Praktikum o pravima djeteta by UNICEF Bosnia and Herzegovina

EU-UNICEF Praktikum o pravima djeteta:

Kako ukljuÄ?iti prava djeteta u razvojnu saradnju

© United Nations Children’s Fund (UNICEF) Programme Division, 2014 Bilo koji dio Praktikuma o pravima djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju može se reproducirati uz odgovarajuće citiranje izvora. ISBN: 978-92-806-4710-5 The United Nations Children’s Fund (UNICEF) Programme Division Three United Nations Plaza, New York, NY 10017, U.S.A. Tel: (1 212) 326 7000 www.unicef.org Naslovna fotografija: © UNICEF/NYHQ2007-2780/Mohan Fotografija na poleđini: © UNICEF/NYHQ2006-1500/Pirozzi Fotografija na uvezu: © UNICEF/NYHQ2009-0602/Noorani

SADRŽAJ Predgovor Andrisa Piebalgsa, komesara EU za razvoj

Predgovor Anthonya Lakea, izvršnog direktora UNICEF-a

xiii

Uvod Svrha i opseg

1 2 2 3 5

Ciljani korisnici Kako koristiti Praktikum Sadržaj Praktikuma Endnote

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji Lista skraćenica

Uvod 1.1 Svrha i ciljevi

Ključni koncepti i razmatranja 2.1 Djetinjstvo – zaštićeni prostor 2.2 Ranjivost i vrste diskriminacije 2.3 Ključni pristupi programiranju za djecu 2.4 Primjena pristupa zasnovanog na ljudskim pravima 2.5 Pregled ključnih aktera

3 5 5 5 7 8 9 11

Međunarodni pravni okvir 3.1 Konvencija o pravima djeteta (CRC) 3.2 Ostali relevantni sporazumi i standardi 3.3 Obaveze Evropske unije u oblasti dječijih prava

12 12 18 18

Kontekstualna analiza o pravima djeteta u zemlji 4.1 Svrha i ciljevi analize 4.2 Korak 1: Pregled ključnih resursa 4.3 Korak 2: Analiza obrazaca socijalne isključenosti i utvrđivanje uzročnih faktora

21 23 25

INSTRUMENTI Instrument 1.1 Kontekstualna analiza o pravima djeteta u zemlji Instrument 1.2 Globalni pokazatelji usmjereni na djecu Instrument 1.3 Dodatni izvori podataka i baze podataka usmjerene na djecu

31 31 36 37

Prilozi Prilog 1.1 Prilog 1.2 Prilog 1.3 Prilog 1.4

Priroda djetinjstva Ostali relevantni sporazumi i standardi o ljudskim pravima Pregovori o Konvenciji i s tim povezane kontraverze Zaključna zapažanja iv

39 39 41 43 44

Praktikum o pravima djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju

Prilog 1.5 Jedinstveni edukacijski paket UN-a o programiranju zasnovanom na ljudskim pravima (HRBA)

Prilog 1.6 Literatura/izvori

Endnote

Modul 2:

Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Lista skraćenica

Uvod 1.1 Svrha i ciljevi

Ključna razmatranja 5 2.1 Plan djelotvorne pomoći i razvojna politika EU: perspektiva prava djeteta 5 2.2 Dijalog o politikama: ispunjavanje obaveza u pogledu prava djeteta kroz upravljanje programskim i projektnim ciklusom 6 2.3 Izazovi uvođenja fokusa na pravima djeteta 7

Uvođenje prava djeteta u programiranje 3.1 Procjena lokalnog konteksta u zemlji i po sektorima 3.2 Utvrđivanje strateških odgovora

9 9 13

Usklađivanje operativnog ciklusa sa pravima djeteta 4.1 Uključivanje u fazi identifikacije 4.2 Uključivanje u fazi formulacije 4.3 Uključivanje u fazi provođenja i monitoringa 4.4 Uključivanje u fazi evaluacije

17 17 18 19 20

Prava djeteta u sektorskim programima

INSTRUMENTI

Instrument 2.1 Kontrolna lista za skrining prava djeteta

Instrument 2.2 Projektni zadaci za rješavanje pitanja prava djeteta u studijama izvodljivosti koje se provode u fazi formulacije

Instrument 2.3 Kontrolne liste za sektor: Obrazovanje, stručno osposobljavanje i kultura Instrument 2.4 Kontrolne liste za sektor: Voda, sanitacija, higijena Instrument 2.5 Kontrolne liste za sektor: Socijalna zaštita

37 41

Instrument 2.6 Kontrolne liste za sektor: Ruralni razvoj Instrument 2.7 Kontrolne liste za sektor: Urbani razvoj Instrument 2.8 Kontrolne liste za sektor: Promet (infrastruktura i usluge) Instrument 2.9 Kontrolne liste za sektor: Energija Instrument 2.10 Kontrolne liste za sektor: Finansije Instrument 2.11 Kontrolne liste za sektor: Krivično-pravni sistem

46 50 54 58 61 65

Instrument 2.12 Kontrolne liste za sektor: Prehrana

Prilozi Prilog 2.1 Literatura/izvori

72 72 v

Endnote

Modul 3: Dječije učešće Lista skraćenica

Uvod 1.1 Svrha i ciljevi

3 3

Ključna pitanja i razmatranja 2.1 Učešće kao pravo 2.2 Učešće kao put ka drugim pravima 2.3 Učešće kao doprinos razvoju djeteta, programskim i socijalnim ishodima 2.4 Obaveze Evropske unije u oblasti dječijeg učešća 2.5 Izazovi u realizaciji prava na učešće

6 6 6

Uvođenje dječijeg učešća u programiranje u zemlji 3.1 Kontekstualna analiza prava na učešće 3.2 Učešće djece u provedbi programa 3.3 Procjena dječijeg učešća

9 10 12 12

Preporučene intervencije za realizaciju prava na učešće 4.1 Podizanje svijesti u cilju promjene stavova 4.2 Unapređenje sposobnosti, vještina, i ponašanja za svrsishodno učešće 4.3 Uvođenje standarda dječijeg učešća 4.4 Osiguranje izdvajanja obaveznih resursa: vrijeme, novac i ljudi 4.5 Uspostavljanje struktura, procedura i mehanizama za konsultacije 4.6 Pokretanje djece i mladih na učešće 4.7 Uvođenje dječijeg učešća u okruženja u kojima djeca borave

14 14 15 16 16 19 19 19

INSTRUMENTI Instrument 3.1 Matrice za procjenu okruženja za dječije učešće

25 25

Instrument 3.2 Matrica za procjenu obima dječijeg učešća

Instrument 3.3 Matrica za procjenu kvaliteta dječijeg učešća Instrument 3.4 Pokazatelji ishoda

37 43

Prilozi Prilog 3.1 Mogućnosti za dječije učešće na lokalnom i državnom nivou Prilog 3.2 Pristupi uvođenju dječijeg učešća u programiranje Prilog 3.3 Literatura/izvori

47 47 50 50

Endnote

7 8 7

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju Lista skraćenica

2 vi

Praktikum o pravima djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju

Uvod 1.1 Svrha i ciljevi

3 5

Ključna razmatranja 2.1 Definicija i glavni principi 2.2 Posvećenost EU upravljanju i pravima djeteta

5 5 7

Uvođenje pitanja djece u programiranje reformi upravljanja 3.1 Procjena upravljanja s aspekta prava djeteta 3.2 Zainteresirane strane u upravljanju po mjeri djeteta

8 9 12

Od analize do djelovanja: Prijedlog ulaznih tačaka 4.1 Uspostavljanje struktura i institucija koje daju prioritet perspektivi djece 4.2 Jačanje kapaciteta struktura i institucija vlasti 4.3 Institucionalizacija mehanizama odgovornosti 4.4 Podrška reformama zakonodavstva 4.5 Podrška parlamentima 4.6 Osiguravanje usluga prilagođenih djeci 4.7 Aktivnosti u borbi protiv korupcije

Studije slučaja 5.1 Pravda za djecu 5.2 Podrška sistemima registracije rođenja

21 21 27

13 15 17 18 18 19 20

INSTRUMENTI 31 Instrument 4.1 Instrument za procjenu upravljanja s aspekta prava djeteta31 Instrument 4.2 Kontrolna lista razmatranja za sadržaj modela zakona 38 Instrument 4.3 Pitanja za parlament 40 Prilozi Prilog 4.1 Prilog 4.2 Prilog 4.3 Prilog 4.4 Prilog 4.5

Preporučeni načini podrške reformi zakonodavstva Primjeri specijaliziranih obuka UNICEF inovacija: ‘RapidSMS’ Pristupi pravde za djecu Literatura/izvori

Endnote

42 42 45 46 48 50 52

Modul 5: Procjena uticaja na djecu Lista skraćenica

Uvod 1.1 Rad u najboljem interesu djeteta 1.2 Svrha i ciljevi

3 3 3

Ključna pitanja i razmatranja 2.1 Šta je procjena uticaja ex-ante?

5 5 vii

2.2 2.3 3.

Svrha i dodatna vrijednost Izazovi

5 6

Izrada procjena uticaja na djecu kao dio upravljanja projektnim i programskim ciklusom

3.1 3.2 3.3

7 9 9

Analiza konteksta u sklopu procjene uticaja na djecu Programiranje i provođenje Uključivanje u evaluaciju

Provođenje procjene uticaja na djecu: vodič po koracima Korak 1: Definirati problem i ciljeve Korak 2: Osigurati učešće zainteresiranih strana i djece Korak 3: Opisati alternativne opcije politika Korak 4: Procijeniti uticaj utvrđenih opcija politika Korak 5: Uporediti opcije i prijedlog scenarija Korak 6: Saopštiti rezultate i preporuke Korak 7: Osigurati praćenje i povezivanje sa monitoringom i evaluacijom

INSTRUMENTI

9 11 13 16 17 21 23 23 27

Instrument 5.1 Oblasti reforme politika i njihov mogući uticaj na djecu 27 Instrument 5.2 Nacrt opisa zadataka za eksperta ili tim za procjenu uticaja na djecu 29 Instrument 5.3 Odlučivanje o tome kada je potrebno konsultovati djecu u procjeni uticaja na djecu Instrument 5.4 Procjena opcija: Kada je moguć uticaj na prava djeteta 32 Instrument 5.5 Procjena opcija: Prepoznavanje ranjivosti povezanih sa starosnom dobi 34 Instrument 5.6 Procjena opcija: utvrđivanje rodnih i drugih socijalnih odrednica ranjivosti Instrument 5.7 Korisni primjeri praksi u procjenama ex-ante 37 Instrument 5.8 Razlikovanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih uticaja opadanja prihoda domaćinstva na djecu

Instrument 5.9 Matrica uticaja 44 Prilozi 45 Prilog 5.1 Literatura/izvori 45 Prilog 5.2 Regionalna tijela za proučavanje i dokumentiranje pitanja djece kao izvori podataka 46 Endnote 47

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci Lista skraćenica

Uvod 1.1 Svrha i ciljevi

3 4

Ključna razmatranja u pogledu budžetiranja odgovornog prema djeci 2.1 Zašto ulagati u djecu? 2.2 Definiranje budžetiranja odgovornog prema djeci 2.3 Pregled budžetskih procesa 2.4 Izazovi u pogledu budžetiranja odgovornog prema djeci 2.5 Obaveze EU i globalni standardi za budžetiranje odgovorno prema djeci

4 4 6 7 9 10

Programski obuhvat budžetiranja odgovornog prema djeci

vi ii

3.1 3.2 3.3 4.

Praktikum o pravima djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju

Razmatranja koja se odnose na budžetiranje odgovorno prema djeci u kontekstualnoj analizi situacije u zemlji 11 Utvrđivanje ključnih aktera 11 Budžetiranje odgovorno prema djeci sastavni dio dijaloga o politici i budžetu

Preporučene intervencije za podršku budžetiranju odgovornom prema djeci 15 4.1 Analiza budžeta kojom se osigurava da djeca, žene i siromašne porodice nisu marginalizirane u izdvajanjima za javni sektor 15 4.2 Izgradnja kapaciteta i sveobuhvatni procesi odlučivanja za uticaj na izdvajanja za javni sektor 17 4.3 Poboljšana efikasnost kroz pomoć ostvarivanju najboljih mogućih rezultata za djecu u okviru izdvojenih resursa 21 4.4

Osiguranje održivosti kroz podršku izdvajanju odgovarajućih resursa za održivost politika odgovornih prema djeci

4.5

Pozivanje na odgovornost za realizaciju obaveza koje proizilaze iz prava djeteta kroz evaluaciju

INSTRUMENTI

Instrument 6.1 Ključne oblasti za ispitivaje uključenosti pitanja od interesa za djecu u budžet

Instrument 6.2 Korištenje postojećih instrumenata za analizu budžeta

Instrument 6.3 Analiza aktera i institucija: Primjeri pitanja Instrument 6.4 Utvrđivanje ključnih aktera

38 39

Instrument 6.5 Utvrđivanje mogućnosti za rad s akterima u svakoj fazi

ciklusa operacija

Instrument 6.6 Spisak ključnih oblasti i pitanja za ocjenu kvaliteta i kredibiliteta politika i njihovog preoblikovanja u budžet 42

Prilozi Prilog 6.1 Razumijevanje ocjene upravljanja javnim finansijama Prilog 6.2 Literatura/izvori Endnote

48 48 50 51

Modul 7: Prava djeteta u krizinim i rizičnim situacijama Lista skraćenica

Uvod 1.1 Svrha i ciljevi

3 4

Ključna razmatranja 2.1 Šta je otpornost? 2.2 Uključivanje otpornosti u različite kontekste 2.3 Koordinacija aktivnosti za promoviranje otpornosti 2.4 Međunarodni pravni okvir i temeljni principi humanitarnog djelovanja

4 4 7 7

2.5 2.6

Posvećenost EU djeci u kriznim i rizičnim situacijama Izazovi ix

9 9 11

Uvođenje otpornosti u programiranje u zemlji 3.1 Prevencija i planiranje spremnosti

12 12

Ulazne tačke za aktivnosti: davanje prioriteta djeci u sklopu aktivnosti za izgradnju otpornosti 4.1 Podrška nacionalnim kapacitetima za smanjenje rizika od katastrofa 17 4.2 Podrška učešću djece u lokalnom planiranju, procjenama rizika i monitoringu 19 4.3 Osiguravanje integriranih programskih pristupa i strategija 22 4.4 Uključivanje u zajedničke procjene potreba 23 INSTRUMENTI 27 Instrument 7.1 Utvrđivanje kapaciteta i potreba za odgovor na kriznu situaciju 27 Instrument 7.2 Operativne smjernice: uključivanje pitanja prava djeteta u programiranje za smanjenje rizika od katastrofa 29 Instrument 7.3 Kontrolna lista za procjenu uključenosti otpornosti i pitanja prava djeteta u prijedloge za finansiranje 30 Instrument 7.4 Operativne smjernice: faktori koje treba razmotriti u analizi konteksta 32 Instrument 7.5 Ključne međuagencijske procjene i okviri 34

Prilozi Prilog 7.1 Glavni međunarodni instrumenti za zaštitu prava djeteta u vanrednim situacijama Prilog 7.2 Humanitarni principi Prilog 7.3 Literatura/izvori Endnote

36 36 40 42 44

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece Lista skraćenica

Uvod 1.1 Svrha i ciljevi

3 5

Ključni koncepti i razmatranja 2.1 Šta je civilno društvo? 2.2 Zašto raditi sa civilnim društvom na unapređenju prava djece? 2.3 Izazovi angažmana sa OCD na pravima djece

5 5 7 11

Uvođenje saradnje sa OCD u programiranje u zemlji 3.1 Kontekstualna analiza za rad sa OCD 3.2 Utvrđivanje potencijalnih partnerstava

12 12 13

Preporučene intervencije: Strukturni proces za angažman sa OCD 16 4.1 Stvaranje poticajnog okruženja za vlade i donatore da sarađuju sa OCD 16 x

4.2 4.3 4.4 4.5

Praktikum o pravima djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju

Promoviranje svrsishodnog i strukturiranog učešća OCD na postizanju ciljeva u oblasti prava djece 17 Izgradnja kapaciteta OCD i proširenje ograničenih kapaciteta OCD 19 Ocjena kvaliteta saradnje sa OCD 19 Primjeri različitih vrsta operativnog angažmana sa OCD na pravima djece 21

INSTRUMENTI 25 Instrument 8.1 Brza procjena poticajnog okruženja u smislu njegove povezanosti sa promocijom i zaštitom prava djeteta 25 Instrument 8.2 Mapiranje OCD usmjerenih na prava djeteta 29 Instrument 8.3 Procjena kapaciteta OCD za promoviranje prava djeteta 32 Instrument 8.4 Procjena integriteta i temeljnih vrijednosti OCD s aspekta prava djeteta 35 Prilozi Prilog 8.1 Glavne mreže OCD za prava djeteta Prilog 8.2 Primjeri baza podataka OCD o praćenju prava djeteta Prilog 8.3 Literatura/izvori

37 37 39 41

Endnote

Praktikum o pravima djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju

Predgovor Andrisa Piebalgsa, komesara Evropske unije za razvoj Tokom mojih službenih posjeta u svojstvu komesara za razvoj EU, uvijek me najviše pogađao nepovoljan položaj djece. Žalosna je činjenica da oni koje siromaštvo i njegove posljedice najviše pogađaju su ujedno i najmanje sposobni da se s njima izbore. U kriznim situacijama, djeca su ta koja gotovo uvijek najviše stradaju. Brojnoj djeci u svijetu uskraćena su prava koja mi u EU uzimamo zdravo za gotovo. Mnogima je i dalje onemogućeno školovanje, bivaju regrutovana u vojne jedinice i prisiljena na rano stupanje u brak. Mnogi od njih su primorani da rade da bi izdržavali svoje porodice. Ukratko rečeno, uskraćena su im osnovna ljudska prava i mogućnost ostvarivanja punog potencijala tokom odrastanja. Uzmimo za primjer nejednaku zahvaćenost djece glađu i pothranjenošću. Nedavno sam boravio u Gvatemali gdje je polovina ukupne dječije populacije pothranjena. Za mene je to neshvatljivo da u današnje vrijeme tehnologije i napretka gotovo 3 miliona djece umire svake godine od pothranjenosti. Stoga sam se obavezao na smanjenje zaostajanja u rastu (stanje uzrokovano nedostatkom hrane koja omogućava pravilan razvoj) djece u dobi do pete godine za 7 miliona do 2025. godine. Brojni su drugi primjeri uticaja siromaštva na djecu poput nemogućnosti školovanja, slabog pristupa zdravstvenoj zaštiti, neodgovarajućim izvorima vode i sanitarnim sistemima.

xi i

Tu su i određene oblasti koje se ne bave isključivo djecom i u kojima ne biste očekivali da bi prava djeteta bila narušena. Novi Praktikum o pravima djeteta je utoliko važniji. Praktikum obrađuje pitanja van okvira sektora i oblasti koje se tradicionalno bave pravima djeteta (poput obrazovanja), kako bi se ukazalo na načine na koje razvojna saradnja EU u svim oblastima rada može djelotvorno doprinijeti ostvarivanju dječijih prava. Tako se u Praktikumu npr. obrađuju načini zaštite prava djeteta u pogledu infrastrukture, sistema upravljanja ili budžetske podrške. Kroz praktične smjernice o stavljanju težišta na djecu u našim aktivnostima, novim Praktikumom nastoji se osigurati da prava djece i inicijative za unapređenje dobrostanja sve djece budu efektivno uključene i primijenjene u svim razvojnim programima EU. Pravima djeteta oduvijek se davao poseban značaj u vanjskoj politici EU. Agendom EU o pravima djeteta potvrđuju se obaveze EU na unapređenju, zaštiti i ostvarivanju prava djece u svim relevantnim politikama i akcijama EU. Zajedno s našim partnerima poput UNICEFa već smo uradili dosta na poboljšanju uslova za život djece. Uvjeren sam da se još puno toga može uraditi da se prava djeteta stave u središte svih naših aktivnosti. Nadam se da će ovaj Praktikum biti koristan instrument za razmatranje dječijih prava u svim oblastima rada kolega u sjedištu i delegacijama EU, te u okviru međunarodne saradnje, kako bi svojim radom nastavili da pomažemo one kojima je pomoć najviše potrebna.

Andris Piebalgs Komesar EU za razvoj

xii

Praktikum o pravima djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju

Predgovor Anthonya Lakea, izvršnog direktora UNICEF-a Djeca su temelj ljudskog razvoja. Oni su naš najveći prioritet u izdvajanju resursa. Postoje čvrsti argumenti za ulaganje u usluge obrazovanja i zdravstvene zaštite za djecu. Ulaganjem u zdravstvo, obrazovanje i zaštitu djece i porodica u najnepovoljnijem položaju, isključene djece i porodica, omogućava se svakom djetetu da ostvari svoj potencijal, te se osigurava održivi razvoj i stabilnost u zemlji. To, međutim, nije dovoljno. Konvencija o pravima djeteta podsjeća nas na suštinski značaj prava djeteta. Sva djeca moraju imati jednake mogućnosti za opstanak, razvoj i ostvarivaje svog punog potencijala bez diskriminacije i isključenosti. Ako djetetu nisu pružene jednake mogućnosti za život, njegova prava se mogu smatrati narušenim. Pribiližavajući se 25. godišnjici Konvencije o pravima djeteta, s pogledom u svijet nakon 2015. godine, pravo je vrijeme da se osvrnemo na uspjehe i izazove u provedi Konvencije. Glavna lekcija koju smo naučili u proteklih 25 godina je da nijedna vlada, donator ili agencija ne mogu sami riješiti višestruke izazove u realizaciji prava djeteta. Premda je unapređenje prava sve djece na svakom mjestu i u svim aktivnostima osnovna misija UNICEF-a, postalo je jasno da su partnerstva na širem planu neophodna za realizaciju dječijih prava, i da su djeca ključni partneri u tom procesu.

Upravo su u tom kontekstu našeg šireg partnerstva za dobrobit djece UNICEF i EU pristupili izradi sveobuhvatnog „Praktikuma za prava djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju“. Svjesni smo da se nijedna politika, zakon, budžet, program ili plan ne mogu smatrati „neutralnim“ kada su djeca u pitanju, bez obzira na to da li se odluke odnose na trgovinu, poreze, diplomatiju ili dugovanja. Ovaj Praktikum stoga pokriva oblasti izvan okvira sektora koji se tradicionalno bave pitanjima djece. U njemu su date smjernice o razmatranju prava djeteta prilikom donošenja odluka o budžetu na nacionalnom nivou ili prilikom izrade i ocjene sektorskih strategija. Praktikum predviđa mehanizme pomoću kojih različiti sektori, poput sektora infrastrukture, transporta i ruralnog razvoja mogu ocijeniti u kojoj mjeri njihove aktivnosti doprinose dobrostanju djece. U Praktikumu su dati praktični savjeti o tome kako partneri u oblasti razvoja i vlade zemalja mogu pokloniti veći značaj stavovima žena i djece i uvrstiti ih u zakone, prakse, politike i programe. Jedino se realizacijom prava sve djece država može približiti ostvarenju svojih razvojnih ciljeva, prosperiteta i mira. Nadamo se da će ovaj Praktikum biti koristan instrument u našem zajedničkom radu s partnerima u EU i drugim akterima u sektoru razvoja u cilju ostvarivanja garancija Konvencije o pravima djeteta.

Anthony Lake Izvršni direktor UNICEF-a

xiii

Ugovor o Evropskoj uniji, član 3. “U odnosima s ostalim dijelom svijeta Unija potvrđuje i podstiče svoje vrijednosti i interese i doprinosi zaštiti svojih građana. Unija doprinosi miru, bezbjednosti, održivom razvoju Zemlje, solidarnosti i uzajamnom poštovanju naroda, slobodnoj i pravičnoj trgovini, iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti Ijudskih prava, naročito prava djeteta.”

Uvod

Svrha i opseg Evropska unija (EU) i njene članice od 2008. godine posvećene su primjeni sveobuhvatnog i integrisanog pristupa zasnovanog na pravima u svim oblastima vanjske akcije EU, uključujući i razvojnu saradnju. Ugovor o Evropskoj uniji (Lisabonski ugovor) iz 2009. godine predviđa izričitu obavezu promocije i zaštite prava djece. Visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku 2011. godine objavio je da je promocija prava djeteta jedan od tri ključna prioriteta za vanjsku politiku EU. 1 Ove obaveze usklađene su s Konvencijom o pravima djeteta (CRC), koju su ratificirale praktično sve zemlje svijeta. Njima je također potvrđeno petnaestogodišnje partnerstvo između Evropske komisije i Fonda Ujedinjenih nacija za djecu na realizaciji prava najranjivije djece u ključnim oblastima poput prehrane, zdravlja, obrazovanja, pristupa vodi i sanitarnim sistemima. Vijeće Evropske unije usvojilo je u decembru 2012. godine Strateški okvir i akcioni plan o ljudskim pravima i demokratiji za 27 zemalja članica EU i Evropske institucije, u kojem je predviđeno nekoliko ishoda i aktivnosti u sinergiji s djelovanjem UNICEF-a u oblasti rodnih pitanja i dječije zaštite, s posebnim naglaskom na problematici dječijeg braka, genitalne mutilacije/obrezivanja žena, registracije rođenja, pravde za djecu i djecu pogođenu oružanim sukobima. Prava djeteta predstavljaju sastavni dio ljudskih prava na čije poštivanje su se obavezale EU i njene članice u skladu sa međunarodnim i evropskim sporazumima. Premda su vlade zemalja prvenstveno odgovorne za realizaciju prava predviđenih ovim sporazumima i instrumentima, i zemlje donatori mogu imati značajnu ulogu u djelotvornom i pravovremenom ostvarivanju prava djeteta kroz bilateralne i multilateralne programe razvojne pomoći. Praktikum o pravima djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju izrađen je u okviru strateške saradnje između UNICEF-a i EU u cilju jačanja kapaciteta razvojnih partnera, osoblja Evropske komisije, bilateralnih donatora i drugih aktera u oblasti razvoja u primjeni pristupa zasnovanog na pravima djeteta prilikom izrade razvojnih programa, budžeta, politika i zakona. Praktikum obuhvata oblasti van sektora i programa koji se tradicionalno bave pitanjima djece (poput obrazovanja i maternalnog zdravlja), kako bi se ukazalo na moguće vidove djelotvornog doprinosa ostarivanju prava djeteta. Sektorske reforme i razvojne inicijative u oblastima koje se bave infrastrukturom, upravljanjem ili budžetom u velikoj mjeri utiču na dobrobit i prava djeteta. Unatoč tome prava djeteta u navedenim sektorima razmatraju se tek kao naknado pitanje, u najboljem slučaju, a vrlo često nikako. Interesi, perspektive, ranjivost, kapaciteti i prava djece često bivaju zanemareni i u programima koji su usmjereni na njih. Praktičnim smjernicama o primjeni pristupa zasnovanog na pravima i usmjerenog na djecu ovaj Praktikum ima za cilj pomoći djelotvornom uključivanju prava djece u programe bilateralne i multilateralne razvojne pomoći, te provedbu inicijativa za dobrobit sve djece u okviru tih programa.

PRAKTIKUM O PRAVIMA DJETETA

Ciljani korisnici Praktikum je namijenjen prvenstveno za potrebe kadrova u oblasti razvoja u okviru bilateralnih i multilateralnih donatorskih agencija (poput delegacija Evropske unije, UNICEF-a, drugih agencija UN-a, banaka za regionalni razvoj, Svjetske banke i drugih). Može se pretpostaviti da će biti koristan i stručnim osobama u tijelima vlasti i organizacijama civilnog društva u zemljama koje se suočavaju za razvojnim izazovima, te stručnjacima koji pružaju tehničku pomoć u izradi i provedbi razvojnih programa. Među ciljanim korisnicima su i kreatori politika i praktičari koji nisu stručnjaci u oblasti dječjih prava, ali imaju potrebu za praktičnim smjernicama o:  

operacionalizaciji međunarodnih obaveza u oblasti prava djeteta u različitim fazama i sektorima programiranja razvojne saradnje i vanjske akcije; podršci partnerskim vladama u provedbi njihovih obaveza u skladu sa međunarodnim sporazumima i standardima za zaštitu, poštivanje i realizaciju prava djeteta.

Kako koristiti Praktikum Stručne osobe u oblasti razvoja mogu koristiti Praktikum na barem tri načina: 1. za upoznavanje s ključnim konceptima i načelima o pravima djeteta, kao i ključnim izvorima podataka i odabranim resursima za dalje istraživanje i dodatno informisanje. 2. za bolje shvatanje dužnosti nadležnih aktera u realizaciji međunarodnih obaveza u vezi sa pravima djeteta i konkretnih strategija i okvira kojima se osigurava da su te dužnosti sadržane u domaćim zakonima, politikama i budžetima. 3. za korištenje instrumenata i konkretnih primjera prema principu vodiča „korak-pokorak“ za provedbu programskih strategija kojima se pitanja prava djeteta uključuju u različite sektore i faze programiranja razvojne saradnje. Moduli Praktikuma izrađeni su tako da se mogu koristiti neovisno jedan od drugog. Međutim, preporučuje se da se prvo pregledaju Moduli 1. i 2. jer su u njima definirani ključni koncepti i predstavljeni kritični parametri programiranja za primjenu instrumenata i intervencije u narednim modulima. U Praktikumu je navedena literatura i direktne poveznice za web stranice s korisnim informacijama i drugi instrumenti radi dodatne funkcionalnosti. Potrebno je napomenuti da smjernice u Praktikumu nisu preskriptivne ili direktivne naravi. Njihova namjena je pružanje preporuka koje se mogu prilagoditi različitim okruženjima, regijama i prioritetima.

Uvod

Sadržaj Praktikuma Praktikum se sastoji od osam modula o ključnim oblastima i svaki modul prate instrumenti za realizaciju:

MODUL Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Modul 3: Dječije učešće

KLJUČNI SADRŽAJ 



 

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju



Modul 5: Procjena uticaja na djecu

 

INSTRUMENTI

Pregled osnovnih pitanja i međunarodnih pravnih i političkih obaveza koje se odnose na prava djeteta.



Ključne ulazne tačke i razmatranja za uključivanje prava djeteta u različite faze i sektore programiranja za razvojnu saradnju.



Metode podrške vladama zemalja u definiranju prava djeteta na učešće. Operacionalizacija dječijeg učešća u okviru donatorskog programiranja. Provođenje reformi upravljanja koje su prilagođene potrebama djece. Procjena sistema upravljanja usmjerenih na djecu. Odgovornost i kapaciteti za provođenje ex-ante procjene uticaja na djecu. Vodič za provođenje procjene uticaja na djecu.



  

      

Kontekstualna analiza o pravima djeteta u zemlji. Ključni izvori pokazatelja i podataka usmjerenih na djecu. Kontrolna lista kojom se ocjenjuje da li program promovira prava djeteta. Opis projektnog zadatka (ToR) za rješavanje pitanja koja se odnose na prava djeteta u studijama izvodljivosti. Sektorske kontrolne liste. Matrice za procjenu okruženja, obima i kvaliteta dječijeg učešća. Matrica za praćenje ishoda povezanih s dječijim učešćem. Procjena sistema upravljanja s aspekta prava djeteta. Kontrolna lista razmatranja za model zakona. Pitanja za parlament. Oblasti reforme politika i njihov mogući uticaj na djecu. Nacrt opisa zadataka za eksperta ili tim za procjenu uticaja na djecu. Konsultacije s djecom tokom ex-ante procjene uticaja na djecu. Procjene opcija za utvrđivanje narušenih prava, ranjivosti povezanih sa starosnom dobi, te rodnih i drugih socijalnih odrednica ranjivosti.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama



Modul 8: Rad s civilnim društvom na pravima djece



Definiranje koncepta budžetiranja odgovornog prema djeci i ključnih razmatranja. Utvrđivanje ulaznih tačaka za angažman s partnerskim vladama u budžetiranju odgovornom prema djeci. Obaveza vlade i razvojnih partnera na spremnost, prevenciju, ublažavanje i odgovor na uticaj negativnih događaja na djecu. Konkretne mjere kojima će se osigurati da spremnost, odgovor u vanrednim situacijama i dugoročne razvojne aktivnosti doprinose jačanju otpornosti i unapređenju prava djeteta. Ulazne tačke i preporuke za svrsishodan angažman s organizacijama civilnog društva (OCD) u oblasti prava djece.

  

 

   

Modul 7: Prav krizama i rizičnim situacijama

Modul 8: Rad s civilnim društvom na pravima djece

Ispitivanje uključenosti pitanja od interesa za djecu u budžetima. Korištenje postojećih alata za analizu budžeta. Pronalaženje aktera i utvrđivanje mogućnosti u svakoj fazi programskog ciklusa. Utvrđivanje kapaciteta i potreba za odgovor na krizne situacije. Smjernice o uključivanju prava djeteta u programiranje smanjenja rizika od katastrofa (DRR). Smjernice za kontekstualnu analizu usmjerenu na otpornost. Ključne međuagencijske procjene i okviri.

Brza procjena poticajnog okruženja. Mapiranje OCD koje su u svom radu usmjerene na prava djece. Procjena kapaciteta OCD. Procjena integriteta i temeljnih vrijednosti OCD.

Introduction

ENDNOTE 1. Visoki predstavnik Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ‘Ljudska prava i demokratija u središtu vanjskog djelovanja EU: Prema djelotvornijem pristupu ’, zajednička izjava Evropskog parlamenta i Vijeća, Brisel, 12.12. 2011.

FOTOGRAFIJE Naslovna: © UNICEF/NYHQ2009-2616/GIACOMO PIROZZI - SVAZILEND, 2009 Str. 12: © UNICEF/NYHQ2005-0943/RON HAVIV - SUDAN, 2005 Str. 14: © UNICEF/NYHQ2007-0108/THIERRY DELVIGNE-JEAN - MOZAMBIK, 2007

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

SADRŽAJ Lista skraćenica

Uvod 1.1 Svrha i ciljevi

3 5 5

5 7 8 9 11

Međunarodni pravni okvir 3.1 Konvencija o pravima djeteta (CRC)

12 12

3.2 Ostali relevantni sporazumi i standardi 3.3 Obaveze Evropske unije u oblasti dječijih prava

18 18

21 23 25

Instrumenti Instrument 1.1 Kontekstualna analiza o pravima djeteta u zemlji Instrument 1.2 Globalni pokazatelji usmjereni na djecu Instrument 1.3 Dodatni izvori podataka i baze podataka usmjerene na djecu

31 31 36 37

Prilozi Prilog 1.1 Priroda djetinjstva Prilog 1.2 Ostali relevantni sporazumi i standardi o ljudskim pravima Prilog 1.3 Pregovori o Konvenciji i s tim povezane kontraverze Prilog 1.4 Zaključna zapažanja Prilog 1.5 Jedinstveni edukacijski paket UN-a o programiranju zasnovanom na ljudskim pravima (HRBA) Prilog 1.6 Literatura/izvori

39 39 41 43 44 46 47

Endnote

SKRAĆENICE AIS

Istraživanje pokazatelja o AIDS-u

CEDAW

Konvencija o otklanjanju svih oblika diskriminacije žena

CRC

Konvencija o pravima djeteta

CRDP

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom

Child IA

P rocjena uticaja na dijete

DHS

Demografska i zdravstvena istraživanja

GMIs

Opće mjere provedbe

HRBA LFS LSMS

Pristup zasnovan na ljudskim pravima Statistika radne snage Pregled mjerenja životnog standarda

MODA

Analiza preklapanja višestruke uskraćenosti

MDG

Milenijumski razvojni ciljevi

MICS

Istraživanja višestrukih pokazatelja

NGO

Nevladine organizacije

PIRLS

Međunarodno ispitivanje učeničkih postignuća u području čitalačke pismenost

SIMPOC

Statističke informacije o dječijem radu i program praćenja dječijeg rada

TIMSS

Međunarodna studija trendova znanja iz matematike i predmeta prirodnih nauka

UNCT

Organizacija Ujedinjenih nacija u zemlji

UNDAF

Okvir razvojne pomoći Ujedinjenih nacija

UPR

Univerzalni periodični pregled

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

1. Uvod Djeca čine više od jedne trećine svjetske populacije. U 2010. godini u svijetu je živjelo 2,2 milijarde djece. Ukoliko se aktualni demografski trendovi nastave, do 2025. godine rodit će se još 2 milijarde djece, dok će omjer djece koja žive u najsiromašnijim zemljama i dalje rasti. Posmatrajući samo brojčane podatke, može se zaključiti da su djeca središnji faktor razvoja jer su među najvažnijim korisnicima razvojne saradnje. Ulaganje u djecu je obaveza koja otvara nove mogućnosti. Obaveza je jer siromaštvo, pothranjenost, loše zdravlje i ostale uskraćenosti narušavaju sposobnost djece da razviju svoj puni potencijal. S druge strane ulaganjem u djecu otvaraju se nove mogućnosti jer pomaci koji se postignu boljom prehranom, primarnom zdravstvenom zaštitom, obrazovanjem i dječijom zaštitom veći su i dugoročniji od pomaka u bilo kojoj drugoj razvojnoj oblasti. „Skoro dvije trećine djece u svijetu živjet će do 2025. godine u zemljama s niskim do srednje niskim prihodima; do polovine ovog vijeka taj broj će narasti na gotovo 70%.“1

Svim zemljama zajednička je predanost da se djeci, bez obzira gdje ona živjela, omogući pravo na opstanak i razvoj, na zaštitu od nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja, da njihova mišljenja budu uvažena i da se u svim postupcima koji se na njih odnose poštuju njihovi najbolji interesi.

Univerzalna prava predviđena su brojnim obavezujućim sporazumima i međunarodnim standardima, od kojih je najvažnija Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine (CRC). Konvencija o pravima djeteta je sporazum o ljudskim pravima koji je ratificiralno najviše zemalja svijeta i kao takva predstavlja legitimni okvir i plan djelovanja u kontekstu zajedničke odgovornosti i dijaloga među akterima razvojne saradnje. Norme i standardi predviđeni Konvencijom ujedno su i smjernice o ljudskim pravima, pravima djeteta i temeljnim slobodama kao ključnim načelima razvojne saradnje u okviru razvojnih programa čiji je cilj smanjenje neravnopravnosti i unapređenje inkluzivnog i održivog rasta. 2 Unatoč zajednčkoj predanosti svih zemalja, milioni djece i dalje nemaju pristup osnovnim uslugama koje su im potrebne za opstanak, poboljšanje zdravlja i prehrane, pristup sigurnim izvorima vode, sanitarnim sistemima i kvalitetnom obrazovanju. Tokom 2010. godine, 7,2 miliona djece umrlo je ne navršivši petu godinu i to uglavnom od preventabilnih uzroka poput upale pluća, proljeva ili porođajnih komplikacija. 3 Mnoga djeca nemaju na raspolaganju zvanične politike i okruženje u zajednici koje će im pružiti zaštitu od diskriminacije, zanemarivanja, iskorištavanja i zlostavljanja. Nasilje nad djecom je posebno alarmantno. Procjenjuje se da od 500 miliona do 1,5 milijarde djece biva pogođeno nasiljem svake godine.4 Pothranjenost je uzrok više od jedne trećine smrti djece mlađe od pet godina u svijetu.5 Jedno od šestoro djece u dobi od 5 do 14 godina u zemljama u razvoju biva eksploatisano kao radna snaga, pri čemu veliki broj te djece radi u opasnim uslovima.6 3

Konvencija o pravima djeteta (CRC)  Propisuje da su djeca nosioci svojih prava, da nisu pasivni primaoci milosrđa, već osnaženi akteri sopstvenog razvoja.  Definira djetinjstvo kao prostor odvojen od punoljetstva i predviđa prava koja se moraju ispoštovati kako bi djeca razvila svoj puni potencijal bez tereta gladi, neimaštine, zanemairvanja i zlostavljanja.  Obavezuje vlade zemalja da svoja obećanja sprovedu u djelo izmjenama postojećih i usvajanjem novih zakona i politika kojim će se osigurati puna provedba Konvencije, te da u svim postupcima rade u najbolje interesu djeteta.

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

BROJ PREVENTABILNIH SMRTI DJECE MLAĐE OD PET GODINA7

Ukupno

Mjesečno

Sedmično

Dnevno

Svake minute

10 6,9 miliona

576.000

133.000

19.000

Tokom 2011. godine, 13 djece mlađe od pet godina umrlo je od preventabilnih uzroka svake minute.

1.1 Svrha i ciljevi U ovom modulu čitaocima su predstavljene odredbe Konvencije o pravima djeteta, definicije osnovnih pojmova i koncepata, te okvir za analizu i realizaciju međunarodnih pravnih i političkih obaveza koje se odnose na prava djeteteta u zemlji. U ovom modulu: 1. definirana su prava djeteta, te norme i standardi međunarodnog prava za dobrobit djece. 2. utvrđene su osnovne pravne i politične obaveze koje se odnose na prava djeteta na međunarodnom niovu i na nivou EU, te ključna razmatranja prilikom angažmana na pitanjima koja se tiču prava djeteta. 3. definirana je svrha, osnovni dijelovi i metodologija kontekstualne analize zasnovane na pravima djeteta u zemlji.

2. Ključni koncepti i razmatranja 2.1 Djetinjstvo – zaštićeni prostor U skladu sa Konvencijom o pravima djeteta, djeca su sve osobe mlađe od 18 godina.8 Djetinjstvo nije samo prostor od rođenja do punoljetstva. U skladu sa Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima (1948), djetinjstvo je period u kojem dijete ima pravo na posebnu brigu i pomoć.9 Tokom tog perioda djeca treba da se školuju i da se kroz školovanje i igru razvijaju u snažne i samouvjerene osobe uz poticaj i ljubav odraslih članova porodice i šire zajednice. Period djetinjstva ima neprocjenjiv značaj za djecu, koja treba da ga prožive bez straha, zaštićena od nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja. Adolescenti mlađi od 18 godina također su nositelji svih prava predviđenih Konvencijom o pravima djeteta. Oni uživaju pravo na posebne mjere zaštite i svoja prava realiziraju u skladu sa svojim razvojnim sposobnostima. Ulaganje u razvoj adolescenata je neophodno za punu realizaciju prava sve djece. 5

Vjerovatnoća upisa u 6. razred osnovne škole ista je za djevojčice i dječake iz najbogatije kvantile u Pakistanu, dok je za dječake iz siromašnijih domaćinstava ta vjerovatnoća dvostruko veća u odnosu na njihove vršnjakinja iz istih domaćinstava.10

Gotovo 90 % djece s poteškoćama u zemljama u razvoju ne pohađa školu. 11

Prema podacima publikacije Položaj manjina i starosjedilačkih naroda u svijetu, koju je 2009. godine objavila Međunarodna grupa za prava manjina (MRG) u saradnji s UNICEF-om, gotovo polovina od 101 miliona djece izvan školskog sistema u svijetu pripadnici su manjina ili starosjedilačkih zajednica, među koje se ubrajaju Hausi u Nigeriji, Daliti i Muslimani u Indiji, Paštuni i Baluči u Pakistanu, te Afari i Somalijci u Etiopiji.

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

2.2 Ranjivost i vrste diskriminacije Djeca nisu ranjiva samo zbog svoje dobi i činjenice da ovise o drugima. Mnoga djeca suočavaju se s višestrukom diskriminacijom i žive u nepovoljnom položaju, što ponekad ima za posljedicu tešku isključenost. Siromaštvo je najteži oblik ranjivosti koja djeci onemogućava da uživaju u svojim osnovim pravima. Siromaštvo drugačije pogađa djecu od odraslih, jer se šansa za rast i razvoj pruža samo jednom. Siromaštvo može uzrokovati dugotrajna kognitivna i fizička oštećenja i narušiti emotivni i duhovni razvoj djeteta. Trajno nepovoljan položaj djece osuđuje buduće generacije na siromaštvo. Ulaganje u djecu stoga nije samo moralni imperativ, već osnovni instrument za postizanje ujednačenog i održivog ljudskog razvoja. (Više informacija dostupno je u UNICEF-ovoj Analizi preklapanja višestruke uskraćenosti (MODA)12 i UNICEF-ovoj Globalnoj studiji o siromaštvu i disparitetima među djecom.13) Rodna neravnopravnost je jedan od najčešćih oblika diskriminacije. Rodni identitet ne podrazumijeva samo spol djeteta, već i socijalna očekivanja i norme koje utiču na djetetove mogućnosti i određuju kako će se prema njemu postupati. U brojnim zemljama djevojčicama se pruža puno manje mogućnosti u odnosu na dječake i često su podložnije nasilju, iskorištavanju i zlostavljanju. Veća je vjerovatnoća da će djevojčicama biti uskraćeno kvalitetno obrazovanje u odnosu na dječake, da će stupiti u brak prije punoljetstva, da će im biti ograničeno kretanje i da će biti opterećene kućanskim poslovima. Premda je diskriminacija djevojčica zastupljenija, i dječaci su žrtve iskorištavanja i nepovoljog položaja zbog socijalnih očekivanja i normi (što je, na primjer, evidentno u znatno većem broj dječaka među djecom vojnicima). Djeca s poteškoćama su često zanemarena u programiranju, dijelom zbog toga što se osobama s invaliditetom vrlo rijetko daje mogućnost da iskažu svoj stav u razvojnim diskusijama na nacionalnom i međunarodnom nivou, a dijelom i zbog toga što im društva u kojima žive često onemogućavaju da više uživaju u svojim pravima. Na osnovu često citirane procjene, gotovo 93 miliona djece, odnosno 1 od 20 djece, dobi od 14 godina ili mlađe, žive s umjerenim ili teškim oblikom neke vrste invaliditeta. 14 Djeca pripadnici manjina ili grupa u nepovoljnom položaju također se suočavaju sa višestrukim uskraćenostima i lošim ishodima u zdravlju i obrazovanju. Mnoga djeca iz starosjedilačkih zajednica, na primjer, ne pohađaju školu zbog udaljenosti najbliže škole, nedostupnosti dvojezičnih predavanja, ili neusklađenosti školskog kalendara s kalendarom sezonskih radova zajednica koje žive od poljoprivrede, lova ili stočarstva. Djeca iz starosjedilačkih zajednica suočavaju se „Mi smo djeca svijeta i bez s jezičkom diskriminacijom u školi, ostvaruju obzira na naše različito porijeklo slabija postignuća u oblasti čitalačke pismenosti, zajednička nam je stvarnost u u manjem postotku se upisuju u školu, dok kojoj živimo. Skupa se borimo da učinimo svijet boljim mjestom za u visokom broju napuštaju školovanje, sve nas. Mi smo vaša budućnost, uz disparitet u akademskim ali i sadašnjost.“15 postignućima na nacionalnim testiranjima. 7

2.3 Ključni piristupi programiranju za djecu Pristup zasnovan na životnom ciklusu Djetinjstvo otvara jedinstvene mogućnosti. Djeca se ne smiju posmatrati samo kao „budućnost zemlje“ ili nova generacija radne snage koja će nastaviti da pokreće ekonomski i socijalni razvoj. Djeca su ljudska bića s pravima i potrebama koje se razlikuju ovisno o njihovoj dobi i fazama fizičkog, neurološkog, intelektualnog i socijalnog razvoja. Prepoznavanje različitih faza djetinjstva i utvrđivanje ključnih potreba i pitanja koja su svojstvena različitim fazama djetetovog razvoja suština je pristupa zasnovanog na životnom ciklusu. (Više informacija o pitanjima koja se odnose na razvoj u okviru djetetovog životnog ciklusa sadržano je u Prilogu 1.1.) KLJUČNA RAZVOJNA PITANJA PO FAZAMA ŽIVOTNOG CIKLUSA

Prenatalna dob do 5 godina starosti: - Zdravlje i prehrana majke - Fizičko i neurološko zdravlje i razvoj djeteta - Rana rodna socijalizacija

Školska dob (od 6 do 12 godina):

Adolescentska dob (od 13 do 19 godina):

- Pristup kvalitetnom obrazovanju - Fizičko, neurološko, intelektualno zdravlje i razvoj - Sigurnost (naročito zaštita od nasilja i zlostavljanja) - Socijalizacija i diferencijacija

- Seksualni razvoj - Podložnost novim rizicima - Učešće u društvu i samoodređenje - Priprema za uloge i odgovornosti punoljetstva

Pristup djetetu kao cjelini Usmjerenost na prava djeteta podrazumijeva uzajamnu zavisnost i nedjeljivost pitanja. Taj princip nazivamo „pristup djetetu kao cjelini“. U praksi se to odnosi na holističko rješavanje međusobno povezanih pitanja koja se odnose na djecu i njihove zajednice.

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Iako se različite opcije podrške mogu priorizirati razvojnom saradnjom, navedene odluke donose se uzimajći u obzir sve aspekte dječijih prava u vezi sa opstankom, razvojem, zaštitom i učešćem. To se iskazuje i kroz napore na nacionalnom nivou u izradi sveobuhvatnih politika i planova za djecu, poput zakona, budžeta i nacionalnih planova djelovanja za djecu na osnovu zaključaka Specijalnog zasjedanja Generalne skupštine UN-a posvećenog djeci iz 2002. godine. UZAJAMNA ZAVISNOST: PRIMJER

Adekvatnoj prehrani

Ovisi dijelom o

Ovisi dijelom o Isključivom dojenju

Opstanak djeteta

Ovisi dijelom o Informiranosti žena o dojenju Ovisi dijelom o Raspoloživosti i lakom pristupu odgovarajućim informacijama d Ovisi dijelom o Kapacitetu domaćih vlasti da izrade i distribuiraju informacije na domaćim jezicima Ovisi dijelom o Odlukama o budžetu i raspodjeli budžeta na nivou države

2.4 Primjena pristupa zasnovanog na ljudskim pravima Ljudska prava su skup međunarodno priznatih, obavezujući pravnih normi i standarda na koje svi ljudi, uključujući djecu, imaju pravo. Možemo ih posmatrati i kao standarde ljudskog digniteta i identiteta utemeljene u kulturama, religijama i tradicijama svijeta. Ljudska prava pružaju pravnu i etičku osnovu za razvojne aktivnosti i propisana su međunarodnim dokumentima koje je većina zemalja ratificirala. Kao takva, ona predstavljaju legitiman pravni okvir i plan djelovanja koji podrazumijeva zajedničku odgovornost razvojnih partnera i civilnog društva na međunarodnom nivou i njihov međusobni dijalog.

Ljudska prava ključna su za održiv i ujednačen razvoj djece. Na primjer: 



Zdravlje. Pristup zdravstvenoj zaštiti od suštinskog je značaja. Jednako tako važno je sagledati i načine na koje se zdravstvene usluge pružaju da bi pravo svakog djeteta na zdravlje bilo ostvareno bez izuzetka. To podrazumijeva rješavanje pitanja ne samo u pogledu fizičkog pristupa, već i u pogledu kvalitete i priuštivnosti usluga. Pružatelji usluga stoga trebaju tretirati svakog s poštovanjem i insistirati da usluge budu dostupe na domaćim jezicima, uz poštivanje lokalnih običaja i tradicija. To se odnosi i na osnaživanje djevojčica adolescentske dobi kroz informisanje i sticanje vještina koje će im pomoći da se bolje zaštite od zaraze virusom HIV-a i seksualnog nasilja. Obrazovanje. Dokazano je da je za inkluzivno obrazovanje i smanjenje stope napuštanja školovanja potrebno da sanitarni objekti u školama budu prilagođeni ne samo djeci s tipičnim razvojem, već i djeci s poteškoćama. Vodoopskrba i sanitacija. Pristup čistoj vodi i sanitarnim sistemima mora se omogućiti i grupama koje su lošijeg socio-ekonomskog položaja, koje žive u udaljenim mjestima, te pripadnicima nižih kasti i manjina (poput djece Roma ili djece u starosjedilačkim zajednicama).

