Inventarizacija ribolovnih resursa i preporuke za održivi priobalni ribolov u Viškom akvatoriju

Inventarizacija priobalnih ribolovnih resursa i preporuke za održivi priobalni ribolov u Viškom akvatoriju

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji život. UNDP djeluje u 166 zemalja.

Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje institucionalnih kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu, uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana.

Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša.

Posebno zahvaljujemo Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je doprinjeo realizaciji ove projektne aktivnosti.

Institut za oceanografiju i ribarstvo Ravnateljica: prof. dr. sc. Ivona Marasović Autorski tim: dr. sc. Sanja Matić Skoko (voditelj), Nika Stagličić, dr. sc.

Armin Pallaoro, prof. dr. sc. Miro Kraljević, Branko Dragičević, dr. sc. Pero Tutman, prof. dr. sc. Jakov Dulčić

Projekt COAST Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja

Inventarizacija priobalnih ribolovnih resursa i preporuke za održivi priobalni ribolov u Viškom akvatoriju

Lipanj 2009. godine

Sadržaj

General Summary .................................................................................................................... 1 1.

Uvod .................................................................................................................................... 7 1.1. Dosadašnje stanje ......................................................................................................................7 1.2. Trenutno stanje ........................................................................................................................21

2.

Uočeni problemi............................................................................................................... 39 2.1. Negativni učinci na ekosustav .................................................................................................39 2.2. Negativni učinci na ribolovnu djelatnost.................................................................................40

3.

Prijedlozi za rješenja i moguće mjere za unaprijeđenje stanja .................................. 41

Literatura ................................................................................................................................ 45

Zadatak 2. Inventarizacija priobalnih ribolovnih resursa i preporuke za održivi priobalni ribolov u Viškom akvatoriju Inventory of coastal fisheries resources and recommendations for sustainable coastal fisheries in Vis aquatorium General Summary The project was primarily aimed at contributing to the need of preservation and sustainable use of islands’ Vis littoral fish resources. Therefore, first and foremost (first of all) all the existing information about the related subject was gathered and analysed. After completing the historical data analysis, recent field study was designed to answer questions yet unresolved and consequently get as complete as possible insight into the structure and status of Vis aquatorium ichthyocommunities.

Special attention was devoted to the type and intensity of different fishing activities in order to be able in the end to give recommendations for sustainable coastal fisheries and ensure the optimal balance between environmental, economic and social considerations.

1

All of the most common types of coastal fishing gear were used – gillnets (‘prostica’ and ‘psara’) trammel nets (‘poponica’ with inner layer mesh size of 28 and 40 mm), lobster traps and demersal long lines. It should be noted, though, that the latter two fishing gears are only to a lesser extent used in the coastal area. They are primarily used in the open sea of middle and south Adriatic – from Dugi otok to Mljet and Palagruža.

Different aspects of Vis littoral ichthyocommunities were explored both by direct sampling using Institute of oceanography and fisheries’ research vessels ‘Bios’ and ‘Navicula’ and by analysing commercial catches of numerous local fishermen.

Furthermore, free interviews followed by structured questionnaires were conducted with local fishermen and official fisheries registers were consulted to help identify commercially most important coastal fish species, their harvesting hot-spots and the fishing effort they are exposed to in the project area.

Research concerning coastal fish resources in the project area first started in the 1960-ies. However, a more thorough research approach developed in the early 1980-ies and continued till nowadays (these days) through various projects mainly supported

by Ministry of science, education and sports and Ministry of agriculture, fisheries and rural development. Integrative analysis of long-term data sets provides data on: inventory fish species lists, biometry and demographic characteristics of target fish species, qualitative and quantitative catch structure, catch per unit effort (CPUE)...

Altogether 35 locations in Vis and BiĹĄevo aquatorium were continuously included in experimental catch analysis. Additionally, commercial catch data of local fishermen, covering even wider area, is given. Sporadically, catches were even realized (performed) in the area of islands Brusnik and Svetac.

For time period of 1983-2006 sixty different fish species of 26 families, 6 crustacean species and 3 cephalopod species were recorded from trammel net catches. Important to note is that catches are biologically diverse (specifically, Vis aquatorium is the referent area for the whole Adriatic and on average catches are higher here than in any other area). Average CPUE (unit effort being one 32 m long trammel net) is 0.66-3.31 kg/net, which is rated as good to excellent catch. Slightly positive CPUE trend was observed. Such observation is probably due to a combination of more intensive research and monitoring, advanced construction properties of fishing gear and an increasing (larger) number of fishing gear.

Nevertheless, the situation is quite favourable in the project area when compared to any other in the Adriatic. However, it is not without concern.

Namely, looking at biometry characteristics of commercially important species (largescaled scorpionfish (Scorpaena scrofa), striped red mullet (Mullus surmuletus), two-banded seabream (Diplodus vulgaris)) it is evident that large specimens are only rarely caught.

2

Average landing sizes are more than twice smaller than those maximally attainable.

Regarding demersal long lines it can be said that about 10 different species are caught with this type of fishing gear. However, the catches are highly dominated by two species – tub gurnard (Trigla lucerna) with 28% and european hake (Merluccius merluccius) with 63% of species composition in number. Length range of tub gurnard caught with demersal long lines is on average between 35-70 cm total lengths. Analysing the destructiveness (the proportion of immature specimens in the catch) of this fishing gear for tub gurnard population it turns out that in the overall catch only 2 immature specimens were recorded. In other words, only adult tub gurnards are caught with demersal long line.

The age of caught tub gurnards, determined from scale reading and literature data, ranged between 3 and 11 years (max. length of 75 cm corresponds to the age of 14 years). European hake, the other most dominant species of demersal long lines, is usually between 30 and 55 cm total length (average length = 39 cm). Taking into account minimal landing size of this species (16 cm) ordained by Fish and Other Sea Organisms Protection Decree (Official Gazette No. 101/02) no undersized specimens were present in the overall catch. However, if demersal long line destructiveness is assessed considering biologically justified size at first sexual maturity, which for female european hake is 30 cm, then catches contained about 5% of immature specimens.

Caught european hakes were aged by scale reading procedure. Specimens were between 3 and 15 years old, while maximum attainable age is 20 years.

Catch structure and demographic characteristics of spiny lobster (Palinurus elephas), commercially highly valuable species, were analysed from lobster trap catches. Spiny lobster sized ranged between 21 and 40 cm for males and 20 to 36 cm for females. During the reproductive period of this species (September-November) little less than 30% of caught specimens had external eggs (133 out of 487 specimens). Females carrying external eggs first start to appear at size of approximately 20 cm.

The aforementioned size was, accordingly, taken as size at first sexual maturity. The size at which reproductive females dominated is 27 cm. From that size on, the proportion of reproductive females is always above 50%.

Detailed historical data exploration revealed the existence of some still unresolved issues. Therefore, this project embarked on a focused further research.

The applied methodology was, whenever possible, kept the same to enable data comparison. However, in attempt to fill in the identified knowledge gaps new non-destructive methodologies (fish visual

census and collecting photos and video material) were also applied.

Overall, with all the research methods applied, 114 fish species from 44 families were recorded.

It is important to note that this number of species indicates a high fish biodiversity in Vis aquatorium which corresponds to as much as 25% of all the fish species recorded up to now for whole of the Adriatic. Furthermore, 6 not so common species were recorded – atlantic lizardfish (Synodus saurus), derbio (Trachinotus ovatus), parrotfish (Sparisoma cretense), yellowmouth barracuda (Sphyraena viridensis), grey triggerfish (Balistes carolinensis) and blunthead pufferfish (Pachygaster spheroids).

Two of them – yellowmouth barracuda and blunthead pufferfish – can be regarded as genuinely new and rare for the Adriatic while remaining 4 fish species have in the last couple of years significantly increased their abundance, probably due to climate change and consequent increased average sea temperature. Out of 114 recorded fish species 53 are listed in some of the Red List categories. All of the aforementioned indicates that Vis aquatorium is highly valuable in terms of biodiversity and should be regularly monitored especially considering a high number of vulnerable and rare species that inhabit this area.

3

In experimental catches of trammel net ‘poponica’ (28 and 40 mm inner layer mesh size) and gillnets ‘psara’ and ‘prostica’ altogether 49 different fish species, 12 crustacean species and 2 cephalopod species were recorded. In catches of trammel net ‘poponica’ with inner layer mesh size of 40 mm dominant fish species are forkbeard (Phycis phycis), largescaled scorpionfish and peacock wrasse (Symphodus tinca). Striped red mullet, saddled seabream (Oblada melanura) and black scorpionfish (Scorpaena porcus) dominated the catches of ‘poponica’ nets with smaller inner layer mesh size (28 mm). ‘Psara’ net catches were relatively species poor and mostly comprised of chub mackerel (Scomber japonicus), atlantic bonito (Sarda sarda), european conger eel (Conger conger), spider crab (Maja squinado)and spiny lobster. Blotched pickerel (Spicara maena), peacock wrasse and chub mackerel are species characteristic of ‘prostica’ net catches.

Furthermore, the status of commercially targeted species was analysed in detail. Largescaled scorpionfish specimens caught in Vis aquatorium during the period April-September ranged between 14-45.1 cm total length (average total length = 24 cm) and 30-1347 g weight (average weight = 273.33). Scale reading of caught specimens gave the age range of 3-8 years. Assessing the destructiveness of ‘poponica’ nets for largescaled scorpionfish population by taking into account minimal landing size of this species (25 cm) ordained by Fish and Other Sea Organisms Protection Decree (Official Gazette No. 101/02) it can be seen that the overall catch is dominated by undersized largescaled scorpionfish specimens (62.5%). The situation is even more concerning if biologically justified size at first sexual maturity is applied, which for this species is about 30 cm total length. The proportion of immature specimens is in that case as high as 90%. All of the above-mentioned indicates a rather alarming status of largescaled scorpionfish populations in this area.

In wider Vis aquatorium area a high number of striped red mullet specimens (85) were caught in trammel nets, but only in ‘poponica’ nets with 28 mm inner layer mesh size. The likely reason of such a favourable catch is that most of fishing operations have taken place during the warm summer-autumn period when this species comes closer to shore for feeding and is therefore more easily caught.

Total length, weight and age ranges of caught specimens are 17-30.9 cm (average total length = 24.12), 33-337 g (average total weight = 159.2) and 3-6 years, respectively. Taking into account minimal landing size of this species (11 cm) ordained

by Fish and Other Sea Organisms Protection Decree (Official Gazette No. 101/02) no undersized specimens were present in the overall catch. Even when demersal long line destructiveness is assessed considering biologically justified size at first sexual maturity, which for striped red mullet is 18 cm, then catches contained a rather low, satisfying 1.2% of immature specimens.

Moreover, in the overall ‘poponica’ catches 26 specimens of spiny lobster were recorded. Their length, weight and age ranges were 18.5-29.1 cm (average length = 24.48), 80-625 g (average weight = 351.73) and 3-6 years, respectively. Assessing the destructiveness of ‘poponica’ nets for spiny lobster population by taking into account minimal landing size of this species (24 cm) ordained by Fish and Other Sea Organisms Protection Decree (Official Gazette No. 101/02) it can be seen that there is 34.6% of undersized specimens in the overall catch.

The results also indicate that spiny lobster hunting season partially coincides with the beginning of their reproductive period. Specifically, about 1015 last days of hunting season are characterized by catches dominated by females carrying external

4

eggs and an increased number of undersized specimens.

In Vis aquatorium about 609 vessels take part in small-scale coastal fisheries, out of which around 100 vessels are registered for professional fishing.

63 professional fishing vessels are stationed in fishing port Komiža and 23 in fishing port Vis. Furthermore, in Komiža 116 vessels are actively involved in artisanal fishing while 105 vessels are on shore (potentially active in summer period). In fishing port Vis the numbers of active and potentially active artisanal fishing vessels are 108 and 134, respectively. Even in the cove Rukavac 50 vessels were recorded, out of which 5 are actively fishing throughout the year. It is difficult to assess to what extent do the vessels characterized as potentially active in fishing really take part in the total smallscale coastal fisheries of Vis aquatorium.

Nevertheless, for purposes of this report they were considered since they had some type of fishing gear on board. An increased number of vessels found on shore in yearly maintenance tasks during the period January-March indicates their seasonal fishing preoccupation (fishing is additional activity).

What’s more their fishing activity is mainly for touristic and recreative purposes. Likewise, most genuine fishing vessels are multi-purpose (polyvalent) meaning they fish throughout the year with different, seasonally-allowed fishing gear, e.g. with lobster traps from May to September and then

with demersal long lines and fishing nets in the cold period of the year.

Out of total number of recorded fishing vessels only 5 are trawlers and 3 are purse seiners (purse seines for atlantic bonito and greater amberjack).

Furthermore, in Vis fishing port one vessel was noted which according to observed fishing gear is presumably a beach seiner. 5 vessels are evidently for touristic purposes (excursions or/and diving) while only several vessels serve as TAXI boats.

Comparing data on realised (either experimental or commercial catches) and desired (data from structured questionnaires) catch quantity and structure two things are evident. Firstly, there’s a discrepancy between how much is really caught and how much is desired in order to keep economic viability. Secondly, bycatch is high and often surpasses target species catch. This not only has a negative connotation for biological viability of fish species, but also shows that effective fishing time (cleaning and preparation of fishing nets) is prolonged.

Furthermore, detailed analysis of research results indicated where the negative impacts on the ecosystem are. Habitat degradation was noted at a series of visited locations. It is especially obvious in shallow coves due to intensive construction and dumping activities. The catches are getting less and less biodiverse, or precisely stated less different species are caught per fishing gear. The above mentioned observed impacts undoubtedly have ecological consequences and can even lead to loss of apex predators, loss of vulnerable species and their substitution by more adaptable ones and finally trophic cascades in the food chain are also seen. Negative impacts related solely to fishing

5

activities are as follows: • decline in total CPUE increase in the CPUE of some families, as • Scorpaenidae (the incline is, however, mostly due to black scorpionfish and not to commercially more valuable largescaled scorpionfish) and decline of some, e.g. Labridae or Serranidae (highly vulnerable fish family) • decrease in average catch length and weight of targeted fish • increased proportion of immature specimens • increased proportion of commercially less valuable species Changes in quantitative and qualitative catch structure of coastal fish populations can be due to various reasons. It is generally acknowledged they are mainly due to intensive fishing. However, different species vulnerability to fishing activities, density dependent effects as a result of complex ecological relationships in coastal communities, predation, growing marine pollution and climate change all play a part.

Possible solutions for afore-mentioned problems are first of all to be sought in the framework of existent legislative infrastructure. Base line regulation governing fisheries issues in Croatia is Fisheries Act (Official Gazette No. 46/97). Together with its subordinate acts (Code of Conduct for Professional Fishing, Code of Use of Fishing Gear for Professional Fishing, Fish and Other Sea Organisms Protection Decree) it regulates: • spatial and temporal fishing restrictions • minimal landing size of commercial fish species • construction properties of fishing gear and application of fishing techniques.

Regarding the fishing gear used and analysed in this project it can, first of all, be said that trammel net ‘poponica’ is highly nonselective, meaning it catches almost any fish, crustacean or cephalopod species. Moreover, time of its use coincides with reproduction period of most species. Hence, it is likely that ‘poponica’, especially after accession to EU, will become forbidden. ‘Psara’ and ‘prostica’ gillnets are selective and generally catch adult specimens. However, often they are misused by changing the allowed construction properties (e.g. much longer nets). Recommendation regarding this fishing gear, therefore, is a more responsible conduct encouraged by a more efficient surveillance.

Demersal long lines are highly selective, but are used throughout the year realizing best catches in reproductive period of targeted species. Temporal restriction should be considered in order to allow undisturbed reproduction of targeted species.

Average catch length of spiny lobsters, either from trammel nets or lobster traps, and especially large number of females carrying external eggs in the last week or two of lobster hunting season indicate that restrictions should be rearranged.

Worldwide experience has shown that all of the aforementioned regulative fishing measures cannot be effective in cases where there are numerous sport and artisanal fishermen, who, unfortunately, break the law in terms of using unallowed fishing gear, exceeding daily catch quotas, placing caught fish on the market... Hence, the most effective is total fishing ban in a certain area. This can be arranged similar to as it once already was in Vis aquatorium.

Aquatorium is to be divided in several zones with a specified temporal rotation of 2-3 years (in the past there were 4 zones and successively 2 were restricted and the other 2 allowed for fishing). This proposition was presented to the stakeholders at a workshop in Komiža and was well accepted. The only prerequisite for this measure to be effective is active enforcement (control and sanctionment). At the same time, this was characterized as the biggest obstacle, at least at the moment.

Furthermore, two specially-managed areas were proposed. The areas, chosen after multiple scientific, social and economic criteria, are suggested to be set in the NE and SE part of island Biševo. These locations are characterized by highly specific biogeography, habitat heterogeneity (Posidonia oceanica seagrass meadows, well developed coralligenous biocenosis with abundant sea fans, specific rocky reefs with boulders, calcareous red algae ‘trottoir’, marine caves – Medviđa špilja, 6

Modra špilja), high biodiversity and multiple use (fishing, diving, tourism..). Minimal time delay of their official proclamation should be one year in order to allow the acquisition of focused ‘before’ data and a later precise effectiveness assessment. Potential benefits of such management are numerous: protection and preservation of ecosystem structure, function and integrity, habitat and biodiversity protection (prevent loss of species, restore population size and age structure, restore community composition, protect population genetic structure from fisheries selection), protection of ecological processes (maintain abundance of keystone species, prevent cascading ecosystem effects, maintain trophic structure, ensure ecosystem resilience), but also improvement of fisheries through increased abundance of otherwise overfished stocks, increased spawning potential and spillover of juveniles and adults and finally enhancement and diversification of economic opportunities.

Specially-managed areas proposition induced an extensive discussion. The most talked about were problems with implementation and positioning of locations since the two suggested are traditionally the best fishing grounds.

