Pregled zakonodavstva i mjera javnih politika suzbijanja nasilja u obitelji u hrvatskoj

Hrvatska

Pregled zakonodavstva i mjera javnih politika suzbijanja nasilja u obitelji u Hrvatskoj

Impressum Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), je svjetska mreža UN-a za razvoj, koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se stanovnicima omogućilo da izgrade bolji život. Djelujemo u 166 država, pomažući im kako bi našli vlastita rješenja za izazove globalnog i nacionalnog razvoja. Razvojem lokalnih kapaciteta, te se države oslanjaju na ljude iz UNDP-a i široki raspon naših partnera.

Kratki dijelovi ove publikacije mogu se reproducirati nepromijenjeni, bez odobrenja autora i pod uvjetom da se navede izvor.

U ovoj publikaciji iznesena su mišljenja autora i nužno ne predstavljaju službeno stajalište UNDP-a.

Autori (abecednim redoslijedom): Susanne Risser, Filip R.V. Tanay Voditelji projekta: Jasmina Papa, Hans Risser Konzultanti: Tamara Karaica, Krunoslav Katić Nakladnik: UNDP Hrvatska Godina: 2010

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Sažetak Cilj je ove procjene pružiti pregled pravnih i institucionalnih mehanizama za sprečavanje i odgovor na izazov nasilja u obitelji. U tu svrhu, razmotrili smo mjere definirane u Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji, proučili smo njihovu prikladnost i probleme s provedbom formalnog okvira za rad na problemu nasilja u obitelji, a naposljetku smo analizirali aktualne podatke i dostupna empirijska istraživanja u vezi s nasiljem u obitelji u Republici Hrvatskoj.

§ Sažetak

Od 2003. godine Hrvatska razvija okvir za sprečavanje i suzbijanje nasilja u obitelji, kako bi ispunila standarde UN-a i EU-a. Sukladno tome, već postoji niz potrebnih zakona i mehanizama. U protekle tri godine doista je uočljiv trend stagnacije slučajeva nasilja u obitelji u smislu prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji kao prekršaja, kao i trend pada slučajeva u smislu prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji kao kaznenog djela.

No, unatoč tom napretku informacije iz poglavlja 6 ukazuju na činjenicu da se svaka treća obitelj u Hrvatskoj susreće s nasiljem u obitelji, a 40% hrvatskih građana poznaju barem jednu žrtvu nasilja u obitelji. Dodatni problem u toj situaciji jest manjak skloništa i centara za savjetovanje u zemlji. Kapacitet skloništa 2008. godine bio je barem 20% manji od standarda EU, a sve županije ne posjeduju sklonište ili savjetodavni centar za žrtve i počinitelje. Varaždinska županija, da spomenemo jedan primjer, druga je po redu kad je riječ o udjelu u prekršajnim osudama za nasilje u obitelji, no ima samo jedno sklonište, u kojem je maksimalni boravak ograničen na 21 dan. Koprivničko-križevačka, Krapinsko-zagorska, Požeško-Slavonska, Virovitičko-podravska i Ličko-Senjska županija uopće nemaju skloništa. Sve u svemu, dostupne usluge za žrtve nasilja u obitelji značajno se razlikuju od jednog do drugog kraja zemlje.

Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2008.-2010. godine pokriva širok raspon područja, te predstavlja okvir za učinkovite mehanizme sprečavanja i suzbijanja nasilja u obitelji. No, pregled strategije, predstavljen u drugom poglavlju, također otkriva sljedeće: • Premda indikatori u cjelini uspijevaju kvalitetno obuhvatiti ispunjenje aktivnosti u okviru mjera i njihove rezultate, djelotvornost Nacionalne strategije u budućnosti mogla bi se poboljšati pomoću više preliminarnih istraživanja te uz preciznije indikatore s jasno definiranim ciljevima (količine, iznosi) i preciznijim vremenskim okvirima.

• Indikatori trebaju u većoj mjeri odražavati mjere nego aktivnosti, a ujedno je potrebno posvetiti više resursa provedbi određenih mjera.

• Manje dvosmisleno i preciznije definiranje mjera moglo bi povećati učinkovitost njihove provedbe i poboljšati izvještavanje o njihovu napretku.

• Na kraju, postignuća Nacionalne strategije mogla bi se proširiti aktivnostima praćenja i ocjenjivanja, kao i preciznijim planovima s ciljevima i ciljnim vrijednostima za politike i programe.

Poglavlje 3 predstavlja analizu nedostataka pravnih odredbi i provedbenih problema koje su uočili akteri koji se bave problemom nasilja u obitelji. Među zaključcima poglavlja nalazi se i sljedeće: • Kriteriji za razlikovanje nasilja u obitelji kao prekršaja i kaznenog djela nisu jasni. Nedovoljno je jasno koji se konkretni kriteriji primjenjuju povrh ponavljanja djela i težine samog djela.

• Slični problemi postoje i kad je riječ o izvještavanju o nasilju u obitelji. Sve službe koje naiđu na nasilje u obitelji imaju obvezu izvještavati o tome. No, samo u okviru osnovane sumnje, koja nije detaljno konkretizirana. U praksi se to često svodi samo na svježe znakove tjelesnog zlostavljanja.

• Niz potrebnih usluga za žrtvu, poput rezultata sudskog postupka i usluga podrške svjedocima i žrtvama, dostupno je jedino na zahtjev. Također, iznimno je teško doći do besplatne pravne pomoći koja bi trebala biti dostupna za žrtve nasilja u obitelji.

3

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

• S novim zakonima i protokolima na snazi, djelovanje institucija koje se bave nasiljem u obitelji poboljšalo se, sveukupno gledajući. Međutim, i dalje postoje značajne razlike između raznih zemljopisnih područja, a doseg edukacija do institucija pomalo je nejednolik. I dalje postoje kritike na račun dugih sudskih postupaka i manjak obrazovanog osoblja u centrima za socijalnu skrb.

§ Sažetak

• Čini se kako je policija najhvaljenija institucija za svoju međuinstitucionalnu suradnju i sposobnost adekvatnog odgovora na slučajeve nasilja u obitelji. Međutim, i dalje postoje slučajevi u kojima je policija navodno propustila obavijestiti žrtvu o njezinim punim pravima, ili propustila djelovati sukladno protokolu.

• Niz faktora dodatno komplicira situaciju za žrtve nasilja u obitelji, uključujući činjenicu da im nije dostupno besplatno dodatno zdravstveno osiguranje, a tu su i poteškoće s dobivanjem naknade za nezaposlenost pri odlasku iz njihove matične županije.

• Žrtve bez hrvatskog državljanstva nailaze na probleme kad se pokušaju suprotstaviti nasilju u obitelji, uključujući nemogućnost dobivanja zdravstvene skrbi ili državnih beneficija.

• Broj slučajeva nasilja u obitelji u zajednici Roma prema procjenama je visok, a o njima se rijetko izvješćuje. Manjak formalno sređenog statusa također je često problem za žrtve u zajednici Roma, a povrh toga pripadnici te zajednice ponekad se suočavaju s nemalim predrasudama.

• Potrebno je uložiti više pozornosti i resursa u dugoročne projekte prevencije, s ciljem promjene stavova u vezi s rodnim ulogama, jednakošću spolova i naročito nasiljem u obitelji. Korištenjem županijskih Obiteljskih centara kao dijela mehanizma za suzbijanje nasilja u obitelji moglo bi se proširiti preventivno savjetovanje i obrazovni kapaciteti u Hrvatskoj.

• Čini se kako zemljopisne razlike između Zagreba i ostatka Hrvatske te između gradova i ruralnih područja definiraju razinu znanja, osjetljivosti i usluga. Što je veće neko mjesto/grad, to je bolje pružanje usluga i osjetljivost.

U nekim područjima institucionalni mehanizam uključuje malo ili nimalo izobrazbe i dosad pruženih resursa za rješavanje slučajeva nasilja u obitelji. Štoviše, društvena stigmatizacija prijavljivanja slučaja nasilja u obitelji to je niža što je naselje veće.

Poglavlja 4 i 5 ovog izvješća bave se pitanjem skloništa i psihosocijalnog tretmana za počinitelje. Poglavlje o skloništima predstavlja usporedbu nekih postojećih skloništa u zemlji, od gradskih do onih kojima upravljaju nevladine organizacije, kao i usporedbu Zagreba i ruralnih područja. Neki od zaključaka su sljedeći: • Trenutno postoji manjak skloništa i kapaciteta za usluge u savjetodavnim centrima u Hrvatskoj.

• Premda su se gotovo sva skloništa, neovisno o vrsti, nedavno suočila sa smanjenjem financijskih sredstava zbog gospodarske krize, gradska skloništa navodno u većoj mjeri imaju dovoljno resursa da nastave s dosadašnjim radom.

4

• Broj zaposlenog osoblja veći je u dva zagrebačka skloništa.

• Postoji vrlo uočljiva razlika između skloništa kojima upravljaju gradovi i nevladinog sektora u smislu prosječnog trajanja boravka, pri čemu gradska skloništa navode prosjek od 2-4 mjeseca, u usporedbi s 10 mjeseci do godinu dana u skloništima nevladinih organizacija. Budući da je 10 mjeseci do godinu dana ujedno prosječno trajanje sudskih predmeta, poput razvoda i prava skrbništva, može se pretpostaviti da žene ostaju u skloništima nevladinih organizacija dok im se situacija ne razriješi u većoj mjeri nego u gradskim skloništima, koja se možda mogu promatrati kao smještaj za hitne situacije.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Poglavlje o psihosocijalnom tretmanu počinitelja pokriva program obrazovanja, provedbu i okolnosti pružanja tretmana. Uočeno je kako je najveći problem s kojim se psihosocijalni tretman u Hrvatskoj suočava manjak sredstava. To za posljedicu ima manjak službenog praćenja i evaluacije, a ujedno predstavlja problem pri obrazovanju relevantnih aktera, kao i u omogućavanju akterima da iskoriste stečeno znanje. Kad je riječ o sudionicima, pokazuje se kako većinu šalju prekršajni sudovi. Većinom je riječ o muškarcima, a većina ispunjava svoje obveze prolaska kroz tretman.

Završno poglavlje predstavlja analizu i pregled podataka i istraživanja o nasilju u obitelju u Hrvatskoj na nacionalnoj i regionalnoj razini. Ta je analiza proizvela niz zaključaka, među kojima ističemo sljedeće: • Dosad provedena službena istraživanja nisu dovoljna kako bi se odgovarajuće dubinski i sa sigurnošću analizirala učinkovitost pravnog okvira i mehanizam prevencije i zaštite od nasilja u obitelji. Premda je dostupno puno statističkih podataka o broju prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji, broju i demografskim karakteristikama počinitelja, broju žrtava nasilja u obitelji, kao i o broju i vrsti sudskih odluka, i dalje postoji puno neistraženih, a važnih područja koja izazivaju zabrinutost. Primjerice, nije poznato što se u prosjeku događa žrtvama nasilja u obitelji nakon što napuste skloništa, koliko su djelotvorni psihosocijalni tretmani kroz koje prolaze počinitelji, koliko su dobro ljudi obaviješteni o nasilju u obitelji nakon pohađanja seminara ili tečaja na tu temu, ili koliko je točno resursa potrebno kako bi se u potpunosti pokrio problem nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj.

§ Sažetak

• Ne postoje podaci koji bi približno pokazali ukupan trošak nasilja u obitelji, financijska sredstva potrebna za rješavanje procijenjene razine problema nasilja u obitelji u Hrvatskoj, ili troškovnu učinkovitost prevencije i trenutnih politika koje se provode. Te bi informacije mogle omogućiti bolje usmjeravanje resursa i definirati koliko je fokusiranosti i resursa potrebno za prevenciju, u usporedbi s radom na rješavanju problema nasilja u obitelji.

Zahvale Našu zahvalu zaslužuju sljedeće osobe: Anamarija Gospočić, Branka Lučić, Danijela Čukelj, Daniel Antunović, Dragan Jusupović, Gordana Lukač-Koritnik, Ivana Sučić, Katarina Matić, Jasna Lenuzzi, Neva Tolle, Valentina Andrašek, Jasenka Ražov, Tanja Repalust, Zdravka Sadžakov, Željka Barić, Dubravka Vujnović Radaković i Danijela Brunović –koje su odvojile svoje vrijeme kako bi s nama podijelile bogatstvo znanja i iskustva stečenog tijekom godina strastvene i profesionalne posvećenosti analizi uzroka i posljedica nasilja u obitelji, kao i tijekom pružanja podrške onima kojima je potrebno sigurno sklonište i predah, kako bi sastavili razbijene dijelove mozaika svog života i kako bi mogli obnoviti svoje živote. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti pružilo nam je uvid u institucionalni okvir i raspravilo s nama niz tema na koje se ovo izvješće nastoji usredotočiti. No, odgovornost za sam tekst preuzima tim koji je na njemu radio.

5

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Popis kratica §

PPDS (ASSC)

Područja posebne državne skrbi (Areas of Special State Concern)

DZS (CBS)

Državni zavod za statistiku (Central Bureau of Statistics)

Popis kratica

HZZ (CES)

Hrvatski zavod za zapošljavanje (Croatian Employment Service)

NO (DV)

Nasilje u obitelji (Domestic violence)

NZS (GBV)

Nasilje zasnovano na spolu (Gender-based violence)

ULJPV(GOHR)

Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske (Government Office for Human Rights of the Republic of Croatia)

URPV(GOGE)

Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske (Government Office for Gender Equality of the Republic of Croatia)

DO (SA)

Državni odvjetnik (State Attorney)

MVPEI (MoFAEI)

Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija (Ministry of Foreign Affairs and European Integration)

MOBMS (MoFVAIS) Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (Ministry of Family, Veterans’ Affairs and Intergenerational Solidarity)

6

MZOS (MoSES)

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta(Ministry of Science, Education and Sport)

MP (MoJ)

Ministarstvo pravosuđa (Ministry of Justice)

MUP (MoIA)

Ministarstvo unutarnjih poslova (Ministry of Interior Affairs)

MF (MoF)

Ministarstvo financija (Ministry of Finance)

MZSS (MoHSW)

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (Ministry of Health and Social Welfare)

DPP (SPA)

Društvo za psihološku pomoć (Society for Psychological Assistance)

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Sadržaj Ocjena djelotvornosti pravnog i političkog okvira o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

9

Uvod i pozadina

9

1. Pravni okvir i mehanizam za rješavanje problema nasilja u obitelji

11

2. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine

15

I. Stručna edukacija stručnjaka koji djeluju u području zaštite od nasilja u obitelji

15

II. Psihosocijalni tretmani počinitelja nasilja u obitelji

17

III. Analiza i provedba zakona u području zaštite od nasilja u obitelji

18

IV. Skloništa i podrška za žrtve nasilja u obitelji

20

V. Poboljšanje statusa žrtava u postupcima u kojima sudjeluju

22

VI. Porast osjetljivosti javnosti u vezi s pitanjem nasilja u obitelji

24

Sveukupni komentari na Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2008.-2010. godine

24

3. Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

Sadržaj

27

Odnos prekršaja i kaznenih djela:

27

Besplatna pravna pomoć

27

Osobno tražene usluge

28

Postupci prijavljivanja nasilja u obitelji

28

Sudovi i Državno odvjetništvo

29

Policija

29

Centar za socijalnu skrb

30

Zavod za zapošljavanje

30

Skloništa i savjetodavni centri

31

Dodatne komplikacije za žrtve:

31

Međuinstitucionalna suradnja i koordinacija

33

Prevencija

34

Zemljopisne razlike te manjak obrazovanja i financiranja

35

4. Osiguranje i rad skloništa – usporedba skloništa pod upravom gradova i skloništa kojima upravljaju NVO-i

§

37

Opće informacije

37

Dodatni detalji

38

7

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

5. Psihosocijalni tretman počinitelja

§ Sadržaj

8

43

Opis programa

43

Dodatna pitanja na kojima je potrebno raditi

45

Zaključci

47

6. Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

49

6.1 Nacionalna razina

49

6.2 Regionalne razlike

60

Osobe s kojima su obavljeni razgovori

67

Bibliografija

67

Zakoni i mehanizmi

70

Internetske stranice

71

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Ocjena djelotvornosti pravnog i političkog okvira o nasilju u obitelji u Hrvatskoj Uvod i pozadina Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u procesu je istraživanja djelotvornosti i provedbe pravnog i institucionalnog mehanizma zaštite od nasilja u obitelji. Ovaj pregled stanja sastavni je dio dugoročnijeg projekta koji je usmjeren na jačanje koordinacije svih aktera koji odgovaraju na slučajeve nasilja u obitelji osiguravanjem da žrtve imaju pristup svim potrebnim uslugama kako bi se mogle oporaviti i reintegrirati u društvo. Projekt je također usmjeren na to da osigura dostupnost službi za odgovor na slučajeve u svim dijelovima zemlje (drugim riječima, ne samo u urbanim centrima), naročito u osiromašenim i ratom pogođenim područjima posebne državne skrbi. Ovim se pregledom stanja stoga proučava provedba mjera definiranih u Nacionalnoj strategiji, kao i prikladnost formalnog okvira za rad na problemu nasilja u obitelji te problemi u njegovoj provedbi. Ujedno se i analizira i pruža pregled trenutno dostupnih podataka i empirijskih istraživanja o nasilju u obitelji u Republici Hrvatskoj.

§ Ocjena djelotvornosti pravnog i političkog okvira o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

Godine 2003. Hrvatska je formalno i sveobuhvatno prepoznala nasilje u obitelji kao društveni problem i stvorila je okvir i mehanizam za njegovu prevenciju i suzbijanje. Taj okvir i mehanizam, koji kratko predstavljamo u poglavlju 1, formalno se razvijao tijekom proteklih sedam godina, s ciljem da se uskladi i odražava definicije CEDAW-a1, kao i standarde EU i UN-a. Povrh Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji, pripremljena je Nacionalna strategija koja donosi okvir i mehanizme za rješavanje problema nasilja u obitelji za razdoblje 2005.-2007. te 2008.-2010. godine. Potonja Nacionalna strategija analizirana je u sklopu poglavlja 2, uz komentare o konceptualnom okviru i provedbi strategije.

Kao i sa svim drugim zakonskim rješenjima, važna pitanja uključuju teškoće u provedbi, kašnjenje učinaka te pravne nedostatke. Stoga se u poglavlju 3 daje analiza i pregled UNDP-ovih zaključaka u vezi s djelotvornošću i provedbom mehanizma i okvira nasilja u obitelji. U Hrvatskoj su se odgovori na društveni problem nasilja u obitelji, za koje nije postojao odgovarajući pravni okvir, najprije pojavili u civilnom sektoru. Poglavlje 4 analizira usluge skloništa i njihov rad kroz usporedbu nekoliko skloništa kojima upravljaju gradovi i nevladine organizacije, s posebnim osvrtom na njihov kapacitet, financiranje, usluge i praksu. Poglavlje 5 daje pregled psihosocijalnih tretmana za počinitelje u Hrvatskoj, kao i pružanje tretmana, program i ocjenu djelotvornosti u rehabilitaciji počinitelja nasilja u obitelji (u smislu preliminarnih rezultata uspjeha tih programa u pomaganju počiniteljima da izbjegnu ponavljanje kaznenog djela).

Poglavlje 6 sadrži analizu i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj na nacionalnoj i regionalnoj razini.

Ovaj pregled stanja koristi mješovitu metodologiju, uključujući kvantitativnu i kvalitativnu analizu podataka, razgovore s relevantnim akterima i teorijske analize. Kako bi sadržaj bio sveobuhvatan, relevantan i na odgovarajući način 9 1 Hrvatska je ratificirala Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW) 9. rujna 1992. godine, a konvencija je na snagu stupila 9. listopada 1992. godine. Engleski tekst: Convention on the Elimination of Discrimination against Women (CEDAW), 1979, dostupan je na adresi http://www.un.org/womenwatch/daw/cedaw/ . Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena [Law on the confirmation of the Optional Protocol for the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW)], Narodne Novine [Official Gazette] 3/01. 14/03; 2005.

Fakultativni protokol uz Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena [Optional Protocol for the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW) – dostupno na adresi: www.ured-ravnopravnost.hr .

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

stavljen u kontekst, uokviren je regulativom i političkim okolišem u vezi s nasiljem u obitelji. Razgovori su vođeni osobno ili putem telefona uz vođenje bilješki. U nizu slučajeva razgovori su tonski snimljeni, a potom transkribirani.

Niz intervjuiranih osoba naknadno smo nazvali telefonom za dodatni kontakt, kako bi se osigurala pouzdanost, usporedivost i potpunost informacija. Budući da je integracija u EU ključna vodeća snaga reformi u Hrvatskoj, zahtjevi u procesu pristupanja EU, stručne preporuke i primjeri dobre prakse najčešće su unakrsno povezani2, kao i u slučaju preporuka i primjera UN-a3. Svih šest poglavlja pregleda stanja imaju za cilj pružiti cjelovit i detaljan pogled na situaciju, kao i analizu sadašnjeg okvira i mehanizma sprečavanja i zaštite od nasilja u obitelji, naglašavajući pritom u jednakoj mjeri uspjehe i područja u kojima su potrebna poboljšanja, uz nadu da smo pritom pojasnili i usmjerenje budućih napora u području politika i istraživanja.

10

2 Kelly, Liz – The Council of Europe. 2008. Combating Violence Against Women: Minimum Standards for Support Services, str. 18; Council of Europe, Group of Specialists for Combating Violence against Women. 1997. Final Report of Activities of the EG-S-VL including a Plan of Action for Combating Violence against Women, Strasbourg; Blueprint of the Council of Europe 2006 Campaign to Combat Violence against Women, including Domestic Violence, EG-TFV (2006) 8rev5, Strasbourg; EU European Parliament Resolution on Violence Against Women (1986) Doc. A2-44/86 Official Journal. C. 176; EU Conference on Violence Against Women, Cologne (1999) Expert Forums Recommendations; Standards and Recommendations of the Conference of Experts on Police combating Violence against Women – Baden, December 1998, točka 37.; te dokument Recommendations of the EU-Expert Meeting on Violence Against Women – Jyväskylä (Finland) 8.-10. studenoga, 1999 3 UN. 1979. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena prihvaćena na općoj skupštini UN-a [The Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW) adopted by the UN General Assembly]; UN. 1993. Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama prihvaćena na općoj skupštini UN-a 20. prosinca 1993 [UN Declaration on the Elimination of Violence against Women Accepted by the UN General Assembly on the 20th of December 1993].

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

1. Pravni okvir i mehanizam za rješavanje problema nasilja u obitelji Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji4, prihvaćen 2003. godine, predstavlja pravni okvir za zaštitu žrtava i njihovih obitelji od počinitelja nasilja u obitelji. Novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, prihvaćen 2009. godine, šire je definirao obitelj, uključujući i bivše bračne partnere, one koji žive u izvanbračnoj zajednici, kao i istospolne veze. Također je povećao financijske i zatvorske kazne za počinitelje. Zakon je dobio izmjene i dopune 2010. godine, kako bi postao funkcionalniji i kako bi se unijela obveza prikupljanja podataka i izvještavanja (pri čemu je izostanak toga kažnjiv novčanom kaznom). Važno je da ta dopuna uključuje definiciju ekonomskog nasilja i pruža joj veću težinu.5 Godine 2004. država je odlučila ozbiljnije se pozabaviti pitanjem nasilja u obitelji pretvarajući ga u kazneno djelo prema članku 215a Kaznenog zakona, koji propisuje kaznu zatvora do pet godina, a prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji riječ je o prekršajnom prijestupu.6

1 Pravni okvir i mehanizam za rješavanje problema nasilja u obitelji

Članak 4 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definira nasilje u obitelji kao fizičko (napad, sila, prisila), psihološko (stvaranje osjećaja straha i/ili osobne ugroženosti, verbalni napad), spolni čin ili pokušaj, čin protupravne izolacije (ograničenje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama), kao i ekonomsko (šteta/uništenje imovine ili pokušaj da se to učini, ograničenje gospodarskih aktivnosti/plaćenog rada, ograničenje/zabrana korištenja osobnih/ zajedničkih financijskih resursa i imovine, prisilna ekonomska ovisnost). Članovi obitelji definirani su u istom zakonu kao muž i žena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, srodnici po krvi, srodnici po braku i njihova djeca, osobe koje imaju zajedničku djecu, posvojitelj ili skrbnik.7 Sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i Protokolu o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji, svatko ima pravo prijaviti primjer ili slučaj nasilja u obitelji policiji, dok javni službenici (socijalni radnici, medicinske sestre, doktori, psiholozi i djelatnici u obrazovnim institucijama) imaju zakonsku obvezu prijaviti svaki slučaj za koji postoji osnovana sumnja.8 Temeljem zakona, sve institucije uključene u proces rješavanja nasilja u obitelji moraju djelovati žurno, što uključuje i donošenje odluke suda u kraćem razdoblju od uobičajenog.9 Policija ima obvezu odmah poslati najmanje dva policijska službenika, po mogućnosti oba spola, kako bi intervenirali na prijavljenoj lokaciji. Na temelju njihova uvida u situaciju na lokaciji, policija neposredno treba poduzimati korake kako bi zaštitila i pomogla žrtvama nasilja u obitelji te spriječila počinitelja da nastavi sa svojim nasilnim ponašanjem. Nakon prikupljanja relevantnih informacija i izjava, policija ima obvezu podnijeti prijavu protiv počinitelja.

O težini jednog djela ili više njih ovisi hoće li prijava protiv počinitelja biti za prekršaj ili kazneno djelo. Točni kriteriji za pitanje tretira li se nasilje u obitelji kao prekršaj ili kazneno djelo nisu jasni, budući da se u članku 215.a navodi jedino da će se “član obitelji koji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”.10 U praksi, to ovisi o težini i učestalosti počinjenog nasilja/zlostavljanja. Također je važno uočiti da se ponekad neke vrste nasilja u obitelji kao prekršajnog

4 2003. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji [Law on the Protection from Domestic Violence], Narodne Novine [Official Gazette] 116/03.

5 2010. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji [Law on the Protection from Domestic Violence], Narodne Novine [Official Gazette] 137/09, 14/10.

6 Članak 215a Kaznenog zakona Republike Hrvatske [Article 215a of the Criminal Code of the Republic of Croatia], Narodne Novine [Official Gazette] 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04 i 84/05 7 2010. članak 3, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji [Law on the Protection from Domestic Violence] 8 Članak 8, Ibid 9 Članak 5, Ibid 10 2000. Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog Zakona [Act on Amendments to the Criminal Code], Narodne Novine [Official Gazette] 129/00

11

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

1 Pravni okvir i mehanizam za rješavanje problema nasilja u obitelji

djela, poput prijetnje, ukoliko je riječ o učestalom i teškom obliku, neće teretiti sukladno članku 215.a, već sukladno članku Kaznenog zakona koji se na konkretno zlostavljanje odnosi izravnije, u ovom primjeru članku 129. (prijetnja).

Policija određuje na kojoj će se osnovi podnijeti prijava. Ukoliko se djelo tretira kao prekršaj, moguće kazne kreću se u rasponu od zaštitne mjere, kao što su obavezni psihosocijalni tretman, zabrana prilaska, oduzimanje oružja i rehabilitacija od ovisnosti, preko novčanih kazni (minimalno 5.000 kn do 10.000 kn), pa do zatvorskih kazni (minimalno 15 dana do najviše 90 dana) i drugih kazni.

