Prihvatite me izvjestaj o stanju ljudskih prava koje zive s hiv om 2009

Page 1

PRIHVATITE ME!

Izvještaj o stanju ljudskih prava osoba koje žive s HIV/AIDS-om i osoba koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a za 2009. godinu

UN Tematska skupina za HIV/AIDS u RH


UN Tematska skupina za HIV/AIDS, kao glavni instrument koordinacije rada Ujedinjenih naroda na području HIV/AIDS-a u Republici Hrvatskoj, kontinuirano pruža podršku nacionalnim institucijama, razvija sustav kontrole i praćenja te razvija aktivnosti kosponzora UNAIDS-a sa glavnim ciljem unapređenja borbe protiv HIV/AIDS.

Izdavač: UN Tematska skupina za HIV/AIDS (Tajništvo pri UNDP-u) Radnička cesta 41, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Glavna urednica: Iva Jovović Autori: Kristijan Grđan i Iva Jovović

Copyright © 2009

U ovoj publikaciji iznesena su mišljenja autora i nužno ne predstavljaju službeno stajalište UN Tematske skupine za HIV/AIDS.


SADRŽAJ Uvod Djelovanje države Podrška zajednici Javnozdravstveno zakonodavstvo Kazneno zakonodavstvo i penalni sustavi Kriminalizacija širenja HIV-a Kriminalizacija seksualnog rada Kriminalizacija zlouporabe droga Postupak prema osobama koje žive s HIV/AIDS-om u zatvorskom sustavu Primjena antidiskriminacijskog zakonodavstva Pristup prevenciji, brizi i podršci Životne situacije osoba koje žive s HIV-om Pravna podrška Mediji i HIV/AIDS Internetska stranica www.aids.hr „Krv ubojice Zaradića testira se na HIV“ „Tuzla: preminuo liječnik zaražen HIV-om“ „KBC Rebro tajilo pacijentu da su ga tijekom transfuzije zarazili HIV-om“ Praksa Europskog suda za ljudska prava u 2009. godini Kolak i Tsakiridis protiv Njemačke Odluka Europskog odbora za socijalna prava protiv Republike Hrvatske Zaključak


1. Uvod Na Posebnom zasjedanju Glavne skupštine UN-a na temu HIV/AIDS-a (2001. godine), svijet je zaključio slijedeće: "puna realizacija svih ljudskih prava i osobnih sloboda za sve osobe ključni je element svjetskog odgovora na HIV/AIDS pandemiju“. Ali i više od 25 godina nakon početka AIDS pandemije, ovaj ključni element i dalje ostaje nedostatna karika u borbi protiv AIDS-a. UN Tematska skupina za HIV/AIDS u Republici Hrvatskoj provodi programe namijenjene edukaciji, radu s medijima, promjeni diskriminatornih stavova i razvoja pozitivnog odnosa prema osobama koje žive s HIV/AIDS-om te osjetljivim društvenim skupinama. Smatramo da trebaju biti uspostavljeni neovisni mehanizmi praćenja poštivanja ljudskih prava te podupiremo organizacije civilnog društva u neovisnom praćenju poštivanja ljudskih prava i javnom zagovaranju u području HIV/AIDS-a. Također jačamo i međunarodnu suradnju u promociji ljudskih prava i razmjeni pozitivnih iskustava i praksi. Međunarodne instrumente zaštite individualnih prava treba koristiti i promovirati na nacionalnoj razini. Učinkoviti odgovor na epidemiju HIV-a i AIDS-a je moguć ukoliko je isti integriran u sve sektore javne uprave i javnog djelovanja, a naročito u područjima: obrazovanja, pravosuđa, policije i zatvorskog sustava, znanosti i istraživanja; zapošljavanja i rada u državnim službama; socijalne zaštite i stanovanja; imigracija; zdravstva; financiranja i obrane.

LJUDSKA PRAVA: SAD VIŠE NO IKAD !!!


