Korisni linkovi: Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), je svjetska mreža UN-a za razvoj, koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se stanovnicima omogučilo da izgrade bolji život. Djelujemo u 166 država, pomažući im kako bi našli vlastita rješenja za izazove globalnog i nacionalnog razvoja. Razvojem lokalnih kapaciteta, te se države oslanjaju na ljude iz UNDP-a i široki raspon naših partnera. Kratki dijelovi ove publikacije mogu se reproducirati nepromijenjeni, bez odobrenja autora i pod uvjetom da se navede izvor. U ovoj publikaciji iznesena su mišljenja autora i nužno ne predstavljaju službeno stajalište UNDP-a.
www.undp.hr www.everydropmatters.com www.coca-cola.com www.hgk.hr www.tz-otocac.hr www.otocac.hr www.velebit.hr
Cvrkutanje srca u pokrajini sanja Došle su ptice k meni, k valu, na idealnu rijeku. One, jedine iskrene, u ovoj građi zidanog mraka. I, takve, predaju mrkim licima u turobnome vijeku golemu poruku sreće iz plavetnoga zraka. Tin Ujević
Dobrodošli na Gacku! Želimo vam nazdraviti čašom izvorske vode, koja stoljećima napaja stanovnike i putnike namjernike Gacke doline. Nadamo se da će vas naša voda okrijepiti, da ćete kod nas uživati i da ćete priču o Gacki rado ponijeti do neke druge rijeke, nekoga drugog bistrog izvora. Priču o vodi koju ćemo ovdje ispričati želimo odaslati daleko preko svih vas – posjetitelja, prijatelja prirode domaćih i stranih, ribiča, djece i odraslih… svih ljudi dobre energije, koja se širi kada smo sretni biti dio neke važne, velike priče, kao što je priča o vodi. Priča o zaštiti vode, zaštiti života sviju nas. I da ta priča nikad ne stane, da teče, teče…
TAJNE VODE 3
NAJOBIČNIJA I ISTOVREMENO NAJNEOBIČNIJA TVAR NA SVIJETU
SVEPRISUTNA VODA – I KAKO DOBRO S NJOME POSTUPATI Uzimamo je zdravo za gotovo. Oduvijek je bila tu i uvijek će biti. U to ne treba sumnjati. Pitanje jest – hoće li biti nas ako se prema njoj ne budemo ponašali s bar zrncem mudrosti
Koju bismo tvar dragocjeniju od vode mogli poželjeti u kući? Tijekom vrelih noći, napola usnuli, tražimo tu dragocjenu tekućinu: čašu vode pored našeg kreveta. Dan počinje prskanjem lica vodom: trebamo vodu kao biljke jutarnju rosu. Osvježavajući tuš. U žurbi, šalica kave – opet uglavnom od vode, i možemo krenuti... Nije potrebno biti veliki stručnjak za povijest čovječanstva da bi se zaključilo da se sav napredak čovjeka i civilizacije zbivao na mjestima gdje je bilo vode. Sasvim obične vode – koja je, zapravo, sve samo ne obična. Ustvari je riječ o jednoj od najtajnovitijih tvari na svijetu. Jedinom, spoj dvaju plinova koji je pri normalnim temperaturama i pritiscima ipak tekuć. Jedinom uobičajenom tvari koja se na površini Zemlje pojavljuje u sva tri agregatna stanja. Voda kao plin ili para je uvijek prisutna u zraku oko nas. Njome je pokriveno oko 70% Zemljine površine, a naše je tijelo sadrži sličnu količinu. Pa onda, sav život je nastao – u vodi. Voda regulira temperaturu Zemlje, a također i temperaturu ljudskoga tijela. Voda nosi razne tvari i kisik do stanica, štiti organe i tkiva te odnosi otpad i smeće. Nema sumnje, riječ je o vrlo korisnoj tvari, bez koje ne biste sada niti čitali ovaj tekst. Problem je u tome što je ta tvar – osim što je korisna – i neophodna. Bez nje možemo živjeti svega 72 sata. Stoga nijednog trenutka ne treba zaboraviti da je svega 1% vode na svijetu pitko i potpuno neškodljivo za čovjeka.
4 TAJNE VODE
PRIČA O KAPLJICI VODE Na Zemlji postoji ista količina vode danas kao i onda kad je Zemlja tek nastala. Voda koju ste možda upravo sada popili sastoji od istih molekula kao i voda koju su pili dinosauri. Malo je dodano ili izgubljeno kroz milijune godina. U nikada završenom ciklusu, ona se vječno nastavlja kretati i mijenjati
iz krutine u tekućinu pa u plin, u vrlo osjetljivoj ravnoteži. U hidrološkom ciklusu filtrira se kroz tlo i propusne stijene – i postaje pitka. To je ona točka koja nas najviše zanima. OBRADA PITKE VODE Filtracija je proces koji se provodi zbog odvajanja čestica iz tekućine, a filtri za obradu vode često su načinjeni od slojeva pijeska i šljunka. Osim filtracije, jedan od najvažnijih koraka u postupku obrade vode je i dezinfekcija, kojom se iz vode uklanjaju patogeni organizmi. Voda se najčešće dezinficira klorom koji uspješno uklanja široki raspon patogena u vodi, održavajući je čistom za vrijeme distribucije u vodoopskrbi, a uz to je ekonomičan. No, postoji i tamna strana. Klor reagira s mnogim organskim i anorganskim spojevima, prirodno prisutnim u vodi, stvarajući neželjene proizvode, a velike doze klora mogu uzrokovati probleme s okusom i mirisom vode. Postoji cijeli niz razloga zašto je potrebno obraditi vodu prije nego ju se pije. Kao prvo, nitko ne može biti siguran što se događa u gornjem toku rijeke. Potom, nitko ne može znati jesu li objekti koji uzrokuju onečišćenje (primjerice – male životinje, ptice, zmije itd.) pali u otvoreni zdenac. Izvori nisu uvijek sigurni, posebno u krškim područjima. Mogu biti sigurni samo onda kada se voda uzima iz samog izvora. Voda iz jezera je vrlo opasna kao voda za piće jer je često zagađena otpadom iz industrije, kućanstava ili poljoprivrednih aktivnosti, a također je mogu zagaditi ljudi
i životinje. U krajevima s nestašicom vode, kišnica koja se skuplja u spremnicima i bazenima, te voda stajaćica, jedino su rješenje za preživljavanje. Osnovna i potrebna obrada vode u takvim slučajevima uključuje filtraciju, dodatak sode i kuhanje vode. Svakako, do pitke vode očito nije uvijek jednostavno doći. Stoga je glavni element u svakom programu smanjivanja gubitka vode – obrazovanje javnosti. Jer doista, svaka kap je važna. I svaka kap može u konačnom zbroju pridonijeti znatnoj uštedi u korištenju vode u gradu u doba najvećeg nedostatka vode – u što se možete osvjedočiti u okviru naslovljenom „Kap po kap“.
TAJNE VODE 5
OTPADNE GRADSKE VODE Gradovi imaju dugu povijest zagađivanja vlastitih izvora vode. Stari Rimljani su toliko zagadili Tiber da ga od 140. godine prije Krista lokalno stanovništvo više nije moglo koristiti kao vodu za piće. Danas ispuštanje otpadnih voda u mnogim rijekama onemogućuje uzimanje vode nizvodno od ispusta. U razvijenim zemljama gradovi obrađuju otpadne vode da bi smanjili zagađenje i eutrofikaciju (obogaćivanje vodenog tijela biljnim hranjivim materijalom; obično rezultira nastankom zajednice u kojoj dominira fitoplankton). Osim toga, voda se nakon obrade može i reciklirati da bi se smanjio pritisak na vodne resurse.
KAKO UNIŠTAVAMO VODU Više je načina kako vodu činimo neupotrebljivom. Jedan od njih je višak sredstava za čišćenje, preciznije: deterdženata. Uvijek stavimo malo više deterdženta, da nam se rublje bolje opere, zar ne? No, višak završava u prirodnim vodama uzrokujući eutrofikaciju koja remeti ravnotežu ekosustava i može uzrokovati smrt organizama u vodi. Neke eutrofikacije nastaju prirodno, donošenjem hranjivih tvari i sedimenata kroz eroziju i taloženje, zbog čega zatvoreni sustavi, poput jezera, postupno stare. Ljudi, međutim, ubrzavaju i proširuju taj prirodni proces, ispuštajući velike količine hranjivih tvari – posebno fosfata – kroz gradska i industrijska istjecanja i ispiranja poljoprivrednih površina. Kad se u nekoj vodi stvori visoka koncentracija hranjivih tvari, u njima počnu gusto rasti vodene trave i alge (alge rastu u različitim oblicima i često se nalaze kao zelene, želatinozne nakupine ili niti u potocima i umjetnim jezerima). Te biljke ugibaju i razgrađuju se, uzrokujući smanjenje otopljenoga kisika u vodi. A kad nema kisika – ima problema, jer dolazi do smanjenja vodenih populacija ili njihova izumiranja. Salinizacija je još jedan neprijatelj vode. Riječ je o taloženju soli u tlu, čak do razine toksične za biljke. Sve vode za navodnjavanje sadrže otopljene soli koje potječu od
6 TAJNE VODE
DOBRO JE ZNATI I OVO
topljivih minerala koji se nalaze u tlu, a neke soli sadrži čak i kišnica. Iza vode koja ispari sa suhe površine tla ostaju soli. To je svjetski problem, posebno bolan u polusuhim područjima gdje se u poljoprivredi koriste znatne količine vode za navodnjavanje. Ta je voda često loše kakvoće (npr. bočata voda), slabo se odvodi s polja te se polja gotovo nikad dobro ne ispiru. Opasnost prijeti i od salinizacije podzemnih voda, do koje dolazi zbog podzemnog prodora morske vode, uslijed pretjeranog crpljenja podzemne vode. Najranije civilizacije su se pojavile tamo gdje je tlo bilo najbogatije i gdje je bilo najviše vode. Propale su kad je tlo postalo zasićeno slanom vodom zbog pogrešnog navodnjavanja, kad su na slivnom području bile posječene šume i kad su erozija tla i donos mulja razorili samu osnovu poljoprivrede. Herodot je napisao da je Egipat bio “dobivena zemlja, dar rijeke”. Možemo proširiti misao staroga povjesničara i slobodno reći da su cijela naša civilizacija i svi naši životi – dar vode. Stoga je čuvajmo i budimo pristojni s njome. To je najmanje što možemo učiniti s darom, zar ne?