Gore navedene zaštitne mjere/kazne predlažu se sucu s namjerom rehabilitacije počinitelja i zaštite žrtve odnosno žrtava od bilo kakvog daljnjeg zlostavljanja. Kako bi se to osiguralo, ako se smatra nužnim, počinitelj nasilja u obitelji može se držati u pritvoru do donošenja i pravomoćnosti presude. Policijski službenici imaju obvezu odmah obavijestiti žrtvu ukoliko sudac ne dosudi pritvor/zatvor pretpostavljenom počinitelju. Ukoliko postoji osnovana sumnja da je nasilje u obitelji dovelo do povrede ili opasnosti po dijete ili maloljetnika, tada se specijalizirani policijski službenici izravno uključuju u rad na razrješavanju predmeta. Žrtvu nasilja u obitelji potrebno je obavijestiti o njezinim pravima11 i daljnjim koracima/postupcima koje će policija poduzimati u vezi s predmetom. To je posebno bitno za korake koji se odnose na sigurnost žrtve, uključujući način na koji žrtva može osigurati vlastitu zaštitu, adrese relevantnih institucija i organizacija, kao i mogućnost sklanjanja u skloništima za žrtve obiteljskog nasilja. Ako žrtva zatraži smještaj u skloništu ili domu za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji, od odgovornog Centra za socijalnu skrb zatražit će se da poduzme nužne korake kako bi neposredno smjestio žrtvu u odgovarajuće sklonište. Ukoliko Centar iz opravdanih razloga nije to u mogućnosti učiniti, policijski službenici prevest će žrtvu do skloništa, pritom zadržavajući tajnost adrese skloništa. Ukoliko se pritom osigurava hitni smještaj za žrtvu odnosno žrtve koje su djeca ili maloljetnici, odmah će biti pozvan i socijalni radnik, kako bi se osigurala odgovarajuća skrb za djecu ili maloljetnike.12 U svrhu međuinstitucionalne koordinacije u vezi sa slučajevima nasilja u obitelji, policija ima obvezu napraviti nacrt pisane obavijesti i poslati je Centru za socijalnu skrb u vezi s poduzetim koracima i dokazima u vezi s predmetom, kako bi se poduzele nužne mjere socijalne intervencije, odnosno mjere pravne obiteljske zaštite. Kako bi se osigurala suradnja raznih odjela i zaštita posebnih potreba djece i maloljetnika, rad policije na nasilju u obitelji nadgledaju i koordiniraju policijski službenici specijalizirani za djecu/maloljetnike u sukobu s zakonom te za pravnu zaštitu djece i maloljetnika. Ukoliko je počinitelj nasilja u obitelji ovisnik, odmah se mora obavijestiti Centar za socijalnu skrb kako bi u toj stvari iskoristio svoje zakonski definirane ovlasti.

Centar za socijalnu skrb ima obvezu obavijestiti žrtve o njihovim pravima, kao i o nadležnosti Centra i daljnjim koracima u predmetu. Centar također treba oblikovati sigurnosni plan zajedno s žrtvom, posredovati i pomagati žrtvi da iskoristi svoje pravo na besplatnu pravnu pomoć i predstavnika pri Hrvatskoj odvjetničkoj komori, da iskoristi svoje pravo na besplatnu zdravstvenu pomoć, ili uputiti žrtvu na odgovarajući Savjetodavni centar, a ako je žrtva s djecom ili maloljetnicima, valja pružiti pomoć žrtvi da svoju djecu upiše u obližnji vrtić ili školu. U hitnim slučajevima Centar će donijeti odluku u usmenom obliku u vezi sa smještajem u institucionalnu skrb/smještaj izvan obitelji i narediti što

12

11 2008. Zakon o kaznenom postupku [Law on Criminal Proceedings], Narodne Novine [Official Gazette] 152/08 12 Pritom se podrazumijeva da treba osigurati da boravak djeteta u policijskoj postaji treba biti maksimalno kratak, da s djetetom bude obavljen razgovor odvojeno od mogućeg počinitelja i svih drugih uključenih strana. Ako se pak smatra da je dijete u opasnosti, sudu odmah treba preporučiti zabranu prilaska napadača, ili neku drugu zaštitnu mjeru, a provedbu tih mjera treba nadzirati najmanje dvaput mjesečno. Zajedno s žrtvom potrebno je napraviti plan smještaja žrtve i djeteta u sklonište. U svemu tome treba imati na umu najbolje interese djeteta, a djetetu, ako je potrebno, treba dodijeliti posebnog skrbnika u vezi s postupcima povodom kršenja prava o kojima je riječ. Članak 103 Obiteljskog zakona propisuje da se djeca mogu odvojiti od roditelja samo u slučajevima kad ostanu bez odgovarajuće roditeljske skrbi (primjerice, kad je otac u zatvoru, a majka u bolnici), a tada Centar za socijalnu skrb može imenovati osobu ili instituciju koja će se pobrinuti za dijete.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

hitniju provedbu odluke kako bi se osigurala sigurnost žrtve.13 Centar treba obavijestiti policiju o toj odluci i svojoj akciji/akcijama te predložiti sudu izricanje mjere koja razrješava status maloljetnog djeteta te pruža neposrednu i privremenu zaštitu od daljnjeg zlostavljanja.

Zaključno, možemo reći kako se uvođenjem Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj formalno prepoznaju psihološki, fizički, seksualni i gospodarski oblici zlostavljanja kao akti nasilja u obitelji kad su počinitelji ili žrtve tih čina članovi obitelji, a zakonom se ujedno uvodi mehanizam za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja i rješavanje problema samih zlostavljača. Nasilje u obitelji prepoznaje se kao društveni, a ne tek privatni problem, a s time je povezana i dužnost državnih zaposlenika da izvještavaju o uočenim slučajevima nasilja u obitelji. Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji definira obveze relevantnih aktera koji čine mehanizam sprečavanja i suzbijanja nasilja u obitelji, korak po korak. Formalno, žrtva je zaštićena od daljnjeg zlostavljanja nakon što dođe do prijave slučaja nasilja u obitelji i ukoliko se pruže dovoljni dokazi, pri čemu zaštitu pružaju relevantne institucije, a povrh nje žrtvi se pružaju i resursi i mogućnosti koje su joj potrebne kako bi izbjegla nasilnu situaciju, odnos ili okolnosti. U tu svrhu postoje zdravstvene i pravne odredbe, kao i one koje se odnose na sklonište i sredstva za život.

Poglavlje 2 pruža pregled na koji se način Nacionalnom strategijom o zaštiti od nasilja u obitelji za razdoblje 2008.2010. godine nastoji provesti i unaprijediti te formalne odredbe, dok se u poglavlju 3 navode određena područja koja zahtijevaju daljnje poboljšanje i pozornost.

1 Pravni okvir i mehanizam za rješavanje problema nasilja u obitelji

13

13 Prema člancima 93 i 105 Zakona o socijalnoj skrbi, odluka u pisanom obliku treba uslijediti u roku od osam dana od usmene odluke.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

1 Pravni okvir i mehanizam za rješavanje problema nasilja u obitelji

14

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

2. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine 14

Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji pokriva šest širokih područja kojima je potrebno posvetiti pozornost kako bi se poboljšao i proveo formalni mehanizam sprečavanja i suzbijanja nasilja u obitelji: obrazovanje stručnjaka koji rade u području zaštite od nasilja u obitelji, psihosocijalni tretmani počinitelja nasilja u obitelji, analiza i provedba zakona u području zaštite od nasilja u obitelji, skloništa i podrška žrtvama nasilja u obitelji, poboljšanje statusa žrtava u postupcima u kojima sudjeluju te jačanje osjetljivosti javnosti u vezi s pitanjem nasilja u obitelji.

Važno je uočiti kako pregled stanja koji slijedi u vezi s Nacionalnom strategijom zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine uključuje komentare samo o aktivnostima zaključno s 2009. godinom, pri čemu je kao primarni, no ne i temeljni izvor korišteno izvješće iz 2009. godine o provedbi Nacionalne strategije za razdoblje 2008.-2010. godine tijekom 2008. i 2009. godine15, te izvješće o djelovanju Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova tijekom 2008. godine.16

I. Stručna edukacija stručnjaka koji djeluju u području zaštite od nasilja u obitelji Edukacija stručnjaka i osoblja koje radi u području zaštite od nasilja u obitelji predstavlja nužan dio operacionalizacije pravnog okvira i mehanizma koji postoji za rad na pitanju nasilja u obitelji. Postojeći pravni okvir ne može se provesti na odgovarajući način, a da relevantni akteri pritom ne budu svjesni protokola za rad na pitanju nasilja u obitelji i svojih ovlasti, kao i prava i mogućnosti koje su dostupne žrtvama i počiniteljima nasilja u obitelji. Stoga se obrazovanje osoblja uključenog u prevenciju i zaštitu od nasilja u obitelji može promatrati i kao nužan oblik izgradnje kapaciteta. Do 2005. godine ukupno je 2500 osoba iz ministarstava (Ministarstvo unutarnjih poslova – 603 osobe), pravosudnih institucija (sudovi i državno odvjetništvo – 360 osoba), javnih institucija (škole – 1021 osoba, socijalna skrb – 326 osoba, zdravstvo – 100 osoba) te nevladinih organizacija (osoblje i volonteri – bez egzaktnog podatka) sudjelovalo u obrazovnim aktivnostima. Godine 2007. policijska i pravosudna akademija pridružile su se obrazovnoj shemi. Početno izvješće Nacionalne strategije za razdoblje 2008.-2010. godine uključuje komentar kako su obrazovni programi provedeni do 2008. godine zadovoljili samo dio potreba osoblja u konkretnim institucijama, a naglašeno je i kako određena područja Republike Hrvatske, poput Varaždinske, Splitsko-dalmatinske, Osječko-baranjske, Sisačko-moslavačke, Međimurske i Požeško-slavonske županije nisu bila uključena u ovaj obrazovni program.

Kako bi se nadoknadio manjak obrazovanja stručnjaka koji rade u području nasilja u obitelji, Nacionalna strategija za razdoblje 2008.-2010. godine uključuje prijedlog da se intenzivira obrazovni program i obrazuje dodatnih 3640

14 MOBMS [Ministry of Family, Veterans' Affairs and Intergenerational Solidarity]. 2007. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2008.-2010. [National Strategy of Protection against Domestic Violence for the 2008-2010 Period], Narodne Novine [Official Gazette] 126/07 15 MOBMS [Ministry of Family, Veterans’ Affairs and Intergenerational Solidarity]. 2009. Izvješće of provedbi nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2008.-2010. tijekom 2008. godine [Report on the Implementation of the National Strategy of Protection against Domestic Violence for the 2008-2010 Period during 2008]; and MOBMS [Ministry of Family, Veterans’ Affairs and Intergenerational Solidarity]. 2010. Izvješće of provedbi nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2008.2010. tijekom 2009. godine [Report on the Implementation of the National Strategy of Protection against Domestic Violence for the 2008-2010 Period during 2009] 16 Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova [Ombudsman for Gender Equality]. 2009. Izvještaj o radu za 2008. godinu [Work Report for 2008]

15

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

2 Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine

osoba koje rade u području prevencije i zaštite od nasilja u obitelji u razdoblju 2008.-2010. godine. Posebno je apostrofirana potreba da se postigne “kritična masa”, šireći stoga obrazovanje na policiju, zdravstveni i pravosudni sektor te socijalne službe, uključujući stručnjake za psihosocijalni tretman. Ipak, važno je uočiti kako nije konkretizirano na koji način točna brojka od 3640 educiranog osoblja (čime bi ukupan broj dosegnuo 6100 osoba) postiže “kritičnu masu” u području zaštite od nasilja u obitelji te na koji je način došlo do tog izračuna. Na kraju, u početnoj analizi spominje se kako se rezultati programa rijetko evaluiraju i analiziraju, a ujedno ne postoji ni formalna verifikacija odnosno standardizacija programskog sadržaja. Naglašava se kako bi ispravljanje tog problema omogućilo osobama koje prolaze kroz izobrazbu da dobiju službene certifikate o sudjelovanju u obrazovnom programu, čime bi se, sukladno očekivanjima, povećala motivacija za pohađanje tečajeva.

Prema mjeri 1.2 o provedbi izobrazbe za stručnjake koji djeluju u području zaštite od nasilja u obitelji, provodi se sustavno obrazovanje zaposlenika državnih tijela, javnih institucija i nevladinih organizacija uključenih u problematiku nasilja u obitelji, uključujući sastanke, konferencije, okrugle stolove, radne sastanke, radionice i obrazovane programe u kojima sudjeluju zaposlenici raznih državnih tijela. U izvješću za 2008. godinu Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) bilo je jedino tijelo koje je pružilo precizne podatke o osobama koje su pohađale te tečajeve i programe (486) i koje je provelo jasan obrazovni program za sve nove zaposlenike. Također je naglašen i projekt MATRA, kroz koji se, u suradnji s Društvom za psihološku pomoć (DPP), planira obrazovati približno 540 aktera povezanih s temom nasilja u obitelji u četrnaest županija tijekom 2010. godine.17 Ovaj uspjeh mogao bi se dodatno nadograditi u budućnosti, uključenjem 7 županija koje nisu pokrivene, uključujući Vukovarsko-srijemsku, Sisačko-moslavačku, Osječko-baranjsku, Virovitičko-podravsku i Varaždinsku županiju, koje odreda imaju značajne udjele u sveukupnom problemu nasilja u obitelji (vidi odjeljak 6.2). Zbog financijskih ograničenja i gospodarske krize, petodnevni format seminara skraćen je na četiri dana, kako bi se smanjili troškovi.

Mnogi ljudi voljni sudjelovati, odnosno oni koji žele u potpunosti biti uključeni u taj rad, nisu to u mogućnosti zbog problema pokrivanja njihovih putnih troškova i troškova smještaja, koji nisu pokriveni programom. Slijedom toga, mnogi ne mogu sudjelovati, te nemaju potpunu korist od umrežavanja i razvoja međuinstitucionalne suradnje. Razlog leži u činjenici da je jedini način na koji mogu sudjelovati u seminarima to da svakodnevno putuju na seminare i potom se vrate kući kako bi tamo prespavali.18 O broju kvaliteti i sadržaju tečajeva/programa, kao i o broju osoba koje su u konačnici educirane kroz sudjelovanje ne postoje konačni podaci temeljem izvješća drugih državnih tijela (Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, državnog odvjetništva, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti), a to predstavlja izazov za budućnost, kroz koji bi se moglo pripomoći širenju obrazovanja za relevantne aktere u području nasilja u obitelji i troškovnoj učinkovitosti obrazovanja.

16

Kad je riječ o već navedenoj mjeri 1.2 i mjeri 1.1 te utvrđivanju zajedničkih, specifičnih i optimalnih sadržaja i metoda za programe izobrazbe djelatnika državnih tijela, iz izvješća za 2008. godinu nejasno je li proveden sustavan zajednički program do kraja 2008. godine. Ipak, sustavan zajednički program za razdoblje 2009.-2011. godine postoji u obliku već spomenutog programa MATRA DPP. Također, MUP izvješćuje u uključivanju nasilja u obitelji u sklop programa profesionalne izobrazbe za temeljnu policiju i više oblike policijskog rada. Druge institucije, kao što su MZOS i Državno odvjetništvo, navode jedino da sustavno obrazuju svoje zaposlenike. Teško je zaključiti postoji li razvijen sustav kontrole kvalitete i rezultata izobrazbe, kad je riječ o zaštiti od nasilja u obitelji. Izazov koji leži u nadogradnji postojećih postignuća odnosi se na institucionalizaciju standardiziranog obrazovnog programa i nastavnog plana, sličnog onome kakav se trenutno provodi u okviru projekta MATRA. Premda Ministarstvo financija izvješćuje kako u proračunu ne postoji posebna stavka za unapređenje zaštite od nasilja u obitelji, MZOS, MOBMS, Vladin Ured za ravnopravnost spolova i Vladin Ured za ljudska prava osigurali su sredstva za aktivnosti koje se odnose na zaštitu od nasilja u obitelji za 2008. godinu (mjera 1.3). Stoga je potrebno održati postojeće napore u području izobrazbe, kako bi se osigurao dugoročan uspjeh.

17 Uključene su sljedeće županije: Krapinsko-zagorska, Bjelovarsko-bilogorska, Koprivničko-križevačka, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Ličko-senjska, Istarska, Primorsko-goranska, Šibensko-kninska, Zadarska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačka, Zagrebačka i Grad Zagreb - razgovor s Draganom Jusupovićem iz Društva za psihološku pomoć (DPP), 1. travnja 2010. godine.

18 Razgovor s Draganom Jusupovićem iz DPP-a, 1. travnja 2010. godine.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

II. Psihosocijalni tretmani počinitelja nasilja u obitelji Početna analiza naglašava kako se u proteklih deset godina u EU i Sjevernoj Americi pokazalo da psihosocijalni tretmani počinitelja nasilja u obitelji imaju stopu uspjeha između 60% i 80% u sprečavanju ponavljanja počinjenja istog kaznenog djela u razdoblju od dvije godine do pet godina nakon prekida tretmana, pri čemu je trošak tri do četiri puta manji nego u slučaju 30-dnevne zatvorske kazne. Također vrijedi naglasiti kako je i prije 2007. godine Ministarstvo pravosuđa već objavilo Standarde za provedbu psihosocijalnog tretmana19 te Javni poziv za podnošenje zahtjeva za odobrenje za provođenje psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji izvan zdravstvenih ustanova20. Pripremljen je nacrt triju mjera kako bi se poboljšala provedba, kapaciteti i uspjeh psihosocijalnih tretmana počinitelja nasilja u obitelji: mjera 2.1 za uspostavu planova za proširenje mreže institucija i stručnjaka za provedbu psihosocijalnog tretmana, mjera 2.2 za osiguranje financijske potpore za provedbu psihosocijalnog tretmana te mjera 2.3 posvećena opremanju stručnjaka za provedbu psihosocijalnog tretmana.

Kriteriji i dinamika razvoja mreže planiranih institucija i ovlaštenih stručnjaka za provedbu psihosocijalnog tretmana doneseni su u određenom vremenskom okviru, kao i popis institucija i stručnjaka koji bi trebali sudjelovati u toj mreži (mjera 2.1, indikatori 2 i 3). Stvoren je plan u tri faze, pri čemu se: prvo, uspostavljaju centri za tretman u najvećih 14 gradova i županijskih centara; drugo, u svim županijskim središtima i u 13 dodatnih gradova; i treće: na dodatnih 20 lokacija. Trideset i jedan stručnjak je licenciran za provedbu psihosocijalnih tretmana izvan institucija zdravstvene skrbi. Neki zaključuju kako je manjak financijskih sredstava doveo do toga da su svi gradovi osim Zadra, Dubrovnika, Rijeke, Zagreba, Splita i Đakova ostali bez educiranih stručnjaka za provedbu psihosocijalnog tretmana.21 Prema Društvu za psihološku pomoć (DPP) i izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2008. godinu, te je godine, među ostalim, obrazovan 61 stručnjak na razini čitave Hrvatske, pri čemu je 15% troškova (57.000 kn) pokrio MOBMS. Tako je ukupan broj stručnjaka 67, odnosno 48% potrebnog kapaciteta od 140 stručnjaka, koliko bi ih trebalo biti sukladno Nacionalnoj strategiji za razdoblje 2008.-2010. godine. DPP procjenjuje kako je potrebno educirati dodatnih 60 osoba kako bi se omogućio dovoljan kapacitet, a planovi kako to postići već postoje.22 Ova postignuća bila bi i vidljivija kad bi se eksplicite ustvrdilo je li ova planirana mreža dovoljna za pružanje tretmana za očekivanih 2500 počinitelja nasilja u obitelji.23 (indikator 6), kolike su potrebe za tretmanom i dinamičkim kapacitetom u okviru postojeće provedbe tretmana (indikator 1), koliko je potrebno stručnjaka kako bi se pružila nužna razina tretmana (indikator 4), ili koliki je ukupan broj stručnjaka za provedbu psihosocijalnog tretmana.

Financijska sredstva uspješno su osigurana za sedam ovlaštenih psihosocijalnih stručnjaka (mjera 2.2), a broj počinitelja koji su prošli kroz tretman tijekom razdoblja 2008.-2010. godine procjenjuje se na 2500 (indikator 2).

Budući izazovi u pružanju psihosocijalnog tretmana uključuju provedbu sustavnog praćenja i evaluacije same sheme (indikatori 3, 4 i 5), nakon što shema postigne zrelost kako bi mogla dovesti do pouzdanih rezultata.

Financiranje izobrazbe stručnjaka ovlaštenih za provedbu psihosocijalnih tretmana (mjera 2.3) omogućilo je izobrazbu 19 stručnjaka iz Centara za socijalnu skrb 2008. godine te 30 stručnjaka 2009. godine, u izvedbi DPP-a, kao i organizaciju okruglih stolova i rasprava, javnih predavanja, radijskih i televizijskih emisija, kako bi se javnost upoznalo s provedbom psihosocijalnog tretmana za počinitelje, pri čemu je utrošeno ukupno 69.194 kuna 2008. go-

19 Standardi za provedbu psihosocijalnog tretmana [Standards for the Implementation of Psychosocial Treatment], Narodne Novine [Official Gazette] 28/06 20 Javni poziv za podnošenje zahtjeva za odobrenje za provođenje psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji izvan zdravstvenih ustanova [Public Call for Applications for Permission to Implement Psychosocial Treatment of Perpetrators of Domestic Violence Outside of Health Facilities], Narodne Novine [Official Gazette] 59/07 21 Vesna Kesic: CROATIA CASE STUDY: Gender Dimension of Violence, with the focus on the prevention of DV programming through inclusion of boys and men (2010) 22 Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova [Ombudsman for Gender Equality]. 2009. Izvještaj o radu za 2008. godinu [Work Report for 2008], str. 98.-99.; razgovor s Draganom Jusupovićem iz DPP-a, 1. travnja 2010. godine.

23 Taj broj predstavlja 54% ukupnog broja sudskih presuda za psihosocijalni tretman samo tijekom 2008. godine, no 20% je veći od ukupnog broja odluka o psihosocijalnom tretmanu u razdoblju 2001.-2006., na temelju kojeg se došlo do ovog podatka.

17

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

2 Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine

dine i 199.000 kuna 2009. godine. Sredstva su osigurana i za nastavak izobrazbe i obrazovanja stručnjaka. Iz izvješća je nejasno je li osigurana financijska potpora dovoljna kako bi se postigao željeni cilj od 140 ovlaštenih i educiranih stručnjaka za psihosocijalni tretman. Gore spomenuti uspjesi mogli bi se u budućnosti proširiti kroz ocjenu kvalitete i djelotvornosti provedene izobrazbe.

III. Analiza i provedba zakona u području zaštite od nasilja u obitelji Imajući u vidu Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji te već postojeći pravni okvir, ovaj odjeljak posvećen je analizi načina na koji bi se moglo poboljšati status žrtava i djelotvornost rehabilitacije počinitelja nasilja u obitelji. Premda radna grupa za analizu pravnog okvira u Republici Hrvatskoj u području zaštite od nasilja u obitelji (mjera 3.1) još nije uspostavljena, okupljena je druga radna grupa, posvećena pripremi prijedloga Kaznenog zakona u okviru kojega će biti pokrivena i pitanja u vezi s nasiljem u obitelji.

Nadalje, provedena je analiza usuglašenosti postojećeg hrvatskog zakonodavstva s temeljnim međunarodnim dokumentima u vezi s iskorjenjivanjem nasilja u obitelji (mjera 3.2), a pripremljeno je i izvješće. Vidljivost i informativnost rezultata iz izvješća mogli bi se povećati objavljivanjem izvješća na internetu (indikator 4). Izvješće u vezi s prevalencijom, uzrocima, oblicima i recidivizmom nasilja u obitelji nalazi se u prvoj fazi (mjera 3.3). Postojeći zakonodavni napori u vezi s nasiljem u obitelji mogli bi se jako dobro nadopuniti korištenjem već spomenutih istraživačkih projekata i rezultata (mjera 3.4).

Kao što smo već spomenuli u dijelu 1 ovog izvješća, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2009. godine pretvorio je prikupljanje podataka i izvještavanje u obvezu (pri čemu je izostanak toga novčano kažnjiv), a ujedno dosta široko definira ekonomsko nasilje, s više detalja i dajući mu više težine (mjera 3.5). Osnovane su radne grupe s predstavnicima svih relevantnih ministarstava i odjela, uključujući i predstavnike civilnog sektora. Uspjeh ove mjere mogao bi se povećati kroz veću jasnoću, primjerice preciznim navođenjem koje odnosno kakve amandmane bi valjalo uključiti u novi zakon iz perspektive Nacionalne strategije.

Ministarstvo pravosuđa trenutno radi na izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (mjera 3.6). MUP izvješćuje kako je svoje preporuke u vezi s amandmanima na Kazneni zakon dostavio Ministarstvu pravosuđa. Nejasno je jesu li to učinile i druge relevantne institucije (indikator 1), jesu li konzultirani predstavnici nevladinih organizacija te je li provedena javna rasprava (indikator 2).

18

Ministarstvo pravosuđa kao ključni koordinator mjere 3.7 prihvatilo je izmijenjeni Zakon o kaznenom postupku24 koji uključuje posebne odredbe za žrtve i povrijeđene strane u skladu s međunarodnom praksom.25 Izmjene i dopune Prekršajnog zakona ili Zakona o sudovima za mladež u vezi sa zaštitom žrtava nasilja u obitelji (mjere 3.8 odnosno 3.9) još nisu dovršene, premda je osnovana radna skupina za amandmane na Zakon o prekršajima. Izrada amandmana na Zakon o policiji uspješno je pokrenuta (dio mjere 3.10).26 Ministarstvo pravosuđa podnijelo je svoje sugestije u vezi s amandmanima na navedeni zakon MUP-u, koji je uspješno prilagodio i prihvatio te sugestije u srpnju 2009. godine. Novi Zakon uključuje obvezu policije da surađuje s organizacijama, tijelima, NVO-ima, zajednicama i četvrtima kako bi se stvorila partnerstva za sprečavanje i otkrivanje nezakonitog ponašanja i počinitelja. Također uključuje dužnost da se uloži posebna obazrivost kad je riječ o radu s maloljetnim i starijim građanima, odnosno osobama s

24 Zakon o kaznenom postupku [Law on Criminal Proceedings], Narodne Novine [Official Gazette] 110/97, 112/99, 58/02, 62/03, 115/06, 152/08 25 Amandmani uključuju posebne dužnosti tijela uključenih u kaznene postupke kad je riječ o njihovu tretmanu žrtava, posebnu zaštitu žrtve slično onoj koja vrijedi za ugrožene svjedoke, dužnost obavještavanja žrtve o njezinim pravima, posebna prava djecežrtava kaznenih djela, ograničenje broja ispitivanja kako bi se spriječila sekundarna viktimizacija, kao i djelomično prihvaćanje toga da se žrtvama omogući svjedočenje putem video i audio veze.

26 Zakon o policiji [The Law on the Police], Narodne Novine [Official Gazette] 76/09

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

invaliditetom, kao i sa žrtvama kaznenih djela i prekršaja. Sugestiju da se u amandman uključi i uklanjanje počinitelja iz kuće, stana ili bilo koje druge smještajne lokacije u svrhu zaštite žrtava nasilja ili drugih kaznenih djela i prekršaja MUP nije prihvatio. Postojeći napori mogu se nadograditi izradom nacrta Protokola o policijskom postupanju i njegovu prihvaćanju (indikatori 4 i 5). Provedba javne rasprave u vezi s amandmanima na Zakon o policiji i sadržajem Protokola o policijskom postupanju (indikator 2) mogla bi poboljšati kvalitetu sadržaja, a ujedno povisiti razinu svijesti te međuinstitucionalne i međusektorske suradnje.

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći pripremljen je i prihvaćen prije predviđenog roka 2008. godine (mjera 3.11) te uključuje pomoć u svim sudskim postupcima, upravnim tijelima i drugim pravnim osobama s javnim ovlastima, naročito za žrtve nasilja u obitelji, kao i rješavanje egzistencijalnih pitanja.27 Pravna pomoć u prekograničnim sporovima također je ušla u nacrt, no neće stupiti na snagu do pristupanja Hrvatske EU. Novija verzija navedenog zakona trenutno se izrađuje u Ministarstvu pravosuđa. Napravljen je nacrt Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, a sam zakon je prihvaćen u skladu s Europskom konvencijom o naknadi štete žrtvama kaznenih djela nasilja te će stupiti na snagu nakon pristupanja Hrvatske u EU.28 Izrada nacrta Zakona o pomirbi, u skladu s Preporukom R (81)1 u vezi s postupkom pomirenja unutar obitelji, i dalje je u početnoj fazi (mjera 3.13).

Mjera 3.14 o stvaranju sustava upravljanja statističkim podacima o nasilju u obitelji i međuinstitucionalne razmjene relevantnih podataka trenutno se uspješno provodi. Nekoliko vladinih tijela, kao što su MUP, MZOS, Državno odvjetništvo i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, počelo je s prikupljanjem statističkih podataka relevantnih za nasilje u obitelji, kao što su demografski podaci o počiniteljima i žrtvama, broj i demografski pokazatelji o osobama koja koriste skloništa, dužina boravka u skloništima i razlozi odlaska, slučajevi nasilja među mladima u školama. Prikupljanje gore navedenih statističkih podataka često se razlikuje između tijela i organizacija koje izvješćuju, kao što se može vidjeti iz izvješća uključenih u poglavlje 4 u vezi sa skloništima, gdje se informacije koje pružaju skloništa međusobno značajno razlikuju. No, postoje pokušaji da se u većoj mjeri standardizira prikupljanje podataka i da se stvori zajednička baza podataka, pri čemu bi institucije mogle razmjenjivati informacije relevantne za nasilje u obitelji u svrhu bolje objedinjenog i cjelovitijeg pristupa problemu nasilja u obitelji.