Pristup razvoju zasnovan na ljudskim pravima je praktični odraz univerzalno priznatih, zakonskih normi, standarda i principa. Ovakvim pristupom mijenja se način na koji razvojni akteri ocjenjuju, planiraju i provode programe kako slijedi:  Usmjeravanjem pažnje na najteže marginalizirane i isključene grupe. Pristup zasnovan na ljudskim pravima podrazumijeva usmjeravanje pažnje na one koji su najviše diskriminirani i isključeni u društvu: žene, manjine, djeca s poteškoćama, maloljetnici bez pratnje, starosjedilačke zajednice i drugi. Ne postoji univerzalna kontrolna lista pomoću koje se utvrđuje isključenost iz svakog konteksta. Na pitanje o tome ko je trenutno isključen, gdje i kako, odgovor treba tražiti na lokalnom nivou.  Izmjenom načina na koji razvojna podrška doprinosi rezultatima. Akteri u oblasti razvoja trebaju djelovati participativno i inkluzivno i biti odgovorni prema onima kojima se nastoje približiti. Da bi se to postiglo, djeci se mora omogućiti da daju svoj doprinos i mišljenje u utvrđivanju razvojnih prioriteta i rezultata. Odluke koje su donesene uzimajući u obzir stavove djece bit će dugoročno gledano relevantije, djelotvornije i podobnije.  Utvrđivanjem temeljnih i strukturnih faktora koji dovode do isključenosti. Akteri u oblasti razvoja osim identifikacije najteže marginaliziranih i isključenih grupa i usmjeravanja aktivnosti prema tim grupama trebaju posvetiti pažnju širim odrednicama i strukturnim uzrocima koji dovode do marginalizacije i isključenosti. Pod tim se podrazumijeva diskriminacija (u zakonu i praksi), nedostatak političke volje, slabi kapaciteti pružatelja usluga i nepostojanje sistema dječije zaštite. Potrebno je provesti analizu ne samo trenutnih uskraćenosti kojima je veliki broj djece pogođen, već i socijalnih, političkih i institucionalnih faktora, koji će omogućiti stvaranje okruženja pogodnog za ostvarivanje ovih prava.  Izgradnjom strateških partnerstava za održive rezultate. Principi i standardi ljudskih prava predstavljaju jedinstven okvir za izgradnju efikasnijih i inkluzivnijih partnerstava za razvoj na međunarodnom, državnom i lokalnom nivou. Od ključne ja važnosti da u tim partnerstvima ne učestvuju samo vlade, već i drugi akteri, kako bi se izgradili bolji odnosi sa civilnim društvom, a posebno s nevladinim organizacijama (NVO) na lokalnom i državnom nivou, marginaliziranim zajednicama, manjinama, starosjedilačkim grupama, djecom i omladinom, subjektima koji zastupaju interese osoba s invaliditetom i ženama. Takvim načinom rada nastoji se ostvariti otvorenija diskusija o ljudskim pravima i proširiti saradnja između domaćih i međunarodnih aktera (Vidi Modul 8. Rad sa civilnim društvom na pravima djece.)

2.5 Pregled ključnih aktera Prvi važan korak u rješavanju pitanja koja se odnose na prava djeteta u okviru razvojne saradnje je utvrđivanje aktera s centralnom ulogom u provedbi principa i standarda, koji će realizaciju ovih prava omogućiti svoj djeci. KLJUČNI AKTERI U RJEŠAVANJU PITANJA KOJA SE ODNOSE NA PRAVA DJETETA AKTERI

ODGOVORNOSTI

Država

Država snosi primarnu odgovornost za provedbu Konvencije i za praktičan učinak njenih principa i standarda na život svakog djeteta. To ne podrazumijeva samo provedbu odredbi Konvencije, već i prioritiziranje prava djeteta u javnim rashodima.

Parlamentarci

Parlamentarci mogu i trebaju djelovati kao predvodnici u zalaganju za prava djeteta. Oni su u poziciji da donose zakone, nadziru rad organa vlasti, usmjeravaju finansijske resurse i da kao lideri svojih naroda i zajednica podižu svijest i djeluju zagovarački.

Civilno društvo/ NVO/nevladini akteri

OCD su među glavnim subjektima aktivne promocije i realizacije prava djeteta. Svojim brojnim aktivnostima, potakli su proces koji je rezultirao izradom i finalizacijom Konvencije kasnih 70tih i 80tih godina prošlog vijeka. Član 45. Konvencije definira ulogu NVO u praćenju provedbe Konvencije u državama strankama. OCD imaju ključnu ulogu u lobiranju prema donositeljima odluka, te kontrolišu realizaciju obaveza države iz Konvencije i pozivaju države na odgovornost.

Vjerske vođe

Vjerske vođe mogu značajno uticati na poboljšano ostvarivanje prava djeteta. Kao uvaženi i uticajni članovi društva i zajednice, oni su u poziciji da usmjere djelovanje u pravcu opstanka, razvoja, zaštite i učešća djece i da osporavaju prakse, običaje i norme koje su diskriminirajuće prema djeci, odnosno koje narušavaju njihova prava.

Mediji

Mediji imaju jedinstvenu ulogu u realizaciji prava djeteta kroz usmjeravanje pažnje na pitanja koja utiču na djecu. Za osviještenost o uskraćenim i narušenim pravima djece djelimično je zaslužna bolja medijska pokrivenost tih pitanja. Primjera radi, BBC, najveća javna medijska korporacija u svijetu, vodi portal o pravima djeteta na svojoj web stranici.

Privatni sektor

Privatni sektor prerasta u sve značajnijeg aktera međunarodnog razvoja kroz globalna partnerstva, naročito u oblasti zdravstva, obrazovanja i borbe protiv HIV-a i AIDS-a. Iako subjekti privatnog sektora ne mogu pristupiti Konvenciji, niti je ratificirati, oni imaju veoma važnu ulogu kao partneri u izgradnji i zaštiti okruženja i direktnom pružanju esencijalnih usluga.

Pojedinci, porodice i zajednice

Roditelji i djeca, nastavnici i članovi zajednice mogu se angažirati na približavanju prava djeci i pomoći im da ta prava ostvare. Premda svako snosi odgovornost za svoj dio posla, u okviru svojih aktivnosti svaki pojedinac može da insistira na ispunjenju obaveza koje je država preuzela kroz donošenje zakona i unapređenje politika koje su zasnovane na najboljim interesima djeteta.

3. Međunarodni pravni okvir 3.1 Konvencija o pravima djeteta Prava i principi propisani Konvencijom o pravima djeteta Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine (CRC) najpodrobnije obrađuje prava djeteta u međunarodnom pravu. To je prvi instrument zakonodavstva u oblasti ljudskih prava koji na jednom mjestu objedinjuje pravne standarde vezane za ekonomska, socijalna, kulturna, civilna i politička prava. Konvenciju o pravima djeteta dopunjuju tri fakultativna protokola: 12

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

  

Protokol o prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji Protokol o uključenju djece u oružane sukobe Protokol o postupku povodom pritužbi.

Države koje su ratificirale Konvenciju i njene fakultativne protokole pravno su se obavezane na njihovu provedbu. Iako Konvencija poziva društva, fizičke osobe, donatore i druge nevladine aktere da se pridržavaju njenih odredbi, države su te koje imaju primarnu dužnost i obavezu da poštuju, zaštite i realizuju prava djeteta. Stoga odgovornost razvojne saradnje leži u pružanju podrške državama da efikasno realizuju svoje obaveze iz Konvencije. Konvencija je najsveobuhvatniji međunarodni dokument o ljudskim pravima, jer pokriva širok dijapazon prava, kako je prikazano u narednoj tabeli.

Obaveze države u skladu s Konvencijom o pravima djeteta (CRC) - Poštivanje: Osigurati da je djelovanje organa vlasti u skladu s odredbama CRC. - Zaštita: Usvojiti mehanizme za sprječavanje narušavanja prava predviđenih CRC. - Zadovoljenje: Uvesti mjere podrške za punu realizaciju prava iz CRC.

PRAVA PREDVIĐENA KONVENCIJOM O PRAVIMA DJETETA

Prava na opstanak i razvoj

Prava na zaštitu

Prava na učešće

To su prava na resurse, vještine i doprinos neophodan za opstanak i puni razvoj djeteta. Među ta prava spada pravo na adekvatnu prehranu, smještaj, pitku vodu, formalno obrazovanje, primarnu zdravstvenu zaštitu, slobodno vrijeme i rekreaciju, kulturne aktivnosti i informisanje o pravima. Obaveze država ne svode se samo na uvođenje neophodnih garancija za ostvarivanje ovih prava. Države se moraju pobrinuti da sva djeca imaju univerzalni pristup ovim pravima. Konkretni članovi Konvencije bave se potrebama djece izbjeglica, djece s poteškoćama i djece pripadnika manjinskih ili starosjedilačkih grupa. Ova prava odnose se na zaštitu od svih oblika zlostavljanja, zanemarivanja i iskorištavanja djece i okrutnog postupanja nad djecom, te pravo na posebnu zaštitu za vrijeme rata i zaštitu od zlostavljanja u krivično-pravnom sistemu. Djeca imaju pravo da izraze svoje mišljenje i stav u pitanjima koja se odnose na njihov socijalni, ekonomski, vjerski, kulturni i politički život. Pravo učešća odnosi se na pravo djeteta da izrazi svoj stav i pravo na informisanje i slobodu udruživanja. Postepenom realizacijom ovih prava tokom njihovog odrastanja, djeci se omogućava da ostvare sva svoja prava i pripreme se za aktivnu ulogu u društvu.

Četiri vodeća principa Konvencije o pravima djeteta Vodeći principi Konvencije podrazumijevaju postojanje temeljnih uslova za realizaciju svih prava iz Konvencije: 



Zabrana diskriminacije: Član 2. propisuje da će države stranke “poštivati i osigurati svakom djetetu na području pod svojom jurisdikcijom prava utvrđena u ovoj Konvenciji bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili zakonskim skrbnicima glede njihove rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog, etničkog ili socijalnog podrijetla, imovine, teškoća u razvoju, obiteljskog podrijetla ili neke druge okolnosti“. Poštivanje najboljih interesa djeteta: Član 3. propisuje, “u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost”. Život, opstanak i razvoj: Član 6. predviđa da “svako dijete ima prirodno pravo na život” i da će države stranke “u najvećoj mogućoj mjeri osigurati opstanak i razvoj djeteta ”. Učešće: Iako nije propisano konkretnom odredbom u Konvenciji, pravo djeteta da izrazi svoj stav i da se njegov stav uvaži u pitanjima koja se na njega odnose, u skladu s njegovom dobi i zrelošću, zagarantovao je brojnim odredbama.

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Univerzalnost, nedjeljivost, uzajamna zavisnost i nederogativnost Razvojni partneri često smatraju da su pitanja koja se odnose na djecu oblast u kojoj se saglasnost lako postiže, a zajednički pristup lako usvaja. U praksi, međutim, rješavanje ovih pitanja može predstavljati politički i društveni izazov. Negativni stavovi i obrasci diskriminacije nad etničkim, vjerskim i kulturnim manjinama, te djecom starosjedilaca, kao i pravo djece da izraze mišljenje o odlukama koje se na njih odnose, u nekim nacionalnim kontekstima mogu biti kulturološki i politički osjetljiva pitanja. Iako uvažavanje kulture i lokalnih tradicija ima važnu ulogu u okviru razvojne saradnje, prava djeteta zagarantovana Konvencijom o pravima djeteta su univerzalna, nedjeljiva, uzajamno zavisna i nederogativna. 

  

Univerzalna su jer se odnose na svu djecu, uključujući djecu bez pravnog statusa (ilegalne migrante), djecu koja nisu upisana u matične knjige rođenih, djecu s poteškoćama i djecu iz marginaliziranih etničkih i vjerskih grupa. Nedjeljiva su, što znači da nema inferiornih prava. Uzajamno su zavisna, jer se ne mogu ostvariti jedno bez drugog. Nederogativna su, što znači da odgovornost vlade da osigura ravnopravno pružanje usluga i zaštitu ne prestaje tokom perioda finansijskih poteškoća ili za vrijeme sukoba ili prirodnih katastrofa.

Član 3. CRC:

Nauči više Kompletan tekst Konvencije i njenih fakultativnih protokola, te ažurirana lista država potpisnica, i onih koje su pristupile Konvenciji i ratificirale je, dostupna je na web stranici Ureda visokog komesara za ljudska prava.

i da djeluju u skladu sa standardima uspostavljenim od strane nadležnih tijela, naročito u području sigurnosti, zdravlja te broja i stručnosti osoblja.“

1. “U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.

Član 4. CRC:

2. Države stranke se obavezuju da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama osigurati takvu zaštitu i skrb djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj pravno odgovorne.

“Države stranke će poduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere za primjenu prava priznatih u ovoj Konvenciji. Glede ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, države stranke poduzet će takve mjere u što širem opsegu svojih raspoloživih sredstava i, kad je potrebno, u sklopu međunarodne saradnje.”

3. Države stranke će osigurati da ustanove, službe i tijela odgovorna za skrb ili zaštitu djece budu pod stručnim nadzorom

Opće mjere provedbe Komitet za prava djeteta je tijelo kojem je povjereno praćenje provedbe Konvencije o pravima djeteta i njenih fakultativnih protokola. Komitet je u svojim Općim komentarima dao smjernice o provedbi navedenih dokumenata na nacionalnom nivou. U skladu sa članom 4. Konvencije, sve države potpisnice, među njima svih 27 članica EU, dužne su poduzimati mjere za primjenu prava djeteta unutar svojih granica i kroz međunarodnu saradnju, te pomagati druge države stranke u rješavanju faktora koji im otežavaju napredak u tom pogledu. Tehnička pomoć je posebno važna za države koje nastoje riješiti neravnopravnost i višestruke uskraćenosti s kojima se suočavaju djeca u marginaliziranim grupama. Prepoznavajući ključnu ulogu sistema upravljanja, Komitet za prava djeteta u svom Općem komentaru br. 5 (2003) ne poziva samo države stranke da ‘‘poduzmu sve odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere za primjenu prava priznatih Konvencijom”, već definira korake koji će osigurati punu primjenu prava djeteta, odnosno opće mjere provedbe (GMI). OPĆE MJERE PROVEDBE I NJIHOVE PRAKTIČNE IMPLIKACIJE OPĆE MJERE PROVEDBE

PRAKTIČNE IMPLIKACIJE

1. Osigurati da je zakonodavstvo u potpunosti usklađeno s Konvencijom, kroz otklanjanje rezervacije i kroz ratifikaciju Fakultativnih protokola Konvencije i drugih instrumenata zaštite ljudskih usmjerenih na djecu (uključujući regionalne instrumente).

Države trebaju izvršiti analizu svog zakonodavstva i pobrinuti se da su njihovi zakoni usklađeni s Konvencijom. Također su dužne osigurati provedbu zakona. Države trebaju povući rezervacije koje su izrazile u vezi s članovima Konvencije i ratificirati njena tri Fakultativna protokola.

2. Uvesti sistematski proces za ocjenu učinka novih zakona, politika i programa na prava djece (procjena uticaja na dijete).

Procjena uticaja na dijete (također se još naziva i procjenom uticaja na prava djeteta ili skraćeno CRIA) je procjena potencijalnog učinka predložene politike, plana ili programa na djecu. CRIA se vodi principom najboljih interesa djeteta. (Više informacija o procjeni uticaja na dijete sadržano je u Modulu 5.)

3. Izraditi detaljnu, sveobuhvatnu nacionalnu strategiju ili plan za djecu, zasnovan na Konvenciji, uzimajući u obzir politike decentralizacije, federacije i privatizacije.

Države trebaju izraditi nacionalnu strategiju za djecu koja promovira i štiti prava djece na svim nivoima organizacije javnog i privatnog sektora.

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

4. Osigurati adekvatnu raspodjelu sredstava i „vidljivost“ djece u budžetima.

U procesu izrade budžeta, potrebno je imati u vidu najbolje insterese djeteta. Predloženi budžeti trebaju jasno odražavati vezu između politika koje su odgovorne prema djeci i resursa izdvojenih u svrhu njihove realizacije (Više informacija o budžetiranju sadržano je u Modulu 6.)

5. Uvesti stalne mehanizme u tijela vlasti za osiguranje djelotvorne koordinacije, nadzora i procjene provedbe.

Koordinacija je potrebna kako na vertikalnom (unutar državnih tijela i agencija za tehničku pomoć) tako i na horizontalnom nivou (između pojedinačnih javnih ustanova). Koordinacija je potrebna i između centralne vlade i njenih decentraliziranih nivoa, ovisno o državnom ustrojstvu.

6. Izraditi programe obuke, edukacije i jačanja kapaciteta za sve koji su uključeni u provedbu.

Jačanje kapaciteta treba usmjeriti i na djecu i na odrasle podjednako, jer se odredbe Konvencije odnose na obje kategorije. Posebnu pažnju treba posvetiti odraslima koji rade direktno s djecom. Proces provedbe podrazumijeva i dostavljanje redovnih izvještaja, koji trebaju biti dostupni i pristupačni široj javnosti.

7. Promicati saradnju i koordinaciju s civilnim društvom, tj. stručnim udruženjima, NVO, djecom.

Provedba Konvencije dužnost je država stranaka, ali svi sektori društva imaju odgovornost za realizaciju prava.

8. Osigurati izradu odgovarajućih pokazatelja i prikupljanje dostatnih podataka o položaju djece.

Države trebaju koristiti kvalitativne i kvantitativne podatke za sticanje uvida u položaj djece. Komitet je predložio pokazatelje koji se mogu verificirati. Učešće djece je neophodno.

9. Formirati nezavisna tijela za zaštitu prava djeteta/ ureda ombudsmena.

Nezavisna tijela za zaštitu ljudskih prava su komplementarna tijelima vlasti. Ona su tu da nezavisno prate realizaciju obaveza države i napredak u provedbi Konvencije, te da poduzimaju sve mjere u svojoj nadležnosti da osiguraju puno poštivanje prava djeteta.

Nadzor nad provedbom Konvencije: zaključna zapažanja Države stranke dužne su dostavljati redovne izvještaje Komitetu za prava djeteta. Komitet koji broji 18 članova daje smjernice državama strankama o tumačenju i primjeni Konvencije. Izvještavanje Komitetu pruža mogućnost vladama, civilnom društvu i međunarodnim partnerima da zajedno rade na procjeni djelotvornosti i efikasnosti programa usmjerenih na ravnopravnost u ispunjenju obaveza države iz Konvencije. Komitet nakon pregleda izvještaja objavljuje zaključna zapažanja u vidu odgovora. Iako zapažanja nisu pravno obavezujuća, ona čine solidnu osnovu za dijalog o širokom spektru razvojnih pitanja u politikama. Zaključna zapažanja su ujedno i korisne smjernice za razvojne partnere o ključnim pitanjima koja se odnose na djecu, a kojima se može dati prioritet u razvojnoj saradnji. Zapažanja također daju dodatnu snagu argumentima u korist konkretnih odgovora politika usmjerenih na djecu. (Više informacija o zaključnim zapažanjima sadržano je u Prilogu 1.3). 17

3.2. Ostali relevantni sporazumi i standardi Pravima djeteta, osim Konvencije o pravima djeteta, bave se i brojni drugi dokumenti. Među te dokumente na međunarodnom nivou ubraja se Konvencija o otklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979. godine (CEDAW), koja je naročito relevantna za prava djevojčica, te Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), koju je Evropska unija ratificirala 2010. godine (vidi sažetak u Prilogu 1.5 Literatura/izvori). Univerzalni periodični pregled (UPR), u okviru kojeg se zajedno s državom procjenjuje ispunjenost njenih obaveza u oblasti ljudskih prava, ujedno je i holistički prikaz situacije u zemlji. Primjenom ovog mehanizma vrši se pregled stanja u oblasti ljudskih prava u svim zemljama članicama UN-a od strane Vijeća za ljudska prava svake 4 godine i 6 mjeseci. Kao što je to slučaj i sa ostalim tijelima za nadzor nad provedbom sporazuma, preporuke Vijeća, sadržane u izvještaju o ishodima, doprinose dijalogu s državama, kao i sadržaju dijaloga o politikama na nivou države. Utvrđivanje pravnih standarda koji se odnose na nacionalni kontekst, sagledavanje odredbi tih standarda i analiza njihove povezanosti s datim kontekstom, ključne su za uključivanje prava djece u razvojnu saradnju. (Spisak ostalih relevantnih sporazuma i standarda sadržan je u Prilogu 1.2).

3.3 Obaveze EU u oblasti dječijih prava EU počiva na poštivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ugovor o Evropskoj uniji (Lisbonski ugovor), koji je stupio na snagu 2009. godine, predviđa zaštitu i promociju prava djeteta u unutrašnjim i vanjskim akcijama EU kao prvu izričitu obavezu. Ugovorom je napravljen veliki iskorak jer je njime Povelja EU o osnovnim pravima proglašena obavezujućom. Član 24. Povelje obavezuje EU da u svim svojim djelovanjima razmatra najbolje interese djece, te da im pruži zaštitu i staranje koje je potrebno za njihovu dobrobit. Odlučna i potvrđena predanost pravima djeteta odražava se i kroz ‘Agendu EU za prava djece‘ iz 2011. godine, koja poziva evropske institucije i članice EU da “intenziviraju aktivnosti u oblasti prava djeteta i ciljeve politika sprovedu u djelo”. Agenda EU predviđa konkretne aktivnosti za osiguranje poštivanja odredbi Povelje i Konvencije i prava djece koja su predviđena tim dokumentima. U njoj su opisane brojne mjere kojima EU pomenute ciljeve pretače u djelovanje, poput pravosuđa prema mjeri djeteta, zaštite djece u ranjivim situacijama i borbe protiv nasilja nad djecom.

Prava djece u vanjskom djelovanju EU Zaključci Vijeća o promociji i zaštiti prava djeteta u vanjskom djelovanju Evropske unije iz 2008. godine potvrđuju političku predanost EU i njenih članica “ističući važnost sveobuhvatnog i integriranog pristupa zasnovanog na ljudskim pravima u promociji i zaštiti prava djeteta, u skladu s Konvencijom o pravima djeteta (CRC) i njena dva Fakultativna protokola, obuhvatajući sve oblasti vanjskog djelovanja EU”. 18

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Konkretne radnje i mjere za uvođenje prava djeteta u cjelokupne vanjske aktivnosti EU predložene 2008. godine odnose se na sljedeće prioritete:        

Univerzalni upis u matičnu evidenciju rođenja Pristup sigurnim izvorima pitke vode, sanitarnim sistemima, odgovarajućoj prehrani i smještaju Univerzalan i slobodan pristup osnovnim zdravstvenim uslugama Zaštitu od nasilja i iskorištavanja, uključujući i dječiji rad Slobodno, obavezno i univerzalno osnovno obrazovanje Pristup zdravstvenoj zaštiti i edukaciji u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja Odgovarajuće stručno obrazovanje i sheme za razvoj vještina Mogućnost produktivnog zapošljavanja i dostojanstvenog rada nakon navršene minimalne dobi za zapošljavanje.

U smjernicama iz 2008. godine predstavljena su četiri modaliteta za intervencije:  Politički dijalog  Demarše  Bilateralna i multilateralna saradnja  Razvoj partnerstava i jačanje koordinacije s međunarodnim akterima. Oslanjajući se na ranije utvrđene obaveze, Izjava EU iz 2011. godine o 'Ljudskim pravima i demokratiji u središtu vanjskog djelovanja EU' potvrđuje predanost EU zaštiti ljudskih prava i navodi da je: “zaštita i promocija ljudskih prava srebrna nit protkana kroz sve aktivnosti EU, u okviru i izvan njenih granica”. U Izjavi su prava djeteta definirana kao jedan od tri ključna prioriteta vanjske politike. 'Strateški okvir i akcioni plan EU za ljudska prava i demokratiju', kao instrument provedbe, obavezuje EU na poduzimanje različitih aktivnosti, kampanja i mjera namijenjenih promociji prava djeteta.

Prava djeteta kao multidisciplinarno pitanje Evropski konsenzus o razvoju definira prava djeteta kao multidisciplinarno razvojno pitanje, poput kvalitetnog sistema upravljanja, ravnopravnosti spolova i okolišne održivosti, koje se treba rješavati na nivou politika, institucija i programa (vidi uokvireni sažetak). Prava djeteta su stoga važna ne samo kao poseban cilj već i kao sastavni dio razvojnih ciljeva poput smanjenja siromaštva i političkog i ekonomskog razvoja.

Ugovor o EU član 3. “U svojim odnosima s ostatkom svijeta, Unija podržava i promiče svoje vrijednosti i interese i doprinosi zaštiti svojih građana. Ona doprinosi miru, sigurnosti, održivom razvoju Zemlje, solidarnosti i uzajamnom poštovanju među narodima, slobodnoj i poštenoj trgovini, iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava, naročito prava djeteta.”

Povelja EU o osnovnim pravima, član 24: Prava djeteta 1. Djeca imaju pravo na zaštitu i brigu koja je potrebna za njihovu dobrobit. Ona mogu slobodno izražavati svoje mišljenje. Njihovo se mišljenje uzima u obzir u pitanjima koja se na njih odnose, u skladu s njihovom dobi i zrelosti. 2. U svakom djelovanju koje se odnosi na djecu, bez obzira na to provode li ga tijela javne vlasti ili privatne institucije, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta.”

Zaključci Evropskog vijeća (2008) “Prava djeteta ne trebaju se samo promicati kroz konkretne akcije, kako je naprijed navedeno, već I kroz djelotvorno uvođenje prava djeteta u mehanizmne razvojne saradnje EU, naročito u svim državnim i regionalnim programima i strategijama. Uvođenje prava djeteta od velike je važnosti

za opću budžetsku podršku i ključne sektore poput socijalnih sektora (naročito zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite za svu djecu), ruralnog razvoja (s naglaskom na sigurnosti hrane i pristupu čistoj vodi) i sistema upravljanja.”

Zaključci Evropskog vijeća (2008) “(…) posebnu pažnju treba posvetiti konkretnim pravima i potrebama dječaka i djevojčica, te naročito ranjivim grupama djece, među koje spadaju djeca pripadnici etničkih manjina, migranti, raseljena djeca ili izbjeglice, djeca pogođena oružanim sukobima, siročad, djeca odvojena od porodica i djeca bez pratnje , djeca koja žive u ekstremnom siromaštvu, djeca na ulici, djeca pogođena HIV/AIDSom, djeca s poteškoćama i djeca starosjedioci.”

Ugovor o EU član 21:

Napori da se razmatranja o pravima djeteta uvedu u praksu vanjskog djelovanja ulažu se već niz godina. Nakon Saopštenja iz 2006. godine ‘Prema Strategiji EU o pravima djeteta’ doneseni su brojni dokumenti kojima su utvrđeni prioriteti i oblasti u fokusu EU, uključujući

 ‘Posebno mjesto za djecu u

vanjskom djelovanju EU’ i prateći radni dokument osoblja ‘Djeca u vanrednim i kriznim situacijama’ (2008)  ‘Smjernice EU o promociji i zaštiti prava djeteta’ (2007)  ‘Smjernice EU o djeci i oružanim sukobima’ (2003, ažurirane 2008)  ‘Zaključci Vijeća o dječijem radu’ (2010)

Evropski konsenzus o razvoju Evropski konsenzus o razvoju poziva na “intenzivniji pristup uvođenju” multidisciplinarnih pitanja, i fokusiranje na ta pitanja u dijalogu o politikama sa zemljama partnerima:

“Djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi se načelima koja su nadahnjivala njezino 101. Unija će u svim svojim stvaranje, razvoj i proširenje i aktivnostima primjenjivati koja ona nastoji promicati u intenzivniji pristup uvođenju ostatku svijeta: demokratiji, sljedećih multidisciplinarnih vladavini prava, pitanja: promocija ljudskih univerzalnosti i nedjeljivosti prava, ravnopravnost ljudskih prava i temeljnih spolova, demokratija, sloboda, poštovanju ljudskog kvalitetno upravljanje, prava dostojanstva, načelima djeteta i starosjedilačkih jednakosti i solidarnosti te naroda, okolišna održivost, poštovanju načela Povelje borba protiv HIV/AIDS. Ova Ujedinjenih nacija i pitanja su ciljevi i ključni međunarodnog prava” faktori jačanja uticaja i održivosti saradnje.”

Vanjska akcija EU

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Potvrđujući predanost EU pravima djeteta u razvojnoj saradnji, Evropski konsensus o humanitarnoj pomoći predviđa konkretne aktivnosti potrebne za ispunjenje potreba ranjive djece. ‘Povećanje učinka razvojne politike EU: Plan za promjenu‘ (2011) još jedan je dokaz posvećenosti EU ljudskim pravima, demokratiji i vladavini prava kao najboljem načinu promocije kvalitetnog upravljanja, te inkluzivnog i održivog razvoja.

REGIONALNI CILJEVI

Afrika, Karibi i Pacifik

Sporazum iz Cotonoua sadrži odredbe koje se odnose na ljudska prava i prava djeteta, uključujući i aktivno učešće mladih u javnom životu. Strategija EU za Afriku, Karibe i Pacifik definira prava djeteta, dječiji rad, obrazovanje, zdravlje i osnovne usluge, te posebnu pažnju potrebnu ranjivoj djeci kao prioritetne oblasti.

Evropski prostor (Istočna i Južna Evropa)

Instrumenti evropskog susjedstva i partnerstva bave se konkretno pravima djece (uključujući i problematiku dječijeg rada). Prava djece su jedna od oblasti saradnje za koju Unija izdvaja sredstva pomoći.

Latinska Amerika

U Strategiji EU za Latinsku Ameriku i Bečkoj deklaracija ministara koji prisustvuju samitu EU-LAC iz 2006. godine preuzete su obaveze za “osiguranje poštivanja realizacije prava djeteta“ i prepoznata potreba za „izradom konkretnih javnih politika za zaštitu djece i omladine i razbijanje kruga siromaštva“.

Jugoistočna Azija

Poboljšana saradnja između EU i Udruženja država Jugoistočne Azije (ASEAN) u oblasti borbe protiv trgovine djecom predviđena je u Akcionom planu koji je usvojen na samitu EU-ASEAN u novembru 2007. godine.

Spisak dodatnih obaveza EU u oblasti prava djeteta sadržan je u Prilogu 1.5.

4. Kontekstualna analiza o pravima djeteta u zemlji Kontekstualna analiza o pravima djeteta u zemlji prvi je korak ka svrsishodnom uključivanju prava djeteta u razvojnu saradnju. Stanje u oblasti prava djece i žena u zemlji, te uzroci neravnopravnosti i nedostataka, trebaju se sagledati da bi se osiguralo da su prioriteti programa i ulaganja zasnovani na dokazima i da oblikuju nacionalne razvojne strategije i tako ubrzavaju ostvarivanje ciljeva koji se odnose na djecu.

Operativni mehanizmi EU za praćenje trendova u oblasti ljudskih prava u zemlji Brojni su operativni mehanizmi koji omogućavaju EU da prati trendove u oblasti ljudskih prava u širem kontekstu. Ti mehanizmi su: 



Redovno političko izvještavanje šefova delegacija EU (i/ili šefova misija EU) stalni je izvor informacija i procjena političke situacije i temeljnih vrijednosti. Kontinuirani dijalog između EU i zemlje partnera je ključni forum za rješavanje pitanja i izazova koji se tiču temeljnih vrijednosti, uključujući i ljudska prava. EU strategije za ljudska prava za pojedinačne države vrlo su koristan instrument sveobuhvatne procjene koja pokriva principe člana 21. Lisabonskog ugovora. Strategije su povezane s univerzalnim periodičnim pregledom koji se provodi u kontekstu UN-a i uzimaju u obzir nalaze tog pregleda.

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

4.1 Svrha i ciljevi analize Ciljevi kontekstualne analize o pravima djeteta u zemlji su: 



tačno utvrditi trendove, obrasce, pojavnost i uzroke ključnih uskraćenosti (npr. mortalitet među djecom, zaostajanje u rastu, niska stopa upisa rođenja, niska stopa upisa u školu i loša akademska postignuća, nasilje nad djecom), razvrstane prema relevantnim segmentima populacije. utvrditi i analizirati prepreke i uska grla koja djeci i porodicama u nepovoljnom položaju onemogućavaju da iskoriste prednosti intervencija i usluga, uključujući socijalne, političke i ekonomske okolnosti koje negativno utiču na stvaranje poticajnog okruženja za realizaciju prava djeteta. analizirati da li je intervencijama i uslugama zasnovanim na dokazima, koje su potrebne za rješavanje uskraćenosti, dat prioritet u nacionalnim politikama, zakonima, strategijama, planovima i budžetima. Ovom analizom nastoji se utvrditi u kojoj mjeri je okruženje poticajno za realizaciju prava sve djece, te promociju pozitivnih socijalnih normi i ponašanja, organiziranje usluga i institucionalnih kapaciteta na nacionalnom i nižim nivoima, sve do nivoa zajednice.

Ova analiza koristi se u svim fazama programiranja:  

 

kao osnova za dijalog s partnerskim državama, izradu strateških dokumenata na nivou države, srednjoročne preglede navedenih planova, itd. tokom definiranja projekata, kako bi se utvrdilo da li su ciljevi o pravima djeteta razrađeni u početnoj ideji, da li će planirana aktivnost doprinijeti postojećim nejednakostima ili ih riješiti, te da li su neka pitanja dječijih prava ostala neobuhvaćena. tokom faze identifikacije i formulacije, kao doprinos utvrđivanju ulaznih tačaka za djelovanje koje je potrebno za realizaciju ciljeva u oblasti dječijih prava. tokom praćenja i evaluacije: sistem praćenja i evaluacije usmjeren na prava djeteta treba biti uveden još u fazi izrade projekta, kao i pokazatelji za mjerenje ispunjenosti ciljeva i ostvarenih promjena u pogledu dječijih prava.

Kontekstualna analiza o pravima djeteta u zemlji može se postaviti u recipročni odnos sa EU strategijama za ljudska prava za pojedinačne države. Ova analiza može poslužiti kao izvor informacija za državne strategije, a te strategije će biti obuhvaćene programiranjem i provedbom svih oblika pomoći državama. Pitanja koja se odnose na djecu trebaju biti obuhvaćena usaglašenom listom „minimalnih stavki“ koje države članice i institucije EU pokreću sa svojim relevantim pandanima „u trećim zemljama tokom sastanaka i posjeta, uključujući i one na najvišem političkom nivou i tokom samita.“16 Vidi Instrument 1.1 za konkretne smjernice o koracima kontekstualne analize, koji su opisani u daljem tekstu.

Navedenu analizu za postizanje najbolje učinkovitosti treba provoditi jednom u svakom ciklusu programiranja/finansiranja/nacionalnog planiranja.

4.2 Korak 1: Pregled ključnih resursa Zaključna zapažanja Komiteta CRC i situacione analize čiji su autori vlada, odnosno UNICEF za predmetnu zemlju, čine odličnu polaznu tačku. U njima su utvrđena prioritetna pitanja za diskusiju i djelovanje, te s tim povezane tehničke smjernice. Analize u oblasti prava djeteta također su sadržane i u izvještajima država stranaka Konvencije ili drugih relevantnih međunarodnih ili regionalnih tijela za ljudska prava, poput Komiteta za otklanjanje svih oblika diskriminacije žena ili Afričkog komiteta eksperata za prava i dobrostanje djece. Organizacije koje se bave pravima djeteta, poput Save the Children, također provode analize o situaciji u pogledu prava djeteta i dobar su izvor dodatnih podataka. OCD koje djeluju u državi mogu biti ključan izvor podataka. OCD često izrađuju izvještaje iz sjene ili alternativne izvještaje (koji prate izvještaje države stranke) i dostavljaju ih tijelima koja se bave ljudskim pravima, poput Komiteta CRC, i za potrebe univerzalnog periodičnog izvještavanja (UPR). U tim izvještajima ocjenjuje se stepen u kojem je država stranka realizirala materijalna prava predviđena različitim sporazumima. Izvještaji iz sjene, odnosno alternativni izvještaji, često ukazuju na stavove i iskustva određenih populacija poput žena, djece, starosjedilačkih naroda ili etničkih manjina, koja možda nisu obuhvaćena izvještajem države prema nadležnom tijelu, odnosno skreću pažnju na pitanja koja se obično ne pokreću u dijalogu o politikama sa vladama. Pregledom navedenih izvještaja kao izvora informacija, partneri u oblasti razvoja su u boljoj poziciji da prodube dijalog o politikama, jer su bolje informisani i mogu da skrenu pažnju na najteže marginalizirane i isključene grupe, poput djece s poteškoćama. Većina izvora podataka nije adekvatno analizirana da bi se mogao utvrditi disparitet ili isključenosti ili nepovoljan položaj. Analize koje se provode u državi moraju se stoga u što većoj mjeri oslanjati na podatke razvrstane prema širokom spektru nejednakosti (spol, pripadnost manjinskoj grupi, invaliditet, rasna pripadnost, starosna dob, vjerska pripadnost, socio-ekonomsko porijeklo) da bi se utvrdilo ko je isključen, te da bi se prikupile informacije za donošenje odluka i usmjerila ulaganja u usluge kojima će se doprijeti do najteže marginaliziranih i isključenih populacija. Kvantitativni i kvalitativni podaci su obično dostupni kroz namjenske ankete o domaćinstvima, te kroz sisteme administrativnog ili redovnog izvještavanja, poput izvještavanja u zdravstvu ili obrazovanju (vidi uokvireni sažetak o primjerima izvora podataka). Obzirom da su ovi podaci u različitom omjeru razvrstani, često nisu adekvatni za vršenje procjene iz ugla prava djeteta. Unatoč tome, odličan su izvor za naknadne ciljne analize. U nekim slučajevima podaci ili analize nisu uopće dostupni ili su vrlo ograničeni. Tada se može razmotriti provođenje dodatnog istraživanja, u obliku proširenog uzorka postojeće ankete ili kao dodatna anketa, za prikupljanje više podataka o kokretnim grupama poput manjina, starosjedilačkih grupa ili djece s poteškoćama. Donatorska podrška može se odnositi na podršku partnerima u zemlji u provođenju takve analize. Stavljanje navedenih informacija na raspolaganje partnerima u zemlji za izradu državnih planova, politika i strategija, uobičajeni je oblik saradnje u primjeni pristupa zasnovanog na pravima djeteta. 25

PRIMJERI IZVORA PODATAKA Primarni izvori podataka

Sekundarni izvori podataka

Redovne statistike koje izrađuju ministarstva ili statistički uredi:  Informacioni sistemi za zdravstveni menadžment (HMIS)  Informacioni sistemi za obrazovni menadžment (EMIS)  Zakoni u oblasti finansija i javni budžeti (Ministarstvo finansija)  Sistemi nadzora u državi  Matična evidencija/matična služba  Državna statistika o prirodnim katastrofama i vanrednim situacijama Namjenska istraživanja:  Popis stanovništva  Demografska i zdravstvena istraživanja (DHS)  Istraživanja višestrukih pokazatelja (MICS)  Istraživanje dobrostanja domaćinstava  Istraživanja o budžetu i potrošnji domaćinstava  Istraživanja o dječijem radu  Istraživanje početnog stanja Diskusije na nivou fokus grupe, istraživanja znanja, stavova i prakse (KAP) i konsultacije sa reprezentativnim grupama:  Djece/adolescenata  Omladine  Žena  Zajednica  Grupa u naročito nepovoljnom položaju, poput etničkih manjina i djece s poteškoćama Socio-kulturološka/etnografska istraživanja Redovni izvještaji vlade:  Godišnji izvještaji ministarstava  Sektorski i tematski izvještaji  Izvještaji trezora o potrošnji Izvještavanje o međunarodnim konvencijama, sporazumima i ciljevima:  Izvještaji o MDG  Izvještaji države stranke Komitetu za prava djeteta  Zaključna zapažanja i preporuke Komiteta  Izvještaji države za potrebe UPR  Izvještaji države stranke o CEDAW i CRPD i zaključna zapažanja i preporuke nadležnih komiteta  Alternativni izvještaji/izvještaji iz sjene NVO i/ili nezavisne institucije za ljudska prava u državi  Izvještaji o posjetama (ako ih je bilo) posebnih izvjestitelja, specijalnih predstavnika i/ili nezavisnih stručnjaka Izvještaji u okviru programskih pregleda i evaluacija:  Nalazi srednjoročnog pregleda  Evaluacija programa za predmetnu državu

Vidi Instrument 1.2 i Instrument 1.3 o glavnim izvorima globalnih pokazatelja i baza podataka usmjerenih na djecu.

4.3 Korak 2: Analiza obrazaca socijalne isključenosti i utvrđivanje uzročnih faktora Naredni korak je analiza trendova i obrazaca socijalne isključenosti i diskriminacije i utvrđivanje uzročnih i strukturnih faktora i nejednakosti koje je potrebno obraditi u sporazumima o razvojnoj saradnji. Navedenom analizom utvrđuju se faktori koji pokreću razvoj i definiraju se prioriteti, nedostaci i mogućnosti za otklanjanje prepreka jednakom pristupu kvalitetnim uslugama i za jačanje strateških okvira u ključnim sektorima. To podrazumijeva analizu ne samo trenutnih uskraćenosti s kojom se djeca suočavaju, već i socijalnih, političkih i institucionalnih faktora koji utiču na poticajno okruženje za realizaciju njihovih prava. Među te faktore ubrajaju se socijalne norme, strateški i pravni okviri, raspodjela budžetskih sredstava, mehanizmi koordinacije i institucionalni kapaciteti.

ANALIZA UZROKA: PRIMJER

Čestim izbivanjem iz škole

Djelimično je uzrokovan

Nizak nivo stručne spreme Visokim stepenom nasilja u školama

Kulturološkim stavovima koji promoviraju rješavanje sukoba primjenom sile

Među ostale faktore potrebne za analizu ubraja se i pristup materijalnim i nematerijalnim sredstvima i kontrola nad tim sredstvima, pravna osnova koja doprinosi obrascima nejednakosti, političke obaveze i kultura, stavovi i stereotipi koji utiču na sva pitanja. Analiza ranjivosti, koja obrađuje stvarne i potencijalne opasnosti, vjerovatnost nastanka ranjivosti, rezidentnu populaciju koja će biti njome pogođena i njenu sposobnost da se nosi sa tom ranjivošću, pomaže da se sagleda stanje marginaliziranih grupa u društvu i onih koji su najteže pogođeni krizama, te njihovih kapaciteta da se bore za sebe. Također je veoma bitno i sagledavanje aranžmana unutar društva i državne organizacije. Da bi se razumjeli uzroci problema u oblasti razvoja, koji se odnose na djecu na različitim nivoima, potrebno je stalno postavljati pitanje „zašto“ i na njega tražiti odgovor.

Analiza usmjerena na jednakost treba da se sastoji od sljedećih komponenti: 1. Analize uzročno-posljedičnih veza u kojoj se obrađuju razlozi za manjkavost i nejednakost unutar konceptualnog okvira, ispitujući trenutne uzroke da bi se utvrdili temeljni i strukturalni uzroci. Ovom analizom utvrđuju se uska grla i prepreke koje ženama i djeci onemogućavaju pristup osnovnim intervencijama i uslugama i iskorištavanje prednosti tih usluga. Ona doprinosi uspostavi polaznih osnova za angažman na smanjenju neravnopravnosti. 2. Analize obrasca uloga koja obrađuje uloge i odnose između nosilaca dužnosti i nosilaca prava u pogledu konkrentih prava. 3. Gap analize kapaciteta koja obrađuje kapacitete ključnih pojedinaca i ustanova odgovornih za osiguranje poštivanja, zaštite i realizacije prava djeteta. 4. Analize poticajnog okruženja koja obrađuje strateška, pravna, administrativna i budžetska pitanja i socijalne norme koje doprinose realizaciji prava djeteta i smanjenju nejednakosti. Smjernice o navedenim vrstama analize sadržane su u Instrumentima.

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Instrumenti Instrument 1.1 Kontekstualna analiza o pravima djeteta u zemlji KORAK 1: PREGLED KLJUČNIH RESURSA I DOSTUPNIH PODATAKA

 

Pregledati situacione analize čiji su autori vlada, odnosno UNICEF Pregledati zaključna zapažanja tijela uspostavljenih sporazumima o ljudskim pravima



» » » »

Pregledati statističke podatke ministarstava ili statističkih ureda  Utvrditi ostale izvore podataka kao što su: Popis stanovništva » Istraživanja budžeta Demografska i zdravstvena istraživanja (DHS) i potrošnje domaćinstava Istraživanja višestrukih pokazatelja (MICS) » Istraživanja o dječijem radu Istraživanja dobrostanja domaćinstava » Istraživanje početnog stanja



Jesu li statistički podaci o djeci dostupni u okviru bilo kojeg od navedenih istraživanja?



Jesu li u dovoljnoj mjeri razvrstani da bi se vidjela razlika između različitih grupa u zemlji (npr. prema spolu, starosnoj dobi, etničkoj pripadnosti, invaliditetu, itd.)?

Za više informacija vidi www.childinfo.org i Instrument 1.2.

KORAK 2: PROVOĐENJE ANALIZA A. ANALIZA UZROČNO-POSLJEDIČNIH VEZA

Analiza uzročno-posljedičnih veza daje sveobuhvatniju sliku uzroka i posljedica odnosa na različitim nivoima za potrebe oblikovanja strateških odgovora. Ova analiza mora se odnositi na konkretni kontekst, jer osnovni uzrok problema može u jednoj zemlji biti dublje usađena strukturna odrednica u odnosu na drugu. Analiza treba dati odgovor na sljedeća pitanja:  Koje su manjkavosti i nedjednakosti u realizaciji prava i na koji način se odražavaju kroz ključne pokazatelje?  Šta u najvećoj mjeri pospješuje nejednakosti i manjkavosti u učešću grupa i/ili geografskih regija?  Koje su odrednice tih nejednakosti na makro nivou, tj. nivou zakonodavstva, politika, budžeta, i drugih faktora poput obrazaca migracije i ovisnosti o doznakama i pomoći? B. ANALIZA OBRASCA ULOGA I GAP ANALIZA KAPACITETA

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Analiza obrasca uloga podrazumijeva sagledavanje odgovornosti za nepoštivanje prava i za propuste da se ta prava zaštite ili realiziraju. Vrlo je važno jasno definirati nositelje prava (pojedince ili grupe koji uživaju prava) i nositelje dužnosti (subjekte koji su odgovorni za realizaciju prava, a među koje se ubrajaju članovi porodice, vodeće osobe u zajednici i važni kulturni i socijalni akteri, poput babica) i njihove uloge i odnose u svim kontekstima. Analiza obrasca uloga pomaže u pronalaženju odgovora na sljedeća pitanja: Prilikom razmatranja konkretnog razvojnog pitanja: » Ko su nositelji prava? » Ko su nositelji dužnosti i koje su njihove obaveze? » Kakav je odnos između nositelja prava i nositelja dužnosti? Istovremena GAP analiza kapaciteta nositelja dužnosti doprinosi razvoju kapaciteta aktera razvojne saradnje za rješavanje uočenog raskoraka i implementaciju razvojnih rezultata usmjerenih na djecu. Tabela na narednoj stranici, koja se odnosi na analizu obrasca uloga i analizu kapaciteta, može biti od pomoći.

NIVO/VRSTA DUŽNOSTI

ANALIZA OBRASCA ULOGA

ANALIZA KAPACITETA

U odnosu na predmetno pitanje i situaciju na lokalnom nivou.

Ko je za šta zadužen u cilju rješavanja problema? Da li su oni možda dio problema ili uopće nisu svjesni postojanja problema?

Motivacija Da li nositelj dužnosti prihvata odgovornost? Ako ne prihvata, zašto?

Autoritet Da li nositelj dužnosti ima autoritet za datu ulogu? Ako nema, ko ima?

Resursi Da li nositelj dužnosti posjeduje znanje, vještine i organizacijske, kadrovske i materijalne resurse? Ako ne posjeduje, koji to materijalni resursi nedostaju?

Primarni skrbnik

Domaćinstvo

Grupa u zajednici

Vlasti na lokalnom nivou

Vlasti na državnom nivou

Međunarodni nivo

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

C. ANALIZA POTICAJNOG OKRUŽENJA

Analiza poticajnog okruženja omogućava detaljno razmatranje jakih i slabih strana institucija, socijalnih politika, te zakonodavnog i budžetskog sistema u državi, a koje utiču na realizaciju prava djeteta i žena. Analiza društvenih normi, GAP analiza politika, analiza zakonodavstva i budžeta, te institucionalna analiza važne su analitičke komponente za utvrđivanje nedostataka u realizaciji prava sve djece. SMJERNICE ZA ANLIZU POTICAJNOG OKRUŽENJA

Analiza društvenih normi  



Koje negativne društvene norme najviše pogađaju djecu? Ko su ključni akteri u državi koji doprinose opstanku tih normi? U kojoj mjeri negativne norme utiču na grupe u nepovoljnom položaju u državi?

Gap analiza politika

  



Obrađuje principe i dugoročne ciljeve, koji su osnova za donošenje pravila i smjernica, usmjeravajući planiranje i razvoj.

Ima li država dovoljne tehničke kapacitete za provedbu politika od državnog do lokalnog nivoa? Na koji način se najbolji interesi djeteta i drugi principi prava djeteta odražavaju kroz trenutnu provedbu politika? U kojoj mjeri druge socijalne i razvojne politike (nacionalni razvojni planovi, strategije za smanjenje siromaštva, planovi urbanog razvoja, politike u oblasti poljoprivrede i zapošljavanja, itd) utiču na pristup kvalitetnim socijalnim uslugama? Postoji li mogućnost za angažman djece i adolescenata u izradi i implementaciji politika koje se bave pitanjem dječijih prava?

Analiza zakonodavstva



Društvena norma je pravilo ili ponašanje kojeg se članovi zajednice pridržavaju jer zauzvrat dobivaju odobravanje društva, a u suprotnom trpe sankcije.

Podrazumijeva pregled i utvrđivanje usklađenosti domaćeg zakonodavnog okvira s CRC, CEDAW i CRPD.

Da li se država suočava s problemima kod transponiranja CRC u domaće zakonodavstvo? Ako je to slučaj, zašto? Suočava li se država s konkretnim problemima u transponiranju drugih relevantnih pravnih instrumenata o pravima djeteta kojima je pristupila? Ako je to slučaj, zašto? Da li je se dijete u svim pravnim instancama (formalno i neformalno) definira kao osoba mlađa od 18 godina? Ako to nije slučaj, koja definicija djeteta se koristi i na koji način ta definicija različito utiče na djevojčice i dječake?

Analiza raspodjele budžeta i budžetskih izdvajanja

Podrazumijeva analizu doznaka tijelima vlade koja se bave realizacijom prava djeteta i ukupne raspodjele javnih ulaganja.



Da li je urađena analiza uticaja budžetske raspodjele na kvalitet socijalnih usluga za svu djecu? Da li se sredstva raspodjeljuju djeci (direktno ili indirektno)? Da li se to finansiranje nadzire kako bi se utvrdio način utroška sredstava i da li je to trošenje najefikasnija i najdjelotvornija primjena budžeta?



Jesu li sektorski budžeti analizirani u pogledu njihovog uticaja na nejednakost i kapacitete vlade na svim nivoima da odgovori na potrebe djece u nepovoljnom položaju?

Pregled finansijskih politika (budžeti, korisničke naknade, porezi, socijalno osiguranje, itd) i na koji način te politike rješavaju pitanje pristupa osnovnim uslugama. Pregled raspodjele budžeta među upravnim jedinicama (država, pokrajina, okrug, itd) i budžetskih izdvajanja za konkretne usluge. Pregled realizacije budžeta i izlaznih rezultata, te omjera u kojem sredstva dopiru do lokalnih pružatelja usluga i porodica (operativna učinkovitost). Analiza trendova javnih ulaganja u socijalne usluge prikazano po upravnim jedinicama i najnižim nivoima uprave.