- oko 70% Zemljine površine pokriveno je vodom. - oko 83% naše krvi je voda. - oko 65% životinjske težine je voda - oko 60% težine drveta je voda.
VODA JE...! ...SPREMIŠTE TOPLINE Jedno od jedinstvenih svojstava vode je veliki toplinski kapacitet. Velike vodene mase – oceani, mora i velika jezera – imaju regulirajući utjecaj na lokalnu klimu jer djeluju kao veliki termostati. ...UNIVERZALNO OTAPALO Voda može otopiti većinu prirodnih i umjetnih tvari na Zemlji, što je čini univerzalnim otapalom. ...NOSITELJ HRANJIVIH TVARI U BILJKAMA
„Ne zagađujte okoliš jer će se otrovati cijela zemlja.“ Tomislav, III. razred
Voda se kreće od vlažnog tla u korijenje biljke, prolazi kroz biljku i isparava kroz sićušne pore razbacane po površini lista. Prijenos vode i hranjivih tvari od korijena do lišća omogućen je zbog kohezije i afiniteta. Do kohezije ili pripojenosti dolazi zbog polarnog karaktera molekula vode, među kojima se javljaju jake privlačne sile. Afinitet ili sklonost izraz je koji označava jake privlačne sile koje postoje između molekula vode i molekula drugih tvari.
TAJNE VODE 7
VODA U BROJKAMA 326... milijuna kubičnih milja vode je prisutno na Zemlji. 60.000... litara vode čovjek popije tijekom života. 75% ljudskog mozga sastoji se od vode. 75% svakog stabla sastoji se od vode. 9% se voda širi kada se smrzne. No, smrznuta voda lakša je od vode, zbog čega led pluta na vodi. 80% jednog klasa kukuruza čini voda. 1 litru u minuti trošite ako držite vodu otvorenom dok perete zube. 500 milijuna litara vode može pasti u dvadeset minuta oluje. 70% naše kože čini voda. 95% rajčice čini voda. 80% ananasa je voda. 4 litre vode krava mora popiti da bi proizvela jednu litru mlijeka. 400 litara vode dnevno prosječno potroši svaki stanovnik zapadnoga svijeta. 40-100 litara vode potrošimo tijekom pet minuta tuširanja. 8.000 litara vode potrebno je potrošiti da bi se proizvele četiri automobilske gume. 1.000.200.000 (oko milijardu i dvjesto milijuna) litara vode svakoga se dana u svijetu troši za novinski tisak.
8 TAJNE VODE
„Rijeka Gacka sam ja. Ona me hrani, ona me mazi. Ona je moj život.“ Petar, IV. razred
VAŽNO! Skoro 97% vode na Zemlji je slano ili nepitko. 2% vode zatočeno je u ledenjacima. A TO ZNAČI: da se ljudi i životinje moraju snaći s preostalih 1 (jedan) posto za sve svoje potrebe, od zalijevanja polja i higijene do pića i industrije.
KAP PO KAP... ...Koliko si vode danas potrošio? Na pranje zuba vrlo često svatko od nas potroši i do pet litara vode mada nam je potrebna samo jedna do dvije čaše vode. Pomnožite te silne litre s brojem stanovnika – i možda vas zaboli glava koliko vode nepotrebno trošimo svakoga dana. Vrtna cijev ili otvorena slavina može predstavljati gubitak oko 20 litara vode u minuti! Više od 1.200 litara po satu, što je dovoljno da se napuni osam kada. Za približno tri dana ta količina vode je dostatna da se napuni prosječni bazen za plivanje od približno 100 kubičnih metara. Ta obrađena, čista voda dostatna je za podmirenje minimalnih potreba seoske zajednice od 400 ljudi kroz vrijeme od 100 dana (25 litara po osobi dnevno). Čak i najmanje puštanje vodokotlića u WC-u stvara gubitak vode do stotinu litara po danu. Gubitak vode stvara i svaka pukotina u oštećenoj cijevi. Evo primjera: Polagano kapanje: 5.000 litara izgubljeno u 3 mjeseca Pukotina od 1 mm: 100.000 litara izgubljeno u 3 mjeseca Pukotina od 1,5 mm: 225.000 litara izgubljeno u 3 mjeseca Pukotina od 3 mm: 600.000 litara izgubljeno u 3 mjeseca
Količina vode koja se izgubi u gradskom vodovodu, ili “na koju se ne računa” zbog nekontroliranog istjecanja i krađe, može doseći čak 60% ukupno potrošene vode.
Čak je i kapljica vode vodeni ekosustav, jer sadrži ili može podržavati mnogo živih organizama. U stvari, ekolozi i mikrobiolozi često proučavaju “in vitro” male uzorke vode uzete iz jezera i rijeka da bi mogli razumjeti probleme povezane s korištenjem velikih vodenih masa.
TAJNE VODE 9
10 GACKA KROZ POVIJEST
PRIRODNO I KULTUROLOŠKO OKRUŽJE GACKE
‘PLAVI’ I ‘MALENICE’ Kako se na Gacki živjelo u ono staro doba, dok je život bio teži, ali i jednostavniji? Pa... nije bilo loše. Između ostaloga, zahvaljujući nekim vrlo jednostavnim, ali učinkovitim napravama... Ljudi su u Gackom polju živjeli još prije 12.000 godina Na rijeci Gacki s njezinim pritocima nekada je sveukupno bilo više od osamdeset pari mlinskih kamenova Priča o ljudima u rajskom komadiću zemaljske kugle kojega znamo kao dolinu Gacke, vraća nas u pradavna vremena. Arheološka istraživanja pokazala su da je čovjek u Gackom polju živio još u razdoblju mezolitika, na prijelazu iz starijega u mlađe kameno doba, deset tisuća godina prije Krista. U toj dolini, u ono doba kada se paleolitski lovac – umoran od lutanja – počeo privikavati na sjedilački način života, razvile su se predilirske kulture bakrenoga doba. Utočišta su pronašle u pećinama poput pećine Bezdanjača na brdu Vatinovac između Zalužnice i Vrhovina.
12 GACKA KROZ POVIJEST
Od osmoga stoljeća prije Krista, u krilu brončanoga doba, počinje cvjetati japodska kultura. U nedostatku praktičnih naprava poput vremeplova, možemo samo zamišljati romantične prizore svakodnevnoga života Japoda u pituresknom krajoliku Gacke doline, na niskim humcima u njihovim gradinama u neposrednoj blizini rijeke – to su Arupium u Prozoru, Avendo na Crkvini u Kompolju, gradine u Starome Selu, na Humcu ponad Otočca, na Pražinovcu u Zalužnici, na Godači, na Plasini i nizu ostalih brežuljaka. Najgušće naseljen prostor pokrajine Gacke bio je i ostao uz vodene tokove, a najviše uz Gacku, koja je ljudima sve do polovice 20. stoljeća bila žila kucavica života.
„Meni je rijeka Gacka lijepa jer mogu ogledati svoj odraz u njoj. Ja ne bacam smeće u Gacku. Ako bacamo smeće u Gacku možemo je zagaditi.“ Eni, III. razred
GACKA KROZ POVIJEST 13
Za korištenje blagodati rijeke, drevni stanovnici doline služili su se s ‘plavi’. ‘Plav’ je drevni tip čamca tipičan za Gacku, izdubljen od jelova trupca. Imao je svakojake namjene; služio je za kosidbu podvodna bilja koje se koristilo kao hrana stoci, za transport žita u mlin i iz mlina ili za dokoličarenje u slobodno vrijeme. Tehnika izrade ‘plavi’ se prenosila tradicijom, a korisnu je namjenu ‘plav’ pronašla i danas – u službi turističke ponude kraja. Zahvaljujući Katedri Čakavskoga sabora pokrajine Gacke došlo je do obnove nekoliko ‘plavi’ koje postaju turistička atrakcija. O korištenju Gacke u ekonomiji kraja dopiru zapisi i iz vremena pisane povijesti. U srednjem vijeku, u 14. i 15. stoljeću, knezovi Krčki (kasnije nazivani Frankopanima), dodjeljivali su mlinove u Švici pojedinim redovničkim zajednicama u Senjskoj dragi i Spasovcu kraj Senja. S vremenom su nezamjenjive postale ‘malenice’ – mlinice smještene najvećim dijelom na ‘vrilima’ rijeke Gacke, na Majerovome, Tonkovićevome vrilu i vrilu Pećina. ‘Malenice’ su iskorištavale maleni pad rijeke uz sam izvor. Tu su se nalazile ljudskom rukom napravljene barijere kojima se dobivao značajniji pad vode. U ravničarskim dijelovima rijeke mlinova nije bilo, sve do njenih ponora. Svakako najznačajniji sklop mlinova, pilana, stupa i koševa bio je na Skeli u Švici, na nadaleko poznatome švičkome slapu prije utoka Gacke u Dolnje Švičko jezero. Taj, preko stotinu i pedeset metara širok slap, pokretao je mlinska kola više od dvadesetak kaskadno poredanih mlinica i pilana. Na rijeci Gacki s njezinim pritokama nekada je sveukupno bilo više od osamdeset pari mlinskih kamenova.
14 GACKA KROZ POVIJEST
OBNAVLJANJE MLINOVA Od ‘malenica’ danas nije puno ostalo. Djelomično su sačuvane one na Majerovu vrilu i na potoku Malinišće u Lešću. No, tu već ulazimo na teren skoro nerazrješivih obiteljskih zavrzlama. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi brojnih vlasnika, koji su danas rasuti od Kanade do Australije, jedan su od razloga što su ovi vrijedni svjedoci prošlih vremena prepušteni zubu vremena. Ipak, stižu dobre vijesti. U posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući naporima Turističke zajednice Grada Otočca i potpori Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, obnovljene su tri mlinice na Majerovome vrilu i velika pilana. Još jedan objekt čeka na red, a sklop sačuvanih starih drvenih kuća i staja u neposrednoj blizini Majerova vrila prikazuje svijet kako je nekada izgledao u dolini Gacke. Na nekim mjestima već je pomalo kasno. Na Tonkovićevome vrilu porušene su sve mlinice i pilana, a na vrilu Klanac obnovljena je i stavljena u funkciju jedina stupa za stupanje sukna, dva koša i nekoliko pari mlinskih kamenova. Mlinice u Švici tužni su podsjetnik na nekadašnje vodeno bogatstvo. Tim dijelom vodotoka voda više ne teče. Točnije rečeno, ponekad i teče – za vrijeme povremenih remonta hidroelektrane ‘Senj’. Tada se voda pušta prema Švici, a švički slap ponovno zahuči na koji dan, prizivajući slavnija vremena.
„Čuvajte ljepoticu Gacku da biste u njezinoj ljepoti mogli uživati.“ Ivan, III. razred
GACKA KROZ POVIJEST 15
ŽIVOT UZ ‘MALENICE’ U svoju rijeku mogli su se stanovnici Gacke doline pouzdati i u sušnim dijelovima godine. Njena vrela nikada nisu presušila, a ‘malenice’ su bile mjesta okupljanja ljudi – ne samo iz okolnih naselja. Ovdje su mljeti žito dolazili i ljudi iz udaljenijih krajeva Like i Krbave, čiji bi vodotoci presahnuli. Tada su mlinice i mlinarenje predstavljali puno više od obrtničke djelatnosti – okupljališta mnoštva svijeta. Na meljavu se znalo čekati danima, a za to je vrijeme trebalo brinuti o svojim mušterijama pa su ‘malinari’, vlasnici mlinova, priprostom hranom, osobito kruhom, hranili ljude za vrijeme čekanja, a s obzirom na to da se žito u mlin dovozilo na seljačkim kolima, trebalo je hraniti konje ili volove. Dugi sati i dani čekanja na red, bili su prigoda za razgovore, stvaranje prijateljstava, razmjenu vijesti, za prepričavanje istinitih i izmišljenih događaja, šala i dosjetki i svega drugog što pripada usmenoj narodnoj književnosti. Ne treba uopće sumnjati da su dane čekanja ljudi iskoristili za pravi mali odmor, te da uz ‘malenice’ u te sušne dane, nije bilo suše na polju plesa ili pjevanja.
16 GACKA KROZ POVIJEST
STUPE, KOŠEVI, PILANE... Bilo je još naprava važnih u nekadašnjem načinu života ljudi na selu. Recimo – stupe i koševi. Koševi su bile naprave u obliku šuplje kace u koju pada voda i kovitla biljcima i dekama, vunenim pokrivačima, dajući im čvršću strukturu i mekoću. Stupe su bile posebne naprave u kojima su batovi pogonjeni vodom udarali po namočenu suknu, od čega bi sukno postajalo čvršće i podatnije za krojenje i šivanje odjevnim vunenih predmeta. Danas su na Gacki sačuvana dva koša i jedna stupa na Klanac vrilu u Sincu, dok ih je do polovice prošloga stoljeća bilo i na drugim mliništima, osobito u Švici. Važne su bile i stupe za stupanje ‘jačmena’ – ječma, u kojima se od zrna odvajala ovojnica. Ječam je bio sveprisutan u tradicijskoj prehrani stanovnika doline Gacke. Vode Gacke predstavljale su pogon i za pilane na vodeni pogon. Do danas niti jedna nije sačuvana, ali je zato na Majerovu vrilu obnovljena jedna veća pilana. U njoj će se, za potrebe turista, demonstrirati stari način piljenja, a na istom će mjestu biti postavljena i muzejska zbirka.
EKOLOŠKA MUDROST STARIH Osim za mlinarenje, Gacka je stanovnicima ipak bila najvažnija kao voda za piće i napajanje ‘blaga’. Zato ju se štitilo od zagađenja svake vrste, pa je u Gackoj i u njenim pritocima bilo zabranjeno kupati konje i močiti konoplju. Za močenje konoplje kopale su se posebne jame. No, deterdženata još nije bilo, pa je pranje rublja bilo dopušteno. Smatralo se da ta radnja ne može zagaditi vodu. Vjerovanje žitelja da se ‘voda kad prejde preko sedam kameni’ može piti upućuje da su ljudi bili svjesni njene velike autopurifikacije ili samopročišćenja, zahvaljujući izuzetno bogatoj fauni.
PRIJEVOZ TRUPACA Sve do šezdesetih godina prošloga stoljeća srednji i donji tok rijeke Gacke korišten je za prijevoz trupaca. Po tome je Gacka kao krška rijeka jedinstvena jer sličnih primjera nije bilo niti na većim vodenim tokovima. Trupci su se do pilana u Otočcu i Švici prevozili povezani u ‘mladije’, nalik splavima. Bila je to posebnost tradicijskoga gospodarstva Gacke i uzbudljiv podatak za svakog etnografa koji je u potrazi za jedinstvenim domaćim običajima.
GACKA KROZ POVIJEST 17
18 UPOZNAJMO GACKU
IZ DINARSKOG KRŠA, IZ VISOKIH IZVORA I KROZ DUBOKE PONORE...
TRI IZVORA DUBOKE RIJEKE Osnova svakog bontona je upoznavanje. Pa onda – upoznajmo se s Gackom. Drugim riječima, vrijeme je za malo geografije.
Gacka ima strme obale, pa odatle dolazi i njen naziv: od riječi ‘gat’, koja znači ‘jaz’ ili ‘strmina’. Najveća hrvatska visoravan smještena je u zaleđu Velebita. Sa sjevera je omeđena lancem Velike i Male Kapele, na istoku Plješivicom, na samome istoku Uncem i rijekom Unom. Na toj se visoravni nalazi kontinentalni dio Ličko-senjske županije, kojeg čine tri zasebne cjeline: Lika, Krbava i glavna junakinja ove priče: Gacka. U jugoistočnome dijelu Gackoga polja, ispod rubnih brdskih uzvisina Godače nalazi se nekoliko izvora koje narod naziva ‘vrila’. Sasvim tiho i skromno, iz krških ljevkastih dubokih izvora, ovdje se rađa Gacka. Tri su glavna izvora Gacke: Majerovo vrilo u Sincu, zatim sustav izvora Tonkovićeva vrila te Klanac vrilo iz kojega teče ‘tepli potok’ imenom Kostelka. Majerovo vrilo dubine je čak 23 metra, nakon čega široki podzemni tok vodoravno ulazi pod Godaču. No, osim na ova tri velika i stalna izvora, Gacka se može osloniti i na mnoge druge pritoke, to jest na još preko tridesetak manjih stalnih ili povremenih izvora. HLADNA RIJEKA STRMIH OBALA Vrela rijeke Gacke se nalaze na 460 nadmorske visine. Usprkos toj visini – i pored malih slapova na samim vrelima, čijem je sadašnjem izgledu pridonijela ljudska ruka – Gacka je uglavnom mirna i lijena rijeka. Uzrok tomu je njen slab pad zbog čega elegantno vijuga Gackim poljem. Gacka ima strme obale, što je osobina po kojoj je i dobila ime – od riječi ‘gat’ koja znači ‘jaz’ ili ‘strmina’. Dubina rijeke kreće se od nekoliko metara pa do desetak i više metara u srednjem i donjem toku, što je prilično duboko. Iako je spora toka, voda Gacke je ujednačeno hladna. Ona nikada ne zamrzava, a razlika između ljetne i zimske temperature je minimalna (od 7,9ºC u siječnju do 10,8ºC u srpnju). Ta je činjenica vrlo važna za razvitak flore i faune jer te temperature predstavljaju optimalne granice za život salmonidnih vrsta riba.
20 UPOZNAJMO GACKU
„Ja vidim svoju rijeku kao dušu prirode. Od nje živim i svaki dan je rado pijem.“ Nikolina, IV. razred
KAKO SKRATITI RIJEKU Rijeka Gacka je kratka toka, svega sedamnaest km, ali ako se tome pribroje njezini stalni pritoci i povremeni tokovi, dužina vodenih tokova doseže i šezdesetak kilometara. No, sve do 1965. godine Gacka je bila nekoliko puta duža, čak nekih 61 km. Tada je izgradnjom sustava kanala i tunela za hidroelektranu Senj presušen njen južni krak prema Švici i dva švička jezera te sjeverni koji je protjecao kroz sam Otočac dalje na sjeverozapad. Ukupna dužina stalnih i povremenih pritoka rijeke Gacke sada doseže 42,5 km, dok je sveukupna dužina svih vodotoka Gacke nekada iznosila impresivnih 103,5 km. Ako se uzme sadašnje stanje kanala i tunela Gacke do krajnje točke u Gusić polju, onda joj je ukupna dužina 55,4 km.
UPOZNAJMO GACKU 21
22 UPOZNAJMO GACKU
RIBE RIJEKE GACKE
TKO TO PLIVA GACKOM?
Gacka je u svijetu poznata kao jedna od tri najkvalitetnije salmonidne vode, što znači da je odlična za pastrve, mada ima i drugih vrsta. No, jedina riba (uz nestalu jegulju) koja od razdoblja pleistocena živi u Gackoj – i koju se može zvati autohtonom – je potočna pastrva. Međutim, puno je otada vode prošlo kroz korito rijeke, pa nitko ne može biti siguran predstavlja li potpuno autohtonu vrstu ili se miješala s ostalim pastrvskim sojevima iz Europe. Kako god da bilo, potočnoj pastrvi treba govoriti „Vi“. Ona predstavlja posebni samostalni soj koji u ovoj rijeci obitava preko deset tisuća godina. Društvo je dobila tek početkom prošlog stoljeća kad su u rijeku unesene i druge vrste. U Gacki danas brojnošću prevladavaju tri vrste pastrva: potočna pastrva, kalifornijska pastrva te (u toplijim staništima) bodorka. Što se tiče burnoga podvodnoga društvenog života, dugo se vremena smatralo da su u vodama Gacke nadmeću potočna i kalifornijska pastrva. Ipak, zadnja istraživanja kazuju da se kalifornijska pastrva u Gackoj ne mrijesti, pa tako i nije suparnik autohtonoj potočnoj pastrvi. Upravo suprotno, kalifornijska pastrva kod odrastanja seli prema moru i nestaje iz Gacke. Tako nakon niza godina potočna pastrva uvijek istisne kalifornijsku pastrvu. Ipak, unos kalifornijske pastrve nije uvijek bezazlen. Ona je razlog izumiranja gatačke gaovice u Hrvatskoj, koja je uz neke vode Bosne i Hercegovine živjela još jedino u rijeci Ljutoj kod Cavtata, kao i smanjenja populacije svijetlice na području Velike Kapele i Ogulina. Sposobnost potočne pastrve da prevlada u zajednici riba, osobina je koju je moguće iskoristiti. Ona ne daje visoke prinose kao kalifornijska pastrva, ali ima daleko veće preživljavanje i trofejni rast, što je podatak koji će razveseliti svakog ribolovca u potrazi za slavom. U rijeci Gackoj, zbog mnogih njenih značajki, velik broj potočnih pastrva dostiže veličinu trofejnih primjeraka. PITANJE PRESTIŽA Potočna pastrva je izuzetno cijenjena među ribičima. Kapitalni primjerci potočne pastrve, koja se na prvi mah može razlikovati od druge vrste pastrve je po njenim narančastim točkicama razmještenim po bočnoj liniji prema hrptu,
24 ISPOD POVRŠINE
Photo by Roggo
U porječju rijeke Gacke živi jedanaest vrsta riba. Većinom vrste unesene u prošlom stoljeću, koja za svoja obitavališta u raznim staništima Gacke doline mogu zahvaliti čovjeku. Ali ima i starosjedilaca...
„Kako je lijepa rijeka Gacka. Čista i bistra. Kad Sunce sja blješti ko milijun bisera.“ Ines, IV. razred
„Nemojte zagađivati okoliš jer nam je potreban.“ Magdalena, III. razred
su upravo prava meka strastvenim ribičima koji dolaze iz cijeloga svijeta. Stvar je ribičkoga prestiža riboloviti na Gacki i okititi se kapitalnim primjerkom potočne pastrve. A tu posebnost gackoj pastrvi daje obilje flore kojom se riba hrani pa zbog toga napreduje pet do sedam puta brže od bilo koje druge salmonidne vode u svijetu. Ribolovna sezona na Gacki traje od 1. ožuka pa do 31. listopada. Dopušten je lov umjetnom mušicom, svaki ribič ima pravo zadržati dnevno jedan primjerak potočne pastrve od najmanje 50 cm dužine, a kalifornijske od najmanje 40 cm. Ulovljeni primjerci ispod mjere se moraju vratiti u vodu, a sve je popularniji sustav ribolova ‘uhvati i pusti’ uz fotografiranje s kapitalnim primjercima. RIBOLOVNE ZONE Po pitanju sportskog ribolova, glavni tok rijeke Gacke podijeljen je u dvije zone. U prvu zonu spada tok rijeke Gacke od vrila Tonković do mosta Stanišića gdje je dopušten samo ribolov na umjetnu muhu. U toj zoni predviđen je i dio na kojemu se lovi isključivo po režimu “uhvati i pusti” – u dijelu kod mosta Podgore uzvodno do sastava Sinačka pučina-Gacka. Zona od pritoka potoka Pucirep do vrila Tonković zabranjena je za ribolov radi zaštite matičnoga jata potočne pastrve. U drugu zonu spada tok rijeke Gacke od mosta Stanišić do utoka rijeke Gacke i rijeke Like u tunel Poljica. Tu je dopušten ribolov na muhu i bilo kojim umjetnim mamcima, a broj komada izlovljene ribe koje se mogu zadržati su jedna kalifornijska pastrva veća od trideset centimetara i jedna potočna pastrva veća od pedeset centimetara. U treću zonu spadaju više stajaće vode Švičko jezero i akumulacija Gusić polje, gdje je dopušten izlov bilo kojim umjetnim mamcem te zadržavanje triju primjeraka riba od četiri vrste koje se ovdje love (štuka, šaran, linjak i som). Ukupna površina ribolovnih voda iznosi oko 44 hektara, a od ukupno pet tisuća mogućih ribolovnih dana na rijeci Gackoj, za domaće i strane ribiče predviđeno je 2.500 dnevnih dozvola.
ISPOD POVRŠINE 25
POTOČNI RAK – POKAZATELJ ČISTOĆE Inidikator izuzetne čistoće vode rijeke Gacke je potočni rak koji još uvijek prebiva u pritoku Knjapovac. Nekada je cijeli tok Gacke obilovao ogromnim količinama rakova, no početkom dvadesetog stoljeća ovu je populaciju uništila tzv. račja kuga. Do te tragične epidemije došlo je zbog ljudske neopreznosti – u rijeku je unesen alohtoni američki bjelonogi rak, koji je bakteriološki uništio autohtonu vrstu. Gacka je po čistoći voda prve vrste sve do kraja srednjega toka, a zatim prelazi u drugu i treću vrstu. Tome pridonose suvremeni uvjeti života, od poljoprivredne proizvodnje, tj. umjetnih gnojiva i pesticida, pa do industrijskih pogona, a u suvremeno doba i prolaska autoceste neposredno uz srednji tok Gacke, zbog čega se voda zagađuje motornim mazivima i ugljikohidratima goriva u oborinskim vodama.
U gornjem toku Gacke, najzanimljivijem za sportski ribolov, dominantna vrsta je potočna pastrva s brojnošću od 400 do 600 kom/ha i biomasom od 80 kg/ha. Kalifornijska pastrva ima nešto manju brojnost od 50 kom/ha i biomasom od 10 kg/ha, čime drži drugo mjesto po važnosti unutar ribljeg stanovništva Gacke. I potočna i kalifornijska pastrva dobro rastu zbog obilja prisutne hrane. U Gackoj kao salmonidnoj vodi realno postoje samo spomenute dvije vrste riba, dok je brojnost ostalih vrsta (lipljena, štuke i sedam ostalih vrsta ) samo teoretska. ‘TRLA’ – MRIJESTILIŠTA PASTRVI Gacka pastrva mrijesti se na tzv. trlima – očišćenim šljunkovitim gnijezdima za koje stanovnici znaju od pamtivijeka. Prirodna mrijestilišta treba čuvati i održati u prirodnom stanju. Najvažnija su: Tonković-vrilo nizvodno od mlinica, Klanac-vrilo ispod mlinica, Knjapovac petsto metara uzvodno i nizvodno uz Kapelicu sv. Franje, Sinačka pućina uzvodno, Ostojićev slap-Stupi u bari, Štumberov slap, ulaz u Kostelku, Mlinice, nizvodno na zavojima ispod Vrban mosta, uzvodno od Tončinog mosta i Šatrić. ‘RESA’ – RIJEČNO BILJE Svu floru Gacke domicilno žiteljstvo naziva ‘resa’, premda se ona razlikuje po svojim vrstama. Povoljna temperatura vode, ugodan kemijski sastav, muljevito dno i spori tok zaslužni su za razvoj tako bogatoga biljnog svijeta. Iako je Gacka po svojim karakteristikama konstantna, razvoj vodenoga bilja je u ljetnom periodu ipak bujniji. Izbrojano je dvadeset i pet vrsta podvodnoga vodenog bilja, od nekoliko vrsta algi pa do stablašice. Zahvaljujući dubokom muljevitom dnu rijeke s obiljem gustoga vodenog bilja, u Gacki živi sedamnaest različitih životinjskih grupa.
„Ja sam nacrtao most i rijeku Gacku. Jer je rijeka Gacka najljepša. Gacka je izvor vode. Da rijeke Gacke nema ne bi bilo vode.“ Goran, II. razred
26 ISPOD POVRŠINE
ISPOD POVRŠINE 27
BOGATSTVO ŽIVOG SVIJETA
BILJNI I ŽIVOTINJSKI STANOVNICI GACKE DOLINE Endemi, leptiri, šišmiši, vukovi, medvjedi, risovi...
Gacko polje školski je primjer krškog krajobraza. Prostrana, velika dolina okružena je strmim padinama visokih planina, a rijeka svojim djelovanjem stvara plodno tlo. No, Gacka ipak nije tipična krška rijeka s dubokim kanjonima. Zajedno sa svojim pritocima, ona lagano vijuga kroz ravnicu Gackog polja, od svog izvorišta na jugoistoku sve do ponora u sjeverozapadnom dijelu polja. Plavetnilo rijeke okružuju zeleni tonovi prostranih šumskih kompleksa, pašnjaka i livada koje se mozaično izmjenjuju s poljoprivrednim površinama, nagrađujući promatrača predivnim prizorima.
TAJNI SVIJET BILJAKA Usprkos dugogodišnjoj botaničkoj tradiciji Hrvatske, sustavna istraživanja flore Gacke doline nikada nisu provedena. Ipak, na tom području zabilježene su sedamdeset i tri biljne svojte. Nema nikakve sumnje da je taj broj u stvarnosti puno veći, pogotovo uzevši u obzir da su postojeći podaci za većinu vrsta dosta stari. Nikad se neće saznati koliko je biljaka nestalo zbog utjecaja čovjeka u drugoj polovici prošlog stoljeća, poput promjena toka rijeke Gacke.
Na području Gacke pašnjaci se izmjenjuju s poljima. Zbog napuštanja stočarstva na pašnjake prodire šumska vegetacija, uslijed čega oni s vremenom zarastaju te nestaju otvorene površine, a s njima i sve one vrste biljaka i životinja koje su načinom života vezane uz pašnjake. S druge strane, ti predjeli šikara predstavljaju prirodnu barijeru i prijelaz između pašnjaka i bjelogoričnih šuma te pružaju dom i utočište mnogim vrstama životinja, poput ptica koje svoja gnijezda grade u toj šikari, a hrane se na pašnjacima koji ih okružuju.
Ipak, poznato je da, prema Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske, na području Gacke doline žive dvadeset i tri ugrožene biljne svojte. Populacije njih trinaest nalaze se (prema kriterijima Svjetske udruge za zaštitu prirode) pred izumiranjem na području Hrvatske. Dvije od tih vrsta ugrožene su na europskoj razini. Osim što sadrži ugrožene vrste, dolina Gacke može se pohvaliti i sa sedam endemičnih biljnih vrsta.
„Rijeka Gacka teče kroz Gacko polje. Uz rijeku raste drveće koje pravi hlad. U rijeci Gacki možemo vidjeti ribe pastrve i uz rijeku Gacku vidjeti ribiče koji love ribu.“ Marina, II. razred
30 BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE
„Rijeka Gacka je izvor našega života, mi rijeku Gacku pijemo. Na rijeci Gackoj nacrtala sam 3 labuda.“ Katarina, II. c
UGROŽENE VRSTE Od strogo zaštićenih vrsta posebice treba izdvojiti vrste koje su prema kriterijima Svjetske udruge za zaštitu prirode u kategoriji vrsta pred izumiranjem. Primjerice, kritično ugrožena vrsta je močvarna brula – vrsta mokrih, močvarnih, natopljenih tala koja su redovno poplavljivana. Evo i nekoliko ugroženih vrsta, da ih možete prepoznati kad ih ugledate u šetnji uz Gacku: Crni šaš – raste na vlažnim livadama, uz jarke, putove i uz riječne obale. Nastanjuje blago do umjereno kisela močvarno humusna, tla bogata hranjivim tvarima, a siromašna vapnencem te vlažna, sirova tla. Kukuljičasti kaćun – spada u porodicu orhideja, a nastanjuje otvorena vlažna i močvarna staništa. Za očuvanje ove vrste, kao i ranije spomenutih, bitno je očuvati vlažne travnjake i močvarna područja. Veliki žabnjak raste po vlažnim i močvarnim staništima po cijeloj Hrvatskoj. Sadrži velike količine anemonola pa je izuzetno otrovan.
BORAK – BILJKA KOJA ČISTI VODU OD BORA Obični borak je vodena biljka koja također spada u ugrožene vrste, a nastanjuje obale plitkih stajaćica i sporotekućih voda, gdje je donjim dijelom ukorijenjena, a gornji dio biljke strši iz vode. Novija istraživanja pokazuju da borak uspješno veže toksične elemente iz onečišćene vode, posebice bor. TOGA IMA SAMO OVDJE Područje Gacke bogato je i endemskim vrstama. Takva je biljka livadni procjepak, vrsta koja je u vrijeme tercijara nastanjivala arktičke krajeve te se pod utjecajem ledenih doba povukla u južnija područja. S druge strane, puzavi celer je na području Gacke posljednji put zabilježen na području Sinca 1910. godine te od tada nema potvrde tih nalaza niti su je botaničari kasnije spominjali za to područje. Upitno je ima li je i danas na ovom području, ali mi smo optimisti. U Hrvatskoj ta rijetka biljka raste na vlažnim i vodenim staništima kao što su vlažne livade, jarci i plitke bare, ujezereni tokovi rijeka, riječni rukavci i sl., ali na samo nekoliko lokaliteta.
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE
31
GOSPODARI ŠUMA - VUK, RIS, MEDVJED Vuk, ris i medvjed – sve tri velike zvijeri žive na području Gacke i Gackog polja. Te dojmljive životinje jedno su od glavnih obilježja gorske Hrvatske i sretni smo što još uvijek lutaju našim šumama (mada susret s njima neće nužno izazvati sreću kod usamljenog pojedinca koji ih sretne).
Vuk je već dugo istrijebljen u većem dijelu zapadne Europe. Na Balkanskom poluotoku, na nekih 50.000 km2 (zajedno s populacijom u Albaniji, kojoj se ne zna ni približna brojnost) vjerojatno luta preko tri tisuće vukova. U Hrvatskoj vukovi žive u Gorskom kotaru, Lici, na Kordunu i Banovini te u sjevernoj i središnjoj
Dalmaciji. Nakon opadanja brojnosti početkom 1990-ih, kada se smatralo da je preostalo samo oko pedeset jedinki, i nakon brisanja s liste nezaštićene divljači, vučja populacija u Hrvatskoj pokazuje trend povećanja. U 2000. godini procijenjena je na 100 do 150 jedinki, odnosno na oko 220 jedinki 2007. godine. Šire područje Gackog polja i rijeke Gacke preklapa se dijelom s teritorijem vučjih čopora “Mala Kapela-Brinje” koji broji deset do dvanaest jedinki i “Jelavac” koji broji šest do osam jedinki. Ris je svojevremeno bio istrijebljen lovom. I danas mu vreba opasnost, i to zbog više faktora. Najviše od krivolova; potom zato što ga se smatra štetočinom; pa zbog stradavanja na prometnicama, ali i homozigotnosti populacije (koja je nastala od samo nekoliko jedinki). Nekad davno ris je živio u svim šumskim područjima kontinentalne Hrvatske, uključujući slavonsko i obalno gorje. No, krajem 19. stoljeća ris je nestao iz Hrvatske. Posljednji je stradao 1903. godine u okolici Čabra. Danas se, nakon ponovnog naseljavanja u Sloveniji godine 1973., raširio duž čitavoga gorskog područja Gorskog kotara i
32 BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE
Like te u gorskom dijelu Dalmacije. Procjenjuje se da risova u Hrvatskoj ima od sedamdeset do devedeset, ali možda i do sto trideset, ali s laganom tendencijom smanjenja, što se pripisuje padu brojnosti papkara koji su u Hrvatskoj risu glavni plijen.
“Čuvajte ljepotu rijeke Gacke, jer je njezina ljepota prijelazna.“ Hrvoje, III. razred
Mrki (smeđi) medvjed pripada tzv. ‘balkanskoj metapopulaciji’, koja zauzima oko 50.000 km2, a naseljava Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Albaniju i Grčku. Tu populaciju, koja je danas proširena i na Austriju i sjevernu Italiju, čini oko tri tisuće medvjeda. U Hrvatskoj većina medvjeda živi u gorskom područje južno od Karlovca (Risnjak i Snježnik, Velika Kapela, Velebit, Mala Kapela, Plješevica i Dinara), a potencijalna staništa su mu Ćićarija i Učka. Mrki medvjedi su svoje područje tijekom nedavnog rata proširili i na podgorje Velebita, a posljednjih godina ponekad ih se moglo vidjeti uz zapadnu obalu Istre, na otoku Krku, na Mosoru i Biokovu. Neki od njih postali su stalni posjetioci Žumberka. Prema nekim procjenama, danas u Hrvatskoj ima 380 i 620 primjeraka
mrkog medvjeda, odnosno 220 do 360 spolno zrelih odraslih medvjeda. To je porast od gotovo 50% prema procjenama otprije deset godina. Zadnje procjene su još optimističnije i govore da bi danas u Hrvatskoj moglo biti između šeststo i tisuću medvjeda.
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE
33
TA DIVNA NOĆNA STVORENJA Tri velike skupine kralješnjaka letjele su tijekom povijesti – gmazovi, ptice i sisavci. Danas su šišmiši, uz ptice, jedini koji lete te jedini sisavci koji aktivno lete. Pojedine su vrste zbog osebujnog oblika krila (kratka i široka) izrazito pokretljive na malom prostoru, pa čak mogu lebdjeti u mjestu poput kolibrića. Dugouhi šišmiši toliko su vješti da mogu u letu izvaditi pauka iz mreže, a da je gotovo i ne oštete! Svi se europski šišmiši hrane samo kukcima od kojih su mnogi i štetnici, pa su šišmiši iznimno korisni u regulaciji njihove brojnosti.
Prije nego se posvetimo tim neobičnim stvorenjima, spomenimo da su na širem području rijeke Gacke i Gackog polja rasprostranjene dvadeset i tri vrste sisavaca, od kojih smo o tri najslavnije već ponešto rekli. Nekima ide bolje, nekima gore, ali sigurno jest da se situacija ne može nazvati ružičastom kad je čak za dvanaest vrsta sisavaca potrebno odrediti tzv. ‘Posebna područja zaštite’ te ih uključiti u strogo zaštićene vrste na teritoriju EU. Neke od tih dvanaest vrsta su upravo šišmiši, poput dugokriloga pršnjaka, dugonogoga šišmiša, velikouhoga šišmiša i južnoga potkovnjaka. S trideset i tri zabilježene vrste, Hrvatska je bogatstvom i raznolikošću faune šišmiša u europskom vrhu. Razlog tomu je njezin geografski položaj, ali i raznolika očuvana staništa. Šišmiši su rasprostranjeni gotovo posvuda – najčešće ćete ih spaziti u listopadnim šumama koje obiluju hranom (kukcima) te mnoštvom prirodnih skrovišta poput duplji ili šupljina ispod kore, ali i na livadama, rijekama i jezerima. Kao zimska skloništa najčešće im služe špilje, jame, pukotine stijena i napušteni rudnici. Mnoge vrste brojne su i u gradovima jer su se prilagodile suživotu s ljudima, sklanjajući se po tavanima i pukotinama u zidovima. To nije tajna, jer često ih se može vidjeti kako love oko uličnih svjetiljki. Neugodno poznati dio priče jest
34 BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE
da su zbog različitih ljudskih djelatnosti šišmiši danas jedna od globalno najugroženijih skupina. Osim zbog sve bržeg nestajanja i fragmentacije njihovih prirodnih staništa te prekomjerne uporabe pesticida, najčešće stradavaju zbog straha i predrasuda ljudi, proizašlih iz neznanja. Budući da su aktivni noću, kada im vid nije od velike koristi, šišmiši se za lov i snalaženje u prostoru služe eholokacijom – sustavom snalaženja u prostoru pomoću zvuka. Pojedine vrste mogu u letu u potpunom mraku locirati plijen veličine svega dva milimetra. Preko zime šišmiši spavaju zimski san, najčešće u podzemlju gdje su temperature relativno niske, ali stalne. Najmanji šišmiši, mali potkovnjak i patuljasti šišmiš, teže svega dva do četiri grama, ali u usporedbi s ostalim sisavcima iste veličine mogu živjeti vrlo dugo. Neki šišmiši-metuzalemi žive više od trideset godina. Svi šišmiši u Hrvatskoj strogo su zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode.
„Ovo je voda od koje mi živimo.“ Michelle, II. razred
„Želim da slapovi budu čisti, a da bude pitka voda.“ Karlo, II. razred
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE
35
U SVIJETU LEPTIRA Livade doline rijeke Gacke dom su i mnogobrojnih leptira (iako ne postoje noviji podaci): crnog apolona, uskršnjeg leptira, šumskog crnog okaša ili gorskog plavca. Crnom apolonu život je sve teži zbog čišćenja rubnih dijelova šume, odstranjivanja grmlja s travnjaka i pošumljavanja monokulturama, što su prirodna staništa ove vrste. Zbog spomenutih radnji dolazi do izolacije i fragmentacije staništa, a vrstu ugrožavaju i skupljači leptira. Populacije uskršnjeg leptira su u pravilu lokalne i male, pa bilo kakav oblik njihove devastacije izgradnjom ili slično dovodi do izolacija i fragmentacije staništa te do nestanka vrste. Šumski crni okaš ugrožen je intenzivnom poljoprivredom te izgradnjom prometne i druge infrastrukture.
rasta pada na tlo, gdje je ubrzo pronalaze mravi. Gusjenica kroz mednu žlijezdu izlučuje slatki sok kojim se hrane mravi, pa ju oni zauzvrat odnose u mravinjak i skrivaju od predatora. Gusjenica u mravinjaku boravi osam do devet mjeseci, hraneći se ličinkama mrava. Zanimljiv dogovor, ali u konačnici ipak loš za mrave. Nakon faze trojanskog konja u mravinjaku, gdje se dobro najela mravljih ličinki, gusjenica se u mraku kukulji i potom izađe kao leptir, ukras cvjetnih livada.
Šteta mnogih priča koje bismo od leptira mogli saznati! Nalik onoj leptira gorskog plavca, čija crvenonarančasta, dvadeset milimetara duga gusjenica u određenoj fazi „Patka uživa u čistoj i pitkoj vodi na izvoru. Uveseljava djecu koja koja je gledaju. Želim da je nitko ne ugrozi.“ Filip, II. razred
36 BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE
ENDEMI HRVATSKE U Gorskom kotaru, Lici i Dalmacije žive populacije čovječje ribice. Nadamo se da će tako i ostati, usprkos onečišćivanju podzemlja kemijskim otpadom, pesticidima i umjetnim gnojivima. Čovječje ribice nestaju i fragmentacijom areala i prekidanjem dotoka hrane ispunjavanjem podzemnih šupljina velikim količinama betona prilikom hidroloških zahvata, kao i zbog promjene razine ili smjera protoka podzemnih voda što onemogućuje dotok poplavnih voda bogatih organskim otpacima.
Čovječja ribica je endem dinarskog krša, od slijeva rijeke Soče do slijeva rijeke Trebišnjice, te nastanjuje tršćanski krš u Italiji, Sloveniju, Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Uz izdvojenu populaciju u Istri, u Hrvatskoj žive još najmanje dvije izolirane subpopulacije: prva u Kordunu i Lici, u slijevu Mrežnice i možda Gacke, a druga u Dalmaciji, u slijevu Krke, Zrmanje, pritoka Cetine, Neretve i Trebišnjice (BiH), čije vode dolaze u podzemnom toku do Omble, Rijeke dubrovačke, gdje je vrsta također nađena. Među endemima koje se može naći u dolini Gacke je i špiljska kongerija, reliktni predstavnik izumrle pliocenske skupine. Novija istraživanja pokazuju da u podzemlju živi već oko pet milijuna godina. Riječ je o endemu Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te moguće i Slovenije gdje su poznate samo ljušture u sedimentu jednog izvora. Kolonije špiljske kongerije žive u podzemnim vodama, gdje su pričvršćene na kamene stijene ulaznih dijelova ponora gdje nisu na udaru jakih struja vode, ali i duž glavnih podzemnih kanala, kojima otječe voda s krških polja. U sušnom dobu godine kolonije ostaju izvan vode, ali u vlažnoj podzemnoj mikroklimi. Špiljski cjevaš je jedini poznati slatkovodni predstavnik cjevaša. Endem je okolice Trsta, Slovenije,
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Živi samo u dinarskom kršu. U Hrvatskoj živi najmanje jedanaest odvojenih populacija. Zbog godišnjih kolebanja razine vode, dio godine kolonije ostaju izvan vode, ali u vrlo vlažnoj sredini. Na pogodnim mjestima tvore svojom množinom osobito mikrostanište, do preko metra debele naslage cjevčica mrtvih i živih jedinki. Lička špiljska vodenbabura je endem Hrvatske koji spada u razred rakova. Rasprostranjena je samo u vodama Like u jadranskom i crnomorskom slivu: u pritocima Zagorske Mrežnice, te u izvorištima Gacke. Živi na dnu i na bočnim stijenama krških podzemnih voda, te u krškim izvorima. Endem Hrvatske je i špiljska kozica, također iz razreda rakova, koja živi u krškim podzemnim rijekama i jezerima s glinovito-pješčanim i šljunkovitim dnom. STANOVNICI NEBA U širem području oko Gacke živi sedamnaest vrsta ptica navedenih u Crvenoj knjizi ptica Republike Hrvatske čije su gnijezdeće populacije svrstane u zajedničku kategoriju ugroženosti – pred izumiranjem. Neke od njih su šljuka kokošica, škanjac osaš i eja livadarka, a strpljivi promatrač neba može primijetiti i surog orla, sivog sokola, ili gorskog zviždaka kako iz svojih udaljenih gnijezda nadlijeću dolinu Gacke.
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE 37
POGLED IZ VELIKE VISINE
HRVATSKO BOGATSTVO VODE Čovjek može biti bogat na puno načina – u nafti, dijamantima, novcu, ljubavi, sreći, rijetkim starim pločama ili pak sunčanim naočalama... u čemu god poželi. Dobra je vijest, dragi sugrađani, da smo svi do jednoga bogati nečim puno važnijim od svega navedenog... vodom!
Ono što slijedi učili ste u školi. No, obrazovani ljudi su zaboravljivi – barem prema staroj Einsteinovoj izreci koja govori da je obrazovanje ono što preostane kada zaboravimo sve što smo učili u školi. Stoga ćemo se podsjetiti nekih školskih činjenica. Hrvatsku se u žučnim raspravama smješta u mediteransku, jugoistočnu ili pak srednju Europu, u Europsku uniju ili neke druge političke asocijacije, ali gledano iz perspektive koja je važnija od navedenih geografskih ili političkih stajališta – perspektive vode – Hrvatska pripada dvama morskim slivovima: crnomorskom slivu i jadranskom slivu. Kada bi se vodu smatralo valutom (a neki kažu da će biti tako), tad bi se o Hrvatskoj moglo govoriti isključivo kao o bogatoj zemlji. Doista je ne nedostaje, ali ne baš uvijek i ne baš posvuda. Poput međunarodnih nogometnih rezultata, i obnavljanje voda u Hrvatskoj je sezonsko. Zato u ekstremno sušnim ljetima, koja obično slijede nakon zima s malo snijega, nastaju problemi. Prisjetimo se 2003. godine kad je došlo do manjka vode i suše koja je nacrtala par bora više na čelima poljoprivrednika. PETI U EUROPI Bilo je razloga za slavlje kad je UNESCO u Parizu 2003. godine objavio izvještaj o vodnim zalihama u svijetu kojim je obuhvatio 188 zemalja u svijetu. Spoznaja da je Hrvatska po bogatstvu i dostupnosti vode po stanovniku na petom mjestu u Europi, a na 42. u svijetu svakako može pružiti utjehu pred katastrofičnim scenarijima o ratovima budućnosti koji će se voditi za vodu. Neutralnim jezikom rečeno – Hrvatska ne bi trebala imati većih poteškoća u opskrbi stanovništva čistom vodom u bliskoj budućnosti jer je jedna od rijetkih zemalja u Europi i u svijetu sa značajnim rezervama čiste, nezagađene pitke vode. Ima dovoljno zaliha vode za svoje potrebe za nekoliko sljedećih desetljeća, iako raspoložive količine nisu jednoliko raspoređene
40 VODNI RESURSI U HRVATSKOJ
u svim dijelovima zemlje niti u pojedinim dijelovima godine. Međutim, niti brojke niti optimizam neće biti dovoljni ako ne budemo vodili posebnu brigu o čistoći vode, a posebno o vodama u našem krškom području, gdje se nalaze podzemne vode visoke kakvoće. O tome koliko su podzemne vode važne, i da su jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Hrvatske, svjedoči podatak da je uz njih vezano oko 90% vodoopskrbe.
ZAŠTITA PODZEMNIH VODA Ne možemo ih vidjeti, ali i one su tu. I teško bismo bez njih. Podzemne vode predstavljaju oko petnaest posto obnovljivih vlastitih resursa vode. Zbog bolje zaštićenosti od vanjskog onečišćenja, podzemne vode su važnije za vodoopskrbu. Mjerenja su pokazala da je podzemna voda u Hrvatskoj bolje kakvoće od podzemnih voda u visoko razvijenim zemljama. Podzemne vode u Hrvatskoj su dobro očuvane najviše zahvaljujući relativno dobroj zaštiti površinskim slabo propusnim slojem. No, niti najdeblji sloj nije dovoljna zaštita ispred sve većeg zagađenja podzemnih voda širokim spektrom zagađivača. Cijena je to suvremenih tehnoloških procesa te primjena kemijskih supstanci u poljoprivredi, od koji neke mogu biti kancerogene i toksične. Kakvu ćemo kvalitetu vode imati u budućnosti – to ovisi o ekološkoj svijesti svakog pojedinca, ali još više o primjeni suvremene tehnologije u pročišćavanju otpadnih voda i kontroliranoj upotrebi agrotehničkih sredstava. Ključna točka jest kontrolirano odlaganje svih kategorija otpada, kojeg naša civilizacija stvara u tako velikim količinama.
BOGATSTVO VODOM U BROJKMA Evo kako hrvatsko vodno bogatstvo izgleda u brojkama. Ukupno obnovljivi resursi iznose do 71,4 milijarde kubičnih metara vode ili 71,4 kubičnih kilometara vode. To znači da svakome od nas pripada po 14.900 kubičnih metara vode. Pripremite puno boca ako idete po svoj dio! Od navedene količine vode, šezdeset posto se stvara u Hrvatskoj, dok ostatak dolazi iz zemalja koje su uzvodno od nas. U svrhu gospodarenja vodom, teritorij Hrvatske je podijeljen u četiri hidrološka sliva te zagrebačko gradsko područje. To su slivovi rijeka Save, Drave i Dunava, primorskoistarski slivovi i dalmatinski slivovi.
„Rijeka Gacka putuje kroz mnogo mostova. A da ne bi bilo rijeke Gacke mi bismo umrli od žeđi.“ Martina, II. razred
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE 41
PO GLAVI STANOVNIKA Koliko je zapravo svaki stanovnik Hrvatske bogat u vodi? Brojke variraju – od 6.000 kubičnih metara vode po stanovniku godišnje do 16.000 kubičnih metara po glavi stanovnika, prema podacima Svjetske banke za Hrvatsku. Oko 45% godišnje potrošnje vode troši se za vodoopskrbu. U Hrvatskoj je 79% stanovništva priključeno na javni vodoopskrbni sustav, a oko 52% stanovništva na kanalizaciju. Dobra vijest je da se u Hrvatskoj ne navodnjava toliko tla kao u drugim
42 VODNI RESURSI U HRVATSKOJ
zemljama u svijetu – tek oko 0,5% ukupne površine oranica i vrtova. U svijetu je taj postotak mnogo veći. Hrvatska je još uvijek među zemljama koje imaju sreću da im pitka voda teče iz slavine, ali je ipak, slijedeći svjetske trendove, krenula u prodaju svoje čiste izvorske vode. U Hrvatskoj se proda 22.000.000 litara izvorske vode, od čega je domaća proizvodnja iznosila 12.000.000 litara. Danas se u svijetu troši približno polovina raspoloživih zaliha slatke vode, a predviđa se da će se za nekoliko
desetljeća trošiti oko 80% svih zaliha pitke vode. Ne može se dovoljno naglasiti potreba da se na vodu ne smije gledati kao na naftu. Pohlepa nije dopuštena. Postoje alternative za naftu, ali nema zamjene za vodu. Temelj upravljanja vodama u zemljama Europske unije je Okvirna direktiva o vodama EU čiji je princip izražen tvrdnjom da “voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi, nego nasljeđe koje treba čuvati, zaštititi i shodno tome postupati”.
„Volim svoju rijeku. Imam kuću kraj nje. Ima puno riba. Imam lijep pogled. Moja Gacka je lijepa, bistra i čista.“ Mirela, III. d
RIJEKE, JEZERA, RIBNJACI... Glavni vodni resurs je površinska voda koja se nalazi u 20 rijeka, 26 prirodnih i umjetnih jezera te u Jadranskom moru. Glavni vodotoci imaju ukupnu dužinu 6 830 km. Dunav teče kroz Hrvatsku u dužini od 188 km, Drava i Sava u dužini od 562 km odnosno 505 km. Mnoge rijeke predstavljaju granice sa susjednim zemljama: Dragonja, Mura, Drava, Dunav, Korana, Kupa, Sutla, Sava i Una. Krške rijeke, poput Mirne, Raše, Like, Gacke, Zrmanje, Krke i Cetine daju srednju godišnju količinu vode od 10 milijardi m3 vode ili 10 km3. U kontinentalnom dijelu Hrvatske postoje šaranski ribnjaci površine oko 100 km2 s ukupnom potrošnjom vode od 310 milijuna m3 . Također, postoji 14 ribnjaka za uzgoj pastrva. TKO IMA DOVOLJNO VODE? Dovoljnom količinom slatke vode ili između 5.000 i 10.000 prostornih metara po stanovniku godišnje, raspolaže 13,49% zemalja, dok njih 36,81% obiluje vodom, raspolažući s više od 10.000 prostornih metara godišnje po stanovniku. Oko 50% preostalih zemalja ne može se time pohvaliti.
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST GACKE DOLINE 43
ŠTEDJETI VODU 45
KAKO TROŠIMO VODU...
...I KAKO VODU ŠTEDJETI? Teško pitanje!? Pa, potrebno je malo mudrosti, malo tehnologije, malo znanja – i samo maaaaalo više dobre volje
Većina građana Hrvatske jednostavno otvori slavinu i koristi zdravu pitku vodu iz vodoopskrbnih sustava te može uredno ispuniti sve svoje higijenske potrebe. Situacija u svijetu je bitno drugačija. Više od 1,2 milijardi ljudi ili petina čovječanstva nema mogućnost stalnog korištenja zdravstveno ispravne vode. Zbog zdravstveno neispravne vode u svijetu godišnje umire prosječno 15 milijuna ljudi, a najviše djece. Kada se ima na umu da se broj stanovnika na Zemlji u posljednjih pedesetak godina udvostručio i da se mnogostruko povećala potrebna količina vode za piće, za proizvodnju hrane i za druge potrebe čovjeka, a da je količina zdrave pitke vode na planetu ostala ograničena, jasno je da matematika vode ne radi u našu korist. Stanovnici Hrvatske vodu koriste na tri načina: iz javne vodoopskrbe koju koristi 79% stanovnika Hrvatske; iz tzv. lokalnih vodovoda, koje su izgradile i kojima
46 ŠTEDJETI VODU
upravljaju grupe građana, no ta voda nije pod stručnim nadzorom i ne analizira se redovito pa je neophodan oprez prilikom njenog korištenja za piće. Tako se vodom opskrbljuje oko 20% stanovništva; treći način opskrbe vodom su vlastiti zdenci ili kišnica koja se prikuplja na krovovima i potom sprema u cisterne. Ovakva voda također nije pod stručnim nadzorom, a različite je kvalitete jer može sadržavati isprana onečišćenja s krovova i slično. 90% javne vodoopskrbe u Hrvatskoj namiruje se iz podzemnih voda. Recimo, na području Hrvatske južno od Karlovca, u uglavnom planinskom krškom području, podzemne vode su visoke kakvoće. Sretna je to posljedica nesretne okolnosti da se ovo područje gospodarski slabije razvijalo. No, danas, kada mu brži gospodarski razvoj postaje sve više izvjestan, bilo bi divno osvijestiti blagodati te netaknute prirode. Kada se kakvoća voda već do sad očuvala, brižljivom zaštitom može ju se i u budućnosti očuvati.
„Voda je bistra, ja ju volim piti, bez nje ne bih mogli živjeti.“ Adrijana, II. razred
POTROŠNJA I UGROŽENOST ZALIHA ČISTE VODE Za razliku od zaliha voda po stanovniku, potrošnja vode neprekidno raste. Iako je čovjeku za održanje života nužno potrebno – ovisno o klimatskim prilikama – jedna do pet litara vode na dan, stvarna potrošnja je više stotina puta veća. Približna specifična potrošnja vode u Europi iznosi oko petsto litara po stanovniku dnevno. Od toga na domaćinstva otpada 60%, na industriju i trgovinu 30%, a na komunalne potrebe 10%. Voda se koristi za poljoprivredu, akvakulturu, promet i turizam, a i u industriji – za hlađenje, prijenos i pranje. Gotovo svaki proizvod tijekom proizvodnog procesa treba vodu. Primjerice, za proizvodnju jednog automobila potroši se 148 kubičnih metara vode. Za proizvodnju jednog barela nafte potroši se sedam kubičnih metara vode, a da bi se proizvela tona čelika potrebno je 236 kubičnih metara vode. U ukupnoj svjetskoj potrošnji vode 22% otpada na industrijske potrebe. S obzirom na klimatske, hidrološke i hidrogeološke značajke te relativno mali broj stanovnika, Hrvatska može – što se vodoopskrbe tiče – mirnije nego najveći dio svijeta gledati u budućnost. 15.000 kubičnih metara oborina godišnje po stanovniku, tj. preko 7.000 kubičnih metara obnovljivih zaliha podzemnih voda godišnje po stanovniku; preko 30.000 kubičnih metara (opet godišnje po stanovniku) vode koje rijekama dotječu u Hrvatsku iz susjednih zemalja – svi ti kubični metri garancija su da krize vode u Hrvatskoj ne bi trebalo biti. Međutim, treba se ipak s dužnim poštovanjem odnositi prema vodi i racionalno je trošiti – da tako i ostane.
DOBRE VIJESTI Hrvatska ima sustavni program praćenja kakvoće površinskih i podzemnih voda i izvorišta koji se provodi na 454 mjerne stanice. Kakvoća podzemne vode je općenito dobra u cijeloj zemlji. U Hrvatskoj se godišnje laboratorijski pregleda 23.000 uzoraka vode za piće iz javnih vodovoda, a preko 90% ih je zdravstveno ispravno. Izuzetno su rijetke epidemije bolesti koje se prenose vodom za piće, a broj im se sve više smanjuje. U zagrebačkom području i području krša, prirodna kvaliteta voda je toliko dobra tako da se prije puštanja u vodovodnu mrežu samo dezinficira. Porast proizvodnje flaširane vode u Hrvatskoj velikim je dijelom posljedica potražnje na svjetskom tržištu gdje hrvatska voda postaje prepoznatljiv izvozni proizvod.
ŠTEDJETI VODU 47
KAKO ŠTEDJETI VODU Mogućnosti za uštedu potrošnje vode u kućanstvima su velike. No, mnogi uređaji koji pospješuju učinkovitost uporabe vode nisu šire rasprostranjeni jer su skupi. To su: slavine koje se automatski isključuju, a mogu uštedjeti oko pedeset posto vode i energije; vodokotlići s duplim komandama koji mogu raditi s šestlitrenim ili trolitrenim mlazom; uređaji za uštedu vode koji se priključuju na stare uređaje, a mogu reducirati uporabu vode za oko četrdeset posto... Znatne uštede vode mogu se postići i ponovnom uporabom otpadne vode za navodnjavanje usjeva, golf i sportskih terena, gdje patogeni sastojci otpadnih voda mogu biti od koristi. Osim toga, to je bolje rješenje nego ispuštati otpadne vode u osjetljive vodene izvore, naročito obalne vode. Unutar zemalja Europske unije u porastu je ponovna uporaba otpadnih voda i desalinizacija morske vode.
48 ŠTEDJETI VODU
KAKO TROŠIMO PITKU VODU U industrijski razvijenim zemljama dnevna potrošnja pitke vode po glavi stanovnika kreće se od 120 do gotovo 300 litara. U potrošnji pitke vode prednjači SAD, čiji stanovnik potroši oko 295 litara vode na dan, dok stanovnik Njemačke troši oko 128 litara. Većina vode korištene u kućanstvima koristi se za ispiranje WC-a (33%) i za kupanje/tuširanje (20-32%). Samo 3% se koristi za piće i kuhanje.
NAJVIŠE VODE KORISTI SE ZA… Evo kako vodu trošimo u domaćinstvima: - za ispiranje WC-a 36% - za kuhanje 31% - za pranje 28% - za piće 5% Za minimalno održavanje kvalitetnog života i kućnu higijenu, te održavanje zdravlja potrebno je 40-50 litara dnevno po osobi. Za proizvodnju... 1 kilograma zrna žitarica troši se 100 litara vode 1 tone kruha potrebno je 2.100-4.200 litara vode 1 litre piva – 20 litara vode 1 litre benzina – 180 litara vode 1 tone papira – više od 236.000 litara vode 1 tone sintetičkih tekstilnih vlakana – oko 2.000.000 litara vode
„Kada mi je dosadno ja u Gacku bacam mrvice kruha, i hranim ribice.“ Marija, III. razred
ŠTEDJETI VODU 49
IZAZOVI SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
SVAKA KAP JE VAŽNA!... više od milijardu ljudi to dobro zna Kada bi svatko od nas uložio maksimum svojih potencijala, više od pola problema u svijetu bilo bi riješeno. Mahatma Ghandi
Voda je elementarni životni sastojak na planeti Zemlji, ‘posudi’ iz koje svi pijemo. Ta ‘posuda’ vodom opskrbljuje oko sedam milijardi ljudi, biljne i životinjske vrste... Gotovo je nemoguće zamisliti neku ljudsku aktivnost koja ne uključuje vodu. Danas napredak mjerimo pronalaženjem zamjenskih (s)tvari za ono što nam je priroda već odavno darovala. Jedino je nemoguće zamijeniti – vodu. Čemu toliko strke? Iz svemira gledano, čini se da je kopno to zbog kojega bismo trebali brinuti. Više ima vode od kopna – čak oko 70% Zemljine površine čini voda. Kvaka je u tome što je samo tri posto sve te vode pitko. Ali i od tih tri posto, dakle od ukupne količine pitke vode – 79% čini polarni led, a 20% nedostupni podzemni izvori. Ostaje samo jedan posto vode koja je dostupna u obliku rijeka, jezera i izvora. Taj jedan posto – to je vode koju pijemo. Postotak se čini malen, ali globalno gledajući, vode bi moglo biti dovoljno za svakoga. Uostalom, pristup pitkoj vodi je osnovna ljudska potreba i pravo. Pa zašto se onda uopće spominje... ...KRIZA VODE U SVIJETU? Ponekad vam se čini da živimo u svijetu apsurda? Ponekad ste i u pravu. Dok tehnologija napreduje svjetlosnom brzinom te se troše ogromne sume novca za osvajanje svemira i traganje za vodom na ostalim planetima, više od milijarde ljudi na Zemlji nema pristup pitkoj vodi, a 2,6 milijardi živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta. Poražavajuća situacija za svijet koji se voli hvaliti napretkom. U godinama koje slijede bit će nužno problem nedostupnosti vode rješavati na globalnom nivou. Ogromne sume novca morat će se izdvajati za učinkovito upravljanje vodom, iako će i onda biti teško popraviti trenutačno stanje u svijetu u kojem 33% stanovništva nema pristup pitkoj vodi, a 50% nema osnovne sanitarne uvjete. A može biti i gore.
52 VODA U SVIJETU
Prema prognozama UN-a, ”vodeni stres“ bi do 2025. godine mogao zahvatiti pet milijardi ljudi. Kao i kod krize hrane, i kriza vode i vodoopskrbe je prije svega kriza siromašnih. Od milijarde ljudi koji nemaju pristup pitkoj vodi, više od 660 milijuna ljudi živi na manje od dva dolara dnevno, a više od 385 milijuna živi na manje od jednog dolara dnevno. Prema Izvješću UN-ovog Programa za razvoj iz 2006, naslovljenom Dalje od oskudice: Moć, siromaštvo i globalna kriza pitke vode, “u velikom dijelu nerazvijenog svijeta onečišćena voda je mnogo veća prijetnja ljudskoj sigurnosti, socijalnoj diskriminaciji, životu i zdravlju, nego svi oružani sukobi u svijetu zajedno! Ipak, za razliku od ratova i prirodnih katastrofa, ova globalna kriza ne potiče na organiziranu međunarodnu akciju!“
Kriza vode isključivo je rezultat lošeg sustava upravljanja vodom na globalnom nivou. Paradoks stvoren lošim gospodarenjem vodom je i to što siromašni stanovnici nerazvijenih zemalja plaćaju vodu deset puta više od stanovnika razvijenih zapadnih zemalja. Na svjetskoj razini organiziraju se konferencije i sastanci na temu krize vode i vodoopskrbe, ali pravih inicijativa koje bi dovele do promjena i smanjile ugroženost najsiromašnijih uzrokovanu nedostatkom vode za sada nema.
„Ovo je rak iz rijeke Gacke. Volio bih da ih ima puno jer su lijepi i zanimljivi.“ Josip, I. razred
Kriza vode u svijetu nije rezultat nedostatka vode. Do nje nije došlo niti zbog nedostatnog financiranja ili neadekvatne tehnologije, iako su sve to važni faktori u opskrbi vodom.
VODA U SVIJETU 53
UGROŽENOST EKOSUSTAVA VODA Moć samoobnavljanja prirode posustaje pred sve većom navalom izrabljivanja od strane ljudi, pa i voda postaje sve ugroženiji prirodni resurs. Rast broja stanovnika u svijetu, pojačana konzumacija vode, razvoj infrastrukture, promjena kvalitete tla i masovna upotreba pesticida, gomilanje otpadnih voda... sve to ugrožava funkcije ekosustava neophodne za održavanje kakvoće pitke vode. Međusobno si plaćamo za robu i usluge, no prirodi ne plaćamo ništa – ona nam sve daruje. Tim bolje za nas, jer bismo – prema ekspertima Europske unije – vrlo brzo bankrotirali. ‘Vrijednost usluga’ koju nam priroda (naročito močvare i šume) učini u pogledu pročišćavanja zagađene vode iznosi više od 26.000 milijardi eura godišnje – gotovo dvostruko više od cjelokupne ljudske proizvodnje. Pomoću rijeka i vodenih tokova priroda skuplja i donosi vodu ljudima. Osim što je pijemo, slatkovodni je ekosustavi koriste u stvaranju električne energije, transportu, rekreaciji i turizmu, kontroliranju poplava i suša, zadržavanju sedimenata i hranjivih sastojaka, a predstavljaju i habitat raznolikim biljkama i životinjama. Bioraznolikost slatkih voda oduvijek je bila važna kao izvor hrane i zarade, pogotovo u ruralnim područjima zemalja u razvoju. Procijeniti njezinu vrijednost nemoguća je misija. Njezina vrijednost je neprocjenjiva.
„Rak u rijeci izumire, treba ga spasiti.“ Tomislav, I. razred
54 VODA U SVIJETU
Ni krivi ni dužni, ekosustavi su suočeni s nepravednom borbom. Evoluiraju presporo da bi se mogli prilagoditi naglim i brutalnim promjenama koje im ometaju funkcije pročišćenja i regulacije vode. Zbog toga je od početka 20. stoljeća, u svjetskim razmjerima, nestala polovica močvarnih staništa, koja su najznačajnija po bioraznolikosti i ulozi u pročišćavanju vode. Samo u zadnjih trideset godina nestalo je 31% slatkovodnih vrsta flore i faune, dok se lista onih koje su ugrožene povećava. Zbog podizanja brana, navodnjavanja i preusmjeravanja riječnih tokova, sve je manje rijeka koje se ulijevaju u mora i tako prirodno završavaju svoj tok. U Europi se te rijeke mogu nabrojati na prste jedne ruke. A zbog dugogodišnjeg nekontroliranog navodnjavanja, Aralsko more je gotovo nestalo s lica Zemlje! Ovakvi trendovi mogu se zaustaviti samo zajedničkim inicijativama. Poljoprivreda, industrija, turizam, kućanstva, a i svi pojedinci mogu odgovornim ponašanjem doprinijeti da se voda i prirodni vodni sustavi manje troše, zagađuju i opterećuju. Svakodnevnim smanjenjem nepotrebnog trošenja vode, manjim korištenjem pesticida i ispuštanjem pročišćene vode iz industrijskih pogona i kanalizacije u vodne tokove, možemo dati priliku prirodnim procesima da učine svoje u pročišćavanju vode i održavanju bioraznolikosti ekosustava.
VODA U SVIJETU 55
KLIMATSKE PROMJENE I ŠIRENJE PUSTINJA Klimatske promjene često se spominju, ali njihov značajni dio – problem vode, nešto rjeđe. Globalno zatopljenje, u zadnjih sto godina, uzrokovano prvenstveno sagorijevanjem naftnih derivata, ugljena i drveta te korištenjem umjetnih gnojiva koja sadrže dušik u poljoprivredi, dovelo je do povećanja razine mora, što je prijetnja otocima i niskim obalnim područjima. Poplave i suše, uzrokovane promjenama u kišnim ciklusima i varijacijama temperatura, veća su prijetnja od bilo koje druge prirodne nepogode.
Širenje pustinje, odnosno dezertifikacija, uzrokovano uništavanjem zemljišta varijacijama klime i djelovanjem ljudi, pogađa oko jedne četvrtine ukupne kopnene površine, a najviše sušne i osjetljive ekosustave. Osim zemljišta, dezertifikacija pogađa i podzemne vode. U svijetu je oko 110 zemalja pogođeno rizikom širenja dezertifikacije. Ona nije problem samo siromašnih zemalja afričkog i azijskog kontinenta, već pogađa i 74% suhih područja Sjeverne Amerike te nekoliko europskih zemalja.
Danas se u svijetu neprestano povećava broj ‘ekoloških izbjeglica’. Velika zagađenja vode, poplave i suše uzrokuju velike migracije ljudi; prema podacima UNHCR-a, krajem 20. stoljeća bilo je 25 milijuna ‘ekoloških izbjeglica’ – dijelom i zbog nedostatka i zagađenja pitke vode. Predviđa se da će – zbog podizanja razine mora, zagađenja i nedostupnosti pitke vode – sredinom 21. stoljeća biti dvjesto milijuna ekoloških izbjeglica.
Nema nikakve sumnje – u središtu smo krize vode. Krize koja se mora rješavati globalno i odmah. Budućnost neće opraštati pogreške, a one se još uvijek stignu ispraviti. Broj stanovnika na našem planetu stalno se povećava, potrebe za vodom sve su veće – za hranu, piće, proizvodnju energije, industriju... Po nekim izračunima, globalna potrošnja vode do 2045. godine trebala bi se gotovo udvostručiti – ukoliko ne promijenimo način na koji njome gospodarimo.
Možemo početi s vlastitim pristupom i ponašanjem prema vodi. Možemo početi odmah i ovdje. Jer... svaka kap je važna.
56 VODA U SVIJETU
Moja ljepotica Gacka Naša Gacka plavu kosu ima, oči su joj biseri, a zubi su kamenčići.
Lice joj ponosno blista na suncu. Ruke su joj vitki jablani koje ponosno uvis diže. Tijelom svojim plavi, na nogama vrbama čvrsto stoji. Gacka nas voli i grli. Marta Brala, IV. razred
VODA U SVIJETU 57
Korisni linkovi: Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), je svjetska mreža UN-a za razvoj, koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se stanovnicima omogučilo da izgrade bolji život. Djelujemo u 166 država, pomažući im kako bi našli vlastita rješenja za izazove globalnog i nacionalnog razvoja. Razvojem lokalnih kapaciteta, te se države oslanjaju na ljude iz UNDP-a i široki raspon naših partnera. Kratki dijelovi ove publikacije mogu se reproducirati nepromijenjeni, bez odobrenja autora i pod uvjetom da se navede izvor. U ovoj publikaciji iznesena su mišljenja autora i nužno ne predstavljaju službeno stajalište UNDP-a.
www.undp.hr www.everydropmatters.com www.coca-cola.com www.hgk.hr www.tz-otocac.hr www.otocac.hr www.velebit.hr