Provedba pravnog mehanizma prevencije i rada na nasilju u obitelji nadzire se (mjera 3.15) kroz prikupljanje godišnjih izvješća od niza relevantnih aktera, kao što su MUP, MZOS, socijalne službe, skloništa i Državno odvjetništvo.

Standardizirani obrasci za izvještavanje u vezi s provedbom protokola uspješno su pripremljeni (indikator 1) i objavljeni na internetu (indikator 2) na web stranicama Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti za svaku konkretnu profesiju uključenu u prevenciju i zaštitu od nasilja u obitelji (mjera 3.17). Obrasci koji će uključivati informacije o tome je li došlo do povrede zbog nasilja u obitelji ili nije također se pripremaju u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Ipak, neki izazovi još preostaju, budući da se neki statistički podaci, koji bi mogli poboljšati djelotvornost mehanizma prevencije i suzbijanja nasilja u obitelji, ne prikupljaju odnosno objedinjuju iz raznih institucija. Primjerice, bilo bi korisno znati što se događa s žrtvama nasilja u obitelji nakon što napuste sklonište, odnosno nakon što sud donese presudu, koliko je vremena u prosjeku potrebno kako bi predmet nasilja u obitelji bio u potpunosti riješen, koliko su dobro informirani/educirani pojedini ključni akteri uključeni u proces rješavanja nasilja u obitelji, ili koliko je djelotvorna prevencija (putem psihosocijalnih tretmana i raznih obrazovnih programa).

Postojeća postignuća također bi se moglo poboljšati uspostavom baze podataka o počiniteljima kaznenih djela seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece, u skladu s preporukom Europskog vijeća (mjera 3.16).

19

27 Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći [Law on Free Legal Aid], Narodne Novine [Official Gazette] 62/08 28 Zakon o naknadi štete žrtvama kaznenih djela nasilja [The Law on Financial Compensation of Damage of the Victims of Violent Crimes], Narodne Novine [Official Gazette] 80/08

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

IV. Skloništa i podrška za žrtve nasilja u obitelji

2 Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine

Prioritet ovog poglavlja jest ukazati na moguća poboljšanja statusa žrtava nasilja u obitelji, naročito kad je riječ o stambenom zbrinjavanju, financijskoj i materijalnoj pomoći, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi, besplatnoj pravnoj pomoći i brizi za djecu žrtava.

Pregled zakona i podzakonskih akata relevantnih za problem stambenog smještaja žrtava nasilja u obitelji (mjera 4.1) nije pripremljen na vrijeme 2008. godine u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, i to je preostalo kao jedan od izazova 2009. godine. No, 2009. godine Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva izvijestilo je kako se ono bavi jedino stambenom problematikom osoba koji žive u područjima posebne državne skrbi (PPDS) koji nemaju alternativni upotrebljiv smještaj u skladu s Zakonom o područjima posebne državne skrbi.29 Također je naglasilo kako ovaj Zakon ne uzima u obzir pitanje nasilja u obitelji te kako sukladno tome ne posjeduju statističke podatke u vezi s pitanjem za žrtava nasilja u obitelji je osigurana stambena skrb sukladno ovom Zakonu. Izvješće ministarstva ne navodi pruža li kakav drugi zakon ili propis žrtvama nasilja u obitelji izvan PPDS-a mogućnost alternativnog stambenog prostora. Unatoč tome, poduzimaju se aktivnosti kako bi se osiguralo sustavno i trajno zadovoljenje stambenih potreba žrtava nasilja u obitelji, kao i pravna i institucionalna zaštita žrtava nasilja u obitelji (mjera 4.2). MOBMS i MZOS pripremili su pregled financijskog odljeva u svrhu ispunjenja potreba žrtava nasilja u obitelji 2008. godine, što predstavlja dio indikatora 1. Može se reći kako je sustav financiranja koji je trenutno na snazi, s 30% predviđenih sredstava iz državnog proračuna, 30% s županijske razine, 30% iz gradova i 10% iz drugih izvora, sastavni dio sustavnog plana financiranja za buduće razdoblje (indikator 2), pod pretpostavkom da ostane na snazi (u nastavku: 30/30/30/10). Provedbeni uspjeh ove mjere mogao bi biti dodatno osnažen institucionalnim širenjem i detaljnom razradom izvora financiranja na svim razinama u vezi s nasiljem u obitelji te pravne osnove za to (drugi dio indikatora 1), kao i evaluacijom preporuka i promjena provedenih kako bi se to postiglo (indikator 3). Ukupno su MOBMS i MZOS 2008. i 2009. godine utrošili 6.218.973,84 kuna na ovu mjeru. Preliminarno istraživanje u vezi s razinom financiranja potrebnom kako bi se došlo do nužnog iznosa za pomoć žrtvama nasilja u obitelji pojasnilo bi i povećalo razinu preciznosti same mjere, i to je jedan mogući izazov za budućnost.

MOBMS je zatražio od svih skloništa u Hrvatskoj da pruže izvješća o svom djelovanju. Analiza naglašava činjenicu da je u Hrvatskoj početkom 2008. godine bilo 16 aktivnih skloništa u Hrvatskoj, no sklonište MIRTa u Splitsko-dalmatinskoj županiji zatvorilo se u drugoj polovici 2008. godine zbog financijskih poteškoća. Sklonište MIRTa u međuvremenu je ponovno otvoreno početkom 2010. godine. Ukupni kapacitet skloništa u Hrvatskoj 2008. godine procijenjen je na 329 korisnika, a skloništa su postojala u 12 županija od njih 21. Napori da se osigura dostupnost skloništa vidljivi su iz podataka koji pokazuju kako je 2009. godine bilo 17 skloništa u 13 županija, a 2010. godine 18 skloništa u 15 županija. Detaljna izvješća skloništa mogla bi se obogatiti uključivanjem sveobuhvatnog sažetka problema s kojima se skloništa susreću; drugim riječima, koliko su adekvatni njihovi kapaciteti i usluge, odnosno kakve su njihove financijske potrebe.

20

MZSS je pripremio pregled zakona i podzakonskih akata relevantnih za dobivanje i korištenje zdravstvene skrbi (mjera 4.4) te je zaključak da žrtve nasilja u obitelji nisu posebna kategorija koja bi imala pravo na dobivanje dopunskog zdravstvenog osiguranja koje pruža država. Stoga se čini kako se posebne potrebe žrtava nasilja u obitelji ne ispunjavaju konkretno, odnosno da se smatra kako ta grupa ne treba posebne odredbe te joj stoga nema potrebe formalno dodijeliti status grupe kojoj je potrebno dopunsko zdravstveno osiguranje zbog izuzetnih okolnosti koje vrijede za tu grupu. Budući izazovi u okviru te mjere uključuju procjenu broja žrtava nasilja u obitelji koje koriste odredbe o zdravstvenoj skrbi (indikator 3) i možda preliminarno istraživanje u vezi s problemima s kojima se žrtve nasilja u obitelji mogu susretati kad je riječ o pristupu osnovnoj i dopunskoj zdravstvenoj skrbi, odnosno zašto bi im ta skrb mogla konkretno biti potrebna. Takve bi aktivnosti mogle pripomoći djelotvornosti dodjele sredstava kako bi se moglo pozabaviti teškoćama s kojima se susreću žrtve nasilja u obitelji i kako bi se mogla omogućiti veća preciznost u definiranju budućih ciljeva.

29 Zakon o područjima posebne državne skrbi [Law on Areas of Special State Concern], Narodne Novine [Official Gazette] 86/08

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji programirano je i planirano, a posljedično je šest žrtava zaposleno 2008. godine u sklopu posebnih odredbi i sustava poticaja Zavoda za zapošljavanje (mjera 4.5). Sredstva su također pružena i nevladinim organizacijama za programe zapošljavanja usmjerene na zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji, putem kojih je provedena izobrazba žena, što je za posljedicu imalo još 10 žena koje su zaposlene tijekom programa. Tijekom 2009. godine 22 registrirane nezaposlene osobe deklarirale su se službi za zapošljavanje kao žrtve nasilja u obitelji. Dvije od tih osoba uključene su u obrazovne aktivnosti u organizaciji HZZ-a, dvije su uključene u program javnih radova, a 11 osoba je zaposleno.

Kako bi se poboljšale mogućnosti zapošljavanja i djelotvornost sheme zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji, Zavod za zapošljavanje predstavio je u svim svojim regionalnim centrima (njih 22) i lokalnim centrima (njih 95), kao i svim svojim partnerima i poslodavcima, sustav posebnih poticaja u sklopu svog Godišnjeg plana za poticanje zapošljavanja za 2008. godinu. Povrh toga, tiskano je i distribuirano 50.000 raznih informativnih materijala, a obavljeno je i 17.519 posebnih posjeta poslodavcima, kako bi se predstavili sustavi Zavoda za zapošljavanje (mjera 4.6). Slične aktivnosti, usmjerene na poslodavce, provedene su 2010. godine: 345.000 raznih informativnih materijala tiskano je i distribuirano, dok su mjere kojima se podupire zapošljavanje žena žrtava nasilja u obitelji predstavljene u svim javnim događanjima u kojima je HZZ sudjelovao. Djelotvornost sheme mogla bi se dodatno poboljšati sustavnim praćenjem i evaluacijom zadovoljstva sudionika i poslodavaca zapošljavanjem koje se kroz shemu ostvaruje. Uspjeh ove mjere mogao bi u budućnosti biti dodatno potaknut indikatorima sa specifičnim ciljnim vrijednostima, kao što je točan broj žrtava nasilja u obitelji koje bi trebale biti zaposlene kroz shemu.

Godine 2009 HZZ se uključio u inicijativu koju je potaknuo Centar za socijalnu skrb u Vukovaru, gdje su uspostavili suradnju sa skloništem kako bi se organizirala izobrazba za žene tijekom njihova boravka u skloništu u vezi s djelotvornim pristupima traženju radnog mjesta i prezentiranju sebe u razgovorima za posao. Čini se kako je ta inicijativa postala model za partnerstvo, koji bi se mogao kopirati i u drugim mjestima. Nekoliko inicijativa usmjerenih na povećanje zapošljivosti žena koje koriste smještaj u skloništu provedeno je u Osječko-baranjskoj i Međimurskoj županiji.

Mjere 4.7 (planiranje i pružanje dodatnog obrazovanja za žrtve nasilja u obitelji) i 4.8 (uključivanje djece žrtava nasilja u obitelji u vrtićima i školama) imaju za cilj pomoći žrtvama nasilja u obitelji da se reintegriraju u društvo i lakše izbjegnu nasilje u obitelji, tako da im se pomogne da svoju djecu uključe u obrazovni sustav. Nije bilo posebnih uvjeta niti sredstava koja bi bila korištena za dopunsko obrazovanje žrtava nasilja u obitelji ili za uključivanje njihove djece u vrtiće i sve razine obrazovanja. Premda se čini kako za to nema potrebe, u praksi se može dogoditi da žrtve nasilja u obitelji koje su smještene u skloništu, a ne u svom području prijavljenog prebivališta, naiđu na poteškoće pri upisivanju svoje djece u lokalne škole. Također, žrtve nasilja u obitelji često se suočavaju s financijskim teškoćama, koje djelomično ili u potpunosti proizlaze iz zlostavljanja koje su pretrpjele. Sukladno tome, nije vjerojatno da će žrtve nasilja u obitelji biti u mogućnosti priuštiti si da djecu upišu u vrtić bez financijske podrške (mjera 4.8, indikator 3), što pak može postati prepreka u zapošljavanju. Međutim, ističe se kako obrazovne institucije u slučajevima djece koja su iskusila nasilje u obitelji trebaju koordinirati svoj rad sa socijalnim službama, kako bi se za svaki pojedini slučaj pronašlo najbolje moguće rješenje (mjera 4.8, indikator 4).

Tijekom čitave 2008. godine, MOBMS je financirao 33, a Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske pet projekata nevladinih organizacija povezanih s nasiljem u obitelji (mjera 4.9), pri čemu je ukupno utrošeno skoro tri milijuna kuna. Godine 2009. MOBMS, MZSS i Ured financirali su 11 projekata i nekoliko organizacija, s ciljem hvatanja ukoštac s nasiljem u obitelji i suzbijanja tog probleme, s ukupno 1.822.984,00 kuna. Mjere 4.10 i 4.11 djelomično su provedene, s financijskom podrškom za proširenje korisničkih i uslužnih kapaciteta, kao i za vođenje postojećih skloništa i centara za savjetovanje (indikatori 10.2 i 11.2), uz povećanje subvencija po korisniku skloništa od 600 kuna 2008. godine.30 Povrh toga, godine 2009. MZSS je potpisao ugovor s 9 pravnih osoba koje se bave djecom i odraslim žrtvama nasilja u obitelji, od kojih su dvije pravne osobe bile nove u tom području. Time se kapacitet skloništa povećao u usporedbi s 2008. godinom. Daljnji izazov jest nadograditi se na te uspjehe uspostavom novih skloništa i savjetodavnih centara, naročito u devet županija koje su i dalje bez kapaciteta skloništa (indikatori 10.1 i 11.1).

30 Ipak, nisu svi korisnici skloništa subvencionirani.

21

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

2 Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine

Godine 2009 MOBMS je financirao pet nevladinih organizacija koje pružaju podršku žrtvama nasilja u obitelji i ušao je u ugovorni odnos s četiri grada i tri županije kako bi se osiguralo financiranje skloništa. To je bilo zasnovano na shemi financiranja 30/30/30/10 za skloništa nevladinih organizacija, koju smo ranije spomenuli. MOBMS je utrošio 1.635.030,01 HRK u tu svrhu 2009. godine. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi financiralo je devet projekata nevladinih organizacija na temu prevencije i odgovora na nasilje u obitelji, kao i pet jednokratnih isplata za potporu. Kad je riječ o troškovima posvećenim radu na problemu nasilja u obitelji kroz inicijative nevladinih organizacija, MZSS je imao udio od 1.432.984,00 kuna. Vladin Ured za ljudska prava financirao je pet inicijativa u iznosu od 160.000,00 HRK

V. Poboljšanje statusa žrtava u postupcima u kojima sudjeluju Imajući u vidu relevantne konvencije, deklaracije i preporuke na ovu temu u međunarodnoj sferi, Nacionalna strategija naglašava određena područja za poboljšanje statusa žrtava u pravnim postupcima u kojima sudjeluju. Naročito se naglašavaju manjak regulative o državnoj naknadi za žrtve nasilja u obitelji, izostanak dovoljnih mehanizama koji sprečavaju sekundarnu viktimizaciju, pružanje odgovarajuće zaštite žrtvama i njihovoj privatnosti, dovoljno obrazovanje službenih osoba koje stupaju u kontakt s žrtvama nasilja u obitelji, kao i odgovarajuće pružanje besplatne pravne pomoći. Uočene su i određene vrste pomoći dostupne žrtvama nasilja u obitelji u obliku usluga socijalnog rada, kao i državnih i nevladinih savjetodavnih centara. Ipak, navodi se kako 2007. godine nije postojala organizirana ili sustavna pomoć žrtvama, načelno govoreći. Eliminacija svih gore spomenutih prepreka uključena je u opće ciljeve ovog poglavlja.

Država je poduzela nekoliko koraka kako bi osigurala da se ciljevi u tom području mogu postići. Vladin Ured za ljudska prava u suradnji s Ženskom sobom – Centrom za seksualna prava iz Zagreba pokrenuo je početne faze istraživanja pod nazivom “Zaštita prava i pružanje podrške žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji”, s namjerom da se pruži razumna i racionalna osnova za oblikovanje politike o tim pitanjima (mjera 5.1).31 Vladin Ured za ljudska prava dobio je ulogu glavnog provedbenog aktera zaduženog za izradu politika koje nude podršku žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji i nadzor provedbe politika koje se odnose na zaštitu prava žrtava nasilja u obitelji (mjera 5.2). Međutim, njegova nadležnost, ovlasti i raspon rada nisu jasno definirani u izvješću (indikator 2). Dva su nova zakona pripremljena i prihvaćena: Zakon o kaznenom postupku, koji sadrži odredbe za zaštitu prava žrtava te Zakon o sudovima, koji propisuje osnivanje Odjela za podršku žrtvama i svjedocima u sudskim postupcima pri županijskim sudovima.32 Vladin Ured za ljudska prava također je sudjelovao u izmjenama i izradi nacrta Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Zakona o kaznenom postupku, Kaznenog zakona i Zakona o suzbijanju diskriminacije.33 MUP je pripremio analizu pravnog okvira u europskim zemljama i prikupio je informacije o dobroj praksi rada na pitanju nasilja u obitelji.

22

Zaštita žrtava kaznenih djela općenito, kao i žrtava nasilja u obitelji, uključena je u izradu nacrta novih zakona, a detalji na tu temu razrađuju se u mjerama 3.6, 3.7, 3.8, 3.9, 3.10, 3.11 i gore spomenutoj mjeri 3.12 (mjera 5.4).

Ministarstvo pravosuđa dodatno je ojačalo svoj položaj uključivanjem zakonske obveze za kaznionice i zatvore da informiraju probacijski odjel o puštanju zatvorenika koji je počinio kazneno djelo seksualne ili nasilne naravi, kako bi se moglo obavijestiti žrtve i njihove obitelji. Ta je obveza ušla u novi zakon kroz Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju kazne zatvora.34 Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji već definira smjernice

31 Vrijedi uočiti kako je krajnji provedbeni rok do kojeg je izvješće trebalo završiti i objaviti bio 2009. godine.

32 U nekim se slučajevima koristi i od strane sudova na drugim razinama, primjerice na općinskom i prekršajnom sudu u Vukovaru; Zakon o sudovima [Law on Courts], Narodne Novine [Official Gazette] 113/08 33 Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći [Law on Free Legal Aid], Narodne Novine [Official Gazette] 62/08; Zakon o kaznenom postupku [Law on Criminal Proceedings], Narodne Novine [Official Gazette] 110/97, 112/99, 58/02, 62/03, 115/06, 152/08; Zakon u suzbijanju diskriminacija [Law on the Suppression of Discrimination], Narodne Novine [Official Gazette] 85/08 34 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju kazne zatvora [The Law on the Amendment of the Law of Serving a Prison Sentence], Narodne Novine [Official Gazette] 83/09

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

za sve relevantne aktere o tome kako spriječiti sekundarnu viktimizaciju žrtava nasilja u obitelji i osigurati pružanje podrške koja im je potrebna (mjera 5.5). Povrh toga, Sektor za podršku žrtvama i svjedocima uspostavljen je u okviru Uprave za probaciju i podršku žrtvama i svjedocima. Sektor se sastoji od dvaju odjela – Odjela za razvoj i koordinaciju sustava podrške žrtvama i svjedocima te Odjela za organizaciju podrške žrtvama i svjedocima. Ovaj potonji odjel sudjelovao je u zajedničkom projektu UNDP-a i Ministarstva pravosuđa pod nazivom “Podrška razvoju sustava podrške žrtvama i svjedocima u Hrvatskoj”, u kojem su, među ostalim, osnovani Odjeli za organizaciju i pružanje podrške žrtvama i svjedocima pri županijskim sudovima u Zagrebu, Osijeku, Vukovaru i Zadru. To je nadopunjeno obrazovanjem terenskog osoblja za nasilje u obitelji i Protokolom o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji MUP-a. Državno odvjetništvo izvješćuje kako za predmete koji uključuju nasilje zahtijevaju hitne sudske postupke i kako inzistiraju na nužnim sigurnosnim mjerama i zaštiti žrtava/svjedoka od sekundarne viktimizacije. Nejasno je, međutim, što MZSS i relevantne nevladine organizacije čine u tom pogledu.

Premda je 2010. godina krajni rok za punu provedbu, može se reći kako je pružanje besplatne i svima dostupne pomoći žrtvama nasilja u obitelji koju pružaju specijalizirane institucije, organizacije i službe, poput savjetovanja, zdravstvene i forenzičke pomoći, posttraumatske psihološke i socijalne pomoći te zaštite sigurnosti (mjera 5.7), u određenoj mjeri već postignuto.35 Također, Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji, spomenut u pregledu mehanizama posvećenih problemu nasilja u obitelji (poglavlje 1) konkretizira određene pravne odredbe i mjere predostrožnosti koje se poduzimaju kako bi se osigurala sigurnost žrtava u takvim situacijama.

Napredak je počeo i brže od predviđene dinamike kad je riječ o dvama mjerama u ovom području. Premda je mjera 5.9 trebala biti provedena tijekom 2009. i 2010. godine, već je pripremljen plan za opremanje 49 soba u svim ključnim policijskim postajama namještajem i opremom odgovarajućom za djecu i maloljetnike, a od toga se 20 tih soba (po jedna u svakoj ključnoj policijskoj postaji) počela opremati namještajem 2009. godine, pri čemu su osigurana financijska sredstva za provedbu toga (441.000 kuna) (indikator 2). Iz izvješća je nejasno postoje li planovi za odvojene čekaonice za žrtve i počinitelje (indikatori 1 i 3).

Poseban vodič u tiskanom obliku o tome kako raditi s žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji, o načinima ispitivanja tih osoba i o načinima izbjegavanja sekundarne viktimizacije (mjera 5.10) nije pripremljen. Umjesto toga, Ministarstvo pravosuđa postavilo je internetski link na web stranice Ureda za podršku žrtvama i svjedocima, koje sadrže informacije o tim pitanjima. Mjera 5.11 posvećena organizaciji daljnje izobrazbe svih relevantnih aktera o pitanju nasilja u obitelji i rješavanja tog problema razrađuje se kako je navedeno u poglavlju 1, mjerama 1.1 i 1.2. Ranije nije bilo uočeno da je MUP u okviru programa EU CARDS 2004 pod nazivom “Skloništa i savjetodavni centar za žene – pružanje i jačanje usluga i podrške za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji” osnovao Koordinaciju za praćenje i poboljšanje zaštite od nasilja u obitelji na području Zagreba. Koordinacija se sastoji od stručnih predstavnika svih institucija (predstavnika zdravstva, socijalnih službi, obrazovanja, policije, pravosuđa, Državnog odvjetništva i predstavnika nevladinih organizacija), koji se sastaju na tromjesečnoj osnovi kako bi analizirali i raspravljali o problemima i rješenjima problema nasilja u obitelji. Na temelju toga, oni sami pokušavaju provesti neka dogovorena rješenja, kao i pružati zajedničke preporuke vladi o tome kako poboljšati djelotvornost sveukupnog sustava prevencije i zaštite od nasilja u obitelji. Povrh toga, Društvo za psihološku pomoć (DPP) provodi kroz program MATRA obrazovni kurikulum za državne službenike uključene u mehanizam rada na nasilju u obitelji i pripremilo je priručnik u suradnji s UNDPom o postupcima u predmetima nasilja u obitelji, u kojem su konkretizirane mjere kao i postupci za sve relevantne institucije/aktere koji rade na predmetima nasilja u obitelji. Godine 2009. Ministarstvo pravosuđa organiziralo je dvodnevne radionice na temu: “Suzbijanje nasilja u obitelji – pravni kontekst”, u kojima su sudjelovali suci i državni odvjetnici sa svih razina. Zaposlenici MUP-a i MZSS-a sudjelovali su u nizu seminara, okruglih stolova i rasprava na temu rješavanja problema nasilja u obitelji.

35 Kao što smo napomenuli u ranijim komentarima u vezi s mjerom 5.2 o pravnoj osnovi zaštite žrtava nasilja u obitelji, mjerom 4.4 o zdravstvenom statusu žrtava nasilja u obitelji te mjerom 4.9 o financiranju projekata kojima se neke od gorespomenutih usluga pružaju žrtvama nasilja u obitelji.

23

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

2 Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine

Važno je uočiti kako mjere u ovom poglavlju čije je vrijeme provedbe nakon 2009. godine uključuju sljedeće: stvaranje programa i izrada nacrta mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se minimalizirale negativne posljedice nasilja u obitelji i kako bi se žrtvama pružila podrška i ostvarila njihova rehabilitacija u društvu (mjera 5.6); povezivanje u mrežu raznih državnih službi i nevladinih organizacija uključenih u mehanizam za rad na temi nasilja u obitelji te osiguranje njihova koordiniranog funkcioniranja (mjera 5.8).

VI. Porast osjetljivosti javnosti u vezi s pitanjem nasilja u obitelji Loše medijske prakse u bavljenju pitanjima nasilja u obitelji (objavljivanje slika žrtava nasilja u obitelji, senzacionalistički naslovi, itd.), koje mogu dovesti do dodatne stigmatizacije i sekundarne viktimizacije, kao i potreba obrazovanja i porasta osjetljivosti javnosti u vezi sa složenim pitanjima u vezi s nasiljem u obitelji, uočene su u Nacionalnoj strategiji. Dobru novinarsku praksu već promiče Priručnik sa smjernicama za medijsko izvještavanje o nasilju u obitelji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Priručnik sadrži pravne odredbe u vezi s izvještavanjem medija, kao i primjere dobre i loše prakse. Ciljevi ovog poglavlja strategije stoga su poboljšanje kvalitete i osjetljivosti medijskog izvještavanja o nasilju u obitelji, kao i porast osjetljivosti, obrazovanja i podizanja svijesti javnosti o tom pitanju.

Mjera 6.1 uključuje organiziranje i održavanje stručnih predavanja, okruglih stolova i seminara za zaposlenike medija kako bi ih se informiralo o mogućnostima izvještavanja o nasilju u obitelji. No, Hrvatsko novinarsko društvo kao ključni provedbeni akter ove mjere nije podnijelo izviješće o svojim provedbenim aktivnostima.

MOBMS je pripremio imenik svih institucija i organizacija koje su 2008. godine pružale pomoć i potporu te podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji, tiskao ga u 10.000 primjeraka i distribuirao svim relevantnim tijelima, institucijama i organizacijama (mjera 6.2). Međunarodni dani posvećeni promicanju ljudskih prava i statusu žrtava nasilja u obitelji (mjera 6.3) redovito su obilježavani kako bi se povećala osjetljivost javnosti, kao i razina svijesti. To uključuje Međunarodni dan žena, Međunarodni dan obitelji, Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama te Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Održana su razna događanja, konferencije i okrugli stolovi, pri čemu je utrošeno ukupno 443.825 kuna. Povrh toga, tiskano je i 10.000 primjeraka Nacionalne strategije za razdoblje 2008.-2010. godine i 10.000 primjeraka Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji, a ti su materijali distribuirani relevantnim institucijama i tijelima, kako bi se poboljšala dostupnost informacija u vezi s mehanizmom prevencije i suzbijanja nasilja u obitelji (mjera 6.4).

Sveukupni komentari na Nacionalnu strategiju za borbu protiv nasilja u obitelji za razdoblje 2008.-2010. godine

24

Nacionalna strategija pokriva širok raspon područja i pitanja nužnih za djelotvoran i holistički okvir i mehanizam za prevenciju i zaštitu od nasilja u obitelji. Uključuje sveobuhvatan popis mjera usmjerenih na rješavanje problema nasilja u obitelji prije nego što se taj problem uopće pojavi (prevencija), pa sve dok se žrtva ne oporavi i oslobodi ciklusa nasilja u obitelji, pri čemu je počinitelj kažnjen i rehabilitiran. Nacionalna strategija također posvećuje značajnu pozornost ne samo stvaranju na europskim standardima utemeljenog formalnog mehanizma bavljenja problemom nasilja u obitelji, već i njegovoj provedbi u praksi, kroz obrazovanje, izgradnju kapaciteta, učinkovitost te praćenje i evaluaciju.

Nacionalna strategija mogla bi se nadograditi na svoje već postojeće uspjehe uključivanjem ili intenziviranjem napora u nekoliko područja aktivnosti. Moglo bi se u većoj mjeri usredotočiti na strategije prevencije, kao što je aktivno uključivanje muške populacije u inicijative posvećene prevenciji nasilja u obitelji i rodno zasnovanog nasilja općenito, kroz izravno sudjelovanje u obrazovanju, podizanju razine svijesti i psihosocijalnom tretmanu, kao i kroz

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

preventivnu izobrazbu populacije, primjerice u školama, usmjerenu na problem i složenost nasilja u obitelji, čime bi se već u ranijoj dobi mogli stvoriti čvršći i bolji stavovi prema nasilju u obitelji. Više bi se pozornosti moglo posvetiti i povećanju kapaciteta mehanizama na lokalnoj razini kako bi se u djelo provele politike posvećene ravnopravnosti spolova, a naročito one posvećene nasilju u obitelji. Konačno, kao što će biti posebno naglašeno u poglavljima koja slijede, valja uložiti veći napor kako bi se osiguralo da populacije do kojih je teže doprijeti (npr. pripadnici manjina i osobe s invaliditetom) te osobe s administrativnim poteškoćama (npr. osobe koje nisu hrvatski državljani, stranci s djecom koja imaju hrvatsko državljanstvo, stanovnici s privremenom dozvolom boravka i građani bez formalnog statusa) u dovoljnoj mjeri budu zaštićeni mehanizmom i pravnim okvirom posvećenim rješavanju problema nasilja u obitelji.

Većina mjera uspješno je postignuta. Premda su indikatori, gledajući u cjelini, uspjeli dobro obuhvatiti ispunjenje aktivnosti po mjerama te rezultate tih aktivnosti, djelotvornost Nacionalne strategije mogla bi se u budućnosti poboljšati kroz intenzivniju provedbu preliminarnih istraživanja u područjima kojima se mjere namjeravaju pozabaviti.

To bi, zauzvrat, moglo pomoći da indikatori za mjere postanu precizniji, s definiranim ciljevima (iznosima, količinama) i egzaktnijim vremenskim okvirima unutar kojih ciljeve valja ispuniti (npr. uobičajeni vremenski okvir često se svodi na: “kontinuirano”). Također, potrebno je posvetiti veću pozornost osiguranju da indikatori i aktivnosti po mjerama budu u dovoljnoj mjeri odijeljeni jedni od drugih, budući da indikatori trebaju u većoj mjeri biti usmjereni na ispunjenje mjere, umjesto na aktivnosti po pojedinoj mjeri. Povrh toga, bilo bi korisno da neke mjere budu preciznije uobličene, kako bi i donositeljima političkih odluka i praktičarima bilo jasnije što je potrebno učiniti (npr. mjera 4.2 o stvaranju pretpostavki za osiguranje sustavnog i stalnog ispunjenja potrebe za smještajem, kao i potrebe žrtava nasilja u obitelji za pravnom i institucionalnom zaštitom). U tom smislu, aktivno razlikovanje ulaznih i izlaznih elemenata, procesa i učinka, pripomoglo bi tome da Nacionalna strategija postane preciznija, a time i djelotvornija te lakša za provedbu.

Najuspješnije provedene mjere prema indikatorima Nacionalne strategije bile su one koje se tiču obrazovanja stručnjaka, poboljšanja statusa žrtava nasilja u obitelji, analize i provedbe zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te povećanje osjetljivosti javnosti u vezi s pitanjem nasilja u obitelji. Mjere koje i dalje predstavljaju izazov mogu se pronaći u području psihosocijalnog tretmana za počinitelje nasilja u obitelji te u vezi sa skloništima i podrškom za žrtve nasilja u obitelji. Postignuća Nacionalne strategije mogla bi se povećati pomoću aktivnosti praćenja i evaluacije te pomoću preciznijih planova, s ciljevima i ciljnim vrijednostima za politike i programe. Nema sumnje da će se nova Nacionalna strategija posvećena nasilju u obitelji za razdoblje 2011.-2016. godine nadograditi na uspjehe Nacionalne strategije za razdoblje 2008.-2010. godine, i da će se pozabaviti nekima od izazova koji su i dalje pred nama.

25

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

2 Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine

26

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

3. Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi Odnos prekršaja i kaznenih djela: Kao što smo već istaknuli, nasilje u obitelji može se sudski goniti i kao prekršaj, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, i kao kazneno djelo, prema članku 215a Kaznenog zakona. Članak 215a pridodan je 2004. godine, omogućivši ozbiljniji tretman nasilja. Međutim, kako će pokazati naš kasniji pregled stanja u poglavlju 6, većina slučajeva nasilja u obitelji i dalje se tretira prekršajno. Čak i u Vukovarskoj županiji, koja je dosad bila svojevrsna iznimka, broj predmeta sa statusom kaznenog djela opao je protekle godine, u korelaciji s povećanim brojem slučajeva tretiranih prekršajno. Sveukupno gledajući, nizu uključenih strana ovaj se trend doima kao nešto pozitivno, uglavnom zbog, načelno govoreći, kraćih postupaka, s ciljem trodnevnog hitnog odgovora koji pokriva čitav proces. Ipak, nužno je pozabaviti se dvama problemima koji se pojavljuju u ovakvim dvostrukim postupcima.

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

Prvo, razlikovanje dvaju optužaba nije uvijek najjasnije. Čini se kako se razlikovni kriteriji uglavnom odnose na težinu i učestalost nanesenih povreda. Uobičajena policijska praksa, barem u zagrebačkom području, po svemu sudeći jest takva da se za kazneno djelo tereti nakon tri do četiri prekršaja. To, međutim, nije jedini kriterij, a postoji i neslužbena, detaljna i teška medicinska odrednica što predstavlja prekršaj, a što kazneno djelo, pri čemu kazneno djelo u načelu podrazumijeva slomljene kosti. Takvo je stanje stvari unatoč činjenici da sam članak 215a definira nasilje kao dovođenje člana obitelji “u ponižavajući položaj”, ne konkretizirajući bilo kakve tjelesne povrede. Posljedično, točno razlikovanje dviju optužaba i dalje je nejasno mnogim praktičarima. Unatoč tome, podaci Državnog odvjetništva predstavljeni u dijelu izvješća posvećenom pregledu podataka po svoj prilici ukazuju na to da se djelovanje policije u tom pogledu tijekom vremena poboljšava, budući da broj prijava po članku 215.a stagnira, dok broj optužnica pokazuje jasan trend rasta.

Drugo, povrh navedenoga važno je u najmanju ruku uzeti na znanje upozorenja ženskih nevladinih organizacija36 da se tretiranjem većine slučajeva nasilja u obitelji kao prekršaja odašilje poruka kako se nasilje u obitelji i dalje ne smatra ozbiljnom vrstom kriminala. Kritičari ukazuju na osude u predmetima nasilja u obitelji kao dodatni dokaz da se nasilje u obitelji ne doživljava dovoljno ozbiljno, budući da su novčane kazne i uvjetne osude daleko brojnije od zatvorskih kazni, čak i kad se osobu tereti za kazneno djelo.37

Besplatna pravna pomoć Kao što smo naveli u dijelu izvješća koji se odnosi na Nacionalnu strategiju (poglavlje 2), Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći prihvaćen je 2008. godine. U njemu se žrtve nasilja u obitelji konkretizira kao skupinu na koju se zakon posebno orijentira. Međutim, do besplatne pravne pomoći u praksi je i dalje, po svemu sudeći, dosta teško doći. Čini se kako je to uvjetovano trima razlozima: - Obrasci koje je nužno ispuniti kako bi se primila pravna pomoć dugi su i iznimno složeni. Mnoge žene nisu u stanju dovršiti ispunjavanje tih obrazaca bez pomoći osobe s pravničkim znanjem.

36 Razgovor s Autonomnom ženskom kućom u Zagrebu 23.02.2010.; Centrom za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (C.e.s.i.)

28.01.2010.; te Budi educirana, budi emancipirana (B.a.B.e) 01.2.2010.

37 Vesna Kesic: CROATIA CASE STUDY: Gender Dimension of Violence, with the focus on the prevention of DV programming through inclusion of boys and men (2010)

27

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

- Granica dohotka za primanje pravne pomoći toliko je niska da mnoge žene ne ispunjavaju uvjete. To se događa unatoč činjenici da istovremeno ne zarađuju dovoljno da bi si mogle priuštiti pune odvjetničke tarife.38

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

- Zbog niskog proračuna po predmetu, mnogi odvjetnici ne žele prihvatiti predmete koji uključuju besplatnu pravnu pomoć.39 Nadalje, unatoč činjenici da zakon postoji već dvije godine, i dalje postoje pojedinci i institucije koje se izravno bave slučajevima nasilja u obitelji, a da pritom nisu svjesni činjenice da besplatna pravna pomoć za žrtve uopće postoji.

Osobno tražene usluge Kad je riječ o sudovima, u Protokolu se navodi kako će žrtva nasilja u obitelji biti obaviještena o: a) relevantnoj pravnoj pomoći i b) o ishodu postupka po osobnom zahtjevu. Isto vrijedi za Ured za podršku žrtvama i svjedocima, gdje se sa žrtvom održava sastanak samo ako žrtva to konkretno zatraži. U protivnom, do prvog sastanka dolazi na dan ročišta. Ured, doduše, policijskim postajama šalje brošure o svojim uslugama, a policija je ujedno često prva točka kontakta koja ima obvezu obavijestiti žrtve o njihovim pravima. No, teško je osigurati da te brošure dođu do svih žrtava, a traumatiziranoj žrtvi ujedno je izuzetno teško usvojiti informacije pružene usmeno u tako ranoj fazi. Stoga je visoka vjerojatnost da će žrtve koje ne znaju kako ili koga pitati u konačnici biti lišene iznimno potrebnih prava i informacija.

Postupci prijavljivanja nasilja u obitelji Kao što smo već spomenuli, u Protokolu o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji navodi se kako svi uključeni službenici imaju obvezu prijaviti slučajeve nasilja u obitelji gdje postoji osnovana sumnja, pri čemu su kriteriji osnovane sumnje u određenoj mjeri opisani u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Unatoč tome, izgleda da je tumačenje osnovane sumnje ponekad povezano s komplikacijama. Osnovana sumnja u praksi se često svodi na svježe znakove tjelesnog zlostavljanja. Prema informacijama zaposlenika u skloništima za žrtve, ako se policiju pozove na lokaciju na kojoj je prijavljeno nasilje u obitelji, ako ne postoje očiti znaci tjelesnog zlostavljanja (drugim riječima, porezotine i ozljede na nepokrivenim dijelovima tijela i lica), ili ako žrtva eksplicitno ne zatraži pomoć, malo je toga što policija može učiniti.40 Također, kako pokazuje izvješće o istraživanju navedeno u odjeljku 6.1 u nastavku, često nedostaje izobrazba u vezi s nasiljem u obitelji među zaposlenicima zdravstvenih službi, pa time i njihova sposobnost da to prepoznaju i prijave.

Slijedom toga, postoje slučajevi nasilja u obitelji koji se ne uoče na vrijeme, odnosno ne obrađuju se na odgovarajući način zbog manjka dokaza.

28

Na tu temu, nekoliko zaposlenika u skloništima za žrtve kojima upravljaju nevladine organizacije izrazilo je snažno negodovanje u vezi s amandmanom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojim se i skloništima nameće obveza prijavljivanja nasilja u obitelji.41 Nepostupanje na taj način bit će novčano kažnjivo, što mnoga financijski već opterećena skloništa neće biti u stanju platiti. No, važnija od toga jest činjenica da bi, s gledišta žrtava, ovaj amandman mogao dovesti do toga da veći broj žena počne oklijevati kad je riječ o traženju utočišta.

38 Razgovor s Autonomnom ženskom kućom u Zagrebu 23.02.2010.

39 Ibid. i razgovor s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova 16.02.2010.

40 Razgovor sa skloništem Duga 16.02.2010.

41 Razgovor s Autonomnom ženskom kućom u Zagrebu 12.02.2010.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Sudovi i Državno odvjetništvo S novim zakonima i strategijama djelovanje suda i Državnog odvjetništva poboljšalo se po mnogim mišljenjima, zajedno s radom drugih povezanih institucija. Iako je tome tako, i dalje je činjenica da se dobar dio pritužbi koje dobiva Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova odnosi na duge ili čak nedovršene kaznene i prekršajne postupke, što je posebno problematično u slučajevima u kojima postoji hitna potreba za donošenjem zaštitnih mjera.42 Povrh toga, u nekim slučajevima uočen je propust da se u obzir uzme pravo žrtve na samoobranu.43 I drugi postupci koji mogu biti povezani s nasiljem u obitelji, kao što je razvod, mogu neprihvatljivo dugo trajati, što dodatno komplicira i odugovlači odluke o skrbništvu i pravu posjećivanja.

Možda je najveći problem činjenica da previše toga i dalje ovisi o pojedinom sucu i njegovu znanju i spremnosti da razriješi slučaj nasilja u obitelji. U kombinaciji s izostankom stalnog praćenja i relevantne izobrazbe koja tek treba dosegnuti značajan broj osoba, iskustvo sudskog postupka za žrtvu nasilja u obitelji može značajno varirati od jednog suda do drugog.

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

Policija Na temelju naših razgovora s osobama angažiranim u skloništima čini se kako je policija institucija za koju je najvjerojatnije da će u dovoljnoj mjeri surađivati sa skloništima. To je najuočljivije u Zagrebu, gdje se navodi kako je policija u stalnom kontaktu s državnim skloništima. Ipak, i u slučaju policije stanje varira diljem zemlje, a i dalje postoje poteškoće na koje se pojavljuju pritužbe: - policija ponekad ne obavještava žrtve na vrijeme o njihovim pravima i mogućnostima koje im stoje na raspolaganju, u skladu s odjeljcima 3.2 i 3.4 Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji.44 U izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova to se odnosi na gotovo sve probleme u vezi s policijom, a poseban naglasak stavljen je na pravo da se dobije primjerak sudske odluke.

- policija prema nekim izvješćima ponekad također propušta djelovati u skladu s Protokolom o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji. Najčešće se navode pritužbe u vezi s nepoduzimanjem dovoljnih koraka pri dolasku na lokaciju nasilja u obitelji. Na primjer, događa se da policija jednostavno odvoji žrtvu i počinitelja te ode, pri čemu ne dolazi do prijave ili pritvaranja počinitelja kad postoji dovoljno dokaza i razloga da se to učini.45 - Preporučena situacija – da se pošalje muško-ženski tim kako bi istražio situacije gdje postoji sumnja na nasilje u obitelji – rijetko se događa u praksi. Čini se kako je tu uglavnom riječ o problemu da policiji nedostaje dovoljan broj žena. Stoga je, da bi se želja da policija šalje mješovite timove za svaki slučaj nasilja u obitelji ostvarila, potrebno uložiti više truda u privlačenje žena. Izvješća koja govore o tome da nazočnost žena policijskih službenica poboljšava osjetljivost na nasilje u obitelji i svijest o njemu46 trebala bi to pretvoriti u još veći prioritet.

42 Kao primjer za ovo može poslužiti studija slučaja Jelene Sabine Jakopović, opisana u izvješću Autonomne ženske kuće u Zagrebu naslovljenom “Strukturno nasilje nad ženama”, gdje je dodjela zaštitnih mjera trajala dulje od propisanog 48-satnog razdoblja, točnije četiri mjeseca. Prema razgovoru s Autonomnom ženskom kućom u Zagrebu od 12. veljače 2010. godine i samom izvješću, to nije neuobičajeno.

43Šest studija slučaja Autonomne ženske kuće u Zagrebu u izvješću naslovljenom “Strukturno nasilje nad ženama”.

44 Razgovor sa skloništem u Vukovaru 12.02.2010., godišnje izvješće o radu Pravobraniteljice te razgovor s karlovačkim skloništem Korak 23.03.2010.

45 Druga studija slučaja o Mariji, 22 god.; 5. studija slučaja o Ines, 26 god.; 6. studija slučaja – Katica, 65 god.; 7. studija slučaja o Zori, 39 god.; te 8. studija slučaja o Katarini, 30 god., od organizacije B.a.B.e. [Budi aktivna, budi emancipirana]. 2004. A ‘ko joj je kriv!

[Who can she blame (other than herself )] 46 Razgovor sa skloništem u Vukovaru 12.02.2010.

29

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Centar za socijalnu skrb

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

Centri za socijalnu skrb prema informacijama s terena često se bore s manjkom kvalificiranog osoblja, koje je prisiljeno hvatati se ukoštac s golemim opsegom posla. Slijedom toga postoje izvješća o socijalnim radnicima koji propuštaju dati ikakav savjet, financijsku pomoć, ili čak prepoznati slučajeve nasilja u obitelji.47 Iz nekih skloništa dolaze informacije kako se značajan broj žrtava ženskog spola neposredno, a možda i nepotrebno šalje njima, umjesto da ih se najprije uputi u centre, kako bi se tamo izravno radilo s ženama.48 Kad je riječ o suradnji između centara i drugih institucija, postoji razlika između izvješća iz Zagreba i drugih područja. Prema jednom izvješću, suradnja između policije i Centra za socijalnu skrb u Zagrebu “odvija se automatski”49, a u područjima izvan Zagreba suradnja se opisuje kao manje zadovoljavajuća.50 Premda valja istaknuti kako se trenutno educira više osoblja, relevantna izobrazba za nasilje u obitelji čini se da je na razini zemlje donekle nejednoliko raspodijeljena.

Zavod za zapošljavanje Općenito govoreći, nedovoljan broj žrtava u stanju je postići financijsku neovisnost do trenutka kad napuste skloništa. Kao što smo ranije objasnili, Zavod za zapošljavanje treba slijediti preporuke definirane u Nacionalnoj strategiji i stvoriti posebnu shemu za žrtve nasilja u obitelji. Međutim, čini se kako shema, sveukupno govoreći, ne funkcionira punim potencijalom. Malo je ljudi zaposleno kroz korištenje sheme; konkretno govoreći šestero osoba 2008. godine.51 Zavod za zapošljavanje obavijestio je Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova o problemima na koje je naišao u provedbi te mjere. Spomenuto je kako žrtva, zbog odredbi o privatnosti, treba dati svoje dopuštenje socijalnom radniku i/ili radniku zavoda za zapošljavanje da bi se osobne okolnosti te osobe mogle dijeliti s drugima, kako bi te osobe mogle biti uključene u posebnu shemu. Žrtve često odbijaju to učiniti zbog straha od daljnje stigmatizacije.

Također ima izvješća da lokalni uredi Zavoda za zapošljavanje nisu svjesni sheme i da općenito nisu u stanju pružati adekvatne informacije. Dodatna komplikacija koja se doživljava kao objašnjenje problema jest da opća recesija znači da jednostavno nema dovoljno sredstava kako bi se ta shema provodila tijekom čitave godine.52 Nadalje, unatoč određenom pozitivnom povratu informacija o shemi, čini se kako čak i u slučajevima u kojima je bila uspješna postoji jedan drugi problem koji se može pojaviti: da same žene odluče napustiti zaposlenje već nakon kratkog razdoblja. Prema nekim mišljenjima53, ženama je teže kombinirati profesionalni rad s brigom za djecu,

47 Druga studija slučaja o Mariji, 22 god. i 6. studija slučaja o Katici, 65 god.; organizacija B.a.B.e. [Budi aktivna, budi emancipirana].

2004. A ‘ko joj je kriv! [Who can she blame (other than herself )]

30

48 Primjeri uključuju socijalne radnike koji sjede s ocem-zlostavljačem s desne strane koji želi vidjeti svoju djecu, ponekad i premda je zabrana pristupa već proglašena, ili je otac proglašen mentalno nestabilnim, ili socijalne radnike koji žrtvi kad zatraži pomoć kažu kako djecu mogu dati u dom za nezbrinutu djecu – razgovor s vukovarskim skloništem 12.02.2010; godišnje izvješće za 2008. godinu Pravobraniteljice; predmet PRS 03-02/08-10 iz godišnjeg izvješća o radu Pravobraniteljice za 2008. godinu; predmet Jelene Sabine Jakopović iz izvješća Autonomne ženske kuće naslovljenog "Strukturno nasilje nad ženama"; 5. studija slučaja o Ines, 26 god. i 8. studija slučaja o Katarini, 30 god. organizacije B.a.B.e. [Budi aktivna, budi emancipirana]. 2004. A ‘ko joj je kriv! [Who can she blame (other than herself )] 49 Razgovor sa skloništem Duga 16.02.2010.

50 Razgovor s organizacijom B.aB.e 1.2.2010.

51 Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. 2009. Izvješće o provedbi nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2008.-2010. tijekom 2008. godine [Report on the Implementation of the National Strategy of Protection against Domestic Violence for the 2008-2010 Period during 2008], str. 31.

52 Vukovarsko sklonište, Ibid; također razgovor s Autonomnom ženskom kućom Zagreb 12.02.2010.

53 Razgovor sa skloništem Duga 16.02.2010.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

odlaskom po djecu u vrtić, i slično. Dodatni faktor koji pogoršava stanje jest činjenica da postoji strah da bi partnerzlostavljač mogao u svakom trenutku uzeti djecu, ako ona neprestano nisu pod nadzorom žene.

Povrh toga, nezaposlene žrtve nasilja u obitelji koje pronalaze utočište u mjestu izvan svog službenog mjesta prebivališta (drugim riječima, kad nisu registrirane u samom skloništu ili mjestu utočišta kao u službenom prebivalištu) moraju putovati u svoj izvorni ured Zavoda za zapošljavanje jednom mjesečno, kako bi i dalje dobivale naknadu.54

Skloništa i savjetodavni centri Skloništa i savjetodavni centri žrtvama nasilja u obitelji pružaju smještaj te psihološku/pravnu/praktičnu pomoć, a dio savjetodavnih centara ujedno pruža i psihosocijalni tretman za počinitelje. Kao što smo spomenuli u analizi Nacionalne strategije za razdoblje 2008.-2010. godine, kapacitet skloništa 2008. godine procjenjivao se na 329 korisnika. Otad je u Zagrebu došlo do povećanja kapaciteta skloništa od najmanje 22 mjesta (Duga-Zagreb), čime je ukupan broj narastao na približno 351. Ako približno zaokružimo broj stanovnika u Hrvatskoj na 4,5 milijuna, ukupni kapacitet prema Europskom vijeću trebao bi biti jedno mjesto na 7.500 do 10.000 stanovnika55, odnosno 600 ili 450 mjesta, što znači da ih trenutno ima 250 (42%) odnosno 100 (22%) manje od potrebnog. Premda se ove preporuke odnose i na distribuciju usluga, preporuke i prakse Vijeća Europe navode i da bi u svakoj općini/kantonu/provinciji trebalo postojati barem jedno sklonište.56 U Hrvatskoj su 2008. godine skloništa postojala u 12 od 21 županije, a još je manje županija imalo ostvaren psihosocijalni tretman. Samo pet gradova u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka, Zadar, Split i Dubrovnik) imalo je savjetodavne centre 2008. godine koji pružaju psihosocijalni tretman.57 Korištenje Obiteljskih centara u županijama u sklopu mehanizma posvećenog nasilju u obitelji moglo bi proširiti kapacitet prevencijskog savjetovanja u Hrvatskoj.

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

Dodatne komplikacije za žrtve: - Žrtvu se udalji iz prostora gdje živi – Policija može držati počinitelja nasilja u obitelji u pritvoru najčešće do 24 sata. Ako i nakon tog razdoblja postoji bojazan da bi sigurnost žrtve mogla biti ugrožena, žrtvu se izdvaja iz doma, ako je nužno i uz policijsku pratnju. Ako žrtva odluči otići u sklonište, to može značiti ne samo da mora ostaviti svoju obitelj u domu, već i svoje mjesto, a možda i mrežu podrške, kako bi se osigurala njezina sigurnost.

Sve to stvara kod žrtve još veći stres i traumu. Alternativa, da se umjesto toga udalji počinitelj, daleko je kompliciranija, i zbog sigurnosnih razloga i zbog činjenice da počinitelj u većini slučajeva ima pravo vlasništva, čime i ustavno pravo da ga koristi. Međutim, nekoliko zemalja u Europi ima zakone koji omogućuju žrtvi da ostane, a

54 Kao što je slučaj sa ženama čije je službeno prebivalište izvan Zagreba, a koje su pronašle utočište u Autonomnoj ženskoj kući – razgovor s Autonomnom ženskom kućom 23.02.2010.; ili kao što je slučaj sa ženom iz Rijeke koja je sklonište pronašla u Slavonskom Brodu – razgovor s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova 16.02.2010.

55 Kelly, Liz – The Council of Europe. 2008. Combating Violence Against Women: Minimum Standards for Support Services, str.

18; Council of Europe, Group of Specialists for Combating Violence against Women. 1997. Final Report of Activities of the EG-S-VL including a Plan of Action for Combating Violence against Women, Strasbourg; Blueprint of the Council of Europe 2006 Campaign to Combat Violence against Women, including Domestic Violence, EG-TFV (2006) 8rev5, Strasbourg; EU European Parliament Resolution on Violence Against Women (1986) Doc. A2-44/86 Official Journal. C. 176; EU Conference on Violence Against Women, Cologne (1999) Expert Forums Recommendations; Standards and Recommendations of the Conference of Experts on Police combating Violence against Women – Baden, December 1998, točka 37.; te dokument Recommendations of the EU-Expert Meeting on Violence Against Women – Jyväskylä (Finland) 8.-10. studenoga 1999. godine; 56 Kelly, Liz – The Council of Europe. 2008. Combating Violence Against Women: Minimum Standards for Support Services, str. 12 57 Razgovor s Društvom za psihološku pomoć (DPP) 01.04.2010.

31

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

prisiljavaju počinitelja da ode. Među tim zemljama su Srbija,58 Albanija,59 Austrija,60 Australija61 i Velika Britanija62, gdje zakon uključuje prisilni premještaj počinitelja na određeno razdoblje, neovisno o tome je li počinitelj vlasnik ili najmoprimac dotične nekretnine.

- Skrb za djecu – Kao što je to opisano u poglavlju analize Nacionalne strategije pod mjerom 4.7, dosad nije bilo posebnih uvjeta i sredstava rezerviranih za uključenje djece žrtava nasilja u obitelji u vrtiće i škole. U praksi, to može žrtvama nasilja u obitelji uzrokovati probleme, budući da žrtve smještene u skloništima, a ne u svom prijavljenom prebivalištu mogu imati poteškoća da upišu djecu u lokalnu školu. Također, žrtve nasilja u obitelji vrlo često imaju financijske poteškoće, koje djelomično ili u cijelosti potječu iz zlostavljanja kojem su izložene, a to vjerojatno ima za posljedicu da neće biti u stanju upisati djecu u vrtić bez financijske potpore, a to pak može postati prepreka zapošljavanju. Međutim, ističe se kako se obrazovne institucije u slučaju djece s posebnim potrebama koordiniraju sa socijalnim službama kako bi za svaki pojedinačni slučaj pronašle nabolje moguće rješenje.

- Besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje – Kao što smo već spomenuli u okviru mjere 4.4 Nacionalne strategije, dopunsko zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj pokriva troškove bolničkog i polikliničkog tretmana koji žrtvama nasilja u obitelji najvjerojatnije treba, a često si ga ne mogu priuštiti. Unatoč tome, žrtve nasilja u obitelji i dalje nemaju pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje. Mogući problem s tim možda je formalno definiranje kada prestaju dotične pogodnosti, no teško je uvidjeti na koji se način to razlikuje od gore spomenute sheme zapošljavanja.

- Žrtve bez punog hrvatskog državljanstva – Žrtve nasilja u obitelji koje su i dalje punopravni građani druge zemlje upućuju se na MVPEI nakon što se obavijesti policija. Čini se kako je najčešći idući korak63 organizirati njihov povratak u matičnu zemlju. To bi moglo biti krajnje nepoželjno ako je žrtva prisiljena ostaviti djecu u skrbi počinitelja, a jedno sklonište s čijim predstavnicima je obavljen razgovor tvrde kako u takvim slučajevima zaobilaze policiju upravo iz tog konkretnog razloga. Također, žrtve koje nisu u potpunosti pokrivene sustavom, kao što su žene iz etničkih manjina čije su obitelji hrvatskog državljanstva, no one same nisu stekle puno državljanstvo, ne dobivaju nužnu razinu pomoći. Tipičan primjer koji možemo spomenuti jest primjer žene s državljanstvom BiH koja boravi u skloništu u Vukovaru,64 pri čemu djeca imaju hrvatsko državljanstvo, no u trenutku traženja pomoći zbog zlostavljanja nisu imali mogućnost da dobiju zdravstveno osiguranje, a mogli su dobiti samo privremenu socijalnu pomoć. Alternativa bi mogla, među ostalim, biti u obliku britanske imigracijske politike, koja supružnicima, nevjenčanim ili istospolnim partnerima osobe koja je britanski državljanin ili osoba nastanjena u Britaniji mogućnost da se prijave za nastanjenje kao žrtve nasilja u obitelji i da se prijave za neograničenu dozvo-

32

58 Porodični zakon [Family Law], Službeni glasnik RS [Official Gazette of the Republic of Serbia] 18/2005; te Nikolić-Ristanović, V. i Dokmanović, M. 2006. International Standards on Domestic Violence and Their Implementation in the Western Balkans, Aim for Human Rights, str. 105 – dostupno na: http://www.aimforhumanrights.org/fileadmin/user_upload/pdf/Balkanreport.pdf 59 Nikolić-Ristanović, V. i Dokmanović, M. 2006., str. 142 60 Logar, R. 2003. Stopping the Perpetrator – The New Domestic Violence Bill and the Work of the Intervention Centres in Asutria.

U: DG Human Rights – DG II.2003. Measures Dealing with Men Perpetrators of Domestic Violence. Strasbourg, 25.-26. lipnja 2003., str.

75.-85.

61 Domestic Violence and Incest Resource Centre (DVIRC). 2002. Family Violence and Homelessness: Removing the Perpetrator from the Home, DVIRC Discussion Paper No. 3 62 Home Office. 2009. Tough New Powers to Help Victims Break Cycle of Domestic Violence. 29. rujna 2009. godine; dostupno na: http://press.homeoffice.gov.uk/press-releases/tough-new-powers.html 63 Razgovor sa skloništem Duga 16.02.2010. te Autonomnom ženskom kućom u Zagrebu 23.02.2010.

64 Primjer iz razgovora s vukovarskim skloništem 12.02.2010.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

lu boravka bez ispunjenja uobičajenih uvjeta.65 The Sojourner Project, nedavno organizirano privremeno rješenje u Britaniji, također omogućuje migrantima-žrtvama nasilja u obitelji da steknu financijsku pomoć i smještaj.66 U Sjedinjenim Državama osoba koja je žrtva nasilja u obitelji može steći medicinsku i pravnu pomoć neovisno o svom imigrantskom statusu, kao i mogućnost da se prijavi za vizu tipa “U”, koja omogućuje boravak i dobivanje zaposlenja prema Zakonu o nasilju nad ženama (Violence Against Women Act, VAWA). Ujedno, jedna je od preporuka CEDAW-a da se “imigranticama koje su bile ili jesu žrtve nasilja u obitelji pruži neovisno pravo boravka”.67 - Žrtve nasilja u obitelji iz zajednice Roma – Poseban problem koji se odnosi na žrtve iz zajednice Roma ne spominje se u Nacionalnoj strategiji. Istovremeno, procjenjuje se kako je broj slučajeva nasilja u obitelji unutar zajednice Roma visok, no broj žrtava koje traže pomoć je malen zbog nepovjerenja prema vlastima i policiji.68 Naišli smo na izvješća o Romkinjama koje nailaze na predrasude i u socijalnim službama i pred sudovima. Te žene u konačnici su bile onemogućene zatražiti sudsku zadovoljštinu ili doći do bilo kakve zaštitne mjere.69 Također se izvješćuje da su Romi žrtve nasilja zbog svog tradicionalno patrijarhalnog društva i blisko povezanih zajednica, što sa sobom nosi najozbiljniju prijetnju sigurnosti, ne samo osobi kao takvoj, već i skloništu i ljudima koji rade u njemu.70 Iz tog istog razloga, Romkinje koje su žrtve nasilja iznimno su rijetko u mogućnosti dovesti svu svoju djecu, ili ijedno dijete sa sobom u sklonište, a to na kraju dovodi do toga da se većina vraća svojim partnerima zlostavljačima. Nužno je biti svjestan svih tih pitanja, i to se mora uzeti u obzir pri razmatranju najboljih praksi za odgovor na izazov nasilja u obitelji.

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

- Žrtva se tretira isto kao i počinitelj – Nekoliko studija slučaja ukazuje na problem izjednačavanja žrtve i počinitelja, na način da se ne uzima u obzir pravo žrtve na samoobranu. Također, ne uzima se u obzir ni prijašnje zlostavljanje kad žrtva možda reagira na prijašnje nasilje, verbalno ili fizički, a umjesto toga se sama žrtva također tretira kao počinitelj nasilja u obitelji.71

Međuinstitucionalna suradnja i koordinacija: Uloženi su značajni napori kako bi se poboljšala koordinacija i multidisciplinarni odgovor na nasilje u obitelji, koji uključuje više službi. Neke institucije na lokalnoj razini organiziraju sastanke među predstavnicima kako bi raspravljale o tome kako na bolji način mogu rješavati problem nasilja u obitelji (npr. tromjesečni sastanci koje organizira Udruga žena Vukovara u Vukovaru).72 Također, kao što smo već spomenuli, Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji, kao i novija publikacija DPP-a i UNDP-a u vezi s provedbom protokola, predstavljaju pokušaj da se

65 Stavak 289A propisa o imigraciji [Immigration Rules] – Više informacija dostupno je u okviru materijala Home Office: UK Border Agency. Victims of Domestic Violence: Requirements for Settlement Applications – dostupno na: http://www.ind.homeoffice.gov. uk/sitecontent/documents/residency/domestic-violence-questions-answ; 66 Za više informacija vidi web stranicu Sojourner Project - http://www.sojournerproject.org/ 67 CEDAW preporuka 1582 (2002) 7 – dostupno na: http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta02/EREC1582. htm 68 European Roma Rights Center. 2005. CEDAW Shadow report on the Republic of Croatia’s combined second and third periodic reports [izvješće povodom periodičnih izvješća Republike Hrvatske o CEDAW-u] - http://www.iwraw-ap.org/resources/croatia_ ERRC(English).pdf 69 Ibid 70 Razgovor s Autonomnom ženskom kućom 12.02.2010.

71 Razgovor s Autonomnom ženskom kućom 23.02.2010.; 6 studija slučaja iz izvješća Autonomne ženske kuće u Zagrebu naslovljenog“Strukturno nasilje nad ženama”; 8. studija slučaja – Katarina, 30 god., iz: B.a.B.e. [Budi aktivna, budi emancipirana].2004. A ‘ko joj je kriv! [Who can she blame (other than herself )] 72 Razgovori s vukovarskim Uredom za podršku žrtvama i svjedocima te s vukovarskim skloništem 12.02.2010.

33

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

pojasne koraci koje trebaju poduzimati svi akteri sa zadatkom da odgovaraju na nasilje u obitelji. Povrh toga, postoje odbori i koordinatori za ravnopravnost spolova na razini županija i lokalnoj razini, što također treba osigurati da se Protokol primjenjuje na odgovarajući način. Nažalost, čini se kako su prilično često odbori i koordinatori neinformirani o Protokolu i neaktivni u području zaštite od i prevencije nasilja u obitelji.73 Postoji Posebni savjetodavni odbor za poboljšanje provedbe sprječavanja i zaštite od nasilja u obitelji, koji je osnovan 2009. godine.

Premda svi sudovi izvješćuju Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo pravosuđa ne pruža svakom sudu nužno objedinjene informacije o počinitelju, što stoga ponekad rezultira sudskim presudama koje se donose ne uzimajući u obzir prijašnje osude koje postoje pri drugim sudovima. Suradnja između policije i skloništa, raznih skloništa međusobno te socijalnih službi i skloništa ocjenjuje se dobrom, načelno govoreći. Međutim, suradnja između drugih institucionalnih aktera kvalitetom (zemljopisno) varira u većoj mjeri, pa ima primjera da socijalne službe nisu upoznate sa sudskim odlukama, ili se ne povezuju u dovoljnoj mjeri s drugim institucijama kako bi pronašle odgovarajuća rješenja, suci ne traže dodatne informacije od policije kad je to potrebno,74 a drugi državni zaposlenici, primjerice medicinske sestre, ne izvješćuju socijalne službe o slučajevima nasilja u obitelji.75

Prevencija: Premda o postotku sveukupnog proračuna koji treba biti rezerviran za prevenciju postoji suglasnost, točna suma koja iz toga proizlazi nije jasna,76 a često se smatra nedovoljnom. Ženske nevladine organizacije pozivaju na više pozornosti i sredstava koje bi trebalo ulagati u dugoročne projekte prevencije, usmjerene na promjenu stavova osoba o rodnim ulogama kao i o rodnoj jednakosti općenito. Prevencija ove vrste je dugoročan i spor proces, koji treba početi u vrlo ranoj dobi, i potrebno je vrijeme prije nego što se može ocijeniti koristi, a to je možda dio razloga zašto ove vrste mjera nisu najpopularnije. Ipak, istraživanja pokazuju kako nasilje u odnosima postoji već u adolescenciji, pri čemu dvije trećine ispitanika prijavljuju određenu vrstu nasilnog ponašanja partnera,77 što znači da su rani prevencijski programi nužni. Korištenje županijskih obiteljskih centara u sklopu mehanizma posvećenog nasilju u obitelji moglo bi proširiti preventivno savjetovanje i obrazovne kapacitete u Hrvatskoj.

Još jedan oblik preporučene prevencije su projekti usmjereni na financijsko osnaživanje žena prije nego što moraju otići u sklonište. Prema mišljenju jednog NVO-a, golema većina žena koje završe u skloništima dolaze iz siromašnog socioekonomskog miljea. Njima je ključna prepreka u tome da ostave partnera manjak financijske sigurnosti, tako da se tim pitanjem treba pozabaviti. Nadalje, golema većina žena u ovom skloništu ima malo ili nimalo obrazovanja.

Samo dvije žene imale su više obrazovanje, a te su žene bile u mogućnosti početi s nezavisnim životom nakon napuštanja partnera. Inače se većina žena vraća svojim partnerima-zlostavljačima nakon nekog vremena provedenog u skloništu.78 U općoj ekonomskoj recesiji, a naročito u područjima koja općenito pate od visoke nezaposlenosti, ovaj oblik prevencije, dakako, predstavlja poseban izazov.

34

73 Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova [Ombudsman for Gender Equality]. 2009. Izvještaj o radu za 2008. godinu [Work Report for 2008], str. 89.

74 Primjeri iz razgovora s vukovarskim skloništem 12.02.2010.

75 Kao što je navedeno u nastavku i u pregledu i analizi istraživanja (poglavlje 6), 80% medicinskih sestara nikad nije bilo u kontaktu s Centrom za socijalnu skrb.

76 Razgovor sa skloništem Duga 16.02.2010.

77Izvadak iz: C.e.s.i. 2007: Nasilje: ne prolazi samo od sebe [Violence: Does not Go Away by Itself ] - http://www.cesi.hr/attach/_n/ nasilje.pdf 78 Razgovor s organizacijom B.a.B.e 01.02.2010.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Zemljopisne razlike te manjak obrazovanja i financiranja: Možda je najfascinantnije pitanje kad promatramo situaciju s nastojanjem da pronađemo odgovor na izazov nasilja u obitelji to na koji način usluge i znanje u velikoj mjeri variraju, ovisno o tome u kojem se dijelu zemlje čovjek nalazi. Čini se kako je najveća razlika između Zagreba, koji ima najveći udio u proračunu za nasilje u obitelji, i ostatka zemlje, pri čemu u jednom NVO-u situaciju opisuju riječima: “stvari su sve gore i gore što se čovjek više udaljava od Zagreba”. Razlika se također može vidjeti između većih mjesta općenito i manjih ruralnih područja. Vukovar se može spomenuti kao primjer, kao grad koji posjeduje jedan od najbolje opremljenih sudova i educiran Ured za podršku žrtvama i svjedocima. Istovremeno, policiju i sudstvo u ruralnim područjima te županije opisuju kao aktere “koji imaju vlastite stavove o nasilju i donose vlastite odluke”,79 ne tretirajući nasilje u obitelji kao nešto posebno.80 Prema Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, to je također slučaj i kad je riječ o suradnji raznih odjela, pri čemu pravi problem leži na lokalnoj razini.81

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

Dio razloga svakako leži u praktičnijim problemima, kao što je doseg izobrazbe, pri čemu je u nekim područjima dosad bilo malo ili nimalo edukacije. To bi se dodatno moglo ublažiti bolje objedinjenim sustavom izvještavanja, kao i dijeljenom bazom podataka, a i jedno i drugo već planira Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Sve u svemu, riječ je o problemima koje se relativno lako može rješavati, nasuprot problemima koji su u većoj mjeri socijalno definirani. Kao što ističu i ženski NVO-i i skloništa,82 stanje u vezi s nasiljem u obitelji poprima posebnu dimenziju u ruralnim područjima, u kojima se svi, uključujući počinitelja, policiju i suca, međusobno osobno poznaju. Socijalna stigmatizacija žrtve koja prijavljuje nasilje u obitelji također je daleko veća od one s kojom se suočava anonimnija žrtva u Zagrebu.

35

79 Razgovor s organizacijom B.a.B.e 01.02.2010.

80 Razgovor sa skloništem u Vukovaru 12.02.2010.

81 Razgovor s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova 16.02.2010.

82 Razgovor s organizacijom C.e.s.i. 28.01.2010., razgovor s organizacijom B.a.B.e 02.01.2010. te razgovor sa skloništem u Vukovaru 12.02.2010.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

3 Analiza nedostataka u pravnim odredbama i problema u provedbi

36

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

4. Osiguranje i rad skloništa – usporedba skloništa pod upravom gradova i skloništa kojima upravljaju NVO-i 83

Poglavlje koje slijedi ima za cilj prikazati prakse i usluge jednog uzorka skloništa u Hrvatskoj. Pet opisanih skloništa predstavljaju primjere gradskih skloništa i onih kojima upravljaju NVO-i, a ujedno su to primjeri iz raznih regija Hrvatske, uključujući Zagreb i područja posebne državne skrbi. Posebna pozornost posvećena je mogućim razlikama između njih, kako bi se analizirale razlike u praksi, odredbama i financiranju, kao i djelotvornost skloništa u pomaganju žrtvama da nadvladaju složenu situaciju u koju ih je dovelo nasilje u obitelji. Unatoč tome što u dobroj mjeri odražavaju raznolikost skloništa za žrtve nasilja u obitelji u Hrvatskoj, nužno je imati na umu da je ovdje riječ samo o uzorku i da bi se rezultati donekle razlikovali kad bi bila uključena sva skloništa.

4 Osiguranje i rad skloništa - usporedba skloništa pod upravom gradova i skloništa kojima upravljaju NVO-i

1) Opće informacije: Vukovar

Korak (Karlovac)

U.Z.O.R (Rijeka)

Duga Zagreb

Autonomna ženska kuća

Osnovano

2008.

2002.

2007.

2007.

1990.

Financiranje

Vukovarskosrijemska županija plaća tri plaće, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi plaća do 10 korisnika, a B.a.B.e. i donacije pokrivaju ostatak.

Od svibnja 2010. sredstva pruža MOBMS.

30% županija, 30% grad i 30% MOBMS (malo manje 2010. godine), a 10% je vlastito financiranje.

100% Grad Rijeka i 100% financira Odjel za zdravstvo grad Zagreb. i socijalnu skrb, uz sporadične dodatne donacije.

Od 2010. godine osigurano je financiranje od strane MOBMS-a.

Broj kreveta

20 = 13 žena, 7-ero 15 žena i njihova djeca 10 žena i djece djece

30% od države (MOBMS – malo manje 2010. godine); 30% iz županijskog proračuna; 30% iz gradskog proračuna; 10% vlastito financiranje.

18 (širi se na 40)

40

Broj žena 2009. 20 žena i 25-ero godine djece

49 žena i 72 djece

12 žena i 17-ero djece

Ukupno 65; 29 žena + 36-ero djece

Ukupno 65; 22 žena + 38-ero djece

Dopušteno trajanje boravka

Jedna godina, što se može produljiti ako se sudski postupak ili životna situacija ne razriješi u tom razdoblju.

6 mjeseci

Neograničeno

1 godina

10 mjeseci do godinu dana

3-4 mjeseca

Prosječno trajanje boravka

Do jedne godine

Nema podataka

37 2 mjeseca

10 mjeseci

83 Razgovor sa skloništem u Vukovaru 12.02.2010., razgovor s Autonomnom ženskom kućom u Zagrebu 23.02.2010., razgovor s domom za punoljetne žrtve nasilja u obitelji Duga 16.02.2010., razgovor s karlovačkim skloništem Korak 23.03.2010. te razgovor sa skloništem U.Z.O.R. 31.03.2010. i 07.04.2010.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

4

Broj zaposlenih

Vukovar

Korak (Karlovac)

U.Z.O.R (Rijeka)

Duga Zagreb

Autonomna ženska kuća

3 člana trajnog osoblja: 1 socijalni radnik; 1 sociolog i 1 nadstojnik

U skloništu:

2 člana trajnog osoblja:

5 članova trajnog osoblja: 2 psihologa, 2 socijalna radnika, jedan odvjetnik (ukupno 12 trajnih suradnika i 8 vanjskih)

4 člana trajnog osoblja koji brinu za žene i djecu.

Izvan skloništa: 3 psihologa i tim od 5 odvjetnika.

• Pravno savjetovanje (po zahtjevu)

• Pravno savjetovanje i zastupanje

• Psihološko savjetovanje

• Psihološko savjetovanje

• Savjetovanje socijalnog radnika

• Savjetovanje socijalnog radnika

1 socijalni radnik i 1 socijalni pedagog.

Izvan skloništa: 1 psiholog; 1 odvjetnik i 1 pravni savjetnik.

Osiguranje i rad skloništa - usporedba skloništa pod upravom gradova i skloništa kojima upravljaju NVO-i

1 psiholog + psiholog na skraćeno radno vrijeme 1 socijalni radnik Izvan skloništa – psiholog na skraćeno radno vrijeme

Usluge koje se pružaju

• Pravna i administrativna podrška; • Psihološko savjetovanje

• Pravno zastupanje i savjetovanje.

• Psihološka podrška

• Psihološko savjetovanje

• Savjetovanje socijalnog radnika dostupno 24 sata.

• Privremena financijska pomoć za zdravstveno osiguranje

• Pomoć oko besplatne pravne pomoći izvan skloništa

• 24-satna dostupnost.

• 24-satna dostupnost.

• Administrativna podrška Sigurnost

• Kamere • Sustav alarma povezan sa zaštitarskom tvrtkom. (Ipak, zaštitarska tvrtka najčešće ne reagira brzo, pa im više pomaže policija.)

• Kamere

• 24-satni čuvar

• 24-satna dostupnost osoblja

• 24-satna dostupnost osoblja

• "Gumb za slučaj panike"

• Kamere

• Blindirani prozori

• 2 službena automobila zatamnjenih stakala

• "Gumb za slučaj panike".

• Zgrada i lokacija su "neprimjetni".

• Osigurani prozori i vrata

• "Gumb za slučaj panike" s izravnom vezom s policijom

• Alarm povezan sa zaštitarskom tvrtkom

• Video kamera.

38

• Sigurnosne mjere pruža zaštitarska tvrtka

Glavna sigurnosna mjera odnosi se na to da se održi tajnost adrese. Žene koje ovdje borave moraju potpisati ugovor da nikome neće dati adresu. Samo malen broj policajaca zna adresu

• Kamere

Potrošnja (potreba za sredstvima naznačena je u zagradama)

800.000 – 900.000 kn (manje-više jednako kao ukupni proračun)

909.407,15 kn (1.381.170,50 kn)

400.000 kn (603.929 kn –potrebno da bi savjetodavni centar postao u potpunosti funkcionalan)

3.400.000 kn – 1.800.000 kn 4.100.000 kn (2.500.000 kn) (4.500.000 kn) s novim kapacitetom od 40 korisnika

Nezaposlene žene koje su se zaposlile tijekom boravka (2009.)

Nijedna, no jedna se zaposlila ubrzo nakon boravka uz pomoć programa Zavoda za zapošljavanje

4

4

1

Sve

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

2) Dodatni detalji: Problemi s kapacitetom i resursima: Sva skloništa uključena u proces razgovora bila su prisiljena u određenom trenutku odbiti jedan broj žena tijekom prethodne godine. Broj žena koje su odbijene prilično je značajan u svim skloništima. Autonomna ženska kuća navodi kako se u njihovu slučaju broj kreće u rasponu 3-4 žene na svaku primljenu ženu. Slično se može čuti i u slučaju skloništa U.Z.O.R. Sklonište DUGA koje je organizirao Grad Zagreb odbilo je 16 punoljetnih osoba i 25-ero djece od ukupno 65 korisnica 2009. godine, zbog manjka kapaciteta ili neprilagođenosti podnositelja zahtjeva (zbog problema s ovisnošću ili psiholoških problema). Stoga se može reći kako bi se razumna procjena za većinu skloništa kretala u približnom rasponu od 30-400% odbijenih, kao godišnja stopa odbijanja korisnica. U takvim slučajevima žene su bile upućene na druga skloništa, a akteri tvrde da se uvijek pronađe alternativni smještaj. Čini se kako suradnja između skloništa dobro funkcionira, također i ona između skloništa pod upravom grada i skloništa kojima upravljaju NVO-i. Ipak, neka nevladina skloništa i dalje radije šalju žene drugim nevladinim organizacijama, zbog drukčijih pravila i regulative u vezi s gradskim skloništima.

4 Osiguranje i rad skloništa - usporedba skloništa pod upravom gradova i skloništa kojima upravljaju NVO-i

Slično tome, u svim skloništima navode kako se moraju hvatati ukoštac s manjkom sredstava, ili trenutno ili u budućnosti, no tu se pojavljuju i neke razlike. Čini se kako skloništa kojima upravljaju NVO-i pate od manjka resursa i novca u većoj mjeri nego gradska skloništa. Sklonište u Vukovaru jedno vrijeme nije bilo u mogućnosti raditi u punom kapacitetu zbog manjka osoblja i resursa, a posljedica toga bili su prazni kreveti. Također, sklonište Korak u Karlovcu i Autonomna ženska kuća trenutno djeluju s manje sredstava od stvarnih potreba. Spomenut je konkretan problem manjka vozila, što komplicira sve aspekte rada, od nužne kupovine namirnica do vožnje i pratnje ženažrtava. Skloništu U.Z.O.R, koje financira grad Rijeka, potreban je još jedan zaposlenik. Unatoč i neovisno o tome, sklonište U.Z.O.R navodi kako posjeduje većinu potrebnih resursa. Najveća se razlika pojavljuje kad se uspoređuju sva skloništa u ovoj skupini sa skloništem Duga u Zagrebu. Zanimljivo je kako su sredstva Duge za 2009. godinu veća od sredstava drugih skloništa za više od milijun i pol kuna, unatoč tome što, ugrubo govoreći, imaju jednaki ili manji broj kreveta.84 Slijedom toga, mogu si priuštiti više osoblja i resursa, uključujući i dva automobila koja su im u potpunosti na raspolaganju.

Suradnja s policijom: S iznimkom Autonomne ženske kuće, u svim skloništima tvrde kako dobro surađuju s policijom, barem kad je riječ o vlastitoj sigurnosti. Gradska skloništa imaju možda i najpozitivniji stav, pa u Dugi tako navode kako su s policijom u stalnoj vezi, i kako je policija dostupna u roku od nekoliko minuta. Povremeno su čak bili u mogućnosti koristiti policiju kao pratitelje žena-žrtava. Također, sklonište u Vukovaru navodi kako policija odgovara na njihove pozive puno brže od zaštitarske tvrtke koju su angažirali. Ipak, skloništa nevladinih organizacija imaju kritičniji stav prema načinu na koji policija ponekad djeluje u odnosu na žrtve. U skloništu Korak objašnjavaju kako neke od najčešćih pritužbi uključuju to da policija ne obavještava žrtve o njihovim pravima te da također ne pravi razliku u postupanju prema žrtvi i počinitelju. Autonomna ženska kuća ide i korak dalje, pa tamo opisuju i vlastitu suradnju s policijom kao nezadovoljavajuću kad je riječ o sigurnosti. Nadalje, premda je većina žena prihvaćenih u gradskim skloništima već bila u kontaktu i s policijom i s Centrom za socijalnu skrb, to nije nužno slučaj s utočištima nevladinih organizacija. Ujedno sva nevladina skloništa ne kontaktiraju automatski policiju kad prihvate ženu koja je žrtva nasilja u obitelji, budući da smatraju kako je pravo žene da ostane anonimna.

84 Tu je nužno istaknuti da Duga planira proširiti kapacitet skloništa s 18 na 40 kreveta, a trenutno nije posve jasno hoće li imati sredstva da pokriju to širenje.

39

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Pravila i procedure:

4 Osiguranje i rad skloništa - usporedba skloništa pod upravom gradova i skloništa kojima upravljaju NVO-i

Stroža pravila i u većoj mjeri birokratski procesi gradskih skloništa često se ističu kao razlika između njih i nevladinih skloništa. Međutim, kad je riječ o pravilima i standardima opće naravi, razlika u okviru ovog uzorka skloništa ne čini se toliko očitom. Većina skloništa ima prilično slična pravila o tome da nije dopušteno otkriti adresu skloništa, i da korisnice trebaju održavati čistoću i osobno i u svom životnom prostoru, no strogoća pravila donekle varira. Kad je riječ o telefonskim pozivima i mobitelima, i Duga i Autonomna ženska kuća daju ženama ili nove SIM-kartice, ili nove mobitele. Nadziru se i pozivi; u Autonomnoj ženskoj kući samo dok ne osjete da su žene naučile pravila i da im se može vjerovati, a u skloništu Duga kad god smatraju da je to nužno. U skloništu U.Z.O.R žene mogu zadržati svoje mobitele, a telefonski pozivi im se ne nadziru, dok se u Vukovaru može koristiti jedino telefonska linija samog skloništa. Ne smije se stupiti u kontakt s počiniteljem. U slučaju skloništa Duga to vrijedi i za druge članove obitelji, premda djeca u većini slučajeva mogu stupiti u kontakt sa svojim ocem nakon odobrenja Centra za socijalnu skrb. I sklonište Duga i ono u Vukovaru imaju politiku zabrane pušenja. Sklonište Duga provodi neka od najstrožih pravila, pa tako ima politiku tri ključna pravila, neovisno o okolnostima žrtve. Ova politika sastoji se od sljedećih pravila: nema pušenja u zgradi ili izvan nje, vremena za obrok su fiksna, a na jelovniku je samo zdrava hrana.

Sveukupni zaključci: Skloništima kojima upravljaju gradovi i nevladine organizacije upravlja se uz donekle drukčiji pristup, pri čemu su nevladina skloništa čvrsto zasnovana na feminističkoj ideologiji, dok su gradska skloništa otvorenija gledištu da problem može postojati na obje strane. Briga o gubitku vlastite autonomije dovodi do toga da se skloništa pod upravom nevladinih organizacija ne podvrgavaju standardima koje definira grad, kao što im ni financijska sredstva ne dolaze u cijelosti iz grada. U praksi, to može značiti da u nevladinim skloništima vladaju prilično raznolike razine standarda i profesionalnog osoblja, pri čemu se često moraju oslanjati na volontere. Percepcija je takva da nevladina skloništa pokazuju više suosjećanja i da su prisnija, dok su državna skloništa u većoj mjeri birokratizirana, no s više formalnih vještina. Prema mišljenju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, potrebna su i jedna i druga skloništa, no previše se razlikuju da bi ih se stavilo u istu kategoriju.85 Nadalje, u ovom izvješću puno smo puta istaknuli kako resursi dostupni za žrtve nasilja u obitelji ovise o tome odakle žrtve u Hrvatskoj dolaze, pri čemu najveća razlika u standardima postoji između Zagreba i drugih, ruralnijih područja.

40

Iz ove usporedbe teško je zaključiti je li to doista slučaj kad je riječ o skloništima. Neke od ključnih uočenih razlika nisu nužno između gradskih i nevladinih skloništa, niti u okviru raznih zemljopisnih područja. Kad je riječ o financiranju i resursima, kao i striktnim pravilima, sklonište Duga najviše iskače iz skupine. Iako Autonomna ženska kuća ima nešto viši proračun za 2009. godinu od većine skloništa izvan Zagreba, ujedno imaju i najmanje dvostruko više kreveta. Kad je riječ o uspjehu u rehabilitaciji žrtava-žena, ističe se upravo Autonomna ženska kuća. Od svih skloništa, jedino oni navode kako su sve nezaposlene žene koje su boravile kod njih stekle zaposlenje. Slično tome, premda to u pregledu nije bilo navedeno, tvrde i da 92% žena koje napuste sklonište ne samo da se ne vraćaju u zlostavljanjem obilježenu vezu iz prošlosti, već su ujedno, zahvaljujući savjetovanju u skloništu, u stanju izbjeći zlostavljačku vezu i u budućnosti. Premda je nužno istaknuti da je to zasad zasnovano samo na njihovim vlastitim izjavama, čini se kako je vjerojatnije da je taj uspjeh proistekao iz njihova dugog iskustva, a ne iz činjenice da je sklonište smješteno u Zagrebu.

Međutim, postoje određeni aspekti u kojima razlike između nevladinih i gradskih skloništa, kao i razlike između regija, postaju nešto jasnije. Primjerice, broj osoblja je viši u dva zagrebačka skloništa. Kad promatramo prosječno

85 Razgovor s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova 16.02.2010.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

trajanje boravka, postoji prilično jasna razlika između grada i NVO-a kao upravljača, pri čemu osobe u gradskim skloništima borave u prosjeku dva do četiri mjeseca, nasuprot 10 mjeseci do godinu dana u skloništima nevladinih organizacija. Budući da je deset mjeseci do godinu dana ujedno prosječno trajanje sudskih predmeta, poput brakorazvodnih i onih u vezi s pravom skrbništva, može se pretpostaviti kako žene ostaju u nevladinim skloništima dok im se ne razriješi situacija češće nego što je to slučaj s gradskim skloništima, koja se možda u većoj mjeri mogu opisati kao stambeni smještaj u izvanrednim situacijama.

Na kraju, unatoč činjenici da postoje određene jasne razlike između grada i NVO-a kao upravljača, kao i između Zagreba i drugih područja, također je nužno istaknuti dominantnu sličnost. Gotovo sva skloništa, uključujući Dugu, suočavaju se s proračunskim rezovima 2010. godine, uglavnom zbog općeg pogoršanja gospodarstva u zemlji. Unatoč sveukupno nepovoljnoj gospodarskoj situaciji, broj skloništa (kojima upravljaju bilo nevladine organizacije, bilo gradovi, bilo vjerske zajednice) povećao se s 16, koliko ih je bilo 2008. godine, na 18, koliko ih je bilo 2010. godine.

No, i dalje postoji nekoliko županija bez ikakvog skloništa. Povrh toga, čini se kako su sva skloništa bila prisiljena odbiti značajan broj žena zbog manjka kapaciteta, pa se može pretpostaviti kako su mogućnost i pravo žrtava nasilja u obitelji ženskog spola na pronalazak sigurnog smještaja u izvanrednoj situaciji teško ostvarivi.

4 Osiguranje i rad skloništa - usporedba skloništa pod upravom gradova i skloništa kojima upravljaju NVO-i

41

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

4 Osiguranje i rad skloništa - usporedba skloništa pod upravom gradova i skloništa kojima upravljaju NVO-i

42

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

5. Psihosocijalni tretman počinitelja Neki podaci i problemi u vezi s planiranim i postojećim psihosocijalnim savjetovanjem za počinitelje već su spomenuti u prijašnjim dijelovima ovog izvješća. Ovdje slijedi kratak opis specifičnih programa koji se provode u Hrvatskoj, kao i neka pitanja i problemi u vezi s tim. Do informacija smo došli uglavnom kroz razgovore s trima organizacijama koje nude ovu vrstu usluga. Većina detalja o kurikulumu i tretmanu dolaze iz informacija koje smo dobili od U.Z.O.Ra, koji ima program s najduljom tradicijom u Hrvatskoj, sa svojih pet godina tretmana u Rijeci; Društva za psihološku pomoć (DPP), koji tri godine provode tretmane; te Duge, koja trenutno provodi svoju prvu seriju tretmana u Zagrebu. Kurikulum se zasniva na nizozemskom programu osmišljenom za tretman nasilnih muškaraca. Program se također provodi u Đakovu. I u Rijeci i u Zagrebu program je proširen kako bi uključio sve ženske grupe. Premda specifični aspekti ženskih grupa možda i nisu u značajnoj mjeri drukčiji, nužno je istaknuti kako se većina detalja koji slijede odnosi na grupe s muškarcima.

5 Psihosocijalni tretman počinitelja

Opis programa: Sudionici: - Velika većina muškaraca i žena kao polaznika ovog tretmana upućena je od strane suda. Grupe u Zagrebu isključivo su za osuđene počinitelje, dok se u Rijeci omogućuje ljudima da dođu po vlastitom nahođenju. No, to je učinio samo 1% njihovih sudionika. Duga ima telefonsku liniju za pomoć, na kojoj prihvaćaju i pozive počinitelja.

Dosad (2009. godine) primili su jedan poziv muškog počinitelja.

- Većinu šalju sudovi za prekršaje, čak 95% u slučaju Rijeke. Prije je s kaznenih sudova dolazilo više polaznika, pri čemu je psihosocijalna podrška bila mogućnost koja se pružala umjesto zatvora; međutim, kad je maksimalna kazna narasla na pet godina, ta mogućnost više nije bila dostupna.86 Psihosocijalna podrška i dalje se može pružati kao dio duže zatvorske kazne.

- 90% počinitelja u Rijeci su muškog spola. U Zagrebu trenutno imaju dvije skupine muških sudionika i jednu ženu sudionicu.

- I u Zagrebu i u Rijeci većina sudionika koji su podvrgnuti tretmanu i dalje je sa svojim partnericama.

- Zloporaba alkohola ili droga. Nijedan počinitelj ne može krenuti u psihosocijalni tretman ukoliko se utvrdi da zloupotrebljava alkohol ili droge. Sudeći po dostupnim brojčanim podacima, to je pitanje kojim se treba redovito baviti. Od 18 osoba koje ne budu prihvaćene kao polaznici tretmana u Zagrebu, njih 14 isključeno je zbog ovisnosti.87 Nadalje, u Rijeci je oko 50% svih optuženih počinitelja bilo pod utjecajem alkohola kad je kazneno djelo počinjeno.88 U tim slučajevima kombinacija tretmana smatra se najboljim rješenjem, s nužnim tretmanom odvikavanja od alkohola prije početka psihosocijalnog tretmana. To je nešto o čemu se može odlučiti već na sudu, ili nakon što zloupotreba postane očita tijekom prvih individualnih sastanaka s počiniteljima.

86 Razgovor s Danielom Antunovićem 19.03.2010.

87 Izvješće o psihosocijalnom tretmanu Društva za psihološku pomoć za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca. 2009. U: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova [Ombudsperson for Gender Equality]. Izvještaj o radu za 2008. godinu [Work Report for 2008].

88 Razgovor s Danielom Antunovićem 19.03.2010.

43

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

5 Psihosocijalni tretman počinitelja

- Većina počinitelja ispunjava svoje obveze u tretmanu. U Rijeci jedan do dva sudionika po grupi od 8 – 9 muškaraca (odnosno 11-25%) odustane nakon prvih nekoliko sastanaka.89 Prema izvješću DPP-a za 2008. godinu, u Zagrebu 16 kandidata od njih 72 upućenih na tretman (odnosno 22%) ili odbije tretman, ili se ne upiše na njega.90

Kurikulum: Tretman traje 6 mjeseci i podijeljen je na 2 – 4 individualna sastanka (tri sastanka u Rijeci) te 16 tjednih grupnih sastanaka. Tijekom početnog razdoblja kontaktira se i žrtva zlostavljanja. Nijedna žrtva nije prisiljena surađivati, no gotovo sve surađuju. U Rijeci se žrtvu kontaktira triput: u početku, u sredini procesa i na kraju. Organizacija Duga planira kontaktirati žrtvu na početku, na samom kraju tretmana, i šest mjeseci kasnije. Osim tog kontakta, trenutno ne postoji druga mogućnost da se žrtve uključe ili tretiraju zajedno s počiniteljima.

Okvirna struktura kurikuluma podijeljena je u tri dijela: - Svijest o počinjenom nasilju i odgovornost za njega - Hvatanje ukoštac s emocionalnom pozadinom nasilja - Učenje mehanizama kako svladati i izaći na kraj s izazovima, zahvaljujući čemu se ukazuje alternativa nasilju.

- Kurikulum počinitelje u potpunosti smatra odgovornima za njihova djela. Postoji kontinuirana evaluacija napretka pojedinca dok je dotični u tretmanu, što se također zasniva na tri dijela: - Pohađanje: u tretmanu koji provodi Duga sudionicima nije dopušteno propustiti više od dva sastanka bez valjanog opravdanja.

- Domaća zadaća - Sposobnost učenja i primjene kurikuluma91

I Duga i U.Z.O.R navode sveukupno zadovoljstvo kurikulumom. Nakon nekih početnih prilagodbi, U.Z.O.R već dvije godine koristi postojeći kurikulum bez promjena. Jedna od istaknutih prednosti jest da kurikulum funkcionira za sve počinitelje nasilja, neovisno o njihovoj obrazovnom i socioekonomskom statusu.

Kad je riječ o poboljšanjima koja bi se mogla provesti, spominje se nekoliko stvari: - Nisu uključene žrtve – Obje organizacije iskazale su spremnost da pruže tretman žrtvama uz počinitelje u situacijama u kojima bi to bilo prikladno. Uglavnom zbog manjka sredstava to nije nešto što bi u ovom trenutku bilo dostupno. No, i Duga i U.Z.O.R mogu upućivati žrtve na razne oblike savjetovanja.

44

- Muški i ženski psiholozi – Prema korištenom kurikulumu, idealni postav psihologa bio bi jedna osoba muškog i jedna osoba ženskog spola. No, većina psihologa koji se konkretno educiraju za savjetovanje o nasilju u obitelji trenutno su žene. Premda nije nužno negativno da se stereotipi muških počinitelja uzdrmaju na taj način, Daniel Antunović iz U.Z.O.R-a objašnjava kako je psihologinja često posljednja u nizu žena s kojima je počinitelj stupio u kontakt od trenutka svog uhićenja. Prema Antunoviću, većina policijskih službenika specijaliziranih za malo-

89 Ibid.

90 Izvješće o psihosocijalnom tretmanu Društva za psihološku pomoć za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca. 2009.

91 Svi detalji kurikuluma preuzeti su iz razgovora sa skloništem Duga 16.03.2010.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

ljetničku delinkvenciju ženskog je spola. Većina osoba koje rade u Centru za socijalnu skrb su žene. Također, od 16 sudaca u Primorsko-goranskoj županiji, 14 su žene. Stoga postoji i potreba za muškim uzorom.92 Ne može se reći sa sigurnošću, no vjerojatno je da je situacija u Zagrebu identična; međutim, psiholozi iz Duge s kojima smo obavili razgovor to nisu naveli kao problem.

- Ocjena – Unatoč radu na tretmanu, koji se odvija već pet godina, ne postoje konkretni podaci ili indikatori o njegovim uspjesima i neuspjesima. Isti kurikulum testiran je i u Austriji i u Nizozemskoj i pokazao je stopu uspjeha od 60% do 80%.,93 no u Hrvatskoj dosad još nije provedena evaluacija koja bi pokazala nešto slično. Kad je riječ o tretmanu u Rijeci, trenutno ne postoji službena evaluacija, kao ni naknadni rad s osobama, osim u obliku telefonskih poziva članovima obitelji neposredno po dovršetku tretmana. Telefonski poziv osnova je za izvješće koje se upućuje sudu. Premda intervjuirani akteri priznaju da to nije idealno, taj se pristup objašnjava manjkom sredstava. DPP prati svoje sudionike tijekom dužeg razdoblja, s dvogodišnjim praćenjem nakon dovršetka tretmana.

Objašnjavaju kako određeni preliminarni podaci ipak postoje, premda njihov uzorak još nije dovoljno velik da bi se mogli izvući bilo kakvi pouzdani zaključci. Primjerice, njihov su program završile dvije skupine s ukupno 10 sudionika, od kojih 8 nije ponovilo djelo tijekom dvije godine nakon završetka psihosocijalnog tretmana, dok dvije osobe jesu ponovno postali počinitelji, pod utjecajem alkohola. Također, statistički podaci prekršajnih sudova pokazuju kako su od 30 osoba kojima je propisana obveza psihosocijalnog tretmana dvije opet postale počinitelji tijekom godine dana od dovršetka tretmana.94 Duga planira naknadni rad s polaznicima, nakon šest mjeseci, no dosad još nisu dovršili svoj prvi ciklus tretmana.

5 Psihosocijalni tretman počinitelja

Dodatna pitanja na kojima je potrebno raditi: Počinitelji ženskog spola: Budući da je korišteni kurikulum osmišljen konkretno za nasilne muškarce, bile su nužne određene prilagodbe kako bi postao prikladan za sve ženske skupine počinitelja. Duga tako izvješćuje kako jedna komplikacija leži u tome da ženama počiniteljicama treba više vremena kako bi prihvatile odgovornost za počinjeno nasilje, a važno je uzeti u obzir i informacije stečene u dužem iskustvu s tretmanom u U.Z.O.R-u. Antunović procjenjuje kako je 80% žena koje dolaze na ove sastanke upućeno na njih zajedno sa svojim nasilnim partnerima. Većina njih nisu osobe koje osobno potiču nasilje, no naučile su se nasilno ponašati kao oblik reakcije na nasilje kojem su ih podvrgnuli njihovi partneri.

Ima dosta iznimaka, no u tim slučajevima nasilje je često umjesto na partnere usmjereno na druge, slabije članove obitelji. U nekim slučajevima psiholog može uvidjeti kako je nasilje koje je počinila žena zapravo samoobrana U tim slučajevima, oni imaju pravo unatoč sudskoj odluci razriješiti ženu obveze psihosocijalne podrške, ili je poslati na alternativno savjetovanje za žrtve.

45

92 Razgovor s Danielom Antunovićem 19.03.2010.

93 Gosp. Jusupović ustvrdio je kako je stopa uspjeha na koju su naišli za program psihosocijalnog tretmana koji trenutno koriste zapravo procijenjena u rasponu 50%-70%. Za više informacija vidi: Gondolf, E. W. 2002. Batterer Intervention Systems: Issues, Outcomes, and Recommendations. Thousand Oaks, CA: Sage 94 Razgovor s Draganom Jusupovićem iz Društva za psihološku pomoć 01.04.2010.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Nedostatak sredstava:

5 Psihosocijalni tretman počinitelja

Nedostatak sredstava već je spomenula organizacija U.Z.O.R, naročito kad je riječ o evaluaciji. DPP također ukazuje kako manjak financiranja postaje problem u izobrazbi relevantnih aktera. To stvara nekoliko problema za sadašnje stanje s izobrazbom. Zbog manjka financiranja, sedam županija neće biti pokriveno edukacijom. Također, petodnevni format seminara skraćen je na četiri dana kako bi se srezali troškovi, a mnogi ljudi koji su voljni putovati, ili žele u potpunosti sudjelovati, ne mogu to učiniti zbog nemogućnosti da pokriju svoje putne troškove i troškove smještaja, što nije pokriveno programom. Slijedom toga mnogi ljudi ne mogu sudjelovati, a mnogi su stoga lišeni pune koristi od umrežavanja i razvijanja međuinstitucionalne suradnje, budući da je jedini način na koji mogu sudjelovati taj da putuju na seminar i natrag kući na kraju svakog seminarskog dana, kako bi tamo prespavali.

Također, problem predstavlja i prostor u kojem educirani psihosocijalni eksperti mogu provoditi svoje tretmane. Tek nekolicina sretnika uspijeva dobiti potporu svojih lokalnih vlasti (npr. Rijeka, Split, Dubrovnik, Zagreb), što barem djelomično može poslužiti kao objašnjenje zašto su dostupni centri za psihosocijalni tretman locirani samo u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Zadru (uz financijsku potporu Karitasa).

Zaključci: Ključni problemi kad raspravljamo o prednostima i nedostacima psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji uključuju posvemašnji manjak evaluacije i praćenja, kao i izrazit nedostatak sredstava. Moglo bi se ustvrditi kako su ta dva aspekta usko povezana. Kad je riječ o pitanju evaluacije, vjerojatno je opravdano pretpostaviti da bi stopa uspjeha mogla biti slična kao u drugim zemljama koje koriste istu metodu (primjerice, u Nizozemskoj), no unatoč tome postoji potreba za realnim podacima iz same Hrvatske. U ovom trenutku, psihosocijalna podrška za počinitelje nudi se u atmosferi širokog raspona kritika, od stava da većina osoba podvrgnutih tretmanu nikad ne dovrši tretman, pa do stava da tretman nema učinka i da jednostavno služi počiniteljima kako bi mogli odabrati lakšu opciju od zatvora.95 Podaci dobiveni iz U.Z.O.R-a i izvješće DPP-a, u vezi s brojem počinitelja koji odustanu od tretmana ili nikad ni ne otpočnu s njim, pokazuju kako nije riječ o većini, što znači da se ova kritika relativno lako može opovrgnuti. No, kad je riječ o troškovnoj učinkovitosti tretmana, teže je odgovoriti na pitanje je li ona zadovoljavajuća, sve dok ne postoje reprezentativni i pouzdani podaci o tome, za sam hrvatski program. Kako bude prolazilo vrijeme, evaluacije Duge i DPP-a mogle bi u budućnosti ponuditi barem naznaku razine uspjeha. No, potrebno je više sredstava kako bi s omogućila opsežna i kontinuirana ocjena, kao i praćenje rada.

46

Još jedna kritika koja dolazi iz nevladinih organizacija96 jest da se ženama u nasilnim odnosima, koje bi možda trebalo tretirati kao žrtve, umjesto toga na prekršajnim sudovima propisuje psihosocijalni tretman za počinitelje, kao i njihovim partnerima. Informacije koje dolaze iz U.Z.O.R-a i koje su ranije spomenute daju naslutiti kako ova kritika možda i nije posve neosnovana. Međutim, g. Antunović objašnjava kako je nasilno ponašanje žena, čak i tamo gdje je posljedica nasilja kojem su te žene bile izložene, i dalje nešto čime se potrebno pozabaviti i što je potrebno zaustaviti. U tom slučaju, psihosocijalni tretman koji se nudi ipak bi mogao pomoći tim ženama. Također je ohrabrujuće da psiholozi, barem u slučaju Rijeke, imaju mogućnost uputiti slučajeve koje prepoznaju kao slučajeve samoobrane na drugu vrstu tretmana.

Ipak, budući da se većina nasilnih akata tih žena odvila kao reakcija na nasilje kojem su one same bile izložene, može se barem pretpostaviti kako je crta između samoobrane i aktivnog nasilja ponekad vrlo teško uočljiva. U takvim je slučajevima od presudne važnosti znanje i iskustvo psihologa, potrebno za uviđanje situacije tih žena.

95 Razgovor s Autonomnom ženskom kućom, Vesna K. 2010. CROATIA CASE STUDY: Gender Dimension of Violence, with the focus on the prevention of DV programming through inclusion of boys and men 96 Razgovor sa skloništem Korak 22.03.2010. te Autonomnom ženskom kućom

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Štoviše, jedno pitanje koje smo već dotaknuli u prijašnjem dijelu izvješća jest dostupnost psihosocijalne pomoći za nasilne muškarce prije nego što se neki problem pretvori u sudski predmet. Ova vrsta tretmana dostupna je barem u U.Z.O.R-u i DPP-u, no samo 1% osoba podvrgnutih tretmanu u Rijeci i jedan muškarac u Zagrebu došli su u konačnici samoinicijativno. Nasuprot tome, može se vidjeti kako su preventivni programi ove vrste u Švedskoj jasno pokazali visoku stopu uspjeha, pri čemu se taj uspjeh pripisuje upravo činjenici da su sami muškarci zatražili pomoć.97 Ovdje pak većina muškaraca koji dolaze na tretman to čine ne kad se suoče sa zatvorom, nego kad im zaprijeti mogućnost da u protivnom izgube partnericu. To može predstavljati naznaku kako postoji određeni postotak nasilnih muškaraca koji bi bili spremni promijeniti svoje ponašanje kad bi nasilje u obitelji bilo u dovoljnoj mjeri stigmatizirano u društvu u cjelini. Stoga možemo očekivati da će s provedbom kampanja posvećenih jačanju osjetljivosti javnosti na problem nasilja u obitelji potražnja za neobvezatnim psihosocijalnim tretmanom porasti. Kako sada stvari stoje, samo su savjetodavni centri DPP-a i U.Z.O.R-a u mogućnosti prihvaćati dobrovoljne korisnike psihosocijalnog tretmana, a državni savjetodavni centar i sklonište DUGA Zagreb posjeduju SOS telefon s psihosocijalnim savjetima koji su dostupni potencijalnim počiniteljima.

5 Psihosocijalni tretman počinitelja

Također bi se moglo preporučiti da se više napora uloži u to da se postigne idealna kombinacija u vidu jednog muškog i jednog ženskog psihologa pri tretmanu muških počinitelja. Djelotvornost muškog uzora u promjeni ponašanja i mijenjanju ideje nasilne muškosti, naročito kod mlađih muškaraca, pažljivo se proučava u drugim zemljama.98 Muški psiholozi stoga bi trebali biti posebno u žiži interesa pri ponudi izobrazbe za tretman počinitelja nasilja u obitelji.

Na kraju, aspekt koji prožima sve i koji utječe na sva gore spomenuta pitanja jest manjak financijskih sredstava.

Potrebna su veća sredstva kako bi se u potpunosti mogle provesti razne vrste izobrazbe, s ciljem da se omogući dovoljan prostor u kojem je moguće provoditi tretman i da se provede široka i dugoročna evaluacija tog tretmana.

Teško je, ako ne i nemoguće raspravljati o načinima na koje bi se tretman mogao razvijati, ako ga se prethodno na odgovarajući način ne ocijeni.

47

97 Za više informacija vidi internetsku stranicu Manscentrum: http://www.manscentrum.se/sid7.html 98 Vidi, među ostalim istraživanje Promunda u Brazilu i drugdje: http://www.promundo.org.br/

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

5 Psihosocijalni tretman poÄ?initelja

48

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

6. Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj 6.1 Nacionalna razina Službena istraživanja koja su trenutno dostupna nedovoljna su da se adekvatno dubinski i učinkovito analizira pravni okvir i mehanizam prevencije i zaštite od nasilja u obitelji. Premda je dostupno dosta statističkih podataka o broju prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji, broju i demografskom statusu počinitelja, broju žrtava nasilja u obitelji, broju i vrsti sudskih odluka, i dalje je puno važnih pitanja koja nisu analizirana. Primjerice, nepoznato je što se u prosjeku događa žrtvama nasilja u obitelji nakon što napuste sklonište, ili koliko su djelotvorni psihosocijalni tretmani koji se provode s počiniteljima, ili pak koliko su ljudi dobro obrazovani o nasilju u obitelji nakon što prođu kroz seminar ili tečaj na tu temu, ili koliko je resursa (npr. sredstava, izobrazbe, psihosocijalnih stručnjaka, kapaciteta u skloništima, dostupnosti usluga) točno potrebno kako bi se u potpunosti posvetilo problemu nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj.

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

Proučavanjem dostupnih istraživanja moguće je uočiti određene trendove i karakteristike problema s kojim se suočavamo. Raspon problema možda najbolje prikazuju rezultati agencije PULS, čije je istraživanje naručila Duga-Zagreb 2007. godine, a u kojem se pokazalo kako svaka treća obitelj ima iskustvo nasilja u obitelji, pri čemu do 40% hrvatskih građana poznaju barem jednu žrtvu nasilja u obitelji.

Studija koju je provela profesorica Otročak 2003. godine bila je posvećena stavovima i iskustvima uzorka od približno 1000 žena. Najznačajnije spoznaje u vezi s mišljenjima žena uključuju to da njih 98% smatra kako su istraživanja na temu nasilja nad ženama nužna, 85% smatra nasilje nad ženama problemom čija se važnost nedovoljno uočava, a 87% ispitanica smatra kako je žene sram govoriti o nasilju koje se događa u njihovoj vlastitoj obitelji.99 Od žena u uzorku, jedna od pet žena barem je jednom iskusila fizičko nasilje muškarca s kojim je bila u vezi, a svaka treća žena svjedočila je tome kako njezinu skrbnicu ili majku fizički zlostavljaju, što može ukazati na to da su stvarni brojčani podaci još viši.100 Kad pogledamo vrstu zlostavljanja, studija otkriva kako je u prosjeku jedna od pet žena u intimnoj vezi iskusila ozbiljno psihološko i fizičko zlostavljanje, kao i polovica razvedenih žena. Svaka treća žena iskusila je seksualno zlostavljanje. Studija otkriva i čvrstu poveznicu između fizičkog i seksualnog nasilja.101 Među zlostavljanim ženama više od polovice njih nije se nikome obratilo za pomoć, a od onih koje jesu, većina se obratila prijateljima i obitelji.102 Samo jedna žena od njih sedam među 57% najsiromašnijih žena u uzorku imala je srednjoškolsko obrazovanje ili višu razinu obrazovanja.

U postojećim istraživanjima mogu se uočiti i određeni trendovi. Istraživanje što ga je proveo Državni zavod za statistiku (DZS) o nasilju u obitelji u razdoblju 2001.-2006. godine pokazuje jasan uzlazni trend broja prijava, sudskih predmeta i osuda u vezi s nasiljem u obitelji, i kao prekršajem i kao kaznenim djelom.103 To se djelomice odražava i u statistici MUP-a za razdoblje 2003.-2009. godine. Kao što se može uočiti u Prikazu 6.1, sveukupni broj prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji dosegnuo je vrhunac 2007. godine i blago je nakon toga smanjen, uz stagnaciju iz godine u godinu. Broj prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji kao prekršaja stalno je rastao u svim godinama osim

99 Otročak, D. 2003. Interpretacija rezultata istraživanja nasilja nad ženama u Republici Hrvatskoj [Interpretation of the Results of Research into Violence against Women in the Republic of Croatia], str. 18.-19.

100 Ibid, str. 20.-35.

101 Ibid, str. 36.

102 Ibid, str. 40.

103 DZS [Državni zavod za statistiku]. 2007. Nasilje u obitelji 2001.-2006. [Domestic Violence 2001-2006] http://www.dzs.hr/Hrv/ publication/nasilje.htm, str. 18., 40.

49

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

2008. godine. S druge strane, broj počinitelja nasilja u obitelji kao kaznenog djela prema članku 215.a stalno je rastao i dosegnuo vrhunac 2006. godine, nakon kojeg datuma je počeo stabilno opadati. Gore spomenut trend u vezi s prijavljenim počiniteljima nasilja u obitelji kao kaznenog djela primjetan je i kad je riječ o samim predmetima koji uključuju to kazneno djelo (Prikaz 6.3). Prema MUP-u, brojčani pokazatelji dosegnuli su vrhunac 2006. godine, kad je bilo 1.985 prijavljenih slučajeva, a od tog razdoblja nadalje stabilno opadaju. Kad proučimo omjer počinitelja prekršaja i kaznenih djela u sferi nasilja u obitelji u razdoblju 2003.-2009. godine (Prikaz 6.2), možemo uočiti kako su podnesene kaznene prijave dosegnule vrhunac u vidu 4% ukupnog broja počinitelja koji su prijavljeni za nasilje u obitelji kao kazneno djelo 2003. godine, što je tako ostalo do 2006. godine, nakon čega je došlo do smanjenja na 3% 2007. godine, što je pak ostalo nepromijenjeno do 2009. godine. Međutim, važno je uzeti u obzir i podatke Državnog odvjetništva o nasilju u obitelji kao kaznenom djelu (Prikaz 6.9), gdje možemo uočiti razliku između broja prijavljenih počinitelja za kazneno djelo nasilja u obitelji u razdoblju 2003.-2008. godine s jedne strane, i podataka MUP-a s druge (npr., godine 2008. stanje je bilo ovakvo: MUP – 564; Državno odvjetništvo – 1285), a to je vjerojatno uzrokovano time što se podaci MUP-a zasnivaju na evidentiranju počinitelja samo na temelju najtežeg kaznenog djela koje su počinili.104 Uzimajući u obzir podatke DZS-a, MUP-a i Državnog odvjetništva, jasno je kako postoji očit uzlazni trend u broju prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji do 2006. godine. Štoviše, imajući u vidu vjerojatan razlog razlika u podacima MUP-a i Državnog odvjetništva u vezi s počiniteljima nasilja u obitelji kao kaznenog djela, vjerojatno je najbolje uzeti podatke Državnog odvjetništva kao reprezentativnije za istinski broj prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji. Stoga se čini razumnim zaključiti kako je broj počinitelja prijavljenih za nasilje u obitelji kao kazneno djelo u uzlaznom trendu u razdoblju 2003.-2008. godine (Prikaz 6.10). Neovisno o tome odražavaju li ovi podaci promjene u intenzitetu problema nasilja u obitelji, ili tek promjene u djelotvornosti provedbe mehanizma detekcije nasilja u obitelji i prijavljivanja, riječ je o konkretnom pokazatelju težine problema, a istovremeno i o smjernici koja ukazuje na intenzitet potrebnog odgovora na taj izazov, s ciljem njegova suzbijanja.

Razdioba počinitelja nasilja u obitelji kao kaznenog djela po spolu, prema studiji DZS-a za razdoblje 2001.-2006. godine, iznosi u prosjeku 97% muškaraca i 3% žena, dok je za prekršaje omjer 88% muškarca i 12% žena.105 Godišnja izvješća o radu Državnog odvjetništva pokazuju kako se ta situacija pojavljuje i 2007. i 2008. godine. Naša analiza podataka MUP-a također odražava ta omjer, no uz nešto drukčije brojčane podatke. Prema podacima MUP-a, 94% počinitelja nasilja u obitelji kao kaznenog djela muškog su spola, dok je žena 6%.

Gledajući po dobnim skupinama, prema podacima DZS-a, najuobičajeniji počinitelji obje vrste nasilja u obitelji u razdoblju 2001.-2006. godine su muškarci u dobnoj skupini 40-49 godina, koji predstavljaju trećinu počinitelja kaznenih djela i četvrtinu ukupnog broja počinitelja prekršaja u kategoriji nasilja u obitelji. Nakon njih slijede muškarci u dobnoj skupini 30-39 godina, koji predstavljaju četvrtinu ukupnih počinitelja nasilja u obitelji kao kaznenog djela i petinu prekršajnih počinitelja, pa zatim muškarci u dobnoj skupini 50-59 godina, koji predstavljaju svakog šestog počinitelja kaznenog djela i prekršaja nasilja u obitelji. Naša analiza podataka MUP-a za razdoblje 2003.-2009. godine pokazuje sličnosti s tim rezultatima (Prikaz 6.4).106 Počinitelji kaznenog djela nasilja u obitelji pretežno su u dobnoj skupini između 39 i 48 godina (27%), a u stopu ih slijedi dobna skupina 49-58 godina, koja predstavlja četvrtinu ukupnog broja počinitelja te vrste kaznenog djela. Također, svaki peti počinitelj kaznenog djela nasilja u obitelji star je između 29 i 38 godina.

50

Kad analiziramo podatke MUP-a o nasilju u obitelji kao prekršaju, čini se kako postoji uzlazan trend predmeta koji su se pojavili pred prekršajnim sudovima u razdoblju 2000.-2009. godine. U prve četiri analizirane godine u prosjeku je pred prekršajne suce dolazio u prosjeku svaki šesti predmet, a u posljednje četiri godine taj je prosjek skočio gotovo na svaki drugi predmet. (Prikaz 6.5).

104 DORH [Državno odvjetništvo Republike Hrvatske]. 2009/8/7/6/5/4. Godišnji izvještaj za 2008/7/6/5/4. godinu [2008/7/6/5/4 Yearly Report] 105 Ibid, str. 48.-52.

106 Nažalost, dobne kategorije koje koristi Ministarstvo unutarnjih poslova donekle se razlikuju, pa pri usporedbi valja biti oprezan.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Broj žrtava nasilja u obitelji kao prekršaja porastao je u razdoblju 2000.-2009. godine s 5325 na približno 21.000 godišnje u protekle četiri godine (Prikaz 6.6). Stoga se može zaključiti kako je prosječni broj žrtava prekršaja godišnje približno 21.000. Broj žrtava nasilja u obitelji kao kaznenog djela sudeći po podacima također raste; ipak, njihov broj varira iz godine u godinu. Primjerice, broj žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji smanjio se s 1.820 godine 2006. na 1.669 godine 2007. (što je smanjenje od 8%), no onda se povećao za otprilike 50% na 2.494 godine 2008. (Prikaz 6.7).

Važno je uočiti kako povećanje broja žrtava možda ima veze s povećanjem djelotvornosti mehanizma suzbijanja nasilja u obitelji.

Kad je riječ o omjeru žrtava-žena i žrtava-muškaraca u području nasilja u obitelji kao prekršaja, čini se da taj omjer, sveukupno gledano, iznosi 70:30; drugim riječima, na svaku mušku žrtvu dolaze po dvije žrtve ženskog spola, pri čemu postoji blagi trend povećanja udjela muškaraca tijekom devetogodišnjeg razdoblja, sudeći po podacima MUP-a (Prikaz 6.8). Ovaj omjer donekle se mijenja kad promatramo žrtve nasilja u obitelji kao kaznenog djela. Podaci Državnog odvjetništva pokazuju kako je omjer žena i muškaraca među žrtvama 74:26. Kad promatramo samo punoljetne osobe, analiza podataka Državnog odvjetništva za razdoblje 2005.-2008. godine rezultira omjerom žena i muškaraca među žrtvama kaznenih djela nasilja u obitelji u prosjeku 83:17 – na svaku mušku punoljetnu žrtvu u prosjeku dolazi pet punoljetnih žrtava ženskog spola. Sveukupni omjer žrtava i počinitelja iznosi 1,4 žrtve po počinitelju prekršaja nasilja u obitelji u razdoblju između 2003. i 2009. godine (podaci MUP-a) te 1,7 žrtava po počinitelju kaznenog djela nasilja u obitelji u razdoblju između 2004. i 2008. godine (podaci Državnog odvjetništva), s vrhuncem 2008. godine, kad su na svakog počinitelja kaznenog djela nasilja u obitelji dolazile dvije žrtve.

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

U prosjeku je u razdoblju 2000.-2009. godine svaka peta žrtva bila maloljetna (Prikaz 6.9). Dominantan odnos žrtava i počinitelja nasilja u obitelji, prema podacima koje je MUP prikupio za 2008. godinu, navodi na zaključak kako je najčešći odnos onaj u kojem partner zlostavlja svoju partnericu, što se događa u trećini svih slučajeva (Tablica 6.1).

Od svaka četiri počinitelja nasilja u obitelji kao kaznenog djela 2006. godine, približno je jedan počinitelj prije tog slučaja već počinio neko kazneno djelo, a u slučaju prekršaja svaki peti počinitelj, prema izvješću DZS-a iz 2007. godine.107 Iz toga slijedi kako prijašnji počinitelji u prosjeku čine najmanje 20-25% ukupnih počinitelja nasilja u obitelji.

Tablica 6.2 pruža određene uvide u postupke i djelotvornost mehanizma rješavanja nasilja u obitelji. Prije svega, čini se da je od 16.169 slučajeva nasilja u obitelji koje je policija prekršajno prijavila samo njih 40% sudski gonjeno. U drugih 41% slučajeva počinitelj je bio tek pritvoren od strane policijske službe. Prikaz 6.10 pokazuje kako se kvaliteta policijskog prijavljivanja nasilja u obitelji poboljšala posljednjih godina, prema podacima Državnog odvjetništva, s obzirom na to da je broj prijava počeo stagnirati, dok je broj optuženih počinitelja u istom razdoblju počeo rasti. Tablica 6.3 prikazuje broj zaštitnih mjera za počinitelje nasilja u obitelji 2008. godine. Broj presuda na štetu počinitelja, zatvorskih kazni i ukupan broj presuda za nasilje u obitelji prikazan je u tablici 6.4.

51

107 DZS. 2007. Nasilje u obitelji 2001.-2006. [Domestic Violence 2001-2006] http://www.dzs.hr/Hrv/publication/nasilje.htm, str.

38., 48.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Prikaz 6.1 – Počinitelji prekršaja i kaznenih djela nasilja u obitelji u razdoblju 2003.-2009. godine

6

20000 18003

18000

Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

14903

14000

16733

17391

15952

16000

16978 16496

16169

15277 14246

12186

12000 10000

9578

Broj osoba prijavljenih zbog nasilja u obitelji prekršajno djelo

11669

Broj počinitelja nasilja u obitelji - kazneno djelo

9151

8000 6000

Zbroj prekršajnih i kaznenih djela

4000 2000 2003

2004

675

657

517

427

0

2005

2006

612 2007

564 2008

482 2009

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u 21.01.2010. godine u vezi s rodno zasnovanim nasiljem

Prikaz 6.2 – Kaznena djela i prekršaji nasilja u obitelji u razdoblju 2003.-2009. godine

52

2009 3%

97%

2008 3%

97%

2007

3%

97%

2006

4%

96%

2005

4%

96%

2004

4%

96%

2003

4%

96%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

Nasilje u obitelji kazneno djelo Nasilje u obitelji prekršajno djelo

60%

70%

80%

90%

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u 21.01.2010. godine u vezi s rodno zasnovanim nasiljem

100%

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Prikaz 6.3 – Predmeti kaznenih djela nasilja u obitelji (čl. 215.a) u razdoblju 2003.-2009. godine

6

2500

1985

2000

1857

1798 1647

1643

1400

1500

Predmeti kaznenih djela nasilja u obitelji

1118

Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

1000

500

0 2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u 21.01.2010. godine u vezi s rodno zasnovanim nasiljem

Prikaz 6.4 – Počinitelji kaznenih djela nasilja u obitelji po dobi (čl. 215.a) u razdoblju 2003.-2009. godine

16-17; 1% 14-15; 0% 59 and older; 25%

18-20; 3% 21-24; 5%

14-15

25-28; 7%

16-17 18-20 21-24

49-58; 25% 29-38; 19%

25-28 29-38 39-48 49-58 59 i stariji

39-48; 27% Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u 21.01.2010. godine u vezi s rodno zasnovanim nasiljem

53

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Prikaz 6.5 – Postotak prekršajno prijavljenih osoba za nasilje u obitelji koje su se pojavile pred sudom u razdoblju 2003.-2009. godine

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

60% 50%

48% 41%

40%

40%

41%

Postotak prekršajno prijavljenih osoba za nasilje u obitelji

28%

30% 20%

16%

14%

18%

22%

11%

10% 0%

2000

2001

2001

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u 21.01.2010. godine u vezi s rodno zasnovanim nasiljem

Prikaz 6.6 – Broj žrtava prekršaja nasilja u obitelji u razdoblju 2003.-2009. godine

25000 20933 20000

22158

22140 20566

17991 14649

15000

Broj žrtava prekršaja nasilja u obitelji

12260 10000

9182 7159

5000

54

5325

0 2000

2001

2001

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u 21.01.2010. godine u vezi s rodno zasnovanim nasiljem

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Prikaz 6.7 – Broj žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji (čl. 215.a) u razdoblju 2004.-2008. godine

6

3000 2494

2500

2000

1500

1820

1741

Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

1669

1489 Broj žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji

1000

500

0

2004

2005

2006

2007

2008

Izvor: godišnja izvješća Državnog odvjetništva u razdoblju 2004.-2008. godine

Prikaz 6.8 – Ukupni omjer muškaraca i žena među žrtvama prekršaja u sferi nasilja u obitelji u razdoblju 2000.-2009. godine

100% 90% 1564 80%

1309

2965

4051

5064

6385

7545

7749

7245

7862

70% 60%

Muškarci žrtve

50%

Žene žrtve

40% 3761 30%

4850

6217

8209

9585

11606

13438

14409

13321

14278

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

20% 10% 0%

2000

2001

2002

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u 21.01.2010. godine u vezi s rodno zasnovanim nasiljem

55

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Prikaz 6.9 – Omjer maloljetnih i punoljetnih žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji u razdoblju 2000.-2009. godine

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

100% 90% 80% 3080

70%

5205

60%

6919

9582

11916

16973

14836

17971

17278

16629

50%

Punoljetne Maloljetne

40% 30% 2245

20% 10% 0%

2000

1954

2263

2678

2733

3155

4010

4187

3937

4862

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u 21.01.2010. godine u vezi s rodno zasnovanim nasiljem

Prikaz 6.10 – Postotak prekršajno prijavljenih osoba za nasilje u obitelji koje su se pojavile pred sudom u razdoblju 2003.-2009. godine

1400

1285 1208

1160

1200 1027 1000

933

908

758

735

800

649

627 600

Prijavljeni

841

832

643

Proglašeni krivima

513

400

Osuđeni

327 244

200

56

0

156 90 2003

2004

2005

2006

2007

Izvor: godišnja izvješća o radu Državnog odvjetništva u razdoblju 2004.-2008. godine

2008

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Tablica 6.1 – Odnos počinitelja i žrtava nasilja u obitelji

Ukupno

Muž počinio nasilje nad ženom

Otac počinio nasilje nad djecom

Sin počinio nasilje nad ocem

Izvanbračni partner počinio nasilje nad partnericom

Žena počinila nasilje nad mužem

5845 (28,42%)

4092 (19,90%)

2650 (12,89%)

1173 (5,70%)

1026 (4,99%)

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

Tablica 6.2 – Broj prijavljenih počinitelja prekršaja u sferi nasilja u obitelji dovedenih pred suca i pritvorenih 2008. godine 108

Počinitelji koje je prijavila policija zbog prekršaja u sferi nasilja u obitelji Žalbe policijske službe u vezi s odlukom suca

Godina

Ukupno

Dovedeni pred suca

2008

16 169

6610 (40,88%)

2008

94 (+27,66%)108

2007

120

Pritvoreni od strane policijske službe

6706 (41,47%)

Tablica 6.3 – Zaštitne mjere donesene zbog nasilja u obitelji 2008. godine Zaštitna mjera

Ukupan broj odluka o prekršajima u sferi nasilja u obitelji u pojedinoj kategoriji

Obvezatan psihosocijalni tretman

4607

Zabrana pristupa

788

265 (33,62%)

Zabrana uznemiravanja ili praćenja žrtve nasilja u obitelji

233

72 (30,90%)

Odsustvo s adrese boravišta

377

109 (28,91%)

Zaštita žrtve nasilja u obitelji

27

Obvezatna rehabilitacija radi ovisnosti

3517

Oduzimanje predmeta koji se namjeravao koristiti ili je iskorišten u počinjenju djela

284

Ukupno

9833

Izvor za priloge 6.1, 6.2 i 6.3: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. 2009. Izvještaj o radu za 2008. godinu.

108 U usporedbi s 2007. godinom.

Provela policija (% ukupne kategorije)

57

466 (4,73%)

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Tablica 6.4 – Postotak presuda u kojima je osoba proglašena krivom i zatvorskih presuda u odnosu na ukupan broj presuda u razdoblju 2006.-2008. godine

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

Donesene presude

Osoba proglašena krivom (% ukupnih presuda)

Kazne zatvora (% presuda u kojima je osoba proglašena krivom)

2006.

733

649(85,6%)

91(14,0%)

2007.

762

643(84,4%)

101(15,7%)

2008.

876

762 (87,0%)

116(15,2%)

Izvor: Godišnja izvješća Državnog odvjetništva u razdoblju 2004.-2008. godine

Izvješće koje je napisala Radojka Kraljević 2009. godine o rezultatima empirijske analize slučajeva 27 žena-žrtava nasilja u obitelji pokazalo je kako je gotovo polovica tih žena prvi put iskusila nasilje prije braka, svaka treća žena iskusila je nasilje u braku, a gotovo su sve te žene kasnije opet iskusile nasilje. Počiniteljeva zloporaba alkohola tijekom razdoblja u kojima se odvijalo zlostavljanje bilo je uobičajeni aspekt o kojem su žrtve izvijestile.109 Osamnaest žrtava ustvrdilo je kako su njihova djeca svjedočila zlostavljanju, što je zabrinjavajući rezultat s obzirom na činjenicu da mnoge studije pokazuju snažnu vezu samoidentifikacije s roditeljima po spolnoj pripadnosti u formativnim godinama. Stoga raste vjerojatnost da će te osobe i same postati zlostavljači ili zlostavljani u odrasloj dobi.110 Devetnaest žena obratilo se prijateljici ili članu obitelji za pomoć, 17 ih se obratilo NVO-u koji je angažiran u sferi nasilja u obitelji, 13 se obratilo socijalnom radniku, a 7 doktoru; ovi podaci naglašavaju važnost obrazovanja stručnjaka koji dolaze u kontakt s žrtvama nasilja u obitelji, kao i važnost međuinstitucionalne suradnje. Policija je intervenirala u 19 slučajeva, a većina ispitanica imala je osjećaj da policija štiti počinitelja više nego njih te da im ne pruža ikakvu istinsku zaštitu (nije došlo do pritvaranja počinitelja čak ni nakon nekoliko poziva). Većina zlostavljača je kažnjena, no u slučaju tri žrtve njihovim se zlostavljačima nije dogodilo ništa (možda zbog nespremnosti žrtava da svjedoče pred sudom, ili zbog prekida postupka), a u 15 slučajeva nisu pružene zaštitne mjere.111 Kad je riječ o pomoći koju bi te osobe smatrale najkorisnijom, no koja je izostala, spomenuta je želja za većom pomoći Centra za socijalnu skrb, kao i to da Centar obavijesti policiju; među iskazanim željama su i nepristrana policija, kao i poboljšan status žrtava i podrška za njih (financijska i pravna te podrška u vezi sa smještajem).

58

Nedavno izvješće (iz 2009. godine), koje je pripremila Darja Maslić Seršić u suradnji s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, bilo je posvećeno istraživanju ekonomskih aspekata nasilja nad ženama i učinku tog nasilja na žene i njihovu djecu.112 U istraživanju su korištene kvalitativne i kvantitativne istraživačke metode na uzorku od 240 sadašnjih i bivših korisnica savjetodavnog centra Autonomne ženske kuće u Zagrebu. Premda se nasilje u obitelji događa neovisno o demografskim karakteristikama, rezultati pokazuju kako su obrazovane žene manje tolerantne prema nasilju u obitelji i sklonije su brže zatražiti pomoć od nevladinih organizacija. Također je uočeno kako su žrtve nasilja u obitelji najčešće istovremeno izložene nasilju koje dolazi u nekoliko različitih oblika. Povrh toga, djeca, koja su prema postojećim spoznajama gotovo uvijek svjedoci nasilja u obitelji, također pate od posljedica ovakvog ponašanja i reflektiraju ta iskustva u vlastitom ponašanju i obrazovnim postignućima (odnosno manjku postignuća).

109 Kraljević, R. 2009. Report - Victims of Domestic Violence, str. 7.-9.

110 Ibid, str. 12.

111 Ibid, str. 13.-24.

112 Maslić Seršić, D. 2009. Ekonomski aspekti nasilja nad ženama i njihovom djecom: Žene i zapošljavanje – Utjecaj nasilja na djecu [Economic Aspects of Violence against Women and Their Children: Women and Employment – The Effect of Violence on Children]

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Kad razmatramo resurse dostupne za žene koje se usprotive nasilju u obitelji s kojim su suočene, u izvješću se nisu iskristalizirale razlike u psihološkim i socijalnim resursima zaposlenih i nezaposlenih žena. Stoga se zaposlenje smatra nečim što ima, među ostalim, i nedvojbenu ekonomsku funkciju, no ne i psihološku, pri čemu se ističe potreba za savjetodavnim uslugama za žrtve nasilja u obitelj. Pokazalo se kako žene koje se usprotive nasilju na bolji način koriste psihološke i materijalne resurse od žena koje trenutno pate od nasilja u obitelji, što naglašava činjenicu da psihosocijalna rehabilitacija počinje onog trenutka kad žena napusti nasilnog partnera. Pokazalo se također kako su žrtve nasilja u obitelji heterogena skupina, zbog čega svim pripadnicima te skupine nje potrebna istovjetna rehabilitacija i pomoć.

Proučavajući iskustva i samoprocijenjeno znanje u vezi s nasiljem nad ženama, autori Lazarić Zec i Pavleković zaključuju na temelju analize uzorka od 425 stručnjaka 2006. godine kako se policija i radnici nevladinih organizacija s nasiljem nad ženama susreću često, socijalni radnici, doktori i odvjetnici ponekad, a medicinske sestre i zubari vrlo rijetko.113 Njihova analiza također pokazuje kako stručnjaci procjenjuju da na svaki prijavljeni slučaj dolazi u prosjeku 25 neprijavljenih slučajeva. Većina stručnjaka svoje znanje ocjenjuje prosječnim, a radnici nevladinih organizacija, policijski službenici i socijalni radnici najzainteresiraniji su za dodatno obrazovanje o ovoj temi.

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

Doktorska studija Aleksandra Racza iz 2010. godine posvetila se istraživanju stavova i uvjerenja 600 zagrebačkih medicinskih sestra u vezi s nasiljem u obitelji provedenim nad ženama i u vezi sa spremnošću medicinskih sestara da surađuju s Centrom za socijalnu skrb. Među najrelevantnijim otkrićima studije jest činjenica da dvije trećine medicinskih sestara ne posjeduju formalno obrazovanje o nasilju u obitelji, a više od 80% njih nikad nije stupilo ni u kakav kontakt sa socijalnim službama.

Sveukupno gledajući, ne postoje istraživanja posvećena žrtvama muškog spola ili počiniteljima. Premda to u određenoj mjeri može biti opravdano, s obzirom na činjenicu da je za žrtve nasilja u obitelji muškog spola manje vjerojatno da je riječ o pojedincima koji su dugoročno nezaposleni i financijski ovisni, a s druge je strane veća vjerojatnost da su vlasnici nekretnine, ipak je činjenica da zbog toga ostaju nepokrivene moguće situacije u kojima stanje nije takvo. Kao što je navedeno u dijelu izvješća koji se odnosi na analizu podataka i istraživačkih napora (poglavlje 6.1), prema podacima MUP-a i Državnog odvjetništva sveukupni je omjer jedan muškarac na dvije žrtve nasilja u obitelji ženskog spola kad je riječ o prekršajima te jedan muškarac na pet punoljetnih žrtava nasilja u obitelji ženskog spola kad je riječ o kaznenim djelima. Povrh toga, i imajući u vidu da muškarci predstavljaju golemu većinu prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji, sve bi mjere posvećene prevenciji i suzbijanju nasilja u obitelji mogle imati koristi od boljeg uvida u stanje muške počinitelje nasilja u obitelji. Stoga bi daljnja istraživanja u vezi s muškim žrtvama i počiniteljima nasilja u obitelji mogla pridonijeti odgovoru na pitanje postoji li potreba za politikama koje bi bile specifično prilagođene muškim žrtvama i počiniteljima, na temelju spoznaja o načinu na koji se u Hrvatskoj doživljava koncept muževnosti.

Nadalje, ne postoje podaci koji bi približno naznačili koliki je ukupan trošak nasilja u obitelji, koliko je potrebno financijskih sredstava kako bi se moglo pozabaviti problemom procijenjene razine nasilja u obitelji u Hrvatskoj, kao ni kakvo je stanje s troškovnom učinkovitošću prevencije i trenutnih politika koje se provode. Te bi informacije mogle omogućiti bolje kanaliziranje resursa i mogle bi definirati koliko pozornosti i resursa valja usmjeriti na prevenciju, a koliko na hvatanje ukoštac s problemom nasilja u obitelji.

59

113 Lazarić Zec, D. 2006. Iskustvo i samoprocjena znanja stručnjaka u lokalnoj zajednici o problemu nasilja nad ženom u obitelji [Experience and Self-Assessed Knowledge on Violence against Women among Professionals in the Local Community].

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

6.2 Regionalne razlike

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

Regionalne razlike presudne su kako bi se mogla analizirati nužna razina regionalnih kapaciteta za rad na problemu nasilja u obitelji. Kao što smo ranije već napomenuli, u Hrvatskoj ukupno postoji 18 skloništa, smještenih u 15 županija. Zagrebačka županija i Grad Zagreb imaju četiri skloništa, Primorsko-goranska županija dva skloništa, dok Vukovarsko-srijemska, Istarska, Sisačko-moslavačka, Bjelovarsko-bilogorska, Splitsko-dalmatinska, Zadarska, Brodsko-posavska, Karlovačka, Šibensko-kninska, Osječko-baranjska, Varaždinska i Međimurska županija imaju po jedno sklonište. Dakle, šest županija koje nemaju nijedno sklonište za žrtve nasilja u obitelji su Krapinsko-zagorska, Varaždinska,114 Koprivničko-križevačka, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska i Dubrovačko-neretvanska županija. Potražnja za smještajem u skloništu može biti i do 50% viša od kapaciteta skloništa (primjerice, u slučaju skloništa u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji), no upitno je koliki broj osoba koje su odbijene u skloništu na kraju ne uspije pronaći smještaj.

Broj počinitelja po županiji odražava gore spomenuti trend oscilacija, pri čemu se vrhunac pojavio 2006. godine u obliku broja kaznenih prijava za nasilje u obitelji tijekom razdoblja 2003.-2009. godine (Prikaz 6.11).

Ukupni udjeli pojedinih županija u problemu nasilja u obitelji ukazuju na proporcionalno ulaganje iz nacionalne perspektive, u vezi s obvezama županija da provode prevenciju i zaštitu od nasilja u obitelji. Istraživanje DZS-a za razdoblje 2001.-2006. godine pokazuje kako je sveukupni udio kazneno prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji (članak 215.a) najviši u Gradu Zagrebu (10,9%), Vukovarsko-srijemskoj županiji (10,4%) i Splitsko-dalmatinskoj županiji (10,2%), nakon čega slijede Primorsko-goranska županija (9,6%), pa Sisačko-moslavačka (7,5%) i Osječko-baranjska (6,3%).115 U podacima iz razdoblja 2003.-2009. godine poredak je nešto drukčiji, imajući u vidu da su Grad Zagreb i Zagrebačka županija objedinjeni u podacima MUP-a (Prikaz 6.12). Grad Zagreb i Zagrebačka županija imaju najveći ukupni broj prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji kao kaznenog djela (17%), nakon čega slijedi Primorsko-goranska županija (12%), pa Splitsko-dalmatinska (11%). Vukovarsko-srijemska županija četvrta je po udjelu počinitelja kaznenih djela nasilja u obitelji, s gotovo desetinom ukupnog udjela, sudeći po našoj analizi u kojoj su korišteni podaci MUP-a. Poredak po ukupnom udjelu optuženih počinitelja prekršaja u sferi nasilja u obitelji po županiji, prema podacima DZS-a za razdoblje 2001.-2006. godine, izgleda ovako: Grad Zagreb (15,2%), Varaždinska županija (9,1%), Zagrebačka županija (8,5%) i Sisačko-moslavačka županija (7,9%). Ovaj poredak je isti za ukupne udjele počinitelja osuđenih za prekršaje u sferi nasilja u obitelji. Županije kao što su Vukovarsko-srijemska i Primorsko-goranska, koje su prilično visoko rangirane po udjelu počinitelja prijavljenih za kaznena djela nasilja u obitelji, ne nalaze se na prvih pet mjesta rang liste kad je riječ o udjelu optuženih počinitelja prekršaja u sferi nasilja u obitelji, odnosno o udjelu počinitelja prekršaja koji su proglašeni krivima.

60

Kad proučimo broj osoba koje su optužene, odnosno proglašene krivima za kazneno djelo nasilja u obitelji, prema studiji DZS-a za razdoblje 2001.-2006. godine možemo vidjeti kako u tim kategorijama najviši udio ima Vukovarskosrijemska županija (16,1%, odnosno 8,9%), Osječko-baranjska (9,5%, odnosno 9,1%) te Primorsko-goranska (8,9%, odnosno 7,5%). Zanimljivo, kad zbrojimo počinitelje kaznenih djela i prekršaja u sferi nasilja u obitelji koji su proglašeni krivim u razdoblju 2004.-2006. godine prema studiji DZS-a, poredak je ponešto drukčiji nego u prikazu razlučenom po kategorijama (gdje su prekršaji odvojeni od kaznenih djela nasilja u obitelji; prikaz 6.14). Grad Zagreb i Zagrebačka županija kumulativno imaju najveći broj počinitelja nasilja u obitelji (3.422). Nakon toga, s bitno manjim brojem slijede Zagrebačka (2.098) i Varaždinska županija (2.074). Važno je imati na umu kako je ovaj poredak znatno drukčiji od poretka najznačajnija tri aktera kad je riječ o kazneno osuđenim počiniteljima nasilja u obitelji prema ranije spomenutoj studiji DZS-a za razdoblje 2001.-2006. godine (Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska i Pri-

114 Važno je uočiti kako u Varaždinu postoji utočište Dom za žrtve nasilja u obitelji “Utočište Sveti Nikola”, no ono je u 2008. pružalo smještaj žrtvama samo 21 dan.

115 DZS. 2007. Nasilje u obitelji 2001.-2006. [Domestic Violence 2001-2006] http://www.dzs.hr/Hrv/publication/nasilje.htm, str.

53.-64.

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

morsko-goranska županija), i donekle drukčiji od poretka u slučaju počinitelja nasilja u obitelji osuđenih za prekršaje (Grad Zagreb, Zagrebačka i Varaždinska županija).

Premda ukupan udio svake županije u sveukupnom problemu nasilja u obitelji na nacionalnoj razini može naglasiti važnost proporcionalnog tretmana, pa time i ukazati na potrebe za resursima, time se zasjenjuje komparativna narav problema u županijama kad je riječ o razlikama u broju stanovnika. Kako bismo mogli ustanoviti potrebnu razinu napora koji su nužni da bi se odgovorilo na izazove u svakoj pojedinoj županiji neovisno o veličini populacije, trebamo uzeti u obzir omjer između broja incidenata i broja stanovnika. Studija DZS-a za razdoblje 2001.-2006. godine pokazuje kako je najveći broj osoba osuđenih za kazneno djelo nasilja u obitelji na 100.000 stanovnika u Vukovarsko-srijemskoj (142), Koprivničko-križevačkoj (86) i Virovitičko-podravskoj županiji (82). Analiza podataka MUP-a za razdoblje 2003.-2009. godine pokazuje kako je najveći broj osoba koje je policija prijavila za kazneno djelo nasilja u obitelji na 100.000 stanovnika (Tablica 6.5 i Prikaz 6.13) u Vukovarsko-srijemskoj (181 osoba – 10%), Ličko-senjskoj (171 osoba – 9%) i Primorsko-goranskoj županiji (159 osoba – 8%). Analiza broja osoba na 100.000 stanovnika koje su osuđene za prekršaj u sferi nasilja u obitelji u razdoblju 2001.-2006. godine prema studiji DZS-a daje sljedeći poredak županija: Koprivničko-križevačka, Varaždinska, Bjelovarsko-bilogorska.

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

Objedinjavanjem prekršajnih i kaznenih počinitelja po pojedinoj županiji na 100.000 stanovnika možemo rangirati županije na temelju ukupnog opsega problema nasilja u obitelji tijekom razdoblja 2004.-2006. godine (prikaz 6.15).

To smo učinili koristeći podatke DZS-a o osuđenim počiniteljima prekršaja i kaznenih djela u području nasilja u obitelji za razdoblje 2004.-2006. godine.116 Iz toga je evidentno da rangiranje županija prema ovim statističkim podacima donosi sljedeći rezultat: 1. Varaždinska (1123), 2. Koprivničko-križevačka (1084), 3. Virovitičko-podravska (1046), 4. Sisačko-moslavačka (1030) te 5. Bjelovarsko-bilogorska (981) županija. Važno je imati na umu da se ovaj poredak razlikuje od najviša tri mjesta u poretku kazneno osuđenih počinitelja nasilja u obitelji na 100.000 stanovnika prema gore navedenoj studiji DZS-a za razdoblje 2001.-2006. godine samo u smislu županije na prvom mjestu (Vukovarsko-srijemska, Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska županija), a značajno se razlikuje od poretka za prekršajno osuđene počinitelje nasilja u obitelji (Koprivničko-križevačka, Varaždinska i Bjelovarsko-bilogorska županija).

Kad promatramo omjer osoba u razdoblju između 2004. i 2006. godine koje su podvrgnute sudskom postupku i onih koje su osuđene za prekršaj u sferi nasilja u obitelji, nasuprot kaznenom djelu, čini se kako između županija postoje značajne razlike (prikaz 6.16).117 Čini se kako Vukovarsko-srijemska i Šibensko-kninska županija imaju značajno veće omjere prekršajnog nasilja u obitelji nasuprot kaznenim djelima, pri čemu je približno jedna petina ukupnog broja počinitelja nasilja u obitelji proglašena krivom za kazneno djelo nasilja u obitelji. Nakon tih županija poredak glasi ovako: Dubrovačko-neretvanska, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija, čiji se omjeri kreću u rasponu od jedan naprama sedam do jedan naprama deset kad je riječ o omjeru počinitelja proglašenih krivim za kazneno djelo nasilja u obitelji i onih koji su proglašeni krivim za prekršaje.

Dakle, čini se kako Grad Zagreb na regionalnoj razini ima najveći udio u sveukupnom broju prijavljenih počinitelja kaznenih djela nasilja u obitelji i osoba optuženih da su počinili prekršaj u području nasilja u obitelji. Slijede Primorsko-goranska i Splitsko-dalmatinska županija na drugom, odnosno trećem mjestu u smislu prijavljenih počinitelja kaznenih djela nasilja u obitelji, a Primorsko-goranska županija ujedno drži treće mjesto po udjelu osoba koje su optužene i osuđene za kazneno djelo nasilja u obitelji. Osječko-baranjska županija druga je po redu po udjelu optuženih i osuđenih počinitelja nasilja u obitelji kao kaznenog djela, a ta je županija ujedno na petom mjestu rang liste kad je riječ o osobama prijavljenim za ta kaznena djela. Vukovarsko-srijemska županija ima najveći broj počinitelja kaznenih djela nasilja u obitelji koji su osuđeni i prijavljeni na 100.000 stanovnika. Nakon nje slijede (ne po rangiranju udjela) Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska i Ličko-senjska županija, od kojih nijedna nema sklonište za žrtve nasilja u obitelji. Varaždinska županija, koja je na drugom mjestu po najvećem sveukupnom udjelu

116 Razdoblje 2001.-2003. godine nije korišteno jer su nedostajali podaci za neke županije, što predstavlja veliki problem kad je riječ o valjanosti.

117 Ibid.

61

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

osuđenih počinitelja prekršaja u sferi nasilja u obitelji i po stopi prekršajnih osuda za nasilje u obitelji na 100.000 stanovnika također nema odgovarajuće sklonište (odnosno, maksimalni dopušteni boravak u skloništu je 21 dan).

Sve u svemu, zbog visokog udjela u sveukupnom broju slučajeva nasilja u obitelji za sve se gore navedene županije može reći kako im je potrebno u većoj mjeri posvetiti pozornost, s ciljem da se relevantni akteri posvete problemu nasilja u obitelji u Hrvatskoj na sveobuhvatan način, što će reći diljem svih regija.

Prikaz 6.11 – Počinjenje kaznenih djela nasilja u obitelji (Čl. 215a), po županijama, u razdoblju 2003.-2009. godine

800

Virovitičko-podravska Varaždinska 700

Požeško-slavonska Međimurska Ličko-senjska

600

Krapinsko-zagorska Koprivničko-križevačka Brodsko-posavska

500

Bjelovarsko-bilogorska Zadarska

400

Vukovarsko-srijemska Šibensko-kninska Sisačko-moslavačka

300

Karlovačka Dubrovačko-neretvanska 200

Istarska Osječko-baranjska Primorsko-goranska

100

62

Splitsko-dalmatinska Zagrebačka 0 2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u u vezi s nasiljem zasnovanim na spolu, 21. siječnja 2010. godine

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Prikaz 6.12 – Počinitelji kaznenih djela nasilja u obitelji (Čl. 215a), po županijama, u postocima (za razdoblje 2003.2009. godine)

Zagrebačka; 17% Splitsko-dalmatinska; 11% Primorsko-goranska; 12% Osječko-baranjska; 7% Istarska; 4% Dubrovačko-neretvanska; 3% Karlovačka; 3% Sisačko-moslavačka; 6% Šibensko-kninska; 3% Vukovarsko-srijemska; 9% Zadarska; 4% Bjelovarsko-bilogorska; 2% Brodsko-posavska; 3% Koprivničko-križevačka; 3% Krapinsko-zagorska; 3% Ličko-senjska; 2% Međimurska; 1% Požeško-slavonska; 1% Varaždinska; 2% Virovitičko-podravska; 3%

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u u vezi s nasiljem zasnovanim na spolu, 21. siječnja 2010. godine

Prikaz 6.13 – Počinitelji kaznenih djela nasilja u obitelji (Čl. 215a), po županijama, postotak od 100.000 stanovnika (za razdoblje 2003.-2009. godine)

Zagrebačka; 3% Splitsko-dalmatinska; 5% Primorsko-goranska; 8% Osječko-baranjska; 4% Istarska; 4% Dubrovačko-neretvanska; 5% Karlovačka; 5% Sisačko-moslavačka; 6% Šibensko-kninska; 5% Vukovarsko-srijemska; 10% Zadarska; 6% Bjelovarsko-bilogorska; 3% Brodsko-posavska; 3% Koprivničko-križevačka; 6% Krapinsko-zagorska; 4% Ličko-senjska; 9% Međimurska; 2% Požeško-slavonska; 3% Varaždinska; 2% Virovitičko-podravska; 7%

Izvor: Zahtjev za informacijama upućen MUP-u u vezi s nasiljem zasnovanim na spolu, 21. siječnja 2010. godine

63

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Prikaz 6.14 – Ukupno počinitelja nasilja u obitelji (prekršaja i kaznenih djela) koji su proglašeni krivim, po županijama u razdoblju 2004.-2006. godine

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

3306 Grad Zagreb 2027 Zagrebačka Varaždinska 2021 1806 Sisačko-moslavačka Koprivničko-križevačka 1277 72 1213 125 Osječko-baranjska 1262 44 Bjelovarsko-bilogorska Vukovarsko-srijemska 978 241 Krapinsko-zagorska 962 57 Virovitičko-podravska 912 64 821 74 Splitsko-dalmatinska Istarska 834 43 704 99 Primorsko-goranska 669 32 Karlovačka 551 52 Međimurska 484 39 Požeško-slavonska 454 29 Zadarska 435 43 Brodsko-posavska 385 15 Ličko-senjska 53 Dubrovačko-neretvanska 311 Šibensko-kninska 231 55 0

500

1000

116 71 53 103

Ukupno prekršajno 2004-2006 Ukupno kazneno 2004-2006

1500

2000

2500

3000

3500

4000

Prikaz 6.15 – Ukupno počinitelja nasilja u obitelji (prekršaja i kaznenih djela) koji su proglašeni krivim, po županijama po 100.000 stanovnika u razdoblju 2004.-2006. godine

64

Varaždinska Koprivničko-križevačka Virovitičko-podravska Sisačko-moslavačka Bjelovarsko-bilogorska Ličko-senjska Krapinsko-zagorska Zagrebačka Požeško-slavonska Vukovarsko-srijemska Međimurska Karlovačka Grad Zagreb Istarska Osječko-baranjska Zadarska Dubrovačko-neretvanska Brodsko-posavska Primorsko-goranska Šibensko-kninska Splitsko-dalmatinska

1094 1026 977 974 948

29 58 69 56 33

717 675 655 564 478 465 472 424 404 367 280 18 253 43 246 24 230 32 205 49 177 16 0

150

300

28 40 22 45 118

Ukupno prekršajno 2004-2006

44 23 15 21 38

450

Ukupno kazneno 2004-2006

600

750

900

Izvor: DZS [Državni zavod za statistiku]. 2007. Nasilje u obitelji 2001.-2006. http://www.dzs.hr/Hrv/publication/nasilje.htm

1050

1200

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Prikaz 6.16 – Osuđeni počinitelji prekršaja i kaznenih djela nasilja u obitelji za razdoblje 2004.-2006. godine Vukovarsko-srijemska

978

241

Šibensko-kninska

231

55

Dubrovačko-neretvanska

341

Primorsko-goranska

53

704

99

Osječko-baranjska

1213

125

Brodsko-posavska

435

43

Međimurska

551

52

Splitsko-dalmatinska

821

74

Požeško-slavonska

484

39

Virovitičko-podravska

912

64

Zadarska

454

29

Krapinsko-zagorska

962

57

Sisačko-moslavačka

1806

103

Koprivničko-križevačka

1277

72

Istarska

834

43

Karlovačka

669

32

Ličko-senjska

385

15

Grad Zagreb

3306

116

Zagrebačka

2027

71

Bjelovarsko-bilogorska

1262

44

Varaždinska

2021 0%

10%

20%

30%

40%

50%

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

53 60%

70%

80%

90%

100%

Ukupno prekršajno 2004-2006 Ukupno kazneno 2004-2006

Izvor: DZS [Državni zavod za statistiku]. 2007. Nasilje u obitelji 2001.-2006. http://www.dzs.hr/Hrv/publication/nasilje.htm

65

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Tablica 6.5 – Počinitelji kaznenih djela nasilja u obitelji (Čl. 215a), na 100.000 osoba za razdoblje 2003.-2009. godine

6 Analiza i pregled istraživanja i podataka o nasilju u obitelji u Hrvatskoj

66

Policijska uprava

2003

R

2004

R

2005

R

2006

R

2007

R

2008

R

2009

R

Avg rank

Ukupno

Zagreb

6.7

13

8.7

14

12.7

11

11.8

13

9.0

15

6.2

18

7.2

17

14

62

Splitskodalmatinska

14.0

4

14.7

9

11.9

13

19.0

6

13.8

9

13.4

10

9.5

13

9

96

Primorskogoranska

27.5

1

18.3

3

20.9

3

30.1

2

25.2

3

25.5

3

11.5

10

4

159

Osječkobaranjska

3.6

18

8.2

15

8.8

20

12.4

12

16.9

6

14.5

7

13.3

9

12

77

Istarska

9.2

7

5.8

17

12.1

12

13.1

10

9.2

14

12.6

11

11.1

11

12

73

Dubrovačkoneretvanska

9.7

6

15.9

5

13.3

8

16.8

7

10.6

12

7.1

17

14.2

6

9

87

Karlovačka

9.2

8

9.9

11

16.9

6

15.5

8

10.6

13

15.5

6

14.1

7

8

91

Sisačkomoslavačka

7.6

10

15.6

7

39.4

1

22.1

4

14.6

7

13.5

9

7.0

18

8

119

Šibenskokninska

7.1

11

15.9

6

10.6

16

14.2

9

12.4

11

14.2

8

16.8

4

9

91

Vukovarskosrijemska

17.6

3

25.4

2

25.9

2

34.7

1

40.0

1

21.5

5

16.1

5

3

181

Zadar

4.9

17

4.3

19

19.1

4

11.1

14

22.8

4

22.2

4

20.4

3

9

104

Bjelovarskobilogorska

5.3

16

17.3

4

9.8

19

10.5

15

6.0

18

4.5

20

4.5

19

16

58

Brodskoposavska

3.4

19

5.1

18

11.3

15

6.2

19

14.1

8

8.5

14

7.4

16

16

56

Koprivničkokriževačka

20.1

2

26.5

1

12.9

9

12.9

11

8.8

16

12.1

12

13.7

8

8

107

Krapinskozagorska

8.4

9

9.8

12

19.0

5

9.8

16

8.4

17

7.7

16

8.4

14

13

71

Ličko-senjska

13.0

5

14.9

8

16.8

7

27.9

3

27.9

2

37.3

1

33.5

2

4

171

Međimurska

5.9

15

9.3

13

10.1

18

2.5

20

1.7

20

5.9

19

11.0

12

17

44

Požeškoslavonska

7.0

12

5.8

16

11.7

14

8.2

17

12.8

10

11.7

13

8.2

15

14

65

Varaždinska

6.0

14

3.2

20

10.3

17

6.5

18

4.9

19

8.1

15

3.2

20

18

42

Virovitičkopodravska

3.2

20

12.8

10

12.8

10

21.4

5

19.3

5

35.3

2

34.3

1

8

139

UKUPNO

189

247

306

306

289

297

265

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Osobe s kojima su obavljeni razgovori Anamarija Gospočić, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (C.e.s.i.), 28.01.2010.

Branka Lučić i Daniela Čukelj, Vukovarski ured za podršku žrtvama i svjedocima, 12.02. 2010.

Daniel Antunović, U.Z.O.R., 19.03.2010.

Dragan Jusupović, Društvo za psihološku pomoć (DPP), 01.04.2010.

Duška Car Drljača, sklonište U.Z.O.R., 31.03.2010. and 07.04.2010.

Gordana Lukač-Koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, 16.02.2010

§ Osobe s kojima su obavljeni razgovori Bibliografija

Ivana Sučić i Katarina Martić, Sklonište za žene u Vukovaru, 12.2.2010.

Jasna Lenuzzi, Korak, Karlovac, 23.03.2010.

Neva Tolle, Valentina Andrašek i Jasenka Ražov, Autonomna ženska kuća Zagreb, 23.02.2010.

Tatjana Repalust, Budi educirana, budi emancipirana (B.a.B.e), 26.4.2010 Zdravka Sadžikov, Budi educirana, budi emancipirana (B.a.B.e), 01.2.2010 Željka Barić, Dom za odrasle žrtve nasilja u obitelji ‘Duga’, Zagreb, 16.02.2010. Željka Barić, Dubravka Vujnović Radaković i Danijela Brunović, Dom za odrasle žrtve nasilja u obitelji ‘Duga’, Zagreb, 16.03.2010.

Bibliografija Swanson, I. 2009. Number of men on receiving end of domestic abuse soars [Drastičan rast broja muškaraca žrtava nasilja u obitelji]. New Scotsman, 25th of November 2009 – available at http://news.scotsman.com/scotland/Numberof-men-on-receiving.5854938.jp Autonomna ženska kuća Zagreb – Strukturno nasilje nad ženama AZKZ [Autonomna ženska kuća Zagreb]. 2008. Godišnje izvješće za 2007. god.

AZKZ [Autonomna ženska kuća Zagreb]. 2009. Godišnje izvješće za 2008. god.

AZKZ [Autonomna ženska kuća Zagreb]. 2010. Godišnje izvješće za 2009. god.

Blueprint of the Council of Europe 2006 Campaign to Combat Violence against Women, including Domestic Violence, EG-TFV (2006) 8rev5, Strasbourg [Nacrt Kampanje suzbijanja nasilja nad ženama, uključujući nasilje u obitelji] CEDAW preporuka 1582 (2002) 7 – dostupno na: http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ ta02/EREC1582.htm C.e.s.i. 2007: Nasilje: ne prolazi samo od sebe [Violence: Does not Go Away by Itself ] - http://www.cesi.hr/attach/_n/ nasilje.pdf Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (Convention on the Elimination of Discrimination against Women, CEDAW). 1979 – dostupno na: http://www.un.org/womenwatch/daw/cedaw/ Council of Europe, Group of Specialists for Combating Violence against Women. 1997. Final Report of Activities of the EG-S-VL including a Plan of Action for Combating Violence against Women, Strasbourg [Izvješće o aktivnostima skupine stručnjaka za suzbijanje nasilja nad ženama]

67

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

DG Human Rights – DG II.2003. Measures Dealing with Men Perpetrators of Domestic Violence. Strasbourg, 25-26 June 2003, pp. 75-85 [Mjere usmjerena na počinitelje nasilja u obitelji muškog spola] DORH [Državno odvjetništvo Republike Hrvatske]. 2005. Godišnji izvještaj za 2004. godinu [2004 Yearly Report]

§ Bibliografija

DORH [Državno odvjetništvo Republike Hrvatske]. 2006. Godišnji izvještaj za 2005. godinu [2005 Yearly Report] DORH [Državno odvjetništvo Republike Hrvatske]. 2007. Godišnji izvještaj za 2006. godinu [2006 Yearly Report] DORH [Državno odvjetništvo Republike Hrvatske]. 2008. Godišnji izvještaj za 2007. godinu [2007 Yearly Report] DORH [Državno odvjetništvo Republike Hrvatske]. 2009. Godišnji izvještaj za 2008. godinu [2008 Yearly Report] DZS [Central Bureau for Statistics]. 2007. Nasilje u obitelji 2001.-2006. [Domestic Violence 2001-2006] http://www. dzs.hr/Hrv/publication/nasilje.htm EU Conference on Violence Against Women, Cologne (1999) Expert Forums Recommendations [Preporuke stručnog foruma Konferencije EU o nasilju nad ženama u Kolnu] EU European Parliament Resolution on Violence Against Women (1986) Doc. A2-44/86 Official Journal. C. 176 [Rezolucija o nasilju nad ženama Europskog parlamenta] European Roma Rights Center. 2005. CEDAW Shadow report on the Republic of Croatia’s combined second and third periodic reports [“Izvještaj u sjeni” Europskog centra za prava Roma o CEDAW-u u RH] - http://www.iwraw-ap.org/ resources/croatia_ERRC(English).pdf Gondolf, E. W. 2002. Batterer Intervention Systems: Issues, Outcomes, and Recommendations. Thousand Oaks, CA: Sage [Sustavi intervencija protiv nasilnika: bitna pitanja, rezultati, preporuke] Home Office. 2009. Tough New Powers to Help Victims Break Cycle of Domestic Violence [Ministarstvo unutarnjih poslova Velike Britanije: Nove ovlasti pomažu u razbijanju začaranog kruga nasilja u obitelji za žrtve]. 29. rujna 2009.; dostupno na: http://press.homeoffice.gov.uk/press-releases/tough-new-powers.html Kelly, L. – The Council of Europe. 2008. Combating Violence Against Women: Minimum Standards for Support Services [Vijeće Europe, Borba protiv nasilja nad ženama: minimalni standardi za službe potpore, 2008.]

Kraljević, R. 2009. Report - Victims of Domestic Violence in Croatia. UNDP Justice and Human Security [Izvješće – žrtve nasilja u obitelji u Hrvatskoj. UNDP Pravosuđe i društvena sigurnost] Lazarić Zec, D. 2006. Iskustvo i samoprocjena znanja stručnjaka u lokalnoj zajednici o problemu nasilja nad ženom u obitelji [Experience and Self-Assessed Knowledge on Violence against Women among Professionals in the Local Community].

Logar, R. 2003. Stopping the Perpetrator – The New Domestic Violence Bill and the Work of the Intervention Centres in Austria [Kako zaustaviti počinitelja – novi Zakon o nasilju u obitelji i djelovanje centara za intervenciju u Austriji].

In DG Human Rights – DG II.2003. Measures Dealing with Men Perpetrators of Domestic Violence. Strasbourg, 25-26 June 2003, pp. 75-85

68

Macdonnell, H. 2009. Domestic violence against men in Scotland up by 167%. [Nasilje u obitelji nad muškarcima poraslo 167% u Škotskoj] The Sunday Times, 4th of Ocotber 2009 – available at http://www.timesonline.co.uk/tol/ news/uk/scotland/article6860217.ece Maslić Seršić, D. 2009. Ekonomski aspekti nasilja nad ženama i njihovom djecom: Žene i zapošljavanje – Utjecaj nasilja na djecu [Economic Aspects of Violence against Women and Their Children: Women and Employment – The Effect of Violence on Children] MOBMS [Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti]. 2004. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2005.-2007. [National Strategy of Protection from Violence in the Family for the 2004-2007 Period], Narodne Novine [Official Gazette] 182/04

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

MOBMS. 2005. Nacionalni program psihosocijalne i zdravstvene pomoći za sudionike i stradalnike Domovinskog rata, Zagreb MOBMS. 2007. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2008.-2010. [National Strategy of Protection from Violence in the Family for the 2008-2010 Period], Narodne Novine [Official Gazette] 126/07 MOBMS. 2009. Izvješće o provedbi nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje 2008.-2010 za 2008.

[Report on the implementation of the National Strategy of Protection from Violence in the Family for the Period 2005-2007 for 2008], Narodne Novine [Official Gazette] 126/07.

§ Bibliografija

Nikolić-Ristanović, V. and Dokmanović, M. 2006. International Standards on Domestic Violence and Their Implementation in the Western Balkans, Aim for Human Rights [Međunarodni standardi o nasilju u obitelji i njihova provedba na Zapadnom Balkanu] – dostupno na: http://www.aimforhumanrights.org/fileadmin/user_upload/pdf/Balkanreport.pdf Otročak, D. 2003. Interpretacija rezultata istraživanja nasilja nad ženama u Republici Hrvatskoj [Interpretation of the Results of Research into Violence against Women in the Republic of Croatia].

Poredoš, Tošić & Grgić. Nasilje u obitelji nad osobama starije životne dobi [Domestic Violence against Elderly People] Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova [Ombudsperson for Gender Equality]. 2009. Izvještaj o radu za 2008. godinu [Work Report for 2008].

Recommendations of the EU-Expert Meeting on Violence Against Women – Jyväskylä (Finland) [Preporuke stručnog sastanka EU o nasilju nad ženama] 8.-10. studenoga 1999.

Roe, S. 2009. Home Office Statistical Bulletin: Homicides, Firearm Offences and Intimate Violence 2007/08 – Section 3, Intimate Violence. [Statistički bilten Ministarstva unutarnjih poslova Velke Britanije: ubojstva, kaznena djela s korištenjem vatrenog oružja i nasilje u intimnim odnosima za razdoblje 2007.-2008.; Dio 3: Nasilje u intimnim odnosima] British Crime Survey: 55-86. Dostupno na - http://www.homeoffice.gov.uk/rds/pdfs09/hosb0209.pdf Standardi i preporuke Konferencije o policijskom suzbijanju nasilja nd ženama – Baden, prosinac 1998., točka 37 [Standards and Recommendations of the Conference of Experts on Police combating Violence against Women – Baden, December 1998, point 37].

Izvješće o psihosocijalnom tretmanu Društva za psihološku pomoć za razdoblje 1. srpnja – 31. prosinca 2009. godine. U: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova [Ombudsperson for Gender Equality]. Izvještaj o radu za 2008. godinu [Work Report for 2008].

Vesna K. 2010. CROATIA CASE STUDY: Gender Dimension of Violence, with the focus on the prevention of DV programming through inclusion of boys and men [STUDIJA SLUČAJA O HRVATSKOJ: Rodna dimenzija nasilja, s fokusom na prevenciju nasilja u obitelji kroz uključivanje muškaraca i dječaka]

69

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Zakoni i mehanizmi 2000. Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog Zakona [Act on Amendments to the Criminal Code], Narodne Novine [Official Gazette] 129/00

§ Zakoni i mehanizmi

2003. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji [Law on the Protection from Domestic Violence], Narodne Novine [Official Gazette] 116/03, 137/09, 14/10.

2005. Fakultativni protokol uz Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena [Optional Protocol for the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW) – available at www.uredravnopravnost.hr 2003. Obiteljski zakon [Family Law], Narodne Novine [Official Gazette] 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 2003. Zakon o ravnopravnosti spolova [Law on Gender Equality], Narodne Novine [Official Gazette] 116/03 Članak 14 i 23 Ustava Republike Hrvatske [Article 14 and 23 of the Constitution of the Republic of Croatia], Narodne Novine [Official Gazette] 41/01. (cleaned up version) Članak 215a Kaznenog zakona Republike Hrvatske [Article 215a of the Criminal Code of the Republic of Croatia], Narodne Novine [Official Gazette] 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04 i 84/05 Članak 69 i 129 Zakona o policiji [Article 69 and 129 of the Law on police], Narodne Novine [Official Gazette] 129/00.

Javni poziv za podnošenje zahtjeva za odobrenje za provođenje psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji izvan zdravstvenih ustanova [Public Call for Applications for Permission to Implement Psychosocial Treatment of Perpetrators of Domestic Violence Outside of Health Facilities], Narodne Novine [Official Gazette] 59/07 MOBMS. 2008. Protokol of postupanju u slučaju nasilja u obitelji [Rules of Procedure in Cases of Family Violence].

MUP [Ministarstvo unutarnjih poslova]. Pravilnik of načinu provedbe zaštitnih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije [Regulations regarding the Means of Implementation of the Protective Measures that ave been put in the Jurisdiction of the Police according to the Law on the Protection from Domestic Violence], Narodne Novine [Official Gazette] 27/04.

Porodični zakon [Family Law], Službeni glasnik RS [Official Gazette of the Republic of Serbia] 18/2005 Standardi za provedbu psihosocijalnog tretmana [Standards for the Implementation of Psychosocial Treatment], Narodne Novine [Official Gazette] 28/06 UN. 1979. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena prihvaćena na općoj skupštini UN-a [The Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW) adopted by the UN General Assembly] UN. 1993. Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama prihvaćena na općoj skupštini UN-a 20. prosinca 1993 [UN Declaration on the Elimination of Violence against Women Accepted by the UN General Assembly on the 20th of December 1993].

70

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći [Law on Free Legal Aid], Narodne Novine [Official Gazette] 62/08 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju kazne zatvora [The Law on the Amendment of the Law of Serving a Prison Sentence], Narodne Novine [Official Gazette] 83/09 Zakon o kaznenom postupku [Law on Criminal Proceedings], Narodne Novine [Official Gazette] 110/97, 112/99, 58/02, 62/03, 115/06, 152/08 Zakon o naknadi štete žrtvama kaznenih djela nasilja [The Law on Financial Compensation of Damage of the Victims of Violent Crimes], Narodne Novine [Official Gazette] 80/08

P R E G L E D Z A K O N O D AV S T VA I M J E R A J AV N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R VAT S K O J

Zakon o područjima posebne državne skrbi [Law on Areas of Special State Concern], Narodne Novine [Official Gazette] 86/08 Zakon o policiji [The Law on the Police], Narodne Novine [Official Gazette]76/09 Zakon o prekršajima [Law on Misdemeanors], Narodne Novine [Official Gazette] 88/02, 122/02, 187/03, 15/04, 127/04 Zakon o sudovima [Law on Courts], Narodne Novine [Official Gazette] 113/08 Zakon o sudovima za mladež [Law on Juvenile Courts], Narodne Novine [Official Gazette] 111/97 Zakon u suzbijanju diskriminacija [Law on the Suppression of Discrimination], Narodne Novine [Official Gazette] 85/08

§ Zakoni i mehanizmi Internetske stranice

Zakon o zaštiti svjedoka [Law on Witness Protection], Narodne Novine [Official Gazette] 163/03.

Zakon of potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena [Law on the confirmation of the Optional Protocol for the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW)], Narodne Novine [Official Gazette] 3/01. 14/03.

Internetske stranice Web stranica Manscentrum, dostupna na: http://www.manscentrum.se/sid7.html Web stranica Promundo, dostupna na: http://www.promundo.org.br/ Web stranica Projekta Sojourner - http://www.sojournerproject.org/

71

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) Ured Stalnog predstavnika u Hrvatskoj RadniÄ?ka cesta 41 10 000 Zagreb E-mail: registry.hr@undp.org

Hrvatska

www.undp.hr