   



Analiza trendova u prihodima radi utvrđivanja održivosti i predvidivosti prihoda iz javnih sredstava (udio prihoda od poreza, vanjskog duga, finansiranja centralne banke, multilateralne ili bilateralne pomoći, vanbudžetskih sredstava). Analiza budžetskih sredstava koja se izdvajaju za relevantne sektore socijalnih usluga na državnom i nižim nivoima (za primarnu zdravstvenu zaštitu, osnovno obrazovanje, vodu i sanitaciju, okoliš, dječiju i socijalnu zaštitu, programe borbe protiv HIV-a i AIDS-a, itd) i ključne potrebe svakog sektora.

Institucionalna analiza: strukture, kapaciteti i mehanizmi  

» » » » » »         



Forma i funkcija javnih ustanova i struktura ključna je odrednica u osiguranju zakonitog, djelotvornog i efikasnog okvira za izradu i provedbu javnih politika u korist prava djeteta.

Postoji li nadzorno tijelo koje prvenstveno razmatra pitanja djece (općenito i/ili unutar sektora)? Postoje li mehanizmi koordinacije na horizontalnom i vertikalnom nivou za razvoj politika i provedbu programa za djecu? Dodatna pitanja u tom kontekstu su: Jesu li ti mehanizmi dovoljno finansirani? Predstavljaju li politički prioritet? Da li su u njih uključeni javni subjekti odgovorni za planiranje i raspodjelu resursa? Jesu li aktivnosti raštrkane po sektorima? Da li mehanizmi podrazumijevaju aktivno učešće regionalnih/lokalnih vlasti? Da li uključuju civilno društvo? Postoje li komiteti za razvoj okruga s funkcijama koje se bave pravima djeteta? Postoje li sektorski odbori na nivou okruga? Ima li država dovoljno kapaciteta za izradu politika zasnovanih na dokazima? Kakvi su kapaciteti vlade da uskladi svoje djelovanje s pravima djeteta i u njega uključi perspektivu djece? Da li uposlenici u organima vlasti imaju razvijenu svijest i senzibilitet prema pravima djeteta i principima prava djeteta? Koja vrsta podrške se pruža za razvoj kapaciteta u ministarstvima (uključujući izradu politika, unapređenje zakonodavstva, jačanje struktura koje daju djeci mogućnost da izraze mišljenje, analizu budžeta, usklađivanje rada s pravima djeteta, itd)? Ima li vlada dovoljno kapaciteta za provedbu politike od državnog do lokalnog nivoa? Na koji način se najbolji interesi djeteta i drugi principi prava djeteta odražavaju kroz tekuću provedbu politika? Postoji li akcioni plan za prava djeteta na nivou države? Je li zasnovan na Konvenciji kao cjelini? Da li je u njemu razmotreno učešće djece u izradi i provedbi politika? Da li podrazumijeva analizu utroška budžetskih sredstava za pitanja djece (direktno ili indirektno)? Da li obuhvata analizu učešća djece u sistemu upravljanja? Da li je za akcioni plan predviđen vremenski okvir i budžet? Jesu li uvedeni zvanični i nezavisni mehanizmi s terenskim prisustvom na lokalnom nivou za osiguranje poštivanja Konvencije? Imaju li ti mehanizmi dovoljne resurse? Djeluju li u svim oblastima javnog upravljanja? Imaju li dovoljan autoritet da mogu zahtijevati promjene?

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji



Poziva li se vlast na odgovornost za poštivanje principa prava djeteta kroz npr. izvještavanje o provedbi Konvencije? Na koji način građani i djeca pozivaju vlast na odgovornost? Da li sektorski pružatelji usluga i regulatorne agencije koriste pokazatelje u oblasti prava djeteta za mjerenje rezultata? Jesu li djeca uključena u taj proces?

Instrument 1.2 Globalni pokazatelji usmjereni na djecu GLOBALNI POKAZATELJI USMJERENI NA DJECU Oblast prava djeteta

POKAZATELJI

KLJUČNI IZVORI PODATAKA

Opstanak i zdravlje

Stopa mortaliteta među novorođenčadima

Istraživanja višestrukih pokazatelja (MICS), Demografska i zdravstvena istraživanja (DHS) MICS, DHS

Stopa mortaliteta djece mlađe od 5 godina Incidencija specifičnih bolesti poput proljeva i incidencija i liječenje respiratornih oboljenja

Prehrana

Obrazovanje

Korištenje poboljšanih objekata za vodoopsrkbu i sanitaciju

MICS, DHS

Prenatalna njega i stopa poroda u ustanovama

MICS, DHS

Seksualno ponašanje mladih – npr. korištenje kondoma i održavanje odnosa s više partnera

MICS, DHS, AIS17

Konzumiranje droge i alkohola od strane mladih

MICS, DHS, administrativni podaci

Učestalost neuhranjenosti, zaostalog rasta, stalne pothranjenosti, male težine pri rođenju i pretilosti

MICS, LSMS18

Stopa dojenja i prehrambene prakse dojenčadi i male djece

MICS, DHS

Nedovoljan unos i manjak mikronutrijenata među djecom i majkama Obuhvat predškolskim obrazovanjem djece relevantne starosne dobi (obično 3/4–5/6) Neto omjer pohađanja osnovnog i srednjeg obrazovanja

DHS, MICS

Stopa napuštanja školovanja na različitim nivoima

MICS, LSMS MICS, LSMS

Indeksi rodnog pariteta za osnovno i srednje obrazovanje Učenički ishodi

Zaštita od iskorištavanja, zlostavljanja i zanemarivanja

DHS

MICS MICS

PIRLS, TIMSS19

Djeca mlađa od 5 godina za koju skrbe djeca mlađa od 10 godina

MICS

Djeca pogođena ozbiljnim nesrećama

MICS i administrativni podaci

Djeca žrtve seksualnog iskorištavanja, trgovine ljudima i napuštanja

MICS, SIMPOC20

Stopa dječijeg rada; djeca koja obavljaju najgore vrste dječijeg rada

LFS21

Mogućnosti za zapošljavanje mladih

Administrativni podaci

Djeca/mladi žrtve nasilja

Administrativni podaci i MICS

Broj djece koja žive i rade na ulici

Administrativni podaci

Stopa konzumiranja droga/alkohola među djecom i mladima

Administrativni podaci

Stopa samoubistava među mladima

Administrativni podaci

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Instrument 1.3 Dodatni izvori podataka i baze podataka usmjerene na djecu DODATNI IZVORI PODATAKA I BAZE PODATAKA USMJERENE NA DJECU IZVOR PODATAKA

Sekundarni podaci

POVEZNICA

Situaciona analiza UNICEF-a u oblasti djece za pojedinačne države

www.unicef.org/sitan/ index_43348.html

Izvještaji država za potrebe UNICEF-ove Globalne studije o siromaštvu djece (2008– 10) i tematske web stranice UNICEF-a u zemlji i regionu

http://unicefglobalstudy. blogspot.com/

Izvještaji o napretku u realizaciji milenijumskih http://unstats.un.org/ unsd/mdg/Default.aspx razvojnih ciljeva

Baze podataka usmjerene na djecu

Izvještaji države Komitetu za prava djeteta i alternativni izvještaji NVO

http://tb.ohchr.org/default. aspx

Eldis resursni vodiči o djeci i mladima

www.eldis.org/go/topics/ resource-guides/childrenand-young-people

Informativna mreža o pravima djece

www.crin.org

Opservatorij dječijih prava/djece

www.childoneurope.org/ http://africanchildinfo.net/ www.childwatch.uio.no/ research/child-rightsobservatories/

Childinfo je baza podataka u kojoj se može vršiti pretraživanje podataka koji su prikupljeni putem MICS o zdravlju i prehrani djece, maternalnoj njezi, obrazovanju, vodi i sanitaciji, HIV-u i AIDS-u i dječijoj zaštiti. Moguće je vršiti pretraživanje po državama.

www.childinfo.org

Istraživanje zdravstvenog ponašanja djece www.hbsc.org/ školske dobi (HSBC). Ovo istraživanje se provodi među djecom u dobi od 11, 13 i 15 godina s fokusom na individualne i socijalne resurse (koji mogu uticati na zdravlje), zdravstveno ponašanje (npr. u vezi sa režimom ishrane, tjelesnom vježbom, konzumiranjem opijata, dentalnim zdravljem) i zdravstvene ishode. Evropsko istraživanje o konzumiranju alkohola i drugih opijata u školama. Ovim istraživanjem među djecom u dobi od 16 godina prikupljaju se informacije o socioekonomskom položaju učesnika i njihovom konzumiranju alkohola i drugih opijata. Anketa se provodi svaka četiri mjeseca od 1995. godine.

http://www.espad.org/

Baze podataka usmjerene na djecu

TransMonEE sadrži podatke prikupljene u Centranoj i Istočnoj Evropi i CIS regiji. Iako je kvaliteta i usklađenost podataka u određenoj mjeri upitna, ova baza podataka i dalje je koristan izvor informacija o zdravlju i obrazovanju djece, dječijoj zaštiti i kriminalitetu među djecom.

www.transmonee.org/

Konzorcij Jugoistočne i Istočne Afrike za praćenje kvaliteta obrazovanja (SACMEQ). SACMEQ posjeduje informacije o uspjehu djece iz matematike i čitalačke pismenosti u 15 zemalja istočne i južne Afrike.

www.sacmeq.org

Young Lives. Ova petnaestogodišnja longitudinalna studija o siromaštvu i dobrostanju djece provodi se u Etiopiji, Indiji, Peruu i Vijetnamu od 2000. godine. Podaci studije su dostupni javnosti.

www.younglives.org.uk/ what-we-do/accessour- data

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

PRILOZI Prilog 1.1 Priroda djetinjstva Djetinjstvo čine različite faze. Osobe koje rade s djecom ili za djecu često se oslanjaju na pristup zasnovan na životnom ciklusu. Ovaj pristup posmatra dijete kroz njegov/njen „životni ciklus“, odnosno od začeća do rođenja, kroz dojenačku dob, školsku dob i na kraju adolescentsku dob. Važno je napomenuti da se rodna neravnopravnost drugačije doživljava kroz različite faze životnog ciklusa, kako je objašnjeno u daljem tekstu.

Prenatalna dob do pete godine starosti Ova faza započinje s trudnoćom. Tokom tog perioda zdravstveno stanje i prehrana majke može imati posljedice na kasniji razvoj djeteta i uticati na incidenciju niske porođajne težine, urođenih mana i mortaliteta među dojenčadima (do navršene prve godine) ili djecom (do navršene pete godine). Rane godine dječijeg života jednako su važne. Fizički i neurološki razvoj odvija se velikom brzinom tokom tog razdoblja. Mnogi nedostaci u kasnijim godinama života potiču od preventabilnih uzroka, odnosno uzroka koji su se mogli liječiti, poput proljeva, upale pluća, malarije, postporođajnih poteškoća, HIV-a i AIDS-a. Pothranjenost, nedostatak mikronutrijenata, nedostatak pitke vode i loša higijena i sanitacija su problem u mnogim dijelovima svijeta, pri čemu proljev uzrokuje veliki broj preventabilnih smrti na globalnom nivou. U ranoj dobi djeteta postavljaju se temelji rodne socijalizacije kroz diferencijalni tretman djevojčica i dječaka, što uslovljava njihova očekivanja u kasnijem periodu života i način ophođenja prema drugima. Djevojčice se u nekim zajednicama smatraju bezvrijednom investicijom, dok ih porodice često uče da su manje vrijedne od svoje braće.

Školska dob (od 6 do 12 godine) Školska dob sa sobom nosi nove izazove. Nepohađanje škole ima ozbiljne posljedice po dijete. Loš kvalitet obrazovanja, izloženost nasilju i zlostavljanju, rano stupanje u brak, dječiji rad, diskriminatorne rodne norme, loša prehrana i pješačenje velikih razdaljina do škole otežavaju obrazovanje djece i onemogućavaju im da razviju svoj potencijal.

Adolescentska dob (od 12 do 19 godine) Prelaskom u adolescentsku dob u životu djeteta dešavaju se razne promjene, naročito u kontekstu seksualnog razvoja, ranjivosti na nove rizike i potrebe za odgovarajućim mogućnostima za zaposlenje, odnosno stvaranju uslova za razvoj takvih mogućnosti. Siromaštvo adolescente pretvara u odrasle osobe, jer su primorani da zbog siromaštva prestanu pohađati školu i zaposle se ili stupe u brak u ranoj dobi. Nastavak školovanja adolescenata, kroz pružanje zaštite od nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja, uključivanjem adolescenata u donošenje odluka i osiguranjem pristupa adolescentima kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti, osnažuje mlade ljude i omogućava im da ostvare svoj puni potencijal.22 Skoriji podaci ukazuju na to da rodni dispariteti rastu tokom životnog ciklusa i produbljuju se s pubertetom. Mnoge djevojčice u adolescentskoj dobi postaju „nevidljive“. Dešava se da napuštaju školu da bi preuzele ulogu odrasle osobe kao majke ili radnice i više ne bivaju obuhvaćene istraživanjima i statistikama. Iako je ostvaren veliki napredak u realizaciji razvojnih ciljeva u oblasti zdravlja, pristupa obrazovanju i socijalnim uslugama, brojni pokazatelji ukazuju na to da rodni nesrazmjer raste na početku adolescentske dobi. U pojedinim slučajevima produbljivanje rodne neravnopravnosti u adolescentskoj dobi postaje evidentno s neodrživošću napretka koji je postignut kod djevojčica u ranoj dobi. 23 Mnoge djevojčice do adolescentske dobi već su internalizirale stavove, stereotipe i ponašanje koje im šteti, a koje često odobrava njihovo okruženje, kako djeca, tako i odrasli bez obzira na spol. 24

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Prilog 1.2 Ostali relevantni sporazumi i standardi o ljudskim pravima OSTALI RELEVANTNI SPORAZUMI I STANDARDI

Ključni međunarodni instrumenti u oblasti ljudskih prava

      



Tijela za ljudska prava osnovana u skladu sa sporazumima Odabrani sporazumi relevantni za prava djece



Vijeće za ljudska prava i Univerzalni periodični pregled (UPR) od 2006. godine



Ženevska konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i njeni Dodatni protokoli iz 1949. godine Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njeni Protokoli iz 1967. godine Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1964. godine Konvencija o pristanku za stupanje u brak, minimalnoj dobi za stupanje u brak i upisu brakova iz 1964. godine Konvencija o minimalnoj starosnoj dobi (br. 138) iz 1973. godine Konvencija o najtežim oblicima dječijeg rada (br. 182) iz 1999. godine

    

Evropa

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (UDHR) iz 1948. godine Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) iz 1966. godine Međunarodni pakt o civilnim i političkim pravima (ICCPR) iz 1966. godine Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD) iz 1965. godine Konvencija o otklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979. godine Konvencija protiv mučenja i drugog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja (CAT) iz 1984. godine Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica (ICMW) iz 1990. godine Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) i njen Fakultativni protokol iz 2008. godine

      

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1953. godine i njeni protokoli Evropska socijalna povelja usvojena 1961. i revidirana 1996. godine Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina iz 1998. godine Povelja EU o osnovnim pravima iz 2000. godine Konvencija Vijeća Evrope o borbi protiv trgovine ljudima iz 2005. godine Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja iz 2010. godine Smjernice Komiteta ministara Vijeća Evrope o pravosuđu po mjeri djeteta iz 2010. godine

Akrika



 Amerike

 

 Bliski Istok i Sjeverna Afrika



Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1986. godine Afrička povelja o pravima i dobrostanju djeteta iz 1999. godine Američka deklaracija o pravima i dužnostima čovjeka iz 1948. godine Američka konvencija o ljudskim pravima iz 1978. godine Međuamerička konvencija o sprječavanju, kažnjavanju i iskorjenjivanju nasilja nad ženama iz 1994. godine Arapska liga, Arapska povelja o ljudskim pravima iz 2008. godine

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Prilog 1.3 Pregovori o Konvenciji i s tim povezane kontraverze Komisija o ljudskim pravima oformila je 1979. godine radnu grupu za izradu Konvencije o pravima djeteta (CRC). Prvi nacrt (prvo čitanje) usaglašen je 1998. godine, te je nakon pregleda od strane generalnog sekretara UN-a distribuiran delegacijama prije drugog čitanja u jesen 1988. godine. Konvencija je usvojena 20.11.1989. godine Interes za Konvenciju nije odmah iskazan. Pojedine države zapadnog svijeta smatrale su Konvenciju projektom Istočnog bloka, koji je usmjeren uglavnom na ekonomska, socijalna i kulturna prava. Stvari su se počele mijenjati početkom 1983. godine, prvenstveno zbog toga što je prvobitnim nacrtom postepeno obuhvaćeno više civilnih i politički prava i zbog toga što se u nadzor nad kvalitetom i tekstom Konvencije uključila ad hoc grupa nevladinih organizacija (prava u Konvenciji za koje je zaslužan angažman NVO su zaštita od štetnih postupaka i seksualnog iskorištavanja, zaštita prava djece starosjedilaca, rehabilitacija žrtava zlostavljanja i iskorištavanja, i standardi školske discipline).

Kontraverzna pitanja Od samog početka rada na Konvenciji, među mnogim krugovima preovladavalo je mišljenje da nema potrebe za posebnom konvencijom o pravima djeteta, jer su prava djeteta već adekvatno zaštićena drugim sporazumima. Drugi su pak smatrali da aktualni sporazumi sadrže isuviše općenite odredbe da bi adekvatno zaštitili konkretna prava djeteta. Konvencija jasno predviđa primjenjivost općih prava na specifične situacije i ranjivost djece (npr. standardi maloljetničkog pravosuđa i odnos između djeteta, porodice i države), te predviđa dodatna prava koja su svojstvena samo djeci. Tokom drugog čitanja Konvencije četiri sporne oblasti došle su u prvi plan: 1. Prava nerođenog djeteta, koja proizilaze iz člana 1. (definicija djeteta). Pojedine delegacije i NVO zauzele su stav da svaka država u određenoj mjeri štiti prava nerođenog djeteta (bez obzira na domaće zakone u vezi sa pobačajem) i da ta zaštita treba biti jasno formulisana u dokumentu. Obzirom da kompromisna formulacija „svako ljudsko biće“ (ostavljena na slobodno tumačenje državama) nije zadovoljila pojedine delegacije, drugim kompromisom proširena je preambula Konvencije tako da obuhvata pasus iz Deklaracije o pravima djeteta iz 1959. godine u kojem se navodi „odgovarajuća pravna zaštita prije i nakon rođenja“. 2. Pravo na hraniteljsko zbrinjavanje i usvajanje. Pojedine delegacije islamskih zemalja smatrale su da je prvo čitanje u suprotnosti s Kur'anom i njihovim domaćim zakonodavstvima. Ovaj stav djelimično je bio zasnovan na konceptu krvnog srodstva i zaštite nasljedstva unutar proširene porodice srodnika, koji se ne smije narušiti pridruživanjem treće osobe porodici. U islamskim zemljama u primjeni je kafala sistem za brigu nad napuštenom djecom. To je vrsta skrbništva koja je bliža konceptu hraniteljstva nego usvajanju. Formulacija člana 20. rezultat je ovih složenih pregovora.

3. Sloboda izražavanja vjere. Islamske zemlje su se usprotivile ovom članu iz sličnih razloga neslaganja odredbe s Kur'anom, jer su smatrale da je to pravo rezervisano za odrasle. Tekst člana 14. rezultat je zahtjevnih pregovora u tom pogledu. 4. Minimalna starosna dob za učešće u oružanom sukobu. Većina članova radne grupe željela je podići minimalnu starosnu dob sa 15 godina, kako je predviđeno u Protokolima uz Ženevsku konvenciju iz 1977. godine, na 18 godina. SAD su jedine imale izdvojeno mišljenje i zauzele su procesni stav da ova radna grupa nije odgovarajući forum za izmjenu važećih standarda u međunarodnom humanitarnom pravu. Obzirom da je izrada Konvencije bila zasnovana na konsenzusu a ne glasanju, stav SAD spriječio je postizanje neophodne saglasnosti za povećanje minimalne starosne dobi (vidi član 38).

Prilog 1.4 Zaključna zapažanja Komitet za prava djeteta izdaje preporuke i zapažanja nakon razmatranja izvještaja države stranke. Zaključna zapažanja odnose se na pozitivne aspekte provedbe Konvencije od strane države i na oblasti u kojima Komitet preporučuje dodatno zalaganje države. Komitet ima obavezu izrade zaključnih zapažanja koja su konkretna, usmjerena i primjenjiva, i da aktivno prati mjere za osiguranje djelotvornih naknadnih aktivnosti.

Sistem izvještavanja Zaključna zapažanja sadrže komentare i preporuke zasnovane na informacijama koje se prikupljaju putem sistema izvještavanja predviđenog u Konvenciji. Države stranke Konvencije dužne su dostavljati izvještaje o koracima koje su poduzele u realizaciji prava iz Konvencije. Prvi izvještaj se dostavlja dvije godine nakon stupanja na snagu sporazuma za državu stranku, a naredni svakih pet godina (član 44. Konvencije). Sistem izvještavanja je organiziran u sedam faza: 1. Dostavljanje prvobitnog izvještaja. Izvještaj se dostavlja generalnom sekretaru, nakon čega ga pregleda Sekretarijat. Izvještaj se potom prosljeđuje Komitetu na razmatranje na jednom od njegovih redovnih zasjedanja. 2. Spisak tema i pitanja. Prije zasjedanja na kojem će se izvještaj zvanično razmatrati, Komitet izrađuje spisak tema i pitanja i dostavlja ga državi stranki. Tim putem Komitet može zahtijevati dodatne informacije, koje možda nisu obuhvaćene izvještajem, odnosno koje članovi Komiteta smatraju neophodnim za analizu provedbe Konvencije od strane predmetne države. To ujedno omogućava Komitetu da se pripremi za detaljnije ispitivanje države stranke o konkretnim pitanjima koja su pokrenuta u izvještaju, a koja su prema mišljenju članova posebno zabrinjavajuća. 3. Pismeni odgovor na spisak pitanja. Države stranke mogu dostaviti odgovor na spisak pitanja u pismenoj formi. 4. Drugi izvori informacija koji su dostupni Komitetu. Osim izvještaja države stranke, Komitet može primiti informacije o stanju prava djeteta iz drugih izvora, uključujući UN agencije, druge međunarodne organizacije, NVO (međunarodne i domaće), akademske institucije i medije. Član 45. Konvencije posebno ističe ulogu UNICEF-a, pored uloge ostalih agancije i tijela. 44

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

5. Zvanično razmatranje izvještaja: konstruktivni dijalog između Komiteta i države stranke. Komitet poziva države stranke da pošalju svoje delegacije na zasjedanje Komiteta na kojima se razmatra njihov izvještaj kako bi im se omogućilo da odgovore na pitanja članova i pruže dodatne informacije o svojim aktivnostima na provedbi Konvencije. Procedura nije adversarna i Komitet ne donosi presude. Cilj ove prakse je pokretanje konstruktivnog dijaloga kako bi se državi pomoglo da što potpunije i djelotvornije provede Konvenciju. Države nisu obavezne da šalju delegaciju na zasjedanje, iako je to poželjno. 6. Zaključna zapažanja i preporuke. Analiza izvještaja završava se usvajanjem zaključnih zapažanja u kojima se državi stranci daju praktični savjeti i poticaj za dalje korake u realizaciji prava iz Konvencije. 7. Provedba zaključnih zapažanja i dostavljanje narednog periodičnog izvještaja. Iako se usvajanjem zaključnih zapažanja od strane Komiteta zvanično završava razmatranje izvještaja, proces se tu ne zaustavlja. Zapažanja se koriste za ocjenu napretka koji je država stranka ostvarila kada njen naredni izvještaj bude dostavljen za pet godina. Zaključna zapažanja su često imala značajan uticaj na situaciji u zemlji. Na primjer, Indija je 2001. godine poduzela konkretne inicijative u skladu sa preporukama. Dob djeteta povećana je na 18 godina u skladu sa Zakonom o maloljetničkom pravosuđu, te su provedeni i uvedeni programi za djecu koja žive i rade na ulici i izrađen plan za realizaciju sigurnog pristupa obrazovanju za svu djecu (http://wcd.nic. in/crcpdf/ACTION.PDF).

Prilog 1.5 Jedinstveni edukacijski paket Ujedinjenih nacija o programiranju zasnovanom na ljudskim pravima Jedinstveni edukacijski paket Ujedinjenih nacija o programiranju zasnovanom na ljudskim pravima (HRBA) namijenjen je jačanju kapaciteta osoblja za primjenu HRBA u zajedničkom programiranju agencija Ujedinjenih nacija u zemlji. Paket je prvenstveno namijenjen Organizaciji UN u zemlji (UNCT), odnosno rezidentnom koordinatoru, rukovodiocima agencija, programskim službenicima i tehničkom osoblju zaduženom za izradu Zajedničke procjene stanja za zemlju (CCA/Okvir razvojne pomoći UN-a). Među ciljane korisnike ubrajaju se i domaći partneri, jer je svrha edukacije upravo poboljšana izrada nacionalnih programa zasnovanih na ljudskim pravima. Obzirom da je HRBA jedan od pet ključnih principa programiranja UNDAF-a, edukacijski paket usmjerava agencije UN-a u zemlji u primjeni pristupa kroz sve faze UNDAF ciklusa: procjena i analiza, određivanje prioriteta, planiranje, provedba, praćenje i evaluacija. Paket obuhvata:    

veću usmjerenost na upravljanje zasnovanom na rezultatima (RBM), koje treba da pomogne korisnicima da u svom UNDAF postižu rezultate koji su više zasnovani na pravima; dodatni dio o iskustvima u zemlji, iz kojeg korisnici mogu izvući pouke i osloniti se na iskustva drugih UNCT. ažurirani priručnik o facilitaciji, koji treba da pomogne UNCT u korištenju edukacijskog paketa za obuku nacionalnih patnera o primjeni HRBA. module koji su više participatorni i zasnovani na primjerima u svim segmentima paketa.

Edukacijski paket osmišljen je kao fleksibilan instrument za obuku o primjeni HRBA i može se redovno unapređivati i dopunjavati. Paket se trenutno sastoji od vodiča o facilitaciji i instrumenata za učenje, uključujući relevantne power point prezentacije i materijale, a za pojedine module i grupni grad i studije slučaja. Dostupan je na arapskom, engleskom, francuskom i španskom jeziku. Poveznica za edukacijski paket: http://hrbaportal.org/archives/resource-types/learning-trainingmaterials

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Prilog 1.6 Literatura/izvori Opća literatura/izvori 1. Komitet za prava djeteta, ‘Opći komentar br. 5: Opće mjere provedbe Konvencije o pravima djeteta, 34. zasjedanje održano u periodu od 19. septembra do 3. oktobra 2003. godine. 2. Komitet za prava djeteta, ‘Opći komentar br. 10: Prava djece u maloljetničkom pravosuđu’, 44. zasjedanje održano u period od 15. januara do 2. februara 2007. godine. 3. Komitet za prava djeteta, ‘Opći komentar br.12: Pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje’, 51. zasjedanje održano u periodu od 25. maja do 12. juna 2009. godine. 4. Komitet za prava djeteta, ‘Opći komentar br. 13: Pravo djeteta da bude pošteđeno svih oblika nasilja’, 2011. 5. Evropski parlament, ‘Rezolucija o Pregledu Strategije EU o ljudskim pravima (2012/2062(INI))’, usvojena 13. decembra 2012. godine u Strasbourgu. 6. Minority Rights Group International u saradnji s Fondom Ujedinjenih nacija za djecu, Položaj manjina i starosjedilačkih naroda u svijetu 2009, MRG, London, 2009. 7. Istraživački centar Innocenti pri Fondu Ujedinjenih nacija za djecu, ‘Promoviranje prava djece s poteškoćama’, Bilten Innocenti br. 13, 2007. 8. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, ‘Smanjenjem nesrazmjera ka ispunjenju ciljeva’, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2010. 9. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Položaj djece u svijetu, Posebno izdanje: Proslava 20 godina Konvencije o pravima djeteta, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2010. 10. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Peking + 15: Djevojčice u fokusu, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2010. 11. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Položaj djece u svijetu 2011 – Adolescencija: Doba mogućnosti, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2011. 12. Razvojni program Ujedinjenih nacija, Izvještaj o ljudskom razvoju 2005: Međunarodna saradnja na raskrižju – Pomoć, trgovina i sigurnost u svijetu nejednakosti, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2005. 13. Ured Ujedinjenih nacija za droge i kriminal, ‘Instrumenti i publikacije’. 14. Ured Ujedinjenih nacija za droge i kriminal i Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Pravda u predmetima u kojima se pojavljuju djeca žrtve i svjedoci krivičnog djela: Model zakona i komentar, Ujedinjene nacije, Beč, 2009. 15. Svjetska banka, Izvještaj o razvoju u svijetu 2006: Jednakost i razvoj, Svjetska banka i Oxford University Press, Washington, DC, 2006. 16. Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetska banka, Svjetski izvještaj o invaliditetu, SZO, Ženeva, 2011. Ključni dokumenti EU koji se bave pravima djeteta PRAVA DJETETA 17. Prema Strategiji EU o pravima djeteta (2006) 18. Agenda EU za prava djece (2011)

PRAVA DJETETA U VANJSKOM DJELOVANJU 19. Smjernice EU o promociji i zaštiti prava djeteta (2007) 20. Akcioni plan EU o pravima djeteta u vanjskom djelovanju (2007) 21. Posebno mjesto djece u vanjskom djelovanju EU (2008) 22. Zaključci Vijeća o promociji i zaštiti prava djeteta u vanjskom djelovanju EU: Razvojna i humanitarna dimenzija (2008) LJUDSKA PRAVA U VANJSKOM DJELOVANJU 23. Uloga EU u promociji ljudskih prava i demokratizaciji u trećim zemljama (2001) 24. Smjernice EU o podršci braniteljima ljudskih prava (2008) 25. Podrška demokratiji u vanjskim odnosima EU (2010) 26. Strategija za djelotvornu primjenu Povelje o osnovnim pravima (2010) 27 Ljudska prava i demokratija u središtu vanjskog djelovanja EU (2011) 28. Izvještaj o primjeni Povelje o osnovnim pravima u institucijama EU (2011) 29. Strateški okvir EU o ljudskim pravima i demokratiji i prateći akcioni plan (2012) LJUDSKA PRAVA U RAZVOJNOJ SARADNJI 30. Zaključci Vijeća o milenijumskim razvojnim ciljevima za plenarnu sjednicu UN-a u New Yorku i dalje (2010) 31. Povećanje učinka razvojne politike EU: Plan za promjenu (2011) 32. Budući pristup EU-a budžetskoj podršci trećim zemljama (2011) SEKTORSKI DOKUMENTI Rodna pripadnost i nasilje 33. Provedba UNSCR 1325 i 1820 u EU (2008) 34. Smjernice o nasilju nad ženama i djevojčicama (2008) 35. Plan djelovanja EU za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena 2010-15 (2010) Međunarodno humanitarno pravo 36. Smjernice o međunarodnom humanitarnom pravu (2009) Vanredne situacije, krize i sukobi 37. Djeca u vanrednim i kriznim situacijama (2008) 38. Smjernice EU o djeci i oružanim sukobima (2008) Migracija 39. Globalni pristup migraciji i mobilnosti (2011)

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

Dječiji rad 40. Zaključci Vijeća o dječijem radu (2010) Invaliditet 41. Smjernice o invaliditetu i razvoju (2003) 42. Evropska strategija za osobe s invaliditetom 2010-2020 (2010) Obrazovanje 43. Obrazovanje i osposobljavanje u kontekstu smanjenja siromaštva u zemljama u razvoju (2002) 44. Zaključci vijeća o borbi protiv siromaštva među djecom i unapređenju blagostanja djece (2011) Zdravstvo 45. Zdravlje i smanjenje siromaštva u zemljama u razvoju (2002) Trgovina ljudima 46. Strategija EU za iskorjenjivanje trgovine ljudima 2012-2016 (2012) Maloljetničko pravosuđe 47. Preporuka Komiteta ministara državama članicama o Evropskim pravilima za maloljetne počinioce krivičnih djela koji izdržavaju sankcije ili mjere (2008) Ostali ključni standardi 48. Standardna minimalna pravila UN-a za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima, „Pekinška pravila“ (1985) 49. Pravila UN-a o zaštiti maloljetnika lišenih slobode, „Havanska pravila“ (1990) 50. Standardna minimalna pravila UN-a za mjere alternativne institucionalnom tretmanu (Tokijska pravila) (1990) 51. Smjernice UN-a za prevenciju maloljetničke delikvencije (Smjernice iz Rijada) (1990) 52. Smjernice UN-a za postupanje s djecom u sistemu krivičnog pravosuđa (Bečke smjernice) (1996) 53. Osnovni principi UN-a za primjenu programa restorativne pravde u krivičnim predmetima (2002).

ENDNOTE 1. You, Danzhen i David Anthony, Generacija 2025 i dalje: Važnost sagledavanja demografskih trendova koji se odnose na djecu u 21. vijeku, Periodična publikacija br. 1, novembar 2012, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, 2012. 2. Za više informacija vidi UNDP, Izvještaj o ljudskom razvoju 2005: Međunarodna saradnja na raskrižju – Pomoć, trgovina i sigurnost u svijetu nejednakosti, UNDP, New York, 2005. Vidi također Svjetska banka, Izvještaj o razvoju u svijetu 2006: Jednakost i razvoj, Svjetska banka i Oxford University Press, Washington, DC, 2005; i UNICEF, Smanjenjem nesrazmjera ka ispunjenju ciljeva, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, 2010. 3. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Posvećenost opstanku djeteta: Ponovljeno obećanje, Izvještaj o napretku 2012, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, 2012, str. 9. 4. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Položaj djece u svijetu, Posebno izdanje: Proslava 20 godina Konvencije o pravima djeteta, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, 2010, str. 1. 5. Op. cit., Fond Ujedinjenih nacija za djecu 2012, str. 15 6. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Zaštita djece od nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja: Statistički prikaz, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, 2011. 7. Op. cit., Fond Ujedinjenih nacija za djecu 2012, str. 9 8. “… osim ako se prema zakonu primjenjivom na dijete punoljetnost ne stiče ranije,” Konvencija o pravima djeteta, član 1. Generalna skupština UN-a, Konvencija o pravima djeteta, 20.11.1989., Ujedinjene nacije, Serija sporazuma, tom 1577. 9. “Majka i dijete imaju pravo na posebnu brigu i pomoć. Sva djeca, bilo da su rođena u braku ili izvan njega, uživaju istu socijalnu zaštitu.” Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, član 25., Generalna skupština UN-a, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima od 10.12.1948., 217 A (III) 10. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Peking + 15: Djevojčice u fokusu, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, 2010. 11. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Promoviranje prava djece s poteškoćama, Bilten Innocenti br. 13, UNICEF-ov istraživački centar Innocenti, Firenca, Italija, 2007. 12. Vidi Analizu preklapanja višestruke uskraćenosti (MODA) Fonda Ujedinjenih nacija za djecu na www.unicef-irc.org/MODA. 13. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Globalna studija o siromaštvu i disparitetima među djecom, UNICEF, 2007. 14. SZO i Svjetska banka, Svjetski izvještaj o invaliditetu, SZO i Svjetska banka, 2011. 15. Poruka dječijeg foruma Generalnoj skupštini UN-a, Specijalno zasjedanje posvećeno djeci, 8. maj 2002. 16. Rezolucija o pregledu strategije o ljudskim pravima EU (2012/2062 (INI)), Evropski parlament 2012, pasus 38. 17. Istraživanje pokazatelja o AIDS-u (AIS). AIS je standardizirani instrument pomoću kojeg države prikupljaju pokazatelje za djelotvorno praćenje domaćih programa o HIV-u/AIDS-u. 18. Pregled mjerenja životnog standarda (LSMS). LSMS se koristi kao brzi pregled svih anketa o budžetima ili prihodima i utrošcima domaćinstava. 19. Međunarodna studija trendova znanja iz matematike i predmeta prirodnih nauka (TIMSS). TIMSS pruža podatke o trendovima znanja iz matematike i predmeta prirodnih nauka. 20. Statističke informacije o dječijem radu i program praćenja dječijeg rada (SIMPOC). SIMPOC sadrži informacije o obimu, karakteristikama i odrednicama dječijeg rada.

Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji

21. Istraživanje radne snage. Istraživanje radne snage je standardizirano istraživanje koje se provodi u domaćinstvima, a odnosi se na statistike o radu. Vidi bazu podataka ILOSTAT za više informacija. 22. UNICEF, Položaj djece u svijetu 2011 – Adolescencija: doba mogućnosti, UNICEF, New York, 2011. 23. UNICEF, Peking + 15: Djevojčice u fokusu, UNICEF, 2010, str. 1-2. 24. Ibid, str. 11.

Naslovna: © UNICEF/NYHQ2011-1485/NOAH FRIEDMAN - RUDOVSKY - BOLIVIJA, 2011. Str. 4: © UNICEF/INDA2012-00621/DHIRAJ SINGH - INDIJA, 2012. Str. 6: © UNICEF/AFGA000788/SHEHZAD NOORANI © UNICEF/NYHQ2012-2290/EHRIN MACKSEY - VIJETNAM, 2012. © UNICEF/NYHQ2006-0510/INDRIAS GETACHEW - ETIOPIJA, 2006. Str.8: © UNICEF/MLIA2009-00125/GIACOMO PIROZZI - MALI, 2009. © UNICEF/NYHQ2011-1041/KATE HOLT - BUGARSKA, 2011. © UNICEF/NYHQ2012-1768/BRIAN SOKOL - MONGOLIJA, 2012. Str.10: © UNICEF/PAKA2008-1195/KOHDAYAR MARRI - PAKISTAN, 2008. Str.14: © UNICEF/NYHQ2012-1781/BRIAN SOKOL - MONGOLIJA, 2012. Str.22: © UNICEF/NYHQ2009-1884/JOSH ESTEY - INDONEZIJA, 2009. Str.28: © UNICEF/NYHQ2006-1469/GIACOMO PIROZZI - FILIPINI, 2006. Str.38: © UNICEF/NYHQ2006-1470/GIACOMO PIROZZI – FILIPINI, 2006. Str.40: © UNICEF/NYHQ2007-0878/GEORGINA CRANSTON - SUDAN, 2007

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

SADRŽAJ Lista skraćenica

Uvod 6.1 Svrha i ciljevi

Ključna razmatranja 5 7.1 Plan djelotvorne pomoći i razvojna politika EU: perspektiva prava djeteta 5 7.2 Dijalog o politikama: ispunjavanje obaveza u pogledu prava djeteta kroz upravljanje programskim i projektnim ciklusom 6 7.3 Izazovi uvođenja fokusa na pravima djeteta 7

Uvođenje prava djeteta u programiranje 8.1 Procjena lokalnog konteksta u zemlji i po sektorima 8.2 Utvrđivanje strateških odgovora

9 9 13

Usklađivanje operativnog ciklusa sa pravima djeteta 9.1 Uključivanje u fazi identifikacije 9.2 Uključivanje u fazi formulacije 9.3 Uključivanje u fazi provođenja i monitoringa 9.4 Uključivanje u fazi evaluacije

17 17 18 19 20

10. Prava djeteta u sektorskim programima INSTRUMENTI

24 29

Instrument 2.1 Kontrolna lista za skrining prava djeteta

Instrument 2.2 Projektni zadaci za rješavanje pitanja prava djeteta u studijama izvodljivosti koje se provode u fazi formulacije

Instrument 2.3 Kontrolne liste za sektor: Obrazovanje, stručno osposobljavanje i kultura 31 Instrument 2.4 Kontrolne liste za sektor: Voda, sanitacija, higijena Instrument 2.5 Kontrolne liste za sektor: Socijalna zaštita

37 41

46 50 54 58 61 65

Instrument 2.12 Kontrolne liste za sektor: Prehrana

Prilozi Prilog 2.1 Literatura/izvori

72 72

Endnote

SPISAK SKRAĆENICA CEDAW

Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena

CRC

Konvencija o pravima djeteta

Child IA

Procjena uticaja na dijete

CRSA

Analiza stanja dječijih prava

CSO

Organizacija civilnog društva

DAC

Komitet za razvojnu pomoć (OECD)

KAP

Znanje, stavovi i praksa

M&E

Monitoring i evaluacija

MDG

Milenijumski razvojni cilj

MIP

Višegodišnji indikativni plan

MIS

Upravljanje sistemima informacija

MPI

Višedimenzionalni indeks siromaštva

MTR

Srednjoročni pregled

NDP

Nacionalni plan razvoja

NMT

Nemotorizirani promet

OECD

Organizacija za ekonomski razvoj i saradnju

PPCM

Upravljanje programskim i projektnim ciklusom

PRS

Strategija smanjenja siromaštva

PRSP

Dokument strategije smanjenja siromaštva

ROW

Pravo prolaza

SUN

Pokret za poboljšanje ishrane

TAPs

Tehnička i administrativna rješenja

ToRs

Projektni zadaci

UNDOC

Ured Ujedinjenih nacija za droge i kriminal

WASH

Voda, sanitarne mjere i higijena

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

1. Uvod Razvojne intervencije mogu stvoriti značajne prilike u korist djece. Smanjivanje rizika i maksimalna ulaganja u blagostanje djece nisu samo obaveza, već i prilika za doprinos širem socijalnom i ekonomskom razvoju društava. Razvojni partneri igraju glavnu ulogu u naporima usmjerenim na to da sva djeca imaju najbolji početak u životu, pristup školi, zaštitu od nasilja i iskorištavanja, život bez HIV-a i AIDS-a i zdravo Uključivanjem pokazatelja o djeci u odrastanje s ciljem ostvarivanja njihovog dokument strategije za smanjenje punog potencijala. Kako bi se to postiglo, siromaštva (PRSP) Honduras je u radu na smanjenju siromaštva kroz pomogao da se osiguraju bolje privredni rast partneri moraju stvari usluge za djecu. To je rezultiralo promatrati iz specifične dječije boljim ishodima za djecu i većim perspektive. Takva perspektiva se ne priznavanjem pitanja zaštite djece, primjenjuje samo na promatranje kao što su njega i rehabilitacija. podataka o prihodu i potrošnji i uslugama, već utvrđuje i ključna strukturalna, društvena i politička, kao i ekonomska ograničenja na nivou domaćinstva i društva koja sputavaju dječiji razvoj. Također se takvom perspetivom osigurava uvođenje pomoćnih intervencija za jačanje kapaciteta vlade da omogući ostvarenje prava s jedne strane i djece i porodica da traže ostvarenje tih prava s druge strane. Razvojni partneri ponekad smatraju rješavanje pitanja djece jednim od najlakših aspekata razvojne saradnje, u kojem se mogu iznaći usaglašeni i zajednički pristupi. Međutim, u praksi je to često jedan od politički i socijalno najtežih aspekata. Efektivno i koordinirano učešće razvojnih partnera je stoga od ključne važnosti u svim fazama planiranja, upravljanja i provođenja kako bi se obaveze u pogledu poštivanja prava djeteta konkretno uvele u programiranje. Uloga i odnos razvojnih partnera se promijenio u skladu sa principima Pariške deklaracije o djelotvornoj pomoći iz 2005. Težište je na vlasništvu zemlje i usklađivanju sistema radi bolje podrške nacionalnim procesima, dok upravljanje i uzajamna odgovornost za rezultate pružaju jasne smjernice za upravljanje razvojnom pomoći. Ove obaveze uvelike utiču na to kako donatori stupaju u dijalog sa vladama i civilnim društvom, kako usklađuju svoje prioritete sa prioritetima samih zemalja i kako osmišljavaju razvojne intervencije. Ove obaveze stvaraju i prilike i izazove za uvođenje fokusa na pravima djeteta.

Kambodža: Ostvarivanje pristupa kvalitetnom obrazovanju za svu djecu Grupa razvojnih partnera u sektoru obrazovanja u Kambodži je 2011. godine dogovorila da se prioritiziraju dva strateška pitanja koja će unaprijediti pristup djece kvalitetnom obrazovanju – veća izdvajanja vlade za obrazovanje i djelotvorno korištenje dostupnih sredstava od strane Ministarstva obrazovanja, mladih i sporta. Provedena je detaljna sektorska analiza, uključujući i reviziju budžeta. Pored toga, UNICEF je primjenom pet ključnih pokazatelja jasno utvrdio okruge u najnepovoljnijem položaju koji su imali najlošije rezultate. Analiza konteksta i koordinacija donatora rezultirali su smislenim dijalogom sa Ministarstvom obrazovanja, mladih i sporta s ciljem usklađivanja pomoći i pokrivanja prethodno zanemarenih regija. Konkretni rezultati uključivali su sljedeće:

Povećanje programskog budžeta Ministarstva obrazovanja za 8,3 posto (manje od povećanja za 28 posto koliko je prvobitno predložilo Ministarstvo, ali ipak više od prosječnog godišnjeg povećanja od 2 posto u prethodnih pet godina).

Posvećenost korištenju jednog dijela povećanog budžeta za podršku socijalno ugroženim srednjoškolcima u obliku stipendija i dodatnih udžbenika. Nabavka 400 motocikala za okružne referente za obrazovanje kako bi se osigurao pristup i nadzor škola u udaljenim područjima.

Provedba standardiziranih provjera iz kmerskog jezika i matematike na uzorku od 150 škola u novembru 2012. s ciljem praćenja poboljšanja ishoda učenja.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

1.1 Svrha i ciljevi Ovaj modul analizira usklađivanje programiranja sa pravima djeteta na nivou zemlje, primjenom načela djelotvorne pomoći i prema ciklusima donošenja politika u partnerskoj zemlji, planiranjem programa i budžeta i korištenjem načela i instrumenata koji su primjenjivi na sve modalitete pomoći. Modul objašnjava korak po korak kako korištenjem instrumenata i tehnika djeca mogu postati vidljiva i imati svoj glas 1, te kako se obaveze poštivanja prava djeteta konkretiziraju u postupku programiranja. Ovaj modul: 1. Objašnjava kako plan djelotvorne pomoći i njegovi osnovni principi mogu obuhvatiti prava djeteta 2. Utvrđuje konkretne načine uključivanja prava djeteta u svaki korak procesa programskog planiranja 3. Utvrđuje konkretne načine za uključivanje fokusa na pravima djeteta u glavne sektore kroz smanjenje rizika i stvaranje optimalnih prilika

2. Ključna razmatranja 2.1 Plan djelotvorne pomoći i razvojna politika EU: perspektiva prava djeteta Nove prilike za uvođenje prava djeteta Svi donatori rade u sklopu posebnog pravnog i strateškog okvira koji određuje njihovo djelovanje i programski ciklus. Pravni okvir Evropske unije je Lisabonski ugovor, kojim se kao primarni cilj razvojne politike određuje iskorjenjivanje siromaštva i utvrđuje važnost osnovnih ljudskih prava. Učvršćivanjem razvojne politike u sklopu vanjskog djelovanja EU kojim upravlja brzo rastuća Evropska služba za vanjsko djelovanje, Lisabonski ugovor je dodatno usaglasio razvojnu politiku EU. To je korak od ključne važnosti, s obzirom na višestruku ulogu Evropske unije kao donatora, trgovačkog partnera i kreatora politika. Okvir za razvojnu politiku EU, koji je utvrđen u sklopu Plana za promjenu Evropske komisije 2011. godine, potvrdio je potrebu rješavanja siromaštva u kontekstu inkluzivnog i održivog rasta. Tako ovaj okvir pruža priliku da se osigura da prava djeteta budu uključena ne samo u razvojnu saradnju, već i druge oblasti vanjskog djelovanja (npr. trgovinu, klimatske promjene, energiju, obrazovanje i zapošljavanje) kroz različite vrste angažmana i partnerstava u raznim zemljama. Razvojna politika EU je dio šireg koncenzusa o razvojnoj pomoći koji je dodatno učvršćen 2011. godine kroz Busansko globalno partnerstvo. Plan djelotvorne pomoći predstavlja novu priliku za uključivanje prava djeteta kroz snažniji dijalog sa partnerskim zemljama koji je više usmjeren na rezultate. 5

PRINCIPI DJELOTVORNE POMOĆI IZ PERSPEKTIVE PRAVA DJETETA ZAINTERESIRANE STRANE

ODGOVORNOSTI

Vlasništvo

Iz perspektive prava djeteta, princip vlasništva treba proširiti izvan vlasništva vlade, kako bi se obuhvatilo vlasništvo cjelokupne države nad razvojnim procesom. Učešće civilnog društva i aktivnosti usmjerene na sistematsko uključivanje djece, njihovih roditelja i zajednica u razvojni proces su neizostavne karakteristike dobrog vlasništva.

Usaglašavanje

Proces usaglašavanja donatorskih i lokalnih prioriteta mora uzeti u obzir u kolikoj mjeri se lokalni sistemi bave pravima djeteta. Donator koji se oslanja na vladin sistem izvještavanja treba provjeriti da taj sistem pruža neophodne informacije za procjenu potencijalnih uticaja na prava djeteta. Na primjer, ukoliko vladin sistem izvještavanja ne može obuhvatiti ishode za djecu iz marginaliziranih grupa, donatori će trebati iznaći načine za prikupljanje dodatnih informacija ili podržati razvoj kapaciteta unutar vlade za poboljšanje sistema izvještavanja s posebnom pažnjom na ostvarivanje prava sve djece.

Usklađenost

Usklađenost donatorskih praksi pruža priliku za bolju koordinaciju u oblasti prava djeteta. To bi moglo obuhvatiti saglasnost o zajedničkim pristupima, zajedničke procjene i analize ili grupno finansiranje inicijativa.

Rezultati

Veći fokus na rezultatima može povećati pažnju koja se pridaje pravima djeteta. Međutim, kvalitet rezultata mora se uzeti u obzir. Na primjer, rezultati koji se tumače prema nacionalnom prosjeku obično ne prepoznaju različite okolnosti djece iz manjinskih grupa. Rezultati zasnovani na pravima također trebaju razmotriti poboljšanja društvenih ili upravljačkih struktura i normi, kao što su zakoni, politike ili sistemi.

Uzajamna odgovornost

Međunarodni standardi za zaštitu ljudskih prava nude zajedničku polaznu tačku za uzajamnu odgovornost. Odredbe Konvencije o pravima djeteta (Konvencija) uz druge relevantne međunarodne standarde su osnova po kojoj se razvojni partneri mogu pozivati na odgovornost, ne samo jedni prema drugima, već i u odnosu na uzajamno dogovorene obaveze propisane Konvencijom.

2.2 Dijalog o politikama: ispunjavanje obaveza u pogledu prava djeteta kroz upravljanje programskim i projektnim ciklusom Kako bi se principi djelotvorne pomoći integrirali u operativni aspekt, EuropeAid je izradio integrirane smjernice za svoje osoblje u delegacijama i središnjim uredima pod nazivom upravljanje projektnim i programskim ciklusom. Smjernice su donesene s pretpostavkom da će djelovanje EuropeAid-a imati bolje rezultate, ukoliko se zasniva na naučenom iz iskustva i ukoliko je usaglašen sa potrebama i strateškim ciljevima zemalja primateljica pomoći. U tom kontekstu, dijalog o politikama, je proces kroz koji EU gradi koncenzus o nacionalnim strateškim pitanjima. Ovaj proces joj omogućava stvaranje dodatne vrijednosti, a zatim i izradu i provođenje strategije za podršku promjeni politika na čelu sa vladom, pri čemu je ta promjena 6

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

progresivna, mjerljiva i održiva. Iako se ne radi o linearnom procesu, dijalog o politikama nudi mehanizam za usaglašavanje donatorskog ciklusa sa ciklusom konkretne zemlje. Donatorski operativni ciklus bi se u svakoj fazi trebao zasnivati na ovom dijalogu (od identifikacije i izrade programa do evaluacije).

Dijalog o politikama je važan instrument za rješavanje ključnih pitanja vezanih za prava djeteta iz perspektive definiranja politika, budžetiranja i provedbe, te za pružanje rješenja koja odgovaraju na potrebe najranjivijih i najmarginaliziranijih populacija. Također pruža mogućnost za prevazilaženje neispunjenih obaveza partnerskih vlada u pogledu prava djeteta.

rajni dijalog o politikama između EU i partnerske zemlje je glavni forum za rješavanje problema i izazova u pogledu osnovnih vrijednosti, uključujući i pitanja prava djeteta.