2. Djelovanje države Država kontinuirano osigurava pristup liječenju i prevenciji. Za razliku od 2008. godine, u 2009. godini nisu se donosili značajniji dokumenti koji se vezuju uz zaštitu prava osoba koje žive s HIV/AIDS-om, što ovisi i o stadiju pregovora o pristupu Republike Hrvatske Europskoj Uniji te dinamici usklađivanja nacionalnih pozitivnih propisa sa pravnom stečevinom Europske unije. Dana 02. srpnja 2009. godine Vlada Republike Hrvatske donijela je Nacionalni program za mlade od 2009. do 2013. godine (NN, br. 82/09). Mjeru unapređivanja tjelesnog i mentalnog zdravlja mladeži planira se i kroz kontinuirano provođenje programa prevencije i suzbijanja HIV/AIDS-a, hepatitisa, ali i drugih zaraznih i spolno prenosivih bolesti.

3. Podrška zajednici Dana 18. srpnja 2009. godine na snagu su stupile Izmjene i dopune Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2009. godinu (NN, br. 86/09). Tim izmjenama smanjena je proračunska linija „Prevencija HIV-a (AIDS)“ za 458.800,00 kn što je u odnosu na osnovni proračun predstavljalo smanjenje od 11,79%. Iako su 03. kolovoza 2009. godine na snagu stupile nove Izmjene i dopune Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2009. godinu (NN, br. 95/09), one nisu imale utjecaja na proračunsku liniju prevencije HIV-a. Utjecaj globalne pa tako i nacionalne gospodarske krize na proračun vezan uz prevenciju HIV/AIDS-a nije neočekivan. Eventualne poteškoće u provedbi preventivnih programa zbog utjecaja globalne krize mogu se ublažiti redukcijom troškova i povećanjem sinergije među dostupnim resursima. 1

4. Javnozdravstveno zakonodavstvo Dana 07. siječnja 2009. godine na snagu je stupio Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti biološkim agensima pri radu, kojeg je donijelo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (NN, br. 155/08). Određene su četiri skupine u koje se razvrstavaju biološki agensi pri čemu su „virusi čovječje imunodeficijencije“ svrstani u skupinu III, dakle riječ je o biološkim agensima koji mogu kod ljudi uzrokovati tešku bolest i predstavljaju ozbiljnu opasnost za radnike, a mogu predstavljati rizik za širenje u okolinu iako je na raspolaganju djelotvorna profilaksa ili liječenje. Pravilnik je u osnovi protektivne naravi i propisuje obveze koje poslodavac ima prema radnicima kako bi ih zaštitio od utjecaja bioloških agenasa s kojima mogu, u obavljanju svojeg posla, biti u doticaju. Stoga je i u zdravstvenim ustanovama obavezna primjena standardnih mjera zaštite. U odnosu na HIV, ukoliko postoji izloženost radnika, nesreća ili incident, o tome poslodavac mora voditi posebnu evidenciju, koja se čuva dulje od deset godina. U tom kontekstu upozoravamo da Pravilnikom nije posebno uređen način vođenja evidencije u smislu zaštite podataka u njoj sadržanih, na što bi trebalo obratiti 1

„The Global Economic Crisis and HIV Prevention Treatment Programmes: Vulnerabilities and Impact“, UNAIDS; 2009.


pozornost kako eventualna dostupnost tih podataka ne bi dovela do kršenja prava radnika, bilo na radnom mjestu bilo u njegovoj široj socijalnoj sredini. 2 Preporučamo u suradnji sa Hrvatskom agencijom za zaštitu osobnih podataka i Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva, izraditi standardizirane upute za vođenje evidencija o izloženosti radnika, nesrećama ili incidentima vezano uz biološke agense poradi zaštite privatnosti radnika.

5. Kazneno zakonodavstvo i penalni sustavi 5.1. Kriminalizacija širenja HIV-a U 2009. godini nije došlo do specifičnih promjena u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu po pitanju kriminalizacije širenja HIV-a. 5.2. Kriminalizacija seksualnog rada U 2008. godini zabilježeno je 170 prekršaja odavanja prostituciji. 3 U prvih osam mjeseci 2009. godine zabilježena su 143 takva prekršaja. 4 Za razliku od 2007. godine kada je zabilježen čak 51 prekršaj omogućavanja prostitucije, u 2008. godini zabilježena su svega 4 takva prekršaja. Međutim, s obzirom da je riječ tek o jednogodišnjem pokazatelju, prerano je zaključiti da je došlo do promjene u politici prekršajnog progona za ovo djelo. Do sada nisu poduzete konkretne mjere koje bi dovele do dekriminalizacije seksualnog rada. Prema izvješću Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2007. godinu, 5 primljeno je 12 prijava za kazneno djelo međunarodne prostitucije. 6 Uzevši u obzir prijave iz prethodnih godina, ukupno je optuženo 13 osoba, od čega je 5 osoba osuđeno (za tri su izrečene zatvorske kazne). 5.3. Kriminalizacija zlouporabe droga U prvih 8 mjeseci 2009. godine zabilježeno je ukupno 5.056 kaznenih djela vezanih uz kriminalitet zlouporabe droga.7 U 2008. godini zabilježeno je ukupno 4.596 prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga.8 5.4. Postupak prema osobama koje žive s HIV/AIDS-om u zatvorskom sustavu U izvještajnom razdoblju nisu zaprimljeni primjeri lošeg postupanja u zatvorskom sustavu. U izvješću za 2008. godinu preporučeno je da bi valjalo poraditi na decentralizaciji pružanja zdravstvenih usluga u zatvorskom sustavu te usluge savjetovanja i testiranja na HIV i druge spolno-prenosive bolesti pružati na lokalnoj razini. Hrvatski zavod za javno zdravstvo skrenulo je pažnju da osoblje Centara za 2

Pravilnikom je propisano da poslodavac mora omogućiti ovlaštenom specijalisti medicine rada te nadležnom tijelu inspekcije uvid u evidenciju (čl. 11. st. 3). 3 Prekršaji iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira 2003. – 2008., MUP RH 4 Pregled osnovnih sigurnosnih pokazatelja I. – VIII. 2009. godine u Republici Hrvatskoj, MUP RH 5 Noviji podaci nisu obljavljeni! 6 Prema čl. 178. Kaznenog zakona kriminalizirano je poticanje, vrbovanje ili namamljivanje drugih na pružanje seksualnih usluga radi zarade u državi izvan one u kojoj osoba ima prebivalište ili kojoj je državljanin. 7 Pregled osnovnih sigurnosnih pokazatelja I. – VIII. 2009. godine u Republici Hrvatskoj, MUP RH 8 Prekršaji iz ostalih zakona 2002. – 2008., MUP RH


anonimno i besplatno testiranje i savjetovanje na HIV u Zatvorskoj bolnici obavlja terenski rad po ustanovama zatvorskog sustava.

6. Primjena antidiskriminacijskog zakonodavstva U 2009. godini, gdin. Kristijan Grđan je davao mišljenja i preporuke te pomagao u izradi pritužbe Pučkom pravobranitelju zbog diskriminacije u kontekstu prava na rad zaštitara u privatnoj zaštiti kojemu je Ugovor o radu otkazan zbog posebne zdravstvene nesposobnosti utvrđene na temelju pozitivnog nalaza na HIV u serumu. Mišljenje Pučkog pravobranitelja se očekuje.

7. Pristup prevenciji, brizi i podršci Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi nastavlja s kontinuiranim poduzimanjem adekvatnih mjera kako bi osiguralo pristup prevenciji, brizi i podršci za osobe koje žive s HIV/AIDS-om. U izvještajnom razdoblju jedna se osoba požalila da nije mogla ostvariti prava iz socijalne skrbi, bez obzira što je u nepovoljnom materijalnom stanju, ali iz opisane situacije se nije moglo utvrditi postupanje konkretnog Centra za socijalnu skrb.

Preporučamo da se organiziraju edukativni sadržaji i tiskaju promotivni materijali namijenjeni informiranju osoba koje žive s HIV/AIDS-om o pravima iz sustava socijalne skrbi i načinu njihova ostvarivanja.

8. Životne situacije osoba koje žive s HIV-om Vanjski suradnik UN Tematske skupine za HIV/AIDS je u razgovoru sa osobama koje žive s HIV/AIDS-om zabilježio slijedeće osobne priče. Priče prenosimo u njihovom izvornom obliku. Osoba koja ima 40 godina, u invalidskoj je mirovini (tj. minimalna mirovina), a ima i pravo na kućnu njegu, podnjela je molbu Centru za socijalnu skrb za isplatu jednokratne pomoći. Na to ima zakonsko pravo ! Ta pomoć bila joj je potrebna za podmirivanje računa za električnu energiju. Kako ta osoba živi sama u socijalnom stanu na prvom katu zgrade u kojoj ne postoji centralno ni plinsko grijanje, osoba je prisiljena grijati svoj stambeni prostor električnom energijom. Uz HIV/AIDS, ta osoba ima drugih 6 dijagnoza te se teško kreće. Na žalost, molba je odbijena uz obrazloženje „postojanja prevelikih računa“. Iako je osoba podkrijepila svoju molbu sa računima od HEP-a te većinu svoje potrošnje ima u vrijeme jeftinije struje. Perilicu i grijalo za vodu uključuje samo noću. Kuha koristeći plinsku bocu. S obzirom da je osoba bila upućena u svoja zakonska prava te zaprijetila obraćanjem državnoj tajnici, financijska pomoć joj je ipak na kraju odobrena.


Muškarac u svojim 30-tim godinama teškog zdravstvenog stanja u već poodmakloj fazi AIDS-a odbijen je od strane liječnice opće medicine. Naime, kako je osoba teško bolesna potreban joj je veći broj recepata za različite lijekove. Liječnica ga je odbila sa obrazloženjem da mu ne može izdati tako veliki broj recepata jer ima limit koji je postavio HZZO te ima previše svojih ostalih pacijenata. Tek nakon intervencije drugog liječnika, specijalista koji je propisao da pacijen mora primati te lijekove, doktorica je pristala pripremiti sve recepte. Muška osoba sa oštećenjem oka kojeg je prouzročio citomegalovirus. Ima mrenu na jednom oku koje još nije toliko zahvaćeno samim virusom. Želio je obaviti operativni zahvat uklanjanja mrene. Na njegovo iznenađenje bio je odbijen s obrazloženjem da se radi o problematičnom zahvatu jer može doći do raznih neželjenih posljedica. Sam pacijentje sumnjao u istinost tih tvrdnji jer je već prethodno dobio savjet i odobrenje od svog liječnika specijaliste. Postavio je ultimatum da onda želi ići na tu istu operaciju, ali u inozemstvo. Kada je to rekao liječniku koji je a je prvotno odbio, isti se odmah predomislio i zakazao operaciju za 3 mjeseca. Muškarac star 35 godina koji ima zdravstvenih problema sa zubima. Njegov zubar je u međuvremenu zatvorio svoju ordinaciju jer je otišao u mirovinu. Pacijent se teško kreće i nužno je da ima zubara u svom susjedstvu. Javio se na obavijest o primanju novih pacijenata u ordinaciju u svom kvartu. Prethodno mu je preko telefona rečeno kako u toj ordinaciji još uvijek mogu primati nove pacijente. Muškarac nije preko telefona otkrio svoj HIV status medicinskoj sestri sa kojom je razgovarao. Htio je to reći samo zubaru, ali u direktnom razgovoru sa njim. Kada je zubar saznao za njegov HIV status, odmah je rekao da nažalost više ne primaju nove pacijente. Kada ga je pacijent pitao kada je došlo do te nove situacije zubar je odgovorio da su neki njegovi stari pacijenti ipak odlučili odustali od traženja novog stomatologa...

9. Pravna podrška Nakon stupanja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, niti jedna organizacija civilnog društva koja se izravno bavi pružanjem podrške za osobe koje žive s HIV/AIDS-om nije se registrirala kao udruga ovlaštena za pružanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći u provedbi se pokazao veoma restriktivnim. To zato što pravo na besplatnu pravnu pomoć mogu ostvariti samo one osobe koje nemaju mogućnost pokriti pravne usluge iz vlastitih sredstava, dakle radi se o osobama koje su socijalno ugrožene, a postupak ostvarivanja prava sličan je kao i postupcima ostvarivanja prava iz socijalne skrbi. Međutim, kako su osobe koje žive s HIV/AIDS-om upravo one koje su često i socijalno ugrožene, to je ovakav zakonski propis upravo otvoren kao iskoristivo rješenje za pružanje pravne pomoći. Držimo kako neiskorištenost ove zakonske mogućnosti, bez obzira na provedbene poteškoće, minorizira napore države da podupre uspostavljanje učinkovitog sustava pravne podrške za osobe koje žive s HIV/AIDS-om.


Preporučamo da UN Tematska skupina za HIV/AIDS organizira edukativni trening organizacijama civilnog društva te im pružiti odgovarajuću podršku radi izgradnje kapaciteta za pružanje pravne pomoći.

10. Mediji i HIV/AIDS 10.1.

Internetska stranica www.aids.hr

Izmijenjen je dizajn i sadržaj internetske stranice www.aids.hr. Stranica sadrži brojne informativne tekstove vezane uz HIV /AIDS. Sadržaj stranice obogaćen je novim tekstovima, a više ih je posvećeno i pravnoj problematici vezanoj uz HIV/AIDS. Također, sustav te stranice se kontinuirano održava i komunikacija sa svim nacionalnim partnerima u programu prevencije širenja HIV-a. U samoj izradi stranice zabilježeni su problemi zbog slabe suradljivosti nacionalnih partnera u razmjeni informativnog sadržaja. Skrećemo pozornost da je tijekom 2009. godine ukinut forum na internetskoj stranici www.huhiv.hr, koji je inače bio središnje mjesto elektroničke komunikacije za osobe koje žive s HIV/AIDS-om. Upravo bi, stoga, stranica www.aids.hr kao središnje mjesto komunikacije među partnerima mogla poslužiti i kao središnje mjesto komunikacije za osobe koje žive s HIV/AIDS-om. Reafirmiramo svoju raniju preporuku svim nacionalnim partnerima da bi valjalo poraditi na promociji www.aids.hr stranice kao nacionalnog HIV/AIDS portala i istom pružiti odgovarajuću podršku u smislu financiranja, suradnje i povezivanja sa drugim informativnim sadržajima. 10.2.

„Krv ubojice Zaradića testira se na HIV“

Dana 28. svibnja 2009. godine dnevnik „Jutarnji list“, u rubrici „Crna kronika“, objavio je članak s naslovom „Krv ubojice Zaradića testira se na HIV“ u kojem se tematizira tragedija obitelji Zaradić, o kojoj su različiti mediji izvještavali nekoliko dana ranije. U tekstu se navodi: „...Među ostalim, u dogovoru sa istražnim sucem, patolog je od Zavoda posebno zatražio i test na virus HIV-a. Takav test nije dio standardne rutine, ali sudac ga je odlučio naložiti, neslužbeno doznajemo, nakon što je dobio preliminarne rezultate provjera i obavijesnih razgovora s najbližom rodbinom stradalih koje je obavila policija...“ Nadalje, u tekstu su navedene i izjave različitih osoba, koje su većinom bile anonimne, a posebno citirane kao i ova: „...Ako i nije mislio da je svojom bolešću ugrozio i svoju obitelj, onda se jednostavno nije želio razdvojiti od njih. Toliko ih je volio da ih nije želio napustiti...“. O navedenom članku obaviješteni su nacionalni partneri putem sustava elektroničke korespondencije „aids-hr“ o citiranom članku te preporučio da se uputi pritužba protiv urednika Jutarnjeg lista Hrvatskom novinarskom društvu. Istog dana obratila se gđa. Spomenka Oblak iz udruge Izazov te izrazila spremnost za upućivanjem pritužbe. Pružena joj je podrška u smislu izrade pritužbe zbog povrede Kodeksa časti hrvatskih novinara. U pritužbi je izražen stav da izvještavanje o obiteljskoj tragediji u kojoj su četiri osobe smrtno stradale ne traži ulaženje u specifične uzroke toga stradavanja s obzirom da je javnost bila upoznata sa


činjenicom da je u tom slučaju bilo riječi o trostrukom ubojstvu i samoubojstvu. Pritom je nebitno koje je forenzične metode odlučilo poduzeti istražno tijelo radi utvrđenja okolnosti koje su dovele do nastanka te tragedije. Naglašeno je i da je u predmetnom novinarskom izvještaju u potpunosti izostalo vidljivo obrazloženje zašto bi otkrivanje podatka da se tko testira na HIV bilo opravdano interesom javnosti. Navedene su samo šokantne izjave bliskih prijatelja umrlih članova te obitelji pa se čini da je jedina svrha takvog izvještavanja bilo prepričavanje tragičnog događaja sa svrhom psihološkog utjecaja na čitatelja i izazivanja zgražanja. Stoga je isticanje mogućnosti pozitivnog HIV statusa za počinitelja teških kaznenih djela protiv života i tijela, koji je i sam sebi oduzeo život, predstavljalo izlaganje njegove intime neopravdanom i senzacionalističkom otkrivanju u javnosti. Od Vijeća časti hrvatskih novinara HND-a zatraženo je da izrekne odgovornom uredniku opomenu koja se ima objaviti u javnim glasilima. Do trenutka izrade ovog izvještaja nije zaprimljena informacija o ishodu pokrenutog postupka. Pohvalno je što je udruga Izazov izrazila spremnost i ubuduće podnositi pritužbe Hrvatskom novinarskom društvu u slučaju sličnih povreda Kodeksa časti hrvatskih novinara, što je svakako pozitivan pomak u smjeru aktivnog angažmana u osvještavanju medija i poticanju profesionalnog i etičnog novinarskog izvještavanja. 10.3.

„Tuzla: preminuo liječnik zaražen HIV-om“

Dana 10. srpnja 2009. godine, dnevnici „24 sata“ objavio je članak citiranog naslova tematizirajući informaciju da je u Tuzli (BiH) preminuo ginekolog koji je bio zaražen HIV-om, a što prenosi Zadarski internetski portal. U kratkom članku navodi se „sida“ i stigmatizirajuća tvrdnja „...liječnik se zarazio smrtonosnim virusom...“. 10.4.

„KBC Rebro tajilo pacijentu da su ga tijekom transfuzije zarazili HIV-om“

Dana 10. kolovoza 2009. godine različiti mediji su objavili vijest da je muškarac koji je zaražen HIV-om putem transfuzije krvi 2003. godine podnio tužbu protiv KBC-a Rebro. Za potrebe izrade ovog izvještaja osvrćem se samo na članak citiranog naslova, koji je objavljen u dnevniku Večernji list. Iako u tekstu (kao i u tekstovima drugih autora) ne nalazimo povredu odredaba Kodeksa časti hrvatskih novinara, zabrinjava nas navod u vezi tužitelja zaraženog HIV-om da „osoblje u bolnicama u kojima je liječen nakon Rebra postupalo je s njim bez posebnih mjera opreza“. Iz sadržaja teksta nije vidljivo o kakvim bi mjerama bila riječ, ali bi svakako u komunikaciji s medijima trebalo pripaziti da se u javnost ne pošalje pogrešna informacija da treba primjenjivati specifične mjere zaštite u radu sa osobama koje žive s HIV/AIDS-om.

11. Praksa Europskog suda za ljudska prava u 2009. godini 11.1.

Kolak i Tsakiridis protiv Njemačke

Dana 05. ožujka 2009. godine Europski sud za ljudska prava donio je odluku u citiranom predmetu u korist države. Podnositeljica se tužbom žalila da je postupkom države na njenu štetu povrijeđen čl. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na život – jer ju obiteljski


liječnik nije informirao da je njezin suprug zaražen HIV-om, pa da se slijedom toga i ona zarazila. Nacionalni sudovi odbili su tužbu podnositeljice za naknadu štete jer su smatrali da obiteljski liječnik nije grubo zanemario medicinske standarde već da je samo precijenio svoju dužnost čuvanja tajne u balansiranju među različitim interesima. Europski sud za ljudska prava zaključio je da je prema mišljenju vještaka ostala otvorena mogućnost da se podnositeljica zarazila HIV-om i prije nego što je za pozitivan HIV status njenog supruga saznao obiteljski liječnik. Nadalje, ovaj Sud je poštivao i činjenicu da u vrijeme kada je podnositeljica vodila postupak pred nacionalnim sudovima nije bila razvijena sudska praksa da liječnik mora obavijestiti osobu o pozitivnom HIV statusu njezina partnera. Ne ulazeći u to treba li liječnik ili ne treba obavještavati osobe o pozitivnom HIV statusu njihovih partnera i tome davati predsnost pred čuvanjem liječničke tajne, Sud je zaključio da su nacionalni sudovi poduzeli sve odgovarajuće mjere u skladu sa zahtjevima koje postavlja čl. 2. Konvencije. Na tu je odluku izdvojeno mišljenje dao sudac Maruste tvrdeći da kada bi postojala jasna pravila i praksa za balansiranje konflikta interesa u kojima mogu biti obiteljski liječnici da bi svakako bilo lakše izbjeći eventualne povrede prava drugih. Također je ovaj sudac smatrao da vrijeme od dvije godine unutar kojeg podnositeljica nije bila informirana o okolnostima važnim za njeno zdravlje predstavlja povredu njezinog prava na život.

12. Odluka Europskog odbora za socijalna prava protiv Republike Hrvatske Dana 19. travnja 2009. godine Europski odbor za socijalna prava donijelo je odluku u predmetu INTERIGHTS protiv Hrvatske i utvrdilo da je Republika Hrvatska povrijedila Europsku socijalnu povelju u kontekstu obrazovanja o spolnosti i spolnom zdravlju. Odbor je utvrdio da su elementi obrazovnih programa koji se u Hrvatskoj provode očito pristrani i diskriminatorni prema načinu na koji prikazuju osobe ne-heteroseksualne spolne orijentacije. Odbor je posebno istaknuo da se u programu udžbenika za srednju školu navodi „...danas je postalo evidentno da su homoseksualni odnosi glavni krivac za povećano širenje spolno prenosivih bolesti (npr. AIDS)“ kao i da „...bolest [AIDS] se širi među promiskuitetnim grupama osoba koje često mijenjaju seksualne partnere. Takve osobe su homoseksualci zbog toga što imaju spolne odnose sa brojnim partnerima, ovisnici o drogama zato što koriste inficirani materijal te prostitutke.“ U svojoj je odluci Odbor naveo da takvi zaključci „stigmatiziraju homoseksualce i da se temelje na negativnim, iskrivljenim, osuđujućim i degradirajućim stereotipima o seksualnom ponašanju svih homoseksualaca“. Takve tvrdnje da „služe napadu na ljudsko dostojanstvo i nemaju mjesta u edukaciji o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju“ te da „njihovo uključivanje u standardne obrazovne materijale predstavlja povredu čl.11. st. 2. Europske socijalne povelje u vezi sa antidiskriminacijskom klauzulom Preambule“. „Posljedično, službenim opravdavanjem ili dopuštanjem upotrebe udžbenika koji sadrže ta antihomoseksualna stajališta, hrvatske vlasti ne postupaju u skladu sa pozitivnom obvezom da osiguraju učinkovito korištenje prava na zaštitu zdravlja u smislu nediskriminatornog obrazovanja o spolnosti i reproduktivnom zdravlju na način da se ne perpetuira ili jača socijalno isključivanje i negiranje ljudskog dostojanstva“ – zaključuje Odbor. Međutim, Odbor nije ulazio u navode pritužitelja, međunarodne organizacije INTERIGHTS o neprihvatljivosti programa udruga Teen STAR i GROZD jer je zaključio da provedba ekstrakurikalnih


programa koja ovisi o slobodnom odabiru od strane roditelja i djece nema iste zahtjeve kao i provedba programa koji čine dio službenog kurikuluma. Činjenica da Odbor nije želio ulaziti u sadržaj programa udruga Teen STAR i GROZD, prikazana je u nekim medijima kao formalno odobravanje programa GROZD od strane Odbora, pa je tako u javnosti promovirana tvrdnja da Republika Hrvatska sada može početi provoditi taj program. Iznenađujuće je da druge organizacije civilnog društva nisu u javnosti reagirale i objasnile značenje odluke Odbora, čime je javnost stekla dojam da je doista Odbor odobrio program udruge GROZD za provođenje u hrvatskim školama.

13. Zaključak S obzirom da se u 2009. godini nisu dogodile značajnije promjene nastavno na stanje kakvo je zabilježeno u 2008. godini, stanje ljudskih prava osoba koje žive s HIV/AIDS-om ocjenjujemo zadovoljavajućim. Kao pozitivan pomak ističemo da je pritužba za diskriminaciju osobe koja živi s HIV-om koja je podnesena Središnjem tijelu za suzbijanje diskriminacije bila ujedno i prva pritužba za diskriminaciju tom tijelu. Također, pozitivnim ocjenjujemo i razvoj internetske stranice www.aids.hr, putem čijeg sustava se također održava i komunikacija sa svim nacionalnim partnerima u programu prevencije širenja HIV-a. Značajan je pomak i formalna osuda homofobije u obrazovnom sustavu, koja treba poslužiti državnim vlastima kao uputa za prilagodbu obrazovnih programa. Nacionalno povjerenstvo za HIV/AIDS bi trebalo aktivnije participirati u razvoju javnih politika u zaštiti prava osoba koje žive s HIV/AIDS-om. Organizacijama civilnog društva koje djeluju na području borbe protiv HIV/AIDS-a trebala bi se pružiti odgovarajuća podršku radi izgradnje njihovih kapaciteta za pružanje pravne pomoći.


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.