In order to insure sustainable small-scale coastal fisheries of Vis aquatorium, all of the aforementioned issues need to be taken into consideration. Most importantly continuous monitoring and effective implementation of existent regulation measures should be established. For proposed measures dynamics and means of implementation should be discussed further.

IZVJEŠTAJ Informacije o trenutnom stanju i trendovima statusa stockova, ulova i ribolovnog napora priobalnog ribolova Viškog akvatorija i njegova moguća pravna rješenja Information on current state and trends of status of stocks, catch and fishing effort in coastal fisheries in Vis aquatorium and its policy interpretation 1. UVOD Istraživanje obuhvaća stanje priobalnih ribljih zajednica obalnog područja otoka Visa. Otok Vis svojim geografskim položajem (43° 3´ 32˝ N, 16° 11´ 41˝ E) pripada skupini otoka srednjeg Jadrana (Slika 1). Površina otoka je 90,3 km2, dug je 17 km, širok do 8 km, a ukupna je duljina obale 77 km.

Slika 2.Ribarska luka Komiža, s brodicama za lov parangalom i vršama u prvom planu te plivaricama u pozadini (Foto: S. Matić-Skoko) 1.1. DOSADAŠNJE STANJE Slika 1. Vis (Foto: S. Matić-Skoko) Prva istraživanja koja su sadržavala problematiku priobalnih ribljih resursa u viškom akvatoriju uporabom troslojnih mreža stajačica (poponice) započela su šesdesetih godina prošlog stoljeća (Morović, 1970) i uglavnom su bila povezana s procjenom stanja ihtionaselja u tom području.

Inventorne liste ribljih vrsta, monitoring ili specifično istraživanje vezano baš za ovo područje nije provedeno. Poponice su jedini alat kojim se istraživalo u priobalnom dijelu viškog akvatorija.

Postoje sporadični podaci o nedoraslim ribama u plitkim uvalama Visa, Biševa i Brusnika. Određeni podaci postoje i za ulove pridnenim parangalom i vršama no treba napomenuti da je riječ o ribolovu koji se tek manjim dijelom odvija u priobalnom dijelu Viškog akvatorija, a najvećim dijelom u otvorenom Jadranu, od Dugog otoko do Mljeta te oko otoka Palagruže. Ipak, ribari iz Komiže (Slika 2) su u najvećem postotku usredotočeni upravo na ta dva alata, te smo stoga mišljenja da je ovaj dio nužan za pravilno razmatranje obnovljivih resursa Viškog akvatorija.

7

Temeljitija istraživanja, čiji su rezultati predstvaljeni u ovom izvjestaju dio su istraživanja monitoring projekta „Pag-Konavli“ (financiran od strane Hrvatskih voda) – praćenje stanja hrvatskih voda u priobalju istočnog Jadrana (1982 - danas), a prikupljeni podaci potječu iz ulova troslojnim mrežama stajačicama.

Ribolov troslojnim mrežama stajačicama Troslojne mreže stajačice - poponice pripadaju skupini zaplečućih ribolovnih alata. To su takvi ribolovni alati u kojima se objekti ulova love na principu zapletanja u oka dubokih džepova mrežnog tega manjeg oka (mahe), bez potrebe da se u njih i zaglave. Sastoje se od tri mrežna zastora: središnjeg, ili tzv. mahe – mrežnog tega manjeg oka, i dva vanjska, tzv. popona – mrežnih tegova većeg oka. Visina središnjeg zastora kod ispruženih oka je nekoliko (2 – 3) puta veća od visine vanjskih zastora, pa kad se cjelokupna mreža armira i složi, dvostruka se visina mahe snizi na visinu popona, što ujedno čini i pravu visinu alata.

Brojni džepasti nabori dvostruko višeg središnjeg sloja koji, izjednačavanjem visine svih zastora tada nastanu, omogućavaju ovom ribolovnom alatu da

se objekti ulova (različite pridnene i pelagičke vrste riba, rakova i glavonožaca) u njega zapletu bez da se i nužno (kao kod jednoslojnih mreža stajačica) u njega i zaglave.

Prema “Pravilniku o obavljanju gospodarskog ribolova na moru” iz 2006 godine (Narodne novine, br. 6 od 13.01.2006) u hrvatskom se ribolovnom moru smiju koristiti mreže poponice središnjeg tega – mahe od najmanje 40 mm, odnosno vanjskih slojeva - popona od najmanje 150 mm (Slika 3).

Visina istegnutih, mokrih mreža stajačica čija je veličina oka 40 mm ili više ne smije prelaziti 4 m. Poponicom se ribolov smije obavljati samo na doček i bez upotrebe bilo kakvih sredstava i načina za plašenje ribe. Ribolov poponicom dozvoljen je u cijelom ribolovnom moru Republike Hrvatske (osim unutar 1 nautičke milje oko vanjskih otoka Palagruže, Galijule, Sušca, Brusnika i Jabuke) u razdoblju od 10. rujna do 15. svibnja, a otoka Palagruže, Galijule, Sušca, Brusnika i Jabuke) u razdoblju od 10. rujna do 15. svibnja, a smiju je koristiti samo ribari velikog gospodarskog ribolova (ribari profesionalci).

Mreže poponice, korištene u ovim istraživanjima bile su standardne konstrukcije: visoke 1,2 m, duge 100 m, veličine oka mahe 40 mm, popona 150 mm i s trofilnom debljinom konca mrežnog tega. Mreže su pri bacanju bile povezane u nizove.

Mreže su polagane uglavnom u donjem infralitoralnom, manje u gornjem cirkalitoralnom području, u rasponu od 8 do 48 m dubine, prosječno 35 m, pretežito po grubim, tvrdim, hridinastim, škrapovitim dnima, pretkoraligenim dnima, rjeđe

po onim pomičnim, pjeskovito – muljevitim, golim ili obraslim livadama cvijetnice vrste Posidonia oceanica. Prisutne biocenoze morskog dna na kojima su mreže bacane bile su: - Infralitoralna naselja čvrste podloge - biocenoza fotofilnih algi – u prilovu su zabilježene: Cystoseira spicata, C. adriatica (Phaephyceae), Halimeda tuna (Chlorophyceae), Gibbula spp, (Gastropoda), Holothuria tubulosa (Holothuria), Paracentrotus lividus, Arbacia lixula, Sphaerechinus granularis (Echinoidea), Echinaster sepositus, Marthasterias glacialis (Asteroidea), Halocynthia papillosa (Ascidiacea)….

- Infralitoralna naselja pomične podloge – bicenoza livada posidonije - Posidonia oceanica (Angiosperme)....

- Biocenoza spongifernih dna – u prilovu su zabilježene: Spongia officinalis, Hippospongia communis, Ircinia spp., (Porifera)..

- Naselja pomičnih prijelaznih dna (infralitoral – cirkalitoral) – u prilovu je zabilježena Astropecten aurantiacus (Asteroidea)...

- Cirkalitoralna naselja čvrste podloge – (pre)koraligenska biocenoza – u prilovu su zabilježene: Vidalia volubilis, Rythyphloea tinctoria, Pseudolithophyllum spp., Udotea petiolata (Rhodophyceae), Halimeda tuna (Chlorophyceae), Axinella cavolini (Spongia), Eunicella cavolini, Alcyonium corraloides (Athozoa), Myriapora truncata, Porella cervicornis (Bryozoa)......

Projektom se kroz višegodišnje razdoblje obuhvatilo 28 postaja koje su smještene na sjevernoj, istočnoj i južnoj strani otoka (Slika 4). Na sjevernoj obali Visa su brojne uvale (Oključna, Gradac, Rogačić, Gvozdanovac, Dobra luka, Stončica), a posebno se ističe duboka uvala koja čini Višku luku. Na istočnoj strani prevladavaju otoci i hridi (Grebeni, Pupak, Paržanj, Budikovac, Ravnik), a na južnoj su smještene uvale (Travna, Stiniva, Taleška, Ploča, Gnjilna).

Prema postojećim podacima (1983-2006), na ovom području uporabom poponica kao ribolovnog alata utvrđeno je 60 vrsta riba raspoređenih u 26 porodica (Tablica 1). Sve navedene vrste pripadaju fauni priobalnog dijela s izrazitim hridinastim dnom, koje je mjestimično pjeskovito, ili pjeskovito-muljevito te mjestimično obraslo livadama morskih cvjetnica, posebice vrste Posidonia oceanica.

Slika 3. Razapeta troslojna mreža stajačica (Foto: S. Matić-Skoko)

8

Slika 4. Otok Vis s označenim položajima postaja na kojima su prikupljeni uzorci troslojnim mrežama stajačicama – poponicama Gledajući pojedine godine istraživanja, ukupni broj vrsta riba varira od 35-60, pa tako prema podacima prikupljenim u posljednjih 2-3 godine uporabom troslojnih mreža stajačica u priobalnim zajednicama viškog akvatorija su zabilježene: 41 vrsta riba, 6 vrsta rakova i 3 vrste glavonožaca.

Razloge tih razlika treba tražiti u različitim staništima, odnosno postajama koje su u pojedinim godinama obuhvaćene istraživanjem, ali i sezonom uzorkovanja. Štoviše, odabir postaja bio je diktiran sezonskim meteorološkim prilikama, odnosno neprilikama. Otvorene, južne, biološki vrlo raznolike postaje, za vrijeme loših vremenskih prilika bivaju zamijenjene mnogo siromašnijim postajama, unutar viške i komiške uvale. No,

prevladavajuće vrste ostaju nepromijenjene kroz duže vremensko razdoblje, pa su tako dominantne vrste riba: trlja od kamena, Mullus surmuletus s 23,3% prema brojnosti i 17,5% u masi ulova, a slijede tragalj ili modrak, Spicara maena s 16,3% u brojnosti i 11,8% u masi, škrpun, Scorpaena porcus i lumbrak, Symphodus tinca (Slika 5). Dominantna vrsta rakova je jastog, Palinurus elephas dok je sipa, Sepia officinalis dominantni glavonožac. Ulov po jedinici ribolovnog napora (CPUE) je od 0,66 do 3,31 kg.

Iz dugogodišnjeg niza podataka o ulovu, gore navedene vrijednosti CPUE su znatno više od onih iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Slika 5. Postotna zastupljenost pojedinih porodica u lovinama troslojnih mreža stajačica na području Viškog akvatorija.

9

Razlozi tome su u prvom redu tehničko poboljšanje alata i tehnike ribolova jer treba istaknuti da se populacije komercijalno zanimljivih vrsta riba (škrpina, Scorpaena scrofa, Slika 6) i desetonožnih rakova (jastog, P. elephas; hlap, Homarus gammarus) nisu oporavile (rijetki ulovi jedinki visokih biometrijskih osobina). Posebice je vidljivo: (i) pad u ukupnom CPUE na različitim područjima (ii) porast u CPUE nekih porodica, kao Scorpaenidae, i pad nekih, kao na primjer Labridae ili Serranidae, i (iii) promjene u raspodjeli dužinskih frekvencija dominantnih vrsta u ulovu (S. porcus, S. tinca, M. surmuletus). Razlog trenutno pozitivnog trenda je i u boljem provođenju zakonskih mjera koje se odnose na iskorištavanje i zaštitu morskih bioloških resursa, ali očito, intenzivne ribolovne aktivnosti, utječu na priobalne zajednice mijenjajući interspecifičke i intraspecifičke odnose u priobalnim zajednicama.

Dodatno, srednje biometrijske osobine dominantnih vrsta nisu zadovoljavajuće. Štoviše, srednje vrijednosti ukupnih dužina škrpine, S. scrofa i fratra, D. vulgaris (Slika 7; Tablica 2) su dosta niske ukazujući na visok intenzitet ribolova u tom području. Kvantitativno, ulovi su dosta jednolični.

Na svakom području, dominantno je tek 4-5 vrsta, ali ipak, ulovi su biološki raznoliki.

Slika 7. Fratar, Diplodus vulgaris (Foto: N. Stagličić).

Slika 8. Tabinja (P. phycis) (Foto: N. Stagličić).

Slika 6. Škrpina, Scorpaena scrofa u svom prirodnom staništu (Foto: N. Stagličić) Raspodjela brojnosti i biomase po svim istraživanim postajama za tabinju (P. phycis, Slika 8), trlju od kamena (M. surmuletus) i škrpinicu (S. notata, Slika 9) prikazana je na Slici 10.

Od svih istraživanih područja uzduž priobalnog dijela istočnog Jadrana, najbolji ulovi su zabilježeni upravo u viškom akvatoriju (u kvantitativnom i kvalitativnom smislu; Slika 11).

10

Slika 9. Škrpinica (S. notata) (Foto: N. Stagličić).

Tablica 1. Postotna zastupljenost, brojnost i biomasa vrsta u ukupnom ulovu poponica na području Viškog akvatorija.

Vrsta Scyliorhinus stellaris (mačka mrkulja) Torpedo marmorata (drhtulja) Raja montagui (raža crnopjega ) Raja polystigma (raža crnožiga) Synodus saurus (gušter) Conger conger (ugor) Merluccius merluccius (mol) Trisopterus minutus capelanus (ugotica) Phycis phycis (tabinja) Zeus faber (kovač) Serranus cabrilla (kanjac) Serranus hepatus (vučić) Serranus scriba (pirka) Pseudocaranx dentex (šnjurak) Seriola dumerili (gof) Trachurus trachurus (šarun) Trachurus mediterraneus (šarun) Sciaena umbra (kavala) Mullus surmuletus (trlja od kamena) Pagrus pagrus (pagar) Boops boops (bukva) Diplodus annularis (špar) Diplodus sargus (šarag) Diplodus vulgaris (fratar) Diplodus puntazzo (pic) Oblada melanora (ušata) Pagellus erythrinus (arbun) Pagellus acarne (batoglavac) Sarpa salpa (salpa) Spondyliosoma cantharus (kantar) Spicara maena (gira) Chromis chromis (crnej) Labrus bimaculatus (smokva) Labrus merula (vrana) Labrus viridis (drozd) Acantholabrus palloni (pešac ljuskavac) Coris julis (knez) Symphodus mediterraneus (podujka) Symphodus ocellatus (martinka) Symphodus tinca (lumbrak) Thalassoma pavo (vladika arbanaška) Trachinus draco (pauk bijelac) Trachinus radiatus (pauk šarac) Uranoscopus scaber (bežmek) Scomber scombrus (skuša) Scomber japonicus (lokarda) Auxis rochei (trup) Parablennius gattorugine (slingurica mrkulja) Sphyraena sphyraena (škaram) Scorpaena porcus (škrpun) Scorpaena scrofa (škrpina) Scorpaena notata (škrpinica) Scorpaena maderensis (bodečnjak) Trigloporus lastoviza (lastavica glavulja) Bothus podas podas (razok) Solea nasuta (list nosan) Buglossidium luteum (list piknjavac) Microchirus ocellatus (list pečatar) Monochyrus hispidus (list hrapavac) Lophius piscatorius (grdobina) Ukupan broj i biomasa jedinki

Ukupan broj

8

2 28

29

2

2 2

19 20

2 2

20 2

207 8

10

2 2 2 18

2

22

93

2 2

2

1965

11

% 0,20 0,81 0,20 0,05 0,36 0,41 0,31 0,05 7,79 1,63 1,42 0,15 1,48 0,05 0,10 0,36 0,25 0,10 16,64 0,15 0,97 1,02 0,25 2,39 0,10 1,27 0,87 1,02 0,61 2,60 10,53 0,41 0,25 0,51 0,20 0,05 0,20 0,81 0,15 12,47 0,10 0,61 0,92 2,19 0,15 0,10 0,20 0,25 0,05 11,55 7,94 4,73 0,36 0,87 0,15 0,10 0,10 0,15 0,10 0,15 100

Ukupna biomasa 3194 11706 2824 1110 984 3036 2

41837

2 69 2863 148 910 1060

51303

2 975 1951 5505 485

1973

6394 2 202 830 3260 1992 92 104 390

34120 110 912

8297 833 1318 2817 519 1296 24937 2 2 2 22 2 2 89 600 30 2 81

332374

% 0,96 3,52 0,85 0,33 0,30 0,91 0,35 0,01 12,59 1,67 0,52 0,02 0,86 0,04 0,27 0,32 0,22 0,10 15,44 0,23 0,37 0,29 0,59 1,66 0,15 1,40 1,04 0,59 1,01 1,92 7,87 0,06 0,25 0,98 0,60 0,03 0,03 0,12 0,01 10,27 0,03 0,27 1,64 2,50 0,25 0,40 0,85 0,16 0,39 7,50 13,61 0,97 0,04 0,76 0,03 0,18 0,01 0,07 0,02 1,56 100

Tablica 2. Ciljane vrste i njihova dužinska raspodjela (Vis, 2006).

Taxon PISCES Phycis phycis Scorpaena notata Scorpaena porcus Scorpaena scrofa Diplodus annularis Diplodus vulgaris Pagellus erythrinus Spicara maena Mullus surmuletus Symphodus tinca

N

96 418 104 309

2055 222 187

Total length (cm) Range x ± SD 15.2-40.9 8.7-19.1 9.8-29.5 12.1-38.5 9.0-19.5 13.2-24.3 10.2-29.6 16.1-26.6 15.3-30.6 10.9-30.2

28.0 ± 4.92 14.0 ± 2.15 16.1 ± 3.13 20.3 ± 5.20 15.3 ± 1.38 16.8 ± 2.59 21.0 ± 3.05 20.4 ± 1.54 23.9 ± 2.55 21.3 ± 2.96

Total 15962 4898

18434 17528 4953 18436 185413 38592 22990

Weight (g) Range 92-802 10-127 16-493 30-915 6-130 29-208 15-316 54-321 39-537 16-335

x ± SD 259.5 ± 143.47 51.4 ± 22.69 84.6 ± 65.67 177.4 ± 172.76 57.0 ± 15.01 75.6 ± 39.31 117.0 ± 52.24 115.2 ± 45.13 179.3 ± 67.58 123.1 ± 55.12

Slika 10. Brojnost i biomasa vrsta Phycis phycis, Mullus surmuletus i Scorpaena notata na svim postajama uzorkovanja na području Viškog akvatorija prikazana pomoću MDS ordinacijske metode. Veličina krugova odgovara vrijednosti brojnosti ili biomase.

12

Slika 11. Ulov ostvaren troslojnim mrežama stajačicama u Viškom akvatoriju, 2005 (Foto: S. MatićSkoko) Ukupno je utvrđeno više od 60 vrsta riba u 50tak godina istraživanja sastava ulova poponica.

Osnovni razlog tome je vjerojatno udaljenost od kopna, što naglašava činjenicu da su udaljenija ribolovna područja od kopna bogatija i raznolikija unutar priobalne zone. Ti “vanjski otoci” daju viši prosječni ulov poponica nego “unutrašnja područja” (Morović, 1970; Jardas i sur., 1998).

Ipak, treba naglasiti da čak i ti vanjski otoci (Vis, Palagruža, Lastovo) koji su udaljeniji od kopna i pod manjim ribolovnim pritiskom ukoliko se gleda dugogodišnji niz podataka pokazuju trend opdanja CPUE i bioraznolikosti (Morović, 1970; Jardas i sur., 1998).

Razlike u ulovu su i rezultat različite ranjivosti različitih vrsta na ribolovnu aktivnost, u ovom slučaju ribolov poponicama (Slika 12). Uočene razlike u osnovnim biometrijskim osobinama ciljanih vrsta i povećanje u prisustvu nekih porodica i vrsta, bez sumnje, rezultat je kompleksnih ekoloških odnosa u priobalnim zajednicama. Mehanizmi smanjenja gustoće, i ribolovna aktivnost zajedno opisuju njihovo trenutno stanje. Njihovi učinci se posebice vide u smanjenju interspecifičke i intraspecifičke kompeticije za hranu i stanište. Učinci predacije, kao osnovnog čimbenika prirodne smrtnosti, su također bitni (Vetter, 1988).

Slika 12. Godišnje razlike u brojnosti jedinki pojedinih vrsta koje čine priobalne ihtiozajednice otoka Visa u zadnjih 15 godina 13

Ipak, većina autora smatra da je osnovni razlog trenutnog stanja intenzitet ribolova. No, treba još jednom naglasiti da su ovdje predstavljeni rezultati prikupljeni poponicom mahe od 28mm (dok je ona koja je dozvoljena po važećim propisima 40mm) te su stoga lovine viških ribara nižeg CPUE, ali je i postotak nedoraslih jedinki zasigurno mnogo manji.

Rastuće zagađenje mora dodatno utječe na ovo područje, posebice ljeti kroz velikih broj nautičkih turista. Treba naglasiti, i da klimatske promjene u hidrografskoj prirodi, svojim pojačanim ulazom istočnomediteranske vode, utječu na kvantitativni i kvalitativni sastav priobalnih zajednica cijele istočne obale Jadrana, pa tako i viškog akvatorija (Grbec i sur., 2002). Za

očekivati je da ćemo s ovim projektom, znatno povećati popis broja vrsta koje nalazimo u viškom akvatoriju, pa čak možda zamjetiti i nove vrste kako za ovo područje, tako i za cijeli Jadran. Ribe pokazuju veliku fleksibilnost u svojim odgovorima na takve promjene u okolišu i to kroz raspodjelu (Dulčić i sur., 2005), rast (Matić-Skoko i sur., 2004), starost pri prvoj spolnoj zrelosti, ishrani i maksimalnom životnom vijeku. Također, te promjene će potaknuti ekološke odgovore kroz utjecaj na hranidbene lance i ekosustave. Priroda tih odgovora i prilagodba na promjenjive uvjete u okolišu bit će znatan dio naših budućih istraživanja kao bi se mogao napraviti što potpuniji popis vrsta, ali i kako bi smo bili u mogućnosti donositi preporuke za održivi ribolov ovog područja

Ribolov pridnenim parangalom Na istočnoj obali Jadrana ribolov pridnenim parangalima predstavlja tradicionalan oblik ribolova, koji se specifično povezuje uglavnom za ribare s otoka Visa, odnosno Komiže. Početkom devedesetih godina, s porastom cijene ribe, ovaj ribolov se sve više razvija i unapređuje. Danas, ovaj oblik ribolova, od nekad lokalnog, tradicionalnog, veznog uz uski pojas oko otoka otvorenog srednjeg Jadrana, se širi na sve veći dio otvorenog Jadrana, i to kako teritorijalnog mora, tako i ZERP-a i talijanskog epikontinentalnog pojasa.

Ribolovno područje na kojem se izlovljava pridnenim parangalom, zapravo se može podijeliti na tri područja i to šire područje Mljeta (okolo otoka Mljeta), viško područje (od Vele luke na otoku Korčuli, preko Sušca i Palagruže do Biševa, sv. Andrije i Jabuke) te šibensko područje (od Jabuke, Rogoznice, Žirja, Kornata, do sredine Dugog otoka). Na viškom području analizirane su 33 lovine s 13 postaja lovljenih od siječnja do listopada (Slika 13).

Stajaći pridneni parangal, kao i svi parangali, sastavljen je od osnove, tj. deblje uzice na koju su privezane tanje uzice (pioke) s udicama. Stajaći parangal se postavlja u radni položaj pomoću kalumi, tj. dviju uzica na krajevima parangala, od kojih je za jednu vezan uteg koji drži parangal usidrenim za morsko dno, a na drugu je vezan površinski signal.

Po jednom stajaćem parangalu dozvoljeno je imati do 2500 udica, a ukupno je zabilježeno 3.396.778 udica na stajaćim parangalima u gospodarskom ribolovu. Ribolov ovim alatom dozvoljen je tijekom cijele godine.

14

Slika 13. Istraživana ribolovna područja pridnenog parangala na širem Viškom području Ovom analizom 33 radna dana s 60 500 udica oko otoka Visa (Tablica 3). Podaci za monitoring potječu direktno s brodova tijekom ribolovne aktivnosti, te s iskrcajnih mjesta po završenom ribolovu. Dio podataka je skupljen na otkupnim stanicama (Komiža), te iz očevidnika o ulovu (područni ured Uprave za ribarstvo). Najveći dio podataka je prikupljen od ribara koji posjeduju vlastite dugogodišnje statistike ulova i ribolovnog napora.

Lovine parangalom ostvarene u našim istraživanjima su prikazane u Tablici 3. i na Slici 14.

Slika 14.Raspodjela vrsta u lovinama pridnenog parangala, Viški akvatorij, 2007 U lovinama parangalom na širem viškom području najzastupljeniji su bili oslić (63%) i T. lucerna (28%). Pored ovih dviju vrsta u sveukupnom ulovu također su nešto brojnije bile vrste: Squalus acanthias (2,4%) i ugor Conger conger (2,0%).

Tablica 3. Kvalitativno-kvantitativni sastav lovina pridnenog parangala na širem području otoka Visa

postaje dani broj udica dubina RIBE Squalus acanthias Squalus blainvillei Raja clavata Conger conger Merluccius merluccius Zeus faber Trachurus trachurus Pagellus bogaraveo Scomber japonicus Scorpaena scrofa Trigla lucerna Psetta maxima Ukupno:

60500 90-160 m N (kg) 67 (121,0) 11 (14,0) 70 (171,0) 82 (154,5) 965 (662,4) 2 (2,5) 35 (15,0) 5 (4,8) 25 (21,0) 1 (0,9) 575 (849,2) 3 (6,5) 1841 (2022,8)

Kokot (Trigla lucerna) je bentoska, pridnena riba koja obitava na stjenovitom, muljevitom i pjeskovitom dnu; od 10-300m dubine, uglavnom do 120m, iako se ponekad može uloviti i pliće, te u brakičnim vodama (Slika 15). U Jadranu je ima posvuda, iako nije brojna. Mrijesti se u kasnu jesen i zimi. Hrani se ribom, rakovima i glavonošcima.

15

Naraste do 75 cm (oko 6 kg), obično se love jedinke od 20-40 cm. Osim pridnenim parangalom, lovi se pridnenom koćom i poponicama. Prema podacima iz literature, mrijesti se u 4 godini života pri dužini od oko 35,5 cm (Jardas, 1996).

U analiziranim lovinama parangala ulovljeno je ukupno 575 jedinki s ukupnom masom od 849,2 kg. Raspon je ukupne dužine tijela (Lt) ulovljenih riba bio od 33,5 do 71,0 cm (prosječno 53,67 ± 10,706) a mase od 308 do 3462 grama (prosječno 1671,92 ± 914,056 grama). Starost prikupljenih jedinki, analizirana na temelju prikupljenih ljusaka i podataka iz literature (Vrgoč i sur., 2006), kolebala je u rasponu od 3 do 11 godina.

Učestalost pojavljivanja ukupnih tjelesnih dužina (Lt) svih ulovljenih jedinki lastavice balavice prikazuje Slika 16, dužinsko – maseni odnos Slika 17, a frekvenciju njenih starosnih klasa u ukupnoj lovini Slika 18. Analizirajući štetnost ovog alata na populaciju kokota (postotak spolno nedoraslih jedinki u lovini), proizlazi da su u ukupnoj lovini zabilježene tek 2 spolno nezrele jedinke.

Slika 15. Kokot, Trigla lucerna

Slika 19. Oslić, Merluccius merluccius Slika 16. Učestalost pojavljivanja ukupnih tjelesnih dužina (Lt) svih ulovljenih jedinki kokota, Trigla lucerna u analiziranim lovinama pridnenog parangala u Viškom akvatoriju, 2007

Slika 17. Dužinsko - maseni odnos jedinki kokota, Trigla lucerna u analiziranim lovinama pridnenog parangala u Viškom akvatoriju, 2007

Slika 18. Starosna zastupljenost jedinki kokota, Trigla lucerna u analiziranim lovinama pridnenog parangala u Viškom akvatoriju, 2007.

Oslić, mol (Merluccius merluccius) je pridnena vrsta ribe s klasičnom vertikalnom migracijom, zadržava se uz dno danju, a u višim slojevima noću (Slika 19). Obitava na 10-800m dubine, najčešće između 100-200m, na muljevitim dnima.

U Jadranu je posvuda rasprostranjen, no najgušća su mu naselja u Jabučkoj i Južnojadranskoj kotlini.

Mrijesti se gotovo čitave godine, intezivnije zimi i u proljeće, na 100-300m dubine.

16

Naraste do 130 cm (u Mediteranu 110 cm) što odgovara starosti od 20 godina, uobičajne su jedinke od 12-60 cm. Ženke spolno sazru između 23-33 cm (glavnom oko 30 cm), a mužjaci između 20-28 cm (uglavnom oko 24 cm). Raste brzo, s tim da ženke rastu brže od mužjaka. Zapažene su lokalne migracije od dubljeg mora prema plićem i suprotno. Nedorasle jedinke hrane se uglavnom planktonskim rakovima, a odrasli ribom, rakovima i glavonošcima. Riječ je o pravom proždrljivcu, što je i vidljivo iz građe zubala. Lovi se uglavnom koćom i pridnenim parangalom (Jardas, 19096).

U analiziranim lovinama parangala ulovljeno je ukupno 965 jedinki s ukupnom masom od 662,4 kg. Raspon je totalne dužine tijela (Lt) ulovljenih riba bio od 28,0 do 74,8 cm (prosječno 39,32 ± 7,471) a mase od 141 do 2680 grama (prosječno 470,74 ± 348,315 grama). Starost prikupljenih jedinki, analizirana na temelju prikupljenih ljusaka, kolebala je u rasponu od 3 do 15 godina. Učestalost pojavljivanja ukupnih tjelesnih dužina (Lt) svih ulovljenih jedinki mola prikazuje Slika 20, a dužinsko – maseni odnos Slika 21. Analizirajući štetnost ovog alata na populaciju oslića (postotak spolno nedoraslih jedinki u lovini), koristeći vrijednost najmanje dozvoljene dužine koja se smije loviti (16 cm), danom “Naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama” (2002.), proizlazi da u ukupnoj lovini nije bilo spolno nezrelih jedinki.

Ako se primjeni dužina prvog spolnog sazrijevanja ženki (Lt = 30 cm) postotak se nedoraslih primjeraka penje na 6,9% (ukupno 5 spolno nezrelih jedinki).

Slika 20. Učestalost pojavljivanja ukupnih tjelesnih dužina (Lt) svih ulovljenih jedinki oslića, Merluccius merluccius u analiziranim lovinama pridnenog parangala u Viškom akvatoriju, 2007 Današnju flotu parangalaša čini oko 60 brodova od čega je više od 50% vezano za Komižu na otoku Visu.

vremenski ovisan. Prema zabilježenim podacima, ali i onima koje iznose Vrgoč i sur. (2006), ukupan ulov na jedinicu ribolovnog napora (kg/dan; kg/ broj udica) relativno je konstantan, i to čini se u zadnjih desetak godina. Najveći ulov se ostvaruje u kasnu zimu ili rano proljeće, tj. u vrijeme kad je najintenzivniji ribolov kokota.

Slika 20. Učestalost pojavljivanja ukupnih tjelesnih dužina (Lt) svih ulovljenih jedinki oslića, Merluccius merluccius u analiziranim lovinama pridnenog parangala u Viškom akvatoriju, 2007.

Slika 21. Dužinsko - maseni odnos jedinki oslića, Merluccius merluccius u analiziranim lovinama pridnenog parangala u Viškom akvatoriju, 2007.

Većina tih ribara se pridnenim parangalom bavi samo u hladnijem dijelu godine, dok se ljeti ribolov odvija drugim alatima (prvenstveno vrše) ili se u tom razdoblju ova djelatnost zamjenjuje turizmom.

Kao i kod drugih alata, službena statistika se i ovdje naslanja na očevidnike o ulovu, no Vrgoč i sur.

(2007) ističu upitnost i vjerodostojnost istih zbog njihove kontrole, ali i činjenice da u očevidnicima nije odvojeno obavljanje ribolova pridnenim parangalom u priobalnom dijelu od onog koji se odvija u otvorenim vodama.

Ovom analizom lovina pridnenih parangala utvrđeno je ukupno 16 vrsta riba (iako ih može biti i nešto više; oko 20), ipak se može reći das u zapravo oslić i kokot jedine prave ciljane vrste ovog ribolova, iako neki tu svrstavaju i rumba (Psetta maxima). Te vrste čine i do 90% ukupnog ulova.

Ostale češće zastupljene vrste su hrskavičnjače, i to morski psi i raže, te ugor. Ostale vrste javljaju se tek povremeno. Sastav lovina je prostorno i 17

Kokot, Trigla lucerna predstavlja najvažniju vrstu u lovinama pridnenog parangala. Njegov ulov je oko 50% ukupnog ulova, naravno u prostornovremenskoj zavisnosti. Glavna ribolovna područja ove vrste su oko otoka Lastova, Mljeta i Palagruže, te u otvorenom moru sjevernije od Jabučke kotline.

Ovim alatom lovljene su jedinke od 33,5 do 71 cm i gotovo svi su bili spolno zreli.

U analiziranim lovinama pridnenog parangala, oslić M. merluccius se nalazi tijekom cijele godine, a najintenzivniji ribolov ove vrste odvija se tijekom ljeta i početka jeseni. Najviše ga se lovi u otvorenom srednjem Jadranu i rubnim dijelovima Jabučke kotline, te s vanjske strane Lastova i Mljeta. Za razliku od koćarskih lovina u kojima su uglavnom zastupljene spolno nezrele jedinke, pridnenim parangalima se gotovo uvijek love zrele jedinke.

Ovom analizom obuhvaćene su jedinke od 28 do 74,5 cm i gotovo sve su bili spolno zreli oslići.

Od hrskavičnjača je najzastupljeniji kostelj, Squalus acanthias (67 jedinki ukupne mase 121 kg). i Ugora, Conger conger je ulovljeno 82 jedinki ukupne mase 154,5 kg. Dok je ulov morskih pasa relativno stabilan, ulov raža drastično opada, najviše kao posljedica intenzivnog iskorištavanja pridnenim koćarenjem, pa tako raže kamenice, Raja clavata uzopće nije bilo u lovinama 2007 godine. . Stoga se ulov raže bilježi upravo na onim ribolovnim područjima koja su nepogodna za koćarenje.

Iz svega navedenog proizlazi da su pridneni parangali izrazito selektivni alat jer njime ulovljene jedinke ciljanih, ali i ostalih vrsta su gotovo uvijek spolno zrele. No, unatoč toj visokoj selektivnosti, ovdje se nameće problem izlovljavanja ciljanih vrsta u vrijeme mrijesta kada bilježimo najintenzivniji ribolov i najveći ulov po ribolovnom naporu.

Zasigurno, ova činjenica se negativno odražava na biologiju i ekologiju vrste, posebice na novačenje, odnosno obnavljanje vrste.

Obim trenutnog ribolova pridnenim parangalima u otvorenom Jadranu je takav da ribolovni napor koji se ostvaruje ovim načinom ribolova predstavlja

samo mali dio ukupnog ribolovnog napora u navedenom području. Doduše, on se nalazi u prostornoj kompeticiji za ciljane vrste s pridnenom koćom, pa je stoga ribolov pridnenim parangalima u otvorenom moru vremenski ograničen na rad na onim područjima i onda kada se ne obavlja koćarenje. Zbog te kompeticije za istim vrstama, nužno je stalno pratiti ulov pridnenih parangala, ali i ribolovni napor kojim se on postiže, jer

svako povećanje istoga može se negativno odraziti na dinamiku populacija ciljanih vrsta. No, mišljenja smo da bi se mjere kontrole i reguliranja prvenstveno morale usmjeriti na alate s najvećim štetnim djelovanjem (visoka ribolovna smrtnot, mala selektivnost,…) kao što su pridnene koće.

Navedeni alat najvećim dijelom lovi nedorasle jedinke kokota i oslića u Jadranu kako uz talijansku tako i hrvatsku stranu.

Ribolov vršama Lov vršama vrlo je važan, ali ujedno i vrlo zanimljiv oblik ribolova viških, a posebice komiških ribara.

Kako je zadatak dati stanje i preporuke glede priobalnih resursa Viškog akvatorija, ovaj način ribolova, a posebice njegov objekt, jastog, Palinurus elephas također je analiziran.

Vrša koja se koristi u Viškom akvatoriju za lov jastoga je komiška vrša (Slika 22). Ova vrša od mrežnog tega je vrlo stari ribolovni alat, koji se ističe svojom jednostavnošću, jeftinoćom i lakim rukovanjem. Izrađuje se iz tekstilnog mrežnog materijala i drva. Vrša se sastoji od tri obruča, tri štapa i dva manja obruča za vršnjake. Promjer obruča vrše obično iznosi 75-80 cm, promjer obruča vršnjaka oko 18 cm, a dužina štapova , koji predstavljaju visinu vrše, iznose oko 130 cm.

Veličina oka mrežnog tega ne smije biti manja od 55 mm (Pravilnik o ribolovnim alatima i opremi za gospodarski ribolov na moru, N.N.6, 2006) Preduvjet lova vršama je upotreba meke, svježe ili usoljene ribe manje komercijalne vrijednosti (danas uglavnom smrznuta ili usoljena srdela, a nekad usoljeni kantar). U gospodarskom ribolovu dozvoljeno je imati do 150 vrša za lov jastoga, a iste se mogu rabiti tako da se postavljaju na morsko dno pojedinačno ili u skupinama.

Minimalna lovna dužina jastoga prema sadašnjim propisima je 24 cm, a vrijeme lovostaja je od 10.09. do 15.05. Lov velikih rakova vršama dozvoljen je u cijelom teritorijalnom moru Republike Hrvatske (Pravilnik o obavljanju gospodarskog ribolova na moru, N.N., 2002). Bez obzira na njihovu veličinu u more se moraju vratiti ženke jastoga i hlapa s vanjskim jajima (Naredba o zaštiti riba i drugih morskih organizama, N.N. 101, 2002).

Jastog (Palinurus elephas) Jastog (Palinurus elephas) (Slika 23) je uz hlapa (Hommarus gammarus) gospodarski najznačajnija vrsta velikih rakova u Jadranskom moru.

Gospodarski značaj ovih rakova je posebice važan za otočno stanovništvo, no isti se ne temelji na masi njihovog ulova, koja je posljednjih godina sve manja i u stalnom opadanju uslijed preintenzivnog i nepravilnog iskorištavanja, već prvenstveno na visokoj cijeni koju ovi rakovi postižu na tržištu.

Slika 23. Jastog, Palinurus elephas (Foto: N. Stagličić) Jastog je najzastupljeniji u Dalmaciji, posebice oko otoka Premude, Dugog otoka, Kornata, Žirja, Jabuke, Svetog Andrije, Biševa, Visa, Hvara, Korčule, Lastova, Palagruže i Mljeta, te oko hridi Sveti Andrija, Cavtatskih i Konavoskih stijena, dok je ulov hlapa najviše razvijen na zapadnoj obali Istre

Slika 22. Komiška vrša

18

(oko Pule, Rovinja i Poreča) pa neće biti predmet daljnjeg razmatranja.

Jastog može narasti do dužine od oko 50 cm, mjereći dužinu od očiju do kraja repne peraje, ali najčešće nije duži od oko 40 cm. U istočnom Jadranu naraste do 45 cm, a može imati masu i do 5 kg. Jastog se zadržava na kamenitom dnu s mnogo rupa i procijepa, rijetko pjeskovitom, i uglavnom na dubinama od 5 do 160 m (najčešće 10-70 m).

O razmnožavanju jastoga se malo zna, općenito se iznosui podatak da se ovigerne ženke zapažaju u razdoblju od rujna/listopada pa do veljača/ožujka.

Prema Grubišić (1982) ženke ispuštaju između 25 i 30 tisuća jaja. Jastog, kao i drugi dekapodni rakovi, tijekom svog života prolazi kroz veći broj različitih razvojnih stadija (10) do odrasle faze.

Planktonsku ličinačku fazu koja traje nekoliko mjeseci karakterizira izuzetno visoka prirodna smrtnost (5000:1) uslijed nepovoljnih hidrografskih prilika i predatorstva. Vrlo kritični trenutak u životu rakova je i presvlačenje (ekdisis) koje se odvija mnogo puta tijekom života. Jastog se prvih godina života presvlači i do 15 puta godišnje. Za vrijeme presvlačenja, intenzivno rastu, te pokazuju izraziti skokovit rast. Tada su iscrpljeni, neotporni, pa se slabo pokreću i hrane (2-3 dana).

Slika 24. Palinurus elephas. Učestalost pojavljivanja totalnih tjelesnih dužina mužjaka i ženki u lovinama vrša.

Jastog je odvojenog spola, a ženke i mužjake je lako raspoznati zbog spolnog dimorfizma. Ženke imaju široki zadak s lepezastim pleopodima jer na njima nose priljepljena vanjska jaja.

U istraživanju koje je provedeno od 1975-2000 godine, ukupno je vršama ulovljeno 292 jedinke jastoga, i to sve u širem podmoruju Visa (bliže Palagruži).

Potopljeno je ukupno 1748 komada vrša u koji je ulovljeno 1790 ženki (61,3%) i 113 mužjaka (38,7%) (Slika 24). Raspon dužina je bio od 20,039,8 cm, a masa od 206 do 1770 g (Tablica 4).

Tablica 4. Palinurus elephas. Odnos ukupne dužine (Lt) (cm) i mase tijela (W) (g) po 1cm dužinskim razredimakod mužjaka i ženki u lovinama vrša Dužinski razredi (cm) 19,5 – 20,4 20,5 – 21,4 21,5 – 22,4 22,5 – 23,4 23,5 – 24,4 24,5 – 25,4 25,5 – 26,4 26,5 – 27,4 27,5 – 28,4 28,5 – 29,4 29,5 – 30,4 30,5 – 31,4 31,5 – 32,4 32,5 – 33,4 33,5 – 34,4 34,5 – 35,4 35,5 – 36,4 36,5 – 37,4 37,5 – 38,4 38,5 – 39,4 39,5 – 40,4 Ukupno

N

2 8

2 9

9

Mužjaci Raspon W 231 – 266 259 – 298 304 – 345 333 – 423 353 – 459 432 – 505 444 – 595 492 – 665 610 – 713 675 – 795 778 – 930 855 – 1068 1005 – 1170 1090 – 1155 1150 – 1268

1515 – 1576

1770 1680 231 – 1770

xW ± SD 246, 3 ± 14,38 276,7 ± 19,76 327,2 ± 14,80 378,4 ± 39,69 418,7 ± 32,86 452,9 ± 39,54 525,3 ± 34,59 574,2 ± 52,72 670,4 ± 41,93 750,0 ± 41,23 849,8 ± 47,66 934,3 ± 116,43 1061,7 ± 93,85 1122,0 ± 29,28 1214,5 ± 54,42

1535,3 ± 28,76 680,4 ± 353,30

19

N 2

8 2 2

2 20 9

179

Ženke Raspon W 206 – 213 228 – 281 245 – 291 307 – 339 295 – 382 310 – 414 380 – 478 427 – 524 417 – 595 548 – 609 600 – 735 664 – 766 695 – 950 830 – 867 860 987 1095 206 – 1095

xW ± SD 209,5 ± 4,95 245,3 ± 24,62 270,2 ± 19,59 322,9 ± 10,48 338,7 ± 20,17 379,1 ± 23,45 426,5 ± 31,52 472,0 ± 22,83 522,8 ± 40,58 594,0 ± 26,05 661,7 ± 37,45 711,5 ± 28,38 782,6 ± 98,27 851,3 ± 19,14 860 987 1095 488,4 ± 157,29

U lovinama su zastupleni jastozi od 0+ do 7+ godina (8 starosnih skupina). Parametri rasta izračunati von Bertalanffy-om jednadžbom su slijedeći: L∞=54,18 cm (SE = 4,872), K = 0,157 (SE = 0,028) i t0 = - 0,653 (SE = 0,189) (Slika 25). Ukupna smrtnost je Z = 0,94, a M = 0,34. Vrijednost koeficijenta iskorištavanja je E = 0,64 što ukazuje na visoki stupanj iskorištavanja populacije, odnosno prelov jer je vrijednost ribolovne smrtnosti F = 0,60.

Dužina je prve spolne zrelosti neke vrste ona dužina pri kojoj se počinju javljati prve spolno zrele jedinke. U razdoblju mrijesta jastoga (rujan - studeni) ulovljeno ukupno 487 jedinki od čega je njih 133 imalo vanjska jaja (27,4%). Prve ženke s vanjskim jajima se pojavljuju pri dužini od 20 cm, pa je ista uzeta za dužinu prve spolne zrelosti.

(Slika 26). Dužina pri kojoj su dominirale mrijesne ženke je 27 cm.

Iznad te dužine postotak mrijesnih ženki je uvijek iznad 50%.

Od ukupnog broja ulovljenih jastoga u komiškim vršama (292), čak 167 jedinki (57,19%) je imalo dužinu manju od 50% spolne zrelosti (20 cm).

Komiška vrša se prema zatečenom stanju namjenski i pravilno upotrebljava. No, zbog prilično visoke zastupljenosti nezrelih jedinki jastoga, alat je štetan za neselja jastoga.

Već je prethodno predloženo (Cetinić i sur., 2001) da se na određeno vrijeme zabrani izlov jastoga (3 godine),a da se dozvoli ulov samo mrežama jastogarama (oko od 120mm) i vršama oka ne manjeg od 60 mm, te da se nakon toga naizmjenično propisuju zone ribolova, da se zabrani stavljanje u promet jastoga manjeg od 28 cm, propisivanje kvote godišnjeg ulova, te obvezatni trajni monitoring.

Slika 25. Stopa rasta jastoga, P. elephas, na osnovu srednjih dužina po godištima iz von Bertalanffy-eve jednadžbe

Slika 26. Postotna zastupljenost ženki jastoga s vanjskim jajima po dužinskim razredima na području Viškog akvatorija.

20

1.2.

TRENUTNO STANJE (analiza rezultata dobivenih ovim istraživanjem) Inventarne liste ribljih vrsta kao rezultat sustavnog praćenja ili ciljanog istraživanja šireg područje otoka Visa ne postoje. Iste je moguće složiti na osnovu višegodišnjih ribarstvenih istraživanja priobalnog dijela ovog područja jer je ovo područje referentno za cijeli niz različitih oceanografskih istraživanja pa tako i onih koje se izravno tiču živih bogatstava Jadrana. Ista su provode i danas uz pomoć poponica, trostrukih mreža stajačica. Postoje također i sporadični podaci o nedoraslim ribama u plitkim uvalama Visa, Biševa i Brusnika. Određeni podaci postoje i za ulove pridnenim parangalom i vršama no treba napomenuti da je riječ o ribolovu koji se tek manjim dijelom odvija u priobalnom dijelu Viškog akvatorija, a najvećim dijelom u otvorenom Jadranu, od Dugog otoka do Mljeta te oko otoka Palagruže. Iz navedenog je jasno da bi takvim inventarnim listama nedostajao cijeli niz malih, bentoskih, pridnenih te posebice kriptičnih riba kao i onih koje nalazimo na nižim stepenicama litorala (< 10m), ali i drugim staništima ili lokacijama koje nisu pogodne za rad s gore navedenim alatima.

Također, u listama nema tranzitnih i migratornih vrsta, te pelagičnih i mezopelagičnih vrsta riba jer alati koji su pogodni za lov ovih vrsta nisu istraživani. Kako bi se bar donekle proširila lista i stekao bolji uvid u priobalne ihtiozajednice Viškog akvatorija u ovom istraživanju koristilo se nekoliko međusobno nadopunjujućih metoda istraživanja vizualni cenzus, male specijalizirane potegače za lov nedoraslih riba, jednostruke mreže stajačice psare i prostice te trostruke mreže stajačice poponice.

Posebne tehnike uzorkovanja Vizualni cenzus Vizualni cenzus je standardizirana, nedestruktivna ronilačka metoda istraživanja kojom se izravnim opažanjem pod vodom prikupljaju podaci o 21

brojnosti i veličinskom sastavu ciljanih priobalnih vrsta riba. Preciznije, prilikom svakog vizualnog cenzusa, koristeći autonomnu ronilačku opremu, preplivava se točno određena površina naznačena razvlačenjem konopa ‘mulinela’ i popisuje vrsta, brojnost i veličina riba koje se nalaze unutar zadanog okvira (Slika 27). S obzirom na inventornu namjenu ovog istraživanja primjenjena je tehnika pravokutnog transekta duljine 25 metara i širine 5 m, koja se pokazala optimalnom za analize cjelokupnih ihtiozajednica (Harmelin-Vivien i Francour 1992; Francour, 1997). Nadalje, vizualni cenzus izvodio se na dubinama od otprilike 7-20 m te na hridinastom, visoko strukturiranom tipu staništa koji obiluje vrstama, a nije ga moguće zbog praktičnih razloga (‘zadjevanje’ mreže) uključiti u ostale navedene metode istraživanja.

Slika 27. Popisivanje ribljih vrsta metodom vizualnog cenzusa Ribe su prebrojavane koristeći klase brojnosti – od 1 do 10 točno prebrojavanje jedinki, 11-30, 31-50, 51-100, 101-200, 201-500, >500 za velike plove riba. Dužina riba procjenjivana je unutar dužinskih klasa od dva centimetra – 0-2 cm, 2-4cm, 4-6 cm, 6-8 cm… (Francour, 1997, Guidetti i sur., 2005).

Uzorkovanje vizualnim cenzusom provedeno je na četiri nasumično odabrana područja Viškog akvatorija – SW strana otočića Greben i Budikovac, te vanjske strane uvala Srebrena i Mezoporat.

Unutar svakog od navedenih područja, radi reprezentativnosti nalaza, vizualni cenzus ponovljen je na tri postaje međusobne udaljenosti od otprilike nekoliko stotina metara.

Mala potegača Priobalne su mreže potegače ribolovni alati koji se povlače po morskom dnu iz dubine prema plićini, ka obali, ili ribarskom čamcu, mehaničkom snagom vinčeva ili fizičkom snagom čovjeka. Ove se mreže sastoje iz vreće (sake) i krila, koja su konopima različitih dužina spojena za obalu ili brod, gdje se mreža izvlači. Nekada su u jadranskom priobalnom ribolovu bili u uporabi različiti tipovi ovakvih mreža (ljetne trate – srdelare, šabakuni, polandare, ciplarice, lokardare), ali su se do danas očuvale kao brojnije samo zimske trate (girarice) i migavice.

Korištena mala priobalna mreža potegača po svojim konstrukcijskim značajkama potpuno odgovara konstrukciji mreže potegače – girarice, no po dimenzijama je znatno manja, kraća i manje veličine oka (Slika 28). Mreža ima dužinu 50m (mjereno od početka do kraja krila). Visina mreže je na početku krila 30cm, a na središnjem dijelu zajedno sa središnjom sakom 250cm. Krila mreže imaju veličinu oka 8 mm, a središnja saka 4 mm.

Mreža se uvijek povlačila danju od otvora (ulaza) prema dnu (kraju) istraživane uvale od strane dva čovjeka. Radna je dubina bila od 7-0 m.

3. MICA – mikrokarnivori (Boops boops, Oblada melanura, Spicara smaris, Chromis chromis, Apogon imberbis) 4. MECA1 – mezokarnivorne usnače 5. MECA2 – ostali mezokarnivori (Sparidae, Mullidae) 6. MACA – makrokarnivori (Serranidae, Scorpaenidae) 7. PLA – planktivori 8. POM - detrivori.

Dodatno, vrste su svrstane u kategorije pridnene (BEN), sedentarne (SED), priobalne (PRI) i pelagične (PEL) s dodatnom opaskom da li je u pitanju epipelagična (epipel) ili mezopelagična (mezopel) vrsta.

Prema Crvenoj listi morskih riba Jadranskog mora (Jardas i sur, 2008, u tisku), u našem moru ima 123 vrste ugroženih riba. Prema istoj, za najveći broj popisanih riba nema dovoljno podataka kako bi se moglo točno utvrditi njihovu ugroženost ili je riječ o najmanje zabrinjavajućim vrstama.

Status ugroženosti je vrstama zabilježenim ovim istraživanjem dodijeljen prema slijedećoj podjeli navedenih autora: CR - kritično ugrožena (Critical endangered) (5) EN - ugrožena (Endangered) (11) VU - osjetljiva (Vulnerable) (10) NT - Gotovo ugrožena (Near threatened) (19) LC - Najmanje zabrinjavajuća (Last concern) (32) DD - nedovoljno poznata (Data deficient) (47) Trenutna ihtiofauna priobalnog dijela Viškog akvatorija

Slika 28. Mala mreža potegača Ekološke kategorije Svim je zabilježenim vrstama pridružena osobina stalnosti ili rezidentnosti (R - stalna, O povremena, T - tranzitna) te pripadnost trofičkoj kategoriji prema sljedećoj podijeli: 1. BEN – bentičke mezokarnivorne ribe (Blennidae, Gobidae, Trypterigidae) 2. HER – herbivorne ribe (Sarpa salpa)

22

Ukupno je ovim istraživanjem utvrđeno 114 vrsta riba svrstanih u 44 porodice (Tablica 5). Prema statusu stalnosti (rezidentnosti), najveći broj vrsta (61) je stalno prisutan u priobalnom dijelu, njih 29 je prisutno povremeno dok su popisu pridodane i 24 tranzitne vrste riba. Tranzitnih vrsta je vjerojatno i puno više, no upravo zbog činjenice da su migratorne lako ih je ne zateći u trenutku popisivanja na analiziranom području. Prema biologiji vrste, odnosno načinu života ili statusa u staništu, 37 vrsta riba su pridnene vrste (BEN) koje cijeli život obitavaju na dnu ili neposredno iznad njega, njih 15 su pelagične vrste koje život provode plivajući u slobodnom stupcu vode neovisno od dna. Čak 26 vrsta su priobalne vrste koje rijetko nalazimo na većim dubinama jer im je blizina kopna nužna za ispunjavanje svih životnih potreba.

Ugor, murina i kirnja dobili su epitet sedentarni (SED) i pod tim pojmom se podrazumjeva njihova teritorijalnost i solitarnost. Naime, navedene vrste ne poduzimaju veća gibanja, nego se uvijek nalaze solitarno u uskom radijusu od svojih mikrolokacija (razne rupe, udubljenja, špilje) agresivno braneći istu od drugih vrsta, najčešće napadom iz zasjede ili naglim manevrom.

Prema trofičkom statusu, ribe Viškog priobalnog područja su uglavnom karnivori.

Prema detaljnijij podjeli, postoji 17 vrsta bentičkih mezokarnivornih riba, 11 vrsta mikrokanirvornih riba, 13 vrsta mezokarnivornih usnača, 29 vrsta ostalih mezokarnivora i 35 vrsta makrokarnivora.

Od ostalih kategorija prisutne su 2 vrste herbivornih riba, 2 vrste planktivornih riba te 5 vrsta detrivornih riba. Velik broj karnivornih vrsta, posebice vršnih predatora (makrokarnivori), govori o dobrom statusu zajednice u kojoj su zastupljene sve karike trofičkog lanca. No, kako je od nekih vrsta koje pripadaju ovoj kategoriji ulovljen tek po jedan primjer teško je govoriti o veliči obilja dotičnih vrsta, a prema tome i njihovom statusu u zajednici i trofičkom lancu.

Prema ugroženosti, visoko ugrožene u cijelom svijetu, pa tako i u Jadranskom moru, odnosno Viškom akvatoriju kao njegovom središnjem dijelu su hrskavičnjače. Sve zabilježene vrste morskih pasa i mačaka (9 vrsta) imaju neki od navedenih statusa ugroženosti. Bijela psina i kirnja su ugrožene vrste (EN). Samo dvije vrste (pagar i drozd) ovog područja imaju oznaku osjetljivih (VU). Čak 20 vrsta riba ima oznaku gotovo ugroženih (NT), dok su njih 19 u statusu najmanje zabrinjavajućih vrsta odnosno njih se 3 (raža crnopjega, hinac dugoprugac i tunj) vode u popisu kao nedovoljno poznate vrsta.

23

Zanimljivo je, kako se upravo na ovom području u zadnjih nekoliko godina bilježi porast obilja vrsta murine i kantara koje se vode kao gotovo ugrožena vrste. Razlozi navedenome su činjenici da su osnovna staništa ovih dviju vrsta riba upravo i jedino hridinaste obale vanjskih otoka kakvo je Viško područje. Nadalje, povišene temperature i očito dostupnost hrane, uz bolje reguliranje ribolova te predavanje očevidnika posljednjih godina zasigurno imaju utjecaja na ovu povećanu brojnost obaju vrsta. No treba naglasiti, da se o biologiji i ekologiji murine malo zna, te da svakako spada u kategoriju vrsta o kojima ima malo podataka (DD), dok je kantar ugrožen svojom biološkom osobinom.

Naime riječ je o protoginičnom dvospolcu, kod kojeg se prvo razvijaju ženke, koje postaju mužjaci u 4, 5, odnosno 6 godini života, a do tada je ova vrsta već uvelike objekt ribolova pa su odrasli mužjaci postali gotovo rijetkost. Navedeno je zasigurno vrlo kritična činjenica za buduće održivo stanje populacije kantara.

Parametri bioraznolikosti pokazuju da prosječan broj vrsta na područjima istraživanim metodom vizualnog cenzusa koleba od 10-18, a broj jedinki od 233 do 522. Indeks biološke raznolikosti (H), koji u obzir uzima brojnost vrsta, ali i ujednačenost njihove raspodjele na pojedinom području, bio je u rasponu vrijednosti od 0,9 do 1,5 (Tablica 6) Sve navedene vrijednosti najveće su za područje otočića Greben (Slika 29) što ukazuje da tamo najvjerojatnije obitava najraznolikija te po vrstama najujednačenije raspodijeljena zajednica priobalnih riba.

Tablica 1. Popis svih utvrđenih vrsta riba u priobalnom dijelu Viškog akvatorija, njihova rezidentnost, trofička kategorija, stanišni status i ugroženost.

PODACI Porodice Lamnidae Scyliorhinidae Squalinae Torpedinidae Rajidae Clupeidae Synodontidae Muraenidae Congridae Merluccinae Gadinae Phycinae Zeidae Serranidae

Moronidae Apogonidae Carangidae

Sciaenidae Mullidae Sparidae

Centracanthidae Pomacentridae

VRSTE RIBA Carcharodon charcharias (velika bijela) Scyliorhinus canicula (mačka bljedica) Scyliorhinus stellaris (mačka mrkulja) Squalus acanthias (kostelj) Squalus blainvillei (kostelj) Torpedo marmorata (drhtulja) Raja clavata (raža kamenica) Raja montagui (raža crnopjega) Raja polystigma (raža crnožiga) Sardina pilchardus (srdela) Sardinella aurita (srdela golema) Synodus saurus (gušter) Muraena helena (murina) Conger conger (ugor) Merluccius merluccius (mol) Trisopterus minutus (ugotica) Phycis phycis (tabinja) Zeus faber (kovač) Serranus cabrilla (kanjac) Serranus scriba (pirka) Anthias anthias (jera, kirnjica) Epinephelus marginatus (kirnja) Dicentrarchus labrax (lubin) Apogon imperbis (matuličić) Seriola dumerili (gof) Trachinotus ovatus (strijela modrulja) Trachurus mediterraneus (šnjur) Trachurus trachurus (šnjur) Sciaena umbra (kavala) Mullus barbatus (trlja) Mullus surmuletus (trlja od kamena) Pagrus pagrus (pagar) Boops boops (bukva) Dentex dentex (zubatac) Diplodus annularis (špar) Diplodus puntazzo (pic) Diplodus sargus (šarag) Diplodus vulgaris (fratar) Lithognathus mormyrus (ovčica) Oblada melanura (ušata) Pagellus acarne (batoglavac) Pagellus bogaraveo (rumenac okan) Pagellus erythrinus (arbun) Sarpa salpa (salpa) Spondyliosoma cantharus (kantar) Spicara flexuosa (gira oštrulja) Spicara maena (modrak) Spicara smaris (gira) Chromis chromis (crnej)

24

Stalnost

Trofička kategorija

Stanište status

Ugroženost

T T T T T T T T T T T R R R T T R O O O R R T R T T T T O R R O O O O O O O O O O O O O O O O O R

MACA MACA MACA MACA MACA MACA MACA MACA MACA PLA PLA MECA 2 MACA MACA MACA MECA 2 MACA MECA 2 MACA MACA MICA MACA MACA MICA MACA MACA MACA MACA MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MICA MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MICA MECA 2 MECA 2 MECA 2 HER MECA 2 MICA MICA MICA MICA

PEL BEN BEN PEL PEL BEN BEN BEN BEN PEL PEL BEN BEN-SED SED – PRI BEN BEN BEN BEN BEN BEN BEN SED PRI BEN-SED PEL PEL PEL PEL PRI BEN BEN PRI PRI –semipel PRI PRI PRI PRI PRI PRI-bentopel PRI BEN -PRI BEN-PRI BEN PRI PRI PRI PRI PRI PRI

EN LC NT LC NT LC NT DD NT NT LC NT EN LC NT LC VU LC NT NT LC LC LC LC LC NT -

PODACI Porodice Labridae

Scaridae Trachinidae

Uranoscopidae Scombridae

Gobiidae

Callionymidae Blennidae

Tripterygiidae Sphyraenidae

Trofička kategorija

Stanište status

Ugroženost

R R R R R R R R R R R R R R R R R R R T T T T T R R R R R R R R R R

MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 MECA 1 HER MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MACA MACA MACA MACA MACA BEN BEN BEN BEN BEN BEN BEN BEN BEN BEN

PRI PRI PRI PRI-BEN PRI PRI PRI PRI PRI PRI BEN PRI PRI PRI-SED BEN BEN BEN BEN BEN epiPEL-BEN Epipel-mezopel epiPEL-PRI epiPEL-PRI epiPEL-PRI PRI-BEN PRI-BEN PRI-BEN-SED PRI-BEN PRI-BEN PRI-BEN PRI-BEN BEN BEN BEN-SED

NT NT VU DD LC NT LC LC DD NT -

R R R

BEN BEN BEN

BEN BEN PRI-BEN-SED

-

R

BEN

BEN

-

R R R O

BEN BEN BEN MACA

BEN-SED BEN-SED BEN-SED PRI-PEL

-

VRSTE RIBA Labrus bimaculatus (smokva) Labrus merula (vrana) Labrus viridis (drozd) Coris julis (knez) Symphodus cinereus (hinac sivi) Symphodus doderleini (hinac dugoprugac) Symphodus mediterraneus (podujka) Symphodus melanocercus (hinac crnorepi) Symphodus ocellatus (martinka) Symphodus roissali (kosirica) Symphodus rostratus (dugonoska) Symphodus tinca (lumbrak) Thalasoma pavo (vladika arbanaška) Sparisoma cretense (papigača) Trachinus araneus (pauk crnac) Trachinus draco (pauk bjelac) Trachinus radiatus (pauk šarac) Echiichthys vipera (pauk žutac) Uranoscopus scaber (bežmek) Scomber japonicus (lokarda) Thunnus thynnus (tunj) Auxis rochei (trup) Euthynnus alletteratus (luc) Sarda sarda (palamida) Gobius auratus (glavoč žutac) Gobius bucchichi (glavoč bijelčić) Gobius cobitis (glavoč pločar) Gobius cruentatus (glavoč krvoust) Gobius geniporus (glavoč bijelaš) Gobius paganellus (glavoč mrkulj) Pomatoschistus minutus (glavočić crnotrus) Callyonimus pussilus (mišić repaš) Aidablennius sphinx (babica kokošica) Coryphoblennius galerita (babica penjačica) Parablennius incognitus (babica jelenka) Parablennius rouxi (babica prugasta) Parablennius gattorugine (slingurica mrkulja) Parablennius sanguinolentus (babica balavica) Trypterigion delaisi (pjevčić žuti) Trypterigion melanurus (pjevčić sićušni) Trypterigion tripteronotus (pjevčić oštronosić) Sphyraena viridensis (škaram)

25

PODACI Porodice Mugilidae

Atherinidae Scorpaenidae

Triglidae Citharidae Scophthalmidae Bothidae Soleidae Balistidae Tetraodontidae Molidae Lophiidae

VRSTE RIBA Chelon labrosus (cipal putnik) Liza aurata (cipal zlatac) Liza ramada (cipal balavac, skočac) Liza saliens (cipal dugaš) Oedalechilus labeo (cipal plutaš) Atherina hepsetus (gavun) Scorpaena maderensis (bodečnjak) Scorpaena notata (škrpinica) Scorpaena porcus (škrpun) Scorpaena scrofa (škrpina) Trigla lucerna (kokot) Trigloporus lastoviza (lastavica glavulja) Citharus linguatula (patarača) Psetta maxima (rumb) Bothus podas podas (razok) Arnoglossus thori (plosnatica barjaktarka) Buglossidium luteum (list piknjavac) Monochirus hispidus (list hrapavac) Balistes carolinensis (kostorog) Sphoeroides pachygaster (napuhača) Mola mola (bucanj veliki) Lophius piscatorius (grdobina) Lophius budegassa (grdobina žutka)

Stalnost

Trofička kategorija

Stanište status

Ugroženost

O O O O O O R R R R R R R R R R R R R O T R R

POM POM POM POM POM MICA MACA MACA MACA MACA MACA MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MECA 2 MICA MICA MICA MACA MACA

epiPEL-PRI PEL-PRI PEL-PRI PEL-PRI PEL-PRI PRI-PEL BEN BEN BEN BEN BEN BEN BEN-SED BEN-PRI BEN-PRI BEN BEN BEN-PRI PEL BEN EPIPEL PRI-SED PRI-SED

NT LC LC NT LC NT NT NT NT LC

Slika 29. Greben, Viški akvatorij (Foto: V. Nikolić) Tablica 6. Utvrđeni broj vrsta (S), ukupna brojnost jedinki (N) te indeks biološke raznolikosti (H) na područima istraživanim vizualnim cenzusom

Područje o. Greben o. Budikovac u. Srebrena u. Mezoporat

S 18 10

N 22 2 2 2

26

H 1,5 0,9 1,4 1,2

U umjerenim područjima glavni čimbenici staništa koji utječu na obrasce rasprostranjenja te raznolikosti i brojnosti vrsta u priobalnim ihtiozajednicama jesu dubina, nagib dna, vrsta,sastav i heterogenost dna te tip pokrova (Macpherson, 1994). Među četiri područja istraživana vizualnim cenzusom upravo je SW strana otoćića Greben imala naizrazitije strukturirano kamenito dno s bogatim algalnim pokrovom te mnogobrojnim usjecima i udolinama u kojima se mjestimično pojavljuju i naselja pomične podloge (grubo pjekovito i ljušturno dno) te manja, krpasta naselja morske cvjetnice Posidonia oceanica.

Nadalje, vizualnim cenzusom je utvrđen i cijeli niz kriptičnih vrsta riba. Usprkos važnosti kriptobentičkih zajednica u ekologiji hridinastih staništa, kakve nalazimo u litoralnom dijelu Viškog akvatorija, vrlo je malo studija provedeno u svrhu proučavanja njihove biologije. Zbog poteškoća u njihovom uzorkovanju, one su često izostavljane u istraživanjima. S druge strane biologija upadljivih bentoskih populacija je bolje poznata (staništa fotofilnih algi i livada morskih cvjetnica). U strukturiranju rezidentnih zajednica riba najveću ulogu ima kompleksnost staništa. Jer su kriptobentičke vrste definirane kao zajednica malih, bentičkih riba koje imaju kriptičnu obojenost, ponašanje i/ili prebivaju u kriptičnim staništima (primjerice u pukotinama, ispod izbočenja, itd.; Willis i Anderson, 2003). Neravan teren zbog svoje konfiguracije može omogućiti bolju zaštitu od predatora ili pružiti povoljno mjesto za gradnju gnijezda, a vrlo često omogućuje i dovoljno hrane jer isto predstavlja i stanište za cijeli niz beskralježnjaka.

Kriptobentičke ribe provode veliku većinu vremena na ili u blizini morskog dna, često u rupama i pukotinama, udaljavajući se brzim plivanjem na samo male udaljenosti od istih. Održavanje na dnu, kriptična obojenost I teritorijalnost samo su neke od strategija za smanjenje rizika od predatora.

Kriptobentičke zajednice imaju potencijal da značajno doprinose procesu hridinastog ekosustava.

Njihova mnogobrojnost dovela je do prijedloga da ova grupa riba može imati značajnu ulogu u hranidbenoj dinamici ovog staništa, i to do 25% protoka enerije od riba koje prolaze kroz te grupe.

Općenito se smatra da doprinos kriptobentičkih riba hranidbenim obrascima može biti široko definiran njihovom konzumacijom malih rakova i svojim statusom plijena za veće grebenske ribe. Sigurno, njihova uloga kao malih karnivora je sukladna s 27

očekivanjima temeljenima na veličini, jer su većina malih riba karnivori, dok je tek manji broj herbivora.

No, ima i detrivora, kao što su kriptobentičke ribe iz porodice Blennidae. Utvrđivanje prehrane kriptobentičkih riba je neophodan prvi korak u točnom određivanju njihove važnosti u hranidbenoj dinamici, i daje nam mogućnost daljnjeg definiranja uloge populacije hridinastog litoralnog staništa u ekosustavu šireg područja kao što je Viški akvatorij.

Posebno je važno imati saznjanja o nedoraslim ribama koje nalazimo u plitkim uvalama koje služe kao rastilišta istih. U Viškom akvatoriju utvrđeno je 40 vrsta riba čije nedorasle jedinke koriste ovo područje kao prijelaznu fazu prije pridruživanja odraslim populacija otvorenog srednjeg Jadrana.

Odrediti uzroke i posljedice raznolikosti u novačenju postao je središnji problem ekologije mora i ribarstvene biologije (Levin, 1996). Kako je određivanje novačenja vrlo težak zadatak, znanstvenici predlažu da se kao mjera istog zapravo uzima prvo opažanje nedoraslih riba u staništu odraslih jedinki iste vrste. Novačenje vrlo koleba i pokazuje i prostornu i vremensku ovisnost, dok stalne osobine (promatrano kroz više godina) selidbe i novačenja pokazuju stabilnost hidroklimatskih uvjeta (Vigliola i sur., 1989) pa je stoga iznimno važno stalno promatrati nedorasle riblje zajednice na ovom području. Uspjeh u novačenju ovisi od serije dinamičkih fizičkih i bioloških procesa koji se odigravaju prije tog važnog trenutka, a to su razmnožavanje, oplodnja jaja, preživljavanje ličinki, opskrba hranom, selidba i ulazak u plitke uvale te preživljavanje nedoraslih riba u tim područjima do pridruživanja odraslim jedinkama (Levin, 1996).

Kolebanja u selidbi i novačenju nedoraslih riba mogu utjecati na dinamiku populacije ribljih vrsta i potencijalni su pokazatelji veličine lokalnih populacija i mogućnosti iskorištavanja ribljih naselja. Za utvrđivanje cjelokupnog stanja populacija ovih vrsta riba poželjno bi bilo uspostaviti višegodišnji monitoring kako bi se moglo utvrditi da li dolazi do promjena u selidbi i novačenju te moguće uzroke i posljedice istih.

Također, uslijed očuvanja bioraznolikosti, nužno je stalno imati evidenciju o vrstama koje su u njima prisutne. Važnost takvih stalnih praćenja naglašavaju i dosadašnja istraživanja na temelju kojih je sa sigurnošću utvrđeno da su plitke uvale Viškog akvatorija značajna staništa nedoraslih jadranskih vrsta riba.

Nadalje, pozornijim pregledom Tablice 5., dolazi se do 6 vrsta riba koje se za Jadransko more vode kao rijetke ili nove vrste. Naime, u zadnjih 30tak godina više od 30 novih vrsta je zabilježeno u Jadranu. Te vrste su iz Istočnog Mediterana ušle kroz Otrant i danas su pravi pripadnici jadranske ihtiofaune.

To su gušter (Synodus saurus), strijela modrulja (Trachinotus ovatus), papigača (Sparisoma cretense; Slika 30a) (ulovljen mužjak u srpnju 2008 ispred Zelene špilje, otok Ravnik), škaram (Sphyraena viridensis) (mrijesna ženka ulovljena u svibnju 2008 van Rukavca prema Zaglavu), kostorog (Balistes carolinensis) i napuhača (Sphoeroides pachygaster; Slika 30b) (ulovljen mrijesna ženka kraj rta Stupišće; srpanj, 2008). Većina od njih je prvi put zamjećena u južnom Jadranu, no posljednjih desetak godina uočava se stalno pomicanje areala tropskih elemenata prema sjeveru, pa je logično da se počinje zamjećivati u Viškom akvatoriju koji se nalazi u središnjem dijelu Jadrana.

Od navedenih 6 vrsta, zapravo su doista nove samo navedene škaram i napuhača, jer su dosad iz tih porodica bile prisutne druge vrste (Sphyraena sphyraena i Sphoeroides cutaneus). Guštera i strijele modrulje ima u velikom broju u priobalnom dijelu cijelog akvatorija, dok papigaču koje je prijašnjih godina bilo puno, sada se može uočiti tek sporadično.

Velik broj vrsta riba u popisu ihtiofaune Viškog akvatorija, kao i činjenica da velik broj tih vrsta ima poseban status po pitanju ugroženosti, kao i poseban središnji položaj Viškog akvatorija koji presijeca migracijske puteve te puteve ulaza novih vrsta riba prema sjeveru, sugerira da se ovom području i njegovoj ihtiofauni treba osigurati posebna pozornost. Nužno je upotpunjavati ovaj popis, a s druge strane isti može posložiti kao početno stanje za buduća praćenja stanja i istraživanja. Ciljana istraživanja, posebice ona koja bi odgovorila na cijeli niz ekoloških pitanja povezanih s strukturom ove zajednice su nužnost. b

a

Slika 30. a) Papigača (Sparisoma cretense) i b) napuhača (Spheroides pachygaster)

STANJE PRIOBALNIH RIBOLOVNIH RESURSA I CILJANE VRSTE Ukupno je ovim istraživanjem upotrebom svih anmaliziranih alata utvrđeno 49 vrsta riba i 14 vrsta beskralježnjaka (2 vrste glavonožaca i 12 vrsta rakova na 35 postaja (Slika 31). Većina ovih vrsta sačinjava lovine mreža poponica ukazujući na neselektivnost ovih mreža (Tablica 7). Da bi pokazali i utvrdili razlike u selektivnosti, provedeno je istraživanje s poponicama različitih veličina oka mreže i to od 28 mm i zakonski važećih 40 mm.

Dominantne vrste riba u mrežama poponicama A1 (veličina oka mahe 40mm) su: tabinja, Phycis phycis s 19% prema brojnosti i 18% prema biomasi, a slijede škrpina, S. scrofa s 11% u brojnosti i 10% u biomasi te lumbrak, S. tinca s 10% u brojnosti i 9% u biomasi (Slika 32).

28

Ulov po jedinici ribolovnog napora (1 mreža dužine 100 m) je 0,67 – 2,02 kg (1,114 kg).

Dominantne vrste riba u mrežama poponicama A2 (veličina oka mahe 28 mm) su trlja od kamena, Mullus surmuletus s 22% prema brojnosti i 20% u masi ulova, a slijede ušata, Oblada melanura s 14% u brojnosti i 16% u biomasi te škrpun, S. porcus s 12% u brojnosti i 16% (Slika 33). Ulov po jedinici ribolovnog napora (1 mreža dužine 32 m) je 0,99 – 3,13 kg (1,138 kg).

Dominantna vrsta rakova je jastog, Palinurus elephas dok je sipa, Sepia officinalis dominantni glavonožac u poponicama i A1 i A2.

Kvantitativno, ulovi su dosta jednolični. Na svakom području, dominantno je tek 4-5 vrsta, ali ipak, ulovi su biološki raznoliki.

Slika 31. Karta područja sa svim postajama obuhvaćenim ovim istraživanjem

Slika 32. Udio dominantnih vrsta riba po brojnosti i biomasi u mrežama poponicama (40mm).

Slika 33. Udio dominantnih vrsta riba po brojnosti i biomasi u mrežama poponicama (28mm).

29

Tablica 7. Ulov po vrstama prema alatima koji su najzastupljeniji u priobalnom ribolovu Viškog akvatorija

PODACI O ULOVU RIBE Raja montagui (raža crnopjega) Schyliorhinus canicula (mačka bljedica) Schyliorhinus stellaris (mačka mrkulja) Torpedo marmorata (drhtulja) Sardinella aurita (srdela golema) Scomber japonicus (lokarda) Sarda sarda (palamida) Merrluccius merrluccius (mol) Conger conger (ugor) Muraena helena (murina) Sphyraena viridensis (škaram) Serranus cabrilla (kanjac) Serranus scriba (pirka) Chromis chromis (crnej) Coris julis (knez) Labrus bimaculatus (smokva) Labrus merula (vrana) Symphodus mediterraneus (podujka) Symphodus tinca (lumbrak) Thalasoma pavo (vladika arbanaška) Boops boops (bukva) Diplodus annularis (špar) Diplodus puntazzo (pic) Diplodus sargus (šarag) Diplodus vulgaris (fratar) Oblada melanura (ušata) Pagellus acarne (batoglavac) Pagellus erythrinus (arbun) Pagrus pagrus (pagar) Sarpa salpa (salpa) Spondyliosoma cantharus (kantar) Apogon imperbis (matuličić) Spicara maena (modrak) Trachurus mediterraneus (šnjur) Trachurus trachurus (šnjur) Mullus surmuletus (trlja od kamena) Uranoscopus scaber (bežmek) Phycis phycis (tabinja) Zeus faber (kovač) Trachinus draco (pauk bjelac) Trachinus radiatus (pauk šarac) Trigloporus lastoviza (lastavica glavulja) Scorpaena notata (škrpinica) Scorpaena porcus (škrpun) Scorpaena scrofa (škrpina) Citharus linguatula (patarača) Buglossidium luteum (list piknjavac) Spheroides pachygaster (napuhača) Lophius piscatorius (grdobina)

Poponice A1 (40mm) kg/100m 0,05 0,02 0,03 0,02 0,00 0,05 0,00 0,00

0,00 0,04 0,02 0,00 0,01 0,00 0,01 0,01 0,05 0,00 0,04 0,02 0,04 0,21 0,02 0,00 0,01 0,01 0,00 0,01 0,12 0,01 0,05

30

ULOV PO ALATU Poponice Psare A2 (28mm) B kg/100m kg/100m

Prostice C kg/100m

0,00 0,17 0,05 0,03 0,16 0,03 0,11 0,11 0,05 0,02 0,02 0,00 0,02 0,01 0,01 0,33 0,00 0,03 0,01 0,03 0,03 1,02 0,01 0,02 0,02 0,13 0,18 0,01 0,01 1,27 0,09 0,64 0,02 0,00 0,01 0,07 0,41 0,27 0,00 0,00

0,03 0,27

0,04 1,05

0,01 0,25

0,36 0,02 0,04

0,02 0,05 0,64 0,03 0,02 0,04

0,01 0,24

Poponice A1 (40mm) kg/100m mreže

PODACI O ULOVU

BESKRALJEŽNJACI GLAVONOŠCI Sepia officinalis (sipa) Octopus vulgaris (hobotnica) RAKOVI Calapa granulata Galatea strigosa Hommola barbata Hommarus gammarus Liocarcinus corrugatus Lisa chiragra Maja crispata Maja squinado Maja verrucosa Palinurus elephas (jastog) Pisa tetrodon Scylarus arctus

0,04 0,05

0,36 0,13

0,01 0,00 0,00

0,05 0,00

0,00 0,03 0,00 0,11 0,00

CPUE total

ULOV PO ALATU Poponice Psare A2 (28mm) B kg/100m kg/100m mreže mreže

1,11

Dodatno, srednje biometrijske osobine dominantnih vrsta nisu zadovoljavajuće. Štoviše, srednje vrijednosti ukupnih dužina škrpine, S. scrofa i trlje od kamena, M. surmuletus i jastoga, P. elephas (Tablica 8) su dosta niske ukazujući na visok intenzitet ribolova u tom području. Dodatno, vidi se iz desetogodišnjeg prosjeka pad srednjih vrijednosti dužine i mase. Znatno više srednje vrijednosti dobivene ovim istraživanjem, rezultat su većeg broja uzorka, odnosno višeg ribolovnog napora što dodatno ukazuje na problematiku istog.

S većim brojem alata, s višim brojem izlazaka, lovi se više!!! Stoga, treba vrlo oprezno tumačiti pozitivne trendove ulova i pokazatelje istih (Slika 34).

Prostice C kg/100m mreže

0,12 0,01 0,00

0,12

0,21

0,05

0,01 6,27

0,47

2,80

Psare su mreže stajačice namijenjene lovu pridnenih vrsta ribe, prvenstveno hrskavičnjača, no u području Viškog akvatorija ovom se mrežom njenim spuštanjem na veće dubine uglavnom love škrpine i jastozi. Po jednoj povlastici smije se upisati do 5.000 m ove mreže. Psarom je zabranjeno obavljati ribolov unutar pojasa od 1Nm oko otoka Sušac, Galijola, Palagruža, Jabuka i Brusnik zbog zaštite velikih rakova. Uporaba je ove mreže raširena po čitavoj obali, ali se gotovo polovica svih registriranih mreža nalazi na istarskom području.

Lov mrežom psarom smije se obavljati samo na doček. Veličina oka mrežnog tega kod mreže psare smije biti od najmanje 60 do najviše 100 mm. Visina mreže psare ne smije biti veća od 20 m.

Tablica 8. Ciljane vrste i njihova dužinska raspodjela (Vis, 2000-2008). *obrađeni samo podaci za ovaj projekt God

VRSTA Scorpaena scrofa

Mullus surmuletus

Palinurus elephas

N

x ± SD

x ± SD

N

x ± SD

x ± SD

N

x ± SD

x ± SD

2000

2

21,9±3,65

187,4±99,08

91

22,9±2,42

154,8±53,82

80

23,3±2,41

157,1±72,31

2001

48

21,0±4,75

188,5±166,58

88

23,6±2,30

157,9±55,10

22,5±3,18

141,1±68,95

2005

104

20,3±5,20

177,4±172,76

222

23,9±2,55

179,3±67,58

180

21,3±2,96

123,1±55,12

2008*

24,3±6,18

273,3±240,57

85

24,1±2,59

159,2±67,08

2

24,5±3,19

351,7±140,7

31

Slika 34. Vrijednost CPUE (poponice, 28mm) na području Viškog akvatorija za razdoblje 20002008.

U našem istraživanju korištena psara je imala veličinu oka od 70 mm, a ulov su činili: palamida (Sarda sarda), lokarda (Scomber japonicus), jastog (Palinurus elephas), ugor (Conger conger) te velika rakovica (Maja squinado). Ulovljeno je ukupno 4,7 kg, odnosno CPUE je bio 0,47 kg po 100m mreže.

Prostice Prostice su mreže stajačice namijenjene lovu pridnenih i pelagičnih vrsta ribe, no u području Viškog akvatorija ovom se mrežom uglavnom lovi velika plava riba. Po jednoj povlastici smije se upisati do 5.000 m ove mreže. Prosticom čija je visina manja od 4 m zabranjeno je obavljati ribolov unutar pojasa od 1 Nm oko otoka Sušac, Galijola, Palagruža, Jabuka i Brusnik zbog zaštite velikih rakova. U ribolovu mrežama stajačicama zabranjena je uporaba svih sredstava i načina plašenja ribe, umjetne rasvjete i mamaca.

Slika 35. Udio dominantnih vrsta riba po brojnosti i biomasi u mrežama prosticama (32mm).

Lov mrežom pprosticom smije se obavljati i na doček i na zapas. Dozvoljena veličina oka ove mreže je 32 mm. Visina mreže prostice ne smije biti veća od 20 m.

U našem istraživanju ukupni ulov prostice činile su 14 vrsta riba, od kojih su dominantne vrste bile modrak, Spicara maena s 34% u brojnosti i 23% u bimasi, lumbrak, S. tinca s 25% u brojnosti i 13% u biomasi te lokarda, Scomber japonicus s 17% u brojnosti i visokih 38% u biomasi (Slika 35). Ulov po jedinici ribolovnog napora (CPUE) je 0,87 – 4,82 kg (2,803 kg).

CILJANE VRSTE Škrpina, Scorpaena scrofa Škrpina (Slika 36) je gospodarski i komercijalno (zbog svoje veličine i ukusnog mesa) jedna od najvrijednijih i najpoželjnijih ribljih vrsta u lovinama mreža poponica. Cijena joj na ribarnicama dosegne i do 250 kn/kg, u restoranima i dvostruko više. Naraste do 66 cm totalne tjelesne dužine (Lt) i mase do oko 5 kg, ali se obično love jedinke između 20 i 30 cm (0,30 - 0,50 kg). Živi pridneno, sedentarno, uglavnom solitarno, na grubim, tvrdim, kamenitim, škrapovitim, algama, koraljima, spužvama i mahovnjacima obraslim dnima, rjeđe i na kamenito – pjeskovitim i pjeskovito-muljevitim

32

dnima obraslim livadama morske cvijetnice vrste Posidonia oceanica. Dolazi na dubinama od 5 do 400 m, najbrojnije između 20 i 100 m. U Jadranu se razmnožava tijekom ljetnih mjeseci (srpanj, kolovoz) pa je i zabrana ribolova mrežama poponicama u tom razdoblju djelomično vezana za zaštitu ove vrste tijekom mrijesta. Prema “Naredbi o zaštiti riba i drugih morskih organizama” od 2002. godine ne bi se smjeli loviti niti stavljati u promet jedinke škrpine manji od 25 cm. Prema našim, neobjavljenim podacima, međutim, proizlazi da ženke škrpine u istočnom dijelu Jadrana spolno

Slika 36. Škrpina, Scorpaena srofa (Foto: S. Matić Skoko)

sazrijevaju najmanje kod 30 cm dužine, mase od oko 0,5 kg i u četvrtoj/petoj godini života.

Mužjaci, koji su prosječno znatno manji od ženki, sazrijevaju nešto ranije, između 25 i 27 cm (od 250 do 400 g), uglavnom u trećoj, ali i u četvrtoj godini života. Odnos spolova škrpine je 65%:35% u korist ženki, koje su veće i brže rastu (skoro su sve ribe veće od 30-tak cm bile ženke, ali protandrijski hermafroditizam nije utvrđen), životni vijek je, čini se, dug i može doseći, zbog usporenog metabolizma, i preko 40 godina.

U analiziranim lovinama (19 uzoraka) mreža poponica na području Viškog akvatorija je tijekom travnja, svibnja, srpnja i rujna ulovljeno ukupno 40 jedinki škrpine biomase 10,93 kg. Raspon je ukupne dužine tijela (Lt) ulovljenih škrpina bio od 14,0 do 45,1 cm (prosječno 24,27 ± 6,180 cm), a mase od 30 do 1347 g (prosječno 273,33 ± 240,572 g) (Slika 37). Starost prikupljenih primjeraka, analizirana na temelju prikupljenih ljusaka, kolebala je u rasponu od 3 do 8 godina.

Analizirajući štetnost ovog alata na populaciju škrpine (postotak spolno nedoraslih jedinki u lovini), koristeći vrijednost najmanje dozvoljene dužine koja se smije loviti (25 cm), danom “Naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama” (2002.), proizlazi da je u ukupnoj lovini takvih bilo 62,5%.

Primjeni li se, u ovom slučaju, međutim, (naša) dužina spolnog sazrijevanja ženki (Lt =30 cm) postotak se nedoraslih jedinki penje na čak 90%.

Ovakvo stanje populacije škrpine je zasigurno zabrinjavajuće.

Trlja od kamena, Mullus surmuletus

Slika 37. a) Sezonski ulov škrpine poponicama A1(40 mm) i A2 (28 mm); b) Dužinska frekvencija škrpine u mrežama poponicama; c) Dužinskomaseni odnos škrpine 33

Trlja od kamena (Slika 38) spada među komercijalno vrijedne i, općenito uzevši, brojnije zastupljene vrste u lovinama mreža poponica.

U ovim se mrežama ona lovi cijelu godinu, ali se najbogatiji ulovi ostvaruju tijekom jesenskog razdoblja (rujan – listopad) kad se ove ribe masovno približavaju obali zbog ishrane. Iako je trlja od kamena riba razmjerno manje veličine (dosegne do 50 cm ukupne tjelesne dužine i 1,5 kg mase, love se uglavnom jedinke od 20 do 30 cm, odnosno 0,15 do 0,30 kg, ali cijena većih jedinki, mase iznad 0,30 kg, može na ribarnicama doseći cijenu i preko 150 kuna/kg. Ova vrsta živi primarno iznad pjeskovitih supstrata, od mješanih kamenitopjeskovitih, sasvim pjeskovitih, pjeskovitoljušturnih do pjeskovito-muljevitih. Ipak, u odnosu na srodnu i simpatričku vrstu Mullus barbatus (trlja od blata), preferira dna s grubljom (većom)

Slika 38. Trlja od kamena, Mullus surmuletus. granulacijom sedimenata. Dolazi na dubinama od 0,5 do 100 m, najbrojnije od 10 do 50 m. Manje se jedinke zadržavaju u većim jatima bliže obali, dok su veće solitarne ili u manjim plovama i uglavnom žive dublje. U Jadranskom moru se razmnožava u drugom dijelu proljeća (travanj, svibanj i lipanj) a mlađ se u plitkim pjeskovitim uvalama može naći već tijekom mjeseca svibnja. Prema “Naredbi o zaštiti riba i drugih morskih organizama” (2002) ne bi se smjeli loviti, niti stavljati u promet, jedinke trlja manjih od 11 cm Lt. S obzirom da je vrsta Mullus surmuletus veća, malobrojnija i komercijalno vrijednija od vrste Mullus barbatus i spolno sazrijeva kod veće dužine (14 cm Lt) (druga godina života) (prema našim, neobjavljenim podacim, ženke, koje su prosječno većeg rasta od mužjaka, čak i kod 18 cm, odnosno u drugoj i trećoj godini), bilo bi nužno, za stvarnu zaštitu ove ribe, povećati njenu najmanju lovnu dužinu. Ipak, povećanje veličine oka pridnenih mreža stajačica, naročito poponica, prije desetak godina, s 28 na 40 mm, i sprovedena zabrana njihovog korištenja od strane ribara dopunaca, čime je drastično smanjen aktivni broj ovih mreža, jako je pridonjelo zaštiti trlje kamenjarke, pa se danas prosječno love jedinke dosta veće od onih prije desetak godina. Obalne potegače – migavica i girarica, danas su jedini alati priobalnog ribolova koji i dalje love nedorasle jedinke vrste Mullus surmuletus.

U komercijalnim lovinama mreža poponica na širem području Viškog akvatorija ulovljeno je svega 85 34

jedinki ove vrste, ukupne biomase 13,5 kg. Razlog ovako dobrom ulovu vjerovatno leži u činjenici da je najveći broj lovina (čak 15) ostvaren u ljetnojesenskom razdoblju kad se ove trlje približavaju obali radi ishrane i općenito najbolje love. Raspon je ukupne dužine tijela (Lt) ulovljenih riba bio od 17,0 do 30,9 cm (prosječno 24,12 ± 2,585 cm) a mase od 33 do 337 g (prosječno 159,2 ± 67,078 g) (Slika 39). Starost ulovljenih jedinki, analizirana na temelju prikupljenih ljusaka, kolebala je u rasponu od 3 do 6 godina. Analizirajući štetnost mreže poponice na populaciju ove ribe u Viškom akvatoriju (postotak spolno nedoraslih jedinki), koristeći vrijednost najmanje dozvoljene lovne veličine (11 cm) iz “Naredbe o zaštiti riba i drugih morskih organizama” (2002), proizlazi da u ukupnoj lovini nije bilo spolno nezrelih jedinki. Primjeni li se, u ovom slučaju, međutim, (naša) dužina spolnog sazrijevanja ženki (Lt =18 cm) postotak bi nedoraslih jedinki bio 1,2% (ukupno 1 spolno nezrela jedinka) što je zadovoljavajući rezultat.

Jastog, Palinurus elephas Jastog (Palinurus elephas) je uz hlapa (Hommarus gammarus) gospodarski najznačajnija vrsta velikih rakova u Jadranskom moru.Gospodarski značaj ovih rakova je posebice važan za otočno stanovništvo, no isti se ne temelji na masi njihovog ulova, koja je posljednjih godina sve manja i u stalnom opadanju uslijed preintenzivnog i nepravilnog iskorištavanja,

Slika 39. a) Sezonski ulov trlje od kamena poponicama A1(40 mm) i A2 (28 mm); b) Dužinska frekvencija trlje od kamena u mrežama poponicama; c) Dužinsko-maseni odnos trlje od kamena. već prvenstveno na visokoj cijeni koju ovi rakovi postižu na tržištu.

Jastog je drugi po veličini desetonožni rak (Crustacea Decapoda) Jadranskog mora. Dosegne dužinu do 45 cm, mjereno od vrha rostruma do kraja repa, i masu do oko 5 kg. Prosječna lovna masa nekada je bila 0,60 kg, a danas je, zbog intenzivnog ribolova, pala na ispod 0,30 kg. Zbog svoje je visoke komercijalne vrijednosti, ukusnog mesa i veličine (pored hlapa, Homarus gammarus) jedan od najpoželjnijih objekta ulova mreža poponica, vrša jastožara i mreža stajačica (psari).

35

Slika 40. a) Sezonski ulov jastoga u poponicama A1(40 mm) i A2 (28 mm); b) Dužinska frekvencija jastoga u mrežama poponicama; c) Mjesečni ulov mužjaka i ženki jastoga; d) Mjesečni ulov jedinki dozvoljenih ulovnih dužina.

I kod njega postoji isti slučaj zabrane ribolova mrežama poponicama u razdoblju ne dozvoljenom za lov velikih rakova vršama, pa su svi ulovljeni van dozvoljene sezone lova bez obzira na njihovu veličinu (> 24 cm) vraćeni u more. Jastog je nekad bio vrlo brojno rasprostranjen na čitavom obalnom i otočnom području, na tvrdim, hridinastim, škrapovitim dnima prepunim procjepa i pukotina, od 1 do 160 m, najbrojnije od 30 do 80 m, ali ga se danas može naći jedino oko vanjskih otoka srednjeg i južnog Jadrana (od Kornata do Mljeta), a brojnije samo u podmorju udaljenih pučinskih otoka Jabuke, Brusnika, Sušca, Sveca i Palagruže.

U lovinama je zabilježeno 26 jedinki jastoga.

Raspon je njihove ukupne dužine tijela (Lt) bio od 18,5 do 29,1 cm (prosječno 24,48 ± 3,195 cm) a mase od 80 do 625 g (prosječno 351,73 ± 140,703

g) (Slika 40). Starost ulovljenih jedinki, kolebala je u rasponu od 3 do 6 godina. Analizirajući štetnost mreže poponice na populaciju jastoga u Viškom akvatoriju (postotak spolno nedoraslih jedinki), koristeći vrijednost najmanje dozvoljene lovne veličine (24 cm) iz “Naredbe o zaštiti riba i drugih morskih organizama” (2002), proizlazi da u ukupnoj lovini bilo čak 34,6% jedinki ispod dozvoljene lovne dužine. Iz predloženih prikaza, vidljivo je da se nakon dozvoljenog razdoblja za ulov jastoga lovi veći broj jedinki manjih od 24 cm, kao i da se nakon toga razdoblja love uglavnom ženke što je posebice važno ukoliko se uzme u obzir činjenica da tada započinje mrijest ovih rakova, odnosno da se tada znatno povećava broj ulovljenih ženki s vidljivim jajima.

RIBOLOVNI NAPOR U viškom akvatoriju, u priobalnom ribolovu potencijalno sudjeluje oko 609 plovila, od čega stotinjak (približno 86) sudjeluje u gospodarskom ribolovu, od čega 63 vezanih za ribarsku luku Komiža, a 23 za luku Vis (Slika 41). Od tzv „ dopunaca“ u Komiži je zabilježeno 116 aktivnih brodica (Slika 42a) te 105 izvučenih na obalu (potencijalno aktivni ljeti), a u Visu 108 aktivnih te 134 brodice izvučene na obalu, dok je čak 50 brodica zatečeno i u luci Rukavac (Slika 42b), no prema zatečenom stanju tek je njih 5 aktivno tijekom cijele godine. Velik broj brodica zatečenih u razdoblju siječanj-ožujak „na kraju“ u obavljanju „škverskih“ poslova govori o njihovoj tek povremenoj, odnosno ljetnoj orijentaciji ka ribolovu (samo dodatna aktivnost) i to zbog sportske ili turističke namjene.

Većina ovih brodica je polivalentnog tipa što znači da tijekom godine sezonski ribare vršama (svibanjrujan), a parangalom i mrežama u hladnijem dijelu godine. Od navedenog broja plovila tek su 5 kočari (pridnena povlačna mreža koča) i 3 plivaričari (plivarice palamidare i gofare). U Viškoj luci zatečeno je i jedno plovilo koje prema opremi vjerojatno obavlja ribolov mrežama potegačama.

Pet plovila su jasno vidljivo namjenjeni za turističke svrhe (izleti i ronjenje), te nekoliko plovila obavlja taxi usluge (prebacivanje turista s jedne na drugi kraj bilo viške bilo komiške uvale).

U pribalnom ribolovu koriste se uglavnom jednostruke i trostruke mreže stajačice (prostice, psare i poponice) te vrše i parangali.Osnovni su podaci za navedene načine ribolova navedeni u Tablici 9.

36

Slika 42. a) Aktivne brodice u Komiži, veljača 2008; b) uvala Rukavac (Foto: S. Matić-Skoko).

Treba razlučiti razlike između pravih parangalaša (flota od oko 60 brodova od čega je oko 50% vezano za Komižu) koji idu na ribolovne „pošte“ oko Palagruže, Mljeta te do Dugog otoka od onih koji se parangalom bave unutar akvatorija otoka Visa. Većina pravih ribara parangalaša se pridnenim parangalom bavi samo u hladnijem dijelu godine, dok se ljeti ribolov odvija drugim alatima (prvenstveno vrše) ili se u tom razdoblju ova djelatnost zamjenjuje turizmom.

Isti, također najvećim dijelom izlaze na ribolov duže od 1 dana, za razliku od ostalih sudionika koji ribare u neposrednoj blizini otoka (Tablica 10).

Zbog vremenskih uvjeta (jačina vjetra i shodno tome stanje mora) ribolov se obavlja efektivno 1015 dana mjesečno, odnosno 3-5 mjeseci godišnje.

Slika 41. Različiti oblici obavljanja ribolova u Viškom akvatoriju vezano za luke Vis, Komiža i Rukavac.

Iz podataka o ulovu, onog utvrđenog direktnim uzorkovanjem (bilo iz eksperimentalnih lovina bilo iz uzoraka uzetih sa ribarskih brodova) te opaženo (ankete) vidljiv je raskorak između stvarnog i željenog ulova koji bi bio ekonomski isplativ (Tablica 11). Također, vidljiv je i priličan prilov, koji često nadvisuje ulov ciljanih vrsta. Ta činjenica, uz svu negativnu konotaciju vezanu za biološku održivost vrsta od kojih je sačinjen prilov te uništavanje staništa kao neposrednog utjecaja alata na stanište, ukazuje i na visok postotak efektivnog vremena ribolova koji otpada na čišćenje i pripremu mreža za sljedeću fazu ribolova.

Tablica 9. Osnovni podaci o priobalnom ribolovu Viškog akvatorija.

Priobalni ribolov Poponice

Ciljane vrste Sve (Mullus surmuletus, Scorpaena scrofa)

Opis alata Troslojna mreža ukupne dužine do 800 m

Veličina oka

Mamac

Brod

Broj posade

do 18 m duge, visine do 1m; 80mm i 32mm (vanjski i unutrašnji panel

ne

4 -12m

1-2

Psare

Scorpaena scrofa, Palinurus elephas

Jednostruke mreže, od oko 500 m do..

70mm

ne

4 -12m

1-2

Prostice

Scomber sp, Sarda sp.

Jednostruke mreže, maha po 100m, u nizu do..

32mm

ne

4 -12m

1-2

Vrše

Palinurus elephas

Komiška vrša; promjer obruča 75-80cm, visina 130cm;

>55mm; do 150kom

Da (smrznuta ili usoljena srdela)

4 -12m

1-2

Parangal

Trigla lucerna Merlluccius merrluccius

Do 5000 udica, postavljene pojedinačno ili u skupinama

_

da

4 -12m

1-2

37

Tablica 10. Podaci o ribolovnom naporu sudionika priobalnog ribolova u Viškom akvatoriju.

Ribolovni napor

Metoda prikupljanja podataka

Poponice A

Psare B

Priobalni ribolov Prostice Vrše C D

Parangal E

Dužina ribolova (dani/ribolov)

Anketa /opažanje

1-5

1-5

Frekvencija ribolova (dani/mjesečno)

Anketa /opažanje

10±7 (n=5)

13±9 (n=7)

9±2 (n=7)

16±8 (n=7)

12±8 (n=7)

Ukupno vrijeme ribolova (sati/dan)

Anketa /opažanje

12±2 (n=5)

15±6 (n=7)

12±2 (n=7)

12±2 (n=7)

12±2 (n=7)

Efektivno vrijeme ribolova (sati/dan)

Anketa /opažanje

8±2 (n=5)

12±2 (n=7)

6±3 (n=5)

8±3 (n=7)

8±4 (n=7)

Potrošnja goriva (L/brod/dan)

Anketa

2

2

20

30

30

Broj brodova (zima)

Opaženo

229

229

201

22

Broj brodova (ljeto)

Opaženo

609

609

588

22

22

Ukupni godišnji napor (dani/godina)

Izračunato

120

108

Tablica 11. Ukupni ulov, ulov ciljanih vrsta te prilov zabilježen u priobalnom ribolovu Viškog akvatorija.

Poponice

Psare

Prostice

Ciljane porodice

A Scorpaenidae Mullidae

B Scorpenidae

C Spicara sp.

Scomber sp.

E Triglidae Merrluccidae

Ciljani CPUE

3kg/100m

3kg/100m

3kg/100m

250kg/5000 udica

Ukupni ulov ciljanih vrsta

1,54kg/100m

0,01kg/100m

1,70kg/100m

155,6 kg/5000 udica

Ne-ciljane vrste

Labridae

Sitno

Labridae

Squalus sp.

CPUE ne-ciljanih vrsta

4,73kg/100m

0,5kg/100m

0,36kg/100m

10,4 kg /5000 udica

Ukupni prilov

2,13kg/100m

2kg/100m

1,1kg/100m

20 kg/5000 udica

38

Parangal

2. UOČENI PROBLEMI Uočeni problemi i praktične preporuke za održivi ribolov u Viškom akvatoriju proizašle iz istraživanja (Practical recommendations for sustainable coastal fisheries in Vis aquatorium prepared through wide participatory process) 2.1. Negativni učinci na ekosustav Temeljitije proučavanje priobalnog ribolova Viškog akvatorija koje nam je omogućio ovaj projekt (4 mjesečna izlaska s cijelim nizom random raspoređenih pozicija) dalo nam je uvid u cijeli niz različitih problema koji su posljedica ribolovne, ali i drugih vrsta ljudske djelatnosti na ovom području koje za posljedicu imaju slijedeće : 1. Degradacija staništa - uslijed korištenja od strane različitih korisnika mora - S jedne strane prisutna urbanizacija gradnjom stambenih objekata, ali i privatnih molova za privez brodica dovodi do nasipavanja plitkih dijelova građevinskim materijalom te posredično mjenjanjem prvobitnih zajednica organizama.

Nadalje, kako iste služe za rast i razvoj nedoraslih riba (više od 40 vrsta) postoji potencijalna opasnost u smislu nepovoljnih uvjeta sredine (ekološki čimbenici i nedostatna hrana) po tu kategoriju ribe što može rezultirati zamjenom ovih rastilišta nekim drugima. Određena uzurpiranost posebice je očita danju u ljetnim mjesecima kada su ove uvale pune kupača i nautičara.

Marthasterias glacialis (Asteroidea), Halocynthia papillosa (Ascidiacea)….

- Infralitoralna naselja pomične podloge – bicenoza livada posidonije - Posidonia oceanica (Angiosperme)....

- Biocenoza spongifernih dna – u prilovu su zabilježene: Spongia officinalis, Hippospongia communis, Ircinia spp., (Porifera)..

- Naselja pomičnih prijelaznih dna (infralitoral – cirkalitoral) – u prilovu je zabilježena Astropecten aurantiacus (Asteroidea)...

- Cirkalitoralna naselja čvrste podloge –(pre)koraligenska biocenoza – u prilovu su zabilježene: Vidalia volubilis, Rythyphloea tinctoria, Pseudolithophyllum spp., Udotea petiolata (Rhodophyceae), Halimeda tuna (Chlorophyceae), Axinella cavolini (Spongia), Eunicella cavolini, Alcyonium corraloides (Athozoa), Myriapora truncata, Porella cervicornis (Bryozoa).

- Uslijed ribolovne djelatnosti - Mreže su polagane uglavnom u donjem infralitoralnom, manje u gornjem cirkalitoralnom području, u rasponu od 8 do 48 m dubine, prosječno 35 m, pretežito po grubim, tvrdim, hridinastim, škrapovitim dnima, pretkoraligenim dnima, rjeđe po onim pomičnim, pjeskovito – muljevitim, golim ili obraslim livadama cvijetnice vrste Posidonia oceanica. Prisutne biocenoze morskog dna na kojima su mreže bacane bile su: - Infralitoralna naselja čvrste podloge biocenoza fotofilnih algi – u prilovu su zabilježene: Cystoseira spicata, C. adriatica (Phaephyceae), Halimeda tuna (Chlorophyceae), Gibbula spp, (Gastropoda), Holothuria tubulosa (Holothuria), Paracentrotus lividus, Arbacia lixula, Sphaerechinus granularis (Echinoidea), Echinaster sepositus,

39

Slika 43. Naselje gorgonija u koraligenskoj biocenozi (Foto: A. Žuljević)

Problem je posebice vidljiv kod polaganja mreža na veću dubinu (> 50 m) tzv „šporkih“ terena kada dizanjem mreža dolazi do povlačenja iste po dnu i grotama što dovodi do otkidanja cijelog niza različitih vrsta beskralježnjaka, posebice „grana“ gorgonija i mahovnjaka (Slika 43). Ribari najčešće izbjegavaju ovakve terene zbog posljedičnog uništavanja ili čak gubitka mreža, no određeni broj ribara posjeduje „stare“ mreže koje se koriste upravo na ovakvim mjestima.

2. Smanjenje bioraznolikosti – Na prvi pogled, izrazito je velik ukupni broj vrsta riba i drugih morskih organizama (> 90) koji predstavljaju ekonomsku vrijednost na ovom području zabilježen u lovinama priobalnih mreža.

No, ukoliko se pogleda pojedinačno lovina po pojedinom alatu i pojedinoj lokaciji taj broj znatno opada (< 20). Dodatno, zamjećene su neke nove vrste koje su do sada bile rijetke na ovom području: škaram i napuhača.

3. Poremećaji u hranidbenom lancu – Izrazita ribolovna aktivnost i smanjenje bioraznolikosti dovode do gubitka vršnih predatora, kaskadnog učinka po hranidbenom lancu, što za posljedicu ima pojavu „osjetljivih vrsta“, odvajanje pojedinih vrsta u manje, lokalizirane, izdvojene grupe (segregacija), a s druge strane pojavom drugih vrsta u većem obilju (supstitucija: prelov hobotnice doveo je do ekspanzije murine).

40

2.2. Negativni učinci na ribolovnu djelatnost Visoki ribolovni napor sinergistički povezan s degradacijom staništa i svim posljedicama koje iz toga proizlaze neminovno se odražavaju, i to negativno, na ribolovnu djelatnost . Direktni učinci su vidljivi kao: 1. Opadanje ukupnog ulova po jedinici ribolovnog napora (CPUE) a) porast CPUE za Scorpeanidae b) pad CPUE za Labridae, Serranidae 2. Smanjenje prosječnih lovnih dužina i mase ciljanih vrsta 3. povećanje udjela nedoraslih jedinki 4. povećanje udjela gospodarski manje značajnih vrsta Razlozi: 1. intenzivne ribolovne aktivnosti 2. različita ranjivost organizama na alat 3. učinci mehanizma gustoće: rezultat kompleksnih ekoloških odnosa u priobalnim zajednicama 4. predacija?

5. rastuća prijetnja od zagađenja mora 6. klimatske promjene

3. PRIJEDLOZI ZA PRAVNA UNAPRIJEĐENJE STANJA

RJEŠENJA I MOGUĆE MJERE ZA

Suggestions for improvements of fishery legislation and Possible measures for state improvement Prvi način kroz koji je moguće djelovati s obzirom na uočene ugroze je kroz već postojeću pravnu infrastrukturu. Hrvatski zakon o morskom ribarstvu zajedno s Pravilnikom o obavljanju gospodarskog ribolova na moru, Pravilnikom o ribolovnim alatima i opremi za gospodarski ribolov na moru te Naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama, zapravo pravno određuje akcije svog djelovanja kroz: 1. vremensko ograničenje (lovostaj) 2. prostorno ograničenje (zone izlova, zabranjene zone) 3. alati – veličina oka mrežnog tega te ostalih konstrukcijskih mjera.

Osnovne pravne ograde za alate koji se koriste u priobalnom ribolovu Viškog akvatorija (jednostruke i trostruke mreže stajačice, pridneni parangali i vrše) su navedene u prvom dijelu ovog istraživanja (dosadašnje stanje).

Naši rezultati ukazuju na činjenicu da su mreže poponice vrlo ne selektivni alatu koji čak i kod dozvoljene veličine mrežnog tega od 40 mm ima znatan udio nedoraslih jedinki ciljanih vrsta kao što je na primjer škrpina, Scorpaena scrofa.

Jendostrukim stajačicama, psarama i prosticama love se uglavnom odrasle jedinke riba zbog svog velikog oka i pravilnom uporabom izbjegava se moguća štetnost alata. Najčešća zlouporaba ovih mreža je u predimenzioniranju istih (veća ukupna dužina, manje oko mrežnog tega), plašenje ribe te ribolov na zabranjenom području (Palagruža, Brusnik).

Ribolov parangalom dozvoljen je tijekom cijele godine. Pridneni parangal je izrazito selektivni alat jer njime ulovljene jedinke ciljanih, ali i ostalih vrsta su gotovo uvijek spolno zrele. No, unatoč toj visokoj selektivnosti, ovdje se nameće problem izlovljavanja ciljanih vrsta u vrijeme mrijesta kada bilježimo najintenzivniji ribolov i najveći ulov po ribolovnom naporu. Zasigurno, ova činjenica se negativno odražava na biologiju i ekologiju vrste, posebice na novačenje, odnosno obnavljanje vrste.

41

Minimalna lovna dužina jastoga prema sadašnjim propisima je 24 cm, a vrijeme lovostaja je od 10.09. do 15.05. Lov velikih rakova vršama dozvoljen je u cijelom teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

No, bez obzira na njihovu veličinu u more se moraju vratiti ženke jastoga i hlapa s vanjskim jajima. Kako se prema našim nalazima u rujnu love uglavnom ženke i to dužina manjih od 24 cm i ovih 10 dana rujna moglo bi biti predmet rasprave.

Dodatno, prema Zakonu o morskom ribarstvu razlikujemo 4 kategorije ribolova: gospodartski, mali, športski i rekreacijski ribolov. U kategoriji malog ribolova koji služi za osobne potrebe smije se dnevno uloviti do 5 kg ribe (ili jedna iznad te količine) koja se nije stavljati u promet, i to točno određenim alatima. Za športski i rekreacijski ribolov izdaju se posebne dozvole.

Iz svega navedenog, mišljenja smo da uvijek ima mjesta za nove rasprave glede vremenskog ograničenja priobalnih alata kao i njihovih konstrukcijskih osobina, poglavito veličine mrežnog tega. Međutim, svjetska praksa pokazuje da je u područjima s velikim brojem različitih kategorija riobolova jedini učinkoviti način zaštite, odnosno osiguranja održivog ribolova prostorno i vremenski odstraniti sve sudionike iz ribolova.

Stoga, mišljenja smo da bi djelotvornu i učinkovitu zaštitu ovog područja mogućila jedino podjela priobalnog dijela Viškog akvatorija na 2-4 zone

uz rotaciju od 2-3 godine kako će biti podrobnije objašnjeno, posebice iz razloga što je gospodarskih ribara malo i oni se uglavnom pridržavaju propisa, no problem su velik broj otočana koji sudjeluju u malom ribolovu uz športske i rekreacijske ribare, posebice u ljetnim mjesecima, koji ne rijetko krše propise (lov nedozvoljenim alatima te stavljanje ribe u promet). Na dalje, jedan od slijedećih koraka su i posebno upravljana područja, a prijedlog istih je dan u tekstu koji slijedi.

Akvatorij otoka Visa za Jadran kao cjelinu, ali i status ukupnog priobalnog ribolova istočne obale ovog mora predstavlja vrlo značajno područje.

Njegova geografska pozicija koja predstavlja središnje mjesto ovog mora, relativna udaljenost od kopna te socijalne i povijesne činjenice dovele su do toga da se ovo područje s jedne strane odlikuje visokom bioraznolikošću, a s druge da i danas predstavlja područje s najboljim lovinama te je zbog toga uzeto kao referentno područje za brojna istraživanja i to ne samo iz područja ihtiologije, odnosno biologije i ekologije mora.

Da bi se takav status područja zadržao uz cijeli niz gore nabrojanih prijetnji potrebno je osmisliti brzi i učinkoviti način očuvanja cijelog područja te odrediti pilot područje koje bi na na maloj površini moglo pokazati učinkovitost poduzetih mjera u što kraćem vremenskom razdoblju.

1.

Ribolovne zone – podjela otoka na 2-4 zone u kojima bi ribolov bio dozvoljen naizmjence (u rotaciji) svakih 2-3 godine (Slika 44).

2.

PILOT ZONE posebno upravljanih područja („no take“ zona) – uspostava dvaju zaštićenih morskih područja u kojem je zabranjen svaki oblik aktivnosti na sjevero istočnoj strani Biševa između Mezoporta i Modre špilje te na jugoistočnoj strani Biševa od Medviđe špilje do rta Gatula (Slika 45) uz vremenski poček od minimalno godine dana radi prikupljanja dodatnih znanstvenih podataka koji će oblikovati početno referentno stanje buduće „no take“ zone.

Osnovni kriteriji kao i moguća dobit od poduzimanja ovakve akcije slijede: a) Kriteriji: - specifična biogeografija - mnogostrukost staništa (naselja morske cvjetnice 42

Slika 44. Prijedlog ribolovnih zona otoka Visa.

Posidonia oceanica, podmorski trotoari gorgonija posebno oko rta Gatula i hridi Kamik razvijene u koraligenskoj biocenozi; kamene gromade s biocenozom fotofilnih algi; Medviđa špilja) - biološka raznolikost - višestruka uporaba prostora od različitih korisnika (ribari, ronioci, nautičari). b) Dobit: 1. zaštita strukture, funkcije i cjelovitosti ekosustava: - zaštita staništa (mikrostaništa: livade posidonije, trotoari gorgonija,...)

- zaštita bioraznolikosti (zaštita vrsta, obnova veličine i dobne strukture populacija, obnova sastava zajednica, zaštita genetske strukture populacija od selekcije ribolovom) - zaštita ekoloških procesa (održati brojnost ključnih vrsta, onemogućiti kaskadne učinke, održati trofičku strukturu, osigurati otpornost ekosustava,...)

2. ribolovna dobit: - prevencija prelova - obnova stockova - smanjenje prilova 4. ekonomska dobit: - ribolov - turizam (potencijalni „akvarij“ za ronioce) Na radionici pod nazivom „OČUVANJE I ODRŽIVO KORIŠTENJE PODMORJA VIŠKOG ARHIPELAGA“ koja je održana u Komiži 07.studenog 2008. prezentirana je provedena studija. Prezentacije su pokazale kako na području Visa i Biševa postoji iznimna raznolikost vrsta i staništa koje treba očuvati. U tu svrhu raspravljane su uočene ugroze, negativnosti i prijedlozi (pravna rješenja, uspostava ribolovnih zona na cijelom području Visa te uspostava posebno upravljanih područja na otoku Biševu).

Ribolovne zone postojale su za područje Visa i okolnih otoka (Biševo, Jabuka, Brusnik) do početka 90tih godina prošlog stoljeća. Profesionalni ribari se slažu kako je to bila pozitivna praksa koja je propala uglavnom zbog političko povijesnih razloga jer je stvaranjem Republike Hrvatske došlo do ukidanja općinskih ovlasti pod čijom je nadležnosti bila ova praksa. Slažu se kako bi povratak zona bilo dobro rješenje, ali se izrazili i bojazan glede provedbe kontrole kao i činjenice da bi se moglo dogoditi da se uvedena mjera neće odnositi na sve kategorije ribolova.

Zaključeno je da se nastavi rad u smislu određivanja načina i dinamike ponovne uspostave zona s dvogodišnjom rotacijom. Uspostava posebno upravljanih područja s tzv. „no take“ zonama prihvaćena je kao izvrsna ideja. „No take“ zone pružaju mogućnost obnove ekosustava, sazrijevanja komercijalnih vrsta te njihovo „prelijevanje“ izvan takve zone.

Ovakva područja su turistički zanimljiva zbog svoje „nedirnute“ bioraznolikosti i kao takva su izvrstan turistički brend i imaju veliki potencijal iskorištavanja posebno u ronilačke svrhe. Međutim, predložene zone na otoku Biševu (prva oko Modre špilje i druga oko Medviđe špilje) smatraju se najboljim ribolovnim postajama, pa je sugerirano da se one organiziraju s ponešto izmjenjenom površinom i lokacijom (na istočnoj strani Biševa) gdje bi bio minimalan sukob interesa s ribarima.

43

Dodatno, istaknuto je kako za organizirani obilazak Modre špilje grad Komiža ima koncesiju što bi s uvođenjem „no take“ zona došlo u koliziju jedno s drugim.

Zaključeno je, da kod drugog prijedloga postoji cijeli niz otvorenih pitanja koje zahtjevaju da sve zainteresirane strane iznesu mišljenje, i da se kroz raspravu dođe do rješenja koje bi zadovoljilo sve strane, a sve u svrhu očuvanja neupitnih ljepota i vrijednosti izabranih lokaliteta Viškog akvatorija. Također, mišljenja smo da je za stvarno osiguranje održivog priobalnog ribolova Viškog akvatorija potrebno sve navedeno uzeti u obzir, omogućiti daljnje stalno praćenje (monitoring), a za predložene mjere utvrditi način i dinamiku za realizaciju (provedbu).

Nužno je utvrditi plan priobalnog ribolova ovog područja, unaprijediti poslovno-interesnu organiziranost ribara te stalno provoditi razvojnoistraživačke aktivnosti u smislu kontinuirane edukacije i pružanja stručne pomoći ribarima.

Slika 45. Prijedlog lokaliteta posebno upraljanih područja uz sjeveroistočnu i jugozapadnu stranu otoka Biševo u kojima bi bila “no take” zone.

44

LITERATURA 1. Buljan M. (1964). An estimate of productivity of the Adriatic Sea on the basis of its hydrographic properties. Acta adriatica 11 (4): 35-45.

2. Cetinić P. and Swiniarski J. (1985). Fishing gear and techniques. Logos, Split, 655p.

3. Cetinić, P., Dulčić J, Jardas I., Kraljević, M., Matić, S., Pallaoro, A. i Soldo, A., 2001.

Istraživanja stanja naselja jastoga i hlapa. IOR, Split, Studije i elaborati, br. 1/01: 1-58 (222).

4. Dulčić J., Kraljević M., Pallaoro A. and Glamuzina B. (2005). Unusual catch of bluefish Pomatomus saltatrix (Pomatomidae) in Tarska cove (northern Adriatic). Cybium 29 (2): 207208.

5. Francour P. (1997). Fish assemblages of Posidonia oceanica beds at Port-Cros (France, NW Mediterranean): assessment of composition and long-term fluctuations by visual census. Pubblicazioni della Stazione Zoologica di Napoli: Marine Ecology, 18: 157–173.

6. Grbec B., Dulčić J. and Morović M. (2002).

Long-term changes in landings of small pelagic fish in the eastern Adriatic – possible influence of climate oscillations over the Northern Hemisphere. Climate Research 20: 241-252.

7. Grubišić, F. (1988). Ribe, rakovi I školjke Jadrana. ITRO “Naprijed”, Zagreb, pp.239.

8. Guidetti P., Verginella L., Viva C., Odorico R., Boero F. (2005). Protection effects on fish assemblages, and comparison of two visualcensus techniques in shallow artificial rocky habitats in the northern Adriatic Sea. Journal of the Marine Biological Association of the United Kingdom, 85: 247-255.

9. Harmelin-Vivien M.L., Francour P. (1992).

Trawling or visual censuses? Methodological bias in the assessment of fish populations in seagrass beds. Pubblicazioni della Stazione Zoologica di Napoli: Marine Ecology, 13: 41– .

10. Jardas I., Pallaoro A., Kraljević M., Dulčić J. and Cetinić P. (1998). Long-term changes in biodiversity of the coastal area of the Eastern Adriatic: fish, crustacean and cephalopoda comminities. Periodicum Biologorum 100 (1): 19-28.

11. Levin P.S. (1996). Recruitment in a temperate demersal fish: Does larval supply matter?

Limnology and Oceanography, 41: 672-679.

12. Macpherson E. (1994). Substrate utilisation in a Mediterranean littoral fish community.

45

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

Marine Ecology Progress Series, 114: 211218.

Matić-Skoko S., Kraljević M., Dulčić J. and Pallaoro A. (2004). Growth of juvenile salema, Sarpa salpa (Pisces: Sparidae) in the Kornati Archipelago, eastern Adriatic Sea. Scientia marina 68: 411-417.

Morović D. (1970). Trammel bottom set catches and their analyses from a biological viewpoint. Morsko ribarstvo 3: 119-121.

Naredba o zaštiti riba i drugih morskih organizama. N.N. (101), 2002 Pravilnik o obavljanju gospodarskog ribolova na moru. N.N. (6), 2006.

Pravilnik o ribolovnim alatima i opremi za gospodarski ribolov na moru, N.N. (6), 2006.

Vetter E.F. (1988). Estimation of natural mortality in fish stocks. Fisheries Bulletin (US) 86: 25-43.

Vigliola L., Harmelin-Vivienn M.L., Biagi F., Galzin R., Garcia-Rubies A., Harmelin J.G., Jouvenel J.Y., Le Direach-Boursier L., Macpherson E., Tunesi L. (1998). Spatial and temporal patterns of settlement among sparid fishes of the genus Diplodus in the northwestern Mediterranean. Marine Ecology Progress Series, 168: 45-56.

Vrgoč, N., Peharda Uljević, M., Krstulović Šifner, S., Grubišić, L., Isajlović, I., Marušić, I. i Vlahović, V. (2006). Eksploatacija pridnenim parangalima u otvorenom Jadranu. Vip projekt.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. 68pp.

Willis T.J., Anderson M.J. (2003). Structure of cryptic reef fish assemblages: relationships with habitat characteristic and predator density.

Marine Ecology Progress Series, 257: 2092 .

Zore-Armanda, M., Gačić, M. (1988).

Oceanografija, Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 131 pp.

Zakon o morskom ribarstvu. N.N. (46), 1997.

Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva te drugim nadležnim ministarstvima, 4 dalmatinske županije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a provodi se uz financijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF).

Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta smješten je u Splitu.

Projekt obuhvaća obalno područje četiri dalmatinske županije: Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Unutar tog područja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska područja zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Pelješac, Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viški akvatorij; (3) šire područje ušća rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj županiji), područje uz Novigradsko i Karinsko more.

Osnovni cilj projekta COAST je učinkovito utjecati na poduzetničke aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse uključili održivo korištenje i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti.

Očuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje održivog razvoja, moguće je jedino kroz suradnju svih partnera na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana, prvenstveno na području Dalmacije. Svoje prijedloge i pitanja možete uputiti projektnom timu na sljedeću adresu:

Kraj Sv. Ivana 11 HR-21000 Split Tel: +385 21 340480 Fax: +385 21 340484 e-mail: coast@undp.hr http://www.undp.hr/coast