Donatorski operativni ciklus

Ciklus zemlje

Iz konkretne perspektive prava djeteta dijalog o politikama pruža platformu za: Pregled implementacije politika i reformi partnerske zemlje koje se odnose na djecu i procjena napretka na osnovu definiranih kriterija i pokazatelja uspješnosti. Korištenje instrumenta usmjerenog na budućnost kako bi se utvrdili potencijalni nedostaci politika u pogledu prava djeteta i postigla saglasnost o mogućim mjerama za ispunjavanje nacionalnih obaveza prema Konvenciji o pravima djeteta. Rješavanje pitanja koja se odnose i na proces definiranja nacionalnih politika, mobilizaciju resursa i raspodjelu sredstava koja utiče na djecu (kao što je postojanje sveobuhvatnih konsultacija sa nacionalnim akterima), te suštinu tih politika (npr. obrazovna politika, pokazatelji uspješnosti i tako dalje). Rješavanje ključnih pitanja koja proizilaze iz centralnih sve do pod-nacionalnih nivoa vlasti u vezi sa implementacijom, političkom posvećenosti, kapacitetima i raspodjeli resursa za pitanja koja utiču na djecu.

2.3 Izazovi uvođenja fokusa na pravima djeteta Uključivanje fokusa na pravima djeteta može predstavljati politički i društveni izazov. Izazovi mogu podrazumijevati sljedeće:

Prioritiziranje: Kompromisi kod definiranja ciljeva su sastavni dio donošenja politika, uslijed socijalnih prioriteta i ograničenih resursa. Pristupi zasnovani na ljudskim pravima naglašavaju ovaj aspekt, jer iziskuju razmatranje cjelokupnog raspona prava koja ljudi uživaju i ne dopuštaju stvaranje hijerarhije prava. Slično tome, opća namjera kod prava djeteta je ostvarivanje svih prava za svu djecu, što znači 7

da okvir za prava djeteta neće sam po sebi nuditi rješenja za prioritiziranje problema, već će razvojni partneri često koristiti druge osnove za prioritiziranje, poput komparativne prednosti ili hitnosti rješavanja određene potrebe. Pristup zasnovan na pravima djeteta ipak uspostavlja određene granice u prioritiziranju:

» Bez obzira na ograničene resurse ili nivoe razvoja, potrebno je da države osiguraju postojanje mjera za „progresivno ostvarivanje“ svih prava. Iako će u praksi biti teško u kratkom vremenskom roku ostvariti neka prava (kao što je pravo na zdravlje, na primjer), države ipak imaju obavezu da postupaju na najbolji mogući način u skladu sa svojim kapacitetima i da pokažu namjeru da omoguće puno ostvarivanje ovog prava .

» Potrebno je da svačija prava budu poštovana, zaštićena i ostvarena bez stvaranja nesrazmjerne prednosti ili nejednakosti određenih grupa.

» Isključuje bilo kakav kompromis koji vodi ka regresiji nekog ljudskog prava sa postojećeg nivoa ostvarivanja prava ili dovodi do neispunjavanja minimuma za ostvarivanje prava utvrđenog u sklopu osnovnih obaveza. Time se zabranjuju mjere koje pogoršavaju situaciju ljudi ili ih uskraćuju za njihova prava koja su ranije uživali, kao što je primjerice ukidanje pristupa socijalnim službama ili obrazovanju.

» Zahtijeva da izbori načinjeni u procesu prioritiziranja budu opravdani u konektstu poštovanja interesa i prava svih osoba, da donosioci odluka snose odgovornost za svoje izbore i da ti izbori budu zasnovani na stavovima i željama onih na koje se odnose .

Politička osjetljivost: U nekim razvojnim kontekstima određene ideje kao što su jednaka prava za djecu iz manjinskih i starosjedilačkih grupa, odgovornost političkih vođa za odluke koje utiču na djecu, odnosno da djeca imaju pravo da se sasluša njihovo mišljenje u donošenju odluka koje se na njih odnose, mogu biti izuzetno politički osjetljiva pitanja. Pristup zasnovan na pravima djeteta iziskuje od svih razvojnih partnera da taj problem prepoznaju i adekvatno na njega odgovore.

Kulturološke prepreke: Mogu obuhvatati široki raspon kulturoloških normi i vjerovanja, diskriminirajuće prakse na osnovu spola, ukorijenjene sisteme kasti ili vjerovanje u povezanost poteškoća kod djece i vradžbina. Osporavanje društvenih i kulturoloških normi je često oblast s kojom razvojni partneri nisu mnogo upoznati. Iako kultura nije fiksirana, nego se konstantno mijenja, promjena normi koje negativno utiču na djecu može trajati godinama. Osim toga, angažman stranih donatora na kulturološkim pitanjima može se smatrati neželjenim uplitanjem izvana u lokalnu tradiciju. Zbog takve percepcije razvojni partneri trebaju imati visok stepen razumijevanja, senzibiliteta i saradnje, jer promjene kulturoloških normi i uvjerenja često predstavljaju ključ napretka u oblasti prava djece i razvoja cjelokupne države .

Složenost analize: Pristup zasnovan na pravima djeteta zahtijeva dubinu i široki obuhvat analize koja može ići izvan standardne analize zemlje. Potrebno je sagledati složene političke i društvene determinante, analizirati kapacitete, inicijative i motivaciju niza donosilaca odluka i aktera koji utiču na razvojne ishode, te razmotriti čitav spektar međusobno povezanih i zavisnih prava. Pošto ovakva širina i dubina analize može stvoriti značajan dodatni teret za razvojne partnere složenost pitanja koja utiču na djecu se često najbolje rješava kroz partnerstvo i međuosbnu razmjenu stručnih znanja i perspektiva.

važavanje društvenih i političkih tokova koji utiču na ishode za djecu daje odličan povrat investicije u smislu boljeg i djelotvornijeg programiranja.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

3. Uvođenje prava djeteta u programiranje Kako bi se osiguralo da pitanja i problemi prava djeteta zauzmu istaknuto mjesto u programiranju razvojne saradnje na nivou zemlje, potrebno je obratiti pažnju na ključne međunarodne i nacionalne obaveze, kao i na uzroke nejednakosti i isključenosti, kroz svaki korak procesa programiranja. To je najvažnije u procjeni lokalnog konteksta zemlje i odabiru najboljeg odgovora na njene prioritete. Sveukupni proces programiranja razvojne saradnje i konkretne ulazne tačke u kojima se mogu uključiti pitanja i problemi prava djeteta mogu se sažeti u sljedećem okviru. FAZE PROCESA PROGRAMIRANJA:

Procjena konteksta zemlje i sektora Makro procjena • PFM procjena Analiza ekonomske politike • Političko upravljanje

Izbor pristupa/modaliteta

Dijalog

pomoći/finansijskog izdvajanja

o politikama

Budžetska

Sektorska podrška

podrška

3.1 Procjena lokalnog konteksta u zemlji i po sektorima Sveobuhvatne procjene na nivou zemlje i sektora predstavljaju polazište za analizu u kolikoj mjeri prava djeteta formiraju prioritete nacionalnih politika i definiranje startegije zemlje za uključenost. Ove procjene bi trebale dovesti do većeg razumijevanja konteksta zemlje i pružiti osnovu za izbor strategije odgovora, uključujući izbor sektora i podobnost za podršku budžetu. Važno je naglasiti da procjene stvaraju temelj za odabir modaliteta pomoći i osiguravanje usaglašenih i komplementarnih intervencija u istom sektoru. Takva analiza također treba uticati na način na koji razvojni akteri razmišljaju o razvoju i izrađuju, te provode i prate operacije.

Iz perspektive prava djeteta, analiza na nivou zemlje treba obuhvatiti sveukupnu situaciju u pogledu upravljanja i glavne pokretače i uska grla koja sputavaju djecu u uživanju njihovih prava. Ona treba pružiti sliku o trenutnom statusu prava djece i žena u datoj zemlji, te uzroka za nedostatke i nejednakosti, kako bi se programski prioriteti i izbori investicija zasnivali na dokazima i kako bi se nacionalne razvojne strategije formirale tako da se ubrza ostvarivanje ciljeva vezanih za djecu. Analiza na ovom nivou opisuje važne faktore kao što su trendovi, obrasci, učestalost i uzroci ključnih uskraćenosti i prepreka i uskih grla koja sprečavaju djecu i porodice u nepovoljnom položaju da koriste intervencije i usluge. Takve analize su ključne za usaglašeno tumačenje konteksta zemlje u kojem rade razvojni akteri. Analiza pruža direktne informacije za potrebe strategija za pomoć zemlji i pruža kontekst za konkretnije analize pojedinih pitanja odnosno sektorske analize.

Vidi Instrument 2.1 Kontekstualna analiza prava djeteta u zemlji.

Sektorske i tematske analize utiču na to kako će razvojni akteri identificirati prilike za uključivanje prava djeteta u konkretne programske procese na nivou sektora. One pomažu da se utvrdi kako te prilike mogu biti integrirane u rad sektora i koje su mogućnosti za reformu. Podržavaju donatorske programske odluke o prioritetima u različitim sektorima. Pored toga, pomažu u utvrđivanju prioriteta unutar sektora i izboru modaliteta i pružaju neophodni kontekst za dijalog o politikama u datom sektoru. KONTEKSTUALNE ANALIZE ZEMLJE I SEKTORA: NA ŠTA OBRATITI PAŽNJU IZ PERSPEKTIVE PRAVA DJETETA

Pojedinačno razmatranje sektora: u kolikoj mjeri se strateški plan ogleda u sektorima

Zainteresirane strane: odgovarajuće učešće

Uporediti ciljeve i standarde iz Konvencije o pravima djeteta sa

podacima iz zemlje i sektora kao polaznu vrijednost za utvrđivanje nedostataka i definiranje planova i prioriteta za otklanjanje tih nedostataka. Da li strateška orijentacija zemlje razmatra ishode i učinak, naročito u odnosu na ostvarivanje prava na opstanak, razvoj i zaštitu? Jesu li ciljevi i planovi sveobuhvatni i da li idu dalje od razmatranja pružanja usluga, te da li djecu promatraju kao nositelje prava, a ne objekte socijalne politike? Jesu li prioriteti prava djeteta kako ih definira nacionalna politika također definirani u sektorima? Jesu li sektori definirani? Postoje li usaglašene prateće sektorske strategije?

Da li u svim fazama razvoja plana nacionalne politike postoji

proces proširenog učešća zainteresiranih strana koji je široko postavljen, dovoljno finansiran i obuhvata i perspektivu djece u skladu sa njihovom dobi i sposobnostima?

Postoje li druge snažne prilike da građani pruže ulazne informacije u provedbi politika, posebno u odnosu na prava djeteta i učešće djece?

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Troškovi i finansiranje: odgovarajući resursi za podršku održivosti

Okvir za monitoring: odgovarajući kapaciteti i fokus

Postoje li dostatni i djelotvorno iskorišteni resursi za finansiranje ispunjavanja obaveza po osnovu prava djeteta?

Jesu li druga ministarstva također uključena u proces planiranja ili

Institucionalni aranžmani (koordinacija politika): odgovarajuća nadležnost i procesi

ministarstvo finansija dominira u nacionalnim i sektorskim procesima planiranja? Postoje li „tačke loma“ na koje treba paziti kod ciljeva, planova, budžeta i provedbe kako bi se osiguralo da su prioriteti u pogledu prava djeteta u potpunosti pokriveni budžetom i provedeni?

Postoje li sveobuhvatni informacioni sistemi, uključujući prikupljanje

Osnova za evaluaciju: odgovarajući kriteriji i primjena

Da li se tokom izrade provode konsultacije sa svim zainteresiranim stranama? Postoji li potreba za saradnjom kako bi se obuhvatio širi spektar glasova/učesnika? Da li zainteresirane strane na koje se programi najviše odnose imaju kapacitete da definiraju kriterije uspješnosti koji će uticati na izradu politika?

dostatnih (i na odgovarajući način razvrstanih) podataka i dobro izvještavanje? Postoje li fleksibilniji okviri za upravljanje budžetom koji na bolji način odražavaju planiranje i koji mogu preusmjeriti resurse na prioritete u nacionalnom razvojnom planu koji su vezani za prava djeteta tokom dužeg perioda, kako je to urađeno u višegodišnjim projekcijama budžeta? Postoje li pokazatelji za monitoring i evaluaciju koji mjere aspekt prava djeteta kako bi se eliminiralo „slabljenje politike“ tokom provedbe? Da li se rezultati objavljuju radi transparentnosti i prikupljanja povratnih informacija? Da li se kriteriji uspješnosti koje definiraju akteri uključuju kao pokazatelji (vidi Modul 5: Procjene uticaja na djecu)? Da li su evaluacije zasnovane na dokazima? Da li se evaluacije objavljuju? Da li se rezultati evaluacija koriste za kreiranje politika i uključivanje zainteresiranih strana? Da li zemlje, organizacije za pomoć, uključujući i organizacije civilnog društva razmjenjuju dobra iskustva, kako bi se iskoristili perspektivni pristupi?

Postoji li razrađena horizontalna komunikacija, koordinacija i

uvezanost između vladinih agencija, donatora i drugih aktera uključenih u rad na pravima djeteta? Koordinacija politika je posebno važna u oblasti prava djeteta jer ta prava uključuju međusektorska pitanja za koja je potrebna saradnja agencija. Postoje li djelotvorni mehanizmi odgovornosti koji učvršćuju obaveze provođenja politike u skladu sa obavezama u pogledu prava djeteta i promoviraju snažne nadzorne kapacitete vladinih agencija? Jesu li svi nadležni nivoi lokalne vlasti uključeni u planiranje, budžetiranje i provedbu? Postoje li procesi za identificiranje problema i razmatranje alternativa? Da li se mjere provode? Koje ministarstvo/ministarstva i institucije imaju odgovornost? Kakvi mehanizmi koordinacije postoje između institucija u pogledu izrade i provedbe politika?

1 1

Metode pružanja pomoći Metode pružanja pomoći variraju od indirektne podrške kroz organizacije civilnog društva do projektne i budžetske podrške. Projekti mogu biti u obliku tehničke saradnje, izgradnje institucionalnih kapaciteta, razvoja infrastrukture ili kombinacija navedenog. Uz neke izuzetke poput humanitarnog djelovanja, cilj plana djelotvorne pomoći je da se učvrsti veza između politika i rezultata. U tom smislu, sve metode pružanja pomoći teže istom cilju.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

3.2 Utvrđivanje strateških odgovora Ishodi analize trebali bi se koristiti za identifikaciju odgovora u obliku strateškog programiranja i odabir modaliteta i odgovarajućih finansijskih izdvajanja. Trebaju pomoći da se definira način na koji razvojni akteri mogu utvrditi prilike za uključivanje dječijih prava. Prilikom razmatranja metoda pružanja pomoći i odabira strateških odgovora treba težiti boljem rješavanju potreba ranjivih grupa i neriješenih oblasti u ostvarivanju prava djeteta. Ukoliko politike i kapacitete još uvijek treba razvijati, moguće je pružiti podršku u obliku izgradnje kapaciteta i pilot programa (eksperimentalne politike i učenje o politikama). Pitanje kako najbolje podržati promjene se stoga svodi na pronalaženje najprikladnijeg modaliteta pomoći kojim će se pomoći dinamika i nositelji promjene unutar nacionalnih sistema. Kada se osjetljiva ili „neprioritetna“ pitanja ne mogu riješiti unutar same vlade, moguće je stvoriti priliku kroz podršku organizacijama civilnog društva i lokalnim vlastima, te kroz usklađivanje planova rada različitih donatora. Primjeri mogućih odgovora u sklopu rješavanja prava djeteta na osnovu ishoda analiza prikazani su u sljedećoj tabeli. RJEŠAVANJE KLJUČNIH PITANJA PRAVA DJETETA KROZ PROGRAMSKE ODGOVORE VRSTA PROBLEMA MOGUĆA RJEŠENJA ZA RAZMATRANJE Podržati jačanje kapaciteta za planiranje u Kapacitet resornog ministarstva: ministarstvima, uključujući i finansiranje Resorna ministarstva možda nemaju prijedloga za organizaciju edukacija, neophodne kapacitete u nizu oblasti osiguranje tehničkog i finansijskog osoblja u (prava djeteta i programiranje prema nadležnim ministarstvima. To može pravima djeteta, planiranje i obuhvatiti rad sa UNICEF-om i drugim budžetiranje, upravljanje, itd.) za razvojnim partnerima s ciljem jačanja izradu planova i strategija koje će kapaciteta i modaliteta institucija vlasti na odražavati nove obaveze poštivanja prava djeteta u skladu sa nacionalnim nacionalnom i lokalnom nivou. Ovi napori trebaju se fokusirati ne samo na agencije planom politika. koje imaju jasnu nadležnost za predvođenje aktivnosti vezanih za pitanja djece, već i u svim oblastima i nivoima vlasti (vidi Modul 4: Prava djeteta u upravljanju). Koodinacija: Iako realizacija programa vezanih za prava djeteta iziskuje međusektorsku koordinaciju, mogućnosti za efektivnu saradnju tog tipa se rijetko podržavaju.

Uzimajući u obzir mogući „zamor od koordinacije“ kod zainteresiranih strana unutar i izvan vlade koje se već često sastaju u sektorskim grupama, mogućnosti za podržavanje koordinacije mogu uključivati sljedeće: Osnivanje relevantnih tematskih grupa za prava djeteta sa jasnim planovima djelovanja i snažnim vodstvom Proširivanje postojećih mogućnosti sektorske koordinacije do maksimuma kroz promicanje međusektorske saradnje o pravima djeteta kao jednu od tačaka plana

Osnivanje posebne grupe za prava djeteta koja komunicira sa sektorskim grupama, promovira koordinaciju i izrađuje plan zajedničkog djelovanja zasnovan na planovima u svakom od sektora. Jasno vodstvo: Nema dovoljno funkcionalnog vodstva koje promovira sinergije između sektora niti adekvatne saradnje (na nacionalnom i lokalnom nivou) za poticanje boljeg ostvarivanja prava djeteta.

Iako je ministarstvo zaduženo za pitanja djece obično slabo (u pogledu kadrovskih i finansijskih resursa) i obično se fokusira na pitanja zaštite djece, strategija koja prikazuje kako aktivnosti u svakom sektoru doprinose boljem ostvarivanju prava u nizu drugih sektora mogla bi pružiti smjernice i vodstvo za koordinaciju. Dobro osimšljena i na dokazima zasnovana strategija koja utvrđuje potrebne mjere i sinergije omogućila bi resornim ministarstvima da bolje ispune svoje ciljeve i željene rezultate, umjesto da im postavlja nove. (Za konkretne informacije po sektorima, vidi kontrolne liste za sektore, Instrumenti 2.3 – 2.12). Potreban je značajan informativni rad kako bi se zainteresirane strane (vlada, razvojni partneri i OCD) uvjerili u tu mogućnost, te bi zainteresirane strane trebale da se saglase da ovo ministarstvo preuzme vodeću ulogu. Dužnosnici ministarstva trebaju razviti svoje kapacitete za obavljanje ove uloge uz podršku partnera kao što je UNICEF i drugih aktera koji se bave djecom.

Trajna predanost: Nedostatak institucionalne memorije, koji je općenito posljedica političke nestabilnosti i stalnog mijenjanja osoba na određenim funkcijama u vladi, otežava detaljno razumijevanje pitanja prava djeteta i razvoj kapaciteta za adekvatno planiranje, te može oslabiti predanost ovom cilju.

S obzirom da mnoge od ovih promjena na funkcijama nastaju zbog političkih odluka, teško ih je ublažiti. Međutim, promoviranjem sistema upravljanja znanjem sa stalnom ocjenom rada ministarstava može doprinijeti boljoj provedbi, bez obzira na to ko je na funkciji. To se treba zasnivati na monitoringu i evaluaciji. Mjere koje rezultiraju provedbom politika i programa trebaju biti institucionalizirane kroz široku mrežu podrške, potkrijepljenu službenom dokumentacijom, kako bi se izbjegao prestanak aktivnosti nakon promjene donositelja odluka.

Decentralizacija: Mnoge odluke o politikama i mehanizmi provedbe razvijaju se na nacionalnom nivou, ali u kontekstu decentralizacije trebalo bi dijeliti više informacija o dobrim iskustvima na programima za djecu.

Uključiti ministarstvo nadležno za lokalni razvoj/koordinaciju decentralizacije kao važnog partnera za prava djeteta tako da informacije o dobrim praksama provedbe budu efikasnije distribuirane. Razviti „zajednicu praksi“ sa UNICEF-om i OCD koje rade sa

Module 2: Child Rights in Programming and Sector Policies

stanovništvom kako bi se preslikali dobri modeli za provedbu programa koji proizilaze iz strategije za smanjenje siromaštva/nacionalnog plana razvoja. (Za više informacija, vidi Modul 4: Prava djeteta u upravljanju). Dostatnost resursa i trošenje: budžetska sredstva za finansiranje planova ministarstva obično nisu dovoljna za ostvarivanje ciljeva.

Poboljšano planiranje kroz pristup zasnovan na ishodima utemeljenim na pravima djeteta koje povećava sinergije može smanjiti dupliranje u korištenju sredstava i struktura; to može dovesti do efikasnijeg trošenja. Dokazi o tome mogu poslužiti kao snažan argument za dalju finansijsku podršku. (Za više informacija vidi Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci).

Kapaciteti za pružanje usluga: Obrazovanje i zdravstvo općenito imaju snažne strukture za pružanje usluga na terenu, dok druga ministarstva, kao što su ona koja pružaju zaštitu djece nemaju takve strukture.

Kako bi došlo do provedbe, pored politika, strategija, planova i resursa potrebne su odgovarajuće strukture i kapaciteti za pružanje potrebnih usluga. Ukoliko resursi nisu dovoljni da specijalizirane strukture pruže usluge zaštite djece, strateška partnerstva sa postojećim strukturama (lokalnim vlastima, obrazovnim ili zdravstvenim ustanovama) trebaju biti ojačana, kako bi nacionalni razvojni prioriteti imali bolje šanse za ispunjenje.

Angažman civilnog društva: OCD u mnogim zemljama provode vlastite planove i projekte u skladu sa njihovim prioritetnim područjima intervencije, te njihove aktivnosti često nisu dobro koordinirane. U mnogim slučajevima, njihove mjere su pozitivne, ali nedostatak koordinacije može spriječiti napore vlada za djelotvornu implementaciju, kao što je trošenje resursa na neprioritetna pitanja, umjesto doprinosa realizaciji nacionalnih prioriteta i obaveza u pogledu prava djeteta.

Kako bi se olakšala saradnja OCD koje žele dopuniti mjere vlade ili raditi na nepokrivenim područjima implementacije, potreban je poticaj za transparentnije djelovanje. Jedan mehanizam kojim se to može ostvariti je centralno koordinaciono tijelo za OCD koje iziskuje njihovu registraciju. (Za više informacija vidi Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece).

PREGLED ULAZNIH TAČAKA ZA PITANJA PRAVA DJETETA U RAZLIČITIM FAZAMA PROCESA PROGRAMIRANJA:

Dijalog o politikama Ulazna tačka > Osigurati da svi mehanizmi na svim nivoima dijaloga o politikama uključuju: pokazatelje prava djeteta, referentne vrijednosti i pitanja za analizu

Instrumenti za provođenje: Instrument 1.1 Kontekstualna analiza prava djeteta u zemlji Instrument 2.1 Kontrolna lista za skrining prava djeteta

Kontekstualne procjene zemlje i sektora Ulazna tačka > U sve procjene uključiti: ključne pokazatelje prava djeteta, referentne vrijednosti, pitanja za analizu, izvore podataka i zaključke Komiteta za prava djeteta i drugih ugovornih tijela proisteklih iz Konvencije Instrumenti za provođenje: Instrument 1.1 Kontekstualna analiza prava djeteta u zemlji Instrument 4.1 Procjena upravljanja u skladu sa potrebama djece

Izbor pristupa/modaliteta pomoći/finansijskih sredstava

Budžetska podrška

Sektorska podrška

Ulazna tačka> Osigurati da se obaveze u pogledu prava djeteta procjenjuju kao preduvjet za budžetsku podršku i da se prate tokom provođenja (kako bi se utvrdile pogreške, ukidanja i slabljenje politika). Instrumenti za provođenje:

Ulazna tačka> Osigurati da se prilike za ostvarivanje maksimalnog uticaja i sprečavanja štete po djecu ogledaju u sektorskim okvirima politika kroz pokazatelje uspješnosti sektora od inputa preko outputa do ishoda. Ulazna tačka > Riješiti pitanja pristupa i kvalitete usluga Ulazna tačka > Osigurati da intervencije koje doprinose većoj efikasnosti i djelotvornosti vladinih sektorskih struktura i sistema koji pružaju usluge nude maksimalne prilike za djecu.

Instrument 1.1 Kontekstualna analiza prava djeteta u zemlji Instrument 4.1 Procjena upravljanja u skladu sa potrebama djece

Instrumenti za provođenje: Instrumenti 2.32.12 Kontrolne liste za sektore

Projektna/ programska podrška Ulazna tačka > Osigurati da postoje jasno utvrđene zainteresirane strane posvećene pravima djeteta. Osigurati da primarne ciljne grupe i konačni korisnici obuhvate i djecu. Ulazna tačka > Uspostaviti jasno definirane aranžmane za koordinaciju, upravljanje i finansiranje gdje su djeca prioritet. Ulazna tačka > Osigurati da postoje mjere za maksimalne koristi i monitoring/sprečavanje nenamjernih rizika za djecu Ulazna tačka > Uspostaviti sistem monitoringa i evaluacije koji obuhvata pokazatelje prava djeteta za podršku upravljanju uspješnosti.

Instrumenti za provođenje: Instrument 2.1 Kontrolna lista za skrining prava djeteta Instrumenti 2.3-2.12 Kontrolne liste za sektore

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

4. Usklađivanje operativnog ciklusa sa pravima djeteta 4.1 Uključivanje u fazi identifikacije Svrha faze identifikacije je da se utvrde projektne ideje usklađene sa razvojnim prioritetima partnera i EU i da se procijeni relevantnost i izvodljivost modaliteta pomoći. Preporučuje se da preliminarna analiza i skrining prava djeteta i nejednakosti budu obavljeni u ovoj fazi kao oblik procjene u kolikoj mjeri data programska inicijativa promovira prava djeteta i pozitivne ishode za djecu (vidi Modul 5: Procjena uticaja na djecu).

Evaluacija

Operativni ciklus

Provođenje i monitoring

Vidi Instrument 2.2 Kontrolna lista za skrining prava djeteta.

U ovoj fazi treba napraviti razliku između intervencija usmjerenih na djecu i intervenija koje nisu usmjerene na djecu. U sektorima usmjerenim na djecu neophodno je:

 Izgrađivati od faze programiranja, preko identifikacije i zatim formulacije  

pokazatelje i ciljeve koji će se koristiti za procjenu uspjeha programa u pogledu prava djeteta zajedno sa zainteresiranim stranama. Osigurati da postoje kapaciteti za monitoring kako bi se na odgovarajući način obuhvatila prava djeteta. Uključiti program izgradnje kapaciteta koji se bave pravima djeteta za vladin sektor i OCD.

U sektorima koji nisu usmjereni na djecu naglasak je na utvrđivanju uticaja projekta ili programa na prava djeteta.

Prethodne studije izvodljivosti U fazi identifikacije, prethodne studije izvodljivosti otvaraju priliku za prikupljanje informacija vezanih za konkretna prava djeteta. Te informacije potrebne su za definiranje projektnih prioriteta i utvrđivanje ključnih strategija zainteresiranih strana koje treba razvijati. To obuhvata:

Analizu zainteresiranih strana: Ko su glavne zainteresirane strane koje utiču na

pitanja vezana za djecu i koje imaju uticaj na mjeru u kojoj sva djeca uživaju svoja prava? (Za više informacija o analizi zainteresiranih strana vidi Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji) Analiza problema: Na osnovu instrumenta za analizu lokalnog konteksta u zemlji (vidi Modul 1, Instrument 1.1.) utvrditi i analizirati prepreke i uska grla koja onemogućuju djeci u nepovoljnom položaju i njihovim porodicama da ostvare dobrobit iz potrebnih intervencija i usluga. Ova analiza treba se provesti 17

participatornom metodom, tako da obuhvati široki spektar zainteresiranih strana uključujući i djecu. Analiza ciljeva: Koja je željena buduća situacija u smislu dopiranja do najmarginaliziranije djece? Koja sredstva će biti korištena za postizanje ovih ciljeva? Analiza strategija: Pri odabiru najadekvatnije strategije, potrebno je razmotriti konkretna ograničenja u pogledu pitanja s kojima se suočavaju marginalizirana djeca koja su utvrđena u analizi.

4.2 Uključivanje u fazi formulacije U ovoj fazi je neophodno sistematski razmotriti sva pitanja prava djeteta koja su relevantna za dati projekat. Faza formulacije rezultira Akcijskim dokumentom popraćenim nacrtom tehničkih i administrativnih odredbi (TAP), koje također predstavljaju osnovu za provođenje, monitoring i evaluaciju. Akcijski dokument sadrži dio o procjeni rizika i mjerama za ublažavanje rizika. Za intervencije usmjerene na djecu, u ovom djelu treba razmotriti vjerovatnoću neuspjeha politike, a za intervencije koje nisu usmjerene na djecu, rizike negativnog uticaja i na koji način se ti rizici mogu ublažiti. Kako bi se osiguralo da se pitanja prava djeteta adekvatno razmotre u toku faze formulacije, ključna razmatranja obuhvataju sljedeće: 1. Pitanja koja utiču na najmarginaliziraniju i djecu u najnepovoljnijem položaju kojima se bavi projekt usklađena su sa obavezama u pogledu prava djeteta sadržanim u politikama EU i partnerske vlade. 2. Statistički podaci su razvrstani prema ključnim varijablama isključenosti (kao što je spol, etnička pripadnost, status osobe s invaliditetom i drugo), a kvalitativni podaci o pitanjima koja se odnose na djecu se također koriste u procesu formulacije. 3. Ciljevi, rezultati, pokazatelji i pretpostavke zasnovani su na analizi prava djeteta i na odgovarajući način odražavaju glavna pitanja isključenosti i uskraćenosti koja se odnose na djecu. 4. Faktori koji utiču na održivost aktivnosti za prava djeteta su razmotreni (primjerice poboljšanje kapaciteta za usklađivanje politika i programa sa pravima djeteta, koordinacija politika između institucija i izvještavanje). 5. Sva djeca koju projekt postavlja kao prioritet će ostvariti jednaku korist od rezultata projekta. Vidi Instrument 2.2, koji sadrži projektne zadatke za rješavanje pitanja prava djeteta u studijama izvodljivosti koje će se provoditi u fazi formulacije.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

4.3 Uključivanje u fazama provođenja i monitoringa Faza provođenja koja je obično najduži dio projektnog ciklusa također je i najvažnija. Planirani rezultati i ciljevi moraju se ostvariti uz efikasno upravljanje raspoloživim resursima. Kako bi se pitanja i problemi prava djeteta zadržali u fokusu projekta važno je da se ključni principi i pristupi prava djeteta ugrade u dizajn, strukturu i mehanizme koji omogućavaju funkcioniranje projekta. Intervencija, projekt ili modalitet budžetske podrške sam po sebi neće dovesti do značajnih koristi, ukoliko nije zasnovan na jasnom okviru politike koji promovira prava djeteta. Ovaj okvir daje kontekst intervenciji koju treba pratiti. Monitoring programskih aktivnosti je samo jedan od fokusa koji određuje kako će se provođenje analizirati i usmjeravati.

Ako se program fokusira na rješavanje pitanja djece, monitoring treba pomoći u ocjeni toga kako se promijenio položaj djece u zemlji i u kolikoj mjeri sva djeca ostvaruju jednaku korist od rezultata programa. Ako se program ne fokusira izričito na djecu, monitoring treba ažurirati rezultate ocjene uticaja na djecu ako ona postoji, ili za procjenu koristiti alternativna sredstva kao što su kontrolne liste za sektor. (Vidi Modul 5: Procjena uticaja na djecu, Instrumenti 2.3–2.12.)

U toku provođenja, monitoring treba ocjenjivati i napredak aktivnosti i promjene okolnosti koje mogu onemogućiti uspjeh. Ovaj proces uključuje monitoring provođenja vladinih politika. Takve informacije su od ključne važnsoti za upravljanje i dijalog sa vladinim institucijama i OCD. Monitoring osjetljiv na prava djece sastoji se od prikupljanja i analize informacija na osnovu sljedećih pitanja: 1. Kako se troši novac i ko konkretno ostvaruje korist? Kako dodjela finansijskih projektnih sredstava utiče na djecu u najnepovoljnijem položaju? Da li budžetska izdvajanja odgovaraju na praktične i strateške potrebe i interese djece, u skladu s njihovom prioritizacijom u sklopu analize lokalnog konteksta u pogledu prava djeteta? 2. Koji su rezultati? Koja grupa djece ostvaruje dobrobit od rezultata (koristiti razvrstane podatke po grupama, prema starosti, spolu, etničkoj pripadnosti, statusu invaliditeta, prihodu domaćinstva i ruralnoj/urbanoj sredini)? 3. Da li su aktivnosti riješile osnovne uzroke nejednakosti i diskriminacije? 4. Kakva je jednakost procesa? Da li on uključuje djecu i kakav je kvalitet njihovog učešća? Da li podržava izgradnju kapaciteta kod djece, zainteresiranih strana na visokom nivou i praktičara u zajednici kroz finansiranje/omogućavanje samostalnih programa za izgradnju kapaciteta za uvođenje prava djeteta (u partnerstvu sa OCD ili drugim razvojnim partnerima kao što je UNICEF), ili uključivanje programiranja za prava djeteta u druge obuke o planiranju politika? 5. Kakav je preliminarni odgovor muškaraca/dječaka i žena/djevojčica na projekt?

6. Ima li neočekivanih ili negativnih odgovora djece (djevojčica i dječaka) ili osoba koje za njih brinu na projektne aktivnosti? Da li su potrebne korektivne mjere za promoviranje pitanja koja utiču na ostvarivanje prava djeteta? 7. Da li projekt nudi mogućnosti za promoviranje veće koordinacije i komunikacije u svim sektorskim radnim grupama za realiziaciju prava djeteta? 8. Postoje li korektivne mjere ne samo za jačanje posvećenosti politici, već i za borbu protiv „razvodnjavanja politike“ (opadanja posvećenosti u fazi provođenja)?

4.4 Uključivanje u fazi evaluacije Kroz plan djelotvorne pomoći, razvojni akteri su obnovili fokus na postizanju dugoročnih rezultata. Procjene se koriste kao materijal za dijalog između zaintersiranih strana iz vlade, programa, politike i donatora uključenih u dati sektor. To je prilika za jačanje prava djeteta kroz naučene lekcije i zaštitu i priznanje ostvarenog u oblasti tih prava.

“

Ovaj mehanizam odgovornosti i povratnog izvještavanja poboljšava se kada su u procesu zastupljena djeca, koja imaju pristup rezultatima evaluacije i koja su pozvana da podijele svoje zabrinutosti. EU to prepoznaje u svojim smjernicama za uključivanje zaintersiranih strana u dijalog o politikama.

Evaluacija zasnovana na pravima nije samo tehnički zadatak prikupljanja i analize podataka, već dijalog i demokratski proces kroz koji se uzajamno uči, jača odgovornost i pomijera moć sa nosilaca dužnosti na nosioce prava”2

Na nivou zemlje, neke strategije za jačanje i efikasno korištenje nacionalnih sistema monitoringa i evaluacije kako bi se njegovale naučene lekcije i postigli održivi rezultati za djecu uključuju rad sa UNICEF-om i drugim partnerima koji rade na pitanjima djece sa sljedećim ciljem:

Kako bi se izgradili kapaciteti nacionalnih partnera za izradu i upravljanje

evaluacijama i utvrđivanje djelotvornih strategija za djecu na osnovu dokaza prikupljenih evaluacijom. Kako bi se razvili i podijelili inovativni pristupi i metodologije za evaluaciju rezultata za djecu. Kako bi se podržale nacionalne organizacije za evaluaciju s ciljem poticanja nacionalne potražnje i ponude u oblasti evaluacije, uključujući i kroz postavljanje nacionalnih standarda i normi za evaluaciju.

Pitanja za evaluaciju fokusiranu na prava djeteta Na osnovu evaluacijskih kriterija koji se općenito koriste u Odboru za razvojnu pomoć (DAC) pri Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) (relevantnost, djelotvornost, efikasnost, uticaj i održivost), evaluacijska pitanja iz persepktive prava djeteta trebaju razmotriti sljedeće: 20

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

1. Ishodi: Ukoliko je program usmjeren na djecu, da li je ostvario željene rezultate u pogledu prava djeteta? Ukoliko nije usmjeren na djecu, da li su rezultati (bilo planirani, bilo neplanirani) uticali na ostvarivanje prava djeteta? Ukoliko jesu, na koji način? 2. Dugoročni uticaj: Koji su dugoročni uticaji razvojne intervencije na djecu? 3. Djelotvornost politike: Ocijeniti djelotovornost politike u ispunjavanju ciljeva vezanih za prava djeteta na terenu. Da li je Analiza uticaja na djecu umanjila rizike po djecu? 4. Zadovoljstvo zainteresiranih strana: Provesti anketu planiranih korisnika i zainteresiranih strana u procesu korištenjem kriterija uspješnosti koji su definirani u fazi programiranja i identifikacije. 5. ‘Šta funkcionira’: Izvući jasne naučene lekcije u pogledu:

» Procesa politika-budžet » Izrade intervencija EU i kako bolje odgovoriti na prioritete zemlje i ciljeve u pogledu prava djeteta

» Odgovor planiranih korisnika i djece na politike i programe. Kriteriji za evaluaciju pružaju opći okvir za ocjenu i deifniraju evaluacijska pitanja. Međutim, opće definicije korištene u kriterijima OECD-DAC su neutralne u pogledu ljudskih prava i prava djeteta. Stoga njihova primjena u evaluacijama često ne uzima u obzir dimenzije zasnovane na pravima. UKLJUČIVANJE RAZMATRANJA O PRAVIMA DJETETA U KRITERIJE ZA EVALUACIJU OECD-DAC KRITERIJI I DEFINICIJE OECD-DAC

KROZ PRIZMU PRAVA DJETETA

Relevantnost: U kolikoj mjeri su ciljevi razvojne intervencije usklađeni sa uvjetima korisnika, potrebama zemlje, globalnim prioritetima i politikama partnera i donatora

Procjena relevantnosti prava djeteta u sklopu intervencije podrazumijeva analizu načina na koji je intervencija osmišljena i provedena i da li je bila usklađena i doprinijela pravima djeteta kako ih definiraju međunarodne i regionalne konvencije i nacionalne politike i strategije, te da li je bila usklađena sa potrebama djece i nacionalnih vlasti na koje je intervencija bila usmjerena. Neki primjeri oblasti koje treba ocijeniti su:

U kolikoj mjeri je intervencija usklađena sa Konvencijom o pravima djeteta i standardima i principima drugih relevantnih međunarodnih instrumenata (npr. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije nad ženama, Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom) i doprinosi njihovoj provedbi

Koliko je mjera usklađena sa regionalnim konvencijama i nacionalnim politikama i strategijama za prava djetata i koliko im doprinosi

U kolikoj mjeri je intervencija zasnovana na značajnim i prilagođenim analizama o pravima djeteta koje utvrđuju osnovne uzroke i prepreke za ostvarivanje prava djeteta

U kolikoj mjeri su djeca konsultovana i koliko relevantnom smatraju intervenciju.

Djelotvornost: U kolikoj mjeri su ostvareni ciljevi razvojne intervencije, ili koliko se ostvarenje očekuje, uzimajući u obzir njihovu relativnu važnost. Djelotvornost ocjenjuje nivo ishoda, planiranog kao prihvaćanje ili posljedica izlaznog rezultata.

Analiza djelotvornosti intervencije uključuje procjenu načina na koji su definirani rezultati u pogledu prava djeteta, kako su oni praćeni i ostvareni (ili nisu ostvareni) i da li su procesi koji su doveli do tih rezultata bili usklađeni sa osnovnim principima ljudskih i prava djeteta (npr. inkluzija, zaštita od diskriminacije, odgovornost). U slučaju da rezultati u pogledu prava djeteta nisu izričito navedeni u planskom dokumentu ili okviru rezultata, procjena djelotvornosti u pogledu prava djeteta je i dalje moguća i neophodna, jer sve intervencije razvojne saradnje imaju neki efekat na prava djeteta i trebaju težiti njihovom ostvarivanju. Neka pitanja za razmatranje su:

U kolikoj mjeri je okvir rezultata intervencije obuhvatio prava djeteta

Prisustvo ključnih rezultata u pogledu prava djeteta. Efikasnost: Mjeri kako su ekonomski resursi/ulazi (sredstva, stručnost, vrijeme, itd.) pretvoreni u rezultate. Najčešće se primjenjuje na vezu ulaznih vrijednosti – izlaznih rezultata u uzročnoposljedičnom lancu intervencije

Efikasnost s aspekta prava djeteta iziskuje širu analizu koristi i vezanih troškova uvođenja prava djeteta u intervencije. Ključni aspekt za razmatranje je da promoviranje prava djeteta uključuje dugoročne i složene procese promjene koji iziskuju stalnu podršku. Iako direktni odnos između ulaganja resursa i dugoročnih rezultata treba biti pažljivo utvrđen, procjena efikasnosti također treba razmotriti kratkoročne uspjehe procesa (učešće, inkluzivnost, itd.) i srednjoročne rezultate (razvoj poticajnog okruženja, izgradnja kapaciteta, itd.). Neki aspekti za razmatranje su: Osiguranje odgovarajućih resursa za uključivanje prava djeteta u intervenciju u obliku investicije u kratkoročne, srednjoročne i dugoročne koristi U kolikoj mjeri raspodjela sredstava ciljnim grupama uzima u obzir potrebu za prioritiziranjem najmarginaliziranije djece.

Održivost: Kontinuitet koristi razvojne intervencije nakon što se završi pružanje velike razvojne pomoći; vjerovatnost kontinuiranih dugoročnih koristi; otpornost tokova neto koristi na rizik, s protekom vremena

Kako bi se ocijenila održivost rezultata i uticaja na prava djeteta, potrebno je analizirati u kolikoj mjeri je neka intervencija unaprijedila ključne faktore koji trebaju postojati za dugoročno ostvarivanje prava djeteta. Na primjer:

Razvoj poticajnog okruženja za stvarnu promjenu u oblasti prava djeteta

Institucionalna promjena povezana sa sistematskim rješavanjem pitanja prava djeteta

Trajna i stvarna promjena u stavovima i ponašanjima povezana sa realizacijom prava djeteta

Utvrđivanje sistema odgovornosti i nadzora između građana i vlasti države

Razvoj kapaciteta djece (da zahtijevaju) i vlade (da pruža) prava

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Postojanje OCD i trustova mozgova koji se

Uticaj: Pozitivni i negativni, primarni i sekundarni dugoročni efekti koje razvojna intervencija direktno ili posredno, planirano ili neplanirano proizvodi

sistematski bave pravima djeteta u sklopu njihovog rada. Pozitivan uticaj na prava djeteta može se definirati kao stvarna i dugotrajna realizacija i uživanje prava djeteta od strane sve djece i kapacitet vlade i drugih ključnih zainteresiranih strana da poštuju, štite i ispunjavaju prava djeteta. Uticaj može biti pozitivan ili negativan, planiran ili neplaniran, primarni ili sekundarni. Zbog više razloga (npr. višestruki kauzalitet, vremenski okvir za promatranje uticaja, itd.), procjena i mjerenje uticaja koji se može pripisati intervenciji ili kojem je doprinijela intervencija, je složen poduhvat. Međutim, to je neophodno kako bi se ocijenilo šta funkcionira, a šta ne fukcionira u oblasti unapređenja prava djeteta. Kod intervencija koje nisu primarno usmjerene na prava djeteta, može pomoći da se utvrdi da li te intervencije učrvršćuju postojeću diskriminaciju i strukture moći koje nisu povoljne za prava djeteta. Neki aspekti koje treba razmotriti kod ovakvih procjena su: Da li su djeca sposobna da uživaju svoja prava, a nacionalni partneri da se pridržavaju svojih obaveza, da li promjena nije nastupila ni u jednoj grupi ili su obje grupe manje sposobne? Osnaživanje ciljnih grupa i uticaj izvan ciljne grupe intervencije Neplanirani efekti na bilo koje grupe koje nisu adekvatno razmatrane u izradi intervencije (npr. djeca pripadaju široj grupi u kojoj nisu razmotrena kao posebna grupa). Efektivni mehanizmi odgovornosti koji djeluju u oblasti prava djeteta.

5. Prava djeteta u sektorskim programima Pitanja i razmatranja vezana za prava djeteta treba uzeti u obzir u različitim sektorima kroz istraživanje rizika i prilika usmjerenih na djecu u politikama, strategijama i planiranju. Istraživanje ovog tipa usmjereno na djecu treba:

Biti osnov i dio situacione analize u pogledu prava djeteta u konkretnom sektoru Omogućiti poređenje sa relevantnim principima Konvencije o pravima djeteta i

međunarodnih i nacionalnih razvojnih ciljeva koji se odnose na konkretni sektor, kako bi se pomoglo u definiranju prioriteta za sektorsko planiranje Utvrditi oblasti na koje treba obratiti pažnju kroz sektorske radne grupe i pristupe koji se primjenuju u cijelom sektoru Nadopuniti druge oblike sektorskih analiza, posebno onih koje se fokusiraju na siromaštvo, ranjivost, rodne i socijalne i ekonomske dimenzije Planirati i osmisliti projektne intervencije u svakom sektoru (neki finansijski mehanizmi unutar sektora grupiraju više podprojekata na osnovu okvira sektorske politike i plana). Istaknuti međusobnu zavisnost i nedjeljivost prava djeteta i naglasiti komplementarnu i međusobno potkrepljujuću prirodu paradigmi za smanjenje siromaštva i principa poštivanja prava unutar sektora.

Sve razvojne intervencije neće imati značajan uticaj na djecu. Intervencije koje će najvjerovatnije uticati na veći broj djece, ili značajnije uticati na manji broj, su one koje:

Značajno utiču na prihod i egizstenciju domaćinstva Utiču na pristup i kvalitet osnovnih usluga koje koriste djeca i njihove porodice Utiču na ključne oblike društvenog kapitala koji štite djecu i pomažu njihov razvoj Utiču na sadašnje i buduće prilike za djecu u pogledu obrazovanja i karijere

Kontrolne liste za sektore Kontrolne liste za sektore u dijelu Instrumenti osmišljene su da jasno istaknu odnos između raznih ekonomskih i razvojnih politika koje mogu uticati na djecu u sljedećim sektorima:       

Obrazovanje, stručno osposobljavanje i kultura Voda, sanitacija i higijena (WASH) Socijalna zaštita Ruralni razvoj Urbani razvoj Promet (infrastruktura i usluge) Energija

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

  

Finansije Krivično-pravni sistem Prehrana Vidi Instrument 2.3 do 2.12.

Svaka kontrolna lista ističe veze sa drugim sektorima, naglašavajući važnost međusektorskog i međuresornog rada i partnerstava u najboljem interesu djeteta. Mogući indikatori za monitoring i evaluaciju mogu se izraditi ili izvući iz analiza koje se provode primjenom kontrolnih lista, u skladu s potrebama. Svaki sektorski instrument obuhvata:

Kratak pregled djelokruga i aktivnosti sektora, uključujući okvir politika i

institucionalni okvir.3 Norme i standarde: Neke ključne primjenjive principe prava djeteta koji mogu poslužiti kao referentna vrijednost za definiranje sektorskih planova i prioriteta. Kontrolne liste za rizike i prilike: 1. Rizici – u ovom dijelu govori se o nekim osnovnim rizicima po djecu, sa eventualnim planiranim protumjerama koje se mogu uvesti kroz sektorske politike, strategije ili projekte kako bi se rizici izbjegli ili ublažili. Rizici se mogu neplanirano pojaviti kroz uvjete politika, sektorske planove ili projekte u sektoru. 2. Prilike – u ovom dijelu govori se o nekim prilikama za djecu u konkretnom sektoru, sa eventualnim mjerama s ciljem unapređenja i proširenja tih prilika kroz sektorske politike, strategije ili projekte.

Detaljna analiza Kontrolne liste mogu utvrditi potrebu za konkretnijim angažmanom zainteresiranih strana, prikupljanjem i/ili analizom kvalitativnih i kvantitativnih podataka. Ova analiza treba se također oslanjati na učešće djece u skladu sa njihovim dobno uslovljenim mogućnostima, što je ključni princip Konvencije o pravima djeteta.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

INSTRUMENTI Instrument 2.1 Kontrolna lista za skrining prava djeteta Koristiti u fazi identifikacije projekta KONTROLNA LISTA ZA SKRINING PRAVA DJETETA

Da li su utvrđena pitanja relevantna za projekat i odnose se na situaciju djece i nejednakost djece? Komentari:

Da li su utvrđena pitanja relevantna za situaciju djece u zemlju podržana kroz pozivanje na obaveze u pogledu prava djeteta na strani partnerskih vlada/EU? Komentari:

Da li su statistički podaci korišteni za identifikaciju projekta razvrstani po spolu i drugim oblicima isključenosti (kao što je etnička pripadnost, prihod domaćinstva, status osobe s invaliditetom itd.)? Komentari:

Da li su u fazi identifikacije projekta korištene kvalitativne informacije o iskustvima djece i njihovim domaćinstava, primjerice u pogledu pristupa uslugama, njihove dobrobiti ili ostvarivanja njihovih prava? To uključuje informacije prikupljene kroz sastanke fokusnih grupa, intervjue sa glavnim zainteresiranim stranama, terenske posjete, itd. Komentari:

Da li preliminarna analiza zainteresiranih strana jasno identificira djecu (djevojčice i dječake) i njihove uloge u skladu sa fazom njihovog razvoja? Komentari:

Da li analiza problema pruža informacije o problemima konkretno vezanim za neostvarivanje prava djeteta? Komentari:

Postoji li uvjet za dublju analizu prava djeteta koju treba provesti u fazi formulacije? Komentari:

Da li je uvjet za dublju analizu prava djeteta sadržan u opisu zadataka za fazu formulacije?

Komentari:

Instrument 2.2 Opisi zadataka za rješavanje pitanja prava djeteta u studijama izvodljivosti koje se provode u fazi formulacije U ranoj fazi formulacije postoje multidisciplinarni rizici za djecu koje treba procijeniti. Opisi zadataka (ToR) trebaju osigurati da se ti rizici riješe u skladu sa pristupima strateških politika i programiranja (kao što su strategije za smanjenje siromaštva, nacionalni razvojni ciljevi i procjene agencija na nivou zemlje o pitanjima koja se općenito odnose na prava djeteta). Opisi zadataka trebaju sadržavati kratki izvještaj koji ocjenjuje u kolikoj mjeri se u multidisciplinarnim strateškim razvojnim dokumentima i izvještajima govori o konkretnim potrebama djece i osnovnom profilu prava djeteta. Iz perspektive multidisciplinarnih rizika po djecu, opisi zadataka trebaju se fokusirati na pitanja navedena u sljedećoj tabeli. 1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

Monetarno Strategije za smanjenje siromaštva siromaštvo su nacionalno formulirani pristupi

Programi izrađeni s ciljem ostvarivanja MDG1 – smanjenje ekstremnog siromaštva do 2015. godine.

Statistike o siromaštvu na nacionalnom nivou koje izrađuje vlada, a koje prikazuju podatke o siromaštvu razvrstane po starosnoj dobi. Siromaštvo djece je procenat siromašne djece (koja žive u domaćinstvima čiji su resursi ispod linije siromaštva). Ovi nacionalni profili se često izrađuju za geografska područja i podgrupe stanovništva.

Integrirani dizajn i provođenje socijalne zaštite trebaju smanjiti pojavnost siromaštva, ali indikatori trebaju navoditi neto doprinos sredstava koje je doznačila vlada u smanjenju siromaštva.

Različiti pragovi siromaštva, primjerice linija siromaštva na osnovu minimalne potrebne kalorične vrijednosti ishrane može se povući na nižem nivou osnovnih potreba (ponekad se nazivaju „ekstremno siromaštvo“), paralelno sa linijom siromaštva za sve osnovne potrebe.

Agencije UN, naročito UNICEF, izrađuju periodične situacione analize koje pokazuju stav spram siromaštva djece i prava djeteta primjenjujući perspektivu jednakosti.

Međunarodne mjere siromaštva na nacionalnom nivou koriste se za MDG1 i zasnovane su na 1,25$ dnevno per capita, primjenom pretpostavke pariteta kupovne moći. Dostupne su i druge linije siromaštva korištenjem istog pristupa (npr. $2 dnevno).

razvoja za unapređenje položaja siromašnih.

Višestruka Programske i druge sektorske uskraćenost aktivnosti usmjerene na

Pokazatelji višestruke uskraćenosti dostupni su za cjelokupnu populaciju kroz višedimenzionalni indeks siromaštva (MPI)

obrazovanje, zdravstvo, sanitarne mjere, vodu i zaštitne potrebe djece. Poboljšana koordinacija aktivnosti programiranja može se ostvariti kada se preklapaju potrebe ovisne o dobi u različitim programima, npr. uspjeh programa čišćenja od parazita (zdravlje) u školama.

Podaci o višestrukoj uskraćenosti za djecu dostupni su kroz dvije baze dokaza UNICEF-a:

Globalna studija o siromaštvu djece i nejednakostima. Izvještaji za zemlje i regije nalaze se na: http://www. unicef.org/socialpolicy/index_45357. html

Analiza preklapanja višestruke uskraćenosti

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Instrument 2.3 Kontrolne liste za sektore: obrazovanje, stručno osposobljavanje i kultura Fokus sektora: Obrazovanje je osnovno ljudsko pravo koje ima svaka djevojčica i svaki dječak. Kvaliteteno obrazovanje je ključno za razvoj kako društva, tako i pojedinca i pomaže utrti put ka uspješnoj i produktivnoj budućnosti. Kada sva djeca imaju pristup kvalitetnom obrazovanju zasnovanom na ljudskim pravima i rodnoj ravnopravnosti, stvara se povratni efekt kroz nove prilike koje utiču na buduće generacije. Općenito je u fokusu ovog sektora rani rast i razvoj i spremnost za školu, kvalitetno obrazovanje, povećanje jednakog pristupa obrazovanju i osnovno obrazovanje za sve, obrazovna politika te administrativno upravljanje obrazovnim ustanovama i edukacija, obrazovanje nastavnog kadra i obrazovno istraživanje u oblasti predškolskog, osnovnog, srednjeg, stručnog i višeg obrazovanja.

Konvencija o pravima djeteta (CRC) Članovi 19. i 24. preciziraju odgovornosti država članica za obrazovanje djeteta Član 23. Priznaje posebne potrebe za obrazovanjem djece s poteškoćama Član 28. Predlaže mjere za osiguravanje jednakih prilika za obrazovanje na svim nivoima Član 29. Navodi principe i prava koja čine dio obrazovanja Član 31. Propisuje pravo na odmor, igru i učešće u kulturnim i umjetničkim aktivnostima Član 32. Zabranjuje da rad ometa pravo djeteta na obrazovanje Član 33. Propisuje odgovarajuće mjere, uključujući i obrazovne, za zaštitu djece od zloupotrebe i trgovine štetnim supstancama Član 40. Propisuje obrazovanje za djecu koja su zadržana u pravnom sistemu Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW): Član 10. Propisuje jednaka obrazovna prava za žene i muškarce. Druge inicijative UN za obrazovanje djece: UNESCO-v Globalni akcioni plan Obrazovanje za sve (EFA); EFA Fast Track Initiative (EFA-FTI); i Inicijativa Ujedinjenih nacija za obrazovanje djevojčica (UNGEI). MDG 2 teži ostvarivanju univerzalnog osnovnog obrazovanja, dok MDG 3 promovira rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena

1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

Pad stope upisa, pohađanja i sticanja obrazovanja na raznim nivoima.

Pristup: Osigurati odgovrajuće zgrade sa sigurnim sanitarnim čvorovima za djevojčice, dječake i djecu s poteškoćama.

Broj/postotak djece koja

pohađaju sve nivoe obrazovanja (prema ključnim varijablama, kao što su starosna dob, spol, etnička pripadnost, vjerska pripadnost, status siromaštva, status invaliditeta, lokacija).

MDG 2 za univerzalno osnovno obrazovanje pod rizikom od neostvarenja. Izvori: Vidi UNICEF/ UNESCO Institut za statistiku Globalna inicijativa za djecu izvan školskog sistema  Vidi UNICEF i Svjetska banka Inicijativa za ukidanje školarine  Vidi UNICEF i Svjetska banka Simulacije za jednakost u obrazovanju



Omogućiti priuštiv i dostupan

prevoz do/od škole.

Omogućiti obrok u školi. Standardi:

Osigurati dovoljno obučene nastavnike oba spola koji imaju privlačne plaće i redovno stručno usavršavanje.

Planirati i izraditi kulturno prilagođene nastavne planove i programe i odgovarajuća nastavna sredstva i pomagala

Osigurati informacione tehnologije u školama na većem nivou.

Priuštivost:

Osigurati priuštivost za sve grupe djece.

Razmotriti subvencije, stipendije i/ili besplatnu opremu i uniforme za učenike sa nižim primanjima.

Prihvatljivost:

Osigurati poštovanje prema djeci i njihovim definiranim potrebama u cjelokupnom obrazovnom sistemu.

Prilagodljivost:

Prilagoditi školsku infrastrukturu i osoblje promjenama u učeničkoj populaciji u pogledu apsolutnih brojki za starost, spol, pripadnost različitim društvenim ili manjinskim grupama (izbjeglice, raseljene osobe, nacionalne manjine, itd.).

Obuhvatiti glavna životna

Omjer i raspored školskih zgrada prema učenicima osnovnoškolske dobi. Omjer učenik/nastavnik u obrazovanju na daljinu. Broj/procenat učenika sa pristupom prevozu. Omjer/raspored muškog i ženskog nastavnog kadra i podaci o njihovom prisustvu. Pregled nastavničkih plaća, uvjeta i odredbi zaposlenja, broj/procenat nastavnog kadra koje prolazi stručno usavršavanje. Pregled nastavnih planova i programa i materijala, uključujući i analizu kulturološke osjetljivosti. Broj/postotak djece sa pristupom obrazovanju o infromacionim tehnologijama. Broj/raspored kompjutera po školi. Broj ponuđenih stipendija, subvencija. Broj/postotak djece koja pohađaju školu po ključnim varijablama (npr. socijalnoekonomski nivo). Primjenjivi i provedeni zakoni o zabrani teškog i fizičkog kažnjavanja. Češće učešće djece u planiranju. Podaci o upisu, pohađanju i završetku obrazovanja razvrstani po ključnim socijalno-ekonomskim varijablama, vremenskim kategorijama, rasporedu škola, osoblju. Broj/procenat djece obučene u sklopu stručnog osposbljavanja i učenja životnih vještina.

pitanja u stručnom osposobljavanju, obrazovanje o zdravlju i sigurnosti.

Djeca sa posebnim potrebama ne mogu pristupiti obrazovnim uslugama.

Uvesti univerzalne

Broj/procenat djece s

standarde projektovanja u obrazovno planiranje, upravljanje gradnjom i obrazovne prostore. Uvesti zakone i politike za utvrđivanje prava na inkluzivno obrazovanje.

posebnim potrebama koja pohađaju obrazovne ustanove na svim nivoima. Broj nastavnika obučenih za rad sa djecom sa posebnim potrebama.

Izvori: Vidi UNICEF Pravo djece s poteškoćama na obrazovanje: pristup inkluzivnom obrazovanju zasnovan na pravima

Uvesti inkluzivne nastavne planove i programe, nastavne metode i metode učenja.

Stvoriti inkluzivna

Dostupnost zakona i

odgovarajućih politika koje garantiraju pravo na inkluzivno obrazovanje.

okruženja za učenje.

Osigurati finansiranje redovnih škola za provođenje inkluzivnog obrazovanja, kao i pružanje individualizirane podrške.

Obučiti nastavno osoblje pristupima u radu sa djecom sa posebnim potrebama.

Dobro isplanirani, Gubitak kulturološki prilagođeni kulturnog nastavni planovi i programi i identiteta i jezika odgovarajući nastavni kroz obrazovni materijali i sredstva. sistem. Korištenje lokalnog jezika u školama i nastavnim planovima i programima; zapošljavanje nastavnika lokalnog jezika. Upotreba pozitivnih nastavnih materijala koji cijene kulturnu raznolikost.

Analiza nastavnih planova i

Djevojčice rano Provesti situacionu analizu prava djeteta sa fokusom na širem napuštaju političkom, ekonomskom i obrazovanje. socijalno-ekonomskom kontekstu,

Uključivanje zainteresiranih

primjerice nisko vrednovanje djevojčica u društvu može dovesti do toga da mnoge djevojčice napuštaju obrazovanje kako bi se udale ili ušle na tržište rada. Izraditi strategije protudjelovanja koje omogućuju i podržavaju nastavak obrazovanja za djevojčice uz uske konsultacije sa zainteresiranim stranama, uključujući rodno osjetljive nastavne planove i programe i nastavne metode koje obeshrabruju stereotipno razmišljanje i negativno usmjeravanje u kojem su djevojčice obespravljene. Promovirati članstvo žena u obrazovnim udruženjima, odborima, sindikatima prosvjetnih radnika, itd. Izraditi rodnu analizu budžeta i dati preporuke.

programa i materijala, uljučujući njihovu kulturnu osjetljivost.

Broj/procenat djece iz drugih jezičkih grupa koja pohađaju dio nastave na vlastitom jeziku.

Broj/procenat nastavnika koji poznaju lokalni jezik.

Dostupnost zakona i odgovarajućih politika koje garantiraju pravo na inkluzivno obrazovanje.

strana obuhvata djecu iz zajednice.

Prikupljanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka o vrijednostima i stavovima zajednice prema obrazovanju kao osnova za situacionu analizu prava djeteta.

Participativna dijagnoza problema, definiranje plana i podizanje svijesti za podršku obrazovanju djevojčica.

Analiza nastavnih planova i programa i nastavnih metoda u pogledu rodne osjetljivosti.

Broj/procenat žena zastupljenih u školskim odborima i regulatornim tijelima, grupama roditelja i nastavnika, udruženjima poslodavaca, sindikatima prosvjetnih radnika i mehanizmima za djecu i žene, kako službenim tako i nevladinim.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama Instrument 2.3 Kontrolne liste za sektore: Obrazovanje, stručno osposobljavanje i kultura

Izraditi kulturno primjerene medijske kampanje koje naglašavaju dokazane koristi obrazovanja za djevojčice kao potencijalne majke i hraniteljice porodice; i pozitivni odnos između obrazovanja i statusa pismenosti majke sa zdravljem i razvojem njene djece. Osigurati da su škole „prilagođene djevojčicama“ sa posebnim toaletima i dovoljnim brojem ženskog nastavnog kadra.

Rizik od raseljavanja ili deložacija zbog prisvajanja zemljišta za izgradnju obrazovne ustanove, s rizikom po dobrobit djeteta. Porodice bez vlasničkog prava nad zemljom koja se može (ili bi se mogla) legalizirati su posebno ugrožene.

Prikupiti podatke i mišljenja o dobrobiti djece posebno tokom popisa i anketiranja u sklopu aktivnosti za WASH. Uključiti posebne mjere za preseljenje kako bi se odgovorilo na potrebe djece u pogledu raseljavanja, gubitka imovine i pristupa resursima. Na poduzimati raščišćavanja siromašnih naselja ili druge evikcije bez pripreme i aktiviranja planova preseljenja prema međunarodnim standardima u saradnji sa stanovništvom, uključujući djecu.

Završetak rodne analize budžeta i provođenje preporuka za podršku ravnopravnosti spolova. Kvalitet i obuhvat promotivnih kampanja za obrazovanje djevojčica. Diskriminacijsko usmjeravanje, stereotipi itd. u školama vremenom opada. Podaci o upisu, pohađanju i završetku obrazovanja za djevojčice su vremenom sve bolji na svim nivoima Opadanje broja/procenta djevojčica koje napuštaju obrazovanje s protekom vremena Broj/procenat škola sa odgovarajućim prostorijama za djevojčice

Plan preseljenja je u skladu sa

međunarodnim standardima i ima posebne mjere za osiguranje dobrobiti djece u fazama preseljenja/rehabilitacije. Ispitati kroz protumjere sve rizike po djecu kao što je neposjedovanje zemlje, nezaposlenje, neposjedovanje doma, gubitak imovine i usluga zajednice i sigurnosti hrane, socijalna disartikulacija/marginalizacija. Uključiti mjere za obezbjeđenje sigurnog vlasničkog prava preseljenim osobama bez vlasničkog prava i naknadu za izgubljenu imovinu/ usluge

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Okviri za sektor Uspostaviti politiku/pravne obrazovanja po okvire po mjeri djeteta mjeri djeteta za usklađene sa veći kvalitet i međunarodnim obuhvat standardima za obrazovno obrazovanja za planiranje, projektovanje, djecu kroz upravljanje i finansiranje. planiranje, dizajn, finansiranje, naplatu od korisnika i

Obrazovna politika i pravni okviri usklađeni sa međunarodnim standardima. Budžet za obrazovanje za ispunjenje uvjeta.

upravljanje koje koordinira javne i privatne pružatelje usluga, donatore i finansijere. Izvori: Vidi UNICEF Škole po mjeri djeteta

Uključiti principe univerzalnog obrazovanja za djecu i rodne ravnopravnosti, posebno u pogledu spremnosti za obrazovanje, inkluzije najranjivijih, posebne pažnje za obrazovanje djece pogođene vanrednim situacijama (izbjeglica, raseljenih) i djece s poteškoćama. Uključiti principe kontinuiteta i saradnje između različitih nivoa obrazovnog sistema od institucija za obrazovanje u ranom djetinjstvu do institucija višeg obrazovanja i stručnog osposobljavanja u oblasti prava djeteta i rodne ravnopravnosti. Izraditi CRSA za obrazovanje, sa naglaskom na pravu djeteta da ga se sasluša. Izraditi višeagencijske, decentralizirane sisteme upravljanja i kapacitete za podršku angažmanu zainteresiranih strana i prikupljanju razvrstanih podataka o uzorcima korištenja obrazovanja kod djece, njihovim obrazovnim potrebama, definiranje ciljeva, projektovanje po mjeri djeteta, stručno osoblje, rokove, budžet, odgovornosti viših nivoa uprave, koordinirane aktivnosti, okolišnu prihvatljivost, praćenje obaveza, jasan monitoring i izvještavanje o kvaliteti obrazovanja i stečenog obrazovanja na svim nivoima.

Analiza okvira politika i podataka o provođenju za obrazovanje na principima univerzalnog obrazovanja djece i rodne ravnopravnosti, spremnosti za obrazovanje, inkluzije najranjivijih, posebne pažnje za obrazovanje djece pogođene vanrednim situacijama (izbjeglica, raseljenih) i djece s poteškoćama.

Analiza okvira politika i praktične primjene kontinuiteta i saradnje između različitih nivoa obrazovnog sistema od institucija za obrazovanje u ranom djetinjstvu do institucija višeg obrazovanja i stručnog osposobljavanja.

Analiza mjera za rješavanje pristupa, standarda, priuštivosti, prihvatljivosti i prilagodljivosti, kako su oni definirani u prethodnom tekstu u dijelu o rizicima.

Uključivanje zainteresiranih strana u sektor obrazovanja, uključujući učešće djece kao osnovu za CRSA u obrazovanju.

Broj/procenat predstavnika zajednice, uključujući dječiju perspektivu u savjetodavnim odborima u obrazovanju i regulatornim tijelima, grupama roditelja i nastavnika, udruženjima poslodavaca, sindikatima prosvjetnih radnika, mehanizmima za djecu i žene, kako službenim, tako i nevladinim.

Redovno anketiranje zaintersiranih strana o obuhvatu i kvaliteti obrazovanja.

Posebni vanjski savjetnici, vanjski timovi za monitoring i evaluaciju i monitoring i evaluacija u zajednici u odnosu na odabrane građevinske radove, u pogledu ugovaranja, obučavanja i obrazovanja s ciljem uključivanja pristupa prilagođenih djeci.

Module 2: Child Rights in Programming and Sector Policies

Okviri za razvoj sektora obrazovanja u korist siromašnih koji obuhvataju djecu migrante, pripadnike manjina ili djecu u nepovoljnom položaju po drugom osnovu. Izvori:



Planiranje i izrada obrazovnih Uključivanje sistema i usluga po mjeri djeteta koje su fizički, ali i finansijski dostupne djeci koja su u nepovoljnom položaju i/ili ispod linije siromaštva.

Omogućiti uključivanje

siromašnih članova zajednice i članova zajednice u nepovoljnom položaju po drugom osnovu, uključujući i žene, u školske odbore, itd.

Vidi UNICEF/ UNESCO Institut za statistiku Globalna inicijativa za djecu izvan školskog sistema



Vidi UNICEF i Svjetska banka Inicijativa za ukidanje školarine

Initiative

zainteresiranih strana sa članovima zajednice, uključujući i djecu. Provesti CRSA za sektor obrazovanja. Broj/procenat djece iz porodica sa niskim primanjima ili u nepovoljnom položaju po drugom osnovu koja pohađaju školu na svim nivoima. Broj/procenat školskih odbora u kojima su zastupljene žene i osobe iz grupa nižeg socijalno/ekonomskog statusa.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Instrument 2.4 Kontrolne liste za sektore: Voda, sanitacija i higijena Fokus sektora: Pristup vodi, sanitaciji i higijeni (WASH) ima ključnu ulogu u životima djece. Širenje jednakog pristupa čistoj vodi i osnovnim sanitarnim uslugama i njihovo korištenje, te bolje higijenske prakse će smanjiti smrtnost djece, poboljšati njihovo zdravlje i ishode učenja i doprinijeti smanjenju siromaštva i održivom razvoju u cjelini. Kao sektor, WASH obuhvata politiku i administrativno upravljanje vodnim resursima, vodovod i kanalizaciju kao velike razgrađene sisteme, kao i osnovnu opskrbu pitkom vodom i osnovne sanitarne potrebe, upravljanje otpadom i odlaganje otpada, obrazovanje i obuku u opskrbi vodom, sanitarnom sistemu i higijenskim praksama. (Za WASH u ruralnim područjima vidi također Instrument 2.6: Kontrolne liste za ruralni razvoj; za WASH u urbanim područjima vidi također Instrument 2.7: Kontrolne liste za urbani razvoj). Pored toga, vidi UNICEF Strategije za vodu, sanitaciju i higijenu 2006–2015. i SZO/UNICEF

Član 24. Konvencije o pravima djeteta priznaje pravo djeteta na zdravlje, uključujući obezbjeđenje dovoljno čiste vode za piće i smanjenje zagađenja okoliša. WASH je neophodan za MDG za vodu i sanitaciju: da se do 2015. godine prepolovi udio ljudi bez održivog pristupa sigurnoj vodi i osnovnoj sanitaciji. WASH programi također podržavaju MDG4 o preživljavanju djece i MDG5 o maternalnom zdravlju. WASH je također ključan za ostvarivanje prava na obrazovanje, kroz osiguravanje toga da sve škole imaju odgovarajće sanitarne prostorije prilagođene djeci i obrazovanje o higijeni.

Zajednički program monitoringa za vodoopskrbu i sanitaciju.)

1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

Gubitak pristupa djece vodi i sanitaciji kroz povećane troškove usluga za korisnike, što dovodi do rizika po zdravlje djece uslijed bolesti uzrokovanih nečistom vodom za piće, nedovoljnom količinom vode za piće, rjeđim pranjem tijela i odjeće.4 Povezani rizici jer žene i djevojčice provode više vremena prikupljajući vodu.

Procijeniti obrasce

Uključivanje zainteresiranih strana obuhvata i djecu; prikupljanje kvalitativnih/kvantitativnih podataka o obrascima djece u korištenju vode i sanitacije; za KAP.

Broj/procenat djece koja koriste odabrane usluge vodoopskrbe i sanitacije prije i poslije intervencija.

Broj/procenat domaćinstava s niskim primanjima koja imaju pristup vodi i sanitaciji kroz osnovne ili socijalne tarife prije i poslije intervencija.

Izvori: Vidi UNICEF Strategije za vodu, sanitaciju i higijenu

socijalne i ekonomske aktivnosti od strane žena i djece koja koriste usluge WASH, uključujući znanje, stavove i prakse (KAP).

Planirati (i) alternative za vodu i sanitaciju koje su jeftinije, ali ekološki prihvatljive, sigurne i čiste; (ii) osnovne tarife (jeftin ili besplatan pristup do određenog praga koji se smatra dostatnim za osnovne potrebe) i/ili socijalne tarife za potrošače niskih primanja za

Vidi UNICEF Sapun, toaleti i slavine: osnova za zdravu djecu, Vidi UNICEF Priručnik o kvaliteti vode

za priključak na usluge vodoopskrbe i sanitacije.

Djeca sa posebnim potrebama ne mogu pristupiti uslugama vodoopskrbe i sanitacije. Izvori: à Vidi UNICEF Još više podignutih čistih ruku: unapređenje zdravlja, učenja i jednakosti kroz WASH u školama.

Uvesti univerazlne standarde projektovanja u planiranje, izgradnju i upravljanje za vodoopskrbu i sanitaciju, uključujući i obrazovanje o higijeni prema članu 23. Konvencije o pravima djeteta.

Broj/procenat djece sa posebnim potrebama koja koriste WASH prije i nakon intervencije.

Gubitak pristupa djece vodi i sanitaciji izgradnjom novih projekata koji presijecaju ekonomske i socijalne mreže i usluge u zajednici

Uključivanje zainteresiranih strana koje obuhvata djecu.

Prikupljanje kvalitativnih i kvantitativnih podtaka o obrascima djece u vezi sa znanjem, stavovima i praksama u vodoopskrbi i sanitaciji u zonama uticaja.

Broj i raspored projektovanih pristupa u planskim dokumentima.

Broj/procenat djece koja imaju pristup vodi i sanitaciji prije i nakon intervencije.

Procijeniti obrasce socijalne i eknomske aktivnosti i korištenja usluga vodoopskrbe i sanitacije, uključujući KAP kod djece u zonama uticaja. Planirati i osmisliti protumjere u saradnji sa lokalnim zajednicama, uključujući i djecu, u vezi sa projektovanjem koje omogućava kontinuiran pristup mrežama i uslugama ili vodoopskrbu i sanitaciju koja podržava djecu.

Građevinarstvo: Za rezervoare/druge velike građevinske projekte za WASH, rizici po zdravlje, sigurnost, itd. djece u zonama gradilišta.

Rizik od raseljavanja ili deložacija zbog prisvajanja zemljišta za izgradnju sistema vodoopskrbe i sanitacije s rizikom po dobrobit djeteta. Porodice bez vlasničkog prava nad zemljom koja se može (ili bi se mogla) legalizirati su posebno ugrožene.

Prikupiti podatke o dobrobiti

Prikupiti podatke/konsultovati se o dobrobiti djece/mišljenju u zoni uticaja. Pripremiti i provesti plan ublažavanja socijalnog uticaja s ciljem ublažavanja negativnih uticaja na društvo/dijete.

i mišljenjima djece, posebno tokom popisa i anketiranja za aktivnosti izgradnje vodoopskrbnog i sanitarnog sistema.

Uključiti posebne mjere za preseljenje kako bi se odgovorilo na potrebe djece u

Prevalencija proljeva i drugih bolesti vezanih za kvalitet vode kod djece, posebno djece mlađe od 5 godina, prije i poslije intervencija. Vrijeme koje djevojčice i žene provode njegujući bolesne i sakupljajući vodu prije i poslije intervencije.

Plan za ublažavanje socijalnog uticaja obuhvata mjere za zaštitu djece. Stope mortaliteta i morbiditeta djece prije i nakon intervencije u zoni uticaja građenja.

Plan preseljenja je u skladu sa međunarodnim standardima i ima posebne mjere za osiguranje dobrobiti djece u fazama preseljenja/rehabilitacije. Ispitati kroz protumjere sve rizike po djecu

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama Instrument 2.4 Kontrolne liste za sektor: WASH (voda, sanitacija, higijena)

pogledu raseljavanja, gubitka imovine i pristupa resursima. Ne poduzimati raščišćavanja siromašnih naselja ili druge deložacije bez pripreme i aktiviranja planova preseljenja prema međunarodnim standardima u saradnji sa stanovništvom, uključujući djecu.

kao što je neposjedovanje zemlje, nezaposlenje, neposjedovanje doma, gubitak imovine i usluga zajednice i sigurnosti hrane, socijalna disartikulacija/marginalizaci ja. Uključiti mjere za obezbjeđenje sigurnog vlasničkog prava preseljenim osobama bez vlasničkog prava i naknadu za izgubljenu imovinu/ usluge.

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Okviri za sektor po mjeri djeteta za proširenje vodoopskrbe i sanitacije za djecu kroz okolišno sigurno planiranje, projektovanje, finansiranje, naplatu od korisnika i upravljanje koje koordinira javne i privatne pružatelje usluga, donatore i finansijere. Izvori:

Vidi UNICEF Strategije za vodu, sanitaciju i higijenu za 2006–2015.

Okviri za razvoj sektora WASH u korist siromašnih, koji obuhvataju žene i djecu iz manjinskih grupa ili u nepovoljnom položaju po drugom osnovu.

Uspostaviti politiku/pravne okvire po mjeri djeteta usklađene sa međunarodnim standardima za planiranje, projektovanje, upravljanje i finansiranje vodoopskrbe i sanitacije, uključujući higijenske prakse na osnovu KAP istraživanja kod djece/majki. Izraditi višeagencijske, decentralizirane sisteme upravljanja i kapacitete za podršku angažmanu zainteresiranih strana i prikupljanje podataka o obrascima korištenja i potrebama za WASH kod djece, definiranje ciljeva, projektovanje po mjeri djeteta, stručno osoblje, rokove, budžet, odgovornosti viših nivoa uprave, koordinirane aktivnosti, okolišnu prihvatljivost, praćenje obaveza, jasan monitoring i izvještavanje o vodoopskrbi i sanitaciji.

Planirati i izraditi WASH sisteme i usluge po mjeri djeteta koji su fizički, ali i finansijski dostupni djeci koja su u nepovoljnom položaju i/ili ispod linije siromaštva. Planirati u saradnji sa zainteresiranim stranama, uključujući žene i djecu (i) jeftinije, ali okolišno prihvatljive, sigurne, čiste alternative za vodu i sanitaciju;

WASH politika i pravni okviri usklađeni sa međunarodnim standardima.

Uključenost zainteresiranih strana u sektorsko planiranje. Broj/procenat predstavnika zajednice, uključujući i perspektivu djece u savjetodavnim odborima potrošača, tijelima za odlučivanje o pritužbama ili regulatornim tijelima za WASH.

Redovno istraživanje KAP majki/djece i anketiranje fokusnih grupa koje uključuju djecu.

Posebni vanjski savjetnici, vanjski timovi za monitoring i evaluaciju i monitoring i evaluacija u zajednici u odnosu na odabrane građevinske radove i ugovorne aranžmane kako bi se obuhvatili pristupi prilagođeni djeci. Okolišne studije uzimaju u obzir posljedice klimatskih promjena po WASH.

Uključivanje zainteresiranih strana obuhvata i djecu;

Prikupljanje kvalitativnih/kvantitativnih podataka o obrascima djece/majki u korištenju vode i sanitacije na osnovu KAP. Broj/procenat djece koja koriste odabrane usluge vodoopskrbe i sanitacije prije i poslije intervencija, uključujući Broj/procenat domaćinstava s niskim primanjima koja imaju pristup vodi i sanitaciji kroz osnovne ili socijelne prije i

Izvori: Vidi UNICEF Strategije za vodu, sanitaciju i higijenu za 2006–2015.

Upravljanje uslugama vodoopskrbe i sanitacije prilagođeno djeci i obrazovanje o higijeni za djecu u zajednicama i naseljima niskih prihoda ili sa nedostatnim uslugama po drugom osnovu. Izvori: Vidi UNICEF Strategije za vodu, sanitaciju i higijenu za 2006–2015.

(ii) osnovne tarife (jeftin ili besplatan pristup do određenog praga koji se smatra dostatnim za osnovne potrebe); (ili) socijalne tarife za potrošače niskih primanja za priključak na usluge vodoopskrbe i sanitacije.

Podržati formiranje i

osnovne ili socijalne tarife i namjenske olakšice, prije i poslije intervencija.

Broj/procenat funkcionalnih

rad lokalnih grupa za upravljanje i finansiranje za česme, bunare, toalete, mjesta za kupanje i pranje, mjesta za odlaganje, drenažu, itd. kroz moderiranje i edukaciju, uključujući i žene.

grupa za upravljanje na nivou zajednice/naselja. Broj/procenat žena i djece koja sudjeluju u grupama za WASH i programima higijene. Stope mortaliteta majki i djece prije i nakon intervencije u zajednicama sa niskim prihodima zbog bolesti povezanih sa kvalitetom vode.

Proširiti programe higijene na škole i zajednice.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Instrument 2.5 Kontrolne liste za sektor: socijalna zaštita Fokus sektora: Socijalna zaštita se može široko definirati kao politike i mjere koje povećavaju kapacitete svih osoba, naročito siromašnih i ranjivih grupa, da izađu iz siromaštva ili izbjegnu siromaštvo, te da bolje podnose rizike i šokove i koje imaju za cilj pružanje višeg nivoa socijalne sigurnosti kroz sigurnost prihoda i pristup osnovnim uslugama (konkretno, zdravlju i obrazovanju) kroz aktivne i neaktivne periode i periode potrebe unutar cjelokupnog životnog ciklusa. Neophodna je za bolje ostvarivanje prava djece, žena i porodica na odgovarajući standard života i osnovne usluge. Kao sektor uključuje: (i) socijalnu pomoć (novčanu ili materijalnu); (ii) programe za osiguranje pristupa socijalnim uslugama; (iii) socijalnu podršku i usluge njege; i (iv) zakone i politike za osiguravanje jednakosti i zaštite od diskriminacije u pristupu uslugama i zaposlenju/izdržavanju (vidi: ‘Socijalna zaštita u razvojnoj saradnji EU’ (Komunikacija EK 2012.) i ‘Strateški okvir socijalne zaštite’ (UNICEF, 2012)).

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima Član 22. Pravo na socijalnu sigurnost Član 25. stav (1): pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove porodice, uključujući hranu, odjeću, stan i zdravstvenu zaštitu i potrebne socijalne usluge Član 25. stav (2): Majka i dijete imaju pravo na posebnu brigu i pomoć. Član 26. Pravo na obrazovanje Konvencija o pravima djeteta Član 26. Pravo na socijalnu sigurnost Član 27. Pravo na standard života koji odgovara fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i socijalnom razvoju djeteta Također odredbe drugih članova, uključujući članove 18, 19, 24, 28. i 32. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Članovi 9, 12. i 13.

1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

Programi socijalne zaštite ne dopiru do djece jer nisu prioritizirani u odlukama o politikama, razumijevanje

Provesti na dokazima

Razvrstani podaci o djeci

zasnovano zagovaranje razmatranja potreba djece na svim nivoima kreiranja politika.

Osigurati da programi socijalne zaštite mogu identificirati i obuhvatiti djecu kroz provođenje procjena ranjivosti, prikupljanje razvrstanih podataka,

prikupljaju se i koriste za efektivno usmjeravanje programa.

Nacionalne procjene ranjivosti služe kao osnova za politiku socijalne zaštite i programske prioritete i osmišljavanje programa.

ranjivosti djece i porodica je nedovoljno, raspodjela unutar domaćinstva se ne uzima u obzir, itd. Izvori: Vidi UNICEF, 2012, 18.

Djeca ne mogu pristupiti programima socijalne zaštite zbog socijalnih dimenzija ranjivosti kao što su spol, etnička pripadnost, invaliditet, geografska lokacija (npr. programi prehrane u školi ne obuhvataju djevojčice ukoliko porodice odluče školovati samo mušku djecu; staratelji s invaliditetom ne mogu preuzeti novčanu pomoć).

redovnu evaluaciju programa, itd. Razmotriti niz programa socijalne zaštite, uključujući programe koji pružaju direktnu korist djeci, kao što je prehrana u školi i socijalna podrška. Provesti terenski rad sa posebnim grupama djece, uključujući onu djecu koja ne žive u domaćinstvu.

Njegovati učešće socijalno

Broj/procenat predstavnika

Izvori: Vidi UNICEF, 2012, poglavlje VI.

isključenih grupa u razvoju, izradi, provođenju i evaluaciji politika. Prikupljati podatke koji su razvrstani prema spolu, etničkoj pripadnosti, statusu invaliditeta i geografskoj lokaciji i koji ocjenjuju uticaj socijalne zaštite na određene grupe. Osigurati da su davanja za socijalnu zaštitu dostupna svim podobnim korisnicima, bez obzira na etničku pripadnost, lokaciju, itd. Omogućiti jasnu, kulturno i jezično primjerenu komunikaciju o uvjetima za korištenje programa. Osigurati integraciju programa koji se bave ekonomskom ranjivosti i programa koji se bave socijalnim ranjivostima, kao što je diskriminacija (npr. zdravstveno osiguranje sa komponentom socijalne podrške). Obratiti pažnju na pitanja isključenosti u izradi programa socijalne zaštite, njihovom provođenju i monitoringu. (Vidi UNICEF, 2012, poglavlje VI, tabela 14 za konkretne primjere.)

Nacionalne politike i strategije socijalne zaštite bave se potrebama djece, a budžetska izdvajanja za programe prilagođene potrebama djece su povećana. Djeca koja žive na ulici, institucionalno zbrinuta djeca i druga djeca izvan domaćinstava su efektivno obuhvaćena programima socijalne zaštite. Programi koji nisu konkretno usmjereni na djecu (zdravstveno osiguranje, novčana pomoć, itd.) su osjetljivi na potrebe djece.

djece, nacionalnih manjina i grupa s invaliditetom u procesu uključivanja zainteresiranih strana. Broj anketa, studija i procjena uticaja koje posvećuju pažnju isključenim ili ranjivim grupama. Efektivne stope obuhvata programima socijalne zaštite kod isključenih ili ranjivih grupa. Nacionalne politike socijalne zaštite obuhvataju integrirani, višesektorski pristup. Inter-resorne komisije koordiniraju između socijalnih sektora. Mehanizmi za žalbe i naknade štete su dostupni i u primjeni na nacionalnom i lokalnom nivou.

Djeca ne mogu pristupiti postojećim programima socijalne zaštite zbog neadekvatnog dizajna programa, uključujući pretjerano stroge kriterije za odabir, neadekvatno usmjeravanje, fiksne uvjete, itd. (npr. korisnici bez lične karte ne mogu koristiti program; novčana pomoć uvjetovana pohađanjem škole može isključiti djecu koja nemaju pristup školi).

Programi mogu imati neplanirane posljedice, npr. skrbnici moraju izdvojiti vrijeme, zbog čega nisu na raspolaganju djeci i/ili prenose odgovornosti na djecu, uključujući i radne obaveze (npr. programi javnih radova).

Osmisliti fleksibilne mehanizme

verifikacije ispunjenosti uvjeta za odabir i opcije za preuzimanje pomoći. Provesti paralelne kampanje za registraciju rođenja. Razmotriti pogreške u smislu isključenosti, kao i pogreške u smislu uključenosti u dizajnu, provođenju, monitoringu i evaluaciji programa. Osigurati da uslovljeni programi budu usko koordinirani sa pružanjem socijalnih suluga, kao što su zdravstvo i obrazovanje; ili ispitati da li su izvodivi u datom kontekstu. Izraditi mehanizme za pritužbe i naknadu štete koji omogućavaju korisnicima da prijave slučajeve diskriminacije, itd. Obezbijediti dostatne informacije o podobnosti za program, mjestima isplate pomoći, itd.

Prilagoditi programe

socijalne zaštite (kao što su javni radovi i uslovljenost programa) porodicama koje moraju brinuti za djecu. Pratiti promjene u odgovornostima djece unutar domaćinstava. U programima javnih radova, smanjiti ili ograničiti broj radnih sati za dojilje ili trudnice. Razmotriti i pratiti eventualne uticaje na projektantske izbore, kao što je lokacija mjesta isplate, vrsta i vrijeme rada ili uslovljenost programa. Izraditi monitoring i evaluaciju uticaja koji su dovoljno fleksibilni da uoče neplanirane posljedice, npr. kroz uključivanje kvalitativnih, otvorenijih pitanja i uključivanje ispitanika koji nisu nositelji domaćinstva.

Stopa porasta broja djece sa rodnim listovima iz godine u godinu. Broj programa socijalne zaštite sa alternativnim opcijama za verifikaciju podobnosti za program, kao što su otisak prsta, opunomoćenje člana porodice za preuzimanje pomoći, itd. Procenat zajednica sa dostupnim mehanizmima za pritužbe i naknadu štete. Učestalost komunikacijskih kampanja za postojeće programe socijalne zaštite.

Procenat učesnika u javnim radovima sa malom djecom koji imaju mogućnost pristupa ustanovama za čuvanje djece u blizini mjesta izvođenja radova. Uticaj programa na raspolaganje vremenom žena i djece.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama Instrument 2.5 Kontrolne liste za sektor: Socijalna zaštita

Programi socijalne zaštite usmjereni na specifične grupe djece stvaraju ili pogoršavaju stigmu i/ili diskriminaciju kojoj su ta djeca izložena (npr. domaćinstva koja žive sa HIV-om i koriste programe mogu biti izolirana; ljubomora prema korisnicima programa).

Razmotriti šire mogućnosti

Programi ne procjenjuju tačno i/ili ne odgovaraju na višedimenzional nu prirodu potreba djece (zdravlje, obrazovanje, sanitacija, skrb, ekonomske potrebe, itd.) (npr. pomoć u hrani imat će ograničen uticaj ako se istovremeno ne rješavaju zdravstvene potrebe).

Provesti procjene potreba

obuhvata, uključujući univerzalne programe gdje god je to moguće. Uključiti članove zajednice u odlučivanje od početka programa do njegove izrade, provođenja i evaluacije (npr. razmotriti mehanizme obuhvata zasnovane na zajednici i komisije za reviziju na nivou zajednice). Uključiti kvalitativni monitoring i evaluaciju i pitanja o stigmi i diskriminaciji u kvantitativnom monitoringu i evaluaciji.

korisnika, njihovih kulturnih praksi, itd. Osigurati integraciju programa u različitim sektorima kroz koordinaciju ministarstava i implementatora na različitim nivoima vlasti. Uskladiti slične programe i iskoristiti sinergije programa socijalne zaštite i drugih programa.

Broj prijavljenih slučajeva stigmatizacije i diskriminacije prije i nakon provođenja programa. Procenat zajednica koje su imale predstavnike u upravnim odborima programa socijalne zaštite.

Godina najnovije analize

višedimenzionalnog siromaštva, situacione analize, itd. Broj anketa, studija i evaluacija učinka koje prikupljaju informacije o stanju djece Nacionalne politike socijalne zaštite podrazumijevaju integrirani, višesektorski pristup. Postojanje jedinstvenog sistema evidencije i sistema upravljanja informacijama. Postoje interresorne komisije za koordinaciju između sektora.

Izvori: Vidi UNICEF, 2012, poglavlje IV.

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Socijalna zaštita pomaže u ispunjenju prava djeteta i rješava ranjivosti specifične za djecu

Podržati sveobuhvatne

Nacionalne politike/okviri

sisteme socijalne zaštite i nacionalne politike/okvire koji integriraju, koordiniraju i unapređuju djelotovornost u više sektora.

socijalne zaštite podrazumijevaju integrirani, višesektorski pristup.

Obuhvaćenost djece programima socijalne zaštite.

kao što su potrebe prema dobi, zavisnost, itd. koje će uticati na osobu tokom njenog cijelog života.

Izvori: Vidi UNICEF, 2012, 2.0

Programi rješavaju i socijalne i ekonomske ranjivosti. Izvori: Vidi UNICEF, 2012, 28.

Osigurati da programi koji nisu usmjereni na djecu (zdravstveno osiguranje, novčana pomoć, itd.) ipak budu osjetljivi na potrebe djece i, po potrebi, razmotriti dodatne programe koji su posebno namijenjeni djeci. Kroz izradu programa osnažiti skrbnike u domaćinstvu i razmotriti njihove specifične uloge i potrebe. Provesti programe koji rješavaju potrebe djece kroz životni ciklus, primjerice rano djetinjstvo, adolescencija.

Dati podršku sveobuhvatnim sistemima socijalne zaštite i nacionalnim politikama/okvirima koji integriraju, koordiniraju i unapređuju djelotvornost u više sektora.

Razmotriti vrijednost programa kao što su usluge socijalne podrške i zakoni koji osiguravaju pristup socijalnim uslugama bez diskriminacije, kako bi se smanjila socijalna isključenost.

Po potrebi, uvezati programe

Procenat iznosa socijalne

pomoći koji se potroši na opće potrebe domaćinstva, uključujući zdravlje i obrazovanje djece. Stopa pohađanja škole Stopa registracije rođenja Nivo moći u donošenju odluka, kako ga opisuju žene nositeljice domaćinstva Porođajna težina Zastoj u rastu Zadržavanje djece u domaćinstvima Stope dječijeg rada

Nacionalni okviri/politike za

socijalnu zaštitu podrazumijevaju integrirani, višesektorski pristup i uključuju aranžmane za obuhvat ranjivih ili isključenih grupa. Procenat osoba koje prijavljuju manje slučajeva diskriminacije u pristupu zdravstvenoj zaštiti ili obrazovanju, u odnosu na vrijeme prije nego što su postali korisnici

koji rješavaju socijalne ranjivosti sa programima koji rješavaju ekonomske ranjivosti (npr. novčana pomoć sa komponentom socijalne podrške).

Programi holistički pristupaju rješvanju potreba djece (zdravlje, obrazovanje, sanitacija, itd.). Izvori: Vidi UNICEF, 2012, poglavlje IV.

Razmotriti programe koji

rješavaju različite potrebe istovremeno (npr. njega kod kuće). Stvoriti mehanizme koji potiču sektorsku povezanost, kao što su interresorne komisije, zajednički sistemi za usmjeravanje programa, sistemi upravljanja informacijama, itd.

Postojanje jedinstvenog sistema evidencije i sistema upravljanja informacijama Postoje interresorne komisije za koordinaciju između sektora

Instrument 2.6 Kontrolne liste za sekotre: Ruralni razvoj Fokus sektora: Ruralni razvoj obuhvata projekte integriranog ruralnog razvoja, poput planiranja regionalnog razvoja, promocije decentraliziranih i višesektorskih nadležnosti za planiranje, koordinaciju i upravljanje, provođenje regionalnog razvoja i mjera (uključujući upravljanje prirodnim resursima); upravljanje zemljištem, planiranje upotrebe zemljišta, naseljavanje i preseljavanje (osim preseljenja izbjeglica i interno raseljenih osoba); funkcionalna integracija ruralnih i urbanih područja i geografski informacijski sistemi.

Član 24. Konvencije o pravima djeteta priznaje pravo djeteta na zdravlje, uključujući čistu vodu za piće. Ruralni programi doprinose ostvarenju MDG1 za iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva i gladi, te ciljevima vezanim za vodu i sanitaciju, zdravlje, obrazovanje i okolišnu održivost. Praksa prisilnih evikcija, koje uključuju prisilno iseljenje osoba iz njihovih domova ili sa njihove zemlje, koje se direktno ili indirektno može pripisati Državi, predstavlja teško kršenje ljudskih prava, posebno prava na stanovanje (Rezolucija Komisije za ljudska prava 1993/77). Vodeći principi o internoj raseljenosti UN pružaju zaštitu od arbitrarnog raseljavanja, osnovu za zaštitu i pomoć tokom raseljenosti i propisuju garancije za siguran povratak, restituciju i reintegraciju.

1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

Rizici po zalihe Uz učešće ruralnih zajednica, hrane za djecu sa uključujući žene i djecu, uticajem na ocijeniti obrasce socijalne i nutritivnu ekonomske aktivnosti u vrijednost, koji poljoprivrednoj proizvodnji za proističu iz prihod i egzistenciju, za sve promjena socijalno-ekonomske grupe. proizvodnih Procijeniti nivo rizika za sistema u djecu i njihove porodice u stočarstvu i predloženim izmjenama, poljoprivredi, npr. uključujući rizik unutar sa pastoralizma ili domaćinstva i rizik krčenja paljenjem razvrstan po spolu. na intenzivne sedentarne Tražiti radikalne promjene, ili sisteme ili uvesti protumjere za garanciju navodnjavanje; ili hrane za djecu, uključujući promjene kultura; mjere za podršku majkama ili rizici povezani sa dojiljama. većom količinom posla za majku.

Uključivanje zainteresiranih

strana obuhvata žene i djecu; prikupljanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka za obrasce potreba djece u proizvodnji i prehrani Konsultacije sa lokalnim zajednicama uključujući žene i djecu o procjeni rizika i mogućim protumjerama Stope pothranjenosti djece po varijablama kao što su socijalno-ekonomska grupa, kasta, etnička pripadnost, vjerska pripadnost, lokacija, spol te prije i poslije intervencije Stope dojene djece prije i nakon intervencije

Gubitak pristupa djece osnovnim uslugama ili rizik po dostupnost hrane uslijed povećanih troškova usluga za korisnike, što uzrokuje rizik po zdravlje, razvoj i dobrobit djece. Rizik naročito po djevojčice da napuste obrazovanje, provode više vremena prikupljajući vodu i ogrjev, sa okolišnim rizicima po opće, javne ili privatne resurse, što opet može umanjiti njihove izglede za obrazovanje, zdravlje i sigurnost.

Ocijeniti obrasce socijalne i

ekonomske aktivnosti žena i djece u korištenju ruralnih usluga i pristupanju hrani. Ocijeniti mogući učinak povećanih troškova unutar i između domaćinstava sa podacima razvrstanim prema spolu i socijalnoj grupi. U saradnji sa zajednicama, uključujući žene i djecu, planirati (i) jeftinije, ali ekološki prihvatljive, sigurne i čiste alternative uslugama; (ii) osigurati osnovne tarife za vodu, sanitaciju, higijenu i energiju (jeftini ili besplatni pristup do određene granice koja se smatra dovoljnom za zadovoljenje osnovnih potreba) i/ili socijalne tarife za potrošače sa niskim primanjima; (iii) olakšice za domaćinstva za troškove priključka na usluge.

Djeca s posebnim potrebama ne mogu pristupiti ruralnim uslugama.

Uvesti univerzalne standarde

Rizik da neke porodice propuste vlasništvo nad zemljom u šemama dodjele zemlje u vlasništvo i naseljavanja, na primjer, djeca razvedenih majki mogu izgubiti pristup obradivoj zemlji i stambenom zbrinjavanju.

Kod planiranja vlasničkih

Broj/procenat djece sa posebnim potrebama koja koriste ruralne usluge prije i poslije intervencije

projektovanja u ruralno planiranje, izgradnju i upravljanje u skladu sa članom 24. Konvencije

prava nad zemljom i šema naseljavanja, koristiti podatke razvrstane po spolu i druge socijalne varijable, kao što je socijalno ekonomski status i etnička pripadnost, kako bi se ocijenili obrasci pristupa i korištenja obradive zemlje i vlasništva nad drugom imovinom, uključujući stambene prostore. Osigurati da sve socijalne grupe, uključujući žene imaju vlasničko pravo usklađeno sa korištenjem.

Uključivanje zainteresiranih strana obuhvata žene i djecu; prikupljanje razvrstanih kvalitativnih/kvantitativnih podataka o obrascima korištenja usluga i pristupa hrani kod djece Broj/procenat djece koja koriste odabrane ruralne usluge prije i nakon intervencija Broj/procenat domaćinstava sa niskim primanjima koja imaju pristup ruralnim uslugama kroz osnovne ili socijalne tarife i namjenske olakšice prije i poslije intervencija Prevalencija dječijeg proljeva i drugih oboljenja vezanih za kvalitet vode, posebno kod djece mlađe od 5 godina, prije i poslije intervencija Vrijeme koje žene i djevojčice provode njegujući bolesne i prikupljajući vodu i ogrijev prije i poslije intervencija Stope pohađanja škole za dječake i djevojčice prije i nakon intervencije Stope pothranjenosti djece prije i nakon intervencije

Uključivanje zainteresranih strana obuhvata žene i djecu iz svih socijalnih grupa Razvrstani podaci po spolu i drugim socijalnim varijablama o pristupu i korištenju obradive zemlje i druge imovine, uključujući stambene prostore Broj/procenat žena koje imaju zajedničko ili pojedinačno vlasništvo nad zemljom i drugom imovinom uključujući stambeni prostor prije i poslije intervencije Broj/procenat domaćinstava gdje su žene nositeljice domaćinstva i vlasničkog prava nad obradivom zemljom i imovinom

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Rizici po dobrobit djece kroz gubitak pristupa ruralnim resursima za ostvarenje prihoda ili egzistenciju, raseljavanje i/ili prisilne evikcije zbog gradnje u ruralnim područjima, uključujući infrastrukturu i upravljanje zemljištem, uključujući prirodne resurse. Porodice bez vlasništva nad zemljom koja je (ili bi se mogla) legalizirati su posebno ranjive.

Prikupiti podatke o dobrobiti i

mišljenju djece, posebno tokom popisa i anketa za potrebe planiranja preseljenja. Uključiti podatke razvrstane po spolu o korištenju resursa za prihode, kulturne i egzistencijalne potrebe i zajedničkom vlasništvu. Uključiti posebne mjere za preseljenje kojima se rješavaju potrebe djece u slučaju raseljenja, gubitka imovine i gubitka pristupa resursima. Ne poduzimati prisilne evikcije bez pripreme i aktiviranja planova preseljenja prema međunarodnim standardima u saradnji sa stanovništvom, uključujući djecu.

Plan preseljenja je usklađen

sa međunarodnim standardima i sadrži posebne mjere da bi se osigurala dobrobit djece tokom faze preseljenja/rehabilitacije. Ispitati kroz protumjere sve rizike po djecu kao što su neposjedovanje zemlje, nezaposlenost, neposjedovanje doma, gubitak imovine i usluga u zajednici i sigurnosti hrane, socijalna disartikulacija i marginalizacija Uključiti mjere za obezbjeđenje sigurnog vlasničkog prava za preseljene osobe bez vlasničkog prava i naknadu za izgubljenu imovinu/usluge

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Okviri za sektor po mjeri djeteta koji koristi djeci kroz ekološki siguran ruralni razvoj koji povećava sigurnost hrane i ruralne usluge kroz planiranje, projektovanje, finansiranje, naplatu od korisnika i upravljanje koje koordinira javne i privatne pružatelje usluga, donatore i finansijere.

Politika i pravni okvir za

Ustanoviti okvire politika/pravne okvire po mjeri djeteta u skladu sa međunarodnim standardima ruralnog razvoja i planiranja sigurnosti hrane, projektovanja, upravljanja i finansiranja. Razviti višeagencijske, decentralizirane sisteme upravljanja i kapacitete za podršku uključivanju zainteresiranih strana i prikupljanje podataka o obrascima i potrebama u sklopu aktivnosti majki i djece vezanih za ruralni razvoj i sigurnost hrane, definiranje ciljeva, projektovanje po mjeri djeteta, stručno osoblje, rokove, budžet, odgovornosti viših nivoa uprave, koordinirane aktivnosti, okolišnu prihvatljivost, praćenje obaveza, jasan monitoring i izvještavanje o ruralnom razvoju.

ruralni razvoj i sigurnost hrane ispunjavaju međunarodne standarde. Zastupljenost zainteresiranih strana, uključujući perspektive žena i djece u savjetodavnim odborima potrošača, regulatornim tijelima za rješavanje pritužbi ili ruralni razvoj, tijela za poljoprivrednu proizvodnju i sigurnost hrane Redovne ankete zaintersiranih strana o ruralnoj proizvodnji, potrebama za hranom i uslugama uključuju djecu i razvrstane su po spolu i unutar domaćinstva Posebni vanjski savjetnici, vanjski timovi za monitoring i evaluaciju i monitoring i evaluacija u zajednici za odabrane ruralne razvojne projekte kako bi se obuhvatilo pristupe po mjeri djeteta.

Okviri ruralnog razvoja i sigurnosti hrane u korist siromašnih koji obuhvataju žene i djecu po varijablama kao što su socijalno-ekonomska grupa, lokacija, dob, etnička pripadnost, kasta, vjerska pripadnost, spol, itd.

Planirati i osmisliti planiranje i usluge za ruralni razvoj i sigurnost hrane po mjeri djeteta, tako da budu dostupne, kako fizički tako i finansijski djeci koja su u nepovoljnom položaju po socijalnim, ekonomskim ili geografskim odrednicama. Kroz konsultacije planirati niz mjera za poticanje sigurnosti djece, sigurnost hrane i dobrobit, kao što su (i) poljoprivredna proizvodnja, poslovni razvoj i okolišne mjere prema željama zajednice; (ii) jeftine, ali okolišno prihvatljive, sigurne, čiste alternative za ruralne usluge; (iii) osnovne tarife gdje su primjenjive i/ili socijalne tarife za potrošače niskih primanja za usluge vode, sanitacije, higijene i energije; (iii) olakšice za domaćinstva niskih primanja za priključak na usluge vode, sanitacije, higijene i energije.

Upravljanje resursima zajednice po mjeri djeteta u ruralnim zajednicama niskih prihoda ili u nepovoljnom položaju po drugom osnovu.

Podržati formiranje i rad

Osigurati sigurno vlasničko pravo nad zemljom za stanovnike sa niskim primanjima koji nemaju formalno vlasničko pravo.

Šeme dodjele vlasničkog

grupa za upravljanje i finansiranje u zajednici, npr. korisničkih grupa za poljoprivredu, uključujući navodnjavanje; zaštitu i upravljanje resursima; vodu, sanitaciju i higijenu; zdravstvene i obrazovne ustanove.

prava i naseljavanja zemlje trebaju osigurati sigurnost zemlje i prihoda stanovnicima ruralnih područja s niskim prihodima.

Uključivanje aktera obuhvata žene i djecu iz grupa razvrstanih po socijalnoekonomskom statusu, lokaciji, starosti, etničkoj pripadnosti, kasti, vjerskoj pripadnosti, spolu, itd. Podaci o poljoprivrednoj proizvodnji za određeni vremenski period Podaci o poslovnom razvoju za određeni vremenski period Broj/procenat djece iz domaćinstava sa niskim primanjima ili u nepovoljnom položaju po drugom osnovu koja koriste odabrane ruralne usluge, uključujući i usluge putem osnovnih ili socijalnih tarifa i namjenskih olakšica prije i poslije intervencija Prevalencija proljeva i drugih bolesti povezanih s kvalitetom vode kod djece, naročito mlađe od 5 godina, prije i poslije intervencija. Vrijeme koje djevojčice i žene provode njegujući bolesne i prikupljajući vodu prije i nakon intervencije. Stope pothranjenosti s protekom vremena, razvrstane prema osnovnim varijablama.

Pokazatelji

poljoprivredne proizvodnje prije i nakon intervencije. Stope mortaliteta djece i majki u zajednicama s niskim prihodima prije i nakon intervencije Broj/procenat funkcionalnih grupa za upravljanje u zajednici; broj/procenat onih koje uključuju žene i djecu

Broj/procenat

domaćinstava s niskim prihodom sa sigurnim vlasničkim pravom nad zemljom i prilikama za ostvarivanje prihoda prije i nakon intervencije.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Instrument 2.7 Kontrolne liste za sektor: Urbani razvoj Fokus sektora: Urbani razvoj obuhvata integrirane projekte urbanog razvoja, lokalni razvoj i urbanističko upravljanje, urbanu infrastrukturu i usluge, općinske finansije, urbano upravljanje okolišem, urbani razvoj i planiranje, obnovu i stambeno zbrinjavanje u urbanim područjima i zemljišne informacijske sisteme. (Za obrazovanje u urbanim područjima vidi Instrument 2.3: Kontrolne liste za sektore u obrazovanju; vidi također Instrument 2.4: Kontrolne liste za sektor: WASH; Instrument 2.8: Kontrolne liste za sektor:

Osnovni principi Konvencije o pravima djeteta su primjenjivi u ovom sektoru u korist najboljih interesa djeteta i podržavanja ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava djece i prava na opstanak i razvoj u urbanom okruženju. Urbani razvojni projekti koji omogućuju okruženja prilagođena djeci, sigurna, čista, bezopasna okruženja u kojima djeca mogu pristupiti neophodnim uslugama doprinose ostvarenju milenijskih razvojnih ciljeva. Praksa prisilnih evikcija, koje uključuju prisilno iseljenje osoba iz njihovih domova ili sa njihove zemlje, koje se direktno ili indirektno može pripisati Državi, predstavlja teško kršenje ljudskih prava, posebno prava na stanovanje (Rezolucija Komisije za ljudska prava 1993/77). Vodeći principi o internoj raseljenosti UN pružaju zaštitu od arbitrarnog raseljavanja, osnovu za zaštitu i pomoć tokom raseljenosti i propisuju garancije za siguran povratak, restituciju i reintegraciju.

Promet; i Instrument 2.9: Kontrolne liste za sektor: Energija.)

1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI Rizik od raseljenja ili prisilnih evikcija zbog akvizicije zemljišta za potrebe urbanog razvoja i/ili zbog raščišćavanja siromašnih četvrti i šema urbane obnove sa rizicima po dobrobit djece. Porodice bez vlasničkog prava nad zemljom koje je (ili bi se moglo) legalizirati su posebno ugrožene.

Gubitak pristupa djece

PROTUMJERE

INDIKATORI

Prikupiti podatke o dobrobiti i

mišljenju djece i žena, posebno tokom popisa i anekta za planiranje urbanog izmještanja. Obuhvatiti posebne mjere izmještanja za rješavanje potreba žena i djece kod raseljenja, gubitka imovine i pristupa resursima. Ne poduzimati raščišćavanje siromašnih četvrti i evikcije bez pripreme i aktiviranja planova izmještanja u skladu sa međunarodnim standardima, u saradnji sa stanovnicima urbanih područja, uključujući djecu.

Ocijeniti obrasce socijalne i

ekonomske aktivnosti žena i djece u korištenju

Plan preseljenja je usklađen sa međunarodnim standardima i sadrži posebne mjere da bi se osigurala dobrobit djece tokom faze preseljenja/rehabilitacije Ispitati kroz protumjere sve rizike po djecu kao što su neposjedovanje zemlje, nezaposlenost, neposjedovanje doma, gubitak imovine i usluga u zajednici i sigurnosti hrane, socijalna disartikulacija i marginalizacija. Uključiti mjere za obezbjeđenje sigurnog vlasničkog prava za preseljene osobe u urbanim područjima bez vlasničkog prava i naknadu za izgubljenu imovinu/usluge

Uključenost aktera obuhvata žene i djecu; prikupljanje kvalitativnih/kvantitativnih

urbanih usluga uključujući zdravstvo, obrazovanje, prevoz, energiju, vodu, sanitaciju i higijenu, čvrsti otpad i odvođenje otpadnih voda. Planirati kroz konsultacije (i) jeftine, ali ekološki prihvatljive, sigurne, čiste alternative urbanim uslugama; (ii) osnovne tarife (jeftin ili besplatan pristup do određenog praga koji se smatra dostatnim za osnovne potrebe) i/ili socijalnih tarifa za potrošače niskih primanja za vodu i energiju; (iii) olakšice za domaćinstva s niskim prihodima za priključak na usluge vode, sanitacije i higijene i energije; namjenske olakšice za prevoz.

osnovnim urbanim uslugama kroz povećane troškove urbanih usluga za korisnike, koji utiču na djecu.

Gubitak pristupa djece osnovnim urbanim uslugama zbog izgradnje novih urbanih struktura koje presijecaju ekonomske i socijalne veze i usluge u zajednici.

Djeca s posebnim potrebama ne mogu pristupiti urbanim uslugama. Povećana buka i zagađenje od urbanih projekata ometa razvoj djece.

Procijeniti obrasce socijalne i eknomske aktivnosti i korištenja urbanih usluga od strane žena i djece, kod svih socijalnih grupa u urbanim zonama razvoja. Procijeniti vjerovatne uticaje povećanja troškova putem ankete o mogućnosti i spremnosti plaćanja. Planirati i osmisliti protumjere u saradnji sa lokalnim zajednicama, uključujući i djecu, s ciljem projektovanja koje omogućuje trajni pristup mrežama i uslugama za djecu. Uvesti univerzalne standarde projektovanja u planiranje urbanog razvoja, izgradnju i upravljanje u skladu sa članom 23. Konvencije o pravima djeteta.

Uvesti mjere urbanističkog planiranja i projektovanja za ublažavanje rizika: pozicioniranje, prepreke, itd. kako bi se smetnje svele na minimum. Zakonski propisati korištenje bezolovnih goriva, ekoloških vozila.

podataka za žene i djecu o obrascima korištenja i potreba za urbanim uslugama

Broj/procenat djece koja koriste odabrane urbane usluge prije i nakon intervencija

Broj/procenat domaćinstava sa niskim prihodima sa pristupom urbanim uslugama kroz osnovne ili socijalne tarife, namjenske olakšice i povlaštene cijene priključaka

Broj/procenat dječaka i djevojčica koje pohađaju školu

Prevalencija proljeva i drugih bolesti vezanih za kvalitet vode, razvrstano po spolu i socijalnoj grupi

Uključivanje zainteresiranih

strana obuhvata djecu i žene.

Prikupljanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka o obrascima korištenja urbanih usluga, potrebama, željama, za sve socijalne grupe djece Provođenje ankete o mogućnosti i spremnosti plaćanja urbanih usluga Broj i raspored projektovanog pristupa u dokumentima o urbanom planiranju Broj/procenat djece koja imaju pristup urbanim uslugama prije i nakon intervencije

Broj/procenat djece s posebnim potrebama koja koriste urbane usluge prije i nakon intervencije

Kvalitet zraka i nivoi buke Provedeni zakoni o kvaliteti zraka i nivou buke

Prevalencija morbiditeta kod

dječaka i djevojčica vezanog za okoliš

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Sigurnosni rizici po djecu uslijed opasnosti kod građenja i rada urbanih gradilišta.

Rizici po zdravlje, sigurnost, marginalizaciju, itd. za djecu u zonama urbanih građevinskih kampova.

Saradnja između svih agencija Institucionalna analiza za urbanizam i upravljanje i radnika u urbanim službama da bi se uključile projektantske mjere za sigurnost djece, smanjenje opasnosti i upravljanje opasnosti i planovi za informiranje i obrazovanje djece o opasnostima, pomoći unesrećenima i medicinskom zbrinjavanju, uspostavljanje sistema podataka o nesrećama. Razviti/provesti programe sigurnosti u urbanim službama u uskoj saradnji sa djecom izloženom riziku.

Prikupiti podatke/provesti konsultacije o dobrobiti i potrebama i mišljenjima djece u pogođenoj zoni. Izraditi i provesti plan za ublažavanje negativnih socijalnih i uticaja na djecu.

kapaciteta glavnih urbanih agencija i pružatelja urbanih usluga u planiranju i upravljanju projektantskim mjerama za sigurnost djece i planovima za smanjenje opasnosti, informiranje i obrazovanje djece o opasnostima, pomoći unesrećenima i medicinskom zbrinjavanju, sistemi podataka o nesrećama

Broj i raspored nesreća sa ozljedom djece ili smrću djece

Broj i djelotvornost programa urbane sigurnosti u školama itd.

Plan ublažavanja socijalnog

uticaja sadrži mjere za zaštitu djece. Stope mortaliteta i morbiditeta djece i stope nesreća prije i nakon intervencije

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Okviri za sektor po mjeri djeteta koji koriste djeci kroz ekološki siguran ruralni razvoj koji povećava sigurnost hrane i ruralne usluge kroz planiranje, projektovanje, finansiranje, naplatu od korisnika i upravljanje koje koordinira javne i privatne pružatelje usluga, donatore i finansijere.

Politika i pravni okvir za

Ustanoviti okvire politika/pravne okvire za urbana područja po mjeri djeteta u skladu sa međunarodnim standardima ekološki sigurnog urbanizma, projektovanja, upravljanja i finansiranja. Razviti sisteme upravljanja za podršku uključivanju zainteresiranih strana prilagođenom djeci, sa ciljevima, stručnim osobljem, rokovima, budžetom, odgovornosti viših nivoa uprave, koordinarinim aktivnostima, praćenjem obaveza, jasnim monitoringom i izvještavanjem. Izgraditi kapacitete u ključnim agencijama za rješavanje rizika po djecu i osiguranje pristupa, korištenja i sigurnosti urbanih usluga.

urbani razvoj ispunjavaju međunarodne standarde.

Zastupljenost zainteresiranih strana, uključujući perspektive žena i djece u savjetodavnim odborima potrošača urbanih usluga, regulatornim tijelima za rješavanje pritužbi

Redovne ankete zainteresiranih strana i fokusne grupe gdje su zastupljene žene i djeca

Posebni vanjski savjetnici, vanjski timovi za monitoring i evaluaciju i monitoring i evaluacija u zajednici za odabrane građevinske radove i ugovorne aranžmane kako bi se obuhvatili pristupi prilagođeni djeci.

Okviri urbanog razvoja u korist siromašnih koji obuhvataju djecu migrante i djecu u nepovoljnom položaju po drugom osnovu.

Upravljanje resursima zajednice po mjeri djeteta u ruralnim zajednicama niskih prihoda ili u nepovoljnom položaju po drugom osnovu.

Omogućiti sigurno vlasništvo nad zemljom za stanovnike sa niskim primanjima bez formalnog vlasničkog prava.

Planirati i osmisliti urbane sisteme i usluge po mjeri djeteta koji su fizički i finansijski dostupni djeci koja su u nepovoljnom položaju, djeci iz migrantskih porodica i/ili ispod linije siromaštva. Izraditi programe za smanjenje rizika iskorištavanja siromašne, migrantske ili druge ranjive djece i adolescenata, uključujući beskućnike djecu/adolescente i izloženost pravnom sistemu. Koordinacija sa uslugama usmjerenim na djecu, kao što su zdravstvo, obrazovanje, kako bi se proširio obuhvat i pružila podrška/referalni mehanizmi u četvrtima sa niskim prihodima ili četvrtima u nepovoljnom položaju po drugom osnovu.

Podržati formiranje i rad grupa za upravljanje i finansiranje u zajednici, npr. korisničkih grupa za poljoprivredu, uključujući navodnjavanje; zaštitu i upravljanje resursima; vodu, sanitaciju i higijenu; zdravstvene i obrazovne ustanove.

Razviti kapacitete za urbanu obnovu i dodjelu vlasništva nad zemljom, kako bi se omogućila sigurnost zemljišta i prihoda za stanovnike urbanih područja sa niskim prihodima

Broj/procenat djece ispod

linije siromaštva ili djece u nepovoljnom položaju po drugom osnovu koja koriste urbane usluge prije i nakon intervencije. Broj/procenat siromašne, migrantske ili po drugom osnovu ranjive djece i adolescenata koji su obuhvaćeni programima smanjenja rizika, uključujući beskućnike i pojavljivanje u pravnim postupcima. Broj i raspored efikasno opremljenih, kadrovski popunjenih i funkcionalnih zdravstvenih i obrazovnih ustanova u četvrtima niskih prihoda Stope mortaliteta kod djece, adolescenata i majki u četvrtima s niskim prihodima prije i nakon intervencije

Pokazatelji

poljoprivredne proizvodnje prije i nakon intervencije. Stope mortaliteta djece i majki u zajednicama s niskim prihodima prije i nakon intervencije

Broj/procenat funkcionalnih grupa za upravljanje u zajednici; broj/procenat onih koje uključuju žene i djecu

Broj/procenat

domaćinstava sa niskim prihodima koja imaju sigurno vlasničko pravo i prilike za ostvarivanje prihoda prije i nakon intervencije.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Instrument 2.8 Kontrolne liste za sektor: Promet (infrastruktura i usluge) Fokus sektora: Promet može obuhvatati (i) prometnu infrastrukturu, što uključuje izgradnju i/ili obnovu puteva, vodenih puteva, željeznice, aerodroma i luka; (ii) prometne usluge, uključujući autobusni, avio, brodski, taksi, kamionski prevoz, koji može biti javni ili privatni, te sisteme nemotoriziranog prometa kao što su hodanje, biciklizam ili prevoz na životinjama, koje često u prometu koriste siromašne porodice i mikro preduzeća i (iii) lokalne, regionalne, nacionalne i međunarodne transportne

Osnovni principi Konvencije o pravima djeteta su primjenjivi na ovaj sektor, kako bi se podržali najbolji interesi djeteta i učvrstila njegova ekonomska, socijalna, kulturna i prava na opstanak i razvoj.

politike i institucionalne okvire koji čine osnovu za planiranje, regulaciju, finansiranje i upravljanje sektorom, uključujući i upravljanje sigurnosti.

1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

Gubitak pristupa djece osnovnim uslugama zbog povećane cijene prijevoza za korisnike, što utiče na djecu, primjerice povećanje cestarine ili cijene karte.

Procijeniti obrasce socijalne i

Uključivanje aktera obuhvata

Gubitak pristupa djece osnovnim uslugama zbog izgradnje novih transportnih sistema sa aranžmanima kao što su putevi sa plaćanjem putarine, željeznice, kanali, itd.

Procijeniti obrasce socijalne i

Djeca s posebnim potrebama ne mogu pristupiti socijalnim uslugama.

Uvesti univerzalne standarde

ekonomske aktivnosti djece koja koriste ove usluge. Planirati (i) transportne sisteme prilagođene nemotoriziranom transportu, (ii) bolji javni prijevoz o kojem ovise niže pozicionirane socijalno-ekonomske grupe, (iii) namjensko smanjenje cijena karata za siromašnu djecu i djecu koja su u nepovoljnom položaju po drugom osnovu kako bi mogli ići u školu i pristupiti drugim uslugama.

ekonomske aktivnosti i korištenja prometa kod djece u zoni prometnog građenja. Planirati i osmisliti protumjere u saradnji sa lokalnim zajednicama, uključujući i djecu, za projektantske mjere koje omogućavaju prelaze i kontinuirani pristup za djecu (pothodnike, pristupne puteve, itd.).

projektovanja u planiranje i izgradnju u prometu u skladu sa članom 23. Konvencije o pravima djeteta.

žene i djecu; prikupljanje kvalitativnih/kvantitativnih podataka o obrascima korištenja i potrebama prijevoza kod žena i djece Broj/procenat žena i djece koji koriste nemotorizirani transport i/ili javni prijevoz, prije i nakon intervencija Broj/procenat djece koja pohađaju školu/koriste zdravstvene usluge prije i nakon intervencije

Uključivanje zainteresiranih strana koje obuhvata djecu

Prikupljanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka za obrasce korištenja transporta kod djece, njihovim željama i potrebama Broj i raspored projektantskih mjera pristupa; broj/procenat djece koja pohađaju školu i koriste zdravstvene usluge prije i nakon intervencije

Broj/procenat djece s posebnim potrebama koja pohađaju škole/koriste zdravstvene usluge prije i nakon intervencije

Povećana buka i zagađenje od prometa ometaju razvoj djeteta.

Sigurnosni rizici po djecu sa povećanim tokom prometa, opasnosti neočekivanog saobraćaja.

Lokalna, regionalna, nacionalna

Projektantske mjere: pozicioniranje prometa dalje od naselja, korištenje barijera, itd. za smanjenje smetnji na minimum. Zakoni o korištenju bezolovnih goriva, ekoloških vozila.

ili prekogranična saradnja agencija za transport kako bi se uključile projektantske mjere i planovi za sigurnost djece; planovi regulacije prometa kako bi se osiguralo poštivanje standarda sigurnosti vozila, vozača, učesnika i pješaka; pomoć unesrećenima i medicinsko zbrinjavanje, sistemi podataka o nesrećama, sigurno upravljanje pravom prolaza.

Razviti/provesti programe sigurnosti u prometu u uskoj saradnji sa djecom izloženom riziku.

Rizik od porasta zaraznih bolesti uslijed pristupa prijevozu, što može pogoditi djecu i adolescente, npr. rizik od HIV-a i AIDS-a.

Provesti socijalnu analizu o

Rizik od premiještanja od usluga, resursa i socijalnih usluga i mreža zbog akvizicije zemlje za prometne investicije sa rizikom po dobrobit djece.

Prikupiti podatke o dobrobiti i

obrascima rizičnih ponašanja i konsultacije sa socijalnim grupama izloženim riziku. Planirati i provesti djelotvorne zakone i kampanje za podizanje svijesti koje uključuju i djecu/adolescente s ciljem prevencije širenja bolesti. mišljenjima žena/djece, posebno kod popisa i anketiranja za planiranje premiještanja. Uključiti posebne mjere kod premiještanja kako bi se riješile potrebe djece u slučaju raseljenja, gubitka imovine i pristupa resursima. Ne poduzimati raščišćavanja siromašnih četvrti ili druge evikcije bez pripreme i aktiviranja planova za premiještanje prema međunarodnim standardima u saradnji sa stanovništvom, uključujući djecu.

Kvaliteta zraka i nivoi buke s protekom vremena

Provedeni zakoni o bezolovnim gorivima, ekološkim vozilima, barijerama za zaštitu od buke, itd.

Institucionalna analiza

kapaciteta ključnih prometnih agencija u planiranju i upravljanju pravom prolaza, razvojem pojaseva i mjera sigurnosti prometa u saradnji sa zajednicama koja obuhvata žene i djecu Broj i raspored prometnih nesreća sa ozljedama ili smrti djece prije i nakon intervencije Broj i djelotvornost programa prometne sigurnosti u školama, itd.

Prevalencija osnovnih zaraznih bolesti kod djece i adolescenata prije i nakon prometne intervencije

Djelotvornost zakonodavnog okvira za upravljanje rizikom od bolesti kod djece

Broj i procenat djece i adolescenata obuhvaćenih kampanjama za podizanje svijesti

Plan premiještanja je u skladu sa međunarodnim standardima i sadrži posebne mjere za osiguranje dobrobiti djece u fazama preseljenja/rehabilitacije

Kroz protumjere ispitati sve rizike po djecu kao što je neposjedovanje zemlje, nezaposlenost, neposjedovanje doma, gubitak imovine i usluga u zajednici i sigurnosti hrane, socijalna disartikulacija/marginalizacija. Uključiti mjere za obezbjeđenje sigurnog vlasništva za preseljeno stanovništvo bez vlasničkog prava i nadoknadu izgubljene imovine/usluge

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Rizik povećane trgovine ljudima i drogom zbog pristupa transportu koji može uticati na ranjivu djecu.

Provesti socijalnu analizu o

Rizik od kršenja osnovnih standarda o dječijem radu u izgradnji transportnih struktura.

Osigurati/razviti kapacitete

Institucionalna revizija

Zajednica, vlada, NVO i mediji koji

obrascima rizičnog ponašanja i izvještavaju o trgovini djecom i konsultacije sa socijalnim zloupotrebi droga grupama izloženim riziku. Djelotvornost zakonskog okvira za Planirati i provesti upravljanje takvim rizicima za djecu djelotvorne zakone i Broj i procenat djece/adolescenata kampanje za podizanje obuhvaćenih kampanjama za svijesti s ciljem sprečavanja podizanje svijesti nezakonite trgovine. vlade za zakone, politike i upravljanje kako bi se spriječio štetni dječiji rad u procesu dodjele ugovora i tenderskih procedura.

Rizici po zdravlje, Prikupiti podatke/konsultovati sigurnost, se o rizicima i potrebama marginalizaciju, itd. djece u pogođenim zonama. po djecu u zonama Pripremiti i provesti plan građevinskih osmišljen za ublažavanje kampova. negativnih socijalnih uticaja i uticaja na djecu.

pravnih okvira, kapaciteta za politike i upravljanje Incidencija štetnog dječijeg rada prije i nakon intervencije

Plan ublažavanja socijalnog uticaja obuhvata mjere za zaštitu djece Stope mortaliteta i morbiditeta djece prije i nakon intervencije

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Okviri za sektor po Uspostaviti okvire politika/pravne mjeri djeteta za okvire po mjeri djeteta za ekološki povećanje koristi prihvatljivo planiranje transporta, prometa, uz projektovanje, upravljanje i istovremeno finansiranje kako bi se ispoštovali smanjenje rizika međunarodni standardi. po djecu na Razviti sisteme upravljanja za minimum, kroz podršku uključivanju okolišno zainteresiranih strana prema prihvatljivo potrebama djece, sa ciljevima, planiranje, stručnim osobljem, rokovima, projektovanje, budžetom, odgovornosti više finansiranje, uprave, koordiniranim naplatu od aktivnostima, praćenjem obaveza korisnika i i jasnim monitoringom i upravljanje koje izvještavanjem. koordinira privatne Izgraditi kapacitete u ključnim i javne pružatelje agencijama za rješavanje rizika po usluga, donatore i djecu i osiguranje pristupa, finansijere. korištenja i sigurnosti prometa.

Okviri politika/zakonski okviri

ispunjavaju međunarodne standarde Zastupljenost zainteresiranih strana, uključujući perspektivu žena i djece u savjetodavnim odborima potrošača u oblasti transporta ili transportnim regulatornim tijelima Redovne ankete zainteresiranih strana i fokusnih grupa koje uključuju žene i djecu Posebni vanjski savjetnici; vanjski timovi za monitoring i evaluaciju i monitoring i evaluacija u zajednici za odabrane građevinske radove i ugovorne aranžmane kako bi se uključili ekološki sigurni pristupi prilagođeni djeci

Okviri za promet u korist siromašnih koji povećavaju pristup i koristi vezane za promet za djecu u siromašnim, udaljenim ili zajednicama u nepovoljnom položaju po drugom osnovu.

Planirati i osmisliti transportne sisteme po mjeri djeteta koji su finansijski i fizički dostupni djeci koja su u nepovoljnom položaju i ispod linije siromaštva, uključujući pristupne puteve u ruralnim oblastima.

Koordinirati sa uslugama usmjerenim na djecu kao što su zdravstvo i obrazovanje da bi se povećao obuhvat i omogućila podrška/referalni mehanizmi u siromašnim/udaljenim ili područjima u nepovoljnom položaju po drugom osnovu.

Broj/procenat djece ispod linije siromaštva koja koriste prevoz do škole, zdravstvenih usluga, prije i nakon intervencije

Broj i distribucija efikasno opremljenih, kadrovski popunjenih i funkcionalnih zdravstvenih i obrazovnih ustanova u udaljenim/siromašnim područjima, uključujući opremu hladnog lanca, prije i poslije intervencije

Stope mortaliteta djece i majki prije i nakon intervencije

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Instrument 2.9 Kontrolne liste za sektor: Energija Fokus sektora: Energija može obuhvatati (i) infrastrukturu koja uključuje izgradnju i/ili obnovu infrasktrukture za proizvodnju energije, kao što su elektrane, akumulacije, obnovljivi izvori energije (vjetroparkovi, solarni pogoni, itd.) ili plantaže za biogorivo ili drvo, (ii) sisteme distribucije energije uključujući dalekovode i podstanice i (iii) lokalne, regionalne, nacionalne i međunarodne politike i institucionalne okvire za energiju koji predstavljaju osnovu za planiranje, reguliranje, finansiranje i upravljanje sektorom energije, uključujući i cjenovnu politiku.

1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

Gubitak pristupa osnovnoj energiji za grijanje, osvjetljenje i napajanje, zbog povećanih troškova energije za korisnike, koji utiče na žene i djecu. Rizik povećanog dječijeg rada na prikupljanju ogrijeva. Rizik od zagađenja u domaćinstvu i vezani zdravstveni rizici zbog korištenja nesigurnih alternativnih goriva. Povećana produkcija energije, buka i zagađenje ometa razvoj djece; dovodi do sigurnosnih

Procijeniti obrasce socijalne

Uključivanje zainteresiranih strana obuhvata žene i djecu; prikupljanje kvalitativnih/kvantitativnih podataka za obrasce i potrebe korištenja energije kod žena i djece

Broj/procenat djece sa pristupom sigurnim, čistim izvorima energije za osvjetljenje, grijanje, napajanje, itd. prije i nakon intervencija

Broj/procenat domaćinstava sa niskim prihodima sa pristupom izvorima energije kroz osnovne ili socijalne tarife i priključke

Vrijeme koje djeca dnevno utroše na prikupljanje goriva prije i nakon intervencija razvrstano po spolu/starosti

Prevalencija respiratornih infekcija kod djevojčica i dječaka

i ekonomske aktivnosti, razvrstano po spolu, unutar domaćinstva po ženama i djeci koji koriste energiju u domu i izvan doma. Planirati u saradnji sa ženama i djecom (i) jeftinije, ali ekološki prihvatljive, sigurne i čiste energetske alternative; (ii) osnovne tarife (jeftini ili besplatni pristup do određenog praga koji se smatra dovoljnim za zadovoljenje osnovnih potreba) i/ili socijalne tarife za potrošače niskih primanja; (iii) olakšice za plaćanje priključka na izvore energije za domaćinstva sa niskim prihodima.

Projektantske mjere:

Kvaliteta zraka i nivo buke

pozicioniranje dalje od zajednica, barijere, itd. kako bi se smetnje svele na minimum i smanjili rizici i opasnosti po djecu.

prije i nakon intervencije

Instrument 2.9 Kontrolne liste za sektor: Energija

rizika po djecu koja žive u blizini energetskih instalacija i kod korištenja energije.

Zakonom propisati

Provedeni zakoni za

Rizik od premještanja od imovine, resursa, socijalnih usluga i mreža zbog akvizicije zemlje za proizvodnju energije (posebno velikih akumulacija za hidroelektrane) i sistema prenosa sa rizikom po dobrobit djece.

Prikupiti podatke o dobrobiti i

Plan preseljenja je usklađen sa međunarodnim standardima i sadrži posebne mjere kako bi se osigurala dobrobit djece u fazama preseljenja/rehabilitacije

Ispitati kroz protumjere sve rizike po djecu kao što su neposjedovanje zemlje, nezaposlenost, neposjedovanje doma, gubitak imovine i usluga u zajednici i sigurnosti hrane, socijalna disartikulacija i marginalizacija. Obuhvatiti mjere za podjelu koristi od projekta sa raseljenim osobama. Obuhvatiti mjere za obezbjeđenje sigurnog vlasničkog prava za raseljene osobe i naknadu za izgubljenu imovinu/usluge

Rizik od kršenja osnovnih radnih standarda o dječijem radu zbog izgradnje.

Osigurati/razviti kapacitete vlade

Institucionalna revizija zakonskih okvira, kapaciteta za politiku i upravljanje Incidencija štetnog dječijeg rada u određenom vremenskom periodu

korištenje nisko zagađujućih postupaka proizvodnje energije. Uvesti kampanje podizanja svijesti o sigurnom korištenju energije usmjerene na djecu.

potrebama žena i djece posebno tokom popisa i anketiranja za planiranje preseljenja. Uključiti posebne mjere za preseljenja kako bi se riješile potrebe žena i djece prilikom raseljenja, posebno iz područja akumulacija za hidroelektrane, gubitka imovine i pristupa resursima, primjerice zbog dalekovoda (akumulacija ili parkova).

za zakone, politike i upravljanje kako bi se spriječio štetni dječiji rad u procesu dodjele ugovora/tenderskih procedura.

ekološki prihvatljive, nisko zagađujuće postupke proizvodnje i distribucije energije. Stopa nesreća sa djecom u vezi sa izvorima i korištenjem energije prije i nakon intervencije Broj/procenat djece obučene o sigurnoj energiji

Rizici po zdravlje, Prikupiti podatke/provesti Plan za ublažavanje sigurnost, konsultacije o dobrobiti i potrebama socijalnog uticaja koji marginalizacija žena i djece u pogođenim zonama. obuhvata mjere za zaštitu itd. za djecu u djece Pripremiti i provesti plan zonama velikih namijenjen ublažavanju Stope mortaliteta i energetskih negativnih socijalnih uticaja koji morbiditeta djece prije i građevinskih zona. obuhvata posebne mjere za nakon intervencije djecu.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Okviri za sektor po mjeri djeteta za povećanje koristi čiste, sigurne i ekološki prihvatljive energije za djecu kroz ekološki prihvatljivo planiranje, projektovanje, finansiranje, naplatu od korisnika i upravljanje koje koordinira javne i privatne pružatelje usluga, donatore i finansijere.

Okviri za jeftinu, sigurnu i čistu energiju u korist siromašnih. Proširiti pristup i koristi vezane za energiju na djecu u siromašnim, udaljenim ili zajednicama u nepovoljnom položaju po drugom osnovu, kroz jeftine, sigurne, čiste izvore putem osnovnih tarifa, olakšica za priključke, itd.

Uspostaviti politiku/pravni okvir po mjeri djeteta za planiranje, projektovanje, upravljanje, finansiranje i cjenovnu politiku u energetskom sektoru u skladu sa međunarodnim standardima. Razviti sisteme upravljanja kako bi se podržalo uključivanje djece sa zainteresiranim stranama, sa ekološki prihvatljivim ciljevima, stručnim osobljem, rokovima, budžetom, obavezama više uprave, koordiniranim aktivnostima, praćenjem obaveza i jasnom monitoringu i izvještavanju. Izgraditi kapacitete u ključnim agencijama za rješavanje energetskih rizika po djecu i osiguranje sigurnog pristupa i upotrebe. Planirati i osmisliti energetske sisteme koji su prilagođeni djeci, sigurni i nezagađujući, te fizički i finansijski dostupni ženama i djeci koja su u nepovoljnom položaju i ispod linije siromaštva. Procijeniti obrasce socijalne i ekonomske aktivnosti žena i djece s niskim prihodima u korištenju energije u i izvan doma. Kroz konsultacije planirati (i) jeftine, ali ekološki prihvatljive, sigurne alternativne izvore energije; (ii) osnovne tarife (jeftin ili besplatan pristup do određenog praga koji se smatra dostatnim za osnovne potrebe) i/ili socijalne tarife za potrošače sa niskim prihodima; (iii) olakšice za domaćinstva sa niskim prihodima za priključak na izvore energije. Koordinirati sa uslugama usmjerenim na djecu, kao što je zdravstvo i obrazovanje, proširenje obuhvata i pružanje izvora energije za osvjetljenje, kuhanje, grijanje i napajanje u osnovnim uslugama u siromašnim/udaljenim ili područjima koja su u nepovoljnom položaju po drugom osnovu.

Okvir politika i zakonski okviri za energiju ispunjavaju međunarodne standarde. Zastupljenost zainteresiranih strana, uključujući perspektivu žena i djece u savjetodavnim odborima za potrošače energije, ili energetskim regulatornim tijelima Redovne ankete zainteresiranih strana i fokusne grupe koje uključuju djecu Posebni vanjski savjetnici, vanjski timovi za monitoring i evaluaciju i monitoring i evaluacija u zajednici za odabrane građevinske radove i ugovorne aranžmane kako bi se uključili pristupi po mjeri djeteta

Broj/procenat

domaćinstava sa niskim prihodima koja imaju pristup energiji kroz osnovne ili socijalne tarife i priključke Vrijeme koje djeca provedu dnevno prikupljajući gorivo prije i nakon intervencija Broj/procenat djece ispod linije siromaštva koja imaju pristup sigurnoj energiji za osvjetljenje, kuhanje, grijanje i napajanje kod kuće, u školi, zdravstvenim uslugama itd. prije i nakon intervencije. Broj i raspored efikasno opremljenih, kadrovski popunjenih i funkcionalnih zdravstvenih i obrazovnih ustanova sa odgovarajućim osvjetljenjem, grijanjem i napajanjem u udaljenim/siromašnim područjima, uključujući i ustanove sa hladnim lancem, prije i nakon intervencije

Instrument 2.10 Kontrolne liste za sektor: Finansije Fokus sektora: Sektorska politika, planiranje i programi u sektoru finansija, izgradnja i savjetovanje institucionalnih kapaciteta, finansijska tržišta i sistemi, svi formalni finansijski posrednici, kreditne linije, osiguranje, lizing, rizični kapital, itd. (osim kada se fokusira samo na jedan sektor), mikrokrediti, štednja i kreditne zadruge, itd, obrazovanje/edukacija u oblasti bankarskih i finansijskih usluga.

1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

Rizik zaduženosti domaćinstava: djeca i njihove porodice mogu iskusiti gubitak imovine kao što je zemlja, kuće i/ili povećan obim posla, primjerice kroz dužnički rad ili prisilni brak, što predstavlja rizik po nihovo obrazovanje i razvoj.

Prikupiti

Broj/procenat zaduženih

Rizik pretjeranog iskorištavanja i degradacije okoliša zbog zaduženosti domaćinstava kako za resurse u

kvalitativne/kvantitativne podatke o domaćinstvima pod rizikom zaduženosti, razvrstane prema lokaciji, etničkoj pripadnosti, starosti, spolu, socijalno-ekonomskoj grupi, drugim relevantnim socijalnim varijablama. Prikupiti podatke o postojećim praksama kreditiranja, uključujući mobilizaciju ušteđevine, kreditna udruženja, korištenje i uvjete, uključujući i kreditore, zalagaonice, itd. Osigurati uključivanje zainteresiranih strana, sa zajednicama/domaćinstvima pod rizikom. Uvesti kreditne zadruge u zajednici ili mikrokreditne programe sa niskim kamatama Uvesti/proširiti programe izdržavanja za zajednice i domaćinstva pod rizikom.

Ocijeniti obrasce socijalne i ekonomske aktivnosti žena i djece, korištenja privatnih, javnih i zajedničkih resursa, uključujući utrošak vremena po danu.

domaćinstava po osnovnim socijalnim varijablama.

Podaci o uključenosti zainteresiranih strana

Broj/procenat domaćinstava pod rizikom koja koriste fokusiranu racionalnu štednju, kreditne zadruge, kreditna udruženja ili mikrokreditne programe sa niskim kamatama.

Broj/procenat zaduženih domaćinstava koja primaju pomoć kroz programe izdržavanja

Broj/procenat zaduženih domaćinstava opada s vremenom

Nivo

prihoda zaduženih domaćinstava s vremenom raste

Broj/procenat djece pod rizikom koja rade štetno dugo radno vrijeme opada

Uključenost zainteresiranih strana obuhvata žene i djecu; prikupljanje kvalitativnih/kvantitativnih razvrstanih podataka o obrascima korištenja privatnih, javnih i zajedničkih resursa kod djece, uključujući utrošak vremena po danu

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

privatnom vlasništvu ili upotrebi (kao što je zemlja), tako i za zajednička dobra (kao što su šume i vode). Ovo može uticati na djecu kroz uticaj na egzistenciju i dostupno vrijeme djece (npr. ako moraju ići daleko po energente), što onda može uticati na njihov pristup obrazovanju i njihovo zdravlje i sigurnost.5

Procijeniti mogući uticaj

povećanih troškova unutar i između domaćinstava sa podacima razvrstanim po spolu i socijalnoj grupi. U saradnji sa zajednicama, uključujući žene i djecu planirati (i) jeftinije, ali ekološki prihvatljive, sigurne i čiste alternative uslugama; (ii) za vodu, sanitaciju i higijenu, te energiju osigurati osnovne tarife (jeftin ili besplatan pristup do određenog praga koji se smatra dostatnim za zadovoljenje osnovnih potreba) i/ili socijalnih tarifa za potrošače s niskim primanjima; (iii) olakšice za priključak na usluge za domaćinstva s niskim primanjima.

Broj/procenat djece koja koriste odabrane usluge prije i nakon intervencija

Broj/procenat domaćinstava s niskim prihodom koja imaju pristup ruralnim uslugama putem osnovnih tarifa ili socijalnih tarifa, ili namjenskih olakšica prije i nakon intervencije

Prevalencija proljeva i drugih bolesti povezanih s kvalitetom vode, naročito kod djece do 5 godina starosti, prije i nakon intervencija

Vrijeme koje žene i djevojčice provode njegujući bolesne i prikupljajući vodu i gorivo prije i nakon intervencije

Stope pohađanja škole za dječake i djevojčice prije i nakon intervencije

Stope pothranjenosti djece prije i nakon intervencije

Gubitak pristupa djece osnovnim uslugama zbog povećanih cijena usluga za korisnike, što ograničava dobrobit i razvoj djece.

Procijeniti uzorke socijalne i ekonomske aktivnosti, uključujući žene i djecu, u korištenju osnovnih usluga, npr. zdravstva, obrazovanja, prevoza, energije, vode, sanitacije, higijene, čvrstog otpada i odvodnje otpadnih voda. Kroz konsultacije planirati (i) jeftine, ali ekološki prihvatljive, sigurne, čiste alternative uslugama, (ii) osnovne tarife (jeftin ili besplatan pristup do određenog praga koji se smatra dostatnim za zadovoljenje osnovnih potreba) i/ili socijalne tarife za vodu, energiju za potrošače niskih primanja, (iii) olakšice za priključak na vodu, sanitaciju, higijenu, energiju za domaćinstva niskih prihoda; namjenske olakšice za prevoz.

Uključivanje zainteresiranih

strana obuhvata žene i djecu; kvalitativni/kvantitativni podaci i informacije o obrascima korištenja i potrebama kod djece i žena za osnovne usluge Broj/procenat djece koja koriste odabrane usluge prije i nakon intervencija Broj/procenat domaćinstava niskih prihoda sa pristupom osnovnim uslugama kroz osnovne ili socijalne tarife, namjenske olakšice i olakšice za priključke, s vremenom raste Broj/procenat dječaka i djevojčica koji pohađaju školu s vremenom raste Prevalencija proljeva i drugih bolesti povezanih s kvalitetom vode i okoliša razvrstana po spolu i socijalnoj grupi Razvrstani podaci po spolu i starosti pokazuju da se vrijeme utrošeno na prikupljanje vode ili goriva skraćuje

Instrument 2.10 Kontrolne liste za sektor: Finansije

Rizik da će reforme koje smanjuju javne usluge također smanjiti kapacitete za razvoj politika i usluga, međuinstitucionaln u saradnju i združeno pružanje usluga. Time se može umanjiti kapacitet za međusektorsku intervenciju (npr. u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj zaštiti i vodi i sanitaciji), što su ključne sinergije za unapređenje dobrobiti djece.6

Poboljšati formalne

aranžmane za koordinaciju aktivnosti svih aktera horizontalno (u različitim odjelima vlade) i vertikalno (između različitih nivoa vlade). Planirati višesektorski doprinos, na primjer pristup dostatnom porodičnom prihodu, njega i pomoć, pristojno stambeno zbrinjavanje i kvalitetna zdravstvena njega imat će pozitivan uticaj na život djeteta kako trenutno tako i u budućnosti.

Mehanizmi koordinacije, npr. kroz nacionalni plan razvoja/strategiju smanjenja siromaštva na nacionalnom nivou, kroz međusektorske komisije i između različitih nivoa vlasti. Uključivanje zainteresiranih strana obuhvata žene i djecu; kvalitativni/kvantitativni podaci i ažuriranja o obrascima korištenja i potrebama žena i djece za osnovnim uslugama. Broj/procenat djece koja koriste odabrane usluge prije i nakon intervencija.

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Povećani fiskalni prostor za koordinirane projekte i pristupe za prava djeteta.

Razmotriti mogućnosti za

Povećani budžetski izvori i

Mikrokreditna politika, okviri i kapaciteti prilagođeni potrebama djece za domaćinstva s niskim prihodima.

proširenje fiskalnog prostora: (i) preraspodjela javne potrošnje, (ii) povećanje poreznih prihoda, (iii) lobiranje za veću pomoć i sredstva, (iv) priključivanje na fiskalne i devizne rezerve, (v) zajmovi i reprogramiranje postojećeg duga i/ili (vi) usvajanje povoljnijeg makroekonomskog okvira.7

Izgraditi okruženje i institucionalne kapacitete kako bi se omogućilo mikrokreditiranje i kreditiranje u zajednici za domaćinstva s niskim prihodima za muškarce i žene.

dodatna izdvajanja za prava djeteta kroz: (i) preraspodjelu javne potrošnje, (ii) povećanje poreznih prihoda, (iii) lobiranje za veću pomoć i sredstva, (iv) priključivanje na fiskalne i devizne rezerve, (v) zajmove i reprogramiranje postojećeg duga i/ili (vi) usvajanje povoljnijeg makroekonomskog okvira

Osnovni i ažurirani podaci o

broju, vrsti i rasporedu i nadležnostima kreditnih udruženja u zajednicama s niskim prihodima Osnovni i ažurirani podaci o broju, vrsti i rasporedu i nadležnostima mikrokreditnih organizacija kao što su banke, kreditna udruženja u područjima s niskim prihodima

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Provesti procjene razvrstane po spolu za lokalne kapacitete u zajednicama s niskim prihodima za vođenje poslovanja, mobiliziranje resursa, kao što su štednja, korištenje i otplata kredita, upravljanje kreditnim udruženjima u zajednici i revolving fondovi. Angažirati žene za izradu kreditnih aranžmana i kolaterala koji će povećati spremnost i sposobnost domaćinstava da ispune uvjete za kredit. Povećati broj pružatelja kredita i mikrokredita u zajednici. Obuka pružatelja kredita o pristupima po mjeri klijenta

Za svaku vrstu, osnovni i

ažurirani podatak o uvjetima kredita, kolaterala, kamate, troškova obrade, broj kredita, kašnjenje, neplaćanje i isplaćeni iznos Osnovni i kasniji podaci po spolu o kreditnim evidencijama korisnika s niskim prihodima Broj, vrsta, raspored davatelja kredita, uključujući promjene tokom vremena u broju davatelja, uvjetima, kašnjenjima i posuđenim iznosima tokom vremenskog perioda Nivo prihoda kreditiranih domaćinstava za određeni vremenski period

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Instrument 2.11 Kontrolne liste za sektor: Krivično-pravni sistem Fokus sektora: Djeca dolaze u kontakt sa sistemom pravde kao žrtve, svjedoci, zbog sukoba sa zakonom, ili kao strane u postupku, na primjer u razmatranju starateljstva. Većina zemalja nema poseban sistem pravde za djecu pa se sa djecom postupa isto kao i sa odraslima, bez obzira na izražene razlike u fizičkom i psihičkom razvoju, kao i obrazovne i emocionalne potrebe. Bez obzira na to da li djeca ulaze u sistem pravde kao žrtve, počinitelji ili svjedoci, potrebno im je priznati i zaštititi poseban status. To se odnosi na razvoj pravnog i pravosudnog sistema, uključujući i ustav, izradu zakona, institucionalno jačanje pravnog i pravosudnog sistema, pravno obrazovanje i obuku, pravne savjete i usluge i prevenciju kriminala. (Za više informacija vidi OECD DAC Sektorske šifre za sistem izvještavanja povjerilaca, dio o vladi i civilnom društvu (OECD 2011). Vidi također: Smjernice Generalnog sekretara o pristupu UN pravdi za djecu, i UNICEF Uputstvo o preusmjeravanju i alternativama za pritvor.)

Konvencija o pravima djeteta sadrži odredbe o zabrani diskriminacije, najboljim interesima djeteta, pravu djeteta na opstanak, razvoj i zaštitu i poštovanju stavova djeteta: » Član 33. propisuje obavezu da se poduzmu zakonske, upravne, društvene i obrazovne mjere, da bi se djeca zaštitila od protivzakonite upotrebe opojnih droga i psihotropnih supstanci. » Član 37(a) zabranjuje smrtnu kaznu i doživotni zatvor za djecu, a stavovi (b) i (d) definiraju ograničenja na lišavanje slobode djece. » Član 39. propisuje obavezu rehabilitacije i reintegracije djece žrtava, a član 40. iziskuje posebne mjere za djecu u provođenju maloljetničke pravde. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1996.) posebno članovi 6, 7, 9, 10(b), 14.4, 25, 26. Drugi relevantni dokumenti obuhvataju Smjernice UN za prevenciju maloljetničke delinkvencije (1990.); Smjernice za djelovanje za djecu u krivično-pravnom sistemu, ECOSOC Res. 1997/30; Minimalna standardna pravila UN za provođenje maloljetničke pravde (1985.); i Pravila UN za zaštitu maloljetnika lišenih slobode (1990.). (Vidi također Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji)

1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

(vidi također UNICEF i UNODCov priručnik o mjerenju indikatora maloljetničke pravde) Prava i potrebe djece se ne rješavaju jer

Uspostaviti poseban i sveobuhvatan sistem pravde za djecu

Sistem pravde za djecu koji ispunjava međunarodne pravne standarde je uspostavljen i funkcionalan

djeca općenito nisu prepoznata kao ključne zainteresirane strane u inicijativama za vladavinu prava što ima negativne ishode za njih. Izvori: Vidi UNICEF Uputstvo o preusmjeravanj ui alternativama za pritvor Rizik da će djeca doći u sukob sa zakonom zbog nedostatka preventivnih mjera.

žrtve, svjedoke ili počinitelje u sklopu programa vladavine prava, tako da taj sistem razmatra potrebe sve djece, bez diksriminacije određenih grupa, uvažavajući različite potrebe dječaka i djevojčica i različitih starosnih grupa djece.

Uključiti mjere prevencije kao osnovni element politike maloljetničke pravde. Spriječiti da djevojčice i dječaci dođu u sukob sa zakonom rješavanjem problema na koje nailaze u pogledu njege i zaštite te kroz poboljšanje sistema dječije zaštite. Dekriminalizirati „statusna djela“ i ponašanja usmjerena na opstanak, te druga antisocijalna ponašanja. Dekriminalizirati djecu žrtve seksualnog iskorištvanja, trgovine ljudima i prostitucije.

Tekst zakona je rodno i starosno razvrstan i uzima u obzir različite potrebe djece Broj/procenat pravnog i pomoćnog osoblja koje je obučeno u provođenju zakona u skladu sa potrebama djece, tokom određenog vremenskog perioda.

Politika maloljetničke pravde,

Rizik od lišavanja slobode djece koji djecu razdvaja od porodica, bez obavezne rehabilitacije i reintegracije djece u porodicu, zajednicu i društvo.

Naglasiti restorativnu pravdu, preusmjeravanje i alternative lišavanju slobode koje promoviraju reintegraciju djece u društvo u skladu sa načelom po kojem je lišavanje slobode krajnja mjera za ozbiljne slučajeve. Osigurati da strategije prevencije, preusmjeravanja i zaštite budu rodno osjetljive, da uzmu u obzir preveliku zastupljenost dječaka u sistemu kao i probleme s kojima se susreću djevojčice

zakoni i prakse uključuju preventivne mjere. Pravnici, policijski službenici, radnici za uvjetni otpust i socijalni radnici, te drugo relevantno osoblje je obučeno i opremljeno za preventivne institute i mjere Procenat statusnih djela kao što je skitnja koja se tretiraju kao krivična djela je u opadanju Procenat ponašanja usmjerenih na opstanak kao što je prosjačenje koja se tretiraju kao krivična djela je u opadanju Procenat djece žrtava seksualnog iskorištavanja, trgovine ljudima i prostitucije koja se tretiraju kao učesnici krivičnih djela s vremenom opada Broj/procenat djece mlađe od 18 godina u pritvoru na 100.000 djece s vremenom opada

Utvrđen princip lišavanja slobode kao krajnje mjere kod djece

Zakoni i prakse pogoduju

preusmjeravanju i alternativama lišenju slobode koje promoviraju reintegraciju djeteta u društvo Procentualni porast broja djece koja koriste preusmjeravanje kao pretpostavljeni odgovor na djelo, s protekom vremena Procenat predmeta djece koji se procesuiraju u formalnom krivičnom/maloljetničkom sistemu pravde opada

Izvori: Vidi UNICEF Uputstvo o preusmjerava nju i alternativama za pritvor

zbog njihovog manjinskog položaja unutar sistema.

Rizik od Izgradnja kapaciteta u nepravičnog pravnim i pravosudnim suđenja zbog institucijama u pogledu prava neobučenog djece kao počinitelja, žrtava ili osoblja i svjedoka. nedovoljne svijesti Edukacija osoblja u sektoru i posvećenosti za provođenje zakona i pravima djeteta. socijalnu zaštitu o pravima djece kao počinitelja, žrtava ili svjedoka. Izvori: Izvještavanje/upoznavanje à Vidi djece o njihovom pravu da Administrativni ispituju svjedoke i pravu pritvor djece: žalbe na presudu protiv globalni njih, te zagarantiranu izvještaj, pravnu i drugu potrebnu UNICEF 2011. pomoć i učešće njihovih roditelja.

Broj/procenat djece mlađe od 18 godina u pritvoru na 100.000 djece s vremenom opada Procenat djece u pritvoru koju su posjetili ili koja su posjetila roditelje, staratelje ili odraslog člana porodice u protekla tri mjeseca raste s protekom vremena

Broj/procenat tužilaca, pravnih

zastupnika, sudija, službenika za uvjetni otpust, socijalnih radnika, itd. koji su obučeni o posebnim potrebama i pravima djece Broj/procenat djece koja dolaze na suđenje upoznata sa svojim pravom da ispituju svjedoke i ulažu žalbu na osuđujuću presudu protiv njih, te zagarantiranu pravnu i drugu potrebnu pomoć Porast procenta djece u postupku suđenja koja su podržana kroz učešće roditelja

Rizik zlostavljanja djece u zajedničkim pritvorskim ustanovama sa odraslima.

Obezbijediti posebne pritvorske

Rizik da djeca u krivičnopravnom sistemu nisu upoznata sa ne-državnim mehanizmima koji rješavaju pitanja od direktne važnosti za djecu u najnepovoljnijem položaju uključujući pravo na zemlju i imovinu, djece čiji roditelji su umrli od AIDS-a i zaštitu njihovih prava na javne usluge.

Koordinacija službenih i ne-

prostorije za djecu, te u tim ustanovama razdvajanje dječaka i djevojčica. Ukinuti udarce štapom i druge oblike fizičkog kažnjavanja djece u pritvorskim ustanovama. državnih/neformalnih sistema pravde za podršku ranjivoj djeci. Podrška pravnim i administrativnim uslugama za djecu u zajednici, uslugama savjetovališta, klinikama za pravnu pomoć i centrima za socijalno-pravnu odbranu kako bi pružili informacije i zastupali djecu. Osigurati da ne-državni neformalni sistemi pravde budu usklađeni i nadzirani kako bi bila zaštićena prava djeteta u cijelom sistemu.

Procenat pritovrenih dječaka i djevojčkica koji borave u odvojenim prostorijama, tokom vremena Procenat djece u pritvoru koja su udarana štapom ili podvrgnuta drugim oblicima fizičkog kažnjavanja opada, nestaje s protekom vremena

Mehanizmi koordinacije

između službenih i nedržavnih/neformalnih sistema pravde za ranjivu djecu uspostavljeni. Nivo finansiranja i resursa raste s protekom vremena za pravne i administrativne usluge u zajednici za djecu, usluge savjetovališta, klinike za pravnu pomoć i centre za socijalno-pravnu odbranu kako bi pružili informacije i zastupali djecu. Nezavisni nadzor ljudskih prava uveden za nedržavne i neformalne sisteme pravde

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Rizik da djeca u pritvoru neće biti rehabilitirana Izvori:

à Vidi UNICEF

Obezbjediti

Procenat djece koja

edukaciju/savjetovanje o programima za djecu u pritvoru. Pripremiti zajednice kroz informiranje/posredovanje za reintegraciju djece prijestupnika u društvo.

prolaze obrazovne programe u pritvoru se povećava Procenat članova zajednice koji sudjeluju u programima reintegracije za djecu prijestupnike je u porastu Broj/procenat djece mlađe od 18 godina u pritvoru na 100.000 djece opada s protekom vremena Procenat djece u pritvoru koje su posjetili ili koji su posjetili roditelje, staratelje, odraslog člana porodice u posljednja tri mjeseca raste.

Uputstvo o preusmjerava nju i alternativama za pritvor

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Poseban sistem maloljetničke pravde propisan nacionalnim ustavom, zakonima, reformom politike i nacionalnim planovima razvoja.

Zagovarati za posvećenost

Ugovori potpisani u skladu

Izvori: Vidi UNICEF Uputstvo o preusmjeravanju i alternativama za pritvor

na nacionalnom nivou međunarodnim standardima o pravdi za djecu.

Osigurati koordinaciju sa donatorima.

Podržati uvođenje pravde za djecu u širi plan vladavine prava, sigurnosne i mirovne operacije i odgovor na vanredne situacije.

Podržati uvođenje međunarodnih normi i standarda pravde za djecu u ustav, zakone i aktivnosti reforme politika u skladu sa programom vladavine prava.

Provesti analize stanja dječijih prava/pravde za djecu na nacionalnom nivou.

Sektorska politika i plan kao osnova za međusektorsku i donatorsku koordinaciju za pravdu za djecu kroz sektorske pristupe, itd.

Podržati učešće parlamentaraca, dužnosnika organa za provođenje zakona, pomoćnog pravnog osoblja uposlenih u sektoru socijalne zaštite i pritvorskim ustanovama

sa međunarodnim standardima pravde za djecu. Učestalost koordinacionih sastanaka donatora i rezultati Analiza i izmjene okvira za pravnu sigurnost i vanredne situacije, te ustava po mjeri djeteta Provedena analiza stanja dječijih prava/pravde za djecu na nacionalnom nivou, sa podacima razvrstanim po spolu, starosti, prihodima, etničkoj pripadnosti i drugim relevantnim socijalno-ekonomskim varijablama sa prijedlogom mjera

Identifikacija zainteresiranih strana i evidencije učešća

Okvir za politiku i planiranje sektora za pravdu za djecu izrađen i odobren

Kodeksi ponašanja, zapošljaavanja i

u razvoju sektorske politike i razvoju pravnih i pravosudnih institucija. Promovirati izradu kodeksa ponašanja, standarda za zapošljavanje i standarda pravde za djecu za osoblje u policijskim organima, pravosuđu, rukovodnim i drugim strukturama pritvorskih ustanova, pravnika, socijalnih radnika, pomoćnog pravnog osoblja i drugih osoba koje rade sa djecom u kontaktu sa zakonom. Podržati uvođenje bolje zaštite za djecu, uključujući sveobuhvatan sistem registracije rođenja. Omogućiti koordinaciju između državnih i nedržavnih sistema. Dodijeliti posebni budžet za sektorske inicijative, uključujući edukaciju državnog i nedržavnog osoblja, prikupljanje podataka i monitoring. Podržati uključenost zainteresiranih strana i sistematsko prikupljanje podataka o djeci koja dolaze u kontakt sa zakonom kao žrtve, svjedoci ili počinitelji, razvrstanih po starosti, spolu, etničkoj pripadnosti, socijalno-ekonomskoj klasi. Podržati prikupljanje podataka o postupanju sa djecom počiniteljima nakon osuđujuće presude. Zagovarati uvođenje porograma sa porodicama i zajednicama za rehabilitaciju djece počinitelja.

standardi pravde po mjeri djeteta razvijeni za relevantne uposlenike u državnim i nedržavnim ustanovama

Procenat djece koja ulaze u suđenje sa znanjem o pravu da ispituju svjedoke i ulažu žalbu na osuđujuću presudu, te zagarantiranim pravom na pravnu i drugu potrebnu pomoć i učešće roditelja, raste s protekom vremena

Broj/procenat djece u sistemu registracije rođenja u porastu

Procenat predmeta djece koji se procesuiraju u formalnom sistemu krivične/maloljetničke pravde opada s vremenom

Broj/procenat državnog i nedržavnog osoblja obučenog o pravima djeteta na pravdu.

Sistem prikupljanja podataka za djecu uspostavljen i funkcionalan, sa razvrstavanjem po relevantnim socijalnim varijablama

Broj i raspored po varijabli djece koja dolaze u kontakt sa pravnim sistemom kao žrtve, svjedoci ili počinitelji

Broj/procenat djece s kojom s se postupa u skladu sa principima pravde za djecu s vremenom raste

Broj/procenat djece mlađe od 18 godina u pritvoru na 100.000 djece opada s protekom vremena

Procenat djece u pritvoru koju su posjetili ili koja su posjetila roditelje, staratelje ili odraslog člana porodice u protekla tri mjeseca raste

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

Instrument 2.12 Kontrolne liste za sektor: Prehrana Fokus sektora: Djeca žive i opstaju bez pothranjenosti, rastu se i razvijaju do punog potencijala, kroz intervencije u sljedećim ključnim oblastima djelovanja:

Prehrana dojenčadi i male djece – s ciljem uspostavljanja okruženja u kojem sve majke mogu prakticirati optimalna ponašanja u pogledu prehrane dojenčadi i male djece, uključujući isključivo dojenje prvih šest mjeseci života, nakon čega se uvodi sigurna i adekvatna dohrana uz nastavak dojenja do dvije godine ili više Eliminacija deficijencije mikronutrijenata kroz jačanje i dodatke Osiguranje optimalnih praksi prehrane dojenčadi i male djece u humanitarnim krizama i u kontekstu HIV-a

Liječenje teške i akutne pothranjenosti. Relevantne norme i standardi Konvencija o pravima djeteta » Član 24. stav (e) obavezuje države potpisnice da poduzmu odgovarajuće mjere da

osiguraju „da su svi djelovi društva, naročito roditelji i djeca, obaviješteni, da imaju pristup obrazovanju i da im se daje podrška pri korištenju osnovnog znanja o … prednostima dojenja…” Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima » Član 25(1): pravo na standard života primjeren za zdravlje i dobrobit osobe i njene porodice, uključujući hranu, odjeću, stanovanje i medicinsko zbrinjavanje i neophodne socijalne usluge » Član 25(2): majke i djeca imaju pravo na posebnu njegu i pomoć Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava, Opći komentar br. 12: pravo na adekvatnu hranu Svjetska zdravstvena organizacija, Međunarodni kodeks za reklamiranje zamjena za majčino mlijeko i naknadne relevantne rezolucije Svjetske zdravstvene skupštine ILO Konvencija o zaštiti majčinstva 2000 (br. 183) SZO/UNICEF Globalna strategija za prehranu dojenčadi i male djece CEDAW, uključujući član 12. o zdravstvenim uslugama za žene i „adekvatnu prehranu tokom trudnoće i dojenja“ Rezolucija Svjetske zdravstvene skupštine 2012. /Okvir za sveobuhvatnu provedbu SUN Projekt Sphere, Humanitarna povelja i minimalni standardi humanitarnog odgovora 1. ISPITIVANJE RIZIKA RIZICI

PROTUMJERE

INDIKATORI

Agresivno reklamiranje zamjena za majčino mlijeko slabi dojenje.

Podržati monitoring provedbe

Broj zemalja sa

i primjenu Međunarodnog kodeksa za reklamiranje zamjena za majčino mlijeko

adekvatnim zakonima prema Kodeksu

Instrument 2.12 Kontrolne liste za sektor: Prehrana

Žene prestaju dojiti jer se moraju vratiti na posao ubrzo nakon rođenja djeteta.

Podržati usvajanje

odgovarajućih mjera za majčinstvo, koristeći Konvenciju o zaštiti majčinstva MOR kao minimalni standard

Broj zemalja sa

odgovarajućim regulativama za zaštitu majčinstva

2. MAKSIMALNO POVEĆANJE PRILIKA PRILIKE

MJERE

INDIKATORI

Ratuća politička svijest o važnosti prehrane za plan razvoja.

Podržati Pokret za

Broj zemalja koje

Proces izvještavanja Komiteta za prava djeteta.

Podržati alternativne

poboljšanje ishrane.

izvještaje kako bi se pokrenula pitanja pred Komitetom u pogledu nutritivnog statusa djece.

pristupaju Pokretu za poboljšanje ishrane.

Broj preporuka izdatih vladama u pogledu nutritivnog statusa žena i djece.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

PRILOZI Prilog 2.1 Literatura/izvori 1. Beddies, Sabine, i dr., ‘Decentralization and Water Sector Privatization in Albania’ /Decentralizacija i privatizacija sektora vodoprivrede u Albaniji/, Poverty Sector Impact Analysis, World Bank and United Nations Development Programme, Tirana, 2004. 2. Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava, Opći komentar br. 12: pravo na adekvatnu hranu, 12.05.1999. 3. Odjel za međunarodni razvoj i dr., Advancing Child-Sensitive Social Protection /Unapređenje socijalne zaštite prilagođene djeci/, Zajednička izjava DFID, HelpAge International, Hope & Homes for Children, Instituta za razvojne studije, Međunarodne organizacije rada, Instituta za prekomorski razvoj, Save the Children UK, UNDP, UNICEF i Svjetske banke, august 2009. 4. Gavrilovic, Maja, i dr., Impact of the Economic Crisis and Food and Fuel Price Volatility on Children and Women in Kazakhstan /Uticaj ekonomske krize i volatilnosti cijena hrane i energenata na djecu i žene u Kazahstanu/, izvještaj za Ured UNICEF-a u Kazahstanu, Institut za prekomorski razvoj, London, 2009. 5. Hamilton, Carolyn, i dr., Administrative Detention of Children: A global report /Administrativni pritvor djece: globalni izvještaj/, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, februar 2011. 6. Ured za koordinaciju humanitarnih pitanja, Vodeći principi o internom raseljenju, Ujedinjene nacije, New York, 2001. 7. OECD DAC Creditor Reporting System Sector Codes /OECD DAC Sektorske šifre za sistem izvještavanja povjerilaca/, (OECD 2011). 8. Ortiz, Isabel, Jingqing Chai i Matthew Cummins, ‘Identifying Fiscal Space: Options for social and economic development for children and poor households in 182 countries’ /Identifikacija fiskalnog prostora: mogućnosti za socijalni i ekonomski razvoj za djecu i siromašna domaćinstva u 182 zemlje/, Social and Economic Policy Working Paper, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2011. 9. Rawlings, Laura, Sheila Murthy i Winder, Natalia, Common Ground: UNICEF and World Bank approaches to building social protection systems /Zajednički pristup: pristupi UNICEF-a i Svjetske banke izgradnji sistema socijalne zaštite/ , Fond Ujedinjenih nacija za djecu i Svjetska banka, januar 2013. 10. Theis, Joachim, Promoting Rights-Based Approaches: Experiences and ideas from Asia and the Pacific /Promoviranje pristupa zasnovanih na pravima: iskustva i ideje iz Azije i Pacifika/, Save the Children Švedska, Bangkok, 2004. 11. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, A Multidimensional Approach to Measuring Child Poverty /Višedimenzionalni pristup mjerenju siromaštva djece/, Odjel za politike i strategije, UNICEF, New York, februar 2011. 12. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Social Protection Strategic Framework /Strateški okvir socijalne zaštite/, Odjel za politike i strategije, UNICEF, New York, maj 2012. 13. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Structural Determinant of Child Well-being /Strukturalna odrednica dobrobiti djece/, Stručni konsultativni rad, Odjel za istraživanje, UNICEF, New York, juni 2012. 14. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Measuring Household Welfare /Mjerenje dobrobiti domaćinstva/, Office of Research Working Paper, UNICEF, New York, oktobar 2012.

15. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, ‘Multiple Overlapping Deprivations Analysis (MODA) /Analiza preklapanja višestruke uskraćenosti’, Office of Research Working Paper, UNICEF, New York, decembar 2012. 16. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, ‘Social Transfers and Child Protection’ /Socijalna davanja i dječija zaštita/, Office of Research Working Paper, UNICEF, New York, april 2013. 17. Waterson, Roxana i Kumar Behera, Deepak, ‘Introduction: Extending ethnographic research with children in the Asia-Pacific region’ /Uvod: širenje etnografskog istraživanja kod djece u regionu Azije i Pacifika/, The Asia Pacific Journal of Anthropology, Special Issue: Research with Children in Asia-Pacific Societies, vol. 12, issue 5, 2011. 18.

World Health Organization, International Code of Marketing Breast-Milk Substitutes /Međunarodni kodeks za reklamiranje zamjena za majčino mlijeko/, WHO, Geneva, 1981.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

ENDNOTE 1. Prisutan je izražen manjak istraživanja provedenih kod djece na participatoran način, tako da sama djeca doprinose oslikavanju njihovog položaja i izradi planova i ishoda koji će odražavati njihove vlastite prioritete. Vidi Waterson, Roxana, and Deepak Kumar Behera, eds., ‘Introduction: Extending Ethnographic Research with Children in the Asia-Pacific Region’, in Special Issue: Research with Children in Asia-Pacific Societies, The Asia Pacific Journal of Anthropology, vol.12 no. 5, 2011, str. 411–425. 2. Theis, Joachim, Promoting Rights-Based Approaches: Experiences and ideas from Asia and the Pacific, Save the Children Sweden, Bangkok, 2004 /Promoviranje pristupa zasnovanih na pravima: iskustva i ideje iz Azije i Pacifika/ 3. Za više informacija vidi sistem klasifikacije sektorskih šifri Odbora za razvojnu pomoć (DAC) pri OECD. 4. Gavrilovic, M., et al., Impact of the Economic Crisis and Food and Fuel Price Volatility on Children and Women in Kazakhstan, Report for UNICEF Kazakhstan Office, ODI, London, 2009. /Uticaj ekonomske krize i volatilnosti cijena hrane i energenata na djecu i žene u Kazahstanu/, 5. World Bank, Rising Food and Fuel Prices: Addressing the Risks to Future Generations /Rast cijena hrane i goriva: razmatranje rizika po buduće generacije/, World Bank, Washington, DC, 2008. 6. Mehrotra, Santosh, ‘Improving Child Well-Being in Developing Countries: What do we know? What can be done’ /Poboljšanje dobrobiti djece u zemljama u razvoju: šta znamo? Šta se može uraditi?/, Childhood Poverty Research and Policy Centre Report 9, London, 2004. 7. Ortiz, Isabel, Jingqing Chai and Matthew Cummins, ‘Identifying Fiscal Space: Options for social and economic development for children and poor households in 182 countries’, / Identifikacija fiskalnog prostora: mogućnosti za socijalni i ekonomski razvoj za djecu i siromašna domaćinstva u 182 zemlje/ Social and Economic Policy Working Paper, United Nations Children’s Fund, New York, 2011.

FOTOGRAFIJE Naslovna: © UNICEF/UGDA2012-00450/PHILIP DYER - UGANDA, 2012. Strana 4: © UNICEF/CBDA2003-00026/JOHN VINK - KAMBODŽA, 2003. Strana 12: © UNICEF/NYHQ2012-0134/BRIAN SOKOL – JUŽNI SUDAN, 2012. Strana 26: © UNICEF/NYHQ2010-1310/MARTA RAMONEDA - HAITI, 2010. Strana 36: © UNICEF/NYHQ2012-0993/OLIVIER ASSELIN – OBALA SLONOVAČE, 2012. Strana 64: © UNICEF/NYHQ2010-1587/PIERRE HOLTZ - NIGER, 2010.

Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama

SADRŽAJ Lista skraćenica

Uvod 5.1 Svrha i ciljevi

3 3

Ključna pitanja i razmatranja 6.1 Učešće kao pravo 6.2 Učešće kao put ka drugim pravima 6.3 Učešće kao doprinos razvoju djeteta, programskim i socijalnim ishodima 6.4 Obaveze Evropske unije u oblasti dječijeg učešća 6.5 Izazovi u realizaciji prava na učešće

6 6 6

Uvođenje dječijeg učešća u programiranje u zemlji 7.1 Kontekstualna analiza prava na učešće 7.2 Učešće djece u provedbi programa 7.3 Procjena dječijeg učešća

9 10 12 12

Preporučene intervencije za realizaciju prava na učešće 8.1 Podizanje svijesti u cilju promjene stavova 8.2 Unapređenje sposobnosti, vještina, i ponašanja za svrsishodno učešće 8.3 Uvođenje standarda dječijeg učešća 8.4 Osiguranje izdvajanja obaveznih resursa: vrijeme, novac i ljudi 8.5 Uspostavljanje struktura, procedura i mehanizama za konsultacije 8.6 Pokretanje djece i mladih na učešće 8.7 Uvođenje dječijeg učešća u okruženja u kojima djeca borave

14 14 15 16 16 19 19 19

INSTRUMENTI Instrument 3.1 Matrice za procjenu okruženja za dječije učešće

25 25

Instrument 3.2 Matrica za procjenu obima dječijeg učešća

Instrument 3.3 Matrica za procjenu kvaliteta dječijeg učešća Instrument 3.4 Pokazatelji ishoda

37 43

Prilozi Prilog 3.1 Mogućnosti za dječije učešće na lokalnom i državnom nivou Prilog 3.2 Pristupi uvođenju dječijeg učešća u programiranje Prilog 3.3 Literatura/izvori

47 47 50 50

Endnote

7 8 7

Module 3: Child Participation

SKRAÄ&#x2020;ENICE CRC

Konvencija o pravima djeteta

ICT

Informacijska i komunikacijska tehnologija

NVO

nevladine organizacije

2 1

1. Uvod Dječije učešće je jedna od temeljnih vrijednosti Konvencije o pravima djeteta Djeca mogu formirati i (CRC). To nije samo individualno pravo, izraziti mišljenje od već i jedan od četiri vodeća principa najranijeg doba svog Konvencije (učešće; zabrana života, a njihovo učešće i raspon odluka u kojima diskriminacije; najbolji interesi djeteta; mogu učestvovati širi se s život, opstanak i razvoj). njihovim odrastanjem i Stvaranje okruženja u kojem je učešće djece razvojem sposobnosti. u potpunosti i djelotvorno realizirano predstavlja izazov za sve države. Mnoga društva u svijetu tradicionalno smatraju djecu vlasništvom njihovih roditelja ili predmetom autoriteta starijih članova zajednice, uz zanemariv stepen priznanja prava djece na nezavisnost. Od usvajanja Konvencije 1989. godine, uloženi su značajni napori na pokretanju inicijativa kojima će se djeci omogućiti angažman u pitanjima koja se na njih odnose na nivou zajednice, grada, regije, države i na međunarodnom nivou. Te inicijative odnose se na podršku dječijim organizacijama i mrežama, učešće djece u politici i upravljanju, poput dječijeg parlamenta, i uvođenje standarda etički primjerenog i svrsishodnog učešća. Evropska unija je usvojila izričite obaveze u pogledu omogućavanja učešća djece u razvoju, provedbi i praćenju politika i akcija koje utiču na realizaciju njihovih prava (vidi dio 2.4). Unatoč navedenom, učešće i dalje nije omogućeno velikom broju djece širom svijeta. Vlade država i donatori u dosadašnjem periodu nastojali su riješiti pitanje učešća kroz prilično ograničeno djelovanje, prvenstveno putem namjenskih projekata ili jednokratnih konsultativnih događaja. Navedenim inicijativama često nije ostvaren dovoljan napredak u promjeni socijalnog, političkog i kulturnog okruženja za povećanje mogućnosti održivog angažmana, iako su njima ostvarene određene koristi za djecu i usluge na lokalnom nivou.

1.1 Purpose and objectives “ ko imate problem u crnačkoj zajednici i dovedete grupu guidance bijelaca This module provides da pronađe rješenje za taj problem, participation rights are fulfilled malo ko će njihovo mišljenje uzeti za greater citizenship and governance ozbiljno. Vjerovatno će izazvati details specific ways development protest javnosti. Isto važiini zarealizing prva support governments žena ili homoseksualaca. Ipak, svaki and effectively integrating them dan odrasli širom cycles svjeta sastaju u programming and se sector različitim forumima, od lokalne zajednice do Bijele Kuće, i odlučuju o tome s kakvim se problemima mladi nose, bez da ih uopće pitaju za mišljenje.” 3

to help ensure and to achieve for children. It cooperation can these rights into their own approaches.

Module 3: Child Participation

Prepoznavanjem djece kao aktivnih pokretača sopstvenog razvoja temeljno se mijenja njihov tradicionalni pravni i društveni položaj u većini zemalja. Time se kod djece razvija građanski osjećaj i štiti dignitet svakog djeteta, što pozitivno utiče na ostale aspekte njihovog života.

Modul 3: Dječije učešće

U ovom modulu ćemo: 1. obrazložiti značaj dječijeg učešća kao posebnog prava i instrumenta za realizaciju ostalih prava; 2. obrazložiti šta se podrazumijeva pod vjerodostojnim/svrsishodnim učešćem i kako ga realizovati na svim nivoima; 3. utvrditi mjere neophodne za stvaranje okruženja koje doprinosi realizaciji prava na učešće u okviru političkog dijaloga i programiranja; 4. izdvojiti preporučene intervencije za podršku realizaciji prava djece na učešće.

2. Ključna pitanja i razmatranja 2.1 Učešće kao pravo Učešće se može definirati kao “kontinuirani proces izražavanja mišljenja i aktivnog učešća djece u odlučivanju na različitim nivoima o pitanjima koja se na njih odnose”. Ono podrazumijeva razmjenu informacija i dijalog između djece i odraslih zasnovan na uzajamnom poštovanju, te uvažavanje dječijih stavova, uzimajući u obzir njihovu dob i zrelost”.2 Prava na učešće propisana su odredbama Konvencije, koje se međusobno nadopunjuju i predviđaju aktivni angažman i učešće djece u pitanjima koja se na njih odnose na svim nivoima društva. Pomenute odredbe zajedno odražavaju međunarodni konsenzus o tome da djeca uživaju građanska i politička prava, koja vlade država moraju poštivati, štititi i realizirati.

Član 5 – Roditeljsko usmjeravanje i vođenje uz poštivanje djetetovih razvojnih sposobnosti Član 9 – Osigurati da se dijete ne odvaja od svojih porodica a da im se ne pruži mogućnost da o tome izraze svoj stav Član 12 – Pravo da izrazi svoj stav i da taj stav bude uvažen Član 13 – Pravo na slobodu izražavanja Član 14 – Pravo na slobodu misli, savjesti i vjere Član 15 – Pravo na slobodu udruživanja Član 16 – Pravo na privatnost Član 17 – Pravo na informiranost Član 29 – Pravo na obrazovanje koje promovira poštivanje ljudskih prava i demokratiju Član 42 – Pravo djece da znaju svoja prava

2.2 Učešće kao put ka drugim pravima Učešće djece nije samo posebno pravo, već i preduslov za realizaciju svih drugih prava u krugu porodice, škole i šire zajednice:



Budžetiranje odgovorno prema djeci: Djecu treba pitati za mišljenje prilikom izbora prioriteta za dodjeljivanje resursa i pri izradi planova i politika koji utiču na djecu. Djeca mogu djelotvorno zagovarati budžetska izdvajanja i pratiti provedbu socijalnih shema čiji su korisnici. 81

 

Na taj način djeca mogu doprinijeti političkom, socijalnom i privrednom napretku svojih zemalja i podržati jačanje demokratskog upravljanja. Zdravlje: Djeca imaju pravo na pristup osnovnim informacijama o zdravlju i prehrani i na podršku u primjeni stečenog znanja. Obrazovanje: Djeci treba omogućiti da razviju svoje talente i sposobnosti za razvoj potencijala, da steknu samopouzdanje, da preduzimaju inicijative i budu kreativna, da stiču životne vještine i donose informirane odluke, da razumiju i doprinose pluralizmu, toleranciji i demokratskom suživotu. Također imaju pravo da kroz izražavanje stavova utiču na izradu školskih planova i programa, metode podučavanja i školske upravljačke strukture.

2.3 Učešće kao doprinos razvoju djeteta i programskim i socijalnim ishodima  



Učešće doprinosi ličnom razvoju: Osnažena djeca imaju potencijal da budu aktivni i djelotvorni zagovaratelji realizacije svojih prava. Djeca kroz učešće stiču vještine, znanja, kompetencije i grade samopouzdanje. Učeće doprinosi boljem odlučivanju i ishodima: Odrasli nemaju uvijek dovoljan uvid u živote djece kako bi mogli donijeti informirane i djelotvorne odluke pri izradi zakona, politika i programa za djecu. Informacije iz ugla djece o životu, potrebama i zabrinutostima djece su specifične, kao i ideje i stavovi djece koji proizilaze iz njihovog ličnog iskustva. Odluke u kojima su stavovi djece u potpunosti uvaženi su relevantnije, učinkovitije i održivije. Učešće štiti djecu: Djeca kojoj nije omogućeno da izraze svoje mišljenje i pasivna djeca podložnija su zlostavljanju od strane odraslih, koje prolazi relativno nekažnjeno. Pružanje informacija djeci, poticanje djece da izraze svoje zabrinutosti i uvođenje sigurnih i dostupnih mehanizama za otklanjanje nasilja i zlostavljanja, ključne su strategije djelotvorne zaštite. Mogućnosti za učešće imaju poseban značaj u sukobima i vanrednim situacijama. Učešće doprinosi razvoju civilnog društva, toleranciji i zaštiti drugih: Učešćem se promovira građanska angažiranost i aktivno građanstvo. Učestvovanjem u pitanjima koja se na njih odnose, djeca razvijaju sposobnost za doprinos stvaranju mirnog i demokratskog društva koje poštuje ljudska prava. Učešće pospješuje odgovornost: Učešće je ključno za proces izgradnje odgovornosti i boljeg upravljanja. Učešćem se vlade i drugi nosioci dužnosti pozivaju na odgovornost. Ulaganje u razvoj sposobnosti djece i predanost aktivnom učešću djece čini “ i djeca smo stručnjaci o tome kako je vlade transparentnijim i otvorenijim. imati 8, 12 ili 17 godina u današnjem (Za više informacija o ovoj temi vidi Modul 6. Budžetiranje odgovorno prema svijetu. Niko ne zna bolje šta djeci zaista djeci.) treba. Vaš rad će biti djelotvorniji i ostvarit ćete bolje rezultate u korist djece ako nas upitate za mišljenje.”3

Modul 3: Dječije učešće

2.4 Obaveze Evropske unije u oblasti dječijeg učešća EU je utvrdila izričite obaveze za djelotvorno promoviranje i poštivanje prava djece u socio-ekonomskim i razvojnim politikama. To podrazumijeva omogućavanje učešća djeci u razvoju, provedbi i praćenju politika i akcija koje utiču na realizaciju njihovih prava.

Sporazum iz Cotonoua

“…u okviru saradnje, pažnja se sistematski usmjerava na institucionalne aspekte i u tom kontekstu se podržavaju napori AKP država u razvoju i jačanju struktura, institucija i procedura koje doprinose… promociji i očuvanju univerzalnog i punog poštivanja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.” (član 33). Smjernice EU za promociju i zaštitu prava djeteta “EU potvrđuje svoju odlučnost da kao prioritet u svojoj vanjskoj politici o ljudskim pravima radi na promociji i zaštiti SVIH prava djeteta, tj. osoba mlađih od 18 godina, uzimajući u obzir najbolje interese djeteta i njegovo pravo na zaštitu od diskriminacije i pravo na učešće u procesu odlučivanja, zasnovano na principima demokratije, jednakosti, zabrane diskriminacije, mira i socijalne pravde, te univerzalnosti, nedjeljivosti, uzajamnoj zavisnosti i povezanosti svih ljudskih prava, uključujući i pravo na razvoj.”

Značaj dječijeg učešća dodatno je naglašen u sljedećim dokumentima:

 Posebno mjesto djece u vanjskom djelovanju Evropske unije (Komisija evropskih zajednica, 2008)

 Akcioni plan Evropske unije o pravima djeteta u vanjskom djelovanju (Komisija evropskih zajednica, 2008)

 Zaključci Vijeća o promociji i zaštiti prava djeteta u vanjskom djelovanju Evropske unije: Razvojna i humanitarna dimenzija (Vijeće Evropske unije, 2008) Osnovni strateški okvir jasno ističe poštivanje dječijeg mišljenja kao prioritet i princip kojim se rukovode programi i akcije Evropske unije.

2.5 Izazovi u realizaciji prava na učešće Iako je dječije učešće prepoznato od strane većine kao temeljno ljudsko pravo, univerzalno priznavanje tog prava još uvijek predstavlja izazov. Tome doprinose sljedeći stavovi:

 Djeca nisu dovoljno osposobljena i nemaju dovoljno iskustva za učešće. Činjenica je da čak i vrlo mala djeca mogu da kažu šta im se sviđa ili ne sviđa u školi i da objasne zašto. Mogu imati ideju o tome kako učiniti predavanje interesantnijim i pomoći drugoj djeci. Pod uslovom da im je pružena odgovarajuća podrška i informacije i da im je omogućeno da se izraze na njima svojstven način (kroz slikarstvo, poetski ili dramski izražaj, fotografiju, ili konvencionalne razgovore, intervjue i grupni rad), sva djeca mogu učestvovati u pitanjima koja su za njih važna.

 Djeca moraju naučiti da preuzmu odgovornost prije nego što im se prava

 



priznaju. Činjenica je da tek rođene bebe imaju prava i da se od njih ne može očekivati preuzimanje odgovornosti. Djeca se na najbolji način potiču na odgovornost kada se uče da poštuju sopstvena prava. Priznavanjem prava na izražavanje mišljenja djeci se oduzima djetinjstvo. Član 12. ne propisuje obavezu, već pravo djece na učešće. Pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje zapravo je ključno za poboljšanje kvaliteta i prirode djetinjstva. Učešće vodi ka nepoštivanju roditelja. Upravo suprotno. Djeca se uvažavanjem njihovih stavova ne uče da zanemaruju roditelje. Njima se na taj način iskazuje poštovanje i ujedno ih se podučava o važnosti poštivanja drugih. Nekim roditeljima može biti teško da poštuju prava djeteta na učešće, ako oni sami sebe nikada nisu doživljavali kao nosioce prava. To ne znači da se djeca ne trebaju snažno poticati na učešće, već da je za to potreban senzibiliziran pristup. Djeca ne mogu uživati pravo na izražavanje mišljenja sve dok odrasli ne ostvare to pravo. Ako društva žele stvoriti više mogućnosti svojim građanima za izražavanje stavova, važno je da taj proces započne s djecom. Poticanjem djece od najranijeg doba da postavljaju važna pitanja, da osporavaju narušavanje prava i da grade samopouzdanje i sposobnost za izražavanje mišljenja doprinosi se društvenim promjenama na širem planu. Prava djeteta su koncept koji zapadne zemlje nemeću ostatku svijeta. Postoje stavovi da je koncept dječijeg učešća, kojim se promovira vidljivost i individualna prava djeteta, zapravo princip koji nameću zemlje zapadnog svijeta i koji je kontradiktoran konceptu prvenstva porodice, koji se svojstven mnogim kulturama. Međutim, historija i mitologija nezapadnog svijeta nudi brojne primjere djece i mladih koji su svojim djelovanjem ‘odredili’ sopstveni život i život zajednice puno prije usvajanja Konvencije u modernom svijetu. Održivost i snaga porodice predstavlja osnovu za realizaciju prava djeteta.

3. Uvođenje dječijeg učešća u programiranje u zemlji Akteri razvojne saradnje mogu doprinijeti djelotvornom i etički primjerenom učešću djece stvaranjem poticajnog okruženja na nivou politika i programiranja u zemlji, te kroz podršku uvođenju učešća u svim fazama upravljanja programskim i projektnim ciklusima.

Modul 3: Dječije učešće

3.1 Kontekstualna analiza prava na učešće Detaljno sagledavanje načina za utvrđivanje i praćenje prava učešća, te analiza nacionalnog konteksta u smislu poticaja za realizaciju tih prava, važna su polazna tačka u uvođenju dugoročnog i svrsishodnog učešća djece. To se može postići anlizom prava na učešće.

Korak 1. Utvrditi zakonom propisana prava na učešće.

KORACI U PROVOĐENJU ANALIZE PRVA NA UČEŠĆE

Utvrđivanje zakonskih prava

Određivanje ključnih aktera

Utvrđivanje mehanizama za pristup informacijama i podizanje svijesti Utvrđivanje mogućnosti djece da utiču na planove i svrsishodno učestvuju u svom svakodnevnom životu

Pravo djece da izraze mišljenje o pitanjima koja se njih tiču predviđeno je pravnim standardima i procedurama. Primjer tih prava je pravosuđe po mjeri djeteta, zakonske garancije o saslušanju djece u sudskim postupcima i obaveza škola da formiraju školska vijeća. Za analizu je važno pravilno utvrditi omjer u kojem su ta prava obuhvaćena nacionalnim politikama i zakonodavstvom.

Korak 2. Utvrditi ključne aktere u vladi i civilnom društvu koji su nadležni za pružanje podrške realizaciji prava na učešće. Vrlo je važno utvrditi ključne aktere koji su nadležni za realizaciju prava djece na učešće i koji se nalaze u poziciji da utiču na realizaciju tih prava. Među njih se ubrajaju: kabinet šefa države, ministarstvo obrazovanja, ministarstvo zdravlja, ministarstva na lokalnom nivou, ministarstvo pravde, druge relevantne institucije na svim nivoima vlasti, uključujući općine i lokalna vijeća, članove pravosuđa, parlamentarce i gradonačelnike, obrazovne radnike, vjerske vođe, vođe u zajednici, roditelje i nastavnike.

Korak 3. Utvrditi mehanizme za omogućavanje pristupa informacijama i podizanje svijesti. Pristup informacijama predstavlja ključnu komponentu ostvarivanja prava djece na učešće. Akteri razvojne saradnje mogu procijeniti u kojoj mjeri djeca imaju pristup nezavisnim informacijama iz različitih izvora (radio, televizija, telefonske linije za pomoć, itd) i da li su te informacije dostupne u formatu koji je prilagođen djeci i kojem djeca mogu pristupiti. Jednako je važno procijeniti dostupnost obuka za podizanje svijesti o pravima djeteta i učešću za sve stručne osobe koje rade s djecom prije stupanja u službu i tokom vršenja službe (uključujući nastavnike, doktore, medicinske sestre, advokate, sudije, policijske službenike, psihologe, socijalne radnike i zatvorsko osoblje).

Korak 4. Utvrditi mogućnosti za djecu da utiču na planove djelovanja i da svrsishodno učestvuju u svom svakodnevnom životu. Akteri razvojne saradnje mogu podržati stvaranje konkretnih mogućnosti za djecu da utiču na planove djelovanja (na primjer pružanjem povratnih informacija o kvaliteti, pristupačnosti i primjerenosti javnih usluga koje su im dostupne; zastupanjem pred lokalnim i državnim tijelima uprave ili uživanjem prava na formiranje sopstvenih organizacija). Jednako je važno utvrditi koje konkretne mogućnosti stoje djeci na raspolaganju za svrsishodno učešće u svakodnevnom životu, u skladu sa njihovim razvojnim sposobnostima. Pod tim se podrazumijeva okruženje prilagođeno djeci, koje potiče participatorno učenje u školama i angažman djece u procesu odlučivanja o njihovoj zdravstvenoj zaštiti. Vidi Instrument 3.1 o matricama koje se koriste za sagledavanje trenutne situacije u državi u pogledu prava na učešće.

Modul 3: Dječije učešće

3.2 Učešće djece u provedbi programa Kako bi učešće djece u provedbi programa bilo svrsishodno, djelotvorno, sistematskog karaktera, održivo i etički primjereno, poštivanje određenih principa i standarda od ključne je važnosti. PRINCIPI I STANDARDI SVRSISHODNOG UČEŠĆA4 UČEŠĆE DJECE MORA BITI:

transparentno i informativno:

Djeci se moraju pružiti potpune i pristupačne informacije o njihovom pravu da slobodno izraze svoj stav i da se njihovim stavovima pokloni dužna pažnja, uvažavajući diverzitet i starosnu dob djece, te o tome kako će se njihovo učešće odvijati, kakav je obim, svrha i potencijalni uticaj tog učešća.

dobrovoljno:

Djeca se nikada ne smiju prisiljavati na izražavanje mišljenja mimo njihove volje i treba ih upoznati s tim da mogu prekinuti učešće u bilo kojoj fazi.

zasnovano na poštovanju:

Mišljenju djece mora se ukazati poštovanje i mora im se omogućiti pokretanje inicijativa i aktivnosti.

relevantno za život djece:

Djeci moraju biti dostupne mogućnosti za izražavanje mišljenja o pitanjima od stvarne relevantnosti za njihov život i omogućiti im da se oslone na svoja znanja, vještine i sposobnosti.

po mjeri djeteta:

Pristup radu s djecom mora se prilagoditi sposobnostima djece. Potrebno je pokloniti pažnju činjenici da djeca zahtijevaju različite nivoe podrške i učešća, u skladu sa njihovom dobi i razvojnim sposobnostima.

inkluzivno:

Učešće mora biti inkluzivno uz otklanjanje postojećih obrazaca diskriminacije i uz stvaranje mogućnosti za marginaliziranu djecu, kako dječake tako i djevojčice, da se uključe.

praćeno edukacijom za odrasle:

Odraslima je potrebna priprema, znanje i podrška za djelotvorno omogućavanje učešća djeci, poput npr. usvajanja vještina slušanja, te za zajednički rad s djecom i angažiranje djece u skladu sa njihovim razvojnim sposobnostima.

sigurno i osjetljivo na rizike:

Izražavanje mišljenja u pojedinim situacijama može sa sobom nositi određeni stepen rizika. Odrasli imaju odgovornost prema djeci s kojom rade i dužni su poduzeti sve mjere opreza da umanje rizik od nasilja i iskorištavanja djece ili drugih negativnih posljedica njihovog učešća.

odgovorno:

Provođenje naknadnih aktivnosti i evaluacije od izuzetne je važnosti. Djeca također imaju pravo na jasne povratne informacije o tome kako je njihovo učešće uticalo na ishode.

3.3 Procjena dječijeg učešća Tri su dimenzije učešća koje je potrebno mjeriti da se osigura djelotvorno praćenje i ocjena prakse, a to su obim, kvalitet i ishod.

1. Obim: Koji stepen učešća je ostvaren i u kojim fazama izrade programa? Drugim riječima, šta se konkretno poduzima? Za procjenu obima dječijeg učešća neophodno je razmotriti dvije odrednice dječijeg učešća:

 Početak angažmana. Djeca mogu biti uključena u različitim fazama izrade 

programa, od idejnog rješenja do provedbe, praćenja i evaluacije. Što se ranije uključe, veći je njihov uticaj. Nivo angažmana. U svakoj fazi izrade programa dječiji angažman može se realizirati na tri nivoa, tj. na nivou konsultacija, saradnje i na nivou aktivnosti po želji djeteta (child-led) (vidi Prilog 3.2 za više informacija). Osnaženost djece da djeluju u okviru inicijativa ovisi o nivou realizacije njihovog učešća. Sva tri nivoa su primjenjiva i biraju se u skladu sa ciljevima programa. Vidi Instrument 3.2 o matrici za mjerenje obima dječijeg učešća.

2. Kvalitet: U kojem omjeru su participatorni procesi usklađeni sa prihvaćenim standardima djelotvorne prakse? Drugim riječima: na koji način se aktivnosti realizuju? Definirano je devet osnovnih preduslova za djelotvorno, svrsishodno i etički primjereno učešće. Na osnovu svakog od devet preduslova definirani su pragovi, koji se mogu koristiti za mjerenje kvaliteta bilo kojeg participatornog procesa u koji su djeca uključena. Vidi Instrument 3.3 o matrici koja sadrži informacijame o devet osnovnih preduslova.

3. Ishod: Kakav je bio ishod za mlade, za porodice, za tijelo koje pruža podršku i za realizaciju prava djeteta u širem kontekstu u okviru porodice, lokalne zajednice, na lokalnom i državnom nivou? Drugim riječima: zašto su se predmetne aktivnosti poduzele? Ishode povezane s dječijim učešćem treba ocjenjivati u skladu s ciljevima učešća (poput izgradnje samopouzdanja i vještina djece, osiguranja da programi odražavaju prioritete djece, omogućavanja učešća djeci u osporavanju zanemarivanja ili narušavanja njihovih prava, odnosno izmjene zakona ili politika u cilju poboljšanja dječije zaštite). Ciljevi moraju biti jasni od samog početka programa, jer će se na osnovu njih odabrati pokazatelji za mjerenje djelotvornosti. Vidi lnstrument 3.4 o matricama mogućih pokazatelja ishoda.

Modul 3: Dječije učešće

4. Preporučene intervencije za realizaciju prava na učešće U ovom poglavlju obrazložene su mjere za stvaranje poticajnog okruženja za realizaciji prava na učešće u nacionalnim politikama i programiranju u zemlji. Vlade, kojima podršku pružaju donatori, trebaju provoditi različite mjere za uvođenje i institucionalizaciju dječijeg učešća. Da bi dječije učešće preraslo u nešto više od povremene prakse malog broja dobronamjernih osoba, potrebno ga je priznati kao pravo. Regulatorni okvir nije dovoljan sam po sebi za postizanje svrsishodnog učešća, ali je neophodan osnov za utvrđivanje prava, obaveza i odgovornosti. Osim zakonodavstva, potrebno je ulagati i u politike, smjernice i edukaciju, kako bi se osiguralo da navedena prava postanu stvarnost u svakodnevnom životu djece.

4.1 Podizanje svijesti u cilju promjene stavova Ako želimo djeci omogućiti da se njihov glas čuje, moramo im osigurati blagovremen pristup informacijama, koji je prilagođen stadiju njihovog intelektualnog razvoja. Djecu je potrebno konsultirati o tome koji su najefikasniji i najbolji načini distribuiranja informacija za njih, drugu djecu, njihove roditelje i druge osobe. Jednako su važna i partnerstva sa NVO, grupama mladih i medijima, jer oni igraju ključnu ulogu u komunikaciji i informiranju. U sljedećim oblastima potrebna su konkretna ulaganja:



Promoviranje pozitivnih primjera kroz djelovanje vlade

Vlade su odgovorne za poticanje promjena u stavovima i praksi kroz način na koji raspravljaju o djeci, promoviraju poštivanje djece i prepoznaju ih kao građane. Takvo pozitivno kulturno okruženje gradi se:

» građanskim angažmanom djece » zagovaranjem učešća. 

Unapređenje informiranosti i osviještenosti

Djeca ne mogu realizirati svoje pravo na učešće ako ne znaju da imaju to pravo, odnosno ako ne znaju kako da ga realizuju. Informacije o pravima mogu se uvrstiti u nastavne planove i programe ili se promovirati kroz sekcije o pravima djeteta u školama. Vlade trebaju uložiti sredstva u promotivne kampanje i u saradnji s djecom izraditi verziju Konvencije prilagođenu djeci. Navedene informacije trebaju biti dostupne na jezicima marginaliziranih i isključenih grupa, kao što je to slučaj s manjinama i starosjedilačkim narodima. Informacije se mogu učiniti dostupnim, na primjer, kroz objavljivanje tekstova u časopisima, putem televizijskih i radijskih emisija, putem Interneta i društvenih mreža. Materijali se mogu distribuirati 89

putem sekcija mladih, u ljekarskim ordinacijama, bolnicama, klinikama i vjerskim ustanovama. Važno je pobrinuti se da su informacije distribuirane putem medija dostupne djeci s poteškoćama (npr. na Brailleovom pismu), u odgovarajućem elektronskom formatu, i da se u televizijske emisije uvede znakovni jezik.



Senzibiliziranje porodica

Konvencija od vlada zahtijeva da “pruže odgovarajuću pomoć roditeljima ili zakonskim starateljima u snošenju odgovornosti za podizanje djeteta i osiguraju razvoj institucija, ustanova i službi za brigu o djeci” (član 18). Ključni aspekt te pomoći je obrazovanje i savjetovanje za roditelje i ostale članove porodice u cilju izgradnje pozitivnih i senzibiliziranih odnosa s malom djecom i kvalitetnijeg razumijevanja prava djece i njihovih najboljih interesa. U te programe treba uključiti očeve i majke i usmjeriti se na:

» Izgradnju poštovanja između roditelja i djece. To je često izazov. Iako je stav da djeca trebaju da poštuju svoje roditelje oduvijek prisutan u većini kultura, puno rijeđe je prepoznat značaj poštivanja djece od strane roditelja.

» Učešće djece u odlučivanju. » Poklanjanje dužne pažnje stavovima svakog člana porodice, uključujući i djecu (kako djevojčica tako i dječaka).

» Razumijevanje, unapređenje i poštivanje razvojnih sposobnosti djece. » Rješavanje sukobljenih stavova unutar porodice. » Promoviranje principa po kojem i djevojčice i dječaci imaju jednaka prava na izražavanje mišljenja.

4.2

Unapređenje sposobnosti, vještina i ponašanja za svrsishodno učešće

Programi usmjereni na izgradnju sposobnosti djece za akvitno učešće i realizaciju prava igraju važnu ulogu u osposobljavanju djece za efikasnije izražavanje mišljenja i bez dozvole odraslih. Škole su, na primjer, pogodno okruženje za primjenu participatorne metodologije usmjerene na djecu, koja odraslima i djeci pomaže da ovo pravo pretvore u praksu. Vlade također trebaju obezbijediti održivu i kontinuiranu edukaciju svim stručnim i službenim osobama i kreatorima politika koji rade s djecom, prije stupanja u službu i za vrijeme vršenje službe. Edukaciju treba pružiti:

 Stručnim tijelima, poput pedijatrijskih udruženja, kako bi lakše prilagodili postojeće nastavne planove i programe.

Modul 3: Dječije učešće

 Organizacijama civilnog društva koje provode programe jačanja kapaciteta



stručnih osoba, kako bi im se pomoglo u zagovaranju uvođenja prava djeteta u nastavne planove i programe i u saradnji s vladama u izradi djelotvornog plana i programa o pravima djeteta u okviru redovne obuke. Univerzitetima i drugim akademskim ustanovama i ustanovama za osposobljavanje, kako bi se potakli da obrazovanje o pravima djeteta uvrste u svoje nastavne planove i programe i kako bi se nastavno osoblje osposobilo za edukaciju o pravima djeteta.

4.3 Uvođenje standarda za dječije učešće Pravni, administrativni i regulatorni okvir za razmjenu informacija i konsultacije Dječije učešće ne može se jamčiti bez regulatornog okvira koji definira standarde i otvara mogućnosti za redovne konsultacije o dječijem učešću. Primjer toga je reforma zakona kroz koju se mladima omogućava da formiraju demokratske strukture u svojim školama uvođenjem zvaničnih mehanizama za politički dijalog između mladih i zvaničnika na svim nivoima vlasti. Politika i regulatorni okvir ne mogu automatski proizvesti promjene u praksi i raspodjeli sredstava, ali mogu dati jasniju sliku i platformu za razvoj zajedničkih strategija i planova u programima, agencijama i odjelima, te stvaranje mogućnosti za bližu saradnju između različitih aktera u oblasti dječijih prava i grupa djece i mladih.

4.4 Osiguranje izdvajanja obaveznih resursa: vrijeme, novac i ljudi Bez odgovarajućih resursa, tj. novca, vremena i ljudskih resursa, aktivnosti za uvođenje dječijeg učešca bit će ograničene i neodržive. Resursi ne smiju biti samo dovoljni, već propisani i zaštićeni regulatornim okvirom i standardima. Ograničeni kapaciteti vlade na lokalnom i državnom nivou da pruži usluge mladima (poput škola koje teško dopiru do ranjivih i marginaliziranih grupa) negativno utiču na učešće.

STRATEGIJE ZA RASPODJELU RESURSA

Finansiranje: Donatori mogu podržati vlade svojim doprinosom budžetima u kojima su priznati troškovi povezani s održivim angažmanom djece.

 Predano osoblje – Potrebno je educirati i imenovati

kadrove za pružanje različitih usluga, kako bi se osiguralo da vlade ispunjavaju svoje obaveze, npr. kroz podržavanje i usmjeravanje pristupa djece i uvođenje procedura za podnošenje pritužbi. Kadrovi na lokalnom i državnom nivou također trebaju proći edukaciju i u opisu njihovog radnog mjesta treba predvidjeti obavezu omogućavanja dječijeg učešća.

 Dokumentacija vlade prilagođena djeci – Kako bi djeci

bilo omogućeno da djelotvorno učestvuju, na primjer, u konsultacijama, savjetodavnim forumima i procesima planiranja, potreban im je pristup informacijama i materijalima u pristupačnom formatu.  Promotivni materijali – Izrada i distribucija informacija o pravima djeteta podrazumijeva pisane materijale, postere, crtane filmove, televizijske reklame ili web stranice prilagođene dječijem uzrastu.  Sastanci – Prisustvovanje djece sastancima na nivou zajednice, grada, regije ili države prate troškovi putovanja, facilitacije, smještaja i usluga osoba koje će se za njih brinuti i nadzirati ih.  Podrška dječijim organizacijama – Kako bi mogli formirati svoje organizacije, djeca trebaju praktičnu i finansijsku podršku. Na primjer, mogu im biti potrebne usluge savjetnika, sredstva za pokriće administrativnih troškova, prostor za sastanke i prevoz. Mnoge dječije organizacije služe se društvenim mrežama za komunikaciju, što se može iskoristiti kao besplatno sredstvo, ali mogu imati troškove izrade web stranice ili pamfleta i zaglavlja. Također im može biti potrebna oprema poput računara ili mobilnih telefona kako bi se mogli povezivati s drugom djecom i s njima dijeliti rezultate rada.

Modul 3: Dječije učešće

Izdvajanje vremena: Dječije učešće zahtijeva vrijeme. Vlade trebaju prepoznati tu činjenicu i izdvojiti dovoljno vremena za procese u kojima učestvuju djeca.

 U javnim konsultacijama – Bilo da se radi o izradi plana

djelovanja na državnom nivou ili o konsultacijama o zakonskoj reformi, izradi strategije za smanjenje siromaštva ili projektovanju nove dječije bolnice, svrsishodan angažman djece zahtijeva vrijeme. Institucije se trebaju obavezati na produženje vremenskih rokova, ako je to potrebno, da se osigura učešće djece u navedenim procesima.  U sudovima – U svakom pravnom procesu u kojem učestvuju djeca mora postojati vremenski raspored u okviru kojeg je predviđeno vrijeme za pripremu djece, za pružanje neophodnih informacija djeci, koje su prilagođene njihovoj dobi, i za konsultacije s djecom prije saslušanja, uz dostupnost odgovarajućih i senzibiliziranih savjetodavnih usluga.  U zdravstvu – Potreba da se djeca upoznaju s preopručenom terapijom i da mi se omogući aktivno učešće u donošenju odluke podrazumijeva da će zdravstveni radnici provoditi više vremena sa svakim djetetom ponaosob. To je svakako izazov u mnogim zemljama u razvoju gdje su resursi ograničeni. Međutim, zdravstveno osoblje može, kao minimum, informisati djecu o tome koga mogu pitati za pomoć ili za informacije o liječenju, kada im je potrebno, odnosno kome da se obrate ako nisu zadovoljni s njegom koja im se pruža, te izraditi jednostavne i pristupačne materijale u kojima su dati odgovori na česta pitanja i zabrinutosti djece. Zdravstveni radnici trebaju uvijek da se prema djeci odnose s poštovanjem i da ih uključuju, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, u odluke o liječenju i zdravstvenim intervencijama.

Module 3: Child Participation

4.5 Uvođenje struktura, procedura i mehanizama za konsultacije Mehanizmi za omogućavanje dječijeg učešća trebaju biti institucionalizirani. Time se osigurava da se konsultacije s djecom provode sistematski i da njihovo učešće nije ograničeno samo na potencijalno jednokratne događaje. Na primjer:

 Tijela nadležna za realizaciju prava djeteta trebaju uspostaviti izravan kontakt s dječijim i omladinskim organizacijama.

 Vlada može imenovati krovno tijelo za dječije učešće koje će koordinirati provedbu s nadležnim tijelima, te u svakom nadležnom tijelu imenovati kontakt osobu.

 Sva relevantna tijela trebaju preuzeti odgovornost za osiguranje dječijeg učešća u okviru svojih nadležnosti.

4.6

Pokretanje djece i mladih na učešće

Djecu treba prvenstveno pozivati na učešće u pitanjima koja su relevantna za njihova vlastita iskustva i šire okruženje poput doma, škole i zajednice, i postepeno institucionalizirati njihovo učešće. Postoje brojni mehanizmi za pokretanje djece i mladih na učešće i za podržavanje njihovog građanskog angažmana. Od primjera tih mehanizama izdvajamo:

 osnivanje ministarstava mladih (ili ekvivalentnih tijela);  formiranje tijela mladih, poput vijeća, parlamenata, savjetodavnih odbora, komisija i foruma;

 imenovanje predstavnika mladih u drugim tijelima;  izrada politika, akata ili ustavnih odredbi o mladima, odnosno politika koje konkretno predviđaju učešće mladih i njihov građanski angažman;

 uvođenje perspektive i fokusa mladih u druge sektorske i nacionalne politike i strategije;

 stvaranje pozitivnog zakonodavnog okruženja za civilno društvo i volonterstvo;  utvrđivanje preduslova za usluge na nivou škole u zajednici, odnosno obavezni nastavni plan i program koji se odnosi na građanski angažman mladih;

 uvođenje programa pod sponzorstvom i rukovodstvom vlade;  finansiranje programa na nivou škole ili NVO. Vidi Prilog 3.1 o dodatnim mogućnostima za dječije učešće na lokalnom i državnom nivou.

Modul 3: Dječije učešće

4.7 Uvođenje dječijeg učešća u okruženja u kojima djeca borave

Djeca imaju pravo na izražavanje mišljenja u svim oblastima svog života. Iako je zadnjih godina urađeno dosta na stvaranju mogućnosti za dječije učešće u javnim sferama, ne smije se zanemariti omogućavanje djeci da izraze svoj stav u svakodnevnom životu, odnosno u okviru porodice, u školi, u zdravstvenim ustanovama, u javnim ustanovama, tokom igre i rekreacije i na radnom mjestu.

Škole i obrazovni sistemi Poštivanje prava na učešće u obrazovnom sektoru ključno je za realizaciju prava na obrazovanje. Pravo izražavanja mišljenja u obrazovnom sistemu potrebno je realizovati na više nivoa:

 Uključivanje djece u donošenje odluka koje se tiču njihovog obrazovanja.



Prilikom donošenja odluka koje se odnose na obrazovanje djeteta (kao npr. odluka da se dijete isključi iz škole), dijete mora imati pravo da se žali na takvu odluku. To znači da dijete mora imati pristup informacijama o tome kako da ospori odluku, kome da se obrati za pomoć i ko mu/joj može pružiti pomoć tokom tog postupka. Participatorno učenje usmjereno na dijete. Djeci i mladima treba pristupati kao aktivnim učesnicima podučavanja, a ne pasivnim primateljima znanja.5 Aktivnim učešćem djeca stiču nove vještine u promišljanju, analiziranju, istraživanju, sticanju i primjeni znanja potrebnih za ostvarivanje njihovog punog potencijala. Uvođenje demokratskih struktura u školama. Djeca trebaju da imaju pravo na formiranje demokratskih struktura poput školskih vijeća, putem kojih mogu izražavati svoje stavove, uticati na školske politike, ukazivati na sporna pitanja i doprinositi izgradnji pozitivnog okruženja za učenje. Stvaranje mogućnosti za iznošenje mišljenja tokom izrade i provedbe obrazovnog zakonodavstva i politika. Djeca treba da budu uključena u sve aspekte obrazovnih politika na lokalnom i državnom nivou, uključujući izradu nastavnog plana i programa, metode podučavanja, školske strukture, standarde, budžetiranje i resurse, i sisteme dječije zaštite. Podržavanje rada učeničkih organizacija u državi. Država može priznati pravo na formiranje nezavisnih dječijih organizacija ili učeničkih sindikata, koji mogu imati ulogu u praćenju i ocjeni kvaliteta obrazovanja u školama i poštivanja dječijih prava u obrazovnom sistemu.

(Za više informacija vidi UNICEF-ov dokument Okvir za škole po mjeri djeteta zasnovane na pravima.)

Zdravstvena zaštita Prava djece na učešće značajno utiču na način pružanja zdravstvene zaštite i usluga. U pogledu pristupa djece zdravstvenoj zaštiti i individualnom tretmanu, tri su međusobno povezana pitanja koja treba razmotriti na nivou zakonodavstva i politike: 19

Module 3: Child Participation

 Učešće u donošenju odluka. Djeca imaju pravo na informacije i na učešće u diskusijama i odlukama koje se odnose na njihovu zdravstvenu zaštitu, u skladu sa njihovim sposobnostima razumijevanja.

 Pristup povjerljivim uslugama zdravstvenog savjetovanja. Djeci treba omogućiti pristup povjerljivim uslugama zdravstvenog savjetovanja. Važno je naglasiti da te usluge nisu isto što i saglasnost za liječenje i za njih ne smije postojati starosna granica.

 Davanje saglasnosti za liječenje. Onog momenta kada dijete počne pokazivati sposobnost za preuzimanje odgovornosti za svoje odluke, treba mu se omogućiti da te odluke i donosi. Tokom odrastanja djeca žele da se uključe u odlučivanje o sopstvenom liječenju i treba im se to omogućiti uz kontinuiranu podršku zdravstvenih profesionalaca i roditelja.

Dječija zaštita Konvencija predviđa pravo djece da budu zaštićena od svih oblika nasilja i propisuje odgovornost vlada da se pobrinu da svako dijete može realizovati navedeno pravo, bez diskriminacije. Djeca se mogu djelotvorno zaštiti samo kada znaju da imaju pravo na zaštitu od nasilja i pristup efikasnim mehanizmima putem kojih mogu izraziti svoje mišljenje. U zemljama u kojima nije uobičajeno da djeca slobodno govore o svojim iskustvima, djetetu nije lako prijaviti slučaj zlostavljanja. Situacija se dodatno usložnjava kada se radi o seksualnom zlostavljanju, naročito u zemljama u kojima se rijetko razgovora o temama vezanim za spolne odnose, odnosno u kojima je seksualna aktivnost stigmatizirana. U takvim slučajevima, dijete ne zna kojim riječima da opiše šta mu se desilo. Donatori trebaju urgirati kod vlada da u svom djelovanju primjenjuju nalaze Studije generalnog sekretara UN-a o nasilju nad djecom i relevantne preporuke o stvaranju prostora u kojem djeca mogu slobodno izraziti svoje mišljenje i da se tom mišljenju pokloniti dužna pažnja u cilju suzbijanja i praćenja nasilja nad djecom i izvještavanja o toj temi.6 Među aktivnosti kojima se djeci omogućava da prijave nasilje, iskorištavanje ili zlostavljanje, ubraja se sljedeće:

 uvođenje telefonskih linija ili web stranica putem kojih djeca mogu zatražiti stručnu pomoć i podršku, uz poštivanje povjerljivosti njihovih podataka.

 promoviranje profesionalnih kodeksa u kojima se daju smjernice o pravima djeteta na povjerljivost, i informisanje djece o postojanju takvih kodeksa.

 uvođenje procedura u svim javnim ustanovama (bez obzira da li se radi o dnevnom 

centru, školskom dispanzeru, domu za siročad, ustanovi za zbrinjavanje ili kaznenopopravnom domu) putem kojih djeca mogu prijaviti slučajeve zlostavljanja. utvrđivanje mehanizama koji su na raspoaganju djeci s poteškoćama, odnosno djeci iz etničkih ili starosjedilačkih grupa za prijavljivanje nasilja ili zlostavljanja. Moguće je da djeca s poteškoćama nemaju pristup mnogim uslugama. Neka od te djece ne pohađaju školu, ili nemaju pristup dežurnom telefonu, ili je njihovo kretanje ograničeno i oslanjaju se na druge vidove komunikacije. Organizacije osoba s invaliditetom i djeca s poteškoćama trebaju istražiti koje strategije su za njih djelotvorne. 20 20

Module 3: Child Participation



Član 16. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom predviđa jasnu obavezu vlada da pruže podršku djeci s poteškoćama kako bi se izbjeglo, prepoznalo i prijavilo iskorištavanje, nasilje i zlostavljanje.7 omogućavanje djeci da provode istraživanja, da razmjenjuju informacije i daju pijedloge o suzbijanju nasilja.

Sudovi i pravni sistemi

Svi koji učestvuju u pravosudnim i upravnim postupcima moraju shvatiti svoju odgovornost za ozbiljno razmatranje dječijih stavova. Kod učešća djece u navedenim postupcima potrebno je razmotriti četiri bitne oblasti kako bi se osiguralo da je pravo na izražavanje mišljenja djelotvorno realizirano. 1. Priprema: Vrlo je izvjesno da su djeca pred učešće u sudskom postupku zbunjena i da se osjećaju ranjivom. Pružanje jasnih, praktičnih informacija o postupku igra veliku ulogu u ublažavanju ovih strahova i doprinosi djelotvornom učešću djece u postupku. 2. Saslušanje: Djeci je često teško da sama potražuju zadovoljenje za narušavanje njihovih prava i da ostvare pristup pravdi. Dva su ključna pitanja koja treba razmotriti: (a) realizacija zakonskog prava djeteta da bude saslušano na njegovom jeziku (u skladu sa njegovom dobi i poteškoćama, putem zastupnika, ako je to neophodno); i (b) osiguranje okruženja u kojem je dijete odjeća dovoljno ohrabreno da ispriča svoje iskustvo. 3. Procjena djetetovih sposobnosti: Djetetu se ne bi trebalo uskratiti saslušanje samo na osnovu njegove dobi. Sud treba da krene od pretpostavke djetetove sposobnosti. Samo onda kada sud opravdano i na osnovu dokaza smatra da dijete nije sposobno da izrazi svoj stav, to pravo se može uskratiti djetetu. 4. Povratne informacije o tome u kojoj mjeri je poklonjena vjera djetetovom mišljenju: Djeca imaju pravo da znaju koja odluka je donesena o njima i da znaju kako su njihovi stavovi razmotreni. Povratne informacije su garancija da stavovi djeteta nisu razmotreni samo kao formalnost, već da im je poklonjena dužna pažnja.

Module 3: Child Participation

Modul 3: Dječije učešće

INSTRUMENTI Instrument 3.1 Matrice za procjenu okruženja za dječije učešće 1. PROCJENA REALIZACIJE ZAKONSKIH PRAVA NA UČEŠĆE ZAKONOM PROPISANA PRAVA

REALIZACIJA NIJE OMOGUĆENA

OGRANIČENA REALIZACIJA

OSREDNJA REALIZACIJA

SVEOBUHVATNA, KVALITETNA REALIZACIJA

Sudske procedure po mjeri djeteta

Sudske procedure nisu prilagođene djeci.

Pravilnik i poslovnik o sudskim procedurama po mjeri djeteta su izrađeni, ali njihova primjena još nije zaživjela u praksi.

Sudske procedure po mjeri djeteta primjenjuju se u nekim sudovima, uglavnom u gradskim sredinama.

Funkcionalne procedure po mjeri djeteta provode se u svim sudovima. Djeci su pružene informacije o njihovim pravima, a sudovi imaju obavezu da saslušaju stavove djece kada odlučuju o pitanjima koja se na njih odnose.

Ne postoje Mehanizmi Zastupanje pravne pomoći na ročištima mehanizmi pravne pomoći za djecu su u za djecu. procesu izrade.

Djevojčice i dječaci u svim dijelovima zemlje već imaju pristup mehanizmima pravne pomoći.

Poštivanje razvojnih sposobnosti

Mehanizmi pravne pomoći za djecu dostupni su u nekim dijelovima zemlje (u gradskim sredinama uglavnom). Nema Pravo na Pravo na zakonskih izražavanje izražavanje odredbi koje mišljenja stiče mišljenja stiče se s predviđaju se s navršenih navršenih 10 pravo djeteta 15 godina. godina. Zakon da izrazi svoj predviđa dobnu stav po pitanju granicu za dječiju starateljstva, saglasnost u skrbništva, slučajevima liječenja, usvajanja ili religije, itd. liječenja, na primjer.

Djeca imaju zakonsko pravo da izražavaju svoje mišljenje od najranije moguće dobi, u skladu sa svojim sposobnostima. Pored dobne granice za davanje saglasnosti, zakon propisuje da i mlađa djeca koja pokažu sposobnost mogu dati saglasnost. Zakon je shvaćen i provodi se.

Nema mehanizama za dobivanje povratnih informacija ili ulaganje pritužbi.

Procedure za ulaganje pritužbi su propisane zakonom i lako dostupne svoj djeci. Mehanizmi za naknadno djelovanje, upućivanje i odgovor su čvrsto uspostavljeni, dostupni i efikasni.

Mehanizmi za ulaganje pritužbi i obeštećenje

Procedure za ulaganje pritužbi dostupne u gradskim sredinama pojedinoj djeci. Mehanizmi za naknadno djelovanje nisu efikasni.

Procedure za ulaganje pritužbi uveliko se primjenjuju. Mehanizmi za naknadno djelovanje, upućivanje i odgovor efikasno se primjenjuju u pojedinim mjestima.

Dječija zaštita Zakoni ne predviđaju postupke za zaštitu djece.

Zakon ne predviđa da se mišljenje djeteta treba razmotriti.

Zakon predviđa da se mišljenje djece mora saslušati preko nadležnog tijela ili zastupnika.

Zakon predviđa da djeca direktno izražavaju svoj stav u svim fazama postupka koji se odnosi na dječiju zaštitu i ta odredba se poštuje. Zakon predviđa da djecu treba konsultovati o svim pitanjima koja su za njih važna, a njihovom mišljenju se poklanja dužna pažnja. Sudsko osoblje i druge stručne osobe prošle su obuku o tome kako saslušati dječije stavove i svoja znanja primjenjuju u praksi. Djelotvorna provedba zakona koji predviđa da se djeca konsultuju o pitanjima starateljstva i pristupa i da su njihova mišljenja zastupana pred sudom. Nijedno dijete sposobno da formira mišljenje ne može se usvojiti mimo njegove volje. Učenička vijeća i školski upravljački odbori u kojima učenici imaju stvarnu kontrolu nad važnim odlukama su obavezni. Učenička vijeća zastupaju stavove učenika u svakom smislu.

Djeca u programima zbrinjavanja

Sve odluke donose odrasli bez pozivanja na djecu.

Smjernice koje preporučuju razmatranje dječijih stavova postoje, ali pravo djece da se njihovo mišljenje razmotri nije izričito predviđeno.

Zakon predviđa da djecu treba konsultovati o pitanjima koja su za njih važna i da se njihovom mišljenju pokloni dužna pažnja, ali ta se odredba ne primjenjuje često.

Djeca u građanskim postupcima (razvod, razdvajanje i usvajanje)

Sve odluke donose odrasli bez pozivanja na djecu.

Smjernice koje preporučuju razmatranje dječijih stavova postoje, ali pravo djece da se njihovo mišljenje razmotri nije izričito predviđeno.

Zakon predviđa da se djeca konsultuju o pitanjima starateljstva i pristupa i da se njihova mišljenja zastupaju pred sudom, ali se ta odredba ne primjenjuje često u praksi.

Demokratične Učenička vijeća ne škole postoje.

Učenička vijeća postoje u nekim eksperimentalni m školama. Najbolje učenike imenuju nastavnici u vijeće. Učenici razgovaraju o pitanjima, ali nemaju uticaj na konačne odluke.

Učenička vijeća postoje u većini škola. Članove učeničkih vijeća imenuju učenici. Djeca imaju ograničenu moć odlučivanja.

Modul 3: Dječije učešće

Odgovornosti Roditelji roditelja imaju potpuni autoritet nad svojom djecom.

Zakon predviđa neke mehanizme zaštite od zlostavljanja u porodici.

Vlada potiče demokratično roditeljstvo; provode se određeni programi edukacije.

Zakon definira roditeljske odgovornosti i predviđa da roditelji moraju konsultovati djecu kod donošenja odluka koje na njih utiču.

2. PROCJENA PRAVA NA PRISTUP INFORMACIJAMA PRISTUP INFORMACIJAMA NIJE OMOGUĆEN

Besplatno i obavezno obrazovanje

Obrazovanje nije besplatno i samo je osnovno obrazovanje obavezno.

Zakonom predviđena prava na informisanje

Nijedan zakon ne garantuje pravo na pristup informacijama. Pristup dokumentima institucija vlasti izuzetno je ograničen.

Pristup Djeca nemaju nezavisnim pristup informacijama informacijama. iz različitih izvora

OGRANIČEN PRISTUP INFORMACIJAMA

OSREDNJI PRISTUP INFORMACIJAMA

SVEOBUHVATAN PRISTUP INFORMACIJAMA

Osnovno i srednje obrazovanje besplatno i obavezno, ali je niska stopa upisa, pohađanja i završetka škole. Pristup javnosti dokumentima institucija vlasti je ograničen, ali radi se na poboljšanju.

Osnovno i srednje obrazovanje je besplatno i obavezno i na putu ka ispunjenju milenijumskih razvojnih ciljeva za djevojčice i dječake. Zakoni o Dokumentacija pristupu institucija vlasti informacijama lako je dostupna su doneseni, javnosti. ali je u praksi teško doći do dokumenata institucija vlasti.

Svi dječaci i djevojčice imaju pristup različitim informacijama iz brojnih izvora: radio, tv, knjige, štampa, internet, telefonske linije za pomoć. Informacije Informacije nisu Nekoliko Informacije Informacije u dostupne u dostupne u dokumenata je prilagođene formatu formatu koji je formatu koji je dostupno u djeci dostupne prilagođenom prilagođen prilagođen djeci formatu koji je su svugdje. djeci sa i bez djeci sa i bez prilagođen djeci, poteškoća poteškoća. ali obično u različite dobi su jednom formatu lako dostupne. za svu djecu. Nadležna tijela imaju dužnost da izrađuju ključne dokumente u formatima koji su prilagođeni djeci sa i bez poteškoća. Pristup informacijama imaju djeca iz dobrostojećih porodica u gradskim sredinama.

Djeca imaju pristup različitim informacijama , ali je prisutan veliki disparitet među djecom.

Modul 3: Dječije učešće

Obrazovanje o ljudskim pravima predviđeno nastavnim planom i programom

Nijedno ljudsko pravo nije obuhvaćeno nastavnim planom i programom.

Osviještenost Djeca nemaju o pravima osnovna znanja o brojnim oblastima.

Postoji spremnost da se ljudska prava obuhvate nastavnim planom i programom, ali se ne poduzima ništa u tom pravcu. Dobrostojeća i uglavnom starija djeca u gradskim sredinama upoznata su o svojim pravima, seksualnosti, HIV-u i AIDS-u i metodama kontracepcije.

Ljudska prava su obuhvaćena nastavnim planom i programom, ali se obrađuju samo u pojedinim školama. Većina djece upoznata su o svojim pravima, seksualnosti, HIV-u i AIDSu i metodama kontracepcije.

Ljudska prava predviđena nastavnim planom i programom; nastavnici obučeni i osigurani resursi za predavanja. Sva djeca adekvatno su upoznata o svojim pravima, seksualnosti, HIV-u i AIDS-u i metodama kontracepcije i kako da realizuju ta prava.

3. PROCJENA OSVIJEŠTENOSTI O GRAĐANSKIM PRAVIMA DJETETA NE RADI SE NA PODIZANJU SVIJESTI

Edukacija o Ne provode se pravima obuke o pravima djeteta za djeteta stručne osobe koje rade s djecom

Programi edukacije roditelja

OGRANIČENO PODIZANJE SVIJESTI

OSREDNJE PODIZANJE SVIJESTI

SVEOBUHVATNO PODIZANJE SVIJESTI

Ograničen broj radionica organizuje se za stručne osobe u pojedinim oblastima.

U neke edukacije za stručne osobe počinje se uvoditi edukacija o pravima djeteta.

Edukacija prije stupanja u službu i tokom vršenja službe za stručne osobe koje rade s djecom obuhvata prava djeteta, te razvoj kompetencija za ocjenu sposobnosti.

Vlada osigurava ograničena sredstva za OCD za izradu programa edukacije za roditelje.

Vlada podržava izradu i distribuciju programa edukacije za roditelje u svim dijelovima zemlje.

Nema dostupnih Pojedine NVO i programa. OCD pružaju edukaciju roditeljima.

Kreatori politika osviješteni o pravima djeteta na učešće

Kreatori politika nisu upoznati, niti su educirani o pravima djeteta, i od njih se ne očekuje da uključe djecu u izradu politika.

Edukacija na dobrovoljnoj osnovi dostupna je kretorima politika. Postoje individualne inicijative da se djeca uključe u izradu politika.

Kreatori politika u nadležnim tijelima s primarnom nadležnošću za pitanja djece (npr. zdravstvo i obrazovanje) educirani su o pravima djeteta i od njih se očekuje da se konsultuju s djecom o svim politikama od značaja.

Kreatori politika u nadležnim tijelima na lokalnom i državnom nivou educirani su o pravima djeteta i date su im jasne smjernice o obavezi da dječije učešće u izradi politika uvedu i podrže.

4. PROCJENA MOGUĆNOSTI UTICAJA NA PLANOVE DJELOVANJA NEMA UTICAJA

Djecu se Konsultacije o nikada ne zakonodavstvu, javnim politikama, konsultuje. uslugama i izdvajanju resursa.

Djeci je omogućeno da daju povratne informacije o kvaliteti, dostupnosti i primjerenosti javnih službi.

OGRANIČEN UTICAJ

Određene konsultacije vrše se sa određenom djecom o određenim politikama.

OSREDNJI UTICAJ

Stavovi djevojčica i dječaka se sistematski prikupljaju u vezi sa većinom politika koje se odnose na djecu. Djeci nisu Pojedine Javne službe pružene službe na moraju imati mogućnosti lokalnom nivou sistem za da daju u oblasti povratne povratne zdravlja, informacije, informacije o obrazovanja i uključujući javnim socijalne skrbi obrasce za službama. imaju evaluaciju, mehanizme za ankete i ulaganje mehanizme za pritužbi. ulaganje pritužbi.

SVEOBUHVATAN UTICAJ

Prilikom izrade svih zakona, politika i usluga koje utiču na djecu mora se uzeti u obzir mišljenje djece.

Javne službe imaju efikasne sisteme za prikupljanje povratnih informacija, uključujući obrasce za evaluaciju, ankete i mehanizme za ulaganje pritužbi.

Modul 3: Dječije učešće

Djeca su sistematski obuhvaćena mehanizmima za reviziju i inspekciju.

Donositelji politika nisu upoznati, niti su obučeni o pravima djeteta i od njih se ne očekuje da uključe djecu u izradu politika.

Edukacija na dobrovoljnoj osnovi dostupna je kreatorima politika. Postoje individualne inicijative da se djeca uključe u izradu politika.

Djeca nisu zastupljena.

Postoji nekoliko vijeća mladih i dječijih parlamenata, ali obično nisu dugo održivi.

Usvojeni su razni efikasni mehanizmi za zastupanje djece na lokalnom i državnom nivou i ta praksa sve više zaživljava u svim dijelovima zemlje. Pravo na Djeci nije Zakonom je Procedure za osnivanje zakonski predviđeno uspostavu i organizacija po omogućeno pravo djece registraciju udruženja po želji djeteta (child- da osnivaju da osnivaju svoja želji djeteta su led) svoja udruženja. udruženja, ali pojednostavljena Djeca radnici im birokratske , a broj takvih ne mogu udruženja u procedure pristupiti otežavaju da ih stalnom je sindikatima. i formalno porastu. registruju. Zastupanje djece pred tijelima uprave na lokalnom i državnom nivou

Postojanje organizacija po želji djeteta

Poštovanje prava djece da vode sopstvene organizacije

Kreatori politika u nadležnim tijelima na lokalnom i državnom nivou educirani su o pravima djeteta i date su im jasne smjernice o obavezi da dječije učešće u izradi politika uvedu i podrže. Tijela uprave na lokalnom i državnom nivou imaju zakonsku obavezu da osiguraju da su djeca zastupana.

Djeca imaju zakonsko pravo da osnivaju svoja udruženja i da pristupaju sindikatima. Nadležna tijela obrađuju zahtjeve za osnivanje udruženja po želji djeteta stručno i ekspeditivno. Ne postoje Aktivno je samo Raste broj i Aktivno i udruženja po nekoliko raznovrsnost djelotvorno radi želji djeteta. udruženja po udruženja po želji veliki broj želji djeteta, i to djeteta. raznovrsnih obično na kraće udruženja po želji periode. djeteta u državi. Udruženja djece u potpunosti su pod kontrolom odraslih.

Odrasli definiraju aktivnosti udruženja po želji djeteta i donose važne odluke.

Djevojčice i dječaci u određenoj mjeri učestvuju u definiranju aktivnosti. Odrasli slušaju stavove djece, ali je njihova riječ u pogledu rada organizacije posljednja.

Udruženja po želji djeteta primaju podršku, savjete i resurse od strane OCD bez miješanja u njihove interne odluke.

Pristup medijima za iznošenje stavova

Nema mogućnosti za djecu da koriste medije za prezentiranje svojih stavova.

Provodi se nekoliko projekata za podršku mladim novinarima i reporterima.

Sve više je mogućnosti za djecu da prezentiraju svoje statove. Pristup tim mogućnostima imaju uglavnom djeca iz dobrostojećih porodica u gradskim sredinama.

Pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (ICT)

U državi ne postoje ICT.

Samo djeca iz dobrostojećih porodica, uglavnom u gradskim sredinama, imaju pristup ICT.

Preko 50–70 Sve djevojčice i posto djece u dječaci u državi državi ima pristup imaju pristup ICT. ICT.

Mogućnosti za djecu da koriste medije za prezentiranje svojih stavova su lako dostupne većini djevojčica i dječaka (radio, novine ICT, televizija).

Modul 3: Dječije učešće

5. PROCJENA POŠTIVANJA UČEŠĆA DJECE U NJIHOVOM SVAKODNEVNOM ŽIVOTU NEMA SVAKODNEVNOG UČEŠĆA

Porodice Roditelji nikada uvažavaju ne uvažavaju stavove djece stavove djece, niti ih konsultuju.

Parcipiatorne Metode škole po mjeri podučavanja koje su djeteta usmjerene na djecu se ne primjenjuju. Pristup povjerljivim uslugama zdravstvene zaštite.

Djeca se konsultuju u odlukama o njihovoj zdravstvenoj zaštiti, u skladu sa njihovim razvojnim kapacitetima

Djeca učestvuju u aktivnostima u svojim lokalnim zajednicama.

Nema povjerljivih usluga. Sva djeca moraju imati saglasnost roditelja za pristup zdravstvenim uslugama. Djeca mlađa od 18 godina se ne konsultuju, niti učestvuju u odlukama vezanim za zdravstvenu zaštitu.

Vrlo mali broj (manje od 10%)

OSREDNJE SVAKODNEVNO UČEŠĆE

SVEOBUHVATNO SVAKODNEVNO UČESĆE

Roditelji konsultuju dječake starije adolescentske dobi o nekim važnim odlukama. Nekoliko škola provodi eksperimental no metode podučavanja usmjerene na djecu. U nekim domovima zdravlja postoje dispanzeri za adolescente, ali nisu usvojene jasne politike o povjerljivosti.

Roditelji konsultuju dječake i djevojčice adolescentske dobi o nekim odlukama. Metode podučavanja i učenja usmjerene na djecu promovišu se širom zemlje.

Roditelji redovno uključuju svu djecu, i vrlo malu djecu, u porodične odluke.

U gradskim sredinama postoje besplatne i povjerljive usluge prilagođene djeci i adolescentima.

Besplatne i pristupačne, povjerljive usluge prilagođene djeci i adolescentima postoje širom zemlje i intenzivno se promovišu.

Pojedini zdravstveni radnici konsultuju stariju djecu, ali nisu usvojene politike koje to regulišu.

Ljekari se potiču da uključuju djecu u odluke o njihovoj zdravstvenoj zaštiti/politika postoji, ali je ne prati edukacija i neujednačeno se provodi.

Mali broj (10–30%)

Manjina (20–50%)

Politika je izrađena i obavezuje osoblje da uključuju djecu u pitanja o njihovoj zdravstvenoj zaštiti, u onoj mjeri u kojoj je to moguće. Informacije primjerene starosnoj dobi su dostupne, kao i edukacija za sve zdravstvene profesionalce o primjeni politike. Većina djece redovno volontira i učestvuje u društvenim i kulturnim aktivnostima i zaštiti okoliša.

OGRANIČENO SVAKODNEVNO UČEŠĆE

Metode podučavanja usmjerene na djecu obavezne su u svim školama.

Gradovi ili zajednice po mjeri djeteta

Nema strategija za razvoj gradova i zajednica po mjeri djeteta.

Skromne inicijative za stvaranje okruženja po mjeri djeteta pokrenute u manjem broju zajednica.

Većina gradova u procesu je razmatranja strategija za uključenje djece u kreiranje okruženja po mjeri djeteta.

Usvojena je sveobuhvatna nacionalna strategija, u partnerstvu s djecom, za stvaranje gradova i zajednica po mjeri djeteta.

Modul 3: Dječije učešće

Instrument 3.2 Matrica za procjenu obima dječijeg učešća Ova matrica može se koristiti za procjenu tačke ulaska djece u određeni proces i prirodu njihovog učešća. MATRICA ZA PROCJENU OBIMA DJEČIJEG UČEŠĆA DJECA NISU UKLJUČENA

DJECA UKLJUČENA DJECA UKLJUČENA UČEŠĆE POKRENUTO, NA NIVOU NA NIVOU PREDVOĐENO ILI KONSULTACIJA SARADNJE RUKOVOĐENO OD STRANE DJECE

Situaciona analiza

Djeca se pitaju za mišljenje, ali odrasli osmišljavaju i vrše prikupljanje informacija i analizu.

Djecu se poziva da učestvuju u dizajnu metodologije i pita ih se za mišljenje i u pogledu prikupljanja podataka i u pogledu analize.

Djeca provode istraživanja s drugom djecom da bi utvrdili problematična pitanja.

Strateško planiranje

U planiranju se razmatraju pitanja pokrenuta od strane djece kod razmatranja ključnih pitanja.

Djeca učestvuju u piroritiziranju i razvoju programa.

Djeca utvrđuju i određuju programe koje bi željeli da se izrade.

Izrada i dizajn programa

Djecu se konsultuje o idejama odraslih.

Djeca zajedno rade na dizajniranju sopstvenih programa.

Provedba

Djeca se pozivaju na učešće, na primjer, u provedbi programa vršnjačke edukacije

Djeca rade s odraslima u dizajniranju programa i odlučivanju o aktivnostima koje će se provesti i ko će sve biti uključen. Djeca rade s odraslima u provedbi programa, na primjer, razgovaraju o tome šta se programom želi postići i učestvuju u programskim aktivnostima.

Djeca organizuju i upravljaju programom i imaju punu odgovornost za njegovu provedbu.

Praćenje i procjena

Djeca se konsultuju o tome da li je program bio uspješan u ostvarivanju ciljeva.

Djeca sarađuju s odraslima u razvoju kriterija za evaluaciju programa i pita ih se za mišljenje o tome da li je program bio uspješan u postizanju ciljeva.

Djeca određuju šta treba ocjenjivati i uz podršku odraslih provode evaluaciju programa.

Modul 3: Dječije učešće

Instrument 3.3 Matrica za procjenu kvaliteta dječijeg učešća Ova matrica može se koristiti za utvrđivanje omjera u kojem su osnovni uslovi za etičko i svrsishodno učešće ispoštovani u pružanju mogućnosti djeci na učešće. Kompletna slika pruža uvid u to šta treba poboljšati i na koji način. MATRICA ZA PROCJENU KVALITETA DJEČIJEG UČEŠĆA PREDUSLOV I STANDARD

NE RAZMATRA SE

OSVIJEŠTENOST NASTOJI SE SE NE RIJEŠITI, ALI ODRAŽAVA BEZ KROZ SISTEMATSKOG PRAKSU PRISTUPA

1: Učešće je transparentno i informativno Djeca razumiju čime se program bavi; osjećaju se samouvjereno i informisano o prirodi i obimu svog učešća. Uloge i odgovornosti svih koji su uključeni jasno su utvrđene i shvaćene. Dogovoreni su jasni ciljevi s djecom. 2: Učešće je dobrovoljno Sva djeca koja učestvuju u procesu su dobrovoljno i bez prisile pristala da budu uključena u proces. Djeci je dato vrijeme da razmisle o svom učešću. Djeca se mogu povući iz učešća kada god to žele. 3: Učešće prati poštovanje Vremenska ograničenja svojstvena djeci su ispoštovana i djeci se izlazi u susret. Metode rada i učešća obuhvataju i oslanjaju se na lokalne strukture, znanja i prakse, kao i socijalne, ekonomske i kulturološke prakse.

STANDARD SE PRIMJENJUJE, A POŠTIVANJE STANDARDA NADZIRE

Osigurana je podrška odraslim osobama koje su ključne u djetetovom životu, u cilju poticanja dječijeg učešća i pružanja pomoći odraslima. 4: Učešće je relevantno Pitanja imaju stvarnu relevantnost za život djece. Djeca se ne osjećaju pod pritiskom da bi trebali učestvovati u procesima koje ne smatraju važnim ili relevantnim za njihov život od strane odraslih osoba za podršku. 5: Učešće je po mjeri djeteta Način rada je osmišljen u saradnji s djecom i njime se gradi samopouzdanje i samouvjerenje dječaka i djevojčica različite dobi i sposobnosti. Izdvojeno je dovoljno vremena i resursa za kvalitetno učešće, a djeci je pružena odgovarajuća podrška u pripremama za učešće. Koriste se lokacije za sastanke po mjeri djeteta, gdje se djevojčice i dječaci osjećaju opušteno i gdje imaju pristup potrebnim objektima. Lokacije za sastanke imaju pristup prilagođen djeci s poteškoćama. Djecu se pita koje su im informacije potrebne, a dostupne informacije se distribuiraju djeci blagovremeno u formatu koji je njima prilagođen i na jeziku koji djeca razumiju, uključujući djecu sa oštećenjima sluha ili vida. Posvećuje se pažnja tome da učešće bude zabavno i ugodno iskustvo.

Modul 3: Dječije učešće

6: Učešće je inkluzivno Sva djeca imaju jednake šanse da učestvuju i da iskažu svoje mišljenje putem sistema koji osiguravaju zaštitu od diskriminacije na osnovu starosne dobi, rase, boje kože, spola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog, etničkog ili socijalnog porijekla, imovine, invaliditeta, rođenja ili drugog statusa. Poduzete su mjere da se osigura jednako učešće sve djece u skladu s njihovim razvojnim sposobnostima. Osobe koje rade s djecom doprinose izgradnji okruženja u kojem nema diskriminacije i koje je inkluzivno. Uvedene su pozitivne mjere akcije protiv diskriminacije tamo gdje su potrebne da se osigura jednaka inkluzija sve djece. Angažirane su uticajne osobe kako bi se pridobila podrška porodice i zajednice za učešće diskriminiranih grupa. U inicijativi je poklonjena pažnja kulturološkom kontekstu u kojem uključena djeca žive, u skladu sa njihovim univerzalnim pravima. 7: Učešće prati edukacija odraslih Svi uposlenici i rukovodno osoblje su osviješteni o dječijem učešću i predani dječijem učešću.

Osoblju je pružena odgovarajuća edukacija, instrumenti, podrška kroz nadzor i ostale mogućnosti u participatornoj praksi kako bi radili efikasno i samouvjereno s djecom različite starosne dobi i sposobnosti. Osoblje redovno vrši evaluaciju svoje participatorne prakse. Osoblju je omogućeno da izrazi mišljenje i zabrinutost o dječijem učešću, i može očekivati da će njihove primjedbe biti razmotrene na kostruktivan način. 8: Učešće je sigurno i osjetljivo na rizike Standardi se primjenjuju u skladu s politikama tijela za dječiju zaštitu, koje su dobro iskomunicirane i shvaćene od strane svih uposlenika u procesu. Prava djece na zaštitu su ključna za planiranje i organizovanje dječijeg učešća. Djeca uključena u rad na učešću svjesna su da imaju pravo da budu zaštićena od zlostavljanja i znaju gdje da potraže pomoć, ako im je potrebna. Provedena je pažljiva procjena rizika povezanih sa učešćem djece u javnim istupima, kampanjama ili zagovaranjima. Ovisno o utvrđenim rizicima, poduzeti su koraci da se zaštiti identitet djece ili da se primjene naknadne mjere zaštite (npr. sigurna reintegracija djece u zajednice). Pribavljena je saglasnost za korištenje informacija koje su pružila djeca, a povjerljive informacija se čuvaju povjerljivim u svakom momentu.

Modul 3: Dječije učešće

Djeca uključena u participatorne aktivnosti imaju pristup sigurnim i povjerljivim procedurama za ulaganje pritužbi u pogledu bilo kojeg pitanja vezanog za njihovo učešće. Fotografije, video snimci i digitalne slike djece ne smiju se kreirati, niti objavljivati bez izričite saglasnosti djece za konkretnu svrhu. Osim ako nije drugačije dogovoreno, informacije ne smiju omogućiti otkrivanje identiteta djeteta ili grupa djece. 9: Učešće je odgovorno Djeca uživaju podršku za učešće u naknadnim aktivnostima i procesima evaluacije. Naknadne aktivnosti i proces evaluacije se razmatraju u fazi planiranja kao sastavni dio svake inicijative za učešće. Uključenoj djeci pružene su brze i jasne povratne informacije o učinku njihovog učešća, ishodu odluka/narednim koracima i vrijednosti njihovog učešća. Greške utvrđene evaluacijom su primljene na znanje i definirane su obaveze o primjeni prikupljenih znanja za unapređenje participatornih procesa. Odrasli vrše procjenu o tome kako su prioritete i preporuke djece uvrstili i realizirali u svojim politikama, strategijama i programima. Sa djecom se razgovara o održivosti podrške. Odrasli daju jasne povratne informacije djeci o obimu/granicama preuzetih obaveza za kontinuirano podržavanje dječijih inicijativa i organizacija.

Ako kontinuirana podrška nije moguća, odrasli pružaju djeci resurse i podršku za kontaktiranje drugih tijela koja im mogu pružiti podršku. Djeca uživaju podršku za učešće u naknadnim aktivnostima i procesima evaluacije.

Modul 3: Dječije učešće

Instrument 3.4 Pokazatelji ishoda Matrica je ilustrativni okvir za praćenje ishoda povezanih s dječijim učešćem za svakog aktera. Kreirana je tako da se prilagođava svakom programu na osnovu očekivanih izlaznih rezultata. Nakon prilagođavanja, matrica se može koristiti tokom i na kraju programa za mjerenje ostvarenosti ciljeva i utvrđivanje potrebnih promjena za unapređenje programa. 1. ISHODI PROCESA UČINCI

NEGATIVAN NAPREDAK

NEMA NAPRETKA OSREDNJI NAPREDAK

Na djecu Sticanje vještina i znanja Više samopouzdanja i samouvjerenosti Osviještenost o pravima Osjećaj efikasnosti i osnaženosti Na roditelje i osoblje Povećana svijest o pravima djeteta Osviještenost o dječijim sposobnostima Povećana svijest o značaju uvažavanja dječijih stavova Spremnost na konsultacije s djecom Veća senzibiliziranost o pravima i potrebama djece Kvalitetniji odnos sa djecom Na institucije Promjene u organizacionoj strukturi koje omogućavaju djelotvornije poštivanje prava djeteta Spremnost osoblja da se pozabavi pitanjem ravnoteže moći Dječije učešće predviđeno u svim programskim oblastima Izmjene u programima ukazuju na dječije zabrinutosti i prioritete

ZNAČAJAN NAPREDAK

Na lokalnu zajednicu Poboljšan položaj djece u lokalnoj zajednici

2. VANJSKI ILI STRUKTURNI ISHODI (služi kao primjer- svaka inicijativa treba da utvrdi svoje ciljeve i ishode) ISHOD

NEGATIVNA PROMJENA / UČEŠĆEM JE NANESENA ŠTETA

Reforma zakona/politika Povećana je dobna granica za stupanje u brak. Praksa fizičkog kažnjavanja u porodici i svim drugim okruženjima je iskorijenjena. Prepoznato je pravo djece na pristup povjerljivim uslugama zdravstvenog savjetovanja. Osnovno i srednje obrazovanje je obavezno i besplatno. Usvojeni su zakoni o dječijem radu koji se provode i prate u dijalogu s djecom. Osviještenost o pravima djeteta Djeca su upoznata o svojim pravima i o tome kako ih mogu ostvariti. Obrazovanje o ljudskim pravima je predviđeno nastavnim planom i programom. Kreatori politika su svjesni prava djece na učešće i senzibilizirani o tim pravima. Mogućnosti za uticaj na javne odluke Djecu se konsultuje u vezi sa lokalnim i državnim propisima, politikama, uslugama i raspodjeli resursa.

NEMA PROMJENA

TRENUTNA PROMJENA ISHODA/ PROMJENA KOD NEKIH AKTERA/ NEODRŽIVO

ZNAČAJNA I ODRŽIVA PROMJENA PRIHVAĆENA OD STRANE DJECE I ODRASLIH

Modul 3: Dječije učešće

Djeca su zastupana u lokalnim i državnim tijelima uprave. Djeca imaju pravo da osnivaju svoje organizacije. Djeci je omogućeno da koriste emitere i internetske portale za iznošenje svojih stavova. Politička obaveza poštivanja prava djeteta Vlade usvajaju transparentne budžete u kojima su evidentna izdvajanja za djecu. Politike socijalne zaštite predviđaju i oslanjaju se na prava i potrebe djece. Poštivanje prava u svakodnevnom životu djece Škole pružaju okruženje po mjeri djeteta, koje omogućava participatorno učenje. Djeca su uključena u procese odlučivanja o njihovoj zdravstvenoj zaštiti, u skladu sa njihovim razvojnim sposobnostima. Djeca imaju pristup povjerljivim zdravstvenim uslugma, uključujući usluge u oblasti reproduktivnog zdravlja. Djeca učestvuju u akcijama lokalne zajednice, odnosno procesima odlučivanja. Uvedeni su gradovi i zajednice po mjeri djeteta. Škole pružaju okruženje po mjeri djeteta, koje omogućava participatorno učenje.

PRILOZI Prilog 3.1 Mogućnosti za dječije učešće na lokalnom i državnom nivou Na lokalnom nivou Brojni su modeli i mogućnosti dječijeg učešća. Koji pristup će biti primijenjen ovisi o prirodi lokalne zajednice, konkretnim problemima, kulturnim kontekstom i postojećim strukturama i mehanizmima. Donatori mogu podržati lokalne vlasti u uvođenju i podržavanju takvih inicijativa i razmotriti stavove koji su u njima izneseni. Od potencijalnih pristupa izdvajamo sljedeće:8 MOGUĆNOSTI ZA DJEČIJE UČEŠĆE NA LOKALNOM NIVOU

Inicijative i organizacije po želji djeteta

Djeci treba pružiti mogućnost da se sama organizuju u utvrđivanju pitanja koja su njima važna i načina na koji će se ta pitanja rješavati. Podrška dječijim organizacijama i mrežama i unapređenje njihovog rada pokazalo se kao efikasna strategija za pretvaranje djece i mladih u aktivne građane kroz iskustvo demokratije i osnaženost za realizaciju prava. Takve organizacije nude djeci mogućnost razmjene iskustva, pristup informacijama i analiziranja pitanja i odnosa moći koji na njih utiču. Dječijim učešćem i organizovanjem poboljšana je realizacija prava djece na zaštitu, razvoj i opstanak9 i dat doprinos razvoju zajednice, šireg okruženja i mirovnih procesa.10 Umrežavanje dječijih organizacija treba aktivno poticati radi povećanja mogućnosti za razmjenu naučenih lekcija i platformi kolektivnog zagovaranja.

Zastupanje pred lokalnim tijelima nadležnim za rješavanje pitanja na lokalnom nivou

U radu lokalnih odbora koji se bave, na primjer, obrazovanjem, šumskim resursima, stambenim pitanjima, dječijom zaštitom, očuvanjem i iskorištavanjem vodnih potencijala trebaju učestvovati i predstavnici organizacija po želji djeteta. Djeca mogu odigrati ključnu ulogu u upravljanju podacima i informacijama vezanim za lokalnu zajednicu i njihovom ažuriranju. Aktivno učešće djece omogućava lokalnim vlastima da bolje planiraju rad i prate položaj djece i mladih.

Ciljane konsultacije Ovakve konsultacije omogućavaju djeci općenito, odnosno o pitanjima lokalne konkretnim grupama djece, da iznesu svoje stavove. Na primjer, djecu se može pozvati da daju komentar na budući izgled parka, politike škole, školskih igrališta, zdravstvenih ustanova i sistema lokalnog prevoza, kako bi se osigurale što primjerenije usluge; djeca s poteškoćama mogu učestvovati u analizi prilagođenosti lokalnog prevoza i objekata; djeca različite starosne dobi mogu učestvovati u ocjeni sigurnosti određenog prostora za djecu i pronalasku rješenja za smanjenje opasnosti po djecu u tom prostoru. Političke ‘operacije’ ili konsultacije

Navedene aktivnosti otvaraju dodatne mogućnosti za konsultacije. Lokalni vijećnici ili parlamentarci mogu zakazivati sjednice konkretno namijenjene djeci i objavljivati datum i vrijeme održavanja takvih sjednica. Mogu također posjećivati škole i vrtiće kako bi direktno čuli stavove djece.

Modul 3: Dječije učešće

Lokalni parlamenti mladih i dječija vijeća na nivou općina

Ova tijela kreiraju mogućnosti za učešće u odlučivanju i njima moraju rukovoditi djeca i mladi, uz aktivnu podšrku i facilitaciju odraslih. Moraju im se osigurati formalan i redovan pristup izabranim tijelima na lokalnom nivou, uz poštivanje i uvažavanje od strane svih nivoa. Brojna su tijela ove vrste, a za neka su izdvojena i sredstva iz budžeta za rješavanje pitanja na lokalnom nivou.

Istraživanje za potrebe politike i pružanja usluga

Istraživanja se mogu provoditi sa djecom i od strane djece. Djeca mogu učestvovati u utvrđivanju nesrazmjera u znanju o određenim dimenzijama dječijeg života, izradi istraživačkih pitanja i metodologije, provođenju anketa ili intervjua, analiziranju podataka i izradi preporuka.

Inicijative medija na lokalnom nivou

Djeci treba omogućiti izdavanje dječijih lokalnih novina, vođenje radio emisija i davanje doprinosa radu masovnih medija. Medijski prostori djeci omogućavaju razmjenu informacija o pravima s drugom djecom, podizanje svijesti o pitanjima od značaja za djecu i provođenje kampanja za neophodne promjene.

Vršnjačko obrazovanje

Vršnjačko obrazovanje omogućava djeci pružanje informacija i podrške drugoj djeci i podizanje njihove svijesti. Primjer vršnjačkog obrazovanja su inicijative u kojima djeca provode programe opismenjavanja među djecom koja žive i rade na ulici i programe zdravstvenog obrazovanja s namjerom razmjene informacija o HIV-u i AIDS-u ili higijeni i sanitaciji. Djeca se mogu uključiti u istraživanje rada lokalne bolnