rođenja djeteta, socijalna pomoć, pomoć za stanovanje i dr.

Općenito, lokalni izvori skromno sudjeluju u financiranju novčanih socijalnih naknada, posebice ako ostavimo po strani pomoći djeci i novorođenčadi. To se još u većoj mjeri može kazati za vjerske i humanitarne organizacije, jer na razini Hrvatske jedva 0,5% kućanstava dobiva novčanu pomoć iz spomenutih izvora. S druge strane, novčanu ili naturalnu socijalnu pomoć iz lokalnih izvora ostvaruje tek nešto više od 1% kućanstava (jedino u Varaždinskoj i Istarskoj županiji taj je broj veći od 2%).

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

Subjektivne ekonomske teškoće Kako bi se dobio uvid u subjektivne ekonomske teškoće, od ispitanika se tražilo da procijene mogu li svojim prihodima zadovoljiti svoje potrebe odnosno spojiti kraj s krajem. Slika 1.11 prikazuje udio kućanstava po zemljama koja su izjavila da uz teškoće ili uz velike teškoće mogu podmiriti svoje potrebe. Slika 1.11. Udio kućanstava koja “s teškoćama“* zadovoljavaju svoje potrebe ili spajaju kraj s krajem, prema zemljama (%) 70 58

60 54

50 44 40

28 24

10 4

19 15 10

tri ja Fin sk Šv a ed sk a I V. talij Br a Ni itan zo i ze ja m sk a M Nj alt em a Fr ačk an a cu Sl ska ov en ij Be a lg ija Ci p Po ar rtu Šp g an al jo lsk a Če Sl ška ov ač ka Gr M čka ađ ar s Es ka to ni ja Ru Lit v m a un jsk La a tv ij Po a ljs Bu ka ga rs ka EU 10 EU 15 EU 25

Au s

I rs

m bu Lu ks e

* Kada uzmete u obzir ukupan mjesečni prihod Vašeg kućanstva, može li Vaše kućanstvo zadovoljiti svoje potrebe (spojiti kraj s krajem): 1) Vrlo lako, 2) Lako, 3) Prilično lako, 4) Uz male poteškoće, 5) Uz poteškoće, 6) Uz velike poteškoće. Kategorija „s teškoćama“ obuhvaća kategorije 5) uz poteškoće i 6) uz velike poteškoće.

Velike su razlike u subjektivnim percepcijama materijalnog blagostanja između, s jedne strane, EU15 te s druge strane Hrvatske, EU10, Bugarske i Rumunjske. Dok u zemljama EU15 svako deseto kućanstvo izjavljuje da ima teškoća u podmirenju svojih potreba, taj je udio u Hrvatskoj oko 3 puta veći, u zemljama EU10 gotovo 4 puta veći, a u Bugarskoj i Rumunjskoj 5-6 puta veći. Više od polovice građana u Bugarskoj i Rumunjskoj izjavljuje da teško spajaju kraj s krajem. Zanimljivo je napomenuti da ista skupina zemalja (Bugarska, Rumunjska, baltičke zemlje, Poljska) ima najveći udio kućanstava koja s teškoćama zadovoljavaju svoje potrebe te najmanji medijan ekvivalentnog kućanskog dohotka, što ukazuje na povezanost između visine dohotka i subjektivnih ekonomskih teškoća. U skladu s očekivanjima, među zemljama EU15 mediteranske zemlje (Grčka, Portugal, Španjolska) imaju najveći broj kućanstava koja s teškoćama podmiruju svoje potrebe, dok su to među zemljama EU10 Poljska, Latvija i Litva. Jedino te tri zemlje u EU10 imaju veći postotak kućanstava koja s teškoćama spajaju kraj s krajem nego Hrvatska.

Analiza po županijama pokazuje da gotovo polovica kućanstava u Virovitičko-podravskoj županiji i 46% u Sisačkomoslavačkoj izjavljuje da teško podmiruju svoje potrebe (slika 1.12). Odmah iza njih slijede Karlovačka i Osječko-baranjska. Najmanje je kućanstava koja izjavljuju da s teškoćama podmiruju svoje potrebe u Varaždinskoj županiji, a zatim u Primorsko-goranskoj, Istarskoj i Međimurskoj. Subjektivne percepcije materijalnog blagostanja po županijama ne poklapaju se posve s distribucijom dohotka. Npr., Sisačko-moslavačka i Karlovačka županija, u kojima je iza Virovitičkopodravske županije najveći broj kućanstava koja s teškoćama podmiruju potrebe, nalaze se točno u sredini distribucije prema medijanu ekvivalentnog kućanskog dohotka. Isto tako, u Varaždinskoj županiji, koja ima za hrvatske prilike ispodprosječan medijan kućanskog dohotka, nalazi se najmanji udio kućanstava koja su izjavila da s teškoćama zadovoljavaju svoje potrebe.

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

Slika 1.12. Udio (%) kućanstava koja „s teškoćama“* zadovoljavaju svoje potrebe (spajaju kraj s krajem), prema županijama 70 58

60 50 40

36 31

30 20

19 12

Pr V im ara ž or sk din s ogo ka ra ns ka Du Ist br a M rs ov ač eđi ka m ko ur -n s er et ka va n Gr ad ska Za Za gre b gr e Sp Lič bač k ka lit sk o-s en od js Kr ap alm ka a i Bj el nsk tins o ov ka ar -za go sk or s bi ka Ši lo b go Vu en r s s ko k ka va o-k n rs ko ins Po k že srije a šk m oBr sl ska Ko ods avo ns ko pr ka iv ni -po čk sa ovs kr k iže a va č k Os je Zad a čk o- arsk ba a ra n Si Ka jska sa rl č Vi ko- ova m ro č os ka vi tič l ko ava č -p od ka ra EU vs tra ka n EU z m tra in RH nz : Sl EU ma ove n x: 15 ija B m in uga :L rs ka u EU xe 15 mb u m ax rg :G rč ka

U svim hrvatskim županijama udio kućanstava koja izražavaju subjektivne ekonomske teškoće veći je od prosjeka za zemlje EU25. Međutim, kada se analizira omjer između županije s najvećim i županije s najmanjim brojem kućanstava koja imaju teškoća u zadovoljavanju potreba (2,5), onda vidimo da je on znatno manji među županijama nego među zemljama EU10 (6) ili EU15 (9).

Poglavlje 1: Ekonomska situacija

Stanovanje

Struktura stambenog vlasništva Kvaliteta stanovanja i stambeni problemi Okoliš i susjedstvo Zadovoljstvo stambenim uvjetima

Poglavlje 2: Stanovanje

Stanovanje Struktura stambenog vlasništva Stanovanje je osnovna ljudska potreba, o čijem podmirenju uvelike ovisi ukupni životni standard. Život u vlastitom domu ideal je kojem teži većina ljudi. Stoga je za životni standard i kvalitetu života važan podatak o strukturi stambenog vlasništva. Iz slike 2.1 vidljivo je da postoji značajna razlika u stambenim statusima između pojedinih grupacija zemalja. Prije svega, velika je razlika između, s jedne strane, EU15 zemalja i s druge strane, EU10, Rumunjske, Bugarske i Hrvatske. U zemljama EU15 znatno je manji udio građana koji su vlasnici stambenih objekata u kojima žive nego u Hrvatskoj i novijim članicama EU. U Hrvatskoj 80% kućanstava posjeduje stanove/ kuće u kojima žive (uključujući i vlasništvo s hipotekom), u odnosu na 71% u EU10 i 62% u EU15. Pojedinačno gledajući, neke tranzicijske zemlje (Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Litva, Slovenija) imaju veći udio vlasnika sa ili bez hipoteke (između 85-90%) nego Hrvatska. Skandinavske zemlje, Velika Britanija i Irska imaju najveći udio stambenog vlasništva koje uključuje hipoteku ili kredit (više od trećine kućanstava). Također je uočljivo da u zemljama EU15 ima puno više kućanstava koja su vlasnici stanova/kuća s hipotekom, što je posljedica činjenice da su građani u ovim zemljama znatno češće rješavali stambeno pitanje hipotekarnim kreditima nego u bivšim socijalističkim zemljama. S druge strane, poznato je da je u socijalističkom razdoblju država bila glavni ponuđač i distributer stanova te da je kolektivno stanovanje smatrano socijalističkim idealom. Veliki broj vlasnika stanova u bivšim socijalističkim zemljama posljedica je činjenice da su tzv. nositelji stanarskih prava u tranzicijskom razdoblju otkupili te stanove po povlaštenim (ispodtržišnim) cijenama. Slika 2.1. Struktura stambenog vlasništva prema grupacijama zemalja

EU25

EU10

EU15

38 75 61

15 19

3 2 15

3 1

3 1 12

Bugarska

0 4 2

Rumunjska 0%

10%

1 4

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

Vlasnik bez hipoteke/kredita

Vlasnik s hipotekom/kreditom

Podstanar, plaća stanarinu privatnoj osobi

Podstanar, plaća stanarinu u socijalnom/gradskom stanu

Smještaj bez plaćanja stanarine

Ostalo

100%

Poglavlje 2: Stanovanje

U zemljama EU15 nekoliko je puta više ispitanika koji žive kao podstanari u privatnim stanovima nego u Hrvatskoj, zemljama EU10, Bugarskoj i Rumunjskoj. Više od petine ispitanika u zemljama EU15 plaća stanarinu u privatnim stanovima. S druge strane, udio ispitanika koji su podstanari u javnim socijalnim i gradskim stanovima iznosi 19% u EU10 i 15% u EU15, dok je taj udio u Bugarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj zanemariv (1-2%). Za razliku od zemalja EU15 ili EU10, Hrvatska, Bugarska i Rumunjska imaju vrlo slabo razvijeno tržište za iznajmljivanje stanova (iako možemo pretpostaviti da je broj podstanara u Hrvatskoj u privatnim stanovima puno veći, budući da najveći broj takvih stambenih aranžmana ostaje neregistriran). Osim toga, Hrvatska, Bugarska i Rumunjska imaju značajan udio kućanstava koja žive u stambenim objektima koji nisu u njihovom vlasništvu, ali ne plaćaju nikakvu stanarinu (taj je udio u drugim grupacijama zemalja 2-3 puta manji). Ako se ograničimo samo na ona kućanstva koja su vlasnici stanova/kuća u kojima žive, onda vidimo da je u svim grupacijama zemalja udjel vlasnika stanova i kuća veći što je dobna skupina starija (tablica 2.1, vidi 2. dio izvješća o kvaliteti života starije populacije). To je sukladno očekivanjima, jer se dohodak i bogatstvo akumuliraju, a stambeni krediti otplaćuju tijekom života. U svim dobnim skupinama Hrvatska, Bugarska i Rumunjska imaju više vlasnika stanova/kuća nego zemlje EU15 ili EU10 (u zemljama EU15 najmanje je vlasnika s hipotekom ili bez hipoteke).

Tablica 2.1. Udio (%) osoba koje žive u vlastitim kućama/stanovima (s ili bez hipoteke), prema dobi, razini urbanizacije i profesionalnom statusu Razina urbanizacije

Dob

Profesionalni status*

Stručnjak/ menadžer

Druga nemanualna zanimanja

Samo zaposleni

Poljopri vrednici

KV radnici

NKV radnici

Sesosko Gradsko naselje naselje

18-34

35-64

65+

Bugarska

Rumunjska

EU25

EU15 EU10

*Profesionalni status u RH: stručnjak/menadžer (zaposleni stručnjak, gornji i srednji menadžment), druga nemanualna zanimanja (uredski/ šalterski službenik, terenski djelatnik, zaposlenik u uslužnoj djelatnosti, supervizor/nadzornik), samozaposlen (stručnjak, vlasnik trgovine, obrtnik, vlasnik poduzeća), poljoprivrednici (uključeni ribari).

Isto tako, u vlastitoj kući češće žive stanovnici ruralnih nego urbanih naselja, što je karakteristično za sve grupacije zemalja (osim u Bugarskoj). Sigurno je da na to utječe više faktora. Prije svega, u seoskim je područjima znatno jeftinije zemljište i izgradnja stambenog objekta nego u gradskim naseljima. S druge strane, to je povezano s profesionalnim statusom, tj. sa zanimanjima seoskih i gradskih stanovnika. Poljoprivrednici žive u seoskim naseljima, a upravo je među njima i najveći broj vlasnika stanova/kuća u svim zemljama (osim u Bugarskoj i Rumunjskoj). Poljoprivrednici su vezani za određeno područje na kojem posjeduju i obrađuju zemlju (što znači da su manje profesionalno mobilni) i preferiraju životni stil koji uključuje život u vlastitoj kući. Osim toga, treba istaći da je u tradicionalnoj seoskoj kulturi posjedovanje imovine (zemljišta, kuća za različitu namjenu) bio važniji statusni simbol nego potrošnja dobara. Nakon poljoprivrednika, najveći broj vlasnika stanova/kuća u Hrvatskoj nalazimo među samozaposlenima (obrtnici, poduzetnici), dok nema većih razlika među ostalim profesionalnim skupinama. U većini zemalja manualni radnici nešto su rjeđe vlasnici stanova ili kuća nego stručnjaci. Međutim, veće nejednakosti u stambenom vlasništvu postoje jedino u zemljama EU15, dok su u ostalima grupacijama zemalja i Hrvatskoj te nejednakosti relativno male.

Poglavlje 2: Stanovanje

Slika 2.2. Struktura stambenog vlasništva prema županijama (%)

Vlasništvo bez hipoteke/kredita

Vlasništvo s hipotekom/kreditom

Podstanar, plaća stanarinu privatnoj osobi

Podstanar, plaća stanarinu u socijalnom/gradskom stanu

Smještaj bez plaćanja stanarine

Ostalo

Grad Zagreb Međimurska

Istarska

5 1 4

Vukovarsko-srijemska

Šibensko-kninska

6 7 6

Osječko-baranjska

Zadarska

Požeško-slavonska Virovitičko-podravska

3 2

4 2 1

Primorsko-goranska

5 0

Koprivničko-križevačka

Krapinsko-zagorska

Zagrebačka

20%

2 3

13 6

0 2

3 1

3 6

30 3 0

94 9

40%

2 4

Sisačko-moslavačka

11 14

20 6

Karlovačka

Varaždinska

Bjelovarsko-bilogorska

2 6

3 3 2

1 2

Ličko-senjska

0 4

6 0

Brodsko-posavska

Splitsko-dalmatinska

5 11

Dubrovačko-neretvanska

60%

80%

10 6

100%

Struktura stambenog vlasništva po županijama ukazuje na izvjesne varijacije (slika 2.2). Najmanji broj vlasnika stanova ili kuća bez hipoteke je u Primorsko-goranskoj te Splitsko-dalmatinskoj i Karlovačkoj županiji, a najveći u Krapinsko-zagorskoj. U svega nekoliko županija stambeno vlasništvo češće je opterećeno hipotekarnim kreditima nego općenito u Hrvatskoj. To se odnosi na Brodsko-posavsku, Primorsko-goransku i Karlovačku županiju. U Primorsko-goranskoj županiji najveći je postotak kućanstava čiji članovi žive kao podstanari u socijalnim/gradskim stanovima, dok je u Gradu Zagrebu najviše kućanstva koja plaćaju stanarinu privatnim vlasnicima. Zagreb ima najrazvijenije tržište za iznajmljivanje stanova, što je dijelom uzrokovano intenzivnom imigracijom. Osim toga, treba istaći da u nekim županijama veliki broj građana ne živi u svojim stanovima, ali ne plaćaju stanarine. Takvih je kućanstava najviše u Splitsko-dalmatinskoj i Ličko-senjskoj županiji (u ovim županijama gotovo svako peto kućanstvo ima omogućen smještaj bez plaćanja stanarine). Znatan je broj ovakvih kućanstava u županijama koje su bile ratom pogođene (vjerojatno se radi, jednim dijelom, o ljudima koji su imali prognanički ili izbjeglički status).

Poglavlje 2: Stanovanje

Kvaliteta stanovanja i stambeni problemi Stambeno vlasništvo nije nužno povezano s višom kvalitetom stanovanja. Drugim riječima, oni koji žive u vlastitim domovima ne moraju nužno imati bolje opremljeno kućanstvo, manje stambenih problema i više stambenog prostora. Slika 2.3 jasno pokazuje nesklad između stambenog vlasništva i veličine stambenog prostora (mjerene preko prosječnog broja soba po članu kućanstva). Dok Hrvatska, Bugarska, Rumunjska i EU10 imaju sličan prosječan broj soba po članu (nešto više od jedne), u zemljama EU15 taj je broj značajno veći (nešto manje od dvije sobe po članu kućanstva). Prednjače Belgija i Velika Britanija koje imaju više od 2,5 soba po članu. Gotovo sve zemlje EU15 imaju više soba po članu kućanstva nego zemlje EU10 (uz izuzetak malih zemalja poput Cipra i Malte). U usporedbi sa zemljama EU25, Bugarskom i Rumunjskom, Hrvatska je u donjem dijelu distribucije (skupa s drugim tranzcijskim zemljama) s obzirom na prosječan broj soba po članu. Slika 2.3. Prosječan broj soba po članu kućanstva, prema zemljama 3,0 2,6

2,5 2,0 1,5 1,1 1,1

1,0

1,2 1,2 1,2

1,3 1,3

1,4 1,4

1,5 1,5 1,5

1,6 1,6

1,7

1,8 1,8

1,9 1,9

2,1 2,1 1,9

1,1

1,8

1,1

0,9

0,5

Po M ljsk ađ a ar sk La a Ru tv m ija un jsk a Lit Sl va ov e Bu nija ga r Sl ska ov ač ka Če šk a Gr Po čka rtu ga I ta l Es lija Šp ton an ija jo lsk Fin a sk a Ci pa Au r st rij a M Nj alt em a ač Šv ka ed Fr sk an a cu sk a Irs ka D Lu an ks sk e a Ni mb zo ur g ze V. msk Br a ita ni Be ja lg ija EU 10 EU 15 EU 25 RH

0,0

Prije spomenuti nesklad između stambenog vlasništva i kvalitete stanovanja potvrđuju i podaci o stambenim problemima. Nedostatak stambenog prostora navelo je 20% kućanstava u Hrvatskoj, 24% u EU10 i 17% u EU15 (tablica 2.2). S problemom manjka stambenog prostora suočavaju se posebice gađani u Poljskoj, Rumunjskoj i baltičkim zemljama. Među zemljama EU15, to je najveći problem u Portugalu i Luksemburgu. Više od 30% kućanstava u Hrvatskoj žali se na lošu drvenariju u prozorima, vratima i podovima. Relativno mali postotak hrvatskih kućanstava nema sanitarni čvor u kući/stanu (udio je vrlo blizu prosjeka za EU25), dok je to značajan stambeni problem za kućanstva u Bugarskoj, Rumunjskoj i baltičkim zemljama (više od trećine kućanstava u Rumunjskoj nema WC u stanu/kući). U Hrvatskoj se stambeni problemi često akumuliraju. Čak 30% kućanstava u Hrvatskoj izjavilo je da je suočeno s dva ili više stambenih problema, što je više nego u EU10 i oko dvostruko više nego u EU15. Jedino u Estoniji i Rumunjskoj nalazimo veći broj kućanstava koja imaju 2 ili više stambenih problema.

Poglavlje 2: Stanovanje

Tablica 2.2. Udio (%) kućanstava koja su izjavila da imaju sljedeće stambene probleme, prema zemljama Manjak prostora

Dotrajalost prozora, vrata i podova

Vlaga/prokišnjava

Nema WC unutar stana

Ima barem dva problema

Austrija

Belgija

Danska

Finska

Francuska

Njemačka

Grčka

Irska

Italija

Luksemburg

Nizozemska

Portugal

Španjolska

Švedska

Velika Britanija

Cipar

Češka

Estonija

Mađarska

Latvija

Litva

Malta

Poljska

Slovačka

Slovenija

Bugarska

Rumunjska

EU10

EU15

EU25

* S liste od 4 problema uključena u ovu tablicu.

Kada se analiziraju stambeni uvjeti i problemi na razini županija, manjak stambenog prostora najčešće navode kućanstva iz Splitsko-Dalmatinske, Bjelovarsko-bilogorske, Primorsko-goranske i Brodsko-posavske županije (tablica 2.3). Stambeni prostor je najmanji problem u Međimurskoj, Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. Međutim, kada se kao pokazatelj stambenog prostora prihvati prosječan broj soba po članu kućanstva, onda kućanstva u Krapinsko-zagorskoj, Karlovačkoj i Ličko-senjskoj županiji imaju u prosjeku najmanje soba po članu (nešto manje od jedne), a najviše ih imaju kućanstva iz Zadarske i Sisačko-moslavačke županije (1,4 i 1,3 sobe po članu). Ipak, razlika između županije s najmanjim i županije s najvećim prosječnim brojem soba po članu kućanstva je relativno mala (daleko manja nego između zemalja EU). Relativno mali broj kućanstava nema Sanitarni čvor u kući ili stanu. Izuzetak su tri županije (Brodsko-posavska, Bjelovarsko-bilogorska i Virovitičko-podravska), u kojima 13-17% kućanstava nema WC u stanu ili kući. S dva ili više od 4 navedena stambena problema suočava se najveći broj kućanstava u Brodsko-posavskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Karlovačkoj i Šibensko-kninskoj županiji.

Poglavlje 2: Stanovanje

Tablica 2.3. Udio (%) kućanstava koja su izjavila da imaju sljedeće stambene probleme, po županijama Manjak prostora

Dotrajalost prozora, vrata i podova

Vlaga/prokišnjava

Nema WC unutar stana

Ima barem dva problema

Zagrebačka

Krapinsko-zagorska

Sisačko-moslavačka

Karlovačka

Varaždinska

Koprivničko-križevačka

Bjelovarsko-bilogorska

Primorsko-goranska

Ličko-senjska

Virovitičko-podravska

Požeško-slavonska

Brodsko-posavska

Zadarska

Osječko-baranjska

Šibensko-kninska

Vukovarsko-srijemska

Splitsko-dalmatinska

Istarska

Dubrovačko-neretvanska

Međimurska

Grad Zagreb

* S liste od 4 problema uključena u ovu tablicu.

Okoliš i susjedstvo

Osim pokazatelja koji se direktno odnose na kvalitetu stambenih uvjeta, važno je istražiti i okolinu, odnosno susjedstvo u kojem netko živi. Nesumnjivo da okolišni faktori i kvaliteta susjedstva u pogledu sigurnosti, mogu u nekim sredinama biti važan faktor ukupne kvalitete života. Na buku se najviše žale građani u Bjelovarskobilogorskoj županiji i Gradu Zagrebu, dok je to najmanji problem u Ličko-senjskoj, Virovitičko-podravskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji (tablica 2.4). Na zagađenost zraka najviše upozoravaju građani u Gradu Zagrebu, Sisačko-moslavačkoj, Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Manjak zelenih i rekreacijskih površina navode najviše građani u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj, Istarskoj županiji i Gradu Zagrebu. Kvaliteta vode je, prema percepciji ispitanika, najveći problem u Vukovarsko-srijemskoj, Istarskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Spomenuti ekološki problemi vezani su u velikoj mjeri uz razinu urbanizacije, ali i uz klimatske uvjete i prirodne karakteristike prostora. Na percepciju ekoloških problema po županijama mogli su utjecati osim objektivnih i subjektivni faktori osjetljivosti građana u određenim regijama ili naseljima na ekološku problematiku. Kada se analizira kumulacija istraživanih ekoloških problema po županijama, onda je razvidno da se na dva i više od spomenutih ekoloških problema najviše žale ispitanici u najrazvijenijim županijama (Grad Zagreb, Istarska i Primorsko-goranska županija), ali i u jednoj od manje razvijenih i bogatih županija, kao što je Vukovarsko-srijemska županija.

Poglavlje 2: Stanovanje

Tablica 2.4. Udio (%) ispitanika koji su se žalili* na sljedeće ekološke probleme, po županijama Buka

Zagađenost zraka

Manjak zelenih površina

Kvaliteta vode

Ima barem dva problema**

Zagrebačka

Krapinsko-zagorska

Sisačko-moslavačka

Karlovačka

Varaždinska

Koprivničko-križevačka

Bjelovarsko-bilogorska

Primorsko-goranska

Ličko-senjska

Virovitičko-podravska

Požeško-slavonska

Brodsko-posavska

Zadarska

Osječko-baranjska

Šibensko-kninska

Vukovarsko-srijemska

Splitsko-dalmatinska

Istarska

Dubrovačko-neretvanska

Međimurska

Grad Zagreb

EU10

EU15

EU25

* Uključuje ispitanike koji su odgovorili da postoji „puno“ i „izrazito puno razloga“ za pritužbu na određeni problem. ** S liste od 4 problema uključena u ovu tablicu.

U usporedbi s grupacijama zemalja EU građani u RH manje se žale na buku, dok u percepciji ostalih ekoloških problema nema značajnije razlike. Očito je da stare članice EU, koje su industrijski i ekonomski razvijenije, posvećuju više pažnje ekološkim pitanjima i troše značajna sredstva na zaštitu okoliša. Osim ekoloških problema, namjera je bila istražiti kako građani po županijama percipiraju sigurnost susjedstva ili lokalne zajednice u kojoj žive. Stoga im je postavljeno pitanje o tome koliko je noću sigurno hodati u njihovu susjedstvu (odgovori su bili: vrlo sigurno, donekle sigurno, donekle nesigurno i vrlo nesigurno). Tako je najviše građana u Gradu Zagrebu (24%) te u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (23%) izjavilo da se osjeća nesigurno (donekle ili vrlo) dok noću prolaze svojim susjedstvom. U svim drugim županijama, izuzev Primorsko-goranske i Vukovarsko-srijemske, udio ispitanika koji se osjećaju nesigurno barem je dvostruko manji nego u Gradu Zagrebu ili Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Građani koji žive u urbanim područjima gotovo tri puta češće imaju osjećaj nesigurnosti nego stanovnici ruralnih područja. Isto tako, građani koji pripadaju donjem dohodovnom kvartilu i žene dvostruko češće se osjećaju nesigurno u odnosu na građane iz gornjeg kvartila i muškarce.

Poglavlje 2: Stanovanje

Tablica 2.5. Udio (%) ispitanika koji se osjećaju (donekle ili vrlo) nesigurno noću u svom susjedstvu, prema dobi, razini urbanizacije, dohodovnim kvartilima i spolu Razina urbanizacije

Dob

Spol

Dohodovni kvartili

Ukupno

18-34

65+

Seosko naselje

Gradsko naselje

Donji kvartil

Gornji kvartil

EU10

EU15

EU25

Bugarska

Rumunjska

Međutim, u usporedbi s pojedinim grupacijama zemalja, možemo konstatirati da je broj građana u Hrvatskoj koji se osjećaju nesigurno 1,8 puta manji nego u EU15 i 2,7 puta manji nego u EU10 (tablica 2.5). Bez obzira da li se osjećaj nesigurnosti analizira s obzirom na dob, spol, razinu urbanizacije ili visinu primanja, hrvatski građani u značajno manjoj mjeri izražavaju mišljenje da je nesigurno hodati noću susjedstvom ili naseljem u kojem žive. Građani u Bugarskoj i Rumunjskoj u velikom broju iskazuju osjećaj nesigurnosti, dok je u prosjeku sigurnost veća u zemljama EU15 nego u zemljama EU10. Osjećaj nesigurnosti najrjeđe iskazuju građani u skandinavskim zemljama, a najčešće građani baltičkih zemalja (čak 65% građana Litve i 50% građana Latvije izjavljuje da se osjeća nesigurno ako noću hodaju po svom susjedstvu).

Zadovoljstvo stambenim uvjetima Razina zadovoljstva stambenim uvjetima dobrim dijelom korespondira s objektivnim pokazateljima stambenih uvjeta. Prosječno zadovoljstvo stanovanjem u EU15 veće je za jedan bod (na ljestvici od 1-10) od prosječnog zadovoljstva građana u zemljama EU10 (slika 2.4). Zadovoljstvo stambenim uvjetima u Hrvatskoj tek je malo veće nego u EU10. Bugarska, Hrvatska i većina zemalja EU10 (osim Češke, Slovenije, Cipra i Malte) imaju prosječnu razinu zadovoljstva stanovanjem ispod 7. U Rumunjskoj je također viša razina zadovoljstva stanovanjem nego u Hrvatskoj. Najvišu razinu zadovoljstva stambenim uvjetima iskazuju građani u Danskoj, Austriji, Malti i Luksemburgu, a najnižu građani u baltičkim zemljama i Bugarskoj.

Poglavlje 2: Stanovanje

Slika 2.4. Prosječna razina zadovoljstva stambenim smještajem (na ljestvici od 1 – vrlo nezadovoljan do 10- vrlo zadovoljan), prema zemljama 9 8 6,7 6,8 6,9 6,3 6,4 6,4 6,5

7 6

7,5 7,5 7,5 7,2 7,2 7,3 7,4

7,7 7,7 7,7 7,8

8,4 8,1 8,1 8,1 8,2 8,2 8,3

7,7 7,5 6,9

6,7

5,9

5 4 3 2 1 RH

Lit va La tv Es ija to Bu nija ga rs k Po a ljs Po ka r tu Sl gal ov a M čka ađ ar sk a Ru Grč k m a un jsk a Č Fr ešk an a c Šp usk an a jo l Sl ska ov en ija C V. ipa Br r Ni itan zo ija ze m sk a I ta lij Be a lg ija Fin sk Šv a ed sk a I rs Nj k a e Lu ma ks čk em a bu rg M al Au ta st ri Da ja ns ka EU 10 EU 15 EU 25

Analiza prosječnog zadovoljstva stambenim uvjetima po županijama pokazuje da su najmanje zadovoljni stanovanjem građani u Bjelovarsko-bilogorskoj i Šibensko-kninskoj županiji, a najzadovoljniji u Koprivničkokriževačkoj županiji, Gradu Zagrebu i Istarskoj županiji (slika 2.5). Nešto je viša razina prosječnog zadovoljstva stambenim uvjetima u Brodsko-posavskoj županiji u odnosu na broj stambenih problema (u ovoj je županiji najveći broj kućanstava bez WC u stanu/kući te kućanstava koja imaju 2 i više stambenih problema). Isto tako, građani iz Primorsko-goranske županije iskazuju nešto niže prosječno zadovoljstvo stanovanjem, iako se spomenuta županija nalazi u skupini županija s najmanje stambenih problema. Nešto višu razinu zadovoljstva stambenim uvjetima od hrvatskog prosjeka (6,9) imaju Grad Zagreb, Koprivničko-križevačka, Istarska i Splitskodalmatinska županija. Ni u jednoj županiji zadovoljstvo stambenim uvjetima nije na razini slovenskog prosjeka (7,5). No u većini županija zadovoljstvo stambenim smještajem veće je od onoga u Portugalu (članica EU15 u kojoj su građani najnezadovoljniji stanovanjem), a tek je u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji prosječna razina zadovoljstva niža od one u Litvi, koja se s obzirom na zadovoljstvo stambenim uvjetima nalazi na europskom začelju. Slika 2.5. Prosječna razina zadovoljstva stambenim smještajem (na ljestvici od 1 – vrlo nezadovoljan do 10 - vrlo zadovoljan), prema županijama 9,0

8,4

8,0 7,0 6,0

5,7

6,0

6,3

6,4

6,5

6,6

6,7

6,8

6,9

7,0

7,1

7,2

7,3

7,5 6,9

6,7 5,9

5,0 4,0 3,0 2,0 1,0 Bj el ov ar sk ob Ši be ilog o ns ko rsk a -k ni n Ka sk r lo a Vi v ro Ličk ačk vi tič o-se a ko n Po -po jska že dr šk av osla ska vo Vu ns ko Za k a va da rs k rs k Br o-s od rije a Pr sko ms k im or pos a av sk osk Du Osj g a br ečk ora n ov os k ač b ko ara a n -n er jsk a et va Va nsk ra žd a Za insk Kr ap gr a e in sk ba č oza ka go M rs Si e k sa čk đim a o Sp -m urs lit k sk osla a oda vač lm k a Ko at in pr sk iv a ni čk Ista okr rska iže Gr vač ka ad Za gr eb EU EU tra tra nz nz mi RH n: m EU ax: Litv 15 Slo a ve m ni EU in: j 15 Por a tu m g ax : D al an sk a

0,0

Poglavlje 2: Stanovanje

Zaposlenost i kvalteta posla

Kućanstva bez ijednog zaposlenog i kućanstva s više zaposlenih Dodatni posao Sigurnost zaposlenja Kvaliteta posla

Poglavlje 3: Zaposlenost i kvaliteta posla

Zaposlenost i kvaliteta posla Kućanstva bez ijednog zaposlenog i kućanstva s više zaposlenih Prisutnost kućanstava u kojima niti jedan član nije zaposlen, jedan je od standardnih europskih (tzv. laekenskih) pokazatelja socijalne isključenosti. Članovi takovih kućanstava moraju se snalaziti bez prihoda od zarade i veza sa svijetom rada – što ih čini posebno ranjivima. S druge strane, kućanstva u kojima postoji više od jedne zaposlene osobe u pravilu imaju na raspolaganju značajno veću količinu resursa, te su u slučaju gubitka posla jednog od članova još uvijek zaštićeni od socijalne isključenosti radnim angažmanom ostalih članova. Tablica 3.1. Udio (%) osoba u dobi od 18-64 koje žive u kućanstvima bez zaposlenih osoba i onih koji žive u kućanstvima s više zaposlenih. Županije RH i pojedine zemlje EU. Broj zaposlenih osoba u kućanstvu nema

3 i više

Primorsko- goranska

Varaždinska

Istarska

Međimurska

Koprivničko- križevačka

Splitsko- dalmatinska

Grad Zagreb

Zagrebačka

Krapinsko- zagorska

Ličko- senjska

Zadarska

Dubrovačko- neretvanska

Šibensko-kninska

Bjelovarsko- bilogorska

Sisačko- moslavačka

Karlovačka

Virovitičko- podravska

Požeško- slavonska

Osječko- baranjska

Brodsko- posavska

Vukovarsko- srijemska

Hrvatska

EU10

EU15

EU25

EUtranz Min: Slovenija

EUtranz Max: Rumunjska

EU15 Min: Luksemburg

EU15 Max: Njemačka

% osoba u dobi 18-64

Poglavlje 3: Zaposlenost i kvaliteta posla

S 21% osoba starih između 18 i 64 godine koje žive u kućanstvima bez ijednog zaposlenog, Hrvatska je veličinom ove skupine nešto iznad europskog prosjeka (18%)4, ali i iznad prosjeka novih zemalja članica. Iako postoje zemlje gdje značajno veći udjel osoba živi u kućanstvima bez zaposlenih (na primjer u Njemačkoj i Velikoj Britaniji 26%, u Rumunjskoj 30%), ovo je stanje u Hrvatskoj daleko učestalije nego u Italiji, Španjolskoj, Sloveniji (13%) ili Švedskoj (15%). Kao i kad je posrijedi opća nezaposlenost i ekonomska razvijenost, i ovdje su razlike unutar same Hrvatske vrlo velike i u svom rasponu gotovo jednake onima među različitim europskim zemljama. Udio osoba u kućanstvima bez zaposlenih kreće se od 12% u Primorsko-goranskoj županiji do preko 30% u svim županijama istočne Hrvatske. Udio odraslih koji žive u kućanstvima s dvoje ili više zaposlenih u Hrvatskoj (46%) ne odstupa od europskog prosjeka (45%), no i ovdje su prisutne velike razlike između pojedinih županija i regija. Dok u zagrebačkoj regiji, sjevernoj Hrvatskoj i sjevernom Jadranu ovakva kućanstva obuhvaćaju više od polovice stanovništva, u većini županija istočne Hrvatske to je slučaj tek s trećinom odraslog stanovništva (a u Vukovarsko-Srijemskoj tek četvrtinom).

Tablica 3.2. Udio (%) osoba u dobi od 18-64 koje žive u kućanstvima bez zaposlenih osoba, prema spolu i broju odraslih osoba u kućanstvu. Hrvatska i EU. Spol

Broj odraslih osoba (18+ u kućanstvu)

Muško

Žensko

4 i više

EU10

EU15

EU25

% uzorka EU25*

Hrvatska

% uzorka Hrvatska

* % uzorka ukazuje koliko je pojedina skupina (dakle, muškarci, žene ili kućanstva sa 1,2,3 ili 4+ odraslih ukućana) zastupljena u anketnom uzorku.

Slično novim zemljama članicama EU, i u Hrvatskoj je rizik bivanja u kućanstvu bez zaposlenih nešto viši za žene nego za muškarce. Gledano po veličini kućanstva, ovaj je rizik u Hrvatskoj značajno veći u kućanstvima s manjim brojem odraslih osoba, posebno kod samačkih kućanstva koja čine osobe mlađe od 25 ili starije od 50 godina te kod jednoroditeljskih obitelji. Kako broj odraslih osoba u kućanstvu raste, tim je veća vjerojatnost da je barem jedna od njih zaposlena. Ovu pravilnost nalazimo i u drugim europskim zemljama, iako je za hrvatsko kućanstvo bez obzira na njegovu veličinu, rizik bivanja bez posla veći od europskog prosjeka. Uz to, u Hrvatskoj je udio osoba između 18 i 64 godina starosti koje žive u samačkim kućanstvima (najviše izloženim ovom riziku) relativno nizak, dok je zastupljenost kućanstava sa troje i više odraslih članova (najčešće roditelji s odraslom djecom) prilično visoka.

Dodatni posao Iako u javnom prostoru postoji dojam da mnogi građani RH rade više poslova „sa strane“, te tako osiguravaju svoju egzistenciju, i ovo istraživanje opovrgava tu postavku. Tek svaki četrnaesti zaposleni ispitanik (7%) navodi kako je u 4 tjedna prije provedbe istraživanja, uz svoj glavni posao, radio i neki dodatni. Ova je vrijednost nešto viša od prosjeka starih članica EU, a gotovo jednaka prosječnoj pojavnosti dodatnog posla u novim državama članicama.

4 Ovaj pokazatelj nešto je viši od onoga koji daje Eurostat, s obzirom da se u EQLS on temelji na samoiskazu ispitanika o primarnom radnom

statusu, a ne na strožoj definiciji zaposlenosti Međunarodne organizacije rada koja smatra osobu zaposlenom ukoliko je u referentnom tjednu radila makar i jedan sat.

Poglavlje 3: Zaposlenost i kvaliteta posla

Tablica 3.3: Zaposleni ispitanici koji imaju dodatni posao, po spolu i grupi zanimanja. Hrvatska i EU. (%) Zanimanje glavnog hranitelja kućanstva (za Hrvatsku: zanimanje ispitanika)

Spol Muškarci

Žene

Stručnjaci, menadžeri

Ostali nemanualni radnici

Samozaposleni

Manualni radnici

Poljoprivrednici i ribari

EU10

EU15

EU25

Hrvatska

Od osoba koje imaju dodatni posao, nešto manje od dvije trećine na njemu su provodile manje od 10 sati tjedno, dok se tek 15% njime bavilo više od 20 sati u tjednu. U dodatnom su poslu češće angažirani muškarci (njih 9%) nego žene (njih 5%). Također, osobe koje rade više od jednoga posla češće posjeduju visoko obrazovanje, rade kao stručnjaci ili se nalaze na menadžerskim te nadzorničkim poslovima. Stoga je malo izgledno da ovaj vid dodatnog radnog angažmana predstavlja značajan izvor prihoda i strategiju preživljavanja značajnom dijelu osoba izloženih riziku socijalne isključenosti, koje su u pravilu manje obrazovane i rade na manje prestižnim poslovima. Ova slika slična je onoj u novim zemljama članicama EU, gdje su muškarci te stručnjaci i menadžeri također nadproporcionalno predstavljeni među osobama koje rade više poslova, ali ne i stanju u starim državama članicama gdje oba roda i osobe iz svih vrsta zanimanja imaju međusobno sličnu vjerojatnost dodatnog radnog angažmana. Međužupanijske varijacije unutar Hrvatske i na ovoj se dimenziji pokazuju značajnima (u nekim županijama ova je pojava više nego dvostruko zastupljenija nego u drugima), ali bez jasne regionalne raspodjele.

Slika 3.1. Zaposlene osobe koje imaju dodatni posao. Županije RH i pojedine zemlje EU. (%) 16% 0,6%

14% 12%

Muškarci*

1,30%

13,20%

13,60% 5,40%

3,90%

2,3% 7,40%

4,9%

1,2% 4,2%

1,2%

1,5%

4,8%

4,3%

1,8% 4,4%

2,6%

1,9% 4,4%

3,6%

3,5%

3,1%

1,5% 4,6%

5,5%

3,9%

7,0%

2,4%

3,6%

0,0%

1,2% 2,9% 6,5%

4,6%

3,6% 4,2%

2,3% 6,2%

6,5%

2,5%

11,3% 8,1%

3,9%

6,7%

6% 4%

5,6%

6,1%

1,5%

2,4%

5,8%

Žene*

10%

* Rodna struktura osoba koja imaju dodatni posao prikazana je samo za RH i županije

RH EU EU 10 tra EU n EU z m 15 tra in E n : EU z m Bug U25 15 ax ar m : E ska EU in: sto 15 Fra nij m ncu a ax : D ska an sk a

Po že šk Ist o- ar sla sk vo a Du Kra K p ar nsk br i n l ov sk ov a a o a Vu čko -za čka ko -n go e va re rsk rs t v a Ši ko- ans be sr k ns ijem a ko -k ska Za nin gr sk M eba a eđ č Si Li im ka Ko sač čko ursk pr ko -se a i v -m n ni o jsk čk sl a Br o-k ava od ri čk že a s Os ko va je -po čk čk a o- sav ba sk a Pr V ra i Bj mo ara njsk el rs žd a ov ko i n Vi arsk -go ska ro r o a vi -b ns tič ilo k ko g a -p ors od ka ra vs Z ka Sp a lit Gr dar sk ad sk oa da Zag lm re at b in sk a

Poglavlje 3: Zaposlenost i kvaliteta posla

Sigurnost zaposlenja Sama činjenica da je netko zaposlen ne govori mnogo o tome koliko je izgledno da će u tome položaju i ostati. Rizik gubitka posla predstavlja značajan psihološki i ekonomski uteg za pojedinca. Naime, osoba koja ostaje bez posla gubi ne samo kreditnu sposobnost i egzistencijalnu sigurnost, već i tzv. latentne funkcije zaposlenosti: socijalni status, društvene kontakte vezane uz posao, dnevni i tjedni ritam aktivnosti, kao i izvor značenja u životu). Ovaj je rizik tim tegobniji ukoliko je nalaženje novog posla za pojedinca malo izgledno (npr. zbog visoke opće nezaposlenosti ili niske zapošljivosti pojedinca). I podaci ovog istraživanja pokazuju da osobe s nesigurnijim radnim mjestom sustavno i statistički značajno iskazuju niže zadovoljstvo poslom i životom. Jedan pristup mjerenju nesigurnosti zaposlenja jest ispitivanje tipa ugovora na temelju kojeg su se osobe zaposlile - osobe zaposlene bez ugovora ili kroz privremene ugovore u pravilu imaju manje sigurne poslove od onih zaposlenih na stalno. Na razini populacije, nalazi EQLS daju sljedeće procjene: iako je većina, oko pet šestina (83%) zaposlenika zaposleno „za stalno“ (ugovorom na neodređeno vrijeme), daljnjih 10% radi putem kratkoročnih (<12 mjeseci) ugovora na određeno vrijeme, još 4% putem takvog ugovora radi već dulje od 12 mjeseci, dok 2% radi bez ugovora.

Slika 3.2. Percepcija zaposlenih ispitanika o sigurnosti zaposlenja u sljedećih 6 mjeseci. Županije RH i pojedine zemlje EU. (%)

76,0

60,0 79,0

77,9 RH

67,2 78,4

90,0

87,6

79,5

79,0

81,6

77,9

74,4

80,7

78,4

63,4

71,8

73,6

74,2

63,8

76,8

60%

73,5

Vi ro vi tič ko O Ko sj -po pr ečk dr iv o av ni -b s čk a ka Br o-k ran od ri jsk ž Po sko eva a že -p čk šk os a o- av s s Lič lavo ka ko ns -s ka Pr im Me en or đi jsk sk m a o - ur Bj go sk el ov r a ar Ka ans sk rlo ka o- v bi ač lo ka Kr g ap Va or Vu in raž sk ko sk di a va o- ns Si rsk zag ka sa o or S čk -sr sk Du pli o-m ijem a br tsko os sk ov - la a ač da va ko lm čk -n ati a er ns et ka va ns Ist ka Za ar g sk Gr reba a ad čk Za a Ši be Z gre a ns d b ko ars -k ka ni ns ka

65,7

80%

50,8

100%

40% 20%

10 tra EU EU nz m 15 tra a nz x: B EU m ug 25 i EU EU n: S arsk 15 15 lov a m ma en in i : N x: G ja izo rč k ze a m sk a

(Vrlo) vjerojatno ću izgubiti posao

Niti je vjerojatno niti malo vjerojatno da ću izgubiti posao (Vrlo) je malo vjerojatno da ću izgubiti posao

Subjektivno, oko tri četvrtine zaposlenih (78%) osjeća se sigurno u vezi svog zaposlenja, odnosno izjavljuje kako (vrlo) vjerojatno neće izgubiti posao u sljedećih šest mjeseci. Pritom stanovnici slavonskih županija nešto češće od ostalih strahuju od gubitka zaposlenja. Time je percepcija sigurnosti zaposlenja u Hrvatskoj najviša od svih tranzicijskih zemalja (pa i susjedne Slovenije), i na razini prosjeka zemalja starih članica EU. Među osobama koje su zaposlene na određeno ili neformalno, čitava polovina smatra izglednim da će izgubiti posao u narednih šest mjeseci. Također, zaposleni ispitanici koji žive u ruralnim sredinama i u kućanstvima s niskim prihodima češće navode kako je (vrlo) vjerojatno da će u sljedećih 6 mjeseci izgubiti posao. S druge strane, muškarci, osobe višeg stupnja obrazovanja te ispitanici stariji od 35 godina češće od ostalih iskazuju vjeru u sigurnost zaposlenja.

Poglavlje 3: Zaposlenost i kvaliteta posla

Slika 3.3. Udio nezaposlenih osoba koje smatraju vjerojatnim ili vrlo vjerojatnim gubitak posla u narednih 6 mjeseci – po zanimanjima. Hrvatska i EU (%) 29

30 % 24

25 % 20% 15 %

15 13

10 % 5%

10 8 5

9,9

7,4

8,6

6,9

5,2

5 3,4 1

Stručnjaci, menađžeri

Ostali nemanualni radnici

Samozaposleni

EU10

Kvalificirani manualni radnici

EU15

Nekvalificirani manualni radnici

Poljoprivrednici i ribari

Hrvatska

Zaposleni u prestižnijim skupinama zanimanja u pravilu percipiraju svoj posao sigurnijim. Manualni radnici, pogotovo oni nekvalificirani smatraju svoj posao manje sigurnim nego ne-manualni radnici, dok se stručnjaci i menadžeri najčešće smatraju sigurnima na svom radnom mjestu. Ovo je naročito izraženo u novim zemljama članicama EU. Navedena razlika prisutna je i u Hrvatskoj, ali su nejednakosti između zanimanja u iskazanoj nesigurnosti značajno blaže. Ovu sliku relativno povoljne percepcije sigurnosti posla te male razlike u subjektivnoj nesigurnosti između različitih društvenih skupina prikupili smo početkom 2006. godine, pola desetljeća nakon posljednje ekonomske krize, u vrijeme produljenog ekonomskog uzleta u zemlji te u okolnostima relativno visoke zakonske zaštite zaposlenja. Ovo je sigurno povoljna situacija za zaposlene, ali moguće je da nosi cijenu teškog pristupa (kvalitetnom) zaposlenju za nezaposlene, mlade i one na marginama tržišta rada.

Poglavlje 3: Zaposlenost i kvaliteta posla

Kvaliteta posla Europska strategija zapošljavanja nije usmjerena samo stvaranju većeg broja poslova, nego i tome da što više građana radi na čim kvalitetnijim poslovima. Dok tema kvantitativnog smanjivanja nezaposlenosti te radne aktivacije stanovništva i u Hrvatskoj dobiva mnogo zaslužene pozornosti, analize kvalitete poslova i rada gotovo da ne postoje. Stoga ovdje iznosimo procjene zaposlenih ispitanika o različitim aspektima kvalitete svoga posla.

Tablica 3.4. Udio (%) ispitanika koji se slažu ili potpuno slažu sa navedenim tvrdnjama o svom trenutnom poslu. Nove i stare članice EU te Republika Hrvatska. Moj posao nudi dobre izglede za napredovanje u karijeri.

Dobro sam plaćen.

Imam velik utjecaj u odlučivanju kako ću raditi svoj posao.

Moj posao je previše zahtjevan i stresan

Pozitivne karakteristike

Prosjek

Min

Mađarska (14)

Max

Malta (38)

Moj posao je nezanimljiv i dosadan.

Neprekidno moram stizati kratke vremenske rokove.

Radim u opasnim ili nezdravim uvjetima.

Negativne karakteristike

Mađarska (15) Mađarska (37)

Estonija (34)

Slovenija (16)

Estonija (36)

Malta(11)

Litva (59)

Malta, Poljska (23)

Slovenija (63)

Poljska (36)

EU10 Cipar (50)

Slovenija (70)

Min

Finska (26)

Portugal (18)

Portugal (47)

Finska (19)

Nizozemska (4)

Portugal (32)

Italija (8)

Max

Velika Britanija (47)

Luksemburg (69)

Danska (82)

Italija (68)

Grčka(24)

Velika Britanija (60)

Grčka (31)

Prosjek

Prosjek EU15

EU25

Min

Bjelovarskobilogorska (12)

Max

Grad Zagreb (34)

Hrvatska

BjelovarskoBjelovarskobilogorska (13) bilogorska (27)

Virovitičkopodravska (34)

Krapinskozagorska (5)

Ličko-senjska (26)

Grad Zagreb (12)

Vukovarskosrijemska (43)

Zagrebačka (70)

Osječkobaranjska (24)

Zagrebačka (55)

Karlovačka (45)

Šibenskokninska (50)

Kada su u pitanju pozitivne karakteristike, hrvatski zaposlenici ne odstupaju značajno u svojim procjenama kvalitete posla od prosjeka ispitanika iz novih zemalja članica. Nešto je učestalije zadovoljstvo plaćom, ali se zato mogućnost inicijative na poslu u većini slučajeva doživljava ograničenijom nego u većini novih zemalja članica EU. Na svim pozitivnim dimenzijama vidljivo je zaostajanje Hrvatske za starim članicama EU. Što se negativnih odlika posla tiče, naglašavanje radnog mjesta kao zahtjevnog i stresnog malo je učestalije od europskog prosjeka, no tek jedna osmina ispitanika doživljava svoj posao nezanimljivim (što odgovara prosjeku EU15). Dvije petine osjeća se izloženo intenzifikaciji rada uslijed kratkih vremenskih rokova, što je ipak povoljnije nego u većini europskih zemalja. Po pitanju radnih uvjeta, oko četvrtina hrvatskih zaposlenika smatra ih opasnima ili nezdravima, što našu zemlju smješta negdje između novih i starih članica EU. Međutim, kvaliteta poslova nije ujednačeno distribuirana Hrvatskom, kao ni među pojedinim društvenim skupinama. Tu su opet međužupanijske razlike u svojem rasponu jednake onim međudržavnima. U svakoj pojedinoj dimenziji kvalitete posla, percipirana zastupljenost pojave barem je dvostruko manja u „najboljoj“ županiji od one u „najgoroj“. Zaposleni iz manjih mjesta (ispod 10 000 stanovnika) vide svoje izglede za napredovanjem manjima, plaću manje zadovoljavajućom, posao nezanimljivijim, ali posjeduju veću autonomiju u odlučivanju, opuštenije vremenske rokove i zdravije radne uvjete.

Poglavlje 3: Zaposlenost i kvaliteta posla

Tablica 3.5. Razlike u percipiranoj kvaliteti posla među pojedinim skupinama zaposlenih* Moj posao nudi dobre izglede za napredovanje u karijeri. Skupina zaposlenih

Dobro sam plaćen.

Stalno zaposleni

15-24 Dob

Osnovno

Neprekidno moram stizati kratke vremenske rokove.

Mala (<50 zaposlenih)

Negativne karakteristike

+ + -

+ -

+ +

+ -

Srednja (50-249) Velika (>=250 zaposlenih) Menadžeri i stručnjaci

Nemanualni radnici Tip zanimanja

Radim u opasnim ili nezdravim uvjetima.

Srednje Visoko i više

Veličina tvrtke

Moj posao je nezanimljiv i dosadan.

25-49 50-64

Obrazovanje

Moj posao je previše zahtjevan i stresan

Pozitivne karakteristike

Žene Manje mjesto

Imam velik utjecaj u odlučivanju kako ću raditi svoj posao.

Samozaposleni Manualni radnici Poljoprivrednici

+ -

++ ++

+ +

+ + +

* Oznake + i ++ označavaju da zaposleni iz određene skupine iskazuju u prosjeku veću prisutnost pojedine dimenzije kvalitete posla od osoba u ostalim skupinama. Oznake - i - - označavaju nižu prisutnost dotične dimenzije kvalitete posla u toj skupini.

Rod je bitna odrednica nekih dimenzija kvalitete posla. Muškarci se češće doživljavaju bolje plaćenima i imaju veću autonomiju u odlučivanju na poslu, ali češće i rade u opasnim uvjetima. Mlađi radnici doživljavaju svoju autonomiju nižom, ali nižim opisuju i zahtjevnost, stresnost i tempo svojeg posla. Stariji pak radnici uživaju nešto veću autonomiju, ali u kasnoj fazi karijere imaju i manje mogućnosti napredovanja. Obrazovanje je jedna od glavnih odrednica kvalitete posla. Sa stupnjem obrazovanja snažno raste autonomija na poslu, mogućnost napredovanja te plaća, dok vjerojatnost rada na dosadnom ili opasnom poslu pada. Ipak, visokoobrazovani doživljavaju zahtjevnost i stresnost svojih poslova nešto višom nego osobe nižeg obrazovanja. I položaj u zaposlenju vezan je uz kvalitetu zaposlenja. Tako stalno zaposleni posjeduju zahtjevnije i stresnije poslove, ali koji pružaju veću autonomiju nego što je to slučaj s privremeno i neformalno zaposlenima, čiji su poslovi u pravilu manje zanimljivi i izloženi strožoj vremenskoj kontroli i kratkim rokovima. Zaposleni u manjim tvrtkama osjećaju se bolje plaćenima i samostalnijima, percipiraju posao manje stresnim i zahtjevnim, a svoju radnu okolinu zdravijom nego zaposleni u srednjim i velikim tvrtkama. Dakle, prema percepciji samih zaposlenika, kvaliteta poslova u manjim tvrtkama u prosjeku je nešto bolja nego u većima. I tipovi zanimanja ukazuju na jasnu hijerarhiju u kvaliteti poslova. Samozaposleni češće vide svoje djelatnosti kao zanimljivije, dobro plaćene poslove koji pružaju mogućnost napredovanja te visoku autonomiju – uz cijenu visokog stresa i kratkih rokova. Menadžeri i stručnjaci posjeduju višu autonomiju i mogućnosti napredovanja i zdravije radne uvjete od drugih skupina. Nemanualni radnici nalaze se na svim dimenzijama kvalitete svojih poslova negdje u sredini, osim što su izloženi manjem vremenskom pritisku. Na dnu hijerarhije kvalitete nalaze se manualni radnici koji smatraju svoj posao slabo plaćenim, s lošijim mogućnostima napredovanja i odlučivanja u poslu. Ujedno, oni vide svoj posao monotonijim, a radne uvjete nezdravijim od zaposlenih u drugim tipovima zanimanja. Ovu, najnepovoljniju sliku radnog mjesta dijele i poljoprivrednici, s izuzetkom veće autonomije svojstvene radu u maloj poljoprivredi.

Poglavlje 3: Zaposlenost i kvaliteta posla

Obrazovanje i vještine

Redovno i cjeloživotno obrazovanje Zadovoljstvo vlastitim obrazovanjem Sposobnost čitanja engleskog jezika Korištenje Interneta

Poglavlje 4: Obrazovanje i vještine

Obrazovanje i vještine Redovno i cjeloživotno obrazovanje Hrvatska se, kao i većina post-socijalističkih zemalja odlikuje se razmjerno visokim obuhvatom srednjeg obrazovanja u radno sposobnoj populaciji. Prema podacima popisa stanovništva iz 2001. godine, 69% populacije između 25 i 64 godine starosti posjeduje barem trogodišnje ili četverogodišnje srednje obrazovanje, što je više od prosjeka starih članica EU (64%), ali niže od prosjeka EU10 (78%) (Fahey, 2004). Slika je povoljnija u mlađim generacijama koje je potpunije obuhvatila obrazovna ekspanzija. Čak je i među „ratnom“ generacijom koja je 2001. imala između 25 i 34 godine 82% građana Hrvatske imalo završeno srednje obrazovanje, dok se prema podacima Ankete o radnoj snazi posljednih godina, udio mladih između 18 i 24 godine izvan sustava obrazovanja i bez završenog srednjeg obrazovanja kreće između 5 i 8% te je među najnižima u Europi (Eurostat, 2007.). Tercijarno je obrazovanje, prema popisu iz 2001. posjedovalo 16% populacije u dobi 25-64, što je manje od 23% u europskim članicama OECD-a (OECD, 2006.), ali je ekspanzija visokog obrazovanja od druge polovice 1990-ih dovela do stanja u kojem oko dvije trećine današnjih generacija kreće u tercijarno obrazovanje (Babić, Matković, Šošić, 2006.) Slika 4.1. Udio (%) ispitanika koji su proteklih godinu dana pohađali neki tečaj ili program osposobljavanja. Županije RH i pojedine zemlje EU. 25% Obrazovanje vezano uz posao Ostali tipovi obrazovanja

20%

8,2

15%

5,7

53 15 EU 10

4,1

2,1 2,9

3,8 2,0

3,1 2,8

3,2 3,0

3,1 3,2

2,8 3,9

3,0 3,8

4,8 2,3

3,4 4,1

5,2 2,7

4,8 3,6

6,4 2,4

6,3

5,5 3,6

3,2

3,1

6,5

6,7 4,3

2,7

8,4

6,0 5,2

7,5

Du br ov G ač rad ko Za Sp lit ner greb et sk v oda ans lm ka at Vi in ro sk v Bj itičk Zad a el ov o-p arsk o ar a sk dra Po o-b vsk i a l ž Vu ešk ogo rs ko ova sla ka v r Si sko ons sa -sr ka čk ij Pr o-m ems im k o or sla a sk v o- ačk go a ra Za ns gr ka eb Os Var ačk a a je čk ždi o- ns ka Ši be bar an n Br sko jska od -k sk nin os po ka Lič sav ko sk a -s M enjs eđ ka im ur sk Ist a ar Kr sk K a Ko pin arlo a va sk pr čk oiv ni z čk ag a o- ors kr iže ka va čk a

3,9

4,1

7,4

7,7

10%

Poglavlje 4: Obrazovanje i vještine

Međutim, u suvremenom društvu znanja i brzih promjena u procesu i oblicima proizvodnje, znanja stečena redovnim obrazovanjem mogu zastarjeti mnogo prije nego što osoba dođe u dob umirovljenja. Stoga je individualni i institucionalni razvoj kapaciteta za cjeloživotno učenje vrlo bitan za održivi rast društva i blagostanje zaposlenih pojedinaca. Nažalost, za razliku od redovnog obrazovanja, u Hrvatskoj je participacija u cjeloživotnom obrazovanju vrlo skromna. Dok se prema podacima Europske ankete o radnoj snazi 2005. u zemljama EU25 u prosjeku svaki mjesec obrazovalo 10,2% populacije između 25 i 64 godine, u Hrvatskoj je to bio slučaj s tek oko 2% stanovništva. To stavlja Hrvatsku tek ispred Bugarske i Rumunjske, a daleko iza 25-30% vodećih zemalja poput Danske, Finske ili Velike Britanije (Eurostat, 2007). Slične podatke pružaju i rezultati EQLS ankete. Tek 10% ispitanika potvrdno je odgovorilo na pitanje jesu li u proteklih godinu dana pohađali neki tečaj ili program osposobljavanja, što je dvostruko manje nego u starim ili u novim članicama EU (Slika 4.1). Najčešći oblik tečaja odnosno programa koji su ispitanici pohađali jest program usavršavanja vezan uz trenutni posao ili zanimanje (38%), a slijede tečajevi informatike i stranog jezika (16%) te redovni program općeg obrazovanja kojim se stječe službena svjedodžba (14%). I ovdje su prisutne značajne regionalne razlike. Stanovnici Grada Zagreba daleko se češće obrazuju, vjerojatno i radi većeg broja dostupnih programa, a iznadprosječno sudjelovanje u obrazovanju odraslih bilježe i županije južnog Jadrana. Uočljiv je i zabrinjavajući trend različite participacije u programima obrazovanja između različitih skupina na tržištu rada. Iako su se kratkoročno nezaposlene osobe i osobe koje nisu zaposlene za stalno podjednako često osposobljavale kao i stalno zaposleni, kod dugoročno nezaposlenih cjeloživotno obrazovanje je puno rjeđe prisutno. Tek 3,3% od obrazovanja odraslih odnosi se na obuku vezanu uz aktivnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno aktivne politike zapošljavanja. Nadalje, upravo se mlađi ispitanici, osobe višeg stupnja obrazovanja i ekvivalentnog prihoda kućanstva te oni koji žive u urbanim sredinama, dakle oni koji posjeduju bolju poziciju u socijalnoj strukturi i na tržištu rada, značajno češće dodatno obrazuju odnosno osposobljavaju od starijih, manje obrazovanih, manje imućnih ili osoba u ruralnim prostorima. To otvara prostor daljnjem rastu razlika u zapošljivosti te nejednakostima u društvu.

Zadovoljstvo vlastitim obrazovanjem Uvid u to koliko su građani Hrvatske zadovoljni svojim obrazovanjem pruža procjena zadovoljstva vlastitim obrazovanjem koje su ispitanici procjenjivali na skali od 1 („vrlo nezadovoljan“) do 10 („vrlo zadovoljan“). Usprkos relativno dobroj obrazovnoj strukturi, prosječno zadovoljstvo obrazovanjem u Hrvatskoj (6,0) niže je od onoga u bilo kojoj novoj ili staroj članici EU. Zadovoljstvo obrazovanjem na europskoj je razini tek u najvećim urbanim centrima: Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji (gdje je i učestalost cjeloživotnog obrazovanja najveća).

7,9

7,8 6,3

6,2

6,9

6,4

6,0 RH

5,2

5,3

5,6

5,5

5,6

5,7

5,8

5,7

5,8

6,0

6,2

6,0

6,2

6,8

6,3

5,2

4,3

EU 10 E EU Ut EU tra ran 1 nz z m E 5 U m i EU ax n: P 25 15 : R olj m um sk EU in: un a 15 Fra jsk m nc a ax us : D ka an sk a

lit

G sk rad oda Zag lm re at b in sk I M sta a eđ rs im k a Va ur s r Si Li ažd ka sa čk in čk o- sk Du Prim o-m sen a br o os jsk ov rsk la a ač o- va ko go čk Os -ne ran a je re sk čk tv a o - an Ko ba sk pr ra a iv Ka njs n Vu ič k r ko ko- lov a va kr ač k i rs že a Ši ko- vač be sr ns ijem ka ko -k ska Br Za nin od g sk r Po sko eba a že -p čk šk os a o- av sla sk Kr vo a ap n Vi in Za sk ro sk d a Bj viti o-z arsk el čk ag a ov o ar -po ors sk d ka o- ra bi vs lo k a go rs ka

6,5

10 9 8 7 6 5 4 3 2 1

6,8

Slika 4.2. Prosječno zadovoljstvo vlastitim obrazovanjem. Županije RH i pojedine zemlje EU.

Poglavlje 4: Obrazovanje i vještine

Koja je anatomija ovog nezadovoljstva? Niže zadovoljstvo svojim obrazovanjem iskazuju žene, stariji od 55 godina, osobe koje žive u kućanstvima s niskim prihodima, te oni iz ruralnih sredina. Uzrok većine ovih razlika počiva u različitom stupnju obrazovanja navedenih društvenih skupina. Naime, obrazovna struktura starijih (posebno starijih žena), siromašnih ili osoba koje žive u ruralnim sredinama ispodprosječna je, a prosječno zadovoljstvo obrazovanjem snažno raste s razinom obrazovanja5. Ipak, kad se obrazovanje uzme u obzir i dalje stariji ispitanici iskazuju niže zadovoljstvo svojim obrazovanjem od onih mlađih – što ukazuje da prepoznaju svoje obrazovanje kao manje relevantno i zastarjelo6. Ovo je snažan argument za promociju cjeloživotnog obrazovanja.

Sposobnost čitanja engleskog jezika Jedna od relevantnih vještina i svojevrstan odraz obrazovnog sustava u suvremenom svijetu jest sposobnost razumijevanja pisanog engleskog jezika. Slika 4.3. Sposobnost razumijevanja pisanog engleskog jezika. Županije RH i pojedine zemlje EU. (%)

Prilično ili jako dobro

Ne baš dobro

Uopće ne

9 31 16

67 24

80 41

73 42

51 32

14 30

36 20

20%

30%

50% 40%

26 23

20 51

60%

20 54

25 17 56

24 19

17 60

16 60

21 61

19 61

16 63

70%

16 15

80%

90%

100%

10% 13 EU 9 E m EU U13 ax: EU tra m Šv 22 n in ed EU z m : Po ska tra ax: rtu nz Slo ga m ve l in ni : P ja ol jsk a

Po Lič ž ko Kr ešk -se ap o- nj in sla sk sk vo a o- ns za k Br Me go a Vi od đi rsk ro sk m a Bj viti o-p urs el čk o ka o Ko var o-p sav pr sk od ska iv o- ra n b v Si ičko ilog ska sa -k o čk ri rsk o- že a m va os čk Os K lav a je ar ačk čk lo a o- va b č Vu ko Z ara ka va ag njs rs re ka ko b -sr ač i ka Ši Va jem be ra sk ns žd a ko ins -k k a ni ns Ist ka ar Za sk Pr im Gr da a Sp ors ad Z rska Du li k br tsk o-g agre ov o- or b ač da an ko lm sk -n at a er ins et k va a ns ka

55 *razliku do 100% u pojedinim županijama čine ispitanici koji nisu mogli procijeniti svoje znanje engleskog jezika **Isključene su zemlje engleskog govornog područja: Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska i Malta.

Među osobama bez škole, zadovoljstvo obrazovanja iznosi tek 4,4, kod onih s osnovnom školom 5,1, onih s završenim obrtničkim i industrijskim školama 5,9, ispitanika sa četverogodišnjim srednjim obrazovanjem 6,4, onih sa stručnim studijem 7,5, dok kod osoba sa fakultetskim i višim obrazovanjem ono iznosi 8,3

6 Također, bez obzira na razinu obrazovanja i dob, oni koji se još školuju izražavaju veće zadovoljstvo svojim obrazovanjem od onih koji se više ne školuju i suočeni su sa potrebama svijeta rada. Ovaj bi nalaz mogao ukazivati da nezadovoljstvo obrazovanjem ne izniče iz opresivnog ili nekvalitetnog obrazovnog sustava, nego iz njegove neusklađenosti sa potrebama života i tržišta rada.

Poglavlje 4: Obrazovanje i vještine

Nešto manje od trećine građana Hrvatske (29%) navodi kako prilično ili jako dobro razumije pisani engleski jezik, dok ga polovina (51%) uopće ne razumije. Iako je poznavanje engleskog jezika nešto raširenije u većini starih članica EU nego u Hrvatskoj, među tranzicijskim zemljama veći udio populacije barata engleskim tek u Sloveniji i Estoniji. Što se tiče razlika na županijskoj razini, one su i opet velike. Poznavanje engleskog jezika značajno je veće u županijama južnog i sjevernog Jadrana, gdje je ono sastavni dio znanja ključnih za turizam kao centralnu ekonomsku djelatnost, te u Gradu Zagrebu.

Tablica 4.1: Sposobnost razumijevanja pisanog engleskog jezika prema trenutnoj dobi i dobi završavanja obrazovanja. Nove i stare članice EU te Republika Hrvatska. Dob završetka redovnog obrazovanja 15 godina i manje

Trenutna dob

16-19 godina

više od 20 godina

18-24

25-34

35-49

60-64

65+

EU9*

EU13*

EU22*

Hrvatska

*Isključene su zemlje engleskog govornog područja: Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska i Malta.

Očekivano, sposobnost razumijevanja pisanog engleskog jezika povezana je s dobi i stupnjem obrazovanja. Unutar obrazovnog sustava engleski je u posljednjih nekoliko desetljeća sve više zastupljen, a u generacijama trenutnih školaraca i obavezni strani jezik. Slično drugim zemljama, u generacijama rođenima prije 1940-e i među onima koji su završili samo osnovnu školu, znanje engleskog jedva da je prisutno. S druge strane, u dobnoj skupini između 18 i 24, udio onih koji smatraju svoje znanje engleskog prilično ili jako dobrim veći je i od onog među njihovim vršnjacima u starim članicama EU. S razinom obrazovanja raste učestalost poznavanja engleskog jezika, a među osobama koje se još školuju čak 81% procjenjuje svoje znanje engleskog dobrim. Pronađene su i rodne razlike u poznavanju engleskog, ali one nisu jedinstvenog smjera. Dok među starijima od 35 godina muškarci češće navode sposobnost čitanja engleskog nego žene, među mlađima od 35 godina, iskazi o poznavanju engleskog učestaliji su među ženama.

Korištenje Interneta

Na proljeće 2006., dvije trećine ispitanih hrvatskih građana (64%) nije koristilo Internet u mjesecu koji je prethodio provedbi istraživanja. Nekoliko puta tjedno ili češće koristilo ga je nešto manje od četvrtine (23%), a dodatna osmina (12%) koristila ga je povremeno (jednom ili nekoliko puta mjesečno). Time se Hrvatska nalazi negdje između stupnja korištenja u starim i novim članicama EU na kojem su se one nalazile tri godine ranije.

Poglavlje 4: Obrazovanje i vještine

Slika 4.4. Udio (%) ispitanika koji su koristili Internet nekoliko puta tjedno ili češće. Županije RH (2006) te nove i stare članice EU (2003.) 40 % 35 %

35,1 34,7

30 %

27,9 26,3

25 %

22,9

21,9 21,7 21,3 21,2 20,6 20,4

20 %

18,3 18,1

16,9 16,7 16,7

15 %

17 15,3

14,2

13,2 12,7 11,3 9,3

10 % 5%

EU (200 15 3. (2 ) 00 3. )

) 6. 00 (2 RH

Gr ad

Za Pr gr im eb or I sk sta rs ogo ka ra n Za ska da Du Ši Var rsk br be ažd a ov ns i ač ko nsk ko -kn a -n er insk et va a Sp lit Za nsk gr sk eb a oOs dal ačk m a je čk ati o- ns ba ka r M anj eđ sk Ko im a pr ur iv K s Bj nič arlo ka ko el v ov -k ačk ar r sk ižev a o Br -bi ačk od lo a g Kr sko ors ap -p k Vu ins osa a vs ko ko va za ka r Si sko gor sa s čk -srij ka e om ms os ka la Vi ro Lič va ko čk vi tič -se a k Po o-p njsk že od a šk r o- avs sla ka vo ns ka

Korištenje Interneta odskače u Gradu Zagrebu i Istarskoj županiji, a u pravilu je učestalije u bogatijim i telekomunikacijskom infrastrukturom opremljenijim županijama. Razlike u korištenju Interneta slične su onima dobivenima za sposobnost razumijevanja pisanog engleskog jezika. Drugim riječima, postoji „digitalni jaz“ između generacija i obrazovnih skupina. Prisutna je i rodna razlika u korist muškaraca, ali ona se gubi kod mlađih generacija, posebice u mlađem radno aktivnom kontingentu (25-34 godine).

Tablica 4.2. Udio (%) populacije koji je koristio Internet nekoliko puta tjedno ili češće, prema trenutnoj dobi i dobi završavanja obrazovanja. Nove i stare članice EU te Republika Hrvatska. Spol

Dob završetka redovnog obrazovanja

Trenutna dob

muškarci

žene

15 godina i manje

16-19 godina

više od 20 godina

18-24

25-34

35-49

EU10 (2003.)

EU15 (2003.)

EU25 (2003.)

Hrvatska (2006.)

60-64

65+

Poglavlje 4: Obrazovanje i vještine

Sastav kuÄ&#x2021;anstava i obiteljski odnosi

Sastav kućanstava Sudjelovanje u kućanskim poslovima i brizi za druge Obrasci podrške i društvenosti Zadovoljstvo obiteljskim i društvenim životom

Poglavlje 5: Sastav kućanstva i obiteljski odnosi

Sastav kućanstava i obiteljski odnosi Sastav kućanstava Različiti demografski procesi imali su znatan utjecaj na promjenu broja, veličine i strukture kućanstava. Obiteljski je život postao vrlo raznolik te danas možemo govoriti o pluralizaciji obiteljskih oblika. Obitelj se mijenja kako po svojoj veličini tako i po spolnoj, starosnoj i generacijskoj strukturi, mijenjaju se obiteljske uloge te raspodjela obiteljskih obveza (Švab, 2006.). Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (2007.) broj se kućanstava u razdoblju 1953.-2001. godine povećao za gotovo 47%. Dok broj samačkih i dvočlanih kućanstava raste, najintenzivniji pad bilježe kućanstva s pet i više članova. Tablica 5.1. Struktura kućanstva (%) samačko kućanstvo

par

jednoroditeljsko kućanstvo*

par sa 1-2 djece <16

par sa 3+ djece <16

par sa svom djecom >16

prošireno kućanstvo

EU 10

EU15

EU25

* podaci se odnose na sve jednoroditeljske obitelji neovisno o dobi djece

Podaci EQLS pokazali su da je udio osoba u Hrvatskoj koje žive u samačkim kućanstvima relativno nizak u usporedbi sa starim članicama EU, no sasvim blizu udjelu samačkih kućanstava u novim zemljama članicama. U odnosu na europske zemlje Hrvatsku nadalje karakterizira najmanji udio jednoroditeljskih kućanstava i kućanstava koje čini par s djecom, te najveći udio proširenih kućanstava (tablica 5.1). Prosječan broj osoba koje žive u kućanstvu (3,6) veći je no u drugim zemljama EU. Vidljive su određene međužupanijske razlike pri čemu najmanji broj članova po kućanstvu nalazimo u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji (1,9), što je primjetno niže i od prosjeka EU15 (2,4) i EU10 (3,2). Pokazatelji o bračnom statusu ispitanika pokazali su kako oni relativno kasno stupaju u brak. U Hrvatskoj 57,5% ispitanika između 18 i 34 godina starosti nikada nije bilo u braku i ne živi s partnerom (u županijama Sjevernog Jadrana njih 67,7%). Udio je nešto viši nego u zemljama EU10 (52%) i EU15 (55%)

Poglavlje 5: Sastav kućanstva i obiteljski odnosi

Sudjelovanje u kućanskim poslovima i brizi za druge Sudjelovanje u kućanskim poslovima i briga za druge, aktivnosti su koje nam najviše govore o podjeli obveza unutar kućanstva. Isto tako, to su aktivnosti u kojima je najvidljivija podjela obiteljskih obveza po spolu i dobi. Ovo je istraživanje pokazalo da je briga za druge češće usmjerena na djecu nego na starije i nemoćne. Općenito gledano, u Hrvatskoj se za djecu svakodnevno brine četvrtina građana, dok se za starije osobe svakodnevno brine svaki deseti ispitanik. U Hrvatskoj je udio ispitanika koji žive u kućanstvima s djecom mlađom od 16 godina, a koji su svakodnevno uključeni u skrb i odgoj djece, gotovo jednak udjelu takvih ispitanika u europskim zemljama (oko 83%). Odstupanja među županijama pokazuju kako su ispitanici Požeško-slavonske županije znatno češće uključeni u svakodnevnu brigu i odgoj djece u odnosu na ispitanike Virovitičko-podravske županije (96% naspram 64%). Žene su češće uključene u svakodnevnu brigu kako za djecu tako i za starije i nemoćne osobe. Kod skrbi i odgoja djece u kućanstvima s djecom mlađom od 16 godina rodne su razlike najjače izražene u Virovitičko-podravskoj županiji, dok ih u Požeško-slavonskoj županiji gotovo nema. Isto tako vidimo da čak 100% žena u 9 županija navodi kako su svakodnevno uključene u skrb i odgoj djece. Rodne su razlike u Hrvatskoj jače izražene nego u drugim europskim zemljama (slika 5.1). Slika 5.1. Udio muških i ženskih ispitanika svakodnevno uključenih u skrb i odgoj djece (%) 100 93

100

100 94

100 100

100 100 100

80 76 78

95 83

100 88

94 90

96 88 70

92 75

Vi ro vi

tič

25 EU

10 EU 15

-p od ra vs Pr ka im I o s Bj t r a s el rs ov kogo ka ar Vu sko ran s -b ko ilo ka va go rs ko r -sr ska Du ije br m ov s ač Za ka ko da -n Sp rs e k lit sk retv a oan da sk l a Ši be mat in ns sk ko a -k ni n Za Si s k sa čk gre a ba om č os ka la va Va čk Br od ražd a in sk Os o-p ska os je čk av os ba ka ra nj M eđ ska im ur Lič s Kr ap koka se in nj sk s oza ka Ko go Gr pr r iv ad ska ni Za čk gr oe kr iže b va čk K Po že arlo a va šk oč sla ka vo ns ka

100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0

Muško

Žensko

Napomena: Uključena su samo kućanstva u kojima žive djeca mlađa od 16 godina.

Ograničimo li se samo na osobe koje svakodnevno skrbe za djecu, žene provode s djecom više sati dnevno nego muškarci. S djecom mlađom od 16 godina žene provode 2 sata dnevno više od muškaraca. Ista je situacija i u novim zemljama članicama, dok u zemljama EU15 muškarci s djecom provode najčešće 2 sata, odnosno 4 sata dnevno manje nego žene. Veća količina vremena koju žene u zemljama EU15 provode s djecom jednim se dijelom svakako može objasniti njihovim čestim radom u nepunom radnom vremenu. Nalazi istraživanja pokazali su da zaposlenički status majke u Hrvatskoj ne utječe na njezinu angažiranost u skrbi i odgoju djece. I majke koje rade i koje ne rade s djecom mlađom od 16 godina provode najčešće 5 sati dnevno. U zemljama EU majke koje ne rade djeci mlađoj od 16 godina dnevno posvećuju dvostruko više vremena nego majke koje rade (8 naspram 4 sata). Posebno se ističu Finska, Austrija, Luksemburg, Velika Britanija i Nizozemska gdje majke koje ne rade s djecom provode čak 12 sati dnevno.

Poglavlje 5: Sastav kućanstva i obiteljski odnosi

Kućanske poslove u Hrvatskoj svakodnevno obavlja više od polovice građana, što je nešto manje od prosjeka zemalja EU. Virovitičko–podravska županija, koja se ističe najmanjim udjelom ispitanika uključenih u svakodnevnu skrb i odgoj djece, ističe se i najmanjim udjelom ispitanika svakodnevno uključenih u kućanske poslove (48%), dok u Ličko–senjskoj županiji kućanske poslove svakodnevno obavlja 75% ispitanika.

Slika 5.2. Udio muških i ženskih ispitanika svakodnevno uključenih u obavljanje kućanskih poslova (%) 100 80

78 73

86 79

85 80

70 63

40 30 20

24 20

39 33

40 33 22

Muško

RH EU 10 EU tra EU EU nz 15 tra m nz ax EU : m Sl 25 in ov : e EU Rum nija 15 u n EU m js 15 ax: ka m Gr in čk :D a an sk a

Vi ro vi tič ko -p od ra Si vs sa k čk I Sp o- sta a lit mo rs sk k o- slav a da a lm čka at in Du Š s br ibe Za ka ov ns da ač ko rsk Bj el ko-n -kn a in ov ar ere ska sk tv o- an bi lo ska Vu ko Za gor va gr ska Pr rsko eba im č or -srij ka sk em ogo ska Ko r pr iv Va ans ni r čk ažd ka Kr o ap kr insk in iže a sk v o - ačk za a Gr gor ad sk Z a Os Me agr je đim eb čk Br o-b urs od a ka sk ran opo jska s Po K av že arl ska šk ov oa sla čka Lič vo ko nsk -se a nj sk a

Žensko

Rodne su razlike kod obavljanja kućanskih poslova vrlo očigledne i značajnije izražene nego li kod uključenosti u skrb i odgoj djece. Usporedimo li Hrvatsku s drugim europskim zemljama, vidimo da postoji veći jaz između muških i ženskih ispitanika. Gledamo li podatke županija nekog jasnijeg pravila ponašanja nema, no očito je da žene u županijama Južnog Jadrana puno češće obavljaju kućanske poslove nego muškarci. Najniže rodne razlike, niže i od prosjeka zemalja EU, pokazuje Požeško–slavonska županija (slika 5.2). Neravnomjerna raspodjela kućanskih poslova prema spolu postoji u svim europskim zemljama, a jaz je najveći u mediteranskim zemljama (Grčka, Portugal, Italija). Skandinavske zemlje (Danska, Švedska i Finska) pokazuju najmanje rodne razlike.

Poglavlje 5: Sastav kućanstva i obiteljski odnosi

Slika 5.3. Broj sati koje ispitanici utroše na svakodnevno obavljanje kućanskih poslova* (medijan) 9 8

8 7 6

6 5

5 4

4 3

2 1

4 33

3 2

4 3

3 2

Sp lit s

RH EU 10 EU 15 EU 25

-d

al m at Gr ins ka ad Za gr eb Ist ar Vi s ro Ka ka vi rl tič ko ova Os -po čka dr je Bj čk av el ov o-b ska ar ar sk an js Kr o-b ap ilo ka go in rs Pr sko ka im or zag or sk s ogo ka ra n M sk e Po že đim a šk ur oSi sk sa s a čk lav o o Vu ns m ko os ka v la Ko ars ko vač pr ka -sr iv ni čk ijem osk kr iže a va Va čk r a Ši be ažd in ns sk ko a -k ni n Za sk Br od gre a b sk o- ačk a po Du sa br vs ov ač Za k a ko da -n er rska et v Lič an ko ska -se nj sk a

Muško

Žensko

*Uključeni samo oni ispitanici koji kućanske poslove obavljaju svaki dan

Srednja količina vremena koju ispitanici u Hrvatskoj svakodnevno provode obavljajući kućanske poslove iznosi 4 sata. Dok u novim zemljama članicama ne postoje jasne rodne razlike u količini vremena provedenog u obavljanju kućanskih poslova, one su podjednake u Hrvatskoj i u zemljama EU15. Usporedimo li županije, rodne su nejednakosti najjače izražene u Splitsko–dalmatinskoj županiji, veće nego u bilo kojoj europskoj zemlji (slika 5.3). Među europskim zemljama s najvećim se rodnim razlikama ističu mediteranske zemlje (Italija, Portugal, Španjolska), gdje žene provode obavljajući kućanske poslove 2 sata dnevno više nego muškarci, a s najmanjim baltičke zemlje. Svaki osmi građanin Hrvatske (12,2%) smatra kako je udio kućanskih poslova koje on obavlja veći no što bi trebao biti. Isto odnosno slično mišljenje dijele još samo ispitanici Češke, Finske i Danske, dok stanovnici preostalih europskih zemalja češće smatraju da je udio kućanskih poslova koje obavljaju prevelik. U Luksemburgu je čak 44% stanovnika nezadovoljno količinom kućanskih poslova koje obavlja.

Žene češće vjeruju kako bi udio kućanskih poslova koji one obavljaju trebao biti manji. Rodne su razlike u Hrvatskoj među najnižima u europskim zemljama (oko 5% muškaraca te oko 20% žena smatra kako je udio kućanskih poslova koje obavlja veći nego što bi trebao biti). S druge strane, u Luksemburgu nezadovoljstvo količinom kućanskih poslova iskazuje 11% muškaraca i 75% žena, a u Francuskoj 6% muškaraca i 67% žena (dakle oko 60% više žena nego muškaraca). Međužupanijske su razlike najjače izražene u Šibensko- kninskoj županiji gdje oko 31% više žena nego muškaraca smatra kako je količina kućanskih poslova koje obavlja prevelika, a najmanje u Karlovačkoj županiji (6% više žena nego muškaraca nezadovoljno je količinom kućanskih poslova).

Poglavlje 5: Sastav kućanstva i obiteljski odnosi

Obrasci podrške i društvenosti Podrška koju ispitanici dobivaju od članova obitelji i prijatelja može se uzeti kao indikator koji mnogo govori o stupnju individualizacije te ovisnosti ispitanika o obitelji u pojedinoj zemlji. Još je uvijek evidentna značajna uloga obitelji te se velika većina ispitanika može osloniti na potporu obitelji u slučaju nužde. Hoće li potpora obitelji te prijatelja biti veća ili manja svakako ovisi o potrebi s kojom se ispitanik suočava (pomoć oko kuće, razgovor, podrška, financijska pomoć i sl.). Najveći bi se udio ispitanika i u Hrvatskoj i u ostalim europskim zemljama, kada se osjećaju bezvoljno i trebaju razgovor, ponajprije obratio članovima obitelji. U istoj bi situaciji samo stanovnici Češke, Estonije, Litve i Latvije prednost pred članom obitelji dali nekome drugome (slika 5.4). Broj onih koji bi se imali kome obratiti za financijsku pomoć nešto je manji. Stanovnici zemalja EU, izuzev Latvije, za financijsku bi se pomoć nešto češće nego stanovnici Hrvatske obratili članovima obitelji (slika 5.5).

Slika 5.4. Percepcija ispitanika o osobi od koje bi dobili pomoć ako se osjećaju bezvoljno i trebaju razgovor (%)

Član obitelji/partner

*Netko drugi

Nitko

Bj el ov ar sk ob Ši be ilog o ns ko rsk a -k ni ns M Po eđ ka ž i Vi ešk mu rs ro ovi sla ka t Vu ičko von sk ko -p a o Ko vars dra ko pr vs iv k s a ni čk rijem o sk Os -kr a iž je čk eva oč k ba a ra nj Sp sk lit a Za sk d o Kr -da arsk lm ap a at in Si sko insk sa čk -zag a om orsk os la a Gr vač ka ad Za Za gre Du b gr e br ov Ličk bač k ač o ko -se a nj -n s e k Br od retv a an sk os po ka s Pr Va avsk im r or ažd a sk i o- nsk go a ra ns ka Ist a Ka rsk rlo a va čk a

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

Ne znam

* Netko drugi uključuje: kolega s posla, prijatelj, susjed, netko drugi.

Poglavlje 5: Sastav kućanstva i obiteljski odnosi

Slika 5.5. Percepcija ispitanika o osobi od koje bi dobili pomoć ako hitno trebaju 500/1000 eura* (%)

Član obitelji/partner

Netko drugi**

Nitko

RH EU 10 EU 15 EU 25

Bj el ov ar Vu sko -b ko il va rs ogo ko rs Po k že srije a šk m oKr s ka sl ap in avo sk ns o k Br od -zag a Sp sko or s lit ka -p o Ko sko -d sav pr s Du ivn alm ka at b r ičk in o ov ač -kri ska ko že v -n a Os ere čka je t čk van oba ska ra nj Si sk K sa čk arlo a ova m os čka la M vač eđ k Ši im a be Vi u n rs ro sk k vi tič o-kn a ko in sk -p a od r Va avsk ra žd a Gr ins ka ad Z Pr Ličk agre im ob or s sk enj os go ka ra ns Za k a d Za arsk gr a eb ač ka Ist ar sk a

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

Ne znam

*Iznos od 1000 eura korišten je u EU15, a 500 u EU10 i RH. Netko drugi uključuje: kolega s posla, prijatelj, susjed, netko drugi.

U oba su slučaja vidljive određene međužupanijske razlike. Svakako se ističe Bjelovarsko–bilogorska županija gdje bi se najmanji udio ispitanika za pomoć obratio članovima obitelji u oba slučaja, i kada se osjećaju bezvoljno te trebaju razgovor i kada im je potrebna financijska pomoć. Na to zasigurno utječe ne prevelika učestalost obiteljskih kontakata te društvenost koju su iskazali ispitanici te županije. Stanovnici Hrvatske, u odnosu na druge europske zemlje (posebice nove zemlje članice EU) pokazuju manju učestalost kontakata s roditeljima/djecom. Neovisno o dobi, ispitanici Krapinsko-zagorske, Ličko–senjske, Međimurske i Zadarske županije ističu se nešto češćim, a Osječko-baranjske nešto rjeđim, kontaktima s roditeljima/djecom. Učestalost kontakata s prijateljima/susjedima u Hrvatskoj je nešto intenzivnija nego u drugim europskim zemljama, a međužupanijske razlike nisu značajne. Jedina županija koja se ističe nešto rjeđim kontaktima s prijateljima je Bjelovarsko-bilogorska (tablica 5.2)

Poglavlje 5: Sastav kućanstva i obiteljski odnosi

Tablica 5.2. Udio ispitanika koji učestalo* neposredno kontaktiraju roditelje/djecu i prijatelje (%) Učestali kontakti s roditeljima/djecom

Dobne skupine

Učestali kontakti s prijateljima/susjedima

18-34

35-64

65+**

18-34

35-64

65+**

Zagrebačka

Krapinsko - zagorska

Sisačko-moslavačka

Karlovačka

Varaždinska

Koprivničko-križevačka

Bjelovarsko-bilogorska

Primorsko-goranska

Ličko-senjska

100

Virovitičko-podravska

100

Požeško-slavonska

Brodsko-posavska

Zadarska

Osječko-baranjska

Šibensko-kninska

Vukovarsko-srijemska

Splitsko-dalmatinska

Istarska

Dubrovačko-neretvanska

Međimurska

100

Grad Zagreb

Hrvatska

EU 10

EU15

*Učestali kontakti uključuju: “više nego jednom tjedno”, “svaki dan ili skoro svaki dan”, “najmanje jednom tjedno”. ** kontakti “s roditeljima” isključeni za skupinu 65+.

Zadovoljstvo obiteljskim i društvenim životom Zadovoljstvo svojim obiteljskim i društvenim životom ispitanici su procjenjivali na skali od 1 do 10, gdje 1 znači „vrlo nezadovoljan“, a 10 „vrlo zadovoljan“. Zadovoljstvo obiteljskim životom (7,6) općenito je veće od zadovoljstva društvenim životom (6,6). Više od polovice stanovnika Hrvatske (57,5%) zadovoljno je obiteljskim životom, dok zadovoljstvo društvenim životom izražava manje od polovice (41,9%). Općenito zadovoljstvo obiteljskim životom u Hrvatskoj nešto je manje nego u zemljama EU15 (7,9) te jednako zemljama EU10 (7,6). Razlike među europskim zemljama pokazuju kako su obiteljskim životom najzadovoljniji ispitanici Danske (8,7), a najmanje zadovoljni ispitanici Litve (7). Općenito zadovoljstvo društvenim životom u Hrvatskoj veće je nego u novim zemljama članicama (6,3), ali još uvijek manje nego u zemljama EU15 (7,3). Razlike u zadovoljstvu društvenim životom među europskim zemljama pokazuju da su društvenim životom najmanje zadovoljni građani Latvije (5,4), a najviše građani Danske (8,5). Međužupanijske razlike u zadovoljstvu obiteljskim životom nešto su veće nego one među europskim zemljama. Ističu se stanovnici Bjelovarsko-bilogorske županije koji iskazuju najveće nezadovoljstvo obiteljskim životom kako u Hrvatskoj tako i među ostalim europskim zemljama (slika 5.6).

Poglavlje 5: Sastav kućanstva i obiteljski odnosi

Slika 5.6. Zadovoljstvo ispitanika obiteljskim životom (prosjeci na ljestvici od 1 - vrlo nezadovoljan do 10 - vrlo zadovoljan) 10,0 7,6 7,6 7,6 7,6 7,7 7,7 7,9 7,9 7,4 7,5 7,5 6,8 6,8 6,9 7,1 7,2 7,2 7,2 7,3

8,0

8,3

8,7 8,1 7,6 7,6 7,9 7,9

7,4 6,5

6,2

6,0 4,0 2,0

RH EU 10 tra EU nz 15 m EU ax: R EU t ra um 25 EU nz un 15 m EU min jsk in 15 : L a :F ra ma atv nc x: i us Da ja k a ns , P ka or tu ga l EU

Bj el ov ar s Kr koap bi in log sk o- orsk z a Lič ago ko rsk Ši Vi ben -se a ro vi sko njsk tič ko kni a -p ns od ka r Po Va avs že raž ka šk d o- ins sla ka vo Za ns gr ka eb Pr M im e ačk or đim a sk o - urs go ka ra Ka nsk rlo a Vu va ko va Z čk rs ad a Du Br ko- ars b r od s r i j e k a ov sk m ač o-p sk ko a o -n sav er et ska va ns O ka Ko sje I pr čk sta iv o-b rs ni a ka č Si ko- ran sa j k čk riž ska o- ev m ač os ka la Sp lit Gra vač k sk d oZ a da ag lm reb at in sk a

0,0

Bjelovarsko–bilogorska županija koja općenito pokazuje nižu razinu podrške i društvenosti, iskazuje i najveće nezadovoljstvo društvenim životom (5,5). Najzadovoljniji društvenim životom su ispitanici Splitsko-dalmatinske i Istarske županije (7,2). Slika 5.7. Zadovoljstvo obiteljskim i društvenim životom u RH prema spolu, dobi, stupnju obrazovanja, ekvivalentnom kućanskom dohotku te području stanovanja (prosjeci na ljestvici od 1’vrlo nezadovoljan’ - 10 ‘vrlo zadovoljan’) zadovoljstvo obiteljskim životom

zadovoljstvo društvenim životom

10 8

7,6

8,0 8,0 6,9

7,5

7,1

7,0

6,3

6,4

8,2

7,8

7,6

5,6

7,0

7,7

7,3 6,7

6,0

7,5 6,6

7,8

7,4 6,5

6,9

6,5

5,6

SPOL

DOB

OBRAZOVANJE

PRIHOD

urbano

ruralno

četvrti kvartil

drugi i treći kvartil

prvi kvartil

VSŠ / VSS

SSS

OŠ i manje

55+

35-54

15-34

muško

žensko

PODRUČJE

U Hrvatskoj zadovoljstvo s oba područja života opada s dobi – najmlađi ispitanici (15-34 godine) ujedno su i najzadovoljniji. Dobne i rodne razlike nešto su manje u zadovoljstvu obiteljskim nego društvenim životom. Osobe višeg stupnja obrazovanja te oni s višim prihodom kućanstva također češće iskazuju zadovoljstvo nego oni nižih primanja i obrazovanja. Pronađene su i nešto manje razlike s obzirom na područje u kojem ispitanik živi – stanovnici ruralnih područja manje su zadovoljni od onih iz urbanih sredina (slika 5.7). Očekivano, što su kontakti s obitelji češći, to je veće i zadovoljstvo obiteljskim životom. Isto pravilo vrijedi i za društveni život – ispitanici koji imaju češće kontakte sa svojim prijateljima/susjedima zadovoljniji su društvenim životom od onih koji rjeđe imaju takve kontakte.

Usklađenost obiteljskog života i rada

Utjecaj duljine radnog vremena Percepcija nedostatka vremena

Poglavlje 6: Usklađenost obiteljskog života i rada

Usklađenost obiteljskog života i rada Pitanje usklađenosti obiteljskih i radnih obveza dobiva sve važniju ulogu i postaje rastuće područje intervencije u Europi. Vjeruje se da balans između ta dva područja života ima značajan utjecaj na participaciju na tržištu rada, fertilitet, osnivanje obitelji te kvalitetu života. S jedne se strane traži sve veća participacija na tržištu rada, posebice žena, a s druge je strane na djelu niska stopa fertiliteta u gotovo svim zemljama EU. Zahtjevi posla i obiteljske obveze često su vrlo kontradiktorni te je usklađenost ta dva područja izuzetno važna. Kako bi se stekao uvid u usklađenost obiteljskog i poslovnog života zaposlenih građana, pitalo ih se koliko često obveze posla utječu na njihov obiteljski život te, s druge strane, koliko često njihove obiteljske obveze utječu na izvršenje radnih zadataka. I u Hrvatskoj i u europskim zemljama rezultati EQLS pokazuju kako ispitanici znatno češće izjavljuju da posao nepovoljno utječe na obiteljski život nego obratno. Više od polovine zaposlenih građana u Hrvatskoj (56,7%) izjavljuje kako ih posao barem nekoliko puta mjesečno sprječava u obavljanju kućanskih poslova, dok ih više od trećine (39,3%) barem nekoliko puta mjesečno ima poteškoća u ispunjavanju obiteljskih obveza zbog količine vremena provedenog na poslu. Dodatno, svakom desetom zaposlenom građaninu (13,8%) posao je otežao oboje. S druge strane, vrlo mali udio ispitanika (6%), navodi kako im se zbog obiteljskih obveza teško koncentrirati na posao, te se u tom pogledu Hrvatska ne razlikuje od drugih europskih zemalja. Vidljive su određene međužupanijske razlike, a udio ispitanika koji navode da im se zbog obiteljskih obveza nekoliko puta tjedno bilo teško koncentrirati na posao kreće se od 0% u Gradu Zagrebu do 17% u Varaždinskoj županiji. Općenito gledano, udio ispitanika u Hrvatskoj koji nekoliko puta tjedno imaju poteškoće s usklađivanjem obiteljskih i radnih obveza veći je nego u EU15, te nešto manji nego u novim državama članicama. Vidljive su razlike među europskim državama pa tako najveće poteškoće s usklađivanjem obiteljskih i radnih obaveza imaju stanovnici mediteranskih (Španjolska, Grčka, Portugal) i baltičkih zemalja. Međužupanijske razlike pokazuju da stanovnici Virovitičko-podravske županije te Grada Zagreba nešto rjeđe od ostalih smatraju kako imaju poteškoće pri usklađivanju obiteljskih i radnih obveza (slika 6.1).

Poglavlje 6: Usklađenost obiteljskog života i rada

Slika 6.1. Udio zaposlenih ispitanika koji „nekoliko puta tjedno“ imaju poteškoće s usklađivanjem obiteljskog života i rada (%)

RH EU 10 EU EU tra 15 E U nz tra m EU a n EU z m x: L 25 15 in atv m : Sl ija a o EU x: Šp vač 15 an ka m jo in lsk :A a us tr i ja

Vi ro vi tič ko -p od Sp ra G lit v r a sk d ska o Z ag Kr d ap alm re b in sk atin oza ska g Za ors gr ka M eba eđ čk im a ur Ši sk be a Pr ns Ista Du im ko rs k br or -k a ov sk nin ač o-g sk ko a o -n ran er s k et va a Ka nsk rlo a Po Va vač že raž ka š d Os ko-s ins je la ka v č Si ko on s Bj ačk -ba ska r el o ov -m anj ar os ska sk la o- va bi č lo ka go Br rs Vu ods Zad ka ko ko ar va -p ska rs os ko av -sr sk Ko pr Li ijem a iv čk s ni čk o-se ka on kr jsk iže a va čk a

100 došao/la kući preumoran za obavljanje kućanskih poslova 90 80 poteškoće u ispunjavanju obiteljskih obaveza zbog vremena provedenog na poslu 70 60 51 47 50 42 41 41 39 39 38 38 37 36 36 40 32 33 29 27 29 29 28 27 27 27 30 25 24 22 25 22 22 23 20 21 22 2317 20 19 19 20 17 19 21 17 15 17 15 15 20 13 15 14 14 12 11 9 10 9 11 9 4 10 0

Žene češće nego muškarci smatraju da im posao stvara poteškoće u ispunjavanju obiteljskih obveza. Općenito gledano, rodne su razlike u Hrvatskoj nešto malo veće od onih u drugim europskim zemljama, no postoje značajne međužupanijske razlike. Ističu se Brodsko–posavska, Koprivničko-križevačka i Međimurska županija s puno većim udjelom žena koje iskazuju poteškoće u ispunjavanju obiteljskih obveza, te neke županije Središnje Hrvatske i Sjevernog Jadrana gdje muškarci češće nego žene smatraju da zbog vremena provedenog na poslu nisu u mogućnosti ispuniti obiteljske obveze (slika 6.2).

Slika 6.2. Udio muških i ženskih ispitanika koji iskazuju poteškoće u ispunjavanju obiteljskih obveza (nekoliko puta tjedno) (%)

9 9 10

16 18 17

31 17

18 21 18

29 19 18 21

27 31 27 30 28 31

27 17

15 14

9 10 1010 15 EU 25

18 13 14

29 16

Žensko

Muško

G Ši rad be Za Vi gr ro nsk eb ovi tič kn ko in s -p od ka ra vs Sp M k e lit sk đim a our d s Kr ap alm ka a in sk tins oza ka go rs Za k Br g re a od ba sk č opo ka Du sa br vs ov ka ač Kar lo ko va -n č er et ka va ns ka Os I je čk star osk ba a ra Ko nj pr Lič ko ska iv ni čk -sen o j Pr im -kri ska že or va sk č ogo ka ra Bj ns el ov ka Z ar sk ada o r Si sa -bil ska o č Vu ko- gor ko mo ska va sla rs ko vač ka -sr ije m V s a k Po že ražd a šk o- insk sla a vo ns ka

100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0

Poglavlje 6: Usklađenost obiteljskog života i rada

Utjecaj duljine radnog vremena Boljem razumijevanju percipiranih poteškoća pri ispunjavanju obiteljskih obveza svakako može pridonijeti i podatak o količini vremena provedenog na poslu. Uvođenje fleksibilnijeg radnog vremena vrlo je vjerojatno je jedan od načina kako postići bolju usklađenost obiteljskih i radnih obveza, što znači da je roditeljima s djecom važno osigurati mogućnost rada s djelomičnim radnim vremenom, kao i neke druge atipične oblike rada. Iako podaci EQLS ne daju detaljne podatke o različitoj regulaciji radnog vremena, daju informaciju o ukupnom tjednom broju sati. Tako možemo vidjeti da postoje jasne razlike između europskih zemalja i Hrvatske. U Hrvatskoj relativno mali udio ispitanika radi s nepunim radnim vremenom, dok je takav rad nešto zastupljeniji u novim zemljama članicama, a zasigurno dominira u zemljama EU15. Zaposlenost s djelomičnim radnim vremenom raširenija je među ženama nego muškarcima (slika 6.3). U europskim zemljama (Belgija, Luksemburg, Nizozemska, Velika Britanija) više od 40% žena zaposleno je na radnim mjestima s djelomičnim radnim vremenom. S druge strane, muškarci vrlo često rade preko 48 sati tjedno. Ova je skupina posebice brojna u tranzicijskim zemljama (Češka, Estonija, Litva, Poljska, Rumunjska, Slovačka) i Grčkoj, u kojima više od 40% muških ispitanika radi prekovremeno. U Hrvatskoj muškarci nešto češće rade prekovremeno u županijama Sjeverne Hrvatske i Južnoga Jadrana.

Slika 6.3. Tjedni radni sati po spolu* 100% 90% 80% 70% < 20

60%

20 - 34

50%

35 - 47

40%

>= 48

30% 20% 10% 0% M

Južni Jadran

Sjeverni Jadran

Središnja Zagrebačka Sjeverna Hrvatska Regija Hrvatska Regija

Istočna Hrvatska RH

EU10

EU15

EU25

* kod izračuna tjednih radnih sati uzeti su u obzir tjedni radni sati provedeni na glavnom i dodatnom plaćenom poslu.

73 Podaci EQLS pokazuju da što više vremena ispitanici provode na poslu češće ukazuju na poteškoće pri ispunjavanju obiteljskih obveza. Poteškoće se gotovo dvostruko češće javljaju kod prekovremenog rada, kako u Hrvatskoj (gdje apsolutna rodna razlika opstaje) tako i u ostalim europskim zemljama. U europskim zemljama ispitanici iskazuju najmanje poteškoća s usklađivanjem radnih i obiteljskih obveza kada su žene zaposlene u nepunom radnom vremenu (tablica 6.1), no u Hrvatskoj i većini tranzicijskih zemalja na ovaj je način zaposlen neznatan dio žena. Regionalni podaci pokazuju da nešto malo više poteškoća s usklađivanjem radnih i obiteljskih obveza imaju stanovnici Središnje i Istočne Hrvatske.

Poglavlje 6: Usklađenost obiteljskog života i rada

Tablica 6.1. Udio ispitanika koji izražavaju poteškoće u ispunjavanju obiteljskih obveza “nekoliko puta tjedno”, prema radnim satima i spolu (%) nepuno radno vrijeme (20 – 34)

M RH

puno radno vrijeme (35 – 47)

prekovremeni rad (>= 48)

Svi

EU10

EU15

EU25

* U Hrvatskoj je na ovaj način zaposleno svega oko 2% žena i 1% muškaraca što onemogućuje pouzdane procjene.

Vrijeme provedeno na poslu nije jedini indikator kojim se mogu objasniti razlike u percepciji poteškoća pri ispunjavanju obiteljskih obveza, već je bitan i rad u kući, odnosno količina vremena utrošena na kućanske poslove i na skrb za druge. Koliko će vremena pojedinac dnevno provesti u obavljanju kućanskih poslova i u skrbi za druge zasigurno ovisi o tome u kakvom kućanstvu živi. Podaci pokazuju da u europskim zemljama najviše poteškoća s ispunjavanjem obiteljskih obveza imaju ponajprije jednoroditeljska kućanstva, a zatim kućanstva koja čini par s djecom. U Hrvatskoj značajnijih razlika u tom pogledu nema (tablica 6.2).

Tablica 6.2: Udio zaposlenih ispitanika koji izražavaju poteškoće u ispunjavanju obiteljskih obveza zbog količine vremena provedenog na poslu “nekoliko puta tjedno”, po strukturi kućanstva (%) Jednoroditeljsko kućanstvo s djecom <16 godina

Par s djecom <16 godina

Par s djecom >16 godina

Par

Samac

Ukupno

EU10

EU15

EU25

Manja djeca, posebice ona do tri godine starosti traže više skrbi te im roditelji i posvećuju više vremena dnevno. Stoga je zaposlenim roditeljima s malom djecom zasigurno teže uskladiti posao i obiteljske obveze nego ostalim zaposlenima.

Općenito gledano, u Hrvatskoj zaposleni ispitanici s djecom do tri godine starosti ne pokazuju značajnije razlike u iskazivanju nezadovoljstva zbog nemogućnosti ispunjavanja obiteljskih obveza u odnosu na sve zaposlene. Taj je omjer u Hrvatskoj niži nego u EU10 i EU15. Međužupanijske razlike pokazuju kako ispitanici s malom djecom u pojedinim županijama dvostruko češće doživljavaju poteškoće s ispunjavanjem obiteljskih obveza. Među europskim se zemljama naročito ističe Njemačka u kojoj ispitanici s malom djecom gotovo 3,5 puta češće ukazuju na poteškoće pri ispunjavanju obiteljskih obveza (slika 6.4). Razlikama zasigurno pridonosi i činjenica jesu li oba roditelja zaposlena ili ne, dostupnost različitih usluga u pojedinoj državi/županiji, kao i mogućnost korištenja porodnih te roditeljskih dopusta.

Poglavlje 6: Usklađenost obiteljskog života i rada

Slika 6.4. Udio ispitanika koji izražavaju poteškoće u ispunjavanju obiteljskih obveza “nekoliko puta tjedno”: omjer zaposlenih roditelja s djecom do tri godine starosti u odnosu na sve zaposlene (%) 3,4

3,5 3,0 2,5

2,5

2,1 1,9

2,0 1,5 1,0 0,5 0,5

0,5

1,6 1,7 1,3

0,8 0,4

RH EU 10 EU EU tra 15 EU nz tra ma EU nz x: 2 EU m Est 5 15 in: on m Bug ija ax : N ars EU jem ka 15 a m čka in : Ir sk a

0,0

Sp lit s

Lič ko

1,4 1,4

1,1

-se Ka njsk r lo a -d v al ačk m at a Pr im Var insk or až a sk di o- ns go ka ra n Os je Za ska čk da oba rska Vi ra ro vi Zag njsk tič ko reb a -p ač od ka r G Po ra avsk Bj že d Z a šk el a Du ova o-s gre br rsk lav b ov o on Ko ačk bilo ska pr o-n go iv ni ere rska čk tv a o Ši -kr nsk be iž a ns eva Br ko čk o Vu ds -kn a ko ko ins va -p k rs os a ko av -sr sk a i M jem eđ sk im a Kr ur ap sk in Ist a s Si sa ko- arsk čk za o- go a m os rska la va čk a

0,0

0,8 0,9 0,9 0,6 0,7

1,3 1,3 1,3 1,4 1,4 1,1 1,2 1,2 1,2

Percepcija nedostatka vremena Podaci EQLS istraživanja daju nam i informacije o zadovoljstvu ispitanika vremenom provedenim u aktivnostima kao što su: posao, kontakt s članovima obitelji, ostali društveni kontakti, hobiji/interesi, spavanje i dobrovoljni rad/političke aktivnosti. Općenito gledano u Hrvatskoj je percepcija vremenskog ograničenja najviše izražena kad su u pitanju vlastiti hobiji/interesi, u kojima više od polovice zaposlenih ne provodi onoliko vremena koliko bi željelo, te kad je u pitanju društveni život, jer 40% ispitanika smatra kako ne provodi dovoljno vremena sa svojim prijateljima i poznanicima. Trećina nije zadovoljna količinom sna, a četvrtina vremenom koje provodi s vlastitom obitelji. Muškarci češće od žena smatraju kako na poslu provode previše vremena, dok su žene nezadovoljnije vremenom posvećenim društvenom životu i hobijima.7 Slika 6.5. Udio zaposlenih ispitanika koji percipira nedostatak vremena za različite aktivnosti (%) 100 hobiji / interesi

društveni kontakti

40 30 28

37 26

34 29

40 32

43 37

38 35

51 41

40 41

37 33

20 10

10 EU 15 EU 25

Sp K lit sk arlo ova da č Po lm ka že šk atin os Os sla ka je čk von os ba ka ra nj Z s Kr ap agr ka eb in sk ač oza ka go rs ka Ist a G r Pr im rad ska or Za Vi sk ro o- gre b vi tič gor an ko Vu sk -p ko a o va rs drav k Si s o k sa čk srije a om m sk o a Ši be sla v ns ač ko ka -k Lič nin ko ska -se nj s Za ka da rs Va ka ra Du Bro ds ždi br ns ko ov k -p a os a Ko č k o av -n pr sk e iv ni retv a čk Bj an el o sk -k ov a ri ar sk žev a oč ka bi lo go M rs k eđ im a ur sk a

7 Na zadovoljstvo ispitanika vremenom provedenim u pojedinoj aktivnosti svakako utječe važnost koju ispitanik pridaje pojedinoj aktivnosti.

Stoga je moguće da su one aktivnosti za koje ispitanici navode da provode premalo vremena baveći se njima zapravo one njima najmanje važne.

Poglavlje 6: Usklađenost obiteljskog života i rada

Usporedimo li se sa ostalim europskim zemljama u pogledu zadovoljstva ispitanika vremenom provedenom u aktivnostima kao što su hobiji/interesi možemo vidjeti da je percepcija vremenskog ograničenja u Hrvatskoj ipak još uvijek nešto niža. Isto tako, gledamo li udio ispitanika koji smatra da premalo vremena posvećuje društvenim kontaktima, hrvatski ispitanici nešto manje nego oni u novim zemljama članicama naglašavaju postojanje vremenskih ograničenja, no usporedimo li ih s novim zemljama članicama vrijednosti su gotovo jednake. Percepcija vremenskog ograničenja kod obje aktivnosti nešto je jače izražena u Bjelovarsko–bilogorskoj, Koprivničko– križevačkoj, Međimurskoj te Varaždinskoj županiji (slika 6.5). Jedan od glavnih razloga za postojanje osjećaja vremenskog ograničenja zasigurno je količina vremena provedena na poslu. Tako su ispitanici koji izjavljuju da na poslu provode previše vremena (u prosjeku 46 sati tjedno) nezadovoljniji količinom vremena koju posvećuju društvenom i obiteljskom životu te samima sebi.

Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga

Subjektivna percepcija zdravlja Dostupnost zdravstvenih usluga Kvaliteta zdravstvenih usluga i povjerenje u sustav zdravstvene skrbi

Poglavlje 7: Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga

Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga Subjektivna percepcija zdravlja Zdravstveni status važan je element kvalitete života. Zdravstvene nejednakosti u svim zemljama privlače pozornost javnosti, a poglavito u tranzicijskim zemljama, jer su uvelike povezane sa socioekonomskim nejednakostima, koje su značajno porasle u odnosu na predtranzicijsko razdoblje. Jedan od indikatora zdravstvenog statusa jest samoprocjena zdravlja. Iako se subjektivni pokazatelji zdravlja ne podudaraju uvijek s objektivnim pokazateljima, ipak informacije o nekim aspektima zdravlja moguće je dobiti jedino tako da pitamo ljude. Osim toga, uvijek je važno znati kako građani gledaju na funkcioniranje zdravstvenog sustava i što žele. Slika 7.1. Udio (%) ispitanika koji su svoje zdravlje ocijenili “lošim“ 25 21 19

20 15

19 16

10 5 1

7 6

Ci pa r Ita lij a M al ta I rs k Da a Fr nsk an a cu sk a Gr čk Au a Šp stri an ja jo lsk a Fin s Šv ka ed Sl ska ov Ni a zo čka z Lu em ks sk em a V. bur Br g ita Nj nij em a ač k Be a lg ija Če š k Sl ov a e Bu nija ga M rska ađ ar s Es ka t Ru on m ija un j Po ska rtu ga Po l ljs ka Lit v La a tv ija EU 10 EU 15 EU 25

Puno više hrvatskih građana (15%) izjavljuje da ima loše zdravlje nego građani u zemljama EU15 (6%) (slika 7.1). S druge strane, nema značajnije razlike u samoprocjeni zdravlja između Hrvatske i zemalja EU10, ali je evidentna razlika u samoprocjeni zdravlja između starih i novih članica EU. Uz izuzetak Slovačke, sve tranzicijske zemlje imaju lošiju percepciju zdravlja nego zemlje EU15 (od njih jedino se Portugal nalazi u ovoj skupini zemalja s lošijom procjenom zdravlja). Najmanje građana svoje zdravlje ocjenjuje lošim u mediteranskim zemljama (Cipar, Italija i Malta), što znači da na zdravlje značajno utječe i podneblje (klimatski uvjeti, tip ishrane i sl.), a ne samo stupanj ekonomskog blagostanja. Nepobitno je da postoji povezanost između zdravlja i visine dohotka: veći dohodak u pravilu implicira i bolji zdravstveni status. U svim zemljama postoji evidentna razlika u procjeni zdravlja između donjeg (najsiromašnijeg) i gornjeg (najbogatijeg) kvartila. Na primjer, u Hrvatskoj dvostruko više ispitanika iz donjeg kvartila izjavljuje da ima dugotrajno oboljenje ili invaliditet u odnosu na ispitanike iz gornjeg kvartila (tablica 7.1). U EU15 ili EU10 taj je omjer manji nego u Hrvatskoj. Međutim, u Bugarskoj je udio ispitanika iz donjeg kvartila koji imaju dugotrajno oboljenje gotovo triput veći od udjela ispitanika iz gornjeg kvartila.

Poglavlje 7: Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga

Hrvatska ulazi u skupinu zemalja koje imaju najveću razliku u samoprocjeni zdravlja između gornjeg i donjeg kvartila (slično kao u Bugarskoj, Rumunjskoj, Velikoj Britaniji). U zemljama EU10 razlike u samoprocjeni zdravlja između krajnjih kvartila manje su nego u EU15 ili Hrvatskoj (tablica 7.1). Distribucija ovih indikatora zdravlja u srednjim kvartilima razlikuje se među skupinama zemalja. Tako vidimo da jedino u zemljama EU10 ispitanici iz srednjih a ne donjeg kvartila češće imaju dugotrajno oboljenje ili ocjenjuju svoje zdravlje lošim. Hrvatska je karakteristična po tome što ima najveće razlike između donjeg i srednjih kvartila u procjeni zdravlja. Čak 40% više ispitanika iz donjeg kvartila izjavljuje da ima dugoročno oboljenje u odnosu na ispitanike srednjih kvartila, a dvostruko više ispitanika iz donjeg kvartila ocjenuje vlastito zdravlje lošijim nego ispitanici iz srednjih kvartila.

Tablica 7.1. Samoprocjena zdravlja prema dohodovnim kvartilima Dohodovni kvartili Donji kvartil

Srednji kvartili

Gornji kvartil

Udio (%) ispitanika koji su izjavili da imaju dugotrajno oboljenje ili poteškoću koja ograničava njihove aktivnosti

EU10

EU15

EU25

Bugarska

Rumunjska

EU15

EU25

Bugarska

Rumunjska

Udio (%) ispitanika koji su ocijenili svoje zdravlje kao “loše” ”

EU10

Subjektivne procjene zdravlja po županijama u izvjesnoj su mjeri korelirane s kućanskim dohotkom (slika 7.2). Županije koje se nalaze u donjem dijelu distribucije s obzirom na medijan kućanskog dohotka imaju i veći udio ispitanika koji svoje zdravlje procjenjuju lošim. Od ovoga pravila odstupa određeni broj županija. Krapinsko-zagorska županija se nalazi u gornjem dijelu dohodovne distribucije, ali ima visoki udio osoba koje svoje zdravlje ocjenjuju lošim. S druge strane, Vukovarsko-srijemska županija nalazi se u donjem dijelu dohodovne distribucije, a jednak broj ispitanika procjenjuje zdravlje lošim kao i u Gradu Zagrebu (9%). Ispitanici u svim jadranskim županijama rjeđe ocjenuju svoje zdravlje lošim nego što to čine općenito hrvatski građani. Neke jadranske županije u Hrvatskoj i neke mediteranske zemlje u EU, koje nisu u vrhu distribucije po kućanskom dohotku, imaju najmanje ispitanika koji procjenjuju svoje zdravlje lošim. Zasigurno da mediteranska klima, podneblje, ishrana i način života blagotvorno utječu na zdravlje.

Poglavlje 7: Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga

Slika 7.2. Samoprocjena zdravlja po županijama (%)

21 17

Kr ap Karl ov in Bj s ač el ov koka z ar sk ago ors ka bi Br lo o Vi dsk gor ro sk ovi tič pos a av ko Si sa -po ska čk dr av om s os ka la v Li a Os čko čka Ko ječ -sen k pr j iv o-b ska ni ar čk an okr jska iže va Po Zag čka re že ba šk oč sla ka vo n M eđ ska im ur sk a Ši be Zad a n Sp rs sk k lit sk o-kn a oda insk lm a at in sk a Ist Va arsk ra a žd Vu in G s ra ko ka d va Za r gr Pr sko eb Du imo -srij em rs br k ov s oač go ka ko ra -n ns er et k a va EU ns tra ka n EU z m tra in RH nz : Sl o m ax vač k : EU Slo a 15 ven EU i m 15 in ja : It m a ax : P lija or tu ga l

50 44 43 45 42 41 40 40 40 39 39 38 37 38 40 35 35 36 35 32 32 30 29 30 27 25 28 26 24 24 25 22 22 21 20 20 18 17 17 20 16 15 15 12 12 12 11 15 9 9 8 10 7 6 5 0

loše

izvrsno ili vrlo dobro

Manje su razlike među županijama u pogledu udjela ispitanika koji procjenjuju svoje zdravlje izvrsnim ili vrlo dobrim. Tako je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koja ima najmanje građana s lošim zdravljem, gotovo 4 puta manje ispitanika koji ocjenjuju zdravlje lošim nego u Karlovačkoj županiji (koja ima najviše građana koji svoje zdravlje percipiraju lošim). Nasuprot tome, ove dvije županije imaju identičan udio ispitanika koji ocjenjuju zdravlje vrlo dobrim ili izvrsnim (Karlovačka županija ima istovremeno visok udio osoba koje ocjenjuju svoje zdravlje kako lošim, tako i izvrsnim ili vrlo dobrim). Najmanji je udio ispitanika koji ocjenjuju zdravlje izvrsnim ili vrlo dobrim u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji - čak 83% manje nego u Istarskoj županiji u kojoj je najviše građana s izvrsnim/vrlo dobrim zdravljem. Ipak, u tek pet županija udio osoba koje ocjenjuju zdravlje lošim veći je od udjela u Latviji (koja ima najveći udio osoba koji svoje zdravlje ocjenjuju lošim među tranzicijskim zemljama). Uz iznimku Portugala, sve ostale zemlje EU15 imaju manje ispitanika koji procjenjuju zdravlje lošim nego bilo koja hrvatska županija.

Slika 7.3. Udio (%) koji izjavljuju da imaju dugoročnu bolest ili poteškoću koja ograničava njihove aktivnosti, prema županijama 41

40 36

39 35

29 26

26 23

23 19

Kr ap

in sk Os o-z a je čk go Vi rs ro oka vi tič bar a ko nj Si sa -po ska čk dr oav m os ska la v Ka ačk rlo a Ko pr Lič vač ko iv ka ni čk -sen oj s k k Br od riže a v sk o- ačk po a sa vs Z Po a k že gre a ba šk oč sla ka v Sp M ons e lit k sk đim a oda urs lm ka at Bj in el G s ov r ar ad Z ka sk o- agr eb bi lo go rs k Ist a Vu ar sk ko Du a Z v br ars ada ov ko rs k -s ač ko r i j e a m -n s k Ši ere be tv a Pr nsk ans k im o or -kn a sk in os go ka ra Va nsk ra žd a EU in tra sk a nz EU min R H tra : S nz lov ač m k a EU x: L a at 15 v EU min ija 15 : It a m ax lija :F in sk a

45 40 35 30 25 20 15 10 5 0

Poglavlje 7: Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga

Krapinsko-zagorska i Osječko-baranjska županija imaju najveći broj građana (preko 40%) koji izjavljuju da imaju dugotrajnu bolest ili poteškoću koja ograničava njihove svakodnevne aktivnosti (slika 7.3). I prema popisu stanovništva iz 2001. godine Krapinsko-zagorska županija imala je najveći udio osoba s invaliditetom (13%). Varaždinska, Primorsko-goranska i Šibensko-kninska županija imaju najmanje građana koji su izjavili da imaju dugotrajnu bolest ili sličnu poteškoću. Ipak, raspon između županija s najvećim i najmanjim udjelom osoba s dugoročnom bolešću sličan je onom u tranzicijskim zemljama. I skandinavske zemlje imaju visok udio osoba koje imaju dugoročnu bolest ili poteškoću (prednjači Finska), što je povezano s visokim udjelom starijih osoba u stanovništvu ovih zemalja. Značajno manji udio osoba s invaliditetom ili dugotrajnom bolešću u stanovništvu imaju sve mediteranske zemlje (Italija – 8%, Cipar – 12%, Malta – 12%, Grčka – 17%).

Dostupnost zdravstvenih usluga Dostupnost, odnosno pristup zdravstvenim uslugama analiziran je preko četiri pokazatelja: udaljenost od doma zdravlja/bolnice, čekanje da se zakaže termin pregleda, vrijeme čekanja u ordinaciji i troškovi odlaska liječniku. Udaljenost od liječnika/bolnice veći je problem za građane u Hrvatskoj nego u EU10 ili EU15 (tablica 7.2). Dvostruko je više građana u Hrvatskoj nego u dvjema grupacijama zemalja EU koji izjavljuju da im udaljenost od liječnika značajno otežava pristup zdravstvenim uslugama. Ipak, ovaj aspekt dostupnosti zdravstvenih usluga predstavlja problem i u mediteranskim članicama EU15. Bugarska se bitno razlikuje od svih zemalja, jer ima nekoliko puta više ispitanika koji ističu poteškoće u pristupu zdravstvenim uslugama. Čekanje na termin pregleda također je češći problem u Hrvatskoj nego u zemljama EU15 ili EU10, s tim da ponovo mediteranske zemlje (posebice Italija i Portugal) često ističu ovaj aspekt dostupnosti zdravstvenih usluga kao problem. S obzirom na vrijeme čekanja u ordinaciji Hrvatska se bitno ne razlikuje od EU10 i mediteranskih zemalja. Slično je i s troškovima odlaska liječniku koje, ipak, hrvatski građani navode nešto češće nego građani EU10 i znatno češće nego građani EU15 (bez mediteranskih zemalja). Tablica 7.2. Razlike među zemljama u pristupu zdravstvenim uslugama (%) Udio (%) ispitanika koji su izjavili da im je pojedini problem “jako otežao pristup“ zdravstvenim uslugama Grčka

Italija

Portugal

Španjolska

Ostale zemlje EU15

EU10

Bugarska

Rumunjska

Udaljenost od liječnika

Dugo čekanje na termin pregleda

Čekanje u ordinaciji

Troškovi odlaska liječniku

82 Pristup zdravstvenim uslugama povezan je s dohotkom puno više u Hrvatskoj nego u bilo kojoj zemlji članici EU (tablica 7.3). Hrvatska ima najveće razlike u pristupu zdravstvenim uslugama između krajnjih dohodovnih kvartila, bez obzira preko kojih indikatora mjerili dostupnost usluga. Razlike u pristupu zdravstvenim uslugama između krajnjih dohodovnih kvartila najmanje su u zemljama EU15. Razlike između donjeg i gornjeg kvartila u većini zemalja najveće su kad su u pitanju troškovi odlaska liječniku. Bugarska značajno odstupa od većine zemalja jer ima vrlo male razlike u dostupnosti zdravstvenih usluga između krajnjih kvartila (neki su pokazatelji čak povoljniji za ispitanike iz donjeg nego iz gornjeg kvartila).

Poglavlje 7: Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga

Tablica 7.3. Razlike u pristupu zdravstvenoj skrbi između kvartila, prema grupacijama zemalja Razlika između proporcija ispitanika koji su izjavili da im je pojedini problem “jako otežao pristup“ zdravstvenim uslugama između donjeg i gornjeg kvartila EU10

EU15

EU25

Bugarska

Rumunjska

Udaljenost od liječnika

Dugo čekanje na termin pregleda

Čekanje u ordinaciji

-4

Troškovi odlaska liječniku

-3

Slika 7.4. Pristup zdravstvenim uslugama* prema županijama (%)

140 120

Trošak odlaska liječniku

Čekanje na termin pregleda

Čekanje u ordinaciji

Udaljenost od liječnika

39 28

15 22 8

15 21 13

23 28

25 25 7

20 26

33 31

36 22

25 17

28 22

17 28

14 14

22 12

16 11

18 10 9 15 9

6 15

26 3

19 8

27 12

18 23 13

ač

gr eb

očk sa

Za Kr ap

ka la va čk a Ka rlo va Ko čk Va a pr ra iv žd ni in čk Bj sk oel a kr ov iže ar v sk a čk oa bi Pr lo im go or rs sk ka ogo ra ns Lič ka Vi ko ro -se vi tič nj ko sk -p a od Po že ra vs šk ka osla Br vo od ns sk ka opo sa vs ka Za Os da je čk rs ka oba Ši ra be nj ns sk Vu ko a ko kn va in rs sk ko Sp a -sr lit i je sk m osk da a lm a t Du in sk br a ov ač Ist ko ar sk -n er a et va ns M ka eđ im ur sk Gr a ad Za gr eb

17 6 ka

100

* Odnosi se isključivo na ispitanike koji su izjavili da im je pojedini problem (udaljenost od liječnika, čekanje na termin pregleda, čekanje u ordinaciji, troškovi odlaska liječniku) “jako otežao“ pristup zdravstvenim uslugama.

Postoje značajne razlike među županijama u pogledu dostupnosti zdravstvenih usluga (slika 7.4). Problem udaljenosti od liječnika/bolnica najviše navode građani u Bjelovarsko-bilogorskoj i Ličko-senjskoj županiji (više od četvrtine ispitanika). Čekanje na termin pregleda kao teškoću u pristupu zdravstvenim uslugama spominje trećina ili više ispitanika u Sisačko-moslavačkoj, Virovitičko-podravskoj, Karlovačkoj i Zadarskoj županiji. Čekanje u ordinaciji kao teškoću opet navode najviše ispitanici iz Sisačko-moslavačke, Virovitičko-podravske i Karlovačke županije. Troškovi odlaska liječniku češće su problem u Sisačko-moslavačkoj, Vukovarsko-srijemskoj, Karlovačkoj i Šibensko-kninskoj županiji. Kada su uzimaju u obzir sva četiri pokazatelja pristupa zdravstvenim uslugama, onda se s najviše teškoća u pristupu uslugama suočavaju građani u Sisačko-moslavačkoj, Virovitičko-podravskoj i Karlovačkoj županiji (područja središnje Hrvatske). Najmanje teškoća u pristupu zdravstvenim uslugama imaju ispitanici u Istarskoj županiji, Gradu Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj i Zagrebačkoj županiji. Razina urbanizacije utječe na dostupnost zdravstvenih usluga u većini zemalja. Udaljenost od liječnika problem s kojim se više susreću ruralni stanovnici. U Hrvatskoj su u odnosu na zemlje EU15 značajno izraženije razlike između ruralnih i urbanih stanovnika s obzirom na pristup zdravstvenoj skrbi. Gotovo polovina ruralnih stanovnika u Hrvatskoj naglašava troškove odlaska liječniku kao problem u odnosu na trećinu urbanih stanovnika.

Poglavlje 7: Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga

Kvaliteta zdravstvenih usluga i povjerenje u sustav zdravstvene skrbi Značajne su razlike među zemljama u pogledu procjene kvalitete zdravstvenih usluga i funkcioniranja zdravstvenog sustava. Ispitanici su procjenjivali kvalitetu zdravstvenih usluga na ljestvici od 1 (vrlo niska kvaliteta) do 10 (vrlo visoka kvaliteta). Prema mišljenjima ispitanika, kvaliteta javnog zdravstvenog sustava viša je u zemljama EU15 nego u EU10 ili Hrvatskoj (slika 7.5). Slika 7.5. Procjena kvalitete zdravstvenih službi prema zemljama (prosjeci na ljestvici od 1-10; 1=vrlo niska, 10=vrlo visoka) 10 9 8,1

8 7 6 4,7 4,9

5 4

5,1 5,1 5,2 5,3 5,3

5,6 5,7 5,8 5,8 5,8

6,1 6,3

6,4 6,5

6,7 6,7 6,7

7,1 7,1 7,3

7,6 6,4 6,2 5

5,2

3,5 3,7

3 2 1 RH

ga r Sl ska ov ač k Po a lj Po ska rtu ga l Gr čk a Lit v La a tv ija Irs M ađ ka Ru ars m ka un j Sl ska ov en ija I ta lij a Če šk Es a to ni ja Šp Cip a an r j V. olsk Br a ita Nj nij a e Ni mač zo ka ze m s Šv ka ed sk a M al t a Da Fr nsk an a Lu cu ks sk em a bu rg Fin sk Be a lg Au ija st rij a EU 10 EU 15 EU 25

U nekoliko, većinom tranzicijskih zemalja ispitanici kvalitetu zdravstvenih usluga ocjenjuju lošijom nego ispitanici u Hrvatskoj. Tako su daleko najnižu ocjenu zdravstvenom sustavu dali ispitanici iz Bugarske i Slovačke. Također je procijenjena kvaliteta zdravstvenih službi u Poljskoj, Portugalu, Grčkoj i Litvi nešto niža od one u Hrvatskoj. Najviša kvaliteta zdravstvenih usluga je u Austriji i Belgiji (Austrija je jedina zemlja u kojoj su ispitanici javnom zdravstvenom sustavu dali ocjenu iznad 8). U svim zemljama EU15, osim u Irskoj i mediteranskim zemljama (Grčkoj, Portugalu i Italiji), kvaliteta zdravstvenih usluga ocijenjena je ocjenom većom od 6. Češka, Slovenija i što je neočekivano, Estonija imaju najvišu kvalitetu zdravstvenih usluga među tranzicijskim zemljama.

Hrvatski građani procjenjuju sustav zdravstvenih usluga prosječnim na ljestvici od 1-10 (slika 7.6). Zanimljivo da se među županijama koje nisko vrednuju kvalitetu zdravstvenih usluga nalaze kako županije koje imaju malo problema, tako i one koje imaju puno problema u pristupu zdravstvenim uslugama. Tako prosječnom ocjenom nižom od nacionalnog prosjeka (5,2) kvalitetu zdravstvenih službi ocjenjuju ispitanici iz Bjelovarsko-bilogorske ili Zadarske županije (u kojima je prilično otežan pristup uslugama), ali i ispitanici iz Istarske ili Varaždinske županije (koje ulaze u krug županija s najmanje teškoća u pristupu zdravstvenim uslugama). Potpuno je neočekivano da ispitanici iz Ličko-senjske županije, u kojoj je najviše ispitanika koji ističu problem udaljenosti od liječnika/bolnica, daju najvišu ocjenu zdravstvenom sustavu (6).

Poglavlje 7: Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga

Slika 7.6. Procjena kvalitete zdravstvenog sustava po županijama (prosjeci na ljestvici od 1-10; 1=vrlo niska, 10=vrlo visoka)

8,1

4,1

4,2

4,7

4,8

4,9

5,1

5,2

5,1

5,3

5,5

5,6

5,7

5,8

5,2

4,9 3,5

Bj el ov ar sk o

-b ilo go rs Za k a da rs V Kr ka ap ara žd in in sk sk oa Ši be zag or ns sk ko a -k ni ns Pr ka im Ist or Vi ar sk ro s ogo ka Du vit br ičko ran ov sk ač -po dr a ko a v n Si sa ere ska čk t o- van m s os ka la Ko v a Gr pr iv ad čka ni Za čk gr o e Po -kr iže b že va šk Os o-sl čka av j on Vu ečk ko o-b ska va ar a rs ko njs ka -sr ij e m s K k Br od arlo a Sp sko vač ka lit -p sk o- osa v da s lm ka at i n Za s gr ka eb a M eđ čka im u Lič ko rska -se EU nj tra sk a nz m EU in: RH tra Bu ga n EU z m rska 15 ax: Če m šk EU in: 15 Por a t m ax uga l :A us tr i ja

10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0

Općenito, postoji visok stupanj nepovjerenja u zdravstveni sustav među hrvatskim građanima (45% njih ima vrlo malo ili nimalo povjerenja) (slika 7.7). U Primorsko-goranskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji čak 60% ispitanika pokazuje iznimno malo povjerenja u zdravstveni sustav. Postoji određena, iako ne potpuna konzistentnost između procjene kvalitete zdravstvenih usluga i povjerenja u zdravstveni sustav. Ispitanici iz triju županija koji daju najvišu ocjenu kvaliteti zdravstvenih usluga (Ličko-senjska, Međimurska i Zagrebačka) ujedno imaju i najmanje nepovjerenja u zdravstveni sustav. Na drugoj strani, ispitanici iz Bjelovarsko-bilogorske županije imaju puno problema u pristupu zdravstvenim uslugama, lošije vrednuju kvalitetu usluga i imaju malo povjerenja u zdravstveni sustav. Međutim, iako ispitanici u Sisačko-moslavačkoj županiji iskazuju najviše teškoća u pristupu zdravstvenim uslugama, ipak daju prosječnu ocjenu kvaliteti zdravstvenih usluga i imaju prosječnu razinu nepovjerenja u zdravstveni sustav. Nepovjerenje u zdravstveni sustav važno je ukoliko je povezano sa slabijim korištenjem zdravstvenih usluga. No samoprocjena zdravlja i poteškoće u pristupu zdravstvenim uslugama nisu savršeno povezani s povjerenjem u zdravstveni sustav. U nekim županijama ili regijama (prije svega, Sjevernojadranskoj regiji) ispitanici pokazuju visoku razinu nepovjerenja, iako imaju bolje indikatore zdravlja nego u drugim regijama. Izgleda da povjerenje u zdravstveni sustav ovisi i o razini očekivanja od tog sustava. Naime, moguće je da ljudi koji imaju povoljnije zdravstvene indikatore često očekuju efikasniji i brži tretman ili usluge. Slika 7.7. Udio (%) ispitanika koji imaju vrlo malo ili nimalo povjerenja u zdravstveni sustav, prema županijama 70 60 50 40 30

60 51

45 37

32 25

20 10 RH

Pr im or sk Bj oel ov go ar ra sk ns oka Vi bi ro lo vi go tič rs ko ka Vu -p ko od va ra rs vs ko ka -sr ije m sk Va a ra Ši žd be in ns sk ko a -k ni ns Gr ka ad Kr ap Za in gr sk eb oSi za sa go čk rs oka m os la va čk a Za da rs ka Ka Po rlo že va šk čk oa sla v on Du sk br a ov ač Ist ko ar sk -n Sp er a et lit va sk n o Ko sk -d a al pr m iv at ni in čk sk oa kr Os iže je v a čk čk oa ba Br ra od n jsk sk oa po sa vs M ka eđ im ur sk Za a gr eb a Lič čk a ko -se nj sk a

Poglavlje 7: Zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga

Subjektivno blagostanje

Zadovoljstvo vlastitim životom i osjećaj sreće Optimizam Otuđenje

Poglavlje 8: Subjektivno blagostanje

Subjektivno blagostanje Zadovoljstvo vlastitim životom i osjećaj sreće Koncept kvalitete života počiva na sveukupnosti životnih prilika koje možemo sažeti u trijadi ‘imati, voljeti i biti’ (Böhnke, 2005). Osim materijalnih uvjeta (prihoda, stanovanja, zaposlenja i drugih preduvjeta životnog standarda), za pojedinca su važni i odnosi s drugim ljudima, (obitelj, prijatelji, emocionalna potpora i uključenost u širu zajednicu) kao i osjećaj pripadnosti određenom društvu (osjećaj da je priznat i poštovan radi onoga što jest i onoga što radi te da je njegovo aktivno sudjelovanje u društvu željeno). Kroz sve dimenzije kvalitete života podjednako se prate objektivni pokazatelji kao i subjektivno zadovoljstvo građana. U prethodnim smo poglavljima stekli uvid u subjektivno zadovoljstvo materijalnom situacijom, kvalitetom stanovanja i neposrednog okoliša, zaposlenjem, obiteljskim i društvenim životom, usklađenošću privatnog i profesionalnog života, vlastitim zdravstvenim statusom i kvalitetom zdravstvenog sustava. Dodatno, ispitanici su upitani da procijene sveukupno zadovoljstvo vlastitim životom te da procijene osjećaju li se sretnima. Ova su dva pokazatelja subjektivnog blagostanja praćena na ljestvici od 1 -10 te se pokazalo da su čvrsto povezani, odnosno da se oni koji su zadovoljni sveukupnim životnim uvjetima istovremeno osjećaju sretnima i obrnuto (slika 8.1.). Iako je jasno da su životno zadovoljstvo i sreća usko povezani, njihovo se razdvajanje u upitniku temelji na razlikovanju kognitivne procjene sveukupnih životnih uvjeta od emocionalnog zadovoljstva vlastitim životom. EQLS istraživanje pokazalo je da životno zadovoljstvo i osjećaj sreće najviše ovise o razini životnog standarda određene zemlje. Očekivano, najsretniji i najzadovoljniji vlastitim životom su građani EU15 (slika 8.1.). Iako su prosječno životno zadovoljstvo i sreća niži u zemljama EU10 nego u EU15, unutar obje grupacije zemalja postoje značajne razlike. Zemlje poput Cipra (životno zadovoljstvo 7,2; sreća 7,8) i Malte (životno zadovoljstvo 7,3; sreća 7,9) koje nisu prošle kroz tranzicijske teškoće nalaze se na razini EU15. Od tranzicijskih zemalja Slovenija je u rangu s ekonomski razvijenijim zemljama EU15, čak je u boljem položaju od Francuske, Grčke i Portugala. Unutar skupine tranzicijskih zemalja, najzanimljivija je razlika između Bugarske (životno zadovoljstvo 4,4; sreća 5,9) i Rumunjske (životno zadovoljstvo 6,2; sreća 7,2). Budući da su za obje zemlje makroekonomski pokazatelji slični, nije lako objasniti zašto su građani Rumunjske zadovoljniji i sretniji od prosjeka EU10, a zašto je Bugarska jedina zemlja obuhvaćena istraživanjem u kojoj je prosječno zadovoljstvo stanovništva u donjoj polovici ljestvice. Prosječne vrijednosti za Hrvatsku nalaze se između prosjeka EU15 i EU10, međutim, utvrđena su značajna međužupanijska odstupanja. Dok se stanovnici Istarske i Splitsko-dalmatinske županije osjećaju sretnijima od građana Slovenije, koja je ‘najsretnija’ tranzicijska zemlja, kao i od građana Portugala koji su na začelju EU15, stanovnici Bjelovarsko-bilogorske županije su iskazali istu razinu sreće kao ispitanici u Bugarskoj, ‘najnesretnijoj’ tranzicijskoj zemlji (slika 8.1). Među šest županija koje su na vrhu ljestvice po životnom zadovoljstvu, uz Grad Zagreb nalazi se pet od ukupno šest jadranskih županija te se nameće uvrštavanje povoljnih klimatskih uvjeta i s klimom povezanog načina života u povoljne čimbenike za životno zadovoljstvo. Iako se u jadranskim županijama uočava ubrzani ekonomski oporavak, treba ipak uzeti u obzir da se među najzadovoljnijim ispitanicima nalaze i oni iz Šibensko-kninske županije koja bilježi visoku stopu nezaposlenosti i već je godinama prva u Hrvatskoj po zastupljenosti primatelja socijalne pomoći.

Poglavlje 8: Subjektivno blagostanje

Slika 8.1. Procjena zadovoljstva vlastitim životom na ljestvici od 1 (vrlo nezadovoljan) do 10 (vrlo zadovoljan) i osjećaja sreće od 1 (vrlo nesretan) do 10 (vrlo sretan) po županijama RH i usporedba s odabranim EU zemljama životno zadovoljstvo

sreća

8,4 8,3

10,0

6,8 6,0

4,4

6,0

7,0 7,4

7,0

5,9

8,0

6,6 7,0 6,1 6,9 7,3 7,6

5,6 4,9 6,1 6,5 6,2 6,7 6,2 6,5 6,2 6,4 6,2 6,8 6,2 6,5 6,2 7,0 6,4 6,9 6,4 7,1 6,5 7,0 6,5 6,7 6,5 7,1 6,6 7,0 6,6 6,9 6,6 7,1 6,7 7,3 6,8 7,2 6,9 7,2 7,0 7,5 7,2 7,7

9,0

5,0 4,0 3,0 2,0

RH EU tra EU 10 EU nz m tra in E U nz : B 15 m u EU ax gar s : 15 Sl ka m ov EU in en 15 : Po ija m r tu ax g : D al an sk a

Bj el ov ar sk Os o-b je ilo čk go oba rska ra Po K nj že arl ska Kr ško ova Ko apin -sla čka pr s v iv ko- ons ni čk zag ka o - or kr s iže ka Br Me vačk od đim a sk o - urs po ka Vu sa ko v va Za ska r Si sko dar sa čk -sri ska o- jem m os ska Lič lav ko ačk -se a Vi ro vi Zag njsk tič ko reb a -p ač od ka r Du Š Var avs br ibe ažd ka ov ns ač ko insk k a Pr o-n knin im er s k or etv a sk o- ans go ka Gr ran ad sk Za a Sp gr lit e sk o- Ist b da ar s lm ka at in sk a

1,0

Kada neka zemlja dosegne određeni stupanj ekonomskog blagostanja i kada su osnovne životne potrebe većine stanovnika zadovoljene, utjecaj visine BDP-a prestaje biti najznačajniji pokazatelj razlika u subjektivnom blagostanju građana različitih zemalja te postaju važni i ostali pokazatelji kao što su obrazovanje, očekivano trajanje života, zdravlje i kvaliteta zaposlenja. Stoga se indeks društvenog razvoja (HDI) koji je razvio UNDP pokazao kao bolji indikator razlika među zemljama jer osim nacionalnog dohotka uključuje očekivano trajanje života i obrazovanje. U ekonomski najrazvijenijim zemljama EU15, nacionalni dohodak po stanovniku ne može objasniti razlike u subjektivnom blagostanju i stoga je za njihovu međusobnu usporedbu korišten HDI indeks (Böhnke, 2005), dok je za zemlje EU10 još uvijek najvažniji prediktor subjektivne dobrobiti upravo ekonomsko blagostanje. Podaci za Hrvatsku govore da je osjećaj sreće, kao i životno zadovoljstvo, veći kod osoba s većim raspoloživim dohotkom i višom razinom obrazovanja, a manji u osoba više životne dobi, te da je najmanje povezan s rodnim razlikama i područjem stanovanja (slika 8.2). Slika 8.2. Prosječno zadovoljstvo životom i sreća, prema spolu, dobi, obrazovanju, ekvivalentnom prihodu kućanstva te području stanovanja u RH

sreća

životno zadovoljstvo

10 8

7,1

7,0

7,3

7,8

6,5

7,4 6,4

6,9 6,1

6,0

6,4

7,4

7,8

6,9 6,1

6,0

6,6

7,1

7,4

7,8

7,3 6,4

6,8

5,6

SPOL

DOB

OBRAZOVANJE

PRIHOD

urbano

ruralno

četvrti kvartil

drugi i treći kvartil

prvi kvartil

VSŠ / VSS

SSS

OŠ i manje

55+

35-54

15-34

žensko

2 muško

6,7

PODRUČJE

Poglavlje 8: Subjektivno blagostanje

Tablica 8.1. Prosječno životno zadovoljstvo i odstupanja od prosjeka prema pripadnosti različitim društvenim skupinama za RH i zemlje EU Dohodak prosjek ukupno

Zaposlenost

Obrazovanje*

Kronična bolest ili invaliditet

Donji kvartil

Niže

Više

Zaposleni

Neaktivni

Nezaposleni

Hrvatska

6,6

-1

0,8

-0,9

0,6

0,4

-0,2

-0,6

-1

0,4

EU10

6,1

-0,7

0,6

-0,7

0,4

0,3

-0,1

-1,1

-0,6

0,3

EU15

7,3

-0,5

0,4

-0,3

0,3

0,1

-1,4

-0,4

0,1

Rumunjska

6,2

-0,5

0,8

-0,4

0,2

0,3

-0,2

-0,4

-1

0,3

Bugarska

4,4

-0,9

0,7

-0,8

0,5

0,4

-0,1

-0,2

-0,6

0,3

*Razina obrazovanja je mjerena samo kod ispitanika koji više nisu u sustavu obrazovanja i to prema dobi u kojoj su završili svoje cjelovito obrazovanje. “Niže” se odnosi na osobe koje su završili cjelokupno obrazovanje do navršene 15 godine života a “više” na one koji su završili cjelokupno obrazovanje sa 20 i više godina.

Osim visine dohotka i razine obrazovanja koji su najsnažnije povezani s procjenom životnog zadovoljstva, radni status i zdravstveno stanje također ukazuju na odstupanja od prosjeka (tablica 8.1). Nezaposleni su nezadovoljniji svojim životima kako u EU zemljama tako i u Hrvatskoj, međutim odstupanja su u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj manja nego u ostalim zemljama. Teško da ta odstupanja možemo pripisati izdašnim potporama za nezaposlene jer su sustavom podrške nezaposlenima u sve tri zemlje stanovnici vrlo nezadovoljni. Moglo bi se pretpostaviti da nezadovoljstvo ublažava snažnija obiteljska podrška u ovim zemljama, ali isto tako znamo da se radi o zemljama u kojima je stopa nezaposlenosti visoka te stoga razlike u zadovoljstvu između zaposlenih i nezaposlenih nisu toliko izražene. Kada je stanje nezaposlenosti relativno učestalo i percipirano kao rezultat vanjskih, strukturnih čimbenika, nezaposlena osoba koja dijeli sudbinu velikog broja sugrađana, svoje stanje nezaposlenosti nužno ne pripisuje vlastitoj nesposobnosti i nezainteresiranosti da sudjeluje u ekonomskim aktivnostima. Istovremeno, neuspjeh u traženju posla ne nailazi na takvu društvenu osudu kao u zemljama gdje je pronalaženje posla relativno lakše. Važan čimbenik subjektivnog zadovoljstva je i zdravstveni status te su ispitanici koji imaju kroničnu bolest nezadovoljniji od nacionalnog prosjeka u svim skupinama zemalja. Najveća su odstupanja u zadovoljstvu osoba s kroničnom bolesti ili invaliditetom u Hrvatskoj i Rumunjskoj što može ukazivati na nedovoljno učinkovit zdravstveni sustav ali i na nedostatak potrebnih usluga i potpora za integraciju osoba s teškoćama u redovne sustave obrazovanja i zapošljavanja.

Tablica 8.2. Prosječno životno zadovoljstvo i odstupanja od prosjeka prema pripadnosti različitim društvenim skupinama za RH i EU zemlje Spol prosjek ukupno

Tip kućanstva

Žene

Muškarci

Samci

Jednoroditeljska kućanstva*

Dob

Par bez djece

Par sa djecom*

18-34

35-64

65+

Hrvatska

6,6

-0,1

0,1

-0,8

-0,5

-0,1

0,6

-0,3

-0,6

EU10

6,1

-0,5

-0,2

0,1

0,5

-0,3

-0,1

EU15

7,3

-0,3

-0,7

0,3

0,2

0,1

-0,1

0,1

Rumunjska

6,2

-0,1

-0,4

-0,6

0,2

0,5

-0,2

-0,6

Bugarska

4,4

0,3

-0,1

-0,2

0,5

0,2

0,5

0,7

-0,1

-0,2

* odstupanja su računata samo za jednoroditeljske obitelji i parove s djecom kojima su sva djeca mlađa od 16 godina

Poglavlje 8: Subjektivno blagostanje

Veća odstupanja u životnom zadovoljstvu su nađena i u različitim tipovima kućanstava, tako da su samci u svim zemljama najnezadovoljniji, a razlika je najveća baš u Hrvatskoj u odnosu na EU10 i EU15. Jedno od objašnjenja nalazimo u strukturi samačkih domaćinstva koja su pretežno starije dobi jer zbog nepovoljnije stambene situacije mlade osobe u Hrvatskoj znatno kasnije počinju samostalno živjeti nego primjerice u zemljama EU15. Govori nam o tome i struktura samačkih domaćinstava u hrvatskom uzorku gdje je skoro polovina (48,6%) samaca starija od 55 godina, a od toga je više od trećine (33,5%) starije od 65 godina, dok su mlađi od 34 godine u samačkim domaćinstvima zastupljeni svega s 15,1%. Dodatnu potvrdu nalazimo u odstupanjima od prosjeka prema dobnim skupinama (tablica 8.2) gdje podaci za Hrvatsku ukazuju na značajnija odstupanja u iskazanom životnom ne/zadovoljstvu za dobnu skupinu iznad 65 godina u odnosu na EU15 i EU10. I jednoroditeljske obitelji iskazuju niže životno zadovoljstvo osim u Bugarskoj gdje su zadovoljnije od nacionalnog prosjeka. U pravilu su parovi (uključene su bračne i izvanbračne zajednice) zadovoljniji od prosjeka bilo da imaju ili nemaju djecu. Jedino su u Hrvatskoj znatno zadovoljniji parovi s djecom, dok su parovi bez djece iskazali malo niže zadovoljstvo od prosjeka (tablica 8.2).

Optimizam EQLS istraživanje pokazalo je da većina stanovnika EU ima pozitivna očekivanja od budućnosti. U 25 od 27 zemalja, više ljudi je optimistično nego pesimistično, a u 16 se zemalja više od dvije trećine ljudi u potpunosti ili djelomično složilo s tvrdnjom ‘Optimistično gledam na budućnost’ (Fahey, 2004). Hrvatska se uklapa u ovu optimističnu sliku europske zajednice zemalja s visokom razinom optimizma. Štoviše, veći postotak od Hrvatske u zastupljenosti potpuno optimističnih ispitanika imale su jedino skandinavske zemlje (Danska, Finska i Švedska) i Cipar, dok je broj optimista bio najniži u Slovačkoj i Francuskoj. Iako se udjel optimista gotovo ne razlikuje kada se promatraju prosjeci za skupine EU15 i EU10 (64% i 63%), unutar skupina postoje značajne razlike od nevjerojatnih 93% optimista u Danskoj do ispod polovičnog rezultata (41%) za Slovačku.

Poglavlje 8: Subjektivno blagostanje

Tablica 8.3. Udio (%) ispitanika koji optimistično gledaju na budućnost prema dohodovnim razredima, stupnju obrazovanja i statusu na tržištu rada (u potpunosti se slažu ili djelomično se slažu s tvrdnjom ‘Optimistično gledam na budućnost’) Dohodak Županija

Ukupno

Obrazovanje*

Zaposlenost

Najniži kvartil

Najviši kvartil

Niže

Više

Zaposleni

Neaktivni

Nezaposleni

Zagrebačka

Krapinsko-zagorska

Sisačko-moslavačka

Karlovačka

Varaždinska

Koprivničko-križevačka

Bjelovarsko-bilogorska

Primorsko-goranska

Ličko-senjska

Virovitičko-podravska

Požeško-slavonska

Brodsko-posavska

Zadarska

Osječko-baranjska

Šibensko-kninska

Vukovarsko-srijemska

Splitsko-dalmatinska

Istarska

Dubrovačko-neretvanska

Međimurska

Grad Zagreb

EU10

EU15

U pogledu optimizma, razlike unutar Hrvatske nisu tako duboke kao razlike između europskih zemalja. Najmanje su optimistični stanovnici Karlovačke (57%) i Šibensko-kninske županije (58%), dok je u Zagrebu i Međimurskoj županiji tri četvrtine ispitanika iskazalo optimizam. Ovi rezultati ukazuju da je ekonomski prosperitet regije temelj za stvaranje optimističkih očekivanja jer su Karlovačka i Šibensko-kninska županija po stopi nezaposlenosti i drugim ekonomskim pokazateljima pri dnu hrvatske regionalne ljestvice, dok su mogućnosti zapošljavanja, obrazovanja i osobnog razvoja puno veće u Zagrebu i Međimurskoj županiji. Iako se razlike u optimizmu mogu objašnjavati i razlikama u kulturnim obrascima europskih regija i zemalja, EQLS pruža dokaze da su stanovnici zemalja u kojima je ekonomski rast u zamahu, znatno optimističniji od onih koji žive u zemljama ekonomske stagnacije. Optimistična očekivanja podjednako su povezana s visinom dohotka, stupnjem obrazovanja i zaposlenosti (tablica 8.3), tako da nezaposleni, osobe s nižim stupnjem obrazovanja i s nižim dohotkom pokazuju slična negativna odstupanja od prosjeka. Međutim, u nekim su županijama te razlike u optimističnom gledanju na budućnost veće, primjerice, u Zagrebačkoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji najveće su razlike između nižih i viših dohodovnih razreda i zaposlenih i nezaposlenih, a najmanje su u Šibensko-kninskoj, Ličko-senjskoj i Dubrovačko-neretvanskoj. U Požeško-slavonskoj županiji postoje razlike u optimizmu siromašnih i bogatih građana, ali je to jedina županija gdje takva razlika uopće ne postoji između zaposlenih i nezaposlenih (tablica 8.3).

Poglavlje 8: Subjektivno blagostanje

Otuđenje Osim optimizma u pogledu budućnosti, ispitanike se pitalo o njihovom subjektivnom osjećaju pripadnosti društvu u kojem žive i stupnju integriranosti u postojeći sustav vrijednosti. Subjektivna procjena vlastitih razvojnih mogućnosti u okvirima određenog društva ukazuje na otvorenost tog društva za prihvaćanje različitih individualnih i grupnih interesa kao i na unutarnju koheziju istog društva. Ako se petina građana Hrvatske osjeća isključenima iz društva, to upućuje na potrebu jačanja inkluzivnih socijalnih politika. Također, više od polovice ispitanika (55,5%) ne vjeruje da naporan rad osigurava put do uspjeha, a još više (57,5%) ih misli da je za napredovanje potrebno činiti stvari koje nisu u skladu s moralnim vrijednostima tog društva. Uzmemo li u obzir da se gotovo svaki treći ispitanik osjeća dezorijentirano u društvu u kojem živi (slika 8.3), situacija nije optimistična, iako je većina građana Hrvatske iskazala visoki optimizam prema budućnosti (u tablici 8.3 vidimo da je prosječni optimizam u Hrvatskoj viši od prosječnog optimizma za EU15 i EU10 u gotovo svim društvenim skupinama). Stvaranju ove druge, manje optimistične slike sigurno je doprinijela tranzicija u tržišnu ekonomiju koja je polarizirala društvo na dobitnike i gubitnike te povećala osjećaj marginaliziranosti i nemogućnosti sudjelovanja u donošenju odluka koje utječu na vlastiti život. Neki od razloga za ovakav subjektivni doživljaj otuđenosti stanovnika Hrvatske sigurno se mogu naći u sljedećim pojavama koje su karakterizirale hrvatski javni prostor u posljednjih 15 godina: ratna zbivanja i nesigurnosti za vlastiti život i imovinu, povećanje korupcije i organiziranog kriminala, privatizacija koja je percipirana kao nepravedna i nelegalna te nestanak nekoć sigurnih radnih mjesta u industrijskim granama koje iščezavaju pod utjecajem globalne ekonomije.

Slika 8.3. Udio (%) ispitanika koji izražava slaganje (u slučaju optimizma neslaganje) s različitim tvrdnjama o životu u RH 80 57,5

55,5 37,9

40 25,6

20,2

20 0

Ne gledam optimistično na budućnost

Kako bi napredovao u današnje vrijeme čovjek je prisiljen raditi stvari koje nisu ispravne

Osjećam se isključenim iz društva

Za uspjeh je važnija sreća nego naporan rad

Život je danas postao toliko kompliciran da se u njemu jedva snalazim

Na temelju odgovora na gore navedena pitanja, konstruiran je indeks otuđenosti (Böhnke, 2005) a rezultati uspoređeni s druge dvije dimenzije subjektivne dobrobiti: prosječnim životnim zadovoljstvom i osjećajem sreće (slika 8.4). Očekivano, zemlje EU15 s višim životnim zadovoljstvom i srećom imaju niži indeks otuđenosti. Jedino odstupanje u ovom obrnuto proporcionalnom odnosu pokazuje Rumunjska gdje je razina emocionalnog zadovoljstva vlastitim životom izraženim kroz osjećaj sreće viša od očekivane. Budući da je zadovoljstvo obiteljskim životom u Rumunjskoj među najvišim u Europi, moglo bi se zaključiti da obiteljska emocionalna podrška kompenzira ostale nepovoljne društvene uvjete.

Poglavlje 8: Subjektivno blagostanje

Slika 8.4. Procjena životnog zadovoljstva i sreće na ljestvici od 1 (vrlo nezadovoljan; vrlo nesretan) do 10 (vrlo zadovoljan, vrlo sretan) i indeks otuđenja* za Hrvatsku, Bugarsku, Rumunjsku i skupine zemalja EU15 i EU10 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0

7,3

7,6 6,6

6,2

7,2

7,0

6,9

6,1

5,9 4,4

1,6

životno zadovoljstvo EU15

sreća Hrvatska

Rumunjska

EU10

2,0

2,2

2,8

otuđenje Bugarska

* Indeks otuđenja u rasponu od 0-5 označava zbroj slaganja (donekle se slažem i potpuno se slažem) sa sljedećim tvrdnjama (odnosno neslaganja u slučaju optimizma): Optimistično gledam na budućnost; Kako bi napredovao u današnje vrijeme čovjek je prisiljen raditi stvari koje nisu ispravne; Osjećam se isključenim iz društva; Za uspjeh je važnija sreća nego naporan rad; Život je danas postao toliko kompliciran da se u njemu jedva snalazim. Viša vrijednost označava veći stupanj otuđenja (alijenacije). Izvor: Böhnke 2005, EQLS 2003, UNDP 2006

Unutar skupina zemalja, vrijednosti indeksa otuđenja od 0 do 5 nejednoliko su distribuirane a raspon se kreće od najniže procijenjene alijenacije u EU15 za Dansku (0,8) do 2,3 u Grčkoj. Od tranzicijskih zemalja, najmanje otuđeni se osjećaju građani Češke (1,8) a najviše građani Bugarske (2,8) i Slovačke (2,7). Razlike su značajne i unutar Hrvatske (slika 8.5). Dok je u Splitsko-dalmatinskoj županiji indeks otuđenja (1,5) ispod prosjeka EU15 (1,6), u Vukovarsko-srijemskoj (2,6) se približava visini bugarskog indeksa (2,8) koji je najviši u skupini tranzicijskih zemalja. Samo šest županija ima niži indeks od hrvatskog prosjeka, dok su pri vrhu po visini otuđenosti dvije slavonske županije i Međimurska. Na visinu indeksa otuđenosti u Hrvatskoj najviše je utjecao subjektivni doživljaj vlastite ograničene mogućnosti napredovanja pomoću napornog rada i izbjegavanja društveno neprihvatljivog djelovanja. Duboke društveno-ekonomske promjene koje su se dogodile u tranzicijskom razdoblju, očigledno su dovele do pojave nesnalaženja pojedinaca i društvenih skupina u novim društvenim okolnostima, kao i do osjećaja marginalizacije i nepovjerenja u temeljni sustav društvenih vrijednosti.

2,5

2,0

96 2,4 2,3 2,3 2,3 2,3 2,2 2,2 2,1 2,1 2,1 2,1 2,0 2,0 1,9 1,8 1,8 1,7 1,7

1,0

RH EU EU 10 EU tra tra nz nz mi EU1 5 m n: EU ax: Češ k B 15 u a m ga EU in: rsk 15 Da a m ns ax k a :G rč ka

Vu ko va rs Br kood sri sk jem opo ska sa M Po v e Ko že đi ska pr šk mu iv o n s rs Vi ičk lav ka ro o o vi -kr nsk tič i ko žev a -p ač k o L dr a Du Os ičk avs o j br eč -s ka ov ko en ač -b jsk ko ar a a Ši nere njsk be a ns tvan ko sk Bj a k el ov Va nin s ar sk ražd ka obi insk lo go a Si sa r čk Za ska od m ars os ka la Za vač gr ka eb Ka ačk rlo a Pr va im č or Ist ka s Kr ko a r ap -g sk in a sk oran oza ska Sp g lit Gra ors sk k o - d Za a da g r lm eb at in sk a

Poglavlje 8: Subjektivno blagostanje

Slika 8.5. Indeks alijenacije po županijama i odabranim EU zemljama

8,0 2,6 2,8

2,2 2,3

2,0 1,6 1,8

1,5

0,8

0,0

Percepcija kvalitete društva

Povjerenje u institucije Povjerenje u ljude Percepcija napetosti u društvu

Poglavlje 9: Percepcija kvalitete društva

Percepcija kvalitete društva Povjerenje u institucije Razina socijalnog kapitala nekog društva može se mjeriti kroz povjerenje u javne institucije i sustave temeljnih društvenih vrijednosti kao i kroz povjerenje u ljude i spremnost na sudjelovanje u aktivnostima koje doprinose dobrobiti zajednice. Stoga su ispitanici u Hrvatskoj prvo upitani o njihovom povjerenju u funkcioniranje javnih sustava. Slika 9.1. Udio (%) ispitanika koji iskazuju vrlo malo ili nimalo povjerenja* u javne sustave socijalne zaštite u RH. 80 nemam nimalo povjerenja

imam vrlo malo povjerenja

60 25,9 28,4

26,6

24,1

26,1

23,7

24,7

sustav socijalne skrbi

sustav mirovinskog osiguranja-1.stup

sustav mirovinskog osiguranja-2.stup

24,7 39,2

20 18,4 0

sustav zdrastvenog osiguranja

sustav potpore i posredovanja za nezaposlene

* Koliko povjerenja imate u sposobnost slijedećih sustava da vam pomognu kad zatreba? Povjerenje mjereno na ljestvici: imam puno povjerenja; imam nešto povjerenja; imam vrlo malo povjerenja; nemam nimalo povjerenja.

Povjerenje u sustave mirovinskog osiguranja iz prvog ili drugog stupa gotovo se ne razlikuje kad promatramo nacionalni prosjek (slika 9.1). Međutim, kada pogledamo podatke po pojedinim županijama, nalazimo na dva značajnija odstupanja za koja, za sada, ne nalazimo objašnjenje. Primjerice, povjerenje u prvi mirovinski stup je značajno više od povjerenja u drugi stup u Bjelovarsko-bilogorskoj (50,4 % prema 26,6 %) i u Vukovarsko-srijemskoj županiji (32,8% prema 23,8%) dok je u svim ostalima podjednako raspoređeno. U Primorsko-goranskoj je županiji iskazano najniže povjerenje u mirovinski kao i u sve ostale sustave, dok je najveće povjerenje u sve sustave u Ličko-senjskoj županiji. Sustavi socijalne zaštite ne uživaju visoko povjerenje ni u ostalim europskim zemljama, uz izuzetak onih koje imaju tradicionalno najrazvijenije socijalno zaštitne sustave poput skandinavskih zemalja, Nizozemske, Belgije i Luksemburga . Prosječno nepovjerenje u mirovinski sustav je za zemlje EU15 malo iznad polovice ispitanika (55%) a raspon se kreće od najnižeg postotka nepovjerljivih u Finskoj (12 %) do 65 posto u Njemačkog. U tranzicijskim zemljama, u prosjeku, nepovjerenje iskazuje oko polovine građana (49%), a najmanje je nepovjerenja u Poljskoj (40%) a najviše u Slovačkoj (70%). Dok su rezultati u pogledu povjerenja u mirovinski sustav slični za

Poglavlje 9: Percepcija kvalitete društva

Hrvatsku, EU15 i EU10, prosječni nedostatak povjerenja u sustav socijalne skrbi se značajno razlikuje između EU10 (62%) i EU15 (42%). Međutim, da nas prosjeci ne bi naveli na pogrešan zaključak da postoji više povjerenje u sustave socijalne skrbi koji su proizašli iz socijalističkog društvenog uređenja, pogledali smo razlike unutar skupine EU15 i tranzicijskih zemalja koje su vrlo velike. U EU15, najmanje je nepovjerenja u sustav socijalne skrbi u Luksemburgu (15%) a najviše u Grčkoj (55%). Od tranzicijskih zemalja, najviše je nepovjerenja u Litvi (77%) a slijedi je s vrlo visokim nepovjerenjem i Slovačka (73%) dok je ono najmanje u Sloveniji (49%). Nedostatak povjerenja u sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj (54,5%) je u skupini tranzicijskih zemalja najsličniji slovenskom što ne čudi kada znamo da su povijesno pripadale istom sustavu. U odnosu na tranzicijsku Sloveniju, niže povjerenja u sustav socijalne skrbi nalazimo i u nekim starim članicama EU15: Njemačkoj, Grčkoj i Italiji. Najniže povjerenje građana Hrvatske uvjerljivo je dobio sustav potpore i posredovanja za nezaposlene osobe o čemu svakako treba voditi računa pri izradi poticajnih mjera zapošljavanja. Čak 65,1% ispitanika ne vjeruje da bi im taj sustav pomogao kad bi im zatrebalo.

Povjerenje u ljude Razina povjerenja u ljude i institucije ukazuje na količinu socijalnog kapitala u nekoj zemlji zato što nedostatak povjerenja i sumnja u dobre namjere sugrađana djeluju demotivirajuće na socijalnu participaciju i predstavljaju prepreku socijalnoj integraciji. Razina niskog povjerenja u ljude u Hrvatskoj (slika 9.2) koincidira sa niskom razinom sudjelovanja u organizacijama civilnog društva i u dobrovoljnom radu za opće dobro. Upitani jesu li u posljednjih mjesec dana osobno pridonijeli radu humanitarne/volonterske organizacije ili su možda sudjelovali na sastancima i/ili u radu odbora takvih organizacija, samo je 5 posto ispitanika u Hrvatskoj odgovorilo potvrdno. Manje je od desetine ispitanika (8%) u protekloj godini sudjelovalo bilo na sastanku sindikata ili političke stranke bilo u javnim prosvjedima ili potpisivanju javne peticije. Još manje (3,4 %) ih je kontaktiralo nekog političara ili javnog dužnosnika u proteklih godinu dana. Politički angažman se u Hrvatskoj svodi na izlazak na nacionalne izbore što potvrđuje dvije trećine ispitanika koji su potvrdili sudjelovanje na posljednjim izborima (predsjednički izbori u 2005. godini). Ovi podaci vrlo jasno ukazuju da se je kultura političkog sudjelovanja i javnog angažmana prilično nerazvijena u Hrvatskoj te da o tome treba voditi brigu u osmišljavanju razvoja političkog sustava i poticajnijeg zakonskog okvira za njegov razvoj. Slika 9.2. Razina povjerenje u ljude (procjena povjerenja na ljestvici od 1 ‘u odnosima s ljudima nikad dovoljno opreza’ do 10 ‘većini ljudi može se vjerovati’) u Hrvatskoj i odabranim EU zemljama 8,0 7,1

7,0 6,0 5,0

100

5,5 4,7 4,7 4,7 4,8 4,8 4,8 4,9 4,4 4,5 4,5 4,5 4,6 4,6 4,2 4,3 4,3

5,6

5,1 5,1 5,1

5,8 5,4 4,7 4,8

4,4

5,4

4,0 3,0 2,0 1,0 RH EU tra EU n 10 EU z m tra in: EU nz Bu 15 m ga a EU x: E rska 15 st EU m oni 15 in: ja m Grč ax k a :F in sk a

br ov ač k K r o -n Ko api eret pr nsk va n iv ni o-z ska čk ag o- or kr iže ska Pr G im ra vač ka d o Si rsko Zag sa čk -go reb Sp or lit m ans sk os ka o- la da va lm čka at M in Po e že đi ska šk mu osla rska vo ns Ist ka Br Va ars od raž ka sk di n o Š Bj ibe -po ska el ov nsk sav ar o- ska sk kn Os o-b ins je ilo ka čk go oba rska ra Ka njsk r lo a Vu ko Z va va ag čka rs reb ko -sr ačk ije a m s Z Vi ad ka L ro i a č r vi tič ko- ska ko sen -p j od ska ra vs ka

0,0

Poglavlje 9: Percepcija kvalitete društva

U pogledu povjerenja u ljude, ne nalazimo izrazitijih regionalnih razlika unutar Hrvatska, razina povjerenja je većinom u negativnom dijelu ljestvice odnosno ukazuje na nepovjerenje u ljude dok se samo pet županija nalazi malo iznad polovine ljestvice a najveće povjerenje u ljude u odnosu na ostale županije pokazale su Ličko-senjska i Virovitičko-podravska županija. U europskim okvirima, najveće povjerenje u ljude postoji u skandinavskim zemljama a Bugarska je opet na začelju kao po mnogim drugim subjektivnim pokazateljima.

Percepcija napetosti u društvu Ispitanici su upitani da procjene koliko napetosti postoji između slijedećih društvenih skupina u njihovom društvu: bogatih i siromašnih, uprave i radnika, muškaraca i žena, starih i mladih i različitih rasnih i etničkih skupina. Opcije odgovora su bile: postoji puno napetosti; malo napetosti; nema napetosti. U usporedbi s ostalim europskim zemljama, Hrvatska se po percipiranim napetostima ističe kao izrazito polarizirano društvo. Od pet društvenih dihotomija, četiri su podjele u Hrvatskoj dublje nego u EU 15 i EU10. Vertikalne napetosti između društvenih skupina (bogati i siromašni te uprava i radnici) su posebno visoko na ljestvici (tablica 9.3). Tablica 9.1. Udio (%) ispitanika koji percipira puno napetosti između određenih društvenih skupina po županijama RH i EU zemljama Siromašni i bogati

Uprava i radnici

Muškarci i žene

Stari i mladi

Različte etničke i rasne skupine

Koprivničko- križevačka

Međimurje

Požeško-slavonska

Varaždinska

Osječko-baranjska

Primorsko-goranska

Brodsko-posavska

Virovitičko-podravska

Vukovarsko-srijemska

Zadarska

Ličko-senjska

Splitsko-dalmatinska

Sisačko-moslavačka

Dubrovačko-neretvanska

Krapinsko-zagorska

Karlovačka

Grad Zagreb

Zagrebačka

Šibensko-kninska

Bjelovarsko-bilogorska

Istarska

Hrvatska

EU10

EU15

EU15 min

4 (Danska)

6 (Danska)

7 (Danska, Italija,

3 (Danska)

25 (Luksemburg)

EU15 max

58 (Grčka)

61 (Grčka)

27 (Grčka)

62 (Francuska)

EUtranz min

43 (Slovenija)

20 (Estonija)

4 (Latvija)

14 (Slovačka)

13 (Estonija, Bugarska)

EUtranz max

61 (Mađarska)

53 (Litva, Poljska)

17 (Rumunjska)

29 (Rumunjska)

56 (Češka)

Županije RH/ zemlje EU15, EU10, EU tranz

Njemačka)

101

Poglavlje 9: Percepcija kvalitete društva

U većini EU15 zemalja ne osjeća se visoka razina napetosti zbog podijeljenosti društva na bogate i siromašne, s izuzetkom Grčke koja jedina u skupini EU15 odskače po razini percipiranih napetosti između svih društvenih skupina. U skupini tranzicijskih zemalja, percepcija klasičnih klasnih razlika je puno veća nego u zemljama EU15, a u slučaju Hrvatske je čak dvostruko veća. Visoka percepcija napetosti u društvu može ukazivati na potencijalna žarišta sukoba između različitih društvenih skupina. U hrvatskom je javnom životu već dulje prisutno nezadovoljstvo privatizacijom društvenog vlasništva a nova distribucija moći i bogatstva se doživljava kao nepravedna. Rezultati istraživanja ukazuju da su nejednakosti u društvu teže doživljene u tranzicijskim zemljama koje su se dugi niz godina pozivale na egalitaristički princip tim više što se ‘tranzicijski dobitnici’ većinom percipiraju kao oni koji nisu to mjesto u društvu zasluženo dobili zbog svojih iznimnih sposobnosti i napornog rada već pomoću dobre povezanosti s centrima političke moći i korupcijom. Utješno je što su napetosti između različitih etničkih i rasnih skupina u Hrvatskoj niže od prosjeka EU15 i EU10 što je iznenađujuće dobro za zemlju na čijem su području još nedavno plamtjeli međuetnički ratni sukobi. Izgleda da su takve napetosti uzrokovane velikim brojem imigranata u zemljama EU15 ipak znatno veće nego u tranzicijskim zemljama. Najveće su međuetničke napetosti percipirane u Francuskoj (62%) i poklapaju se sa eskalacijom nasilja u posljednjim javnim prosvjedima imigrantskih zajednica. Nizozemska (61%) i Belgija (60%) slijede Francusku s visokom percepcijom rasnih i međuetničkih napetosti u skupini zemalja EU15 dok se u skupini tranzicijskih zemalja ističe Češka (56%). U Hrvatskoj, najveće napetosti među društvenim skupinama doživljene su u Varaždinskoj županiji a najmanje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji što je iznenađujuće obzirom na vrlo niske vrijednosti za većinu subjektivnih pokazatelja baš u toj županiji. U pogledu podijeljenosti hrvatskog društva, osim u slučaju ove dvije županije koje pokazuju najveća odstupanja od nacionalnog prosjeka, županijske razlike nisu indikator za zabrinutost već cjelokupna slika društva koje je percipirano kao društvo dubokih podjela i potencijalno konfliktno. U kontekstu hrvatskog procesa pristupanja Europskoj Uniji, dobro se podsjetiti da je jačanje socijalne kohezije jedan od političkih prioriteta EU. Vijeće Europe je definiralo socijalnu koheziju kao ‘ sposobnost društva da osigura dobrobit svim svojim članovima uz minimaliziranje razlika i izbjegavanje polarizacija. Kohezivno društvo predstavlja zajednicu slobodnih pojedinaca koji se međusobno pomažu dok svoje zajedničke ciljeve promiču demokratskim sredstvima’. U Hrvatskoj se u tom pogledu trebaju planirati mjere koje će jačati društvenu solidarnost i vratiti povjerenje u pravedan društveni poredak u kojem se pruža mogućnost svakom pojedincu da razvije svoje potencijale.

102

ZakljuÄ?ci

Poglavlje 9: Zaključci

Zaključci 10.1. Ekonomska situacija: životni standard u RH nešto je viši od onoga u EU10, ali je dvostruko niži od životnog standarda u zemljama EU15. S obzirom na medijan ekvivalentnog kućanskog dohotka iskazanom u standardu kupovne moći (PPS), Hrvatska se nalazi u donjem dijelu dohodovne distribucije u usporedbi sa zemljama EU. Niži prosječni kućanski dohodak od Hrvatske imaju jedino novoprimljene članice EU (Bugarska i Rumunjska), tri baltičke zemlje (Litva, Latvija i Estonija) i Poljska. Medijan ekvivalentnog dohotka u Portugalu, zemlji EU15 s najnižim mjesečnim dohotkom gotovo je 20% viši od medijana kućanskog dohotka u RH. Ukoliko se životni standard mjeri preko nemonetarnih (deprivacijskih) pokazatelja, koji se odnose na neposjedovanje osnovnih potrošnih dobara ili na nesudjelovanje u uobičajenim aktivnostima, onda su razlike u životnom standardu između EU15 i RH odnosno EU10 još veće. Prosječna razina deprivacije u EU15 tri puta je manja nego u EU10 i 2,5 puta manja nego u RH. Ipak, očigledna je povezanost između visine kućanskog dohotka i razine deprivacije. Najniži medijan ekvivalentnog kućanskog dohotka imaju županije iz Središnje i Istočne Hrvatske (Bjelovarskobilogorska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska), a najviši Istarska županija i Grad Zagreb, u kojima razina materijalnog blagostanja nadilazi i neke stare članice EU. Zamjetno je da su južnojadranske županije doživjele značajan ekonomski oporavak i prosperitet. Prosječni kućanski dohodak u županiji s najnižim dohotkom (Bjelovarsko-bilogorska) veći je od onoga u Rumunjskoj ili Bugarskoj. Isto tako, prosječna razina deprivacije u županijama s najvećim indeksom deprivacije znatno je niža nego u Rumunjskoj ili Bugarskoj. U RH i EU10 oko jedna petina kućanstava kasni s plaćanjem režija, što je triput više nego u EU15. Nižu razinu monetarnog dohotka Hrvatska i zemlje EU10 kompenziraju češćom i obimnijom proizvodnjom hrane za vlastite potrebe. Tako je proizvodnja hrane za vlastite potrebe nekoliko puta manja u EU15 nego u RH ili EU10. U svim zemljama hranu za vlastite potrebe češće proizvode kućanstva iz ruralnih područja i donjeg dohodovnog kvartila, iako je razvidno da ovakva proizvodnja hrane nije motivirana isključivo nuždom (značajan broj kućanstava iz gornjeg kvartila proizvodi hranu za sebe). Ovaj podatak upućuje na to da je u tranzicijskim zemljama nemonetarni dohodak važan čimbenik životnog standarda. U Hrvatskoj se proizvodnjom hrane za vlastitu potrošnju više bave građani u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske, a manje u jadranskim županijama i zagrebačkoj regiji. Velike su razlike u subjektivnoj percepciji materijalnog blagostanja između EU15 i s druge strane, RH i EU10. Dok u zemljama EU15 svako deseto kućanstvo izjavljuje da ima teškoća u podmirivanju svojih potreba, taj je udio tri puta veći u RH i gotovo četiri puta u EU10. Najveći je broj kućanstava koja teško spajaju kraj s krajem u Virovitičko-podravskoj, Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Osječko-baranjskoj i Zadarskoj županiji, a najmanji u Varaždinskoj, Primorsko-goranskoj, Istarskoj i Međimurskoj županiji. Iako se u RH dosta raspravlja o preklapanju i multipliciranju prava iz različitih izvora, podaci pokazuju da lokalni izvori (županijski, gradski i općinski) vrlo skromno sudjeluju u financiranju novčanih socijalnih naknada, a humanitarne i vjerske organizacije još manje.

105

Poglavlje 10: Zaključci

10.2. Stanovanje: U Hrvatskoj i zemljama EU10 značajno veći broj ljudi živi u stambenim prostorima koji su njihovo vlasništvo, ali su stambeni uvjeti bitno lošiji nego u zemljama EU15. U Hrvatskoj i EU10 puno je više kućanstava koja žive u stambenim objektima koji su u njihovom vlasništvu nego u EU15. Preko 70% kućanstava u EU10 i preko 80% u RH vlasnici su objekata u kojima stanuju (u odnosu na 60% u EU15). Ova razlika u stambenom vlasništvu u korist tranzicijskih zemalja rezultat je privatizacije stambenog fonda u društvenom vlasništvu. Gotovo u svim zemljama veći broj stambenih vlasnika nalazimo u ruralnim područjima. U Primorsko-goranskoj i Karlovačkoj županiji ima najviše kućanstava koja posjeduju stanove/kuće pod hipotekom/kreditom. Stambeno vlasništvo nije nužno povezano s boljom kvalitetom stanovanja. Tako zemlje EU15, u kojima manje stanara živi u svom vlastitom stanu, imaju znatno bolje stambene uvjete nego zemlje EU10 ili RH. Prosječan broj soba po članu kućanstva u EU15 iznosi gotovo dvije, a u EU10 i RH nešto više od jedne sobe. Zemlje EU15 imaju 2-3 puta manje stambenih problema nego EU10 ili RH. U Hrvatskoj, ipak, relativno mali broj kućanstava (4%) nema sanitarni čvor unutar stambenog prostora u odnosu na zemlje EU10 (10%). Izuzetak su Bjelovarsko-bilogorska, Brodsko-posavska i Virovitičko-podravska županija, u kojima između 13-17% kućanstava nema WC u kući ili stanu. Razina zadovoljstva stambenim uvjetima je u skladu s objektivnim pokazateljima stambene situacije. Građani u zemljama EU15 zadovoljniji su svojim stambenim smještajem nego građani u EU10 ili RH. Najzadovoljniji su stambenim uvjetima građani u najbogatijim županijama - Gradu Zagrebu i Istarskoj županiji, a najnezadovoljniji u Bjelovarsko-bilogorskoj i Šibensko-kninskoj županiji. Iako na pokazatelje kvalitete neposrednog okoliša utječu klimatski i drugi prirodni čimbenici, više problema povezanih s njegovom kvalitetom iskazano je u onim županijama koje su ekonomski razvijenije i s većim udjelom urbanog stanovništva. No i u nekim se siromašnijim županijama ispitanici izrazito žale na ekološke probleme kao što su zagađenost zraka (Sisačko-moslavačka) ili upitna kvaliteta vode (Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska). Međutim, valja istaknuti da se izrazito mali postotak građana Hrvatske osjeća nesigurno u svom susjedstvu (svega 13% ispitanika u Hrvatskoj se ne osjeća sigurno dok noću hodaju svojim susjedstvom) u odnosu na građane svih ostalih članica EU gdje se velika većina građana osjeća nesigurno (u čak 20 zemalja EU taj je udio veći od dvije trećine).

10.3. Zaposlenost: poslovi u RH nešto su manje kvalitetni ali sigurniji nego u većini zemalja EU.

106

Pregled kvalitete zaposlenosti i obrazovanja u Hrvatskoj pruža mješovitu sliku, najčešće „na pola puta“ između starih i novih članica EU. Udio kućanstava bez zaposlenih članova nešto je veći (21%) od europskog prosjeka, što je po svemu sudeći povezano i s niskom stopom aktivnosti te visokom stopom nezaposlenosti u Hrvatskoj. Bavljenje dodatnim poslom ni u Hrvatskoj nije učestali tip radnog angažmana (7%) i češće je prisutno kod osoba na višim položajima u hijerarhiji zanimanja. Percepcija sigurnosti zaposlenja među zaposlenima vrlo je ujednačena i visoka u europskim okvirima (osim među privremeno zaposlenima). Percepcija kvalitete posla također pruža mješovitu sliku. Dok je zadovoljstvo plaćom, zanimljivost posla i sigurnost radnih uvjeta „na pola puta“ između novih i starih članica EU, mogućnosti napredovanja, autonomija u odlučivanju te zahtjevnost posla ocjenjuju se nepovoljnijim, a pritisak radnih rokova u Hrvatskoj još se uvijek doživljava manjim nego u većini europskih zemalja. Obrazovaniji, menadžeri, stručnjaci i samozaposleni te zaposlenici manjih poduzeća općenito ocjenjuju svoje radne uvjete povoljnijim. Prostorno, u Hrvatskoj postoji mnogo razlika i nejednakosti u sferi zaposlenosti i obrazovanja. Razlike u većini navedenih indikatora između pojedinih županija Hrvatske gotovo su jednako velike kao razlike između pojedinih zemalja Europe. Dio ovih razlika sigurno se može pripisati međužupanijskim različitostima u stupnju urbanizacije, demografskoj i obrazovnoj strukturi, kao i strukturi zaposlenosti – ali one naprosto vape za temeljitom i detaljnom analizom regionalnih nejednakosti u Hrvatskoj, te učinkovitim politikama koje bi bile usmjerene njihovom prevladavanju te povećanju ne samo kvantitete nego i kvalitete zaposlenosti.

Poglavlje 9: Zaključci

10.4. Obrazovanje: Hrvatska je u pogledu participacije u cjeloživotnom obrazovanju i zadovoljstva vlastitim obrazovanjem na samom začelju proširene EU. Iako su opća struktura i recentna ekspanzija tercijarnog obrazovanja u Hrvatskoj zadovoljavajući, podaci o cjeloživotnom obrazovanju i osposobljavanju za Hrvatsku su porazni. I ova činjenica vjerojatno doprinosi nalazu da je zadovoljstvo vlastitim obrazovanjem u Hrvatskoj najniže u Europi. Ipak, percepcija znanja engleskog jezika nije loša, posebno u turističkim regijama, dok u korištenju Interneta Hrvatska još sustiže razvijene europske zemlje. No i ovdje postoji veliki digitalni i jezični jaz – velike razlike između mladih i starih, obrazovanih i neobrazovanih, dok su rodne razlike nestale u mlađim generacijama. U cjelini, iz ovog pregleda proizlazi kako bi poboljšanje kvalitete i obuhvata cjeloživotnog obrazovanja trebali biti prioritetni ciljevi politike razvoja kvalitete života u sferi obrazovanja.

10.5. Sastav kućanstava i obiteljski odnosi: rodne razlike u obavljanju obiteljskih obveza jače su izražene u Hrvatskoj nego u ostalim europskim zemljama. Analiza strukture kućanstava i obiteljskih odnosa, te poteškoća u usklađivanju obiteljskih i radnih obveza pokazala je da se Hrvatska u većini indikatora znatno ne razlikuje od zemlja EU, te da su razlike među županijama često slične onima među europskim zemljama. Isto tako, Hrvatska je često sličnija novim nego starim zemljama članicama. Udio građana Hrvatske uključenih u skrb za druge (koja je češće usmjerena na djecu nego na starije i nemoćne) te u obavljanje kućanskih poslova sličan je onome u ostalim europskim zemljama. Ističe se Virovitičko-podravska županija s najmanjim brojem ispitanika svakodnevno uključenih u skrb i odgoj djece kao i obavljanje kućanskih poslova. Rodne su razlike jače izražene pri obavljanju kućanskih poslova. Hrvatska se u odnosu na zemlje EU još uvijek ističe nešto većim rodnim razlikama. Posebice se ističe Splitsko–dalmatinska županija u kojoj žene više i češće sudjeluju u obavljanju kućanskih poslova nego muškarci, te Požeško-slavonska županija s najslabije izraženim rodnim razlikama. Iako ispitanici u Hrvatskoj provode najčešće sat do dva vremena dnevno više u obavljanju kućanskih poslova nego li oni u drugim europskim zemljama, rjeđe smatraju kako je udio kućanskih poslova koje obavljaju veći nego što bi trebao biti. Unatoč rastu individualizma obitelj još uvijek ima vrlo važnu ulogu te je još uvijek važan izvor podrške kako u Hrvatskoj tako i u zemljama EU. Tako se ispitanici u većini slučajeva za pomoć najčešće obraćaju članovima obitelji, a tek onda prijateljima odnosno nekom drugom. Ispitanici u Hrvatskoj nešto rjeđe mogu računati na potporu obitelji ako im je potrebna financijska pomoć, no to je vjerojatno više rezultat opće ekonomske situacije nego nedostatka želje za pomoći. Iskače Bjelovarsko–bilogorska županija sa slabije razvijenim obrascima podrške i društvenosti, ali i s najjače izraženim nezadovoljstvom obiteljskim i društvenim životom. Građani zemalja EU15 su u prosjeku nešto zadovoljniji obiteljskim i društvenim životom, dok stanovnici zemalja EU10 iskazuju jednako zadovoljstvo obiteljskim te nešto manje društvenim životom nego ispitanici u Hrvatskoj. Obiteljskim i društvenim životom u Hrvatskoj su manje zadovoljni građani starijih dobnih skupina, niže razine obrazovanja, nižih prihoda te oni sa slabije razvijenim društvenim kontaktima.

107

Poglavlje 10: Zaključci

10.6. Usklađenost obiteljskog života i rada: i u Hrvatskoj i u zemljama Europske Unije posao nepovoljno utječe na obiteljski život, pri čemu veće poteškoće pri usklađivanju obiteljskih i radnih obveza iskazuju Hrvatska i tranzicijske zemlje I u Hrvatskoj i u zemljama EU ispitanici znatno češće izjavljuju da posao nepovoljno utječe na obiteljski život nego obratno. Rodne razlike pri percepciji poteškoća u usklađivanju obiteljskih i radnih obveza nisu jasno izražene te u nekim zemljama muškarci, a u drugima žene češće ukazuju na takve poteškoće. Stoga i u nekim županijama središnje Hrvatske te sjevernog Jadrana muškarci češće nego žene smatraju da zbog vremena provedenog na poslu nisu u mogućnosti ispuniti obiteljske obveze. Hrvatska i tranzicijske zemlje značajno se razlikuju od zemalja EU15 u pogledu radnog vremena. S jedne strane, u Hrvatskoj i tranzicijskim zemljama neznatan udio ispitanika radi s nepunim radnim vremenom, a s druge strane, muškarci te nešto rjeđe žene češće rade preko 48 sati tjedno. Obzirom da problem usklađenosti obiteljskih i radnih obveza raste s količinom sati provedenih na poslu, veće poteškoće po tom pitanju upravo iskazuju Hrvatska i tranzicijske zemlje. Iako je to slučaj u zemljama EU, u Hrvatskoj zaposleni ispitanici s djecom mlađom od tri godine starosti, u odnosu na sve zaposlene ispitanike, ne pokazuju veću učestalost poteškoća u usklađivanju obiteljskih i radnih obveza. Ipak, unutar Hrvatske postoje značajne međužupanijske razlike pa se zaposleni ispitanici s djecom mlađom od tri godine u Sisačko-moslavačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji gotovo dva puta češće suočavaju s problemom usklađivanja obiteljskih i radnih obveza. Radno vrijeme je povezano i s nedostatkom vremena za druge aktivnosti pa su tako ispitanici koji izjavljuju da na poslu provode previše vremena nezadovoljniji količinom vremena koju posvećuju društvenom i obiteljskom životu te samima sebi. No, usporedimo li se s zemljama EU možemo vidjeti da je percepcija vremenskog ograničenja u Hrvatskoj ipak još uvijek nešto niža.

10.7. Zdravlje: subjektivna procjena zdravlja u Hrvatskoj i EU10 značajno je lošija nego u EU15, a pristup zdravstvenim uslugama također puno veći problem u RH i EU10 nego u EU15.

108

Zdravstveni status nesumnjivo je jedan od ključnih elemenata kvalitete života. Postoji evidentna razlika u samoprocjeni zdravlja i pristupu zdravstvenim uslugama između EU15 i s druge strane, EU10 i RH. U gotovo svim tranzicijskim zemljama građani imaju lošiju percepciju zdravlja nego građani u EU15. Hrvatska je u skupini zemalja koje imaju najveće razlike u samoprocjeni zdravlja između dohodovnih kvartila. Razlike po županijama korelirane su u određenoj mjeri s visinom kućanskog dohotka. Najviše građana ocjenjuje zdravlje lošim u Karlovačkoj i Krapinskozagorskoj županiji, a najmanje u Dubrovačko-neretvanskoj i Primorsko-goranskoj županiji. U Krapinsko-zagorskoj i Osječko-baranjskoj županiji nalazi se najveći broj osoba koje imaju dugotrajno oboljenje ili invaliditet. U Hrvatskoj, pristup zdravstvenim uslugama u znatno je većoj mjeri povezan s razinom dohotka nego u bilo kojoj članici EU. Najviše problema u pristupu zdravstvenim uslugama imaju građani u Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj i Virovitičko-podravskoj županiji, a najmanje u Istarskoj, Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Procjena kvalitete zdravstvenih usluga u Hrvatskoj slična je onoj u EU10, a značajno niža nego u EU15. Tek su u manjem broju zemalja EU (Bugarska, Slovačka, Poljska, Portugal, Grčka i Litva) ispitanici kvalitetu zdravstvenih usluga ocijenili lošijom ocjenom od građana Hrvatske. Ispitanici u Bjelovarsko-bilogorskoj i Zadarskoj županiji procjenjuju kvalitetu zdravstvenih usluga najlošijom, a najboljom ispitanici iz Ličko-senjske, Međimurske i Zagrebačke županije. Postoji visok stupanj nepovjerenja u hrvatski zdravstveni sustav – manje od polovine ispitanika ima malo ili nimalo povjerenja u sustav zdravstvenog osiguranja.

Poglavlje 9: Zaključci

10.8. Procjena osobnog blagostanja u Hrvatskoj značajno je povezana s razinom životnog standarda. Razina zadovoljstva stanovnika Hrvatske vlastitim životom nalazi se na ljestvici između zemalja skupine EU15 i EU10. Trećina građana Hrvatske zadovoljna je svojim ukupnim životom a polovina izjavljuje da se osjećaju sretnima. Procjena životnog zadovoljstva i osjećaj sreće kao i u ostalim tranzicijskim zemljama, sadašnjim članicama EU, najsnažnije je povezana s visinom dohotka i razinom dostignutog stupnja obrazovanja tako da su veće zadovoljstvo i sreću iskazali visoko obrazovani građani i oni s većim prihodima. Trećina građana Hrvatske nije zadovoljna svojim životnim standardom jer ima poteškoće u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba a petina procjenjuje svoje materijalno stanje lošijim od većine. Životno je zadovoljstvo niže i kod nezaposlenih, osoba s kroničnim bolestima ili invaliditetom, samaca, jednoroditeljskih obitelji i osoba starijih od 65 godina. Značajno odstupanje unutar Hrvatske pokazuje Bjelovarsko-bilogorska županija gdje je najmanji udio zadovoljnih i sretnih ispitanika, dok je u Splitsko-dalmatinskoj taj udio najveći. Općenito, u Hrvatskoj je najviše onih koji su zadovoljni svojim obiteljskim životom (58%) a nešto manje s društvenim (42%). Usprkos ekonomskim teškoćama, razina optimizma i očekivanja od budućnosti je u Hrvatskoj među najvišima u Europi. Udio potpuno optimističnih ispitanika bio je viši samo u skandinavskim zemljama i Cipru. Međutim, međužupanijske razlike su velike; kreću se od tri četvrtine optimističnih ispitanika u Gradu Zagrebu i Međimurskoj županiji do tek natpolovične većine u Karlovačkoj i Šibensko-kninskoj županiji.

10.9. Niska razina socijalnog kapitala i polarizirano društvo ukazuju na potrebu jačanja društvene solidarnosti i smanjenje napetosti između društvenih skupina. Iznenađujuće je visoka percepcija postojanja puno napetosti između različitih društvenih skupina u Hrvatskoj u odnosu na druge europske zemlje. Najviše su procijenjene vertikalne napetosti između bogatih i siromašnih te između uprave i radnika. Uz to, napetosti između muškaraca i žena kao i između starih i mladih su također prosječno više u Hrvatskoj nego u zemljama EU15 i EU10. Jedino je percepcija napetosti između različitih etničkih i rasnih skupina niža u Hrvatskoj i EU10 nego u zemljama EU15. S obzirom na nedavne međuetničke sukobe u Hrvatskoj, taj rezultat je vrlo pozitivan i ukazuje na vraćanje međusobnog povjerenja, dok u EU15, visoke razine napetosti ukazuju na neriješene probleme u socijalnom uključivanju i integraciji imigranata. Unutar Hrvatske, u Varaždinskoj županiji su percipirane najveće napetosti unutar svih društvenih skupina a u Bjelovarsko-bilogorskoj najmanje. Budući da visoka razina percipiranih napetosti ukazuje na moguća žarišta sukoba u društvu, u ovom slučaju regionalne razlike su manje zabrinjavajuće od sveukupne duboke polarizacije hrvatskog društva. Upitani vjeruju li da bi im javne službe pomogle kad bi to bilo potrebno, četvrtina građana Hrvatske izjavljuje da nema povjerenja niti u jedan od sljedećih javnih sustava: mirovinsko i zdravstveno osiguranje, socijalna skrb i sustav potpore i posredovanja za nezaposlene. Najveće je nepovjerenje iskazano prema sustavu zapošljavanja, čak dvije trećine ispitanika ima malo ili nimalo povjerenja u taj sustav. U odnosu na zemlje EU15, u Hrvatskoj je povjerenje u ljude također vrlo nisko a nešto malo niže je i od prosjeka EU10. Većina je građana nepovjerljiva prema dobrim namjerama svojih sugrađana i sklonija oprezu u odnosu s ljudima. U svega pet županija, postoji više onih koji su skloniji vjerovati ljudima nego što ima skeptika. Kad visoko nepovjerenje u ljude i javne institucije povežemo s iskazanim osjećajem dezorjentiranosti i marginaliziranosti kao i nepovjerenjem u društvenu pravdu (većina smatra da se pri osobnom napredovanju moraju činiti moralno neprihvatljive stvari), subjektivni pokazatelji ukazuju na potrebu intenzivnog jačanja socijalne kohezije i socijalnog kapitala.

109

Poglavlje 10: Zaključci

Pokazatelj Medijan mjesečnog ekvivalentnog kućanskog dohotka

Prosječna razina materijalne deprivacije

Dva i više stambenih problema

Udio kućanstava u kojima niti jedna osoba radno sposobne dobi nije zaposlena

Udio ispitanika koji je sudjelovao na nekom tečaju ili programu osposobljavanja u protekloj godini

Zadovoljstvo obiteljskim životom

110

Poteškoće u ispunjavanju obiteljskih obveza zbog vremena provedenog na poslu

Udio ispitanika koji svoje zdravlje ocjenjuju lošim

Pet županija s najvišom kvalitetom života prema odabranom pokazatelju

Pet županija s najnižom kvalitetom života prema odabranom pokazatelju

Istarska

Bjelovarsko-bilogorska

Grad Zagreb

Virovitičko-podravska

Primorsko-goranska

Požeško-slavonska

Zagrebačka

Vukovarsko-srijemska

Međimurska

Brodsko-posavska

Zagrebačka

Bjelovarsko-bilogorska

Grad Zagreb

Brodsko-posavska

Istarska

Šibensko-kninska

Primorsko-goranska

Ličko-senjska

Splitsko-dalmatinska

Karlovačka

Istarska

Brodsko-posavska

Primorsko-goranska

Karlovačka

Zagrebačka

Bjelovarsko-bilogorska

Krapinsko-zagorska

Šibensko-kninska

Međimurska/Grad Zagreb

Virovitičko-podravska

Primorsko-goranska

Vukovarsko-srijemska

Varaždinska

Brodsko-posavska

Istarska

Osječko-baranjska

Međimurska

Požeško-slavonska

Koprivničko- križevačka

Virovitičko-podravska

Grad Zagreb

Koprivničko-križevačka

Dubrovačko-neretvanska

Krapinsko-zagorska

Splitsko-dalmatinska

Karlovačka

Zadarska

Istarska

Virovitičko-podravska

Međimurska

Splitsko-dalmatinska

Bjelovarsko-bilogorska

Grad Zagreb

Krapinsko-zagorska

Sisačko-moslavačka

Ličko-senjska

Koprivničko-križevačka

Šibensko-kninska

Osječko-baranjska

Virovitičko-podravska

Varaždinska

Grad Zagreb

Vukovarsko-srijemska

Šibensko-kninska

Požeško-slavonska

Splitsko-dalmatinska

Zadarska

Krapinsko-zagorska

Koprivničko-križevačka

Dubrovačko-neretvanska

Karlovačka

Primorsko-goranska

Krapinsko-zagorska

Vukovarsko-srijemska

Bjelovarsko-bilogorska

Grad Zagreb

Brodsko-posavska

Varaždinska

Virovitičko-podravska

Poglavlje 9: Zaključci

Pokazatelj

Pet županija s najvišom kvalitetom života prema odabranom pokazatelju

Pet županija s najnižom kvalitetom života prema odabranom pokazatelju

Splitsko-dalmatinska

Bjelovarsko-bilogorska

Istarska

Osječko-baranjska

Grad Zagreb

Karlovačka

Životno zadovoljstvo i sreća

Optimizam prema budućnosti

Napetosti između bogatih i siromašnih

Osjećaj otuđenosti

Primorsko-goranska

Požeško-slavonska

Dubrovačko-neretvanska

Krapinsko-zagorska

Grad Zagreb

Karlovačka

Međimurska

Šibensko-kninska

Zadarska

Vukovarsko-srijemska

Krapinsko-zagorska

Virovitičko-podravska

Dubrovačko-neretvanska

Bjelovarsko-bilogorska

Istarska

Koprivničko-križevačka

Bjelovarsko-bilogorska

Međimurska

Šibensko-kninska

Požeško-slavonska

Zagrebačka

Varaždinska

Grad Zagreb

Osječko-baranjska

Splitsko-dalmatinska

Vukovarsko-srijemska

Grad Zagreb

Brodsko-posavska

Krapinsko-zagorska

Međimurska

Primorsko-goranska

Požeško-slavonska

Istarska

Koprivničko-križevačka

Županije koje se najučestalije pojavljuju u skupini s najboljim rezultatima: 11/12 - Grad Zagreb 7/12 – Istarska i Primorsko-goranska županija 6/12 - Splitsko-dalmatinska županija

Županije koje se najučestalije pojavljuju u skupini s lošijim rezultatima: 7/12 - Bjelovarsko-bilogorska županija 6/12 – Brodsko-posavska, Karlovačka, Požeško-slavonska i Virovitičko-podravska županija

111

Poglavlje 10: Zaključci

10.10. Preporuke - Održati visoke stope ekonomskog rasta (uključujući brže stvaranje novih radnih mjesta) kako bi se smanjio dohodovni jaz između RH i zemalja EU. - Razvijati lokalnu infrastrukturu i koristiti lokalne komparativne prednosti u RH radi ublažavanja regionalnih dohodovnih nejednakosti i razlika u životnom standardu. - Ubrzati i povećati ulaganja u razvoj kanalizacijske infrastrukture i mreže za prijenos električne energije u središnjim i istočnim dijelovima Hrvatske te u nekim južnojadranskim županijama, o čemu značajno ovisi stambeni i životni standard. - Više napora usmjeriti na stvaranje kvalitetnijih poslova (s boljim zaradama, uvjetima rada i napredovanja). - Nastaviti reformu formalnog obrazovanja i unaprijediti cjeloživotno učenje kroz veću ponudu tečajeva i programa osposobljavanja, posebice u manjim mjestima. - Reforme zdravstvene skrbi ne smiju pogoršati položaj najsiromašnijih, što znači da svi građani trebaju imati jednak pristup zdravstvenim uslugama, sukladno namjerama Nacionalne strategije razvitka zdravstva. - Izražene regionalne razlike u samoprocjeni zdravlja i percepcije nejednakog pristupa zdravstvenim uslugama treba ozbiljnije uzimati u obzir prilikom oblikovanja i provedbe zdravstvenih reformi. - Radi pomirenja radnih i obiteljskih obveza proširiti broj radnih mjesta s fleksibilnim ili skraćenim radnim vremenom. - Proširiti ponudu institucionalnih usluga za djecu predškolske i školske dobi te uskladiti radno vrijeme obrazovnih i predškolskih ustanova s profesionalnim obvezama roditelja/skrbnika. - Stvarati društveno ozračje pogodno za jačanje povjerenja i socijalnog kapitala kroz povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava i državne uprave, kroz suprotstavljanje štetnom oportunizmu i korupciji.

112

2.dio

KVALITETA ŽIVOTA OSOBA STARIJE DOBI

1. Uvod

1. Uvod 1.1. Demografsko starenje i promjene u obiteljskim oblicima Nepovoljni demografski procesi u Hrvatskoj traju već duže vrijeme (Gelo, Akrap i Čipin, 2005.). Hrvatska je, kao i sve europske zemlje, suočena s izazovom starenja stanovništva. Demografsko starenje rezultat je, prije svega, smanjenog fertiliteta i produžavanja životnoga vijeka (smanjene smrtnosti). Udio populacije starije od 64 godine u Hrvatskoj porastao je s 11,8% u 1991. na 15,7% u 2001. i predviđa se da će 2050. iznositi oko 26% (Grizelj, 2005.). Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, udio starijih muškaraca u ukupnoj populaciji muškaraca iznosio je 12,4%, a udio starijih žena u ukupnoj populaciji žena 18,6%. Kada se uspoređuje brojnost starije populacije u Hrvatskoj i zemljama EU (slika1), razvidno je da među 5 zemalja s najvećim udjelima starijeg stanovništva prevladavaju mediteranske zemlje, da se Hrvatska nalazi među 10 zemalja s najvećim udjelom starijeg stanovništva i da Hrvatska ima veći udio starije populacije od bilo koje članice EU10 (uglavnom bivše socijalističke zemlje koje su pristupile EU u 2004. godini).

12,9

16,2 11,3

12,1

13,4

13,8

14,2

14,6

13,6

12,1

11,4

12,0

13,9

14,0

14,8

15,0

15,4

15,5

15,7

16,2

16,7

16,0

16,7

18,0

17,3

17,9

20,0

17,3

Slika 1. Udio (%) populacije starije od 64 godine (65+) u ukupnom stanovništvu Hrvatske i zemalja EU*

10,0 8,0 6,0 4,0 2,0

Ita

lij a Gr čk Šv a ed sk a Be Šp lgij an a jo Nj lska em a Fr čka an cu s Hr k a va ts k Au a st ri V. Br ja ita n Po ija rtu g Es al to ni ja La tv ij Da a ns ka Fin s k M ađ a Lu ars ks k em a bu rg Sl ov en ija Ni Češ k zo ze a m sk a Lit va M al ta Po ljs k a Sl ov ač ka Ci pa r EU 15 EU 10

0,0

* Podaci za zemlje EU odnose se na 2000., a za Hrvatsku na 2001. Izvor: za Hrvatsku: Državni zavod za statistiku (DZS); za zemlje EU: Eurostat.

Teritorijalna distribucija starijeg stanovništva u Hrvatskoj (slika 2) pokazuje da tri županije odskaču od ostalih po udjelu osoba starijih od 64 godine: Ličko-senjska, Karlovačka i Šibensko-kninska. Iza njih slijede Sisačkomoslavačka i Bjelovarsko-bilogorska županija. Treba istaći da su sve ove županije bile (u manjoj ili većoj mjeri) direktno zahvaćene ratnim događanjima, što je sigurno utjecalo na dobnu strukturu stanovništva (veći broj poginulog mladog stanovništva, raseljavanje, povratak pretežito starijih izbjeglica ili prognanika).

115

1. Uvod

Slika 2. Udio (%) starije populacije (65 i više godina) po županijama 25

22,7 19,9

20 16,5

19,5

18,1 13,9

15,2

16,5

17,3

16,2

16,1

15,8

15,1

15,7

14,9

14,4

15,6 13,3

15,9 13,6

14,9

15,6

10 5

Za Kr gr ap eb in ač sk ka oSi za sa go čk ors m ka os la va čk Ka a r lo va Ko č Va ka pr ra iv žd ni č i n k Bj sk oel a kr ov iže ar va sk čk oPr bi a im lo go or sk rs ka ogo ra ns Lič Vi ka ko ro vi s ti č en ko jsk -p a Po od že ra šk vs oka sla Br vo od n sk sk oa po sa vs ka Za Os da je čk rs oka ba Ši r be an jsk ns Vu ko a ko -k va ni rs n sk ko Sp a -sr lit ije sk m osk da a lm at Du i n br sk ov a ač Ist ko ar -n sk er a et va n s M ka eđ im ur sk Gr a ad Za gr eb Hr va ts ka

Izvor: Državni zavod za statistiku

S druge strane, dogodile su se i događaju se velike promjene u obiteljskim strukturama i oblicima (Jones, Tepperman i Wilson, 1995.; Puljiz i Bouillet, 2003.). Iako obitelj i dalje ostaje vrlo visoko na vrijednosnoj ljestvici, slabi tradicionalna obiteljska solidarnost i dolazi do diverzifikacije obiteljskih oblika. Nestala je tradicionalna proširena obitelj koja je bila stožerni čimbenik pružanja materijalne ili druge podrške svojim članovima. Sve je više „atipičnih“ obitelji, samačkih kućanstava, kohabitativnih zajednica itd. U Hrvatskoj i drugim zemljama raste broj jednoroditeljskih obitelji i samačkih kućanstava, koji su rizični s aspekta siromaštva. Osim toga, velik broj razvoda i neatraktivnost braka doprinose obiteljskoj nestabilnosti.

116

Demografski procesi i promjene u obitelji značajno utječu na položaj starije populacije (Švob, 1995.; Brčić, 1995.). Zbog povećanja udjela osoba starije dobi raste indeks ovisnosti (povećava se broj starijih osoba koje ovise o radno aktivnom kontingentu stanovništva), povećavaju se socijalni troškovi starije populacije, javljaju se novi socijalni rizici (Taylor-Gooby, 2004.) povezani sa starošću (raste broj starijih osoba koje dugoročno trebaju intenzivniju medicinsku i društvenu skrb). Isto tako, promjene u obitelji i zapošljavanje žena imali su dalekosežne posljedice s aspekta položaja starijeg stanovništva. Starije osobe većinom ne žive u istom kućanstvu s vlastitom djecom i nerijetko žive prostorno udaljeni jedni od drugih. Zapošljavanje žena je, prije svega, utjecalo na reorganizaciju skrbi za starije osobe. Zbog obveza zaposlenih žena na tržištu rada, različite društvene institucije (državne i nedržavne) prisiljene su preuzimati dio skrbi za stariju populaciju, iako žene u Hrvatskoj i EU i dalje obavljaju najveći dio poslova vezanih za skrb o djeci ili nemoćnim starijim osobama (Taylor-Gooby, 2004.). Pored toga, smanjuju se ekonomske mogućnosti djece i mlađih članova obitelji (zbog siromaštva i nezaposlenosti) da pomognu ili skrbe o svojim starijim članovima. Naravno, obiteljske promjene imaju psiholoških i drugih posljedica po život starije populacije (npr. osamljenost i društvena izolacija) (Moody, 1998.; Morgan i Kunkel, 1998.; Despot Lučanin, 2003.; Defilipis i Havelka, 1984.).

1. Uvod

1.2. Ciljevi studije i uzorak Glavna je namjera ove studije bila ispitati i analizirati ključna područja kvalitete života, odnosno životnog standarda starije populacije u Republici Hrvatskoj te temeljem dobivenih rezultata ukazati na moguće načine ublažavanja ili eliminiranja deprivacije među starijom populacijom. Sljedeća su područja smatrana najvažnijima za kvalitetu života starijih osoba: -

ekonomske prilike,

stanovanje,

obiteljska struktura i odnosi,

radna aktivnost i kontakti s tržištem rada,

zdravlje,

subjektivna percepcija blagostanja i

uključenost u društveni život.

Različiti indikatori kvalitete života analizirani su u komparativnoj perspektivi, tj. uspoređivani su pokazatelji kvalitete života u Hrvatskoj s onima u grupacijama zemalja EU ili pojedinim zemljama. Stoga su radi usporedbe zemlje EU (bez Bugarske i Rumunjske) svrstane u dvije skupine: 1) prvu skupinu čine tzv. stare članice EU (EU15): Austrija, Njemačka, Italija, Nizozemska, Velika Britanija, Švedska, Finska, Danska, Luksemburg, Belgija, Španjolska, Grčka, Portugal, Irska i Francuska, koje su se pridružile Uniji prije 2004., 2) drugu čine „nove“ članice (EU10): Malta, Cipar, Slovenija, Češka Republika, Slovačka, Mađarska, Poljska, Litva, Latvija i Estonija, koje su se pridružile EU u svibnju 2004. (uglavnom se radi o bivšim socijalističkim i tranzicijskim zemljama).

Osim toga, kvaliteta života starije populacije unutar Hrvatske analizirana je s obzirom na nekoliko sociodemografskih obilježja: spol, dob, tip kućanstva, razina urbanizacije i regionalna pripadnost. Prema razini urbanizacije, naselja su podijeljena na urbana i ruralna. U Hrvatskoj nismo imali procjene samih ispitanika o razini urbanizacije njihovih naselja, već je korišten statistički kriterij, prema kojem su naselja smatrana urbanima ako imaju 10.000 i više stanovnika, a ruralnima ako imaju ispod 10.000 stanovnika. S obzirom da smo sva naselja ispod 10.000 svrstali u ruralna bez obzira na druge kriterije (udio poljoprivrednog stanovništva), podcijenjen je udio urbanoga stanovništva (usp. Nejašmić, 2005.). Umjesto županija (čiji je broj prilično velik i otežava usporedbe), uglavnom smo koristili analitičke regije, jer Hrvatska još uvijek nema službenih regija. Tako je formirano 6 analitičkih regija, koje se sastoje od više županija (tablica 1). Tablica 1. Analitičke regije u Hrvatskoj

Regija

Županije

Južni Jadran

Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska

Sjeverni Jadran

Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Istarska

Središnja Hrvatska

Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Bjelovarsko-bilogorska,

Zagrebačka regija

Grad Zagreb, Zagrebačka županija

Sjeverna Hrvatska

Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Međimurska

Istočna Hrvatska

Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska

117

1. Uvod

S obzirom da je EQLS istraživanje provedeno na reprezentativnom uzorku osoba starih 18 i više godina, mi smo za potrebe ove studije iz uzorka izlučili ispitanike starije od 64 godine. U zemljama EU uzorak starijih ispitanika iznosio je oko 200, osim u Sloveniji, Malti, Cipru, Estoniji i Luksemburgu (oko 100) te Slovačkoj, Irskoj i Poljskoj (oko 150). S obzirom da smo Hrvatsku uspoređivali uglavnom s dvije grupacije zemalja EU (EU15 i EU10), spomenimo da je uzorak starijih osoba u EU15 imao 3074 ispitanika, a u EU10 1414 ispitanika. U Hrvatskoj je ukupni uzorak i uzorak starijih osoba bio puno veći, jer se željelo da uzorak bude reprezentativan na razini županija. Tako je u hrvatskom uzorku starijih osoba bio 1661 ispitanik.

118

2. Ekonomska i financijska situacija

2. Ekonomska i financijska situacija 2.1. Prihodi i rizik od siromaštva Ekonomska situacija pojedinca ili kućanstva može se mjeriti preko različitih financijskih i nefinancijskih pokazatelja. Mi ćemo analizu materijalnog blagostanja kućanstava starijih osoba započeti uvidom u njihove mjesečne prihode. Više od 73% kućanstava u kojima žive starije osobe imaju mjesečne prihode ispod 5.000 kuna, a 43,5% ispod 2.000 kuna. Prosječni mjesečni prihod po članu kućanstva nešto je niži od 1.490 kuna. No da bi se uspoređivalo blagostanje kućanstava različitog sastava, potrebno je kućanski dohodak pretvoriti u tzv. ekvivalentni dohodak.1 Na taj se način svakom članu kućanstva pripisuje isti ekvivalentni dohodak, uzimajući u obzir različite potrebe članova obitelji i zajedničku kućansku potrošnju. Kada se uspoređuje mjesečni ekvivalentni dohodak različitih dobnih skupina, onda je očigledno da starije osobe raspolažu najmanjim dohotkom, a osobe u kasnoj mladosti i ranoj zrelosti raspolažu najvećim dohotkom (što se može objasniti povoljnim statusom tih osoba na tržištu rada) (slika 3). Medijan ekvivalentnog kućanskog dohotka starijih osoba u Hrvatskoj niži je od 20-40% od medijana ekvivalentnog dohotka drugih dobnih skupina i ispod je granice apsolutnog siromaštva, koja je 2004. godine iznosila 1.845 kuna mjesečno (World Bank, 2006.). Izgleda da distribucija raspoloživih mjesečnih primanja dobnih skupina u Hrvatskoj ima neke specifičnosti u odnosu na distribuciju u zemljama EU15 (Quality of Life in Europe, 2004.). U svim zemljama EU prosječni mjesečni dohodak značajno pada nakon umirovljenja, što znači da primanja starijih osoba uvelike ovise o karakteristikama mirovinskih sustava tih zemalja. U većini zemalja EU15 najmlađa dobna skupina (18-24) ima i najmanji prosječni dohodak, a najvećim dohotkom raspolažu osobe u dobi 25-34 te u dobi 50-64 godine. U okviru ove skupine zemalja, starije osobe u Nizozemskoj, Švedskoj, Francuskoj, Austriji i Njemačkoj raspolažu većim ekvivalentnim kućanskim dohotkom nego osobe iz najmlađe dobne skupine. Nasuprot tome, u Hrvatskoj i svim zemljama EU10 (izuzev Poljske) najmlađi nisu u najnepovoljnijem položaju, već su to starije osobe (iznad 64 godine). Poljska je jedina zemlja EU u kojoj je ekvivalentni kućanski dohodak starijih osoba viši od ekvivalentnog dohotka ostalih dobnih skupina. U Hrvatskoj su najmlađi po visini raspoloživog mjesečnog dohotka odmah iza skupine od 25-34 godine, koja ima najviše prihode. Slika 3. Medijan mjesečnog ekvivalentnog kućanskog dohotka u RH, prema dobnim grupama (kn) 2750

3000 2500

2333

2321

2200

2143

2000

1667

119

1500 1000 500 0

18-24

25-34

35-49

50-64

65+

Kod izračuna ekvivalentnog dohotka korištena je modificirana OECD-ova ljestvica (prvi odrasli u kućanstvu=1, ostali odrasli=0,5, djeca ispod 15 godina=0,3). To znači da se dohodak po članu kućanstva ne dobiva tako da se ukupni neto dohodak podijeli s brojem članova kućanstva, već s “ekvivalentnim brojem članova kućanstva”. Npr. ako ukupni dohodak kućanstva u kojem živi bračni par i dvoje djece iznosi 2000 kn, ekvivalenti dohodak po članu kućanstva ne bi iznosio 500 kn (2000÷4), već 952,38 kn (2000÷2,1).

2. Ekonomska i financijska situacija

Slika 4. Medijan mjesečnog ekvivalentnog kućanskog dohotka starije populacije u RH po županijama (kn) 3500 3000

3000

1167

1651

1667 1250

1250

1239

1250 750

1250

1213

910

500

1250

1184

1000

1667

1800

1500

1750

2000

1750

2305

2500

Za Kr gr ap eb in ač sk ka oSi za sa go čk ors m ka os la va čk Ka a rlo va Ko č Va ka pr ra iv žd ni č i n ko Bj sk el -k a ov riž ar e va sk čk oPr bi a im lo go or sk rs ka ogo ra ns Lič Vi ka ko ro vi s tič en ko jsk -p a Po od že ra šk vs oka sla Br vo od n sk sk oa po sa vs ka Za Os da je čk rs oka ba Ši r be an jsk ns Vu ko a ko -k va ni rs ns k ka Sp osr lit ije sk m osk da a lm at Du i n br sk ov a ač Ist ko ar -n sk er a et va n s M ka eđ im ur sk Gr a ad Za gr eb

Starije osobe koje žive u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj imaju najniži ekvivalentni dohodak, a time i najveći rizik siromaštva. Vidimo iz slike 4 da je medijan ekvivalentnog mjesečnog dohotka starijih osoba u Virovitičko-podravskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji značajno niži od medijana ekvivalentnog dohotka drugih županija. Najviši ekvivalentni dohodak imaju starije osobe koje žive u Zagrebačkoj te Sjevernojadranskoj regiji. Isto tako, financijske prilike starijih osoba u ruralnim područjima bitno su lošije nego one starijih osoba u urbanim područjima (slika 5). Medijan ekvivalentnog kućanskog dohotka starijih osoba u ruralnim područjima niži je za oko 45% od medijana ekvivalentnog dohotka u urbanim područjima. Kada se analizira ekvivalentni dohodak prema tipu kućanstva (slika 5), u najlošijoj su situaciji one starije osobe koje žive samački (ta je situacija još nepovoljnija ako se radi o starijim ženama). Evidentno je da je medijan ekvivalentnog dohotka veći u onim kućanstvima u kojima starije osobe žive s djecom odnosno unucima, bez obzira žive li s partnerom.

Slika 5. Medijan kućanskog ekvivalentnog dohotka starijih osoba u RH, prema tipovima kućanstava i razini urbanizacije (kn) 2500

2250

2000 1500

1667

1766

1800

1667

1250

1000

120

500 0 Samac

Par

Par + djeca/unuci

Starija osoba + djeca/unuci

Starija osoba + srodnici i/ili nesrodnici

Ruralna područja

Urbana područja

Napomena: „Par“ obuhvaća sve parove bez djece, koji žive sami ili sa srodnicima/nesrodnicima. Isto tako, „par+djeca/unuci“ i „starija osoba+djeca/unuci“ kao tipovi kućanstava mogu uključivati srodnike ili nesrodnike.

2. Ekonomska i financijska situacija

Imajući na umu podatke o mjesečnim prihodima starijih osoba i drugih dobnih skupina, nije iznenađujuće da je relativni rizik siromaštva značajno veći među starijom populacijom nego u drugim dobnim grupama. Još je Rowntree krajem 19. stoljeća uočio da stope siromaštva variraju ovisno o dobi i da odnos između dobi i rizika siromaštva ima oblik krivulje u obliku dvostrukog slova U. Međutim, nakon Drugoga svjetskog rata dogodile su se značajne promjene u dobnoj distribuciji siromaštva, na što je utjecala izgradnja socijalne države i ekspanzija socijalnih programa. Tako su stope siromaštva u skandinavskim zemljama tijekom 1990-ih bile identične (niske) za sve dobne grupe osim za mlade, čiji je rizik siromaštva bio iznad prosjeka (Šućur, 2001.). Vidimo da u Hrvatskoj krivulja koja predstavlja odnos između dobi i rizika siromaštva ima oblik slova U kojem nedostaje lijevi krak (slika 6). Rizik siromaštva raste značajnije tek iza 50. godine i on je značajno veći od hrvatskog prosjeka među populacijom starijom od 64 godine.

Slika 6. Relativni rizik siromaštva* u RH prema dobi (linija siromaštva=60% medijana nacionalnog dohotka; modificirana OECD ljestvica)

2,0

1,7

1,5

1,2

1,0

prosjek

0,8

0,5

15-24

25-34

0,5

0,8

0 -14

35-49

50-64

65+

* Relativni rizik siromaštva predstavlja omjer između stope siromaštva određene (dobne) skupine i opće stope siromaštva koja se odnosi na cijelo društvo. Kada je rizik siromaštva veći od 1, to znači da određena skupina ima natprosječan rizik siromaštva, a ukoliko je manji od 1, onda govorimo o ispodprosječnom riziku siromaštva. Npr. ako rizik siromaštva neke skupine iznosi 1,7, to znači da ta skupina ima 70% veći rizik siromaštva nego ukupna populacija.

121

2. Ekonomska i financijska situacija

2.2. Proizvodnja hrane za vlastitu potrošnju Starija se populacija češće suočava s problemom neadekvatne zadovoljenosti prehrambenih potreba. Vidimo iz slike 7 da više od 18% kućanstava starijih osoba u Hrvatskoj nije imalo dovoljno novca za kupovinu hrane (gotovo 3 puta više nego među kućanstvima najmlađe dobne grupe). Možemo pretpostaviti da popriličan broj starih osoba nije u mogućnosti priuštiti sebi ishranu u skladu sa svojim preferencijama ili čak minimalnim prehrambenim standardima. Ponovno se Hrvatska razlikuje od zemalja EU. U Hrvatskoj postoji linearni odnos između prehrambene oskudice i dobi: što je skupina starija, to se češće susreće s nedostatkom sredstava potrebnih za kupovinu hrane. Manjak novca za kupovinu hrane češće je problem najmlađe dobne skupine u EU15 (među ostalim grupama nema većih razlika). Jedino je u svim mediteranskim zemljama (Grčka, Italija, Španjolska i Portugal) veći udio starijih nego mlađih osoba kojima je nedostajalo novca za kupovinu hrane. U zemljama EU10 sa spomenutim problemom suočavaju se najviše kućanstva osoba u zreloj dobi, a nema značajnijih razlika među ostalim dobnim kategorijama. Od svih 25 zemalja EU, jedino je u Litvi i Latviji veći postotak starijih osoba koje nisu imale dovoljno novca za kupovinu hrane nego u Hrvatskoj.

Slika 7. Kućanstva kojima je nedostajalo novca za kupovinu hrane, prema dobnim grupama (%)

20 16 15 10

18,5

16,9 15

14,5

10 8

7,5

6,5

5 0

18-24

25-34 RH

122

35-49 EU15

50-64

65+

EU10

Gotovo polovica (oko 47%) kućanstava starijih osoba u Hrvatskoj proizvode hranu (na vlastitom ili iznajmljenom zemljištu) kako bi mogla lakše podmiriti prehrambene potrebe. Oko 14% kućanstava starijih osoba zadovoljava polovicu ili više svojih potreba za hranom kroz vlastitu proizvodnju, što je podjednako kao u Litvi i više nego u bilo kojoj drugoj zemlji EU (taj je postotak u zemljama EU15 1%, a u EU10 8%). Općenito, kućanstva svih dobnih skupina u Hrvatskoj češće proizvode hranu za vlastite potrebe nego kućanstva u EU. Posve je jasno da se proizvodnjom hrane za vlastite potrebe više bave starije osobe koje žive u ruralnim (62%) nego u urbanim područjima (17%). No postavlja se pitanje: proizvode li kućanstva sama hranu iz nužde (jer nemaju novca da ju kupe na tržištu) ili preferiraju potrošnju prehrambenih namirnica iz vlastite proizvodnje? Ukoliko usporedimo kućanstva starijih osoba koja su imala dovoljno novca za hranu s onima kojima je nedostajalo novca za kupovinu hrane, onda gotovo isti broj i jednih i drugih proizvodi hranu za svoje potrebe. Isto tako, ako usporedimo proizvodnju hrane za vlastite potrebe po dohodovnim kvartilima, onda se može zaključiti da oba faktora (financijska oskudica i preferencije) imaju određenog utjecaja (u donjem dohodovnom kvartilu oko 61% kućanstava starijih osoba proizvodi hranu za sebe u odnosu na oko 39% kućanstava u trećem i 35% u četvrtom kvartilu). Ukoliko se analiziraju razlike među regijama, valja primijetiti da je u Sjevernoj Hrvatskoj najveći broj starijih osoba koje na ovaj način podmiruju dio svojih prehrambenih potreba (u spomenutoj regiji 78% kućanstava starijih osoba proizvodi hranu za svoje potrebe, a oko 30% podmiruje polovicu ili više svojih prehrambenih potreba iz

2. Ekonomska i financijska situacija

vlastite proizvodnje). U Istočnoj Hrvatskoj također oko 66% kućanstava starijih osoba podmiruje dio svojih prehrambenih potreba vlastitom proizvodnjom (slika 8). Najrjeđe se proizvodnjom hrane za vlastite potrebe bave kućanstva starijih osoba iz Zagrebačke i sjevernojadranske regije. Kada se razmatra proizvodnja hrane za osobnu potrošnju s obzirom na tip kućanstva, najčešće hranu za vlastite potrebe proizvode kućanstva u kojima živi starija osoba sa srodnicima i/ili nesrodnicima, a bez partnera i djece (66,7%). Općenito, hranu češće proizvode kućanstva u kojima živi veći broj osoba. Tako, tek 40% starijih osoba koje žive samački dio svojih prehrambenih potreba zadovoljavaju vlastitom proizvodnjom. To je zasigurno povezano sa zdravstvenim statusom i dobi tih osoba. Naime, oko 49% osoba koje žive samačkim životom starije je od 75 godina, a 28% njih ima preko 80 godina.

Slika 8. Proizvodnja hrane za vlastite potrebe u RH, prema tipu kućanstva i regijama (samo kućanstva starijih osoba) (%)

90 80 70 60 50 40 30 20 10 0

78 66,7 52,7

49,7

51,6

65,7

59,2 46,2 30,8

RH na Ist oč

na ev er Sj

ka ač Za

gr eb

re gi ja

RH ja išn Sr ed

Ja dr an ni av er Sj

Ju žn iJ ad ra n

un a/ ec dj +

Pa r

i dj ja o ec so a/ ba sr un + od uc ni St i ci ar i/i ija li n o s es o ro ba dn + ici

Pa r

17,1

2.3. Pokazatelji deprivacije Financijska primanja (dohoci) nisu jedini indikator ekonomskog položaja. Potrebno je uzeti u obzir i druge, neposredne pokazatelje životnog standarda, koji se odnose na posjedovanje određenih materijalnih dobara ili na sudjelovanje u aktivnostima koje su uobičajene u određenom društvu (pokazatelji deprivacije). Najčešće postoji povezanost između financijskih primanja i pokazatelja depriviranosti, iako to ovisi o izboru pokazatelja deprivacije. Radi usporedbe sa zemljama EU, deprivaciju ćemo mjeriti preko šest pokazatelja koji se tiču stambenog standarda (mogućnost održanja stana toplim i zamjena dotrajalog namještaja), prehrane (konzumiranje mesa/ ribe svaki drugi dan ako želi), odijevanja (mogućnost kupnje nove umjesto stare odjeće), dokolice (provođenje plaćenog tjednog odmora izvan kuće jednom godišnje) i socijalnih veza (pozivanje prijatelja/rodbine na piće/obrok barem jednom mjesečno). Od ispitanika se tražilo da odgovore posjeduju li svaki od ponuđenih šest pokazatelja, a ako ne posjeduju, je li to zato što si to ne mogu priuštiti ili ne žele. Ovime se željelo razlučiti one ispitanike koji su se svojevoljno odrekli određenih potrepština ili aktivnosti od onih koje je na to prisilila oskudica financijskih sredstava. Naposljetku je konstruiran agregatni indeks deprivacije ovisno o broju pokazatelja deprivacije. U ovom je slučaju jednaka težina pripisana svakom pokazatelju deprivacije.

123

2. Ekonomska i financijska situacija

Slika 9. Prosječna razina deprivacije* 2,7

65+

2,9 0,8 2

50-64

2,6 0,7 1,5

35-49

2,3 0,7

1,1

25-34

1,9

EU10

0,7 0,9

18-24

EU15

1,8 0,8

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

*Prosječan broj pokazatelja koje si ispitanici ne mogu priuštiti na listi od 6 pokazatelja životnog standarda: 1) održati kuću/stan odgovarajuće toplim, 2) platiti jednotjedni godišnji odmor izvan kuće, 3) zamijeniti bilo koji istrošeni namještaj, 4) imati obrok s mesom ili ribom svaki drugi dan ako želi, 5) kupiti novu umjesto rabljene odjeće, 6) pozvati prijatelje ili obitelj na obrok/piće barem jednom mjesečno.

Kada se analizira indeks deprivacije s obzirom na dobne grupe, onda se Hrvatska razlikuje kako od starih tako i od novih zemalja EU. Zapravo, Hrvatska se nalazi negdje između starih i novih zemalja EU (slika 9). U zemljama EU15 nema značajnije razlike u razini deprivacije između dobnih skupina (u prosjeku, građani zemalja EU15 ne mogu si priuštiti manje od jednog od šest mogućih pokazatelja životnog standarda). Iznimka su mediteranske zemlje (Grčka, Portugal i Španjolska), u kojima je prosječna razina deprivacije starije populacije znatno veća (2-4 puta) od prosjeka za EU15 te u kojima starija populacija ima znatno lošiji životni standard nego mladi ili druge dobne skupine. Primjetno je da u Hrvatskoj i zemljama EU10 razina deprivacije raste s dobi (ona je najveća u najstarijoj dobnoj skupini, a najmanja u najmlađoj dobnoj grupi). Višu razinu depriviranosti od starijih osoba u Hrvatskoj imaju starije osobe u baltičkim zemljama, Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Portugalu. No, Hrvatska se razlikuje od zemalja EU15 ili EU10 po tome što ima najveći jaz između pokazatelja deprivacije najmlađe i najstarije dobne skupine (taj je omjer u Hrvatskoj 1:3, u EU10 1:1,6, dok su u zemljama EU15 stope deprivacije posve identične). Sličan jaz između razine deprivacije najmlađe i najstarije skupine nalazimo jedino na Cipru (1:3), u Španjolskoj (1:3), Grčkoj (1:2,5) i Portugalu (1:2,7). Dok si kućanstva starijih osoba u Hrvatskoj mogu priuštiti u prosjeku 3,3 od mogućih šest pokazatelja, kućanstvima u kojima žive pripadnici najmlađe dobne grupe dostupno je 5,1 pokazatelja (od mogućih šest). Razina deprivacije najmlađe dobne grupe u Hrvatskoj tek je za 0,1 veća od razine deprivacije te grupe u EU15.

Slika 10. Prosječna razina deprivacije* starije populacije u RH po županijama (prosjeci)* 4,1 3,5

3,4

3,6

3,4 3,1

2,9 2,5 2,1

2,1

2,3

3,2

3,4

3,6 3,0

2,8 2,4

2,5

2,4

2,6 1,6

Za Kr gr ap eb in ač sk ka oSi za sa go čk ors m ka os la va čk Ka a r lo v ač Ko Va ka pr ra iv žd ni č in ko Bj sk el -k a ov riž ar e va sk čk oPr bi a im lo go or sk rs ka ogo ra n Lič sk Vi ko a ro vi -se tič nj ko sk -p a Po od že ra šk vs oka sla Br vo od ns sk ka opo sa vs ka Za Os da je čk rs oka ba Ši ra be n jsk ns Vu ko a ko -k va n in rs sk ko Sp a -sr lit ije sk m os da ka lm at Du i ns br ka ov ač I s ko ta rs -n ka er et va n sk M eđ a im ur sk Gr a ad Za gr eb

124

4,5 4,0 3,5 3,0 2,5 2,0 1,5 1,0 0,5 0

*Isto kao u slici 9.

2. Ekonomska i financijska situacija

Analiza indeksa deprivacije po županijama (slika 10) pokazuje da starije osobe iz Brodsko-posavske županije imaju najveći stupanj depriviranosti (u prosjeku, nisu si u mogućnosti priuštiti 4 od mogućih 6 pokazatelja kvalitete života). Visoku razinu relativne deprivacije nalazilo također u Osječko-baranjskoj, Virovitičko-podravskoj, Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Bjelovarskoj-bilogorskoj i Zadarskoj županiji. Najnižu razinu deprivacije nalazimo među starijom populacijom koja živi u Gradu Zagrebu, te Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. Starije osobe iz ruralnih područja imaju višu razinu deprivacije (2,9) nego one koje žive u urbanim područjima (2,3). Kada je u pitanju tip kućanstva, u najnepovoljnijoj su situaciji starije osobe iz samačkih kućanstava, koje si u prosjeku ne mogu priuštiti 3,2 od mogućih 6 elemenata životnog standarda.

2.4. Zaduženost kućanstava Može se opravdano pretpostaviti da su mlađe dobne skupine zaduženije nego najstarija dobna skupina (npr., većina je osoba starije dobi vjerojatno riješila svoje stambeno pitanje, pa su i rjeđe opterećeni stambenim kreditima). Ovo istraživanje pokazuje da je tek oko 2,5% kućanstava u kojima žive starije osobe kasnilo s plaćanjem stanarine, hipotekarnih ili stambenih kredita (što je 1,5 postotnih bodova manje nego u EU15, a oko 3 puta manje nego u EU10), dok je udio takvih kućanstava među drugim dobnim grupama u Hrvatskoj 3-4 puta veći. Najveći udio starijih osoba koje kasne s plaćanjem stambenih kredita i stanarina nalazi se u baltičkim zemljama, Poljskoj, Nizozemskoj, Slovačkoj, Cipru i mediteranskim zemljama (uz izuzetak Španjolske).

Slika 11. Kućanstva koja kasne ili nisu u mogućnosti na vrijeme plaćati režije (voda, struja, grijanje) u RH i EU, prema dobnim grupama (%) 30

25 20 15

17,1

23,2

17 11

18,9 12

9 6 3

5 0

18-24

25-34 RH

35-49 EU15

50-64

65+

EU10

S druge strane, oko 19% hrvatskih kućanstava u kojima žive starije osobe nije bilo u mogućnosti platiti ili je kasnilo s plaćanjem režijskih troškova (slika 11). Međutim, tek je nešto manji postotak (17%) takvih kućanstava među dvije najmlađe dobne skupine, a čak je veći među onima u dobi od 35-49 i 50-64 godine. U zemljama EU10 ili EU15 kućanstva starijih osoba u odnosu na kućanstva drugih dobnih skupina najredovitije plaćaju svoje režije. Od svih 25 zemalja EU, jedino je u Grčkoj bilo više starijih osoba nego u Hrvatskoj koje su kasnile s plaćanjem režija (21%). U ostalim zemljama EU (uz iznimku Latvije, Poljske i Slovačke) spomenuti udio starijih osoba bio je manji od 10%. Ovakvi rezultati nisu posljedica bolje materijalno financijske situacije starijih osoba u odnosu na osobe zrele dobi, već činjenice da stariji ljudi spadaju u kategoriju najredovitijih platiša računa za režije i sličnih financijskih izdataka. Naime, kućanstva starijih osoba svoja primanja prvo troše na plaćanje režija, pa od onoga što ostane zadovoljavaju svoje osnovne i druge potrebe.

125

2. Ekonomska i financijska situacija

2.5. Subjektivne percepcije ekonomske situacije Zanimljivo je vidjeti kako stariji ljudi sami ocjenjuju ekonomsku situaciju svojih kućanstava i financijske pritiske kojima su izloženi. S druge strane, zanimalo nas je u kojoj se mjeri subjektivne percepcije ekonomske situacije podudaraju s objektivnim financijskim pokazateljima (prosječnim mjesečnim primanjima). Subjektivne ocjene životnog standarda dobivene su temeljem pitanja u kojem se tražilo od starijih osoba da procjene mogu li svojim mjesečnim primanjima podmiriti potrebe kućanstva. Stoga smo među „subjektivno siromašne“ uvrstili one koji su odgovorili da „uz teškoće“ ili „uz velike teškoće“ uspijevaju podmiriti svoje potrebe.

Slika 12. Kućanstva u RH koja „uz teškoće“ ili „uz velike teškoće“ podmiruju svoje potrebe, prema dobnim grupama (%) 50

43,5 38,7

32,1

31,6

21,5 15,7

10 0

18-24

25-34

35-49

50-64

65+

Slika 12 nedvosmisleno govori o povezanosti između dobi i teškoća u podmirenju kućanskih potreba u Hrvatskoj (prema subjektivnim prosudbama ispitanika). Najviše problema u zadovoljavanju svojih potreba imaju kućanstva starijih osoba, a najmanje kućanstva najmlađih osoba. Iznimno visoki postotak starijih osoba (43,5%) izjavljuje da s teškoćama uspijeva podmiriti svoje potrebe. I u ovom pogledu postoji veliki jaz između kućanstava najstarijih i najmlađih osoba. Udio kućanstava starijih osoba koja imaju teškoća u podmirenju svojih potreba gotovo je triput veći od udjela kućanstava iz najmlađe dobne skupine. Ako se ograničimo samo na populaciju stariju od 64 godine, onda možemo uočiti da znatno više teškoća u podmirivanju svojih potreba imaju kućanstva starijih osoba koje žive u područjima Središnje i Istočne Hrvatske (slika 13). Preko polovice starijih osoba iz Istočne i Središnje Hrvatske smatra da njihova kućanstva imaju teškoća ili velikih teškoća u zadovoljavanju svojih potreba. To nije čudno s obzirom da su apsolutno siromašni koncentrirani u ovim dvjema regijama, odnosno da preko 72% svih apsolutno siromašnih u Hrvatskoj živi u spomenutim regijama(World Bank, 2006.). Isto tako, starije žene (47%) češće imaju teškoća u podmirenju kućanskih potreba nego stariji muškarci (37,9%). Postoji negativna korelacija između visine ekvivalentnog dohotka i postotka kućanstava koja su izjavila da teško podmiruju svoje potrebe, iako je ta veza relativno slaba. Drugim riječima, kućanstva s nižim mjesečnim primanjima češće izjavljuju da imaju teškoća u zadovoljavanju potreba, ali čak i oko 30% kućanstava koja se po svojim primanjima nalaze u najvišem, desetom dohodovnom decilu tvrde da imaju teškoća u podmirenju svojih potreba.

126 Slika 13. Kućanstva starijih osoba u RH koja „uz teškoće“ ili „uz velike teškoće“ podmiruju svoje potrebe, prema regijama (%) 60 50 40 30 20 10 0

56,1

55,2 47,6 35,5

Južni Jadran

Sjaverni Jadran

31,6

Središnja RH

Zagrebačka regija

36,5

Sjeverna RH

Istočna RH

2. Ekonomska i financijska situacija

2.6. Izvori prihoda kućanstava starije populacije Jasno je da su mirovine glavni izvor prihoda kućanstava starijih osoba u svim zemljama (slika 14). Ipak, u Hrvatskoj je veći broj kućanstava starijih osoba koja su bez mirovinskih primanja nego u zemljama EU15 ili EU10. Dok 97% kućanstava starijih osoba u EU15 i 99% u EU10 primaju neki oblik mirovine, u Hrvatskoj tek nešto više od 94% kućanstva u kojima žive starije osobe dobivaju mirovinu ili invalidninu. S druge strane, evidentna je razlika u strukturi primanja kućanstava starijih osoba u Hrvatskoj i EU10 u odnosu na EU15. Naime, u EU15 gotovo 1/4 kućanstava u kojima žive starije osobe ostvaruje prihode od nekretnina, dionica ili ušteđevina (taj je udio u Hrvatskoj i EU10 četiri puta manji). U Danskoj preko 49% kućanstava starijih osoba ima primanja od vlasništva, ušteđevina i sl. (na Malti 44%, Velikoj Britaniji 42%, Švedskoj 35%). Osim toga, tek 5% kućanstava starijih osoba u EU15 dobiva financijsku ili naturalnu pomoć od nečlanova obitelji, dok je u Hrvatskoj i EU10 taj postotak oko 3,5 puta veći. Najveći udio starijih osoba koje dobivaju redovito pomoć od osoba koje ne žive u kućanstvu jest u Latviji i Litvi (27%), zatim, u Hrvatskoj, Mađarskoj, Estoniji, Grčkoj i Poljskoj (između 17% i 18,5%).

Slika 14. Struktura primanja u kućanstvima u kojima žive starije osobe (%) 160,0 5

140,0

120,0

18,5 6 11,4

17 6 7,0

8,0

Prihodi od nekretnina, dionica, ušteđevine i sl.

100,0 80,0

94,3

99,0 97,0

60,0

Prima redovito pomoć od nečlanova obitelji

Socijalne naknade Mirovine i invalidnine

40,0

Zarade od formalnog i neformalnog rada

20,0 0,0

EU15

26,6

21,0

12,0

EU10

Napomena: Socijalne naknade obuhvaćaju naknade za nezaposlene, dječje doplatke, rodiljne naknade, socijalne pomoći i druge naknade javnih socijalnih sustava.

Treba istaći da oko 6% kućanstava starijih osoba u Hrvatskoj dobiva novčanu ili naturalnu socijalnu pomoć, dok vrlo mali broj kućanstava ostvaruje pomoć za stanovanje ili koristi općinski/gradski stan. Najmanje je kućanstava starijih osoba koja ostvaruju socijalnu pomoć u Zagrebačkoj regiji (0,5%), a najviše u Središnjoj Hrvatskoj (8,9%), Južnojadranskoj regiji (8,7%) i Istočnoj Hrvatskoj (8,0%). Socijalnu pomoć najčešće primaju starije osobe koje žive bez partnera i djece/unuka, sa srodnicima ili nesrodnicima, a najrjeđe one koje žive s partnerom (bez obzira na druge članove kućanstva). Nešto više od 7% starijih osoba koje žive samački koriste novčanu socijalnu pomoć.

127

2. Ekonomska i financijska situacija

128

3. Stambeni uvjeti

3. Stambeni uvjeti 3.1. Stambeni status i stambeno vlasništvo Tablica 2 potvrđuje da je odnos između dobi i stambenog vlasništva sličan u različitim grupacijama zemalja. Naime, u Hrvatskoj i u zemljama EU s dobi raste broj osoba koje su vlasnici svojih stambenih objekata. To je sukladno tezi da se materijalno bogatstvo akumulira tijekom života. U Hrvatskoj i zemljama EU10 broj vlasnika kuća ili stanova u različitim dobnim kategorijama veći je nego u EU15. Razlog je u tome što su tzv. nositelji stanarskih prava iz socijalističkog razdoblja u procesima stambene privatizacije otkupili svoje stanove po relativno povoljnim (ispodtržišnim) cijenama. Među zemljama EU15 znatno je više vlasnika koji imaju hipoteke nad stanovima ili otplaćuju stambene kredite. Isto je tako i podstanarstvo znatno raširenije u tim zemljama. Tablica 2. Stambeni statusi (%)

Dobne skupine

18-24

25-34

35-49

50-64

65+

Vlasništvo bez hipoteke ili kredita

Vlasništvo s hipotekom ili kreditom

Podstanar, plaća stanarinu privatnoj osobi

Podstanar, plaća stanarinu u socijalnom ili gradskom stanu

Smještaj bez plaćanja stanarine

Ostalo

EU15

EU10

61,9

6,5

10,6

2,3

17,1

1,6

EU15

EU10

55,4

10,6

9,8

1,9

19,5

2,9

EU15

EU10

66,0

11,5

5,1

3,4

12,0

2,1

EU15

EU10

78,8

10,8

2,1

4,9

1,2

EU15

EU10

89,4

2,2

0,6

6,4

0,8

Zemlja

129

3. Stambeni uvjeti

U preko 90% slučajeva starije osobe u Hrvatskoj (ili drugi članovi kućanstva) vlasnici su stanova/kuća u kojima stanuju (od toga gotovo 90% su vlasnici bez hipoteka ili kredita). Udio vlasnika stanova i kuća među osobama starijima od 64 godine u EU15 manji je za gotovo 30% nego u Hrvatskoj. S druge strane, broj starijih osoba koje žive kao podstanari u privatnim ili socijalnim stanovima u Hrvatskoj iznosi tek 1,2% (taj je postotak 25 puta veći u EU15 i gotovo 16 puta u EU10). Očito da je tržište za iznajmljivanje stanova u Hrvatskoj posve nerazvijeno, a koncept socijalnog stanovanja također je slabo razvijen. U EU10 i EU15 gotovo je isti postotak starijih osoba koje žive kao podstanari u socijalnim odnosno gradskim stanovima, ali je u EU10 znatno manje starijih osoba koje iznajmljuju stanove od privatnih osoba. U Hrvatskoj je dvostruko veći broj starijih osoba nego u zemljama EU koje ne žive u vlastitim stanovima, ali ne plaćaju stanarinu. Udio vlasnika stanova/kuća među starijom populacijom u RH tek je za 3% manji u urbanim nego u ruralnim naseljima. Nema ni značajnijih razlika u stambenom vlasništvu među starijim osobama po spolu.

3.2. Veličina stambenog prostora Naravno da stambeno vlasništvo nije uvijek dobar indikator stambenih uvjeta. Pojedinci mogu biti vlasnici stambenih objekata koji su slabo opremljeni, prostorno skučeni i s nizom stambenih problema. O kvaliteti stambenih uvjeta govori nam prosječan broj soba po članu kućanstva, iako bi procjena stambene kvalitete bila potpunija kada bi postojao podatak o veličini soba. Kućanstva dviju najstarijih dobnih skupina imaju i najveći prosječni broj soba po članu (slika 15). U svim zemljama najstarija dobna skupina raspolaže s najviše soba, odnosno s najviše stambenog prostora po članu kućanstva. Osim toga, vidljivo je da građani u zemljama EU15 imaju u prosjeku veći broj soba nego građani u Hrvatskoj ili EU10 (najmlađi građani u EU15 raspolažu s istim brojem soba po članu kućanstva kao najstariji građani u Hrvatskoj i EU10). U usporedbi s EU15, stariji građani u Hrvatskoj u prosjeku imaju jednu sobu manje po članu kućanstva. Veći stambeni prostor starijih građana može se objasniti činjenicom da su oni tijekom životnog ciklusa povećavali svoje zarade i kupovali prostorno veće stanove i kuće, posebice u vrijeme dok su živjeli s vlastitom djecom (Bežovan, 1995.). S obzirom na trend da djeca nastoje zasnovati vlastitu stambenu jedinicu čim im to dopuste financijske mogućnosti, mnoge starije osobe ostaju živjeti u takvim prostorima u jednogeneracijskim obiteljima (sami ili sa svojim partnerima).

Slika 15. Broj soba po članu kućanstva (bez kuhinje, hodnika, kupaonice, radne sobe)

65+

2,5

50-64

2,0

35-49

130

1,5 1,3

1,7

25-34

1,7

18-24

1,5

47,6

1,0

2,0

EU15

1,5 1,2

1,0

0,9

1,0 47,6

3,0

4,0

EU10

5,0

6,0

Hrvatski građani starije dobi koji žive u ruralnim područjima imaju nešto veći broj soba i vjerojatno veći stambeni prostor. No, zanimljivo je da najveći broj soba po članu kućanstva imaju starije osobe koje žive u istočnom dijelu Hrvatske, u kojem ima puno stambenih problema.

3. Stambeni uvjeti

3.3. Stambeni problemi i stambena deprivacija Stambeni problemi važan su pokazatelj stambenih uvjeta u kojima žive starije osobe. U zemljama EU stambeni problemi navedeni u tablici 3 prisutni su s malim varijacijama u stanovima i kućama svih dobnih kategorija.

Tablica 3. Stambeni problemi (%)

Dobne skupine

18-24

25-34

35-49

50-64

65+

1. Manjak prostora

2. Dotrajali prozori, vrata, podovi

3. Vlaga, prokišnjava

4. Nema struje

5. Nema kanalizacije

6. Nema WC u kući

EU15

…

EU10

…

16,5

20,5

14,2

1,2

12,9

1,9

EU15

…

EU10

…

23,8

25,5

14,5

2,5

18,0

3,1

EU15

…

EU10

…

25,8

31,4

17,8

1,8

22,1

3,6

EU15

…

EU10

…

17,8

34,4

21,4

1,8

23,5

4,3

EU15

…

EU10

…

12,5

41,7

28,7

3,0

28,4

8,7

Zemlja

... podatak nije dostupan

Starije osobe u zemljama EU15 imaju najmanje stambenih problema. U usporedbi s EU15 ili EU10, stariji građani u Hrvatskoj suočavaju se češće s problemima dotrajalih prozora, vrata ili podova, vlažnih stanova i nedostatka stambenog prostora. Drugim riječima, starije osobe u Hrvatskoj češće su vlasnici starijih stambenih objekata, s dotrajalom drvenarijom. Gotovo 42% starijih osoba u Hrvatskoj izjavljuje da ima dotrajale podove, prozore i vrata, a oko 28% navodi da im kuća ili stan prokišnjava ili je vlažan. Vlaga i dotrajalost drvenih dijelova stambenih objekata veći je problem za starije osobe u svim zemljama nego nedostatak stambenog prostora. Manjak stambenog prostora izraženiji je problem za starije osobe u Portugalu, Poljskoj i Grčkoj. Dotrajalost prozora, vrata i podova osim starijih osoba iz Hrvatske najviše spominju starije osobe iz Slovačke, baltičkih zemalja i Poljske (među zemljama EU15, to je značajniji problem za starije ljude koji žive u Portugalu). Vrlo mali broj građana EU15, bez obzira na dobnu skupinu, nema osnovne infrastrukture (npr. oko 9% starijih osoba u Hrvatskoj ili 14% u EU10 nema WC u kući, u usporedbi sa samo 2% kućanstava starijih osoba u EU15). Među zemljama EU15, jedino u dvjema mediteranskim zemljama (Portugal i Grčka) udio starijih osoba koje nemaju sanitarni čvor u kući značajno je veći od prosjeka za EU15 (oko 8%). S druge strane, daleko najveći postotak starije populacije bez WC u kući imaju baltičke zemlje (između 24% i 29%). Isto tako, Mađarska, Poljska i Slovačka imaju nešto veći udio takvih kućanstava nego Hrvatska.

131

3. Stambeni uvjeti

Slika 16. Stambena deprivacija u RH* (%)

65+

34,1

50-64

15,7

28,9

35-49

12,2

28,3

25-34

23,7

18-24

16,3

12,2 9,1 7,0

10,0

20,0

30,0

Dva i više stambena problema

40,0

50,0

60,0

Tri i više stambenih problema

*Na temelju 6 stambenih problema iz tablice 3.

Slika 17. Stambeni uvjeti starije populacije u RH po regijama i razini urbanizacije 7,2 5,9

132

6,9

6,8

6,7

6,4

Prosječan broj soba po članu kućanstva

6,3

5,9

Prosječan broj stambenih problema (od mogućih 6) 1,6

1,2

1,5 1,7

1,4

1,3

1,2

1,8 1,6

1,6 1,5

0,7 Ruralna područja

Istočna RH

Sjeverna RH

Zagrebačka regija

Središnja RH

0,6 Sjeverni Jadran

1,4

Zadovoljstvo stambenim smještajem (prosjek na ljestvici od 1-10)

Urbana područja

1,5 1,3

Južni Jadran

8 7 6 5 4 3 2 1 0

Kada se analiziraju podaci o stambenoj infrastrukturi u Hrvatskoj (priključak na struju i kanalizacija), vidljivo je da su kućanstva starijih osoba značajno više deprivirana nego druge dobne skupine. Ukoliko se napravi indeks stambene deprivacije na temelju 6 stambenih problema iz tablice 3, onda je razvidno da je broj stambenih problema najveći u kućanstvima najstarije dobne skupine (slika 16). Više od 1/3 starijih osoba ima barem 2 od mogućih 6 stambenih problema (taj je postotak u najmlađoj dobnoj kategoriji dvostruko manji). Prosječan broj stambenih problema (od mogućih 6) varira ovisno o regijama i razini urbanizacije. Starije osobe koje žive u ruralnim područjima u prosjeku imaju 1,5 stambenih problema, a u urbanim 0,7 (slika 17). Najviše stambenih problema imaju starije osobe koje žive u Središnjoj i Istočnoj Hrvatskoj, a najmanje starije osobe koje žive u Zagrebu i okolici, gdje je najrazvijenija stambena infrastruktura i kvaliteta stambenog smještaja.

3. Stambeni uvjeti

3.4. Zadovoljstvo stambenim uvjetima Stupanj zadovoljstva stambenim smještajem procijenjen je na ljestvici od 1 (vrlo nezadovoljan) do 10 (vrlo zadovoljan). Općenito možemo kazati da su građani u zemljama EU15 zadovoljniji svojim stambenim uvjetima nego građani u Hrvatskoj ili EU10 (slika 18). U zemljama EU15 ili EU10 najveći stupanj subjektivnog zadovoljstva svojim stambenim uvjetima izražavaju najstarije osobe. Najzadovoljnije su stambenim smještajem u EU15 starije osobe u Danskoj i Švedskoj (prosjek=9,0), dok su najnezadovoljnije starije osobe u Portugalu (6,4), Grčkoj (7,1) i Španjolskoj (7,5). Portugal je jedina zemlja u EU u kojoj je prosječno zadovoljstvo starije populacije stambenim smještajem niže od onoga u Hrvatskoj. Među zemljama EU10, najmanje su zadovoljne stambenim uvjetima starije osobe u Latviji, Litvi i Cipru (prosjek ispod 7), a najzadovoljnije na Malti (8,4) i u Češkoj (7,4).

Slika 18. Zadovoljstvo stambenim smještajem (na ljestvici od 1-10; 1=vrlo nezadovoljan, 10=vrlo zadovoljan) 6,5

65+

7,2 8,1 6,8 6,8

50-64

7,9 6,7 6,5

35-49

7,6 7,0

25-34

6,4 7,3 7,4

18-24 0,0

6,7 7,5

1,0

2,0

3,0

EU15

4,0

5,0

EU10

6,0

7,0

8,0

9,0

U Hrvatskoj je situacija obrnuta: svojim su stanovanjem najzadovoljnije osobe mlađe dobi, a najnezadovoljnije osobe najstarije dobi. Ovi su podaci sukladni onim objektivnim pokazateljima koji ukazuju na vrstu i brojnost stambenih problema. Očito da na subjektivno zadovoljstvo stambenim smještajem utječu najviše pokazatelji stambenog standarda (infrastruktura, opremljenost kućanstva, stambeni problemi), dok je stambeno vlasništvo samo po sebi slab indikator zadovoljstva stambenim uvjetima (unutar kategorije starijih osoba koje su vlasnici stanova ili kuća postoje značajne varijacije u pogledu subjektivnog zadovoljstva stambenim uvjetima). Najmanji stupanj zadovoljstva stambenim uvjetima u Hrvatskoj iskazuju starije osobe koje žive samački (6,0), a stariji muškarci su tek malo zadovoljniji stambenim smještajem nego starije žene. S obzirom na regije, najmanje zadovoljstva svojim stambenim smještajem iskazuju starije osobe iz Južnojadranske regije (5,9) i Središnje Hrvatske (5,9), dok su smještajem najzadovoljnije (7,2) osobe iz Zagrebačke regije (slika 17). Isto tako, starije osobe koje žive u urbanim naseljima zadovoljnije su stambenim uvjetima nego one koje žive u ruralnim područjima.

133

3. Stambeni uvjeti

134

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi 4.1. Bračni status i sastav kućanstava starije populacije Kućanstva u Hrvatskoj još uvijek imaju u prosjeku veći broj članova nego kućanstva u zemljama EU, bez obzira na dobnu kategoriju (slika 19). Iznimka je jedino Poljska, koja ima najveći prosječan broj članova kućanstva u svim dobnim kategorijama. Zemlje EU15 imaju u prosjeku najmanja kućanstva, dok su razlike između Hrvatske i EU10 relativno malene. Veći prosječan broj članova u hrvatskim kućanstvima manje je rezultat razlika u stopama fertiliteta, a više razlika u načinu formiranja obitelji i obrascima obiteljskog života. Češći je slučaj u RH da odrasla djeca žive s roditeljima. U Hrvatskoj 88,4% starijih osoba ima djecu i to u prosjeku 2,2 djece. Slično, prosječan broj djece starijih osoba u EU15 je 2,1, a u EU10 je 2,2.

Slika 19. Prosječan broj članova kućanstva 10 8 6

1,7

2,6

2,7

2,1

2,2

3,3

3,5

3,7

EU10

65+ 35-64 12-34

0 EU15

Životni aranžmani i struktura kućanstava starijih osoba uvelike ovise o spolu i obrascima formiranja obitelji (žive li mladi i do koje dobi s roditeljima). Spol starijih osoba značajno je povezan s njihovim bračnim statusom i strukturom kućanstva. Žene u svim zemljama u prosjeku žive duže nego muškarci. U gotovo svim zemljama broj starijih muškaraca koji žive u braku ili s partnericom barem je dvostruko veći od broja starijih žena koje žive s partnerima (tablica 4). Isto tako, u Hrvatskoj i zemljama EU broj udovica gotovo je 3 puta veći nego broj udovaca. Posljedica toga je veći broj žena u samačkim kućanstvima. Npr. broj starijih žena koje žive samački u Hrvatskoj gotovo je dvaput veći nego broj starijih muškaraca (slika 20). Isto tako, značajno je veći broj starijih žena koje žive bez partnera, iako ne žive samački.

135

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi

Tablica 4. Bračni status starijih osoba (%) EU15

EU10

Svi

U braku/živi s partnerom(icom)

50,6

71,8

35,6

46,2

72,5

30,6

49,8

74,4

34,7

Rastavljen(a)/razveden(a)/ne živi s partnerom(icom)

5,7

4,8

6,4

4,4

3,6

4,8

2,9

Udovac(ica) i ne živi s partnerom(icom)

39,0

19,7

52,6

47,4

22,6

62,1

44,3

20,5

58,8

Nije nikad bio(la) u braku i ne živi s partnerom(icom)

4,7

3,7

5,5

2,1

1,3

2,5

3,1

2,2

3,6

Slika 20. Sastav kućanstava starijih osoba u RH, prema spolu (%) 100,0

1,0 4,4

1,1 16,0

80,0

1,2 22,8

18,5

12,7

9,3

60,0 35,4

24,2

54,3

Starija osoba bez partnera+djeca/ unuci (s ili bez srodnika/nesrodnika) Starija osoba bez partnera+srodnici/nesrodnici Par+djeca/unuci (s ili bez srodnika/ nesrodnika)

40,0 20,0

42,5

34,8 21,8

Par bez djece (sami ili sa srodnicima/nesrodnicima) Samac

0,0

Svi

U usporedbi sa zemljama EU, u Hrvatskoj manje starijih osoba živi samački, a veći broj živi s djecom (slika 21). Od svih zemalja EU-25, jedino je u 6 zemalja udio samačkih kućanstava u starijoj populaciji manji (od 2-5%) nego u Hrvatskoj (Cipar, Mađarska, Italija, Malta, Poljska i Španjolska). S druge strane, skandinavske zemlje prednjače po broju starijih samačkih kućanstava (najviše ih je u Danskoj – 62%). U Hrvatskoj gotovo 29% starijih osoba živi sa svojom djecom i/ili unucima, s tim da je veći broj starijih žena koje žive sa svojim potomcima. U EU15 preko 90% starijih osoba živi samački ili s partnerom bez djece. U zemljama EU10 u spomenutim tipovima kućanstava živi 83% starije populacije, a u Hrvatskoj tek oko 70% starijih osoba.

136

Slika 21. Dominantni životni aranžmani starijih osoba u RH i zemljama EU (%) 100 90 80 70

45 40

35,4

Samac

40 30 20

Par bez djece (sami ili sa srodnicima/nesrodnicima)

34,8

10 0 EU15

EU10

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi

4.2. Sudjelovanje u kućanskom radu i skrbi za djecu i starije nemoćne osobe Obavljanje kućanskog rada te skrb o djeci i nemoćnim osobama predstavljaju važne svakodnevne aktivnosti kućanstava, koje ukazuju na raspodjelu obiteljskih uloga i očuvanost tradicionalnih obrazaca obiteljskog života, ali i na stanje na tržištu rada i na razinu životnog standarda. Poznato je da kućanski rad, skrb o djeci, starima i nemoćnima ovise o spolu, dobi i položaju na tržištu rada. Općenito je uočljiv trend da sudjelovanje u kućanskim poslovima raste s dobi. U zemljama EU, kao i u Hrvatskoj, s dobi se povećava broj onih koji svakodnevno sudjeluju u obavljaju kućanskih poslova (tablica 5). To nije iznenađujuće, jer starija populacija napušta svijet rada i profesionalne aktivnosti zamjenjuje u većoj mjeri obiteljskim obvezama, u koje spadaju i kućanski poslovi (Warner Schaie i Willis, 2001.). Među mladima je najveći udio osoba koje rijetko ili nikada ne sudjeluju u kućanskom radu, što je vjerojatno posljedica njihova većeg angažmana u svijetu plaćenoga rada. No, razvidno je da u EU10 veći broj osoba u svim dobnim kategorijama sudjeluje u svakodnevnom kućanskom radu nego u EU15 ili Hrvatskoj. S druge strane, u Hrvatskoj je najviše osoba, bez obzira na dobnu skupinu, koje nikada ne sudjeluju ili rijetko sudjeluju u obavljaju kućanskih poslova. Kada je riječ o starijoj populaciji, više od 18% starijih osoba u Hrvatskoj ne sudjeluje u kućanskim poslovima, u odnosu na 14% u EU15 i 8% u EU10. U zemljama EU10 i Hrvatskoj starije osobe češće obavljaju kućanske poslove nego njihovi vršnjaci u EU15. To može biti povezano s činjenicom da su stambeni uvjeti u zemljama EU15 povoljniji te da starije osobe imaju viša mirovinska i ukupna primanja. Najmanje je starijih osoba koje svakodnevno obavljaju kućanske poslove u mediteranskim zemljama (Malta, Italija, Grčka, Cipar), a najviše u skandinavskim zemljama, što je vjerojatno povezano s činjenicom da preko 90% starije populacije u ovim zemljama živi samački ili samo s partnerom. Međutim, to ne znači da starije osobe u skandinavskim zemljama troše najviše vremena na kućanske poslove. Tablica 5. Učestalost obavljanja kućanskoga rada i sudjelovanja u skrbi za djecu i starije nemoćne osobe (%) Kako često sudjeluje u kućanskim poslovima

Zemlja

Svaki dan

3 ili 4 puta 1 ili 2 puta tjedno tjedno

Kako često sudjeluje u skrbi i odgoju djece Rijeđe ili nikad

Svaki dan

3 ili 4 puta 1 ili 2 puta tjedno tjedno

Kako često sudjeluje u skrbi za starije nemoćne osobe

Rijeđe ili nikad

Svaki dan

3 ili 4 puta 1 ili 2 puta tjedno tjedno

Rijeđe ili nikad

EU15 18-34

35-64

65+

18-34

35-64

65+

18-34

46,2

17,2

14,3

22,4

31,0

1,5

0,8

66,6

5,1

2,5

4,2

88,2

35-64

65,0

12,1

6,8

16,1

42,1

7,7

3,8

46,4

11,6

4,2

4,6

79,6

65+

65,8

11,3

4,8

18,2

5,4

2,2

2,8

89,6

6,3

1,9

1,7

90,1

EU10

137

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi

U svim zemljama postoji neravnomjerna raspodjela kućanskih poslova prema spolu. Preciznije rečeno, u svim zemljama žene, bez obzira na dob, značajno više i češće obavljaju kućanske poslove (tablica 6). U Hrvatskoj, kao i u obje grupacije zemalja EU, preko 80% žena u dobi iznad 34 godine svakodnevno obavljaju kućanske poslove. Udio muškaraca koji svaki dan obavljaju kućanske poslove u svim je dobnim skupinama u pravilu manji od 50%. U svim zemljama najveći udio žena koje svakodnevno sudjeluju u kućanskom radu jest u srednjoj dobnoj skupini (35-64), a najmanji u najmlađoj dobnoj skupini (18-34). Kod muškaraca je situacija nešto drugačija. Broj muškaraca koji svakodnevno sudjeluju u kućanskom radu raste s dobi, tako da je najveći u najstarijoj dobnoj skupini (osim u Hrvatskoj). Možemo vidjeti da je u Hrvatskoj veći broj muškaraca u sve tri dobne skupine nego u EU15 ili EU10 koji nikada ne sudjeluju u kućanskim poslovima. Međutim, stariji muškarci u Irskoj i mediteranskim zemljama (Cipar, Grčka, Italija, Malta, Portugal) čak manje sudjeluju u kućanskom radu nego stariji muškarci u Hrvatskoj. U Grčkoj, Cipru i Irskoj preko trećine starijih muškaraca izjavilo je da nikada ne sudjeluju u obavljanju kućanskih poslova (u Portugalu i na Malti blizu 30%, a u Italiji oko 21%). Tablica 6. Učestalost obavljanja i pravednost raspodjele kućanskih poslova prema spolu (%)

Kako često sudjeluje u kućanskim poslovima

Koliko ste sati dnevno uključeni u kućanske poslove*

Je li udio kućanskih poslova koji obavlja

Svaki dan

Nikad

Prosječan broj sati

Veći nego što bi trebao biti

Onakav kakav bi trebao biti

27,8

13,0

1,7

11,2

48,1

66,7

2,3

3,0

31,2

51,8

43,1

11,5

2,0

15,7

51,7

85,6

1,4

3,3

40,6

53,1

46,9

16,3

2,5

17,8

52,0

82,0

4,4

3,4

34,6

57,7

32,2

5,2

2,7

4,7

57,5

74,8

0,4

3,6

23,0

61,9

50,5

4,6

3,2

6,5

63,5

90,2

0,4

4,2

37,3

59,0

64,1

6,3

3,9

11,9

63,1

88,1

1,5

4,4

23,3

69,8

24,7

17,0

3,0

4,5

61,2

68,1

1,5

4,1

14,2

71,3

37,7

12,3

4,2

5,9

72,7

90,7

0,4

5,2

26,2

69,8

36,5

18,7

4,4

7,0

72,1

83,5

2,0

4,7

16,4

75,2

EU15 18-34

35-64

65+

EU10 18-34

35-64

65+

138

18-34

35-64

65+

* Uključeni samo oni ispitanici koji obavljaju kućanske poslove svaki dan

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi

Međutim, kada se ograničimo samo na osobe koje svakodnevno obavljaju kućanske poslove, onda je vidljivo da i muškarci i žene u Hrvatskoj, bez obzira na dob, u prosjeku više vremena troše dnevno na kućanski rad nego muškarci i žene u zemljama EU (tablica 6). Stariji muškarci u Hrvatskoj koji svakodnevno obavljaju kućanske poslove troše oko 4,5 sati dnevno na kućni rad (sličan broj sati na kućanske poslove troše i stariji muškarci u baltičkim zemljama, a jedino u Slovačkoj muške osobe starije dobi koje svakodnevno sudjeluju u kućnom radu troše više vremena na kućne poslove - oko 5 sati). Možemo pretpostaviti da se kućanski poslovi muškaraca odnose prvenstveno na različite popravke u kući, a manje na „klasične“ kućanske poslove (kuhanje, spremanje jela, čišćenje i sl.). Istina je da najveći broj starijih osoba u skandinavskim zemljama sudjeluje u kućanskom radu svaki dan, ali troše otprilike dvostruko manje vremena na taj svakodnevni kućanski posao nego starije osobe u mediteranskim, baltičkim ili nekim drugim tranzicijskim zemljama. Također nas je zanimalo u kojoj mjeri muškarci i žene smatraju da je postojeća raspodjela kućanskih poslova pravedna. U prvi je mah iznenađujuće da je u Hrvatskoj veći broj i žena i muškaraca koji smatraju da je podjela kućnih poslova upravo onakva kakva bi trebala biti nego u EU15 ili EU10, iako muškarci u Hrvatskoj rjeđe sudjeluju u kućanskim poslovima nego muškarci u EU15 ili EU10 (tablica 6). Tako 70% i više žena u Hrvatskoj, bez obzira na dob, smatra da je njihov udio kućanskog posla onoliki koliki bi i trebao biti. U većini zemalja mišljenje da su kućanski poslovi pravedno raspodijeljeni među spolovima najviše prihvaćaju stariji muškarci i žene (u Hrvatskoj preko 72%). Ipak, u Češkoj, Estoniji, Danskoj, Finskoj i Italiji veći je udio starijih osoba obaju spolova nego u Hrvatskoj koji smatraju da je podjela kućnih poslova pravedna. Jedino je u Austriji i Njemačkoj puno veći broj starijih muškaraca (oko polovine) nego u drugim zemljama koji misle da obavljaju više kućanskih poslova nego što bi trebali. Iz navedenih podataka moglo bi se zaključiti da se u velikom broju zemalja zadržala tradicionalna podjela rada u obitelji i da žene (posebice starije) prihvaćaju stajalište da su kućanski poslovi prije obveza žena nego muškaraca. Slika 22. Učestalost obavljanja kućanskih poslova u RH unutar populacije starijih muškaraca, prema regijama (%)

60 40

40 30

52,1

51,2

41,9

40 32,9 32,9

25,6

Svaki dan

35,1 30,3 21,4

21,2

Rijetko ili nikada

10 0 Južni Jadran

Sjeverni Jadran

Središnja RH

Zagrebačka regija

Sjeverna RH

Istočna RH

Najveći broj starijih muškaraca koji svakodnevno obavljaju kućanske poslove nalazimo u istočnoj Hrvatskoj, a najmanji u Južnodalmatinskoj regiji (slika 22). Preko 51% starijih muškaraca iz južne Dalmacije rijetko obavlja kućanske poslove ili nikada. Također, stariji muškarci koji žive u seoskim naseljima rjeđe su uključeni u kućanski posao nego oni iz urbanih naselja. S obzirom na tip kućanstva, najviše se kućnim radom bave muškarci koji žive u samačkim kućanstvima, dok najveći broj žena koje svakodnevno obavljaju kućanske poslove živi s partnerom bez djece. Starije osobe (muškarci ili žene) najrjeđe se bave kućanskim poslovima kada žive bez partnera i djece, sa srodnicima i/ili nesrodnicima. U skladu s očekivanjima, starije su osobe značajno manje uključene u skrb o djeci ili starima/nemoćnima nego mlađe dobne skupine (tablica 5), jer imaju odraslu djecu ili se zbog zdravstvenog stanja nisu u stanju skrbiti za druge stare i/ili nemoćne osobe. Ipak, valja primijetiti da oko 6% starijih osoba u RH ili zemljama EU svakodnevno skrbi o djeci ili starijim nemoćnim osobama. Prvenstveno je riječ o starijim ženama. Ponekad se starije žene pretvaraju u njegovateljice ili skrbnice vlastitih muževa koji su u pravilu stariji i time se smanjuje njihova uključenost u život zajednice.

139

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi

4.3. Podrška starijim osobama i obrasci društvenosti starije populacije Jedan od izazova za starije osobe jest prilagođavanje na umirovljenje i smanjenje prihoda. Starije su osobe prisiljene više se oslanjati na potporu djece i institucija društva (Warner Shaie i Willis, 2001.; Moody, 1998.; Morgan i Kunkel, 1998.; Despot Lučanin, 2003.; Defilipis i Havelka, 1984.). U svim zemljama, većina građana u slučaju bolesti očekuje pomoć od članova obitelji, pa tako i starija populacija (tablica 7). U usporedbi s EU10 i Hrvatskom, u EU15 nešto je veći postotak građana u svim dobnim skupinama koji u slučaju bolesti očekuju da im u kući pomognu osobe izvan obitelji (prijatelji, susjedi, kolege s posla i sl.). Isto tako, u zemljama EU15 ima više i građana koji misle da nemaju od koga tražiti pomoć kada su bolesni. Za razliku od svih drugih zemalja, znatno veći postotak starijih osoba u Danskoj (16,6%), Finskoj (10%), Nizozemskoj (7%) i Grčkoj (8,5%) očekuje da im u kući u slučaju bolesti pomognu neke druge osobe osim prijatelja, susjeda ili kolega s posla. U slučaju depresije i potrebe za razgovorom, ponovo sve dobne skupine, pa i ona najstarija, pomoć očekuju od obitelji. No kod ovakvih osobnih problema u značajnoj se mjeri očekuje podrška i od osoba izvan obitelji (poglavito prijatelja). Podjednak broj starijih osoba u Hrvatskoj ili zemljama EU očekuje pomoć od osoba izvan obitelji u slučaju pojave depresije ili bezvoljnosti. Od svih zemalja EU, jedino je u Latviji i Litvi veći broj starijih osoba koje bi se u slučaju bezvoljnosti i potrebe za razgovorom prije obratile susjedima nego prijateljima. U EU15 značajno je veći (gotovo dvostruko) broj starijih osoba koje se nemaju kome obratiti za razgovor u odnosu na Hrvatsku. U Belgiji i Estoniji oko 12% osoba starije dobi nema nikoga s kim bi mogle razgovarati kada imaju potrebu za razgovorom. Kada se radi o problemima poput bolesti ili depresivnosti, obitelj je mjesto podrške za veći broj starijih osoba u Hrvatskoj i zemljama EU10 nego u zemljama EU15. Tablica 7. Obiteljska i izvanobiteljska podrška starijim osobama (%) Od koga biste očekivali da pomogne u kući kada ste bolesni

Zemlja

Od koga biste dobili pomoć ako se osjećate bezvoljno i trebate razgovor

Od koga biste dobili pomoć ako hitno trebate 1000/500 eura*

Obitelj

Drugi**

Nitko

Obitelj

Drugi**

Nitko

Obitelj

Drugi**

Nitko

18-34

81,4

16,6

1,9

42,9

55,0

2,1

78,8

15,1

6,1

35-64

81,8

16,0

2,2

53,4

41,8

4,8

66,8

22,0

11,2

65+

78,0

19,3

2,7

61,6

31,6

6,8

66,7

15,6

17,8

EU15

EU10

140

18-34

92,4

7,1

0,5

44,4

51,8

3,8

67,2

21,8

11,0

35-64

88,2

10,1

1,7

54,9

39,6

5,6

57,2

24,4

18,4

65+

88,0

9,9

2,1

64,7

30,7

4,6

64,5

9,9

25,6

18-34

93,1

6,1

0,7

47,5

50,9

1,6

62,6

29,9

7,5

35-64

91,0

7,7

1,2

60,4

37,0

2,7

48,8

37,6

13,6

65+

82,1

15,7

2,2

65,0

31,5

3,5

60,3

16,4

23,3

*Iznos od 1000 eura korišten je u EU15, a 500 u EU10 i RH. **Kolege s posla, prijatelji, susjedi, netko drugi.

Međutim, kada je u pitanju materijalna (financijska) potpora starijim osobama, onda se starija populacija u zemljama EU15 u većoj mjeri može osloniti na članove obitelji. Zbog nižih primanja i lošijeg socioekonomskog standarda, obitelj u zemljama EU10 i Hrvatskoj nije u mogućnosti pružiti financijsku pomoć starijim osobama. Više od 23% starijih osoba u Hrvatskoj i više od 1/4 u EU10 nema od koga posuditi novac u slučaju hitne potrebe. Situacija je ipak

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi

u ovom pogledu najnepovoljnija u baltičkim zemljama. Tako, čak 64% starijih osoba u Latviji, oko 47% u Estoniji i oko 35% u Litvi izjavilo je da nemaju od koga posuditi 500 eura ako bi im zatrebali. U slučaju potrebe za posudbom novca, na prijatelje najviše računaju starije osobe u Švedskoj, na susjede starije osobe u Portugalu, Poljskoj i Litvi, dok na neke druge osobe računaju ponajviše stariji ljudi u Danskoj, Finskoj i Nizozemskoj. Kada su u pitanju mreže podrške u Hrvatskoj, starije žene se za razliku od starijih muškaraca više oslanjaju na susjede nego na prijatelje. U najnepovoljnijoj su poziciji starije osobe iz Središnje i Istočne Hrvatske, u kojima se najveći postotak starijih ljudi nema na koga osloniti u slučaju, bolesti, depresije ili novčane oskudice. Preko 30% starijih osoba iz ovih dviju regija izjavljuje da nema od koga posuditi 500 eura ako bi im hitno zatrebali. S druge strane, u ovim je regijama uloga prijateljske i susjedske pomoći važnija nego u ostalim regijama. Prema tipu obitelji, samci i starije osobe bez partnera i djece koje žive sa srodnicima i/ili nesrodnicima imaju najslabiju potporu u slučaju bolesti, depresije ili novčane oskudice. Obrasci društvenosti ovise o dobi i drugim obilježjima. Kako se povećava dob, tako se smanjuje broj onih koji imaju neposredne kontakte s djecom jednom tjedno ili češće (tablica 8). U Hrvatskoj i u obje grupacije zemalja EU između 75-80% starije populacije barem jednom tjedno neposredno komunicira s djecom. U mediteranskim zemljama i Belgiji najviše je starijih osoba koje barem jednom tjedno neposredno kontaktiraju svoju djecu (između 85-98%), a najmanje u baltičkim zemljama (bez Estonije), Francuskoj i Švedskoj (između 56-60%). U EU15 i Hrvatskoj oko 11% starijih osoba rijetko (nekoliko puta godišnje ili rjeđe) održavaju neposredne kontakte s djecom, dok je taj udio u zemljama EU10 nešto manji od 8%. Švedska je zemlja s najvećim brojem starijih osoba koje s djecom rijetko neposredno kontaktiraju (oko 23%), zatim, Francuska, Latvija, Litva, Portugal i Finska (između 15-20%). S druge strane, manje su razlike između dobnih skupina kada se analizira učestalost neposrednih kontakata s prijateljima i susjedima. U Hrvatskoj preko 90% starije populacije izravno kontaktira prijatelje ili susjede jednom tjedno ili češće (slično kao u većini mediteranskih zemalja i Irskoj, u kojima je spomenuti udio najveći). Frekventnost neposrednih kontakata s prijateljima i susjedima u Hrvatskoj veća je nego u grupacijama EU zemalja bez obzira na dobnu skupinu, s tim da je ta učestalost kontakata slična ili nešto rjeđa nego u mediteranskim zemljama. Možemo konstatirati da starija populacija češće neposredno kontaktira s prijateljima i susjedima nego s vlastitom djecom, što je rezultat suvremenog načina života, odnosno činjenice da djeca često zbog obrazovanja ili posla ne žive u istom mjestu kao i njihovi roditelji. Tablica 8. Učestalost kontakata s djecom, prijateljima i susjedima (%) Neposredni kontakti s djecom (oni koji imaju djecu)

Neposredni kontakti s prijateljima ili susjedima

Kontakti s obitelji ili prijateljima telefonom, poštom ili mailom

1 tjedno ili češće

1-2 puta mjesečno

Nekoliko puta godišnje ili rjeđe

1 tjedno ili češće

1-2 puta mjesečno

Nekoliko puta godišnje ili rjeđe

1 tjedno ili češće

1-2 puta mjesečno

18-34

84,2

5,1

10,7

91,7

5,6

2,7

90,0

5,6

4,4

35-64

77,9

13,1

9,0

85,7

10,1

4,2

85,1

9,7

5,2

65+

75,3

13,7

11,0

86,6

7,8

5,5

84,3

9,0

6,7

18-34

97,0

1,4

1,6

91,9

6,0

2,1

83,4

9,8

6,8

35-64

88,7

6,7

4,5

84,0

9,6

6,4

69,5

17,4

13,1

65+

78,4

13,8

7,9

86,1

7,4

6,5

60,8

16,3

22,9

18-34

95,1

1,8

3,1

96,5

2,2

1,3

93,5

5,0

1,6

35-64

90,8

4,6

92,5

5,1

2,4

86,4

9,2

4,4

65+

78,6

10,9

10,5

90,2

5,7

4,2

76,0

16,9

7,1

Zemlja

Nekoliko puta godišnje ili rjeđe

EU15

EU10

141

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi

Komunikacija s članovima obitelji ili prijateljima putem tehnoloških pomagala (telefon, e-mail) ili poštom češća je u EU15 u svim dobnim skupinama nego u EU10 ili Hrvatskoj. Nije iznenađujuće da mlađi češće od starijih komuniciraju preko tehnoloških pomagala, s tim da građani EU10 najrjeđe koriste ovaj oblik komunikacije. Možemo pretpostaviti da su građani ovih zemalja u prosjeku slabije opremljeni spomenutim tehnologijama i rjeđe se služe Internetom. U zemljama EU10 tri je puta više starijih osoba nego u EU15 ili Hrvatskoj koje svega nekoliko puta godišnje ili rjeđe kontaktiraju obitelj ili prijatelje telefonom, e-mailom ili poštom. Od zemalja EU15 jedino u Portugalu veliki broj starijih osoba (gotovo 30%) tek jednom godišnje ili rjeđe komuniciraju s obitelji ili prijateljima putem pošte, telefona ili Interneta. U sklopu zemalja EU10, u šest zemalja udio starijih osoba koje vrlo rijetko na prije spomenuti način kontaktiraju članove obitelji ili prijatelje iznosi 1/5 ili više od toga. Starije osobe iz Središnje i Istočne Hrvatske imaju rjeđe neposredne kontakte s djecom nego starije osobe u drugim regijama, dok starija populacija iz Zagrebačke regije češće neposredno kontaktira s prijateljima (preko 96%) u odnosu na druge regije (ispod 90%). Isto tako, starije osobe koje žive u Zagrebačkoj regiji češće komuniciraju s obitelji ili prijateljima telefonom, poštom, e-mailom (oko 83%) nego stariji ljudi u ostalim regijama (od 70-73%). Osim toga, starije osobe iz urbanih područja češće se služe tehničkim pomagalima u komunikaciji nego starije osobe iz ruralnih područja.

4.4. Zadovoljstvo obiteljskim životom Zadovoljstvo obiteljskim životom triju dobnih skupina u zemljama EU iznad je prosjeka na ljestvici od 1-10 (između 7,4 i 8). Jedino je u Hrvatskoj pokazatelj zadovoljstva obiteljskim životom starije dobne skupine ispod 7 (slika 23). Osim toga, gotovo da nema razlika u zadovoljstvu obiteljskim životom između dobnih skupina u EU15, dok su u EU10 te razlike relativno male (npr. razlika između mlađe i starije dobne skupine je 0,4). U svim zemljama EU15, osim mediteranskih (Grčka, Italija, Portugal i Španjolska), starija populacija je u prosjeku zadovoljnija obiteljskim životom nego mlađe dobne skupine. Najveći stupanj zadovoljstva obiteljskim životom izražavaju starije osobe u skandinavskim zemljama (između 8,6 i 8,9). U Hrvatskoj postoje značajne razlike u zadovoljstvu obiteljskim životom između mlađe i starije populacije (ona iznosi 1,2). Također, i u svim zemljama EU10 (osim Malte), najstarije osobe su i najmanje zadovoljne obiteljskim životom, s tim da su te razlike manje nego u Hrvatskoj (razlika u prosječnom zadovoljstvu obiteljskim životom između mlade i stare populacije veća je jedino na Cipru). Starija populacija u Latviji i Litvi najmanje je zadovoljna obiteljskim životom (prosjek ispod 6,5).

Slika 23. Zadovoljstvo obiteljskim životom u RH i EU, prema dobnim skupinama (prosjeci na ljestvici 1-10; 1=vrlo nezadovoljan, 10=vrlo zadovoljan) 10 8

142

7,9

7,8

7,6

7,9

7,4

7,6

6 4 2 0 EU15

EU10

18-34

35-64

65+

6,7

4. Struktura kućanstva i obiteljski odnosi

Slika 24. Zadovoljstvo obiteljskim životom u RH, prema županijama (prosjeci na ljestvici 1-10; 1=vrlo nezadovoljan, 10=vrlo zadovoljan) 9,0 7,8

8,0 7,0 6,0

7,4

7,2 6,6 5,9

6,3

6,1

6,9

6,6

6,3

6,6

6,3 5,8

5,3

6,9

5,5

7,5

6,9 6,4

5,9 5,4

5,0 4,0 3,0 2,0 1,0 Za Kr gr ap eb in ač sk ka oSi za sa go čk ors m ka os la va čk Ka a rlo v ač Ko Va ka pr ra iv žd ni č i ns ko Bj ka el -k ov riž ar e va sk čk oPr bi a im lo go or sk rs ka ogo ra ns Lič Vi ka ko ro vi s tič en ko jsk -p a Po od že ra šk vs oka sla Br vo od ns sk ka opo sa vs ka Za Os da je čk r sk oa ba Ši ra be nj n sk Vu sk a oko kn va i rs ns k ka Sp osr lit ije sk m osk da a lm at Du i n br sk ov a ač Ist ko a r -n sk er a et va n sk M eđ a im ur sk Gr a ad Za gr eb

Najveće zadovoljstvo obiteljskim životom izražavaju starije osobe iz Zagrebačke regije i južnojadranskih županija s izuzetkom Šibensko-kninske županije (slika 24). Ponovo, starija populacija u središnjoj Hrvatskoj (Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska županija) najmanje je zadovoljna obiteljskim životom. S obzirom na tip obitelji, starije osobe iskazuju najveće zadovoljstvo obiteljskim životom kada žive u proširenim obiteljima, tj. s partnerom, djecom i/ili unucima (7,7), zatim kada žive s partnerom bez djece (7,0), dok su najmanje zadovoljne obiteljskim životom starije osobe koje žive samački (5,5) ili samo sa srodnicima i/ili nesrodnicima (5,5). Nešto su stariji muškarci zadovoljniji obiteljskim životom nego starije žene, dok su starije osobe iz urbanih područja u prosjeku za jedan bod zadovoljnije nego one iz ruralnih područja.

143

4. Struktura kuÄ&#x2021;anstva i obiteljski odnosi

144

5. Ekonomska aktivnost, obrazovanje i vještine

5. Ekonomska aktivnost, obrazovanje i vještine Starost u pravilu započinje umirovljenjem i napuštanjem svijeta plaćenog rada. Značajan broj starijih ljudi primoran je prestati raditi protivno svojoj volji. Institut prisilnog umirovljenja izaziva kontroverze i dileme i neki ga smatraju oblikom dobne diskriminacije (Warner Schaie i Willis, 2001.). Mnogi dovode u pitanje prisilno umirovljenje jer se produžava životni vijek, a ljudi zbog obrazovanja kasnije ulaze na tržište rada. Osim toga, u skladu s pristupom aktivnog starenja (Puljiz, 2005.), prisutno je nastojanje da starije osobe ostanu na tržištu rada ili da zadrže veze s tržištem rada kroz programe obrazovanja i izobrazbe, djelomičnog rada i slično (Špan, 1995., Enright, 1994.). Istraživački nalazi potvrđuju da je ogromna većina starijih osoba u statusu umirovljenika (slika 25). Međutim, pripadnici starije generacije u Hrvatskoj ipak su nešto slabije pokriveni mirovinskim primanjima nego starije osobe u EU. Jedino je u Irskoj, Nizozemskoj i nekim mediteranskim zemljama (Španjolska, Italija, Malta, Cipar) veći broj starijih osoba koje ne primaju mirovine. Starije osobe u EU10 u većoj su mjeri pokrivene mirovinskim primanjima (preko 95%) nego starije osobe u EU15 (uz izuzetak Malte i Cipra, gdje između 73% i 78% starijih ljudi dobiva mirovinu te Poljske, u kojoj je spomenuti udio oko 84%). Razlog je u tome što su starije žene u EU10 češće korisnici mirovina nego starije žene u EU15. U zemljama EU10 (uz izuzetak Cipra, Malte i Poljske) broj starijih žena pokrivenih mirovinskim sustavom u pravilu je veći od 95%. Isto tako, u zemljama EU10 veći je broj starijih osoba (obaju spolova) koje su imale plaćeni posao nego u EU15 . Najveći postotak starijih žena koje nisu nikada imale plaćeni posao jest u mediteranskim zemljama (bez Portugala), Irskoj i Belgiji (između 40-50%). Slična je situacija i u Hrvatskoj, gdje je tek oko polovica starijih žena imala plaćeni rad. Nakon umirovljenika, druga najbrojnija skupina među starijom populacijom u RH i EU15 jesu kućanice i osobe zadužene na održavanje doma i nabavu kućnih potrepština (10,6% u Hrvatskoj, 9% u EU15, dok je njihov udio u EU10 oko 1%). Izuzev na Malti i Cipru, u svim drugim zemljama EU broj starijih muškaraca čija je glavna aktivnost održavanje kuće i nabava kućnih potrepština u pravilu je manji od 1%. Najveći broj starijih žena u statusu kućanice nalazimo u Nizozemskoj i Luksemburgu (preko polovine), a zatim, u Španjolskoj (42%), Malti (39%) i Cipru (37%). Broj zaposlenih ili samozaposlenih starijih osoba u Hrvatskoj iznosi oko 1%, slično kao u zemljama EU15 ili EU10 (1,5%). Odskače jedino Irska, u kojoj je značajno veći broj starijih osoba koje rade (čak preko 10%) u odnosu na druge zemlje (ispod 4%). Slika 25. Broj umirovljenika u populaciji iznad 64 godine (%)

120 100

97,4

90,8

91,3

81,7

90,5

84,3

77,3

60 40 20 0 EU15

EU10

Svi

145

95,9

5. Ekonomska aktivnost, obrazovanje i vještine

U Hrvatskoj, najveći broj umirovljenika među populacijom iznad 64 godine ima Sjevernojadranska regija (90%), a najmanji Južnojadranska regija (80%) i Istočna Hrvatska (81%). U ovim posljednjim dvjema regijama najveći je broj starijih osoba koje se bave kućanskim poslovima (održavanje, kupovina i sl.). Najveći broj starijih žena bez mirovine je u Južnojadranskoj regiji (oko 1/3) i Istočnoj Hrvatskoj (oko 1/4). U svim regijama, osim Zagrebačke, polovica ili više starijih žena nikada nisu imale plaćeni posao. Obrazovna struktura starije populacije u Hrvatskoj nepovoljnija je nego ona u zemljama EU15 ili EU10 (slika 26). Starije osobe u zemljama EU10 u prosjeku su obrazovanije, odnosno duže su se školovale nego starije osobe u EU15. U Hrvatskoj je obrazovna struktura starije populacije najlošija, jer je preko 70% starijih osoba završilo svoje obrazovanje prije 16. godine (jedino je u Grčkoj spomenuti udio veći – 75,5%). Slika 26. Razdoblje u kojem su starije osobe završile cjelokupno obrazovanje (%) 80 60

70,7 51,6 44,9

37,2

31,4

17,9

15,8

13,5

0 EU15

EU10

do 15 g.

16-19 g.

20 i više g.

Starije osobe u zemljama EU15 češće pohađaju (ili su pohađale tijekom godine koja je prethodila istraživanju) obrazovne tečajeve ili programe izobrazbe i osposobljavanja (oko 5%) u odnosu na starije ljude u EU10 (manje od 1%) i Hrvatskoj (2,7%). To je svakako povezano s ponudom programa/tečajeva, ali i materijalnim mogućnostima starije populacije. U programima i tečajevima najviše sudjeluju starije osobe u Švedskoj (oko 15%), Nizozemskoj (13%) te Danskoj, Belgiji, Luksemburgu i Velikoj Britaniji (od 9-10%). Za razliku od zemalja EU15, u kojima starije osobe (1/4) najviše pohađaju tečajeve vezane za kulturu i hobije, u Hrvatskoj i zemljama EU10 starije osobe najčešće sudjeluju u programima usavršavanja vezanima za posao i zanimanje (polovica). Starije žene u EU15 češće sudjeluju u tečajevima koji traju duže vrijeme (više od mjesec dana) i koji su vezani za kulturu i hobije, dok stariji muškarci češće pohađaju programe usavršavanja vezane za posao te informatičke tečajeve. U Hrvatskoj i EU10 i stariji muškarci i starije žene najčešće pohađaju programe usavršavanja vezane uz posao, a rjeđe tečajeve vezane za kulturu i hobije. U Hrvatskoj starije žene češće sudjeluju u jezičnim, a muškarci u informatičkim tečajevima i općenito pohađaju tečajeve i programe koji su kraći nego u zemljama EU15.

146

Ako isključimo zemlje u kojima je engleski službeni jezik, broj starijih osoba koje prilično ili jako dobro čitaju engleski veći je u Hrvatskoj (3,7%) nego u zemljama EU-9, bez Malte (2%), a manji nego u EU-13, bez V. Britanije i Irske (10%). U svim je zemljama dob bitan čimbenik za ovu vještinu, tj. u mlađim dobnim skupinama više je onih koji dobro čitaju engleski. Ipak, spomenimo da oko 12% starijih osoba u EU15 pohađa ili je u prošloj godini pohađalo tečaj stranog jezika, dok je taj udio u starijoj populaciji RH bio oko 16% (u zemljama EU10 starije osobe uopće nisu bile uključene u jezične tečajeve). S druge strane, vrlo mali postotak starijih osoba u RH (manje od 1%) koristi Internet nekoliko puta tjedno ili češće (2% u EU10 i 5% u EU15).

6. Zdravstveni status starijih osoba i povjerenje u zdravstveni sustav

6. Zdravstveni status starijih osoba i povjerenje u zdravstveni sustav 6.1. Samoprocjena zdravlja Jedan od načina utvrđivanja zdravstvenog stanja jest zdravstvena samoprocjena. Samoprocjena zdravlja pokazuje se kao značajan prediktor mortaliteta (Lučanin, Despot Lučanin i Havelka, 1999.). Drugim riječima, subjektivne procjene zdravlja omogućuju predviđanje životnog vijeka starijih osoba i treba ih uzimati u obzir kao indikator potrebe za preventivnim djelovanjem kako bi se ublažili rizici rane smrti ili ozbiljnog narušavanja zdravlja. Kako bi se utvrdilo subjektivno zdravstveno stanje, od ispitanika je traženo da svoje zdravlje procijene na ljestvici od 5 stupnjeva: „izvrsno“, “vrlo dobro“, „dobro“, „osrednje“ i „loše“. Ako se analizira samo podskupina ispitanika koji su izjavili da imaju „loše“ zdravlje, Hrvatska se u gotovo svim dobnim kategorijama nalazi između zemalja EU15 i EU10 (slika 27). U odnosu na Hrvatsku, građani EU15 u prosjeku dvostruko rjeđe svoje zdravlje procjenjuju lošim . U skupini iznad 64 godine, u Hrvatskoj je tri puta više onih koji su svoje zdravlje procijenili lošim nego u EU15. Među svim zemljama EU, jedino je u baltičkim zemljama i Portugalu veći broj starijih osoba koje su svoje zdravlje procijenile lošim nego u Hrvatskoj. Ukoliko samoprocjenu zdravlja ograničimo na ispitanike koji su izjavili da je njihovo zdravlje loše, najveća razlika između starih i mladih postoji u Hrvatskoj. Uz iznimku Cipra, Malte i Slovenije, u svim ostalim zemljama EU10 udio starijih osoba koje se svoje zdravlje ocijenile „izvrsnim“ ili „vrlo dobrim“ manji je od 5% (u Hrvatskoj je taj udio oko 10%). Među zemljama EU15 također postoje velike razlike u pogledu udjela starijih osoba koje su svoje zdravlje procijenile izvrsnim ili vrlo dobrim. Najviše je starijih ljudi s izvrsnim ili vrlo dobrim zdravljem u Danskoj (41,3%), a najmanje u Portugalu (3%) i Njemačkoj (5,2%).

Slika 27. Udio ispitanika koji su izjavili da je njihovo zdravlje „loše“ (%) 37,3

65+

41 12 19,5

50-64

24 8

147

7,3

35-49

10 4

1,8

25-34

18-24 0

EU10

0,8 2 1

EU15 5

6. Zdravstveni status starijih osoba i povjerenje u zdravstveni sustav

Ukoliko analiziramo broj osoba koje imaju neku dugoročnu bolest ili invalidnost (slika 28), Hrvatska je ponovo između EU15 i EU10 (stanje je lošije nego u EU15, a bolje nego u EU10). Razlike među zemljama najveće su u skupini najstarijih osoba. Udio starijih osoba u Hrvatskoj koje izjavljuju da imaju dugoročnu bolest veći je za 30% nego u EU15, a manji za 20% nego u EU10. Treba istaknuti da preko polovine starijih ljudi u Hrvatskoj (53,4%) navodi da ima dugoročnu bolest ili poteškoću koja ograničava njihove dnevne aktivnosti. Od zemalja EU, veći postotak starijih osoba s dugoročnom bolešću ili invalidnošću od Hrvatske imaju Finska, Mađarska, Litva, Latvija, Poljska, Slovačka i Slovenija. U svim zemljama veći je broj žena koje izjavljuju da imaju loše zdravlje ili dugoročnu bolest. To je posljedica dužeg životnog vijeka žena i njihove veće zastupljenosti među najstarijom populacijom. Sigurno da rizik lošeg zdravlja ili dugoročne bolesti raste s godinama, a posebice u razdoblju duboke starosti.

Slika 28. Udio ispitanika koji su izjavili da imaju dugotrajno oboljenje ili poteškoću koja ograničava njhove aktivnosti (%)

65+

50-64

35-49

25-34

18-24

53,4 40,5

21,3

8,9 7,3

EU15

EU10

100

120

140

160

Rizik od lošeg zdravlja i dugoročne bolesti među starijom populacijom u Hrvatskoj (prema samoprocjenama) prisutan je najviše u središnjoj Hrvatskoj te sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj. Isto tako, starije osobe koje žive u ruralnim područjima zastupljenije su među onima koji smatraju da su lošeg zdravstvenog stanja i da imaju dugoročnu bolest. S obzirom na strukturu kućanstva, najviše je starijih osoba u samačkim kućanstvima koje ocjenjuju svoje zdravlje kao loše (preko 48%) ili izjavljuju da imaju dugotrajno oboljenje ili poteškoću koja ograničava njihove aktivnosti (61%).

6.2. Zadovoljstvo zdravljem 148

Kad je u pitanju zadovoljstvo vlastitim zdravstvenim stanjem, vidimo da je ono povezano s dobi: starije dobne skupine manje su zadovoljne svojim zdravljem (slika 29). U kategoriji najmlađih dobnih skupina, građani Hrvatske i zemalja EU10 imaju veće zadovoljstvo zdravljem nego građani EU15. Situacija je obrnuta u ostalim dobnim kategorijama. Značajno je veća razlika u zadovoljstvu zdravljem između najstarije i mlađih dobnih skupina u Hrvatskoj i zemljama EU10 nego u EU15. Sukladno ranijim nalazima, najzadovoljnija je svojim zdravljem starija populacija u skandinavskim zemljama i Nizozemskoj (prosjeci iznad 7 na ljestvici od 1-10), a najmanje zadovoljna u baltičkim zemljama, Poljskoj i Slovačkoj (prosjeci ispod 4,5). Hrvatska je također u skupini zemalja u kojima je starija populacija najmanje zadovoljna svojim zdravstvenim stanjem. Među zemljama EU15 najmanje zadovoljstvo zdravstvenim stanjem izražavaju starije osobe u Portugalu (4,7).

6. Zdravstveni status starijih osoba i povjerenje u zdravstveni sustav

Slika 29. Zadovoljstvo zdravstvenim stanjem (prosjeci na ljestvici 1-10; 1=vrlo nezadovoljan, 10=vrlo zadovoljan)

65+

6,6

50-64

7,1

35-49 25-34 18-24

4,7

5,6

7,8

5,8 7,2

8,2

7 8,3

8,3

8,6

8,3

EU15

8,6

EU10

U Hrvatskoj su svojim zdravljem najmanje zadovoljne starije osobe koje žive u Središnjoj Hrvatskoj (4,0), samci te starije osobe s nižim mjesečnim ekvivalentnim kućanskim dohotkom. Starije osobe koje ulaze u gornji dohodovni kvartil za dva su boda zadovoljnije zdravljem nego starije osobe iz donjeg dohodovnog kvartila.

6.3. Pristup zdravstvenim uslugama Općenito, građani Hrvatske češće naglašavaju teškoće u pristupu zdravstvenim uslugama nego građani zemalja EU (tablica 9). Ta je razlika još očitija kada se uspoređuju najstarije dobne skupine. Stariji građani u Hrvatskoj (65 i više godina) znatno češće nego stariji građani u EU procjenjuju da im je otežan pristup zdravstvenoj zaštiti. Udaljenost od liječnika kao problem spominje tri i pol puta više starijih građana u Hrvatskoj nego u EU15 i dva puta više nego u EU10. Slično je i s drugim pokazateljima dostupnosti zdravstvenih usluga (čekanje na termin pregleda, dugo čekanje u ordinaciji i troškovi odlaska liječniku). Osim toga, u Hrvatskoj su najveće razlike između mladih i starih dobnih skupina glede pristupa zdravstvenim uslugama. Udaljenost od liječnika, troškovi odlaska liječniku i drugi pokazatelji pristupa zdravstvenoj zaštiti znatno su veći problem za stariju nego za mlađu populaciju.

149

6. Zdravstveni status starijih osoba i povjerenje u zdravstveni sustav

Tablica 9. Teškoće u pristupu zdravstvenim uslugama (%) Jako je otežalo pristup zdravstvenim uslugama Dobne skupine

18-24

25-34

35-49

50-64

65+

Zemlje

Udaljenost od liječnika

Dugo čekanje na termin pregleda

Čekanje u ordinaciji

Troškovi odlaska liječniku

EU15

EU10

6,4

14,4

12,4

17,1

EU15

EU10

6,1

20,0

15,8

19,5

EU15

EU10

7,7

22,3

17,6

12,0

EU15

EU10

15,0

24,5

18,1

4,9

EU15

EU10

25,8

30,8

24,9

6,4

Slika 30. Teškoće u pristupu zdravstvenim uslugama* starije populacije u RH po regijama i razini urbanizacije (%)

Središnja RH

24,4

27,4

32,9

33,7

34,9

31,9

24,9

13,4 18,8 12,4

33,8 22,4

19,9 25 13,6 Urbana područja

32,7

27,1

Ruralna područja

43,1 42,4

25,4

Trošak odlaska liječniku 20,3

10,4

Istočna RH

31,8

26,4

39,8

Sjeverna RH

25,8

34,3

31,6

Zagrebačka regija

34,9

42,2

Sjeverni Jadran

150

51,5

Južni Jadran

180 160 140 120 100 80 60 40 20 0

Čekanje u ordinaciji Čekanje na termin pregleda Udaljenost od liječnika

*Odnosi se samo na one koji su odgovorili da im je pojedini problem „jako otežao pristup“ zdravstvenim uslugama.

Valja istaknuti da starije osobe koje žive u Središnjoj Hrvatskoj iskazuju najveće nezadovoljstvo svim indikatorima pristupa zdravstvenim uslugama (slika 30). Vidimo da od 40-43% starijih osoba u spomenutoj regiji navodi da im udaljenost od liječnika, dugo čekanje na termin pregleda i čekanje u ordinaciji predstavljaju značajne teškoće u pristupu zdravstvenoj zaštiti, a preko polovice njih spominje trošak odlaska liječniku kao ozbiljnu poteškoću. Stariji građani iz Istočne Hrvatske, također, navode češće teškoće u pristupu zdravstvenim uslugama nego stariji građani iz drugih regija, dok najmanje teškoća u pristupu zdravstvenim uslugama nalaze stariji građani iz zagrebačke regije. Osim toga, stariji građani koji žive u ruralnim područjima imaju značajno više problema u pristupu zdravstvenim uslugama nego oni koji žive u urbanim područjima. Stariji građani koji žive u ruralnim područjima dvostruko češće nego oni u urbanim područjima navode probleme udaljenosti od liječnika i visoke troškove odlaska liječniku.

6. Zdravstveni status starijih osoba i povjerenje u zdravstveni sustav

6.4. Kvaliteta zdravstvene skrbi i povjerenje u zdravstveni sustav Kada se procjenjuje kvaliteta javnih zdravstvenih službi na ljestvici od 1-10 (1=vrlo niska, 10=vrlo visoka), onda vidimo da najmlađa i najstarija dobna skupina procjenjuju spomenutu kvalitetu višom u usporedbi s ostalim dobnim skupinama (slika 31). U obje grupacije zemalja EU najstariji građani daju i najvišu prosječnu ocjenu funkcioniranju zdravstvenih službi. Jedino u Hrvatskoj najmlađa dobna skupina daje višu prosječnu ocjenu kvalitete zdravstvenog sustava nego najstarija dobna skupina. S druge strane, ocjena kvalitete zdravstvenih službi najviša je u EU15 (u svim dobnim skupinama prosječna je ocjena veća od 6 na ljestvici od 1-10), Hrvatska je u sredini, dok je najniža kvaliteta zdravstvenih usluga, prema procjenama građana, u zemljama EU10. Sve dobne kategorije u Hrvatskoj, osim najstarije, procjenjuju da je kvaliteta javnih zdravstvenih službi bolja nego što to misle građani EU10. Međutim, prema procjenama starije populacije, kvaliteta zdravstvenih službi u Hrvatskoj jedna je od najnižih u usporedbi sa zemljama EU. Jedino starije osobe u Slovačkoj ocjenjuju zdravstvene usluge značajno manje kvalitetnima (prosjek je čak ispod 4).

Slika 31. Kvaliteta javnih zdravstvenih službi (prosjeci na ljestvici od 1-10; 1=vrlo niska, 10=vrlo visoka)

65+

6,7

50-64

6,4

4,9

35-49

6,4

4,8

25-34

6,4

4,9

18-24

6,5

5,1

5,5

5,2 5,1 4,9 5,2 5,5

EU15

EU10

Sukladno prije spomenutim rezultatima o kvaliteti zdravstvenih službi u Hrvatskoj, dvije dobne skupine u zreloj dobi (35-49 te 50-64), koje su dale najnižu ocjenu kvalitete javnih zdravstvenih službi, imaju i najmanje povjerenja u hrvatski sustav zdravstvenog osiguranja (slika 32). Najvišu razinu nepovjerenja nakon ovih dviju dobnih skupina iskazuje najstarija dobna grupa. Najviše povjerenja u zdravstveni sustav imaju dvije najmlađe dobne skupine, koje zasigurno najrjeđe koriste usluge toga sustava. Slika 32. Udio ispitanika koji su izjavili da imaju „vrlo malo“ ili „nimalo“ povjerenja u hrvatski zdravstveni sustav, prema dobnim skupinama (%) 47,3

151

47,4

44 41,5

42 40

40,1

38 36

18-24

25-34

35-49

50-64

65+

6. Zdravstveni status starijih osoba i povjerenje u zdravstveni sustav

152

7. Subjektivno blagostanje

7. Subjektivno blagostanje 7.1. Zadovoljstvo životom i sreća Subjektivno blagostanje građana istraživano je kroz dva pitanja koja se odnose na životno zadovoljstvo i sreću. I zadovoljstvo životom i sreća mjereni su na ljestvici od 1-10 (1- vrlo nezadovoljan/vrlo nesretan, 10 - vrlo zadovoljan/vrlo sretan). Općenito govoreći, građani EU15 zadovoljniji su životom nego građani EU10 i Hrvatske (slika 33). Sve dobne skupine u zemljama EU15 svoje zadovoljstvo životom ocijenile su ocjenom većom od 7 (u EU10 nijedna, a u Hrvatskoj samo dvije najmlađe dobne grupe). Isto tako, primjetno je da su u EU15 relativno male razlike u zadovoljstvu životom između dobnih skupina, s tim da su najmlađe dobne skupine i najstarija skupina najzadovoljnije životom. S druge strane, građani Hrvatske iskazuju veće zadovoljstvo životom nego građani EU10, ali je u Hrvatskoj značajno veća razlika u razini zadovoljstva između dobnih skupina nego u EU10. Razina zadovoljstva životom najstarije skupine identična je u Hrvatskoj i EU10, dok je u svim drugim dobnim skupinama situacija povoljnija u Hrvatskoj. Međutim, razlika u zadovoljstvu životom između najstarije i najmlađe dobne skupine iznosi 0,7 u EU10, a 1,4 u Hrvatskoj. Najzadovoljnije su životom starije osobe u skandinavskim zemljama (prosjeci iznad 8), a najmanje zadovoljne u Slovačkoj, Litvi i Latviji (prosjeci oko 5,5). Rezultati koji govore o sreći dosta se podudaraju s onima koji se tiču općeg zadovoljstva životom (slika 33). Oni koji iskazuju veću razinu zadovoljstva životom ujedno su i sretniji. Opet se pokazuje da su građani EU15 u prosjeku sretniji nego građani EU10 ili Hrvatske. No u svim zemljama mlađe dobne skupine smatraju se sretnijima nego što smatraju one starije. Ako se ograničimo samo na najstariju dobnu skupinu, onda starija populacija u Hrvatskoj iskazuje nižu razinu sreće nego starija populacija u većini zemalja EU (manje su sretne jedino starije osobe u Latviji, Litvi, Slovačkoj i Portugalu). Ponovno je u Hrvatskoj najveća razlika u sreći između mlade i starije populacije. Ove su razlike u subjektivnom blagostanju odraz objektivnih razlika u životnom standardu (starija populacija u Hrvatskoj ima najniža mjesečna primanja, češće se suočava s problemom podmirivanja osnovnih potreba, ima više stambenih problema). Slika 33. Opće zadovoljstvo životom i sreća (prosjeci na ljestvici od 1-10; 1=vrlo nezadovoljan/vrlo nesretan, 10=vrlo zadovoljan/vrlo sretan)

7,5

7,3

5,7

6,5

EU15

6,5

6,6

65+

7,6

50-64

7,4

7,6

7,5

7,9

6,2

7,2

7,3

6,2

7,5

7,2

7,3

6,5

35-49

6,5

7,1

7,8

6,7

7,4

7,8

EU10

Zadovoljstvo životom

153

EU15

EU10

Sreća

25-34

18-24

7. Subjektivno blagostanje

7.2. Čimbenici koji utječu na životno zadovoljstvo i sreću starije populacije u RH Željeli smo ustanoviti koji faktori utječu na životno zadovoljstvo i sreću starije populacije u Hrvatskoj. Zadovoljstvo životom i sreća starijih osoba u Hrvatskoj ovise o spolu, mjesečnim prihodima, strukturi kućanstva, razini urbanizacije, geografskom području u kojem žive. Tako je vidljivo da stariji muškarci iskazuju višu razinu zadovoljstva životom i sretniji su nego starije žene (tablica 10). Ovo je povezano s dužim prosječnim životnim vijekom žena, njihovim materijalnim i zdravstvenim statusom i njihovim životnim aranžmanima (češće žive samački i bez partnera). Isto tako, starije osobe koje žive u urbanim područjima zadovoljnije su životom i sretnije. U prosjeku, kućanstva starijih osoba iz urbanih naselja imaju bolju infrastrukturu, stambene uvjete, viša mjesečna primanja, bolji pristup zdravstvenim uslugama i sl.

Tablica 10. Razlike u životnom zadovoljstvu i sreći* starije populacije u RH s obzirom na demografska i socioekonomska obilježja (prosjeci za stariju populaciju i odstupanja od prosjeka)

Prosjek za stariju populaciju

Zadovoljstvo životom

Sreća

6,0

6,2

Spol M

0,1

0,2

-0,1

Ruralno područje

-0,2

Urbano područje

0,3

0,5

0,2

0,4

Stupanj urbanizacije

Regija Južni Jadran Sjeverni Jadran

0,1

0,2

Središnja Hrvatska

-0,8

-1,0

Zagrebačka regija

0,5

Sjeverna Hrvatska

-0,2

Istočna Hrvatska

-0,4

-0,2

Samac

-0,5

Par (bez djece, sa ili bez srodnika/nesrodnika)

0,3

0,5

Par+djeca/unuci (sa ili bez srodnika/nesrodnika)

0,4

Starija osoba+djeca/unuci (sa ili bez srodnika/nesrodnika)

-0,2

0,1

Ostalo (starija osoba+srodnici i/ili nesrodnici)

-1,1

-1,3

1 kvartil

-0,6

2 kvartil

-0,2

0,0

3 kvartil

0,4

4 kvartil

1,5

1,6

-0,7

-0,5

0,7

0,6

Tip kućanstva

154

Kvartilna distribucija

Bolest i fizičke teškoće

* Zadovoljstvo životom i sreća mjereni su na ljestvici od 1 (vrlo nezadovoljan/vrlo nesretan) - 10 (vrlo zadovoljan/vrlo sretan).

7. Subjektivno blagostanje

Najnepovoljnije pokazatelje subjektivnog blagostanja nalazimo među starijom populacijom koja živi u Središnjoj Hrvatskoj (koja obuhvaća Karlovačku, Sisačko-moslavačku i Bjelovarsko-bilogorsku županiju). Starije osobe iz ove regije imaju značajno nižu razinu zadovoljstva životom ili sreće nego općenito starija populacija u Hrvatskoj. Drugim riječima, starije osobe iz ove regije te iz Istočne i Sjeverne Hrvatske imaju razinu životnog zadovoljstva i sreće koja je ispod prosjeka općenito starije populacije. Najzadovoljnije su i najsretnije starije osobe koje žive u Zagrebačkoj regiji. Kada se analizira životno zadovoljstvo i sreća s obzirom na tip kućanstva, razvidno je da starije osobe bez djece i partnera, koje žive sa srodnicima i/ili nesrodnicima iskazuju najmanje zadovoljstva životom i najmanje su sretne. Isto tako, starije osobe koje žive samačkim životom manje su zadovoljne životom i sretne nego općenito starija populacija. Podjednaku razinu životnog zadovoljstva i sreće iskazuju starije osobe koje žive samo s partnerom ili s partnerom i djecom odnosno unucima. Život s partnerom je povezan s nižom razinom zadovoljstva i sreće ukoliko u kućanstvu žive drugi srodnici i/ili nesrodnici. Mjesečna primanja vrlo su važan faktor životnog zadovoljstva i sreće, kao i zdravstveni status. One starije osobe koje imaju manji ekvivalentni mjesečni dohodak manje su zadovoljne životom i nesretnije. Starije osobe koje se nalaze u donja dva dohodovna kvartila pokazuju i ispodprosječnu razinu zadovoljstva životom i sreće, dok je obratna situacija u gornja dva kvartila. Na primjer, razina zadovoljstva životom starijih osoba iz četvrtog kvartila za petinu je veća od razine zadovoljstva životom osoba iz donjeg kvartila. Nije iznenađujuće da zdravstveni status bitno determinira stupanj životnog zadovoljstva i sreće starije populacije. Starije osobe koje imaju dugoročnu bolest ili invalidnost iskazuju i niže životno zadovoljstvo i manje su sretne.

7.3. Očekivanja od budućnosti Kada se uspoređuju pogledi na budućnost, značajne su razlike između Hrvatske i zemalja EU (tablica 11). Hrvatski građani su optimističniji u pogledu budućnosti nego građani EU. U svim dobnim grupama, osim u najstarijoj, oko desetak posto više građana u Hrvatskoj nego u grupacijama zemalja EU ima optimističan pogled na budućnost. Starije osobe u Hrvatskoj su optimističnije nego one u EU15, a manje optimistične nego u EU10. Međutim, u Hrvatskoj je najmanji broj starijih osoba koje pesimistično gledaju na budućnost. Možemo konstatirati da starije osobe u tranzicijskim zemljama, uključujući i Hrvatsku, imaju više optimizma nego starije osobe u zemljama EU15. Međutim, najveći broj starijih osoba koje potpuno ili pretežito optimistično gledaju na budućnost jest u skandinavskim zemljama. To je u skladu s već ranijim rezultatima koji govore da su starije osobe iz ovih zemalja najzadovoljnije svojim zdravstvenim stanjem, obiteljskim životom i osjećaju se najsretnije. Tablica 11. Optimistično gledam na budućnost (%)

EU15

EU10

Donekle se ili potpuno slaže

Donekle se ili uopće ne slaže

Donekle se ili potpuno slaže

Donekle se ili uopće ne slaže

Donekle se ili potpuno slaže

Donekle se ili uopće ne slaže

18-34

77,2

22,8

79,1

20,9

88,8

11,2

25-34

74,7

25,3

69,0

30,9

81,7

18,2

35-49

62,7

35,2

60,4

39,4

74,7

24,3

50-64

57,4

42,6

55,1

44,9

67,9

32,2

65+

55,6

44,4

63,3

46,7

57,1

42,9

155

7. Subjektivno blagostanje

Ako bi se ograničili samo na kategoriju onih koji se potpuno slažu s tvrdnjom da optimistički gledaju na budućnost, onda su ogromne razlike između Hrvatske i zemalja EU u svim dobnim kategorijama, a posebice među mlađom populacijom (slika 34). U Hrvatskoj je puno više mladih, ali i starijih građana koji čvrsto vjeruju u bolju budućnost. Gotovo 1/5 starije populacije u Hrvatskoj (u odnosu na 12-13% u EU15 i EU10) u potpunosti se slaže s tvrdnjom da s optimizmom gleda na budućnost.

Slika 34. Optimistično gledam na budućnost („potpuno se slaže“) (%) 18,9

65+

12 13

EU10

27,8

50-64

16 16

EU15 38,1

35-49

15 19 46,6

25-34

21 23 56,3

18-24

29 31

156

8. Društvena uključenost starijih osoba i percepcija uloge društvenih institucija

8. Društvena uključenost starijih osoba i percepcija uloge društvenih institucija 8.1. Uključenost u društveno-politički život i zadovoljstvo društvenim životom Često se ističe isključenost starijih osoba iz procesa širega društva, odnosno njihova slabija integriranost u užu i širu društvenu okolinu. Stoga smo istražili participaciju starije populacije u volonterskim organizacijama i volonterskom radu, političkom životu i vjerskim službama (tablica 12). Starije osobe nešto slabije sudjeluju u radu volonterskih organizacija nego ostale dobne grupe, s tim da je sudjelovanje starijih osoba u volonterskom radu ili volonterskim organizacijama u Hrvatskoj oko 2,5 puta rjeđe nego sudjelovanje drugih dviju dobnih skupina. U zemljama EU nema tako izražene razlike u participaciji u volonterskom radu i organizacijama između dobnih grupa. U skladu s familističkim tradicijama mediteranskih zemalja, starije osobe u tim zemljama (uz iznimku Malte i Cipra) rjeđe sudjeluju u volonterskim organizacijama ili volonterskom radu nego starije osobe u drugim zemljama. Osobe starije dobi, ali i ostale dobne grupe u zemljama EU15 češće su angažirane u volonterskom radu ili organizacijama nego građani zemalja EU10 ili Hrvatske. Na to nesumnjivo utječe slabija razvijenost i nedovoljna ukorijenjenost civilnog društva u bivšim socijalističkim zemljama. Isto tako, starije su osobe manje aktivne u životu političkih stranaka, sindikata i rjeđe neposredno kontaktiraju političare. To je karakteristično kako za Hrvatsku tako i za obje grupacije zemalja EU. Kao i kod participacije u volonterskom radu ili volonterskim organizacijama, građani Hrvatske najrjeđe prisustvuju sastancima političkih stranaka, sindikata i sličnih organizacija. Ovi rezultati potvrđuju spoznaje drugih istraživanja (Šućur, 2005.) da su građani Hrvatske (ali i mediteranskih i većine tranzicijskih zemalja) rjeđe članovi formalnih političkih ili interesnih organizacija. Starije osobe iz skandinavskih zemalja su među najaktivnijima u društvenom i političkom životu (ukoliko se aktivnost mjeri preko njihove uključenosti u volonterski rad ili volonterske i druge organizacije). Međutim, potvrđuje se da starije osobe uvelike participiraju na izborima. Tako je u svim zemljama veći broj starijih nego mladih osoba glasovao na posljednjim nacionalnim izborima. U EU15 starije osobe češće glasuju na izborima nego druge dobne skupine, dok na izbore u Hrvatskoj i zemljama EU10 u najvećem broju izlaze osobe srednje dobi (35-64), pa onda osobe starije dobi.

157

8. Društvena uključenost starijih osoba i percepcija uloge društvenih institucija

Tablica 12. Participacija u društvenom i političkom životu (%) EU15

EU10

18-34

35-64

65+

18-34

35-64

65+

18-34

35-64

65+

Jeste li u posljednih mjesec dana prisustvovali sastanku volonterske organizacije ili obavljali rad za volonterske organizacije

15,2

19,4

16,8

10,4

9,5

9,1

7,6

8,2

3,0

Jeste li u posljednjih godinu dana prisustvovali sastanku političke stranke, sindikata ili kontaktirali političara

18,0

19,3

8,7

12,3

13,5

6,4

9,0

12,1

4,0

Jeste li glasovali na posljednjim nacionalnim izborima

70,5

84,1

87,6

65,1

78,9

78,3

73,9

82,8

79,1

Prisustvujete li vjerskim službama jednom tjedno ili češće (izuzevši sprovode, vjenčanja i sl.)

7,3

12,5

26,2

27,6

33,9

43,6

18,1

24,6

32,7

Za razliku od participacije u volonterskom radu i aktivnostima političkih i interesnih organizacija, građani Hrvatske i zemalja EU10 češće prisustvuju vjerskim službama nego građani EU15. U vjerskom životu češće sudjeluju starije nego mlađe dobne skupine. No, participacija starijih (ali i mlađih) osoba u vjerskim službama ovisi o religijskim tradicijama pojedinih zemalja. Tako u vjerskim službama najrjeđe participiraju starije osobe u protestantskim zemljama, a najčešće starije osobe u katoličkim zemljama. Vidimo da u Hrvatskoj oko 1/3 starije populacije sudjeluje u vjerskim službama jednom tjedno ili češće. U katoličkim mediteranskim zemljama, Irskoj, Poljskoj i Slovačkoj nešto je veći broj starijih osoba koje prisustvuju vjerskim službama nego u Hrvatskoj. Slika 35 pokazuje da u Hrvatskoj postoji velika razlika u zadovoljstvu društvenim životom između dobnih skupina, a posebice između najstarije i najmlađe. Npr. u Hrvatskoj je razlika u zadovoljstvu društvenim životom između starih i mladih 2,4 boda, dok spomenuta razlika u EU15 iznosi 0,5, a u EU10 1,5 bodova. Starije osobe u zemljama EU15 zadovoljnije su društvenim životom nego starije osobe u Hrvatskoj i zemljama EU10. To je u skladu s činjenicom da su starije osobe iz zemalja EU15 aktivnije u radu volonterskih, političkih i interesnih organizacija i u većem su broju izašle na zadnje nacionalne izbore nego starije osobe iz EU10 ili Hrvatske. Društvenim su životom ponovno najzadovoljnije starije osobe iz skandinavskih zemalja, a najnezadovoljnije starije osobe iz baltičkih zemalja. Slika 35. Zadovoljstvo društvenim životom (prosjeci na ljestvici od 1-10; 1=vrlo nezadovoljan, 10=vrlo zadovoljan) 10 8

7,6

7,2

7,8

7,3

7,1 5,8

6,2

5,7

5,4

158

2 0 18-34

35-64

EU15

EU10

65+

S obzirom da su stariji ljudi u Hrvatskoj manje zadovoljni društvenim životom nego njihovi vršnjaci u obje grupacije zemalja EU, ne čudi da se puno veći dio starije populacije u Hrvatskoj nego u EU15 ili EU10 osjeća potpuno ili djelomično isključenim iz društva (slika 36). Osjećaj isključenosti iz društva iskazuju najmanje građani iz zemalja EU15, bez obzira na dob. Razlike među zemljama najveće su u najstarijoj dobnoj skupini. Dok se oko 13% starijih građana u EU15 i oko 26% u EU10 osjeća potpuno ili djelomice isključenim iz društva, u Hrvatskoj je spomenuti udio starije populacije veći od 1/3. Jedino je u Slovačkoj, Litvi i Latviji udio starije populacije koja se osjeća isključenom iz društva veći nego u Hrvatskoj.

8. Društvena uključenost starijih osoba i percepcija uloge društvenih institucija

Slika 36. Osjećam se isključenim iz društva („potpuno se slažem“ ili „donekle se slažem“) (%)

34,7 26,1

65+ 13,1 22 20,7

35-64

13,2

EU10

10,8

18-34

15,5

EU15

9,3

Osjećaj potpune isključenosti prisutan je u različitoj mjeri među starijom populacijom u pojedinim županijama. Odskaču tri županije – Virovitičko-podravska, Karlovačka i Brodsko-posavska – u kojima je broj starijih osoba koje imaju osjećaj potpune društvene isključenosti veći od 1/4 (slika 37). U većini županija udio starije populacije koja se smatra posve društveno isključenom manji je od 10%. Najmanje starijih osoba koje se osjećaju potpuno isključenim iz društva nalazimo u Gradu Zagrebu i Krapinsko-zagorskoj županiji te jadranskim županijama (Splitsko-dalmatinskoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Istarskoj).

Slika 37. Udio (%) starijih osoba u RH koje se osjećaju potpuno isključenim iz društva, prema županijama 35,0 30,6

30,0 25,4

25,8

25,0 19,4

20,0

16,7

15,0 10,0 5,0

12,5

11,0

8,8

6,9

5,6 1,8

10,0 6,7

12,8

11,3

10,7 8,0

3,9

2,7

2,1

1,8

Za Kr gr ap eb in ač sk ka o Si z sa a go čk ors m ka os la va čk Ka a rlo va Ko čk Va pr a ra iv žd ni čk in Bj sk oel a kr ov iže ar v sk a čk oPr bi a im lo go or sk rs ka ogo ra ns Lič Vi ka ko ro vi -se tič n ko jsk -p a Po od že ra šk vs oka sla Br vo od ns sk ka opo sa vs ka Za Os da je čk rs oka ba Ši r be an jsk ns Vu ko a ko -k va n in rs sk ko Sp a -sr lit ije sk m osk da a lm at Du in br sk ov a ač Ist ko a rs -n ka er et va ns M ka eđ im ur sk Gr a ad Za gr eb

S obzirom na tip kućanstva, najjači osjećaj društvene isključenosti iskazuju starije osobe koje žive same (12,2% se osjeća potpuno isključenim, a 40,8% potpuno ili djelomice isključenim) te starije osobe koje žive bez partnera i djece/unuka. Najmanji broj starijih osoba koje se osjećaju društveno isključenima nalazimo u kućanstvima u kojima starije osobe žive s partnerom i djecom/unucima (20,9% njih osjeća se potpuno ili djelomice isključenim iz društva). Također, osjećaj društvene isključenosti češće imaju starije osobe koje žive u ruralnim nego u urbanim područjima.

159

8. Društvena uključenost starijih osoba i percepcija uloge društvenih institucija

8.2. Percepcija društvenih podjela Kada se analizira društvena participacija starijih ljudi, zanimljivo je vidjeti kako oni gledaju na društvo te koje društvene probleme i podjele izdvajaju kao najvažnije. Od ispitanika se tražilo da procjene razinu napetosti između bogatih i siromašnih, uprave i radnika, muškaraca i žena, starih i mladih te rasnih i nacionalnih skupina. Postoje određene sličnosti, ali i razlike između Hrvatske i dviju grupacija zemalja EU u ovom pogledu. Prvo, u svim se zemljama tenzije između spolova i generacija percipiraju kao najmanje važne (tablica 13). Najmanje tenzija, smatra se, postoji između muškaraca i žena. Ipak, građani Hrvatske, bez obzira na dob, u većem broju nego građani zemalja EU misle da postoje ozbiljne napetosti među spolnim i generacijskim skupinama. Pojedine grupacije zemalja pridaju različitu važnost navedenim društvenim podjelama. Tako vidimo da sve dobne skupine u EU15 smatraju da najviše napetosti postoji između rasnih i etničkih skupina. Među zemljama EU15, najviše starijih osoba u Francuskoj, Nizozemskoj i Grčkoj smatra da postoje ozbiljne napetosti među rasnim i etničkim skupinama. U EU10 sve dobne skupine izdvajaju podjelu na bogate i siromašne. U Hrvatskoj najmlađa dobna skupina nalazi najviše napetosti između uprave i radnika, dok osobe srednje i starije dobi smatraju da ponajviše tenzija postoji između bogatih i siromašnih. Prema tome, starije osobe u Hrvatskoj i EU10 smatraju najozbiljnijom podjelu na bogate i siromašne. Jedino u Češkoj i Malti starije osobe misle da više napetosti postoji između rasnih i etničkih grupa nego između bogatih i siromašnih. Više od 1/4 starijih osoba u Hrvatskoj misli da postoji puno napetosti između mlade i stare generacije (jedino je u Grčkoj i Francuskoj ovaj postotak veći). S obzirom da najveći dio starije populacije nije više aktivan u svijetu rada, vjerojatno nije iznenađujuće da starije osobe rjeđe nego druge dobne skupine smatraju kako među upravom i radnicima postoje visoke tenzije. Valja istaknuti da starije osobe u Hrvatskoj u većem broju nego starije osobe u EU15 ili EU10 smatraju da postoji puno napetosti između bogatih i siromašnih, uprave i radnika, muškaraca i žena, starih i mladih. Jedino je u EU15 veći udio starijih ljudi koji misle da postoje ozbiljne tenzije između rasnih i etničkih skupina. Tablica 13. Udio ispitanika koji smatraju da postoji „puno napetosti“ između sljedećih skupina (%) EU15

160

EU10

18-34

35-64

65+

18-34

35-64

65+

18-34

35-64

65+

Siromašni i bogati

30,6

33,0

29,1

48,8

52,8

52,9

59,1

65,8

65,2

Uprava i radnici

33,2

35,5

30,0

45,2

49,1

43,1

61,5

64,4

56,9

Muškarci i žene

11,3

12,6

12,0

8,8

8,2

8,3

16,4

19,2

17,0

Stari i mladi

14,0

15,1

17,7

17,0

17,3

23,3

24,9

26,1

Rasne i etničke skupine

49,6

47,3

39,7

38,2

31,7

31,5

39,4

36,6

33,8

8. Društvena uključenost starijih osoba i percepcija uloge društvenih institucija

8.3. Percepcija kvalitete javnih službi Kvaliteta života ovisi, među ostalim, o funkcioniranju i učinkovitosti javnih službi. Stoga su ispitanici zamoljeni da procjene kvalitetu javnih službi (zdravstvo, obrazovanje, javni prijevoz, socijalna skrb i mirovinski sustav) na ljestvici od 1-10 (1=vrlo niska kvaliteta, 10=vrlo visoka kvaliteta) (tablica 14). Prosječna ocjena kvalitete spomenutih javnih službi u EU15 je nešto veća od 6 (uz izuzetak mirovinskog sustava), dok je kvaliteta javnih službi u EU10 i Hrvatskoj ocijenjena nižom prosječnom ocjenom (oko 5). Moglo bi se općenito zaključiti da postoji dosta nezadovoljstva kada su u pitanju javne službe. U obje grupacije zemalja EU starija populacija ocjenjuje povoljnije kvalitetu javnih službi nego mlada ili srednjovječna generacija. U Hrvatskoj je situacija obratna. Mladi ocjenjuju višom ocjenom kvalitetu javnih službi nego osobe srednje ili starije dobi, s tim da su i mladi prilično nezadovoljni njihovim radom. U svim su zemljama razlike u procjeni kvalitete javnih službi između starih i mladih relativno male (manje od 1 boda na ljestvici od 1-10). Tablica 14. Kvaliteta javnih službi (prosjeci na ljestvici 1-10; 1=vrlo niska kvaliteta, 10=vrlo visoka kvaliteta) EU15

EU10

18-34

35-64

65+

18-34

35-64

65+

18-34

35-64

65+

Zdravstvo

6,4

6,7

5,0

4,8

5,5

5,4

5,0

5,2

Obrazovanje

6,4

6,3

6,5

6,0

5,6

6,2

6,1

5,7

5,6

Javni prijevoz

6,2

6,0

6,4

5,5

5,6

6,0

5,3

5,2

Socijalna skrb

6,2

6,1

6,6

4,6

4,2

5,0

4,9

4,5

Mirovinski sustav

5,2

5,4

6,2

4,4

5,3

4,7

4,2

4,1

Starija populacija u EU15 ima najviše povjerenja u zdravstveni sustav, a najmanje u mirovinski sustav. Stariji ljudi u EU10 najvišu ocjenu daju kvaliteti obrazovanja, a najnižu socijalnoj skrbi, dok osobe starije dobi u Hrvatskoj (kao i druge dvije dobne skupine) najpovoljnije vrednuju također obrazovni sustav, a najmanje povjerenja imaju u mirovinski sustav. Kada uspoređujemo prosječne ocjene kojima su starije osobe u različitim zemljama ocijenile kvalitetu javnih službi, onda je vidljivo da su stariji ljudi u Hrvatskoj najmanje zadovoljni kvalitetom svih navedenih javnih službi, a najzadovoljniji su stariji ljudi koji žive u EU15. Prosječna ocjena koju starije osobe u EU15 daju zdravstvu, javnom prijevozu i obrazovanju veća je za 1-1,5 bodova nego ona koju daje starija populacija u Hrvatskoj. Razlika u ocjenama kvalitete socijalne skrbi i mirovinskog sustava između starijih ljudi u EU15 i Hrvatskoj veća je od 2 boda na ljestvici od 1-10. Jedino starija populacija u Hrvatskoj procjenjuje kvalitetu socijalne skrbi i mirovinskog sustava ocjenom koja je ispod sredine skale (ispod 5). To upućuje na to da su mirovinske naknade ili naknade iz sustava socijalne skrbi (socijalna pomoć, invalidnine) koje dobivaju starije osobe u Hrvatskoj vrlo niske, pa otuda i visoka razina nezadovoljstva spomenutim službama. Osim toga, provedene reforme u mirovinskom sustavu nisu išle u prilog novih umirovljenika, budući da su postroženi uvjeti ostvarivanja svih oblika mirovina, kao i način njihova obračuna, a promijenjen je i način usklađivanja mirovina. Nema bitnih razlika u procjeni kvalitete javnih službi u Hrvatskoj unutar starije populacije. Sukladno i ranijim rezultatima, starije osobe iz Zagrebačke regije procjenjuju nešto višom kvalitetu većine službi nego starije osobe iz ostalih regija. Najniže ocjene većini javnih službi daju starije osobe iz dviju Jadranskih regija te Središnje Hrvatske. Starije žene su nešto zadovoljnije kvalitetom javnih službi nego stariji muškarci, ali te su razlike vrlo male.

161

8. Društvena uključenost starijih osoba i percepcija uloge društvenih institucija

162

9. Zaključci

9. Zaključci Ova studija pruža uvid u najvažnije rezultate i daje pregled indikatora kvalitete života starije populacije u Hrvatskoj na nekoliko ključnih područja, kao što su: ekonomske prilike, uvjeti stanovanja, struktura kućanstva i obiteljski odnosi, aktivnost na tržištu rada i obrazovanje, zdravlje, subjektivno blagostanje i sudjelovanje u društvenom životu. Prilikom analize različitih aspekata kvalitete života starije populacije korišteni su objektivni pokazatelji životnog standarda, ali i subjektivne percepcije.

Starija populacija u Hrvatskoj ima značajno lošiju ekonomsku situaciju nego ostale dobne skupine Za razliku od tzv. starih članica EU (EU15), u kojima najmlađa dobna skupina u pravilu raspolaže s najnižim prosječnim ekvivalentnim kućanskim dohotkom, u Hrvatskoj i novim članicama EU (EU10) starija populacija ima najmanji prosječni ekvivalentni kućanski dohodak. U Hrvatskoj je ekvivalentni kućanski dohodak starijih osoba niži za 20-40% od ekvivalentnog kućanskog dohotka ostalih dobnih skupina. Od svih dobnih skupina, jedino je prosječni ekvivalentni dohodak starije populacije bio ispod praga apsolutnog siromaštva. Rizik siromaštva u Hrvatskoj raste posebice nakon 50. godine i najveći je u najstarijoj dobnoj skupini (starije osobe imaju 70% veću vjerojatnost da će živjeti u siromaštvu nego građani Hrvatske općenito). Evidentne su razlike u teritorijalnoj distribuciji rizika siromaštva među starijom populacijom. Starije osobe u središnjim i istočnim dijelovima Hrvatske (poglavito u Virovitičko-podravskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji) u najnepovoljnijoj su ekonomskoj situaciji. Isto tako, starije osobe u ruralnim područjima imaju za 45% niži prosječni ekvivalentni kućanski dohodak nego starije osobe iz urbanih područja. S obzirom na tip kućanstva, starije osobe (posebice žene) koje žive samački u najnepovoljnijoj su financijskoj i ekonomskoj situaciji. Objektivni pokazatelji materijalnih prilika povezani su sa subjektivnim percepcijama ekonomske situacije. Preko 43% starije populacije u Hrvatskoj izjavljuje da s teškoćama uspijeva podmiriti svoje potrebe (posebice je to karakteristično za starije ljude iz Središnje i Istočne Hrvatske). Kako bi nadomjestila niske prihode, gotovo polovina kućanstava starijih osoba u Hrvatskoj proizvodi hranu za vlastite potrebe, a oko 14% podmiruje na taj način polovicu ili više svojih potreba za hranom (u zemljama EU15 postotak ovakvih kućanstava je zanemariv - 1%, a u zemljama EU10 za trećinu manji nego u Hrvatskoj). Proizvodnjom hrane za vlastite potrebe najviše se bave kućanstva starijih osoba u Sjevernoj i Istočnoj Hrvatskoj, a najrjeđe kućanstva starijih osoba iz Zagrebačke i Sjevernojadranske regije. Jasno je da se proizvodnjom hrane za vlastite potrebe znatno više bave kućanstva u ruralnim područjima. Kada se mjeri razina materijalne deprivacije preko posjedovanja određenih potrošnih dobara ili sudjelovanja u nekim uobičajenim aktivnostima, onda je primjetno da u Hrvatskoj i zemljama EU10 razina deprivacije raste s dobi, dok u zemljama EU15 u ovom pogledu nema bitne razlike između dobnih skupina. U Hrvatskoj je najveća razlika između razine deprivacije najstarije i najmlađe dobne skupine (3:1). Jedino baltičke zemlje, Poljska, Slovačka, Mađarska i Portugal imaju viši indeks deprivacije starije populacije nego Hrvatska. Visoku razinu relativne deprivacije ima starija populacija u Osječko-baranjskoj, Virovitičko-podravskoj, Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Zadarskoj županiji. Starija populacija u Hrvatskoj manje je opterećena kreditima, ali je u ovoj dobnoj skupini gotovo 1/5 onih koji kasne s plaćanjem režija (što je za trećinu više nego u zemljama EU10 i 6 puta više nego u EU15). Mirovine su glavni izvor prihoda kućanstava starijih osoba u svim zemljama, s tim da je u Hrvatskoj, u odnosu na zemlje EU15 ili EU10 nešto veći udio kućanstava starijih osoba koje nemaju mirovinskih primanja. Kada je u pitanju struktura prihoda, valja istaknuti da je u Hrvatskoj i zemljama EU10 četiri puta manji udio kućanstva starijih osoba koja ostvaruju prihode od nekretnina, dionica ili ušteđevina. Oko 6% kućanstava starijih osoba u Hrvatskoj dobiva socijalnu pomoć, a preko 18% redovito prima novčanu ili nenovčanu pomoć od osoba izvan obitelji.

163

9. Zaključci

Starije su osobe u Hrvatskoj češće nego druge dobne skupine vlasnici stambenih objekata, ali imaju više stambenih problema U Hrvatskoj i svim zemljama EU s dobi raste udio osoba koje su vlasnici objekata u kojima stanuju, što nije iznenađujuće, jer se bogatstvo kumulira tijekom životnog ciklusa. U Hrvatskoj, kao i zemljama EU10, veći je broj vlasnika kuća ili stanova u svim dobnim kategorijama nego u EU15, što je bilo povezano s transformacijom tzv. nositelja stanarskog prava u vlasnike kroz povoljan otkup stanova. Isto je tako i podstanarstvo znatno raširenije u zemljama EU15. Preko 90% starijih osoba u Hrvatskoj živi u kućama/stanovima čiji su vlasnici oni ili drugi članovi njihova kućanstva. Vrlo je mali broj (oko 1%) starijih osoba u Hrvatskoj koje žive kao podstanari u privatnim ili socijalnim stanovima (taj je broj 25 puta veći u EU15 i oko 16 puta u EU10). U Hrvatskoj je općenito slabo razvijeno tržište za iznajmljivanje stanova, kao i koncept socijalnog stanovanja. Nema značajnijih razlika u stambenom vlasništvu među starijim osobama u Hrvatskoj po spolu ili tipu naselja u kojem žive (urbano/ruralno). Starije osobe u Hrvatskoj u većoj su mjeri vlasnici stambenih objekata, ali imaju više stambenih problema nego starije osobe u zemljama EU (dotrajali prozori, vrata ili podovi, vlaga u stanu). Nešto manje od 42% starijih osoba u Hrvatskoj izjavljuje da ima dotrajalu drvenariju (podove, prozore i vrata). Isto tako, vrlo je mali broj starijih građana u EU15 koji nemaju osnovne infrastrukture (npr. tek 2% starijih osoba u EU15 nema WC u kući u odnosu na 9% u Hrvatskoj). Osim toga, valja spomenuti da 3% kućanstava starijih osoba u Hrvatskoj nema struju, a preko 28% kanalizaciju. Najviše stambenih problema imaju starije osobe u Središnjoj i Istočnoj Hrvatskoj te starije osobe iz ruralnih područja. Hrvatska se razlikuje od zemalja EU s obzirom na stupanj zadovoljstva starije populacije stambenim uvjetima. U većini zemalja EU starije su osobe najzadovoljnije stambenim smještajem, dok je u Hrvatskoj situacija obrnuta, što je sukladno objektivnim pokazateljima koji govore o vrsti i brojnosti stambenih problema među starijom populacijom.

Starija populacija u Hrvatskoj češće neposredno kontaktira s članovima obitelji i osobama izvan obitelji nego starije osobe u EU, s tim da izvanobiteljske mreže i usluge postaju sve važnije u suočavanju sa životnim izazovima

164

Kućanstva starijih osoba u Hrvatskoj imaju veći broj članova nego ista kućanstva u zemljama EU, na što utječe činjenica da starije osobe u Hrvatskoj još uvijek češće žive sa svojom odraslom djecom nego starije osobe u EU. Broj starijih samaca u Hrvatskoj (oko 35%) manji je nego u zemljama EU15 (46%) ili EU10 (43%). U svim zemljama velika većina starijih osoba smatra da se može osloniti na svoju obitelj u slučaju potrebe za emocionalnom, materijalnom ili drugom podrškom. Kada je riječ o problemima poput bolesti ili depresivnosti, obitelj je mjesto podrške za veći broj starijih osoba u Hrvatskoj i zemljama EU10 nego u zemljama EU15. No, u slučaju financijske oskudice, starije osobe u zemljama EU15 u većoj se mjeri mogu osloniti na članove svoje obitelji. Na primjer, više od 23% starijih osoba u Hrvatskoj i više od 25% u EU10 nema od koga posuditi novac u slučaju hitne potrebe (u EU15 taj je udio manji od 18%). Zbog manjih primanja i raširenijeg siromaštva, članovi obitelji u Hrvatskoj i zemljama EU10 nisu u mogućnosti pružiti financijsku pomoć starijim osobama. Ponovno, najveći broj starijih osoba koje se nemaju na koga osloniti u slučaju bolesti, depresije ili novčane oskudice nalazi se u Središnjoj i Istočnoj Hrvatskoj (više od 30% starijih osoba iz spomenutih regija izjavljuje da nema od koga posuditi 500 eura ako bi im hitno zatrebali). Međutim, u ovim je regijama uloga prijateljske i susjedske pomoći važnija nego u ostalim regijama Hrvatske. Samci i starije osobe bez partnera i djece imaju najslabiju potporu u slučaju bolesti, depresije ili novčane oskudice. Obrasci društvenosti ovise o dobi, spolu i drugim obilježjima, ali i o kulturnim tradicijama zemalja. U Hrvatskoj (kao i u većini zemalja EU) preko 3/4 starijih osoba barem jednom tjedno neposredno komunicira s djecom, a oko 11% starijih osoba u Hrvatskoj imaju rijetke (godišnje ili rjeđe) neposredne kontakte s djecom. Iznimno su važni kontakti s prijateljima i susjedima, jer starija populacija češće neposredno kontaktira s prijateljima i susjedima nego s vlastitom djecom, što je posljedica suvremenog načina života i činjenice da djeca, zbog obrazovanja, posla i slično, ne žive u istom mjestu kao i njihovi roditelji. U Hrvatskoj preko 90% starijih osoba ostvaruje barem jednom tjedno neposredne kontakte („licem u lice“) s prijateljima i susjedima. Starije osobe koje žive u Središnjoj i Istočnoj Hrvatskoj imaju rjeđe neposredne kontakte s djecom u odnosu na druge regije, dok starije osobe koje žive u Zagrebačkoj regiji i općenito u urbanim područjima češće komuniciraju s obitelji ili prijateljima telefonom, poštom, e-mailom.

9. Zaključci

Za razliku od zemalja EU15 i EU10, u kojima nema značajnijih razlika u zadovoljstvu obiteljskim životom između dobnih skupina, u Hrvatskoj su te razlike izražene (starija je populacija značajno manje zadovoljna obiteljskim životom nego mlađe dobne skupine). Starija populacija u Bjelovarsko-bilogorskoj i Virovitičko-podravskoj županiji izražava najmanje zadovoljstvo obiteljskim životom. Obiteljskim su životom u Hrvatskoj najzadovoljnije starije osobe koje žive u proširenim obiteljima (s partnerom, djecom i/ili unucima), a najmanje su zadovoljne one starije osobe koje žive samački ili samo sa srodnicima i/ili nesrodnicima. Stariji su muškarci nešto zadovoljniji obiteljskim životom nego starije žene, dok su starije osobe iz urbanih područja u prosjeku zadovoljnije nego one iz ruralnih područja.

Starije su osobe u Hrvatskoj nešto slabije pokrivene mirovinskim sustavom nego starije osobe u zemljama EU i rjeđe nastavljaju raditi nakon zakonske dobi za umirovljenje Slabija pokrivenost starije populacije u Hrvatskoj mirovinskim sustavom posljedica je prvenstveno slabije participacije žena u plaćenom radu. Slično kao u mediteranskim zemljama i Irskoj, u Hrvatskoj oko polovina starijih žena nije nikada sudjelovala u plaćenom radu. U većini zemalja EU10 (uz izuzetak mediteranskih zemalja, Malte i Poljske) udio starijih žena pokrivenih mirovinskim sustavom u pravilu je veći od 95%. Nakon umirovljenika, druga najbrojnija skupina, s obzirom na zaposlenički status, među starijom populacijom u Hrvatskoj (i zemljama EU15) jesu kućanice i osobe koje su zadužene za održavanje doma i nabavu kućnih potrepština (oko 10%), dok je udio ove skupine među starijom populacijom zemalja EU10 vrlo mali (oko 1%). To je razlog da su starije žene češće orijentirane na sustav socijalne pomoći i da imaju niža primanja, posebice ako žive bez partnera. Najveći broj starijih žena bez mirovine nalazimo u Južnojadranskoj regiji (oko 1/3) i Istočnoj Hrvatskoj (oko 1/4). U svim hrvatskim regijama, osim Zagrebačke, barem polovica starijih žena nikada nije imala plaćeni posao. Starije osobe u zemljama EU15 češće pohađaju ili su u protekloj godini pohađale obrazovne tečajeve, programe izobrazbe i osposobljavanja nego starije osobe u Hrvatskoj ili zemljama EU10. To može biti povezano s ponudom programa/tečajeva, ali i materijalnim mogućnostima starije populacije u tim zemljama. U programima i tečajevima najviše sudjeluju starije osobe u skandinavskim zemljama, Nizozemskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Za razliku od zemalja EU15, u kojima starije osobe najviše pohađaju tečajeve vezane za kulturu i hobije, u Hrvatskoj i zemljama EU10 starije osobe češće sudjeluju u programima usavršavanja vezanima uz posao i zanimanje. Starije žene u Hrvatskoj češće sudjeluju u jezičnim, a muškarci u informatičkim tečajevima.

Zdravstveni status starijih osoba u Hrvatskoj bolji je nego u EU10, a lošiji nego u EU15. Međutim, starije osobe u Hrvatskoj u većem broju nego u većini zemalja EU naglašavaju teškoće u pristupu zdravstvenim uslugama Zdravlje je ključni resurs za stariju populaciju i važan čimbenik njihova statusa. Hrvatska spada u krug zemalja s najvišim udjelom starije populacije koja je svoje zdravlje ocijenila lošim. U usporedbi s Hrvatskom, jedino je u Portugalu i baltičkim zemljama veći broj starijih osoba koje su svoje zdravlje procijenile lošim. Osim toga, upravo je u Hrvatskoj najveća razlika između udjela mladih i starijih koji su svoje zdravlje ocijenili lošim. Više od polovice starije populacije u Hrvatskoj izjavljuje da ima neku dugoročnu bolest ili invalidnost (što je za 30% više nego u EU15 i za 20% manje nego u EU10). U svim je zemljama veći broj žena koje imaju lošije zdravlje ili dugoročnu bolest. To je posljedica dužeg životnog vijeka žena i njihove dominacije u kategoriji najstarijih osoba. Najveći broj starijih osoba u Hrvatskoj koje su svoje zdravlje ocijenile lošim jest opet u Središnjoj i Istočnoj Hrvatskoj. Također, nešto manje od polovine samaca navodi da ima loše zdravlje, a preko 60% da ima dugoročnu bolest koja ograničava njihove dnevne aktivnosti. To ne iznenađuje jer je veliki broj samaca među najstarijim starim osobama. Bolji dohodovni status povezan je i s boljom procjenom zdravstvenog statusa. Hrvatska je u skupini zemalja (baltičke zemlje, Poljska, Slovačka, Portugal) u kojima je starija populacija najmanje zadovoljna svojim zdravstvenim stanjem. Najzadovoljnija je svojim zdravljem starija populacija u skandinavskim zemljama i Nizozemskoj. Stariji građani u Hrvatskoj, češće nego stariji građani u zemljama EU, procjenjuju da im je znatno otežan pristup zdravstvenoj zaštiti. Na primjer, udaljenost od liječnika kao problem spominje tri i po puta više starijih građana u Hrvatskoj nego u EU15 i dva puta više nego u EU10. Udaljenost od liječnika i troškovi odlaska liječniku u Hrvatskoj su znatno veći problem za stariju nego za mlađu populaciju. Starije osobe koje žive u Središnjoj Hrvatskoj iskazuju najmanje zadovoljstva svim indikatorima pristupa zdravstvenim uslugama. Više od 40% starijih osoba

165

9. Zaključci

u ovoj regiji navodi da im udaljenost od liječnika, dugo čekanje na termin pregleda i čekanje u ordinaciji predstavljaju značajne teškoće u pristupu zdravstvenoj zaštiti, a preko polovice njih spominje trošak odlaska liječniku kao ozbiljnu poteškoću. Stariji građani iz Istočne Hrvatske također češće navode teškoće u pristupu zdravstvenim uslugama nego stariji građani iz drugih regija. Stariji građani koji žive u ruralnim područjima imaju značajno više problema u pristupu zdravstvenim uslugama nego oni koji žive u urbanim područjima (problem udaljenosti od liječnika i visoki troškovi odlaska liječniku). Prema procjenama starije populacije, kvaliteta zdravstvenih službi u Hrvatskoj jedna je od najnižih u usporedbi sa zemljama EU.

Stariji građani u RH manje su zadovoljni životom i manje sretni nego stariji građani u zemljama EU15, ali jednako optimistično gledaju na budućnost Starije osobe u Hrvatskoj podjednako su zadovoljne životom i sretne kao starije osobe u EU10, ali su znatno nezadovoljnije i nesretnije nego starija populacija u EU15. U svim zemljama mlađe dobne skupine smatraju se sretnijima nego one starije. Starije osobe u skandinavskim zemljama najsretnije su i najzadovoljnije životom (prosjeci iznad 8 na ljestvici od 1-10). Starija populacija u Hrvatskoj iskazuje nižu razinu sreće nego starija populacija u većini zemalja EU te Hrvatska ima velike razlike u sreći i zadovoljstvu životom između najmlađih i najstarijih građana. Ove razlike u subjektivnom blagostanju između mladih i starih odraz su objektivnih razlika u životnom standardu. U odnosu na većinu zemalja EU, starija populacija u Hrvatskoj ima niža prosječna mjesečna primanja, češće se suočava s problemom podmirivanja osnovnih potreba, ima više stambenih problema. Različiti čimbenici utječu na razinu zadovoljstva i sreću starije populacije u Hrvatskoj. Višu razinu zadovoljstva životom i sreće pokazuju stariji muškarci, one starije osobe koje žive u urbanim područjima i zagrebačkoj regiji, koje su boljeg zdravstvenog i dohodovnog stanja te koje žive s partnerom. Starije osobe koje se nalaze u donja dva dohodovna kvartila iskazuju ispodprosječnu razinu zadovoljstva životom i sreće, dok je obratna situacija u gornja dva kvartila (razina zadovoljstva životom starijih osoba iz četvrtog kvartila za petinu je veća od razine zadovoljstva životom osoba iz donjeg kvartila na ljestvici od 1-10). Manje su zadovoljne i sretne starije osobe koje žive u Središnjoj Hrvatskoj (Karlovačka, Sisačko-moslavačka i Bjelovarsko-bilogorska županija), u ruralnim područjima, osobe koje su lošijeg zdravstvenog i dohodovnog stanja te koje žive same ili bez partnera. Starije su osobe u Hrvatskoj optimističnije nego one u EU15, a tek malo manje optimistične nego u EU10. U Hrvatskoj je, također, najmanji broj starijih osoba koje pesimistično gledaju na budućnost. Općenito govoreći, starije osobe u Hrvatskoj i zemljama EU10 pokazuju više optimizma nego starije osobe u zemljama EU15, iako je najveći broj starijih osoba koje potpuno ili pretežito optimistično gledaju na budućnost u skandinavskim zemljama.

Starije osobe u Hrvatskoj percipiraju društvo u većoj mjeri podijeljenim nego starije osobe u zemljama EU, slabije sudjeluju u društvenom i političkom životu i češće se osjećaju društveno isključenima

166

Za razliku od zemalja EU15, u kojima najveći broj starijih osoba smatra da su najvažnije podjele i napetosti između rasnih i etničkih skupina, starije osobe u Hrvatskoj i zemljama EU10 smatraju najozbiljnijom podjelu na bogate i siromašne. U Hrvatskoj je više starijih osoba nego u obje grupacije zemalja EU koje smatraju da postoje velike napetosti između bogatih i siromašnih, uprave i radnika, muškaraca i žena, mladih i starih. Starije osobe u Hrvatskoj znatno slabije sudjeluju u volonterskom radu, političkim i interesnim organizacijama nego starije osobe u EU15 ili EU10. To je vjerojatno posljedica slabije razvijenosti i nedovoljne ukorijenjenosti civilnog društva te familističke tradicije u hrvatskom društvu. S obzirom da su starije osobe u Hrvatskoj slabije aktivne u radu volonterskih, političkih i interesnih organizacija nego starije osobe u zemljama EU, nije iznenađujuće da je starija populacija u Hrvatskoj nezadovoljnija društvenim životom nego starija populacija u zemljama EU15 ili EU10 i da se češće osjeća potpuno i djelomice isključenom iz društva. Najveći broj starijih ljudi u Virovitičko-podravskoj, Karlovačkoj i Brodsko-posavskoj županiji (više od 1/4) izražava osjećaj potpune društvene isključenosti. Također, osjećaj društvene isključenosti češće iskazuju starije osobe koje žive kao samci, starije osobe koje žive bez partnera i djece, a najrjeđe starije osobe koje žive s partnerom i djecom/unucima. Rjeđe se osjećaju društveno isključenima starije osobe iz urbanih nego iz ruralnih područja.

10. Smjernice i preporuke

10. Smjernice i preporuke Imajući na umu probleme i izazove s kojima se suočavaju starije osobe u Hrvatskoj pojedinačno ili kao skupina, pokušat ćemo ukazati na smjernice kako kratkoročno ili dugoročno unaprijediti kvalitetu života i društvenu uključenost starije populacije. Ako je izazove starosti moguće definirati na jednostavan način, onda su ključni problemi starenja kako spriječiti da prihodi padnu ispod granice pristojnog života te kako razvijati i poticati koncept „aktivnog starenja“ (Puljiz, 2005., Schaie i Willis, 2001.). Mnogi ističu da je umirovljenje, koje se u pravilu pojavljuje na početku starosti, proces „oslobađanja od obveza“. Starije su osobe prisiljene nadomještati profesionalne obveze novim aktivnostima vezanima za obitelj, kućne uloge, lokalnu zajednicu, odnosno razvijati, kako ističe Tournier (1986.), „drugu karijeru“. Međunarodne organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije, EU, Vijeća Europe posebnu pozornost posvećuju konceptu aktivnoga starenja, koji uključuje: 1) prisutnost i zadržavanje veza s tržištem rada, 2) sudjelovanje u kućnom radu i obiteljskim aktivnostima, 3) aktivnu participaciju u procesima i institucijama lokalne zajednice, te 4) aktivno korištenje slobodnog vremena i prakticiranje zdravog načina života.

U skladu s navedenim, smatramo važnim istaknuti sljedeće smjernice i mjere: -

Dugoročno poboljšanje ekonomskog statusa starije populacije Podići razinu mirovina kroz nastavak reforme mirovinskog sustava te kroz dugoročno pripremanje za mirovinu (participacija u privatnim i profesionalnim mirovinskim programima, uključivanje u životna osiguranja i druge oblike štednje za starost, povećanje prihoda od privatnog ulaganja novca). Omogućiti (stimulirati) rad starijim osobama kroz oslobađanje plaćanja dijela obveznih mirovinskih doprinosa ili kroz institut djelomičnog umirovljenja (rad uz korištenje dijela mirovinskih prava). Poticati sudjelovanje starijih radnika u programima izobrazbe. Posebno je potrebno zaštititi stariju populaciju koja nema mirovina kroz povećanje naknada socijalne pomoći ili dugoročno kroz uvođenje socijalne (državne) mirovine.

Deinstitucionalizacija i razvoj usluga za starije osobe u njihovim domovima i lokalnim zajednicama Nastaviti razvijati sustav izvaninstitucionalnih usluga za osobe starije dobi, kako bi mogle nastaviti kvalitetno živjeti u svojim domovima i lokalnim zajednicama. Usluge trebaju biti dostupne u prostornom i financijskom pogledu i prilagođene lokalnim potrebama. Razvoj kvalitetnog sustava izvaninstitucionalnih usluga za starije osobe pretpostavlja usku suradnju između državnih institucija i organizacija civilnog društva te poticanje socijalnog poduzetništva u ovom sektoru.

Pristup zdravstvenim uslugama i zaštita od visokih zdravstvenih troškova S obzirom da veliki broj starijih osoba ocjenjuje svoj zdravstveni status lošim, nužno je poduzimati preventivne mjere radi ublažavanja rizika rane smrti ili narušavanja zdravlja ove populacijske skupine (provjere zdravstvenog stanja i sl.). Osim toga, zadatak je Nacionalne strategije razvitka zdravstva osigurati da svi građani, pa i oni starije dobi imaju adekvatan pristup zdravstvenim uslugama. To znači da zdravstvene usluge budu na jednak način dostupne starijoj populaciji koja živi u udaljenim, otočnim ili gorskim područjima. Osim toga, vrlo je važno zaštititi stariju populaciju od visokih zdravstvenih troškova (npr. oslobađanje plaćanja zdravstvenih troškova skupina umirovljenika s niskim mirovinama, transparentne liste čekanja, definiranje lista besplatnih lijekova koji su važni za normalno funkcioniranje).

167

10. Smjernice i preporuke

Uključivanje starije populacije u život zajednice Starije osobe u Hrvatskoj često neposredno komuniciraju s članovima obitelji, susjedima i prijateljima, ali slabije sudjeluju u dobrovoljnom radu i rjeđe su članovi formalnih organizacija nego starije osobe u zemljama EU. Ipak, pozornost treba obratiti na problem izolacije i usamljenosti starijih osoba (poglavito žena) koje žive samački. Razvoj sustava lokalne podrške za starije osobe trebao bi uključivati i potrebe za interakcijom. Potrebno je razvijati različite institucije (klubove, dnevne centre, „sveučilišta za treću dob“ i sl.) u kojima starije osobe mogu zadovoljavati svoje potrebe za kvalitetnim provođenjem slobodnog vremena, komunikacijom, cjeloživotnim obrazovanjem i učenjem, ali i doprinositi javnom životu i općem dobru lokalne zajednice.

168

Literatura

Literatura Arendt, D. (2003). The Quality of Life Survey. Fieldwork technical report. Hilversum: Gfk INTOMART. Babić, Z., Matković, T., Šošić, V. (2006). Strukturne promjene visokog obrazovanja i ishodi na tržištu rad. Privredna kretanja i ekonomska politika 108:125-165. Bežovan, G. (1995). Problemi stanovanja starijih osoba. U: Starost i starenje – izazov današnjice (zbornik radova). Zagreb: Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Böhnke, P. (2005). First Quality of Life Survey: Life satisfaction, happiness and sense of belonging. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. Brčić, C. (1995). Demografsko stanje i procesi u Hrvatskoj. U: Starost i starenje – izazov današnjice (zbornik radova). Zagreb: Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Defilipis, B., Havelka, M. (1984). Stari ljudi. Zagreb: Stvarnost i Zavod za zaštitu zdravlja Grada Zagreba. Despot Lučanin, J. (2003). Iskustvo starenja. Jastrebarsko: Naknada Slap. Državni zavod za statistiku (2007). Statistički ljetopis 2006. Zagreb: Državni zavod za statistiku. Enright, R.B. (ed.) (1994). Perspectives in Social Gerontology. Boston: Allyn and Bacon. Eurostat (2005). News Release No. 164. Dostupne na mrežnim stranicama Eurostata: http://epp.eurostat.ec.europa. eu/portal/page . Eurostat (2007). Tablice strukturnih indikatora o zaposlenosti i socijalnoj koheziji. Dostupne na mrežnim stranicama Eurostata: http://epp.eurostat.ec.europa.eu. Fahey, T. et al. (2004). Quality of Life in Europe: First European Quality of Life Survey 2003. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. Gelo, J., Akrap, A., Čipin, I. (2005). Temeljne značajke demografskog razvoja Hrvatske (bilanca 20. stoljeća). Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Grizelj, M. (2005). Projekcije stanovništva Republike Hrvatske do kraja stoljeća. U: D. Živić, N. Pokos, A. Mišetić (ur.), Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspektive. Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Hromatko, A. (2006). Kvantitativno istraživanje na općoj populaciji: Kvaliteta života i rizik od socijalne isključenosti u Hrvatskoj. Zagreb: Target Jones, C.L., Tepperman, L., Wilson, S.J. (1995). The Futures of the Family. Englewood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. Lučanin, D., Despot Lučanin, J., Havelka, M. (1999). Samoprocjena zdravlja i „objektivni“ indikatori zdravlja kao prediktori dužine života. U: Smjernice za zaštitu zdravlja starijih ljudi. Zagreb: Akademija medicinskih znanosti Hrvatske. Moody, H.R. (1998). Aging: Concepts and Controversies (2nd edition). Thousand Oaks: Pine Forge Press. Morgan, L., Kunkel, S. (1998). Aging: The Social Context. Thousand Oaks: Pine Forge Press. Nejašmić, I. (2005). Demografske dinamičko-strukturne značajke gradskih i ostalih naselja Republike Hrvatske (1991.-2001.). U: D. Živić, N. Pokos, A. Mišetić (ur.), Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspektive. Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar.

171

Literatura

OECD (2006). Education at a glance - OECD indicators 2006. Organisation for Economic Co-operation and Development Puljiz, V. (2005). Demografske promjene i socijalna politika. U: D. Živić, N. Pokos, A. Mišetić (ur.), Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspektive. Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Puljiz, V., Bouillet, D. (ur.) (2003). Nacionalna obiteljska politika. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Špan, M. (1995). Potrebe starijih ljudi i izobrazba. U: Starost i starenje – izazov današnjice (zbornik radova). Zagreb: Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Šućur, Z. (2001). Siromaštvo: teorije, koncepti i pokazatelji. Zagreb: Pravni fakultet. Šućur, Z. (2006). Hrvatsko iskustvo. U: UNDP Hrvatska, Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost. Zagreb: UNDP Hrvatska. Švab, A. (2006). Družinske spremembe. U: T. Rener i sur. (ur.), Družine in družinsko življenje v Sloveniji (63-89). Koper: Založba Annales. Švob, M. (1995). Promjene u demografskoj strukturi stanovništva i posljedice za položaj starih osoba. U: Starost i starenje – izazov današnjice (zbornik radova). Zagreb: Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Taylor-Gooby, P. (2004). New Risks, New Welfare. Oxford: Oxford University Press. Tournier, P. (1986). Učimo starjeti. Samobor. UNDP Hrvatska (2006a). Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost. Zagreb: UNDP Hrvatska. UNDP Hrvatska (2006b). Izvješće o društvenom razvoju – Hrvatska 2006. Neumreženi: lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj. Zagreb: UNDP Hrvatska. Warner Schaie, K., Willis, L.S. (2001). Psihologija odrasle dobi i starenja. Jastrebarsko: Naklada Slap. World Bank (2006). Croatia: Living Standard Assessment, Volume 2: Background Papers. Washington: World Bank.

172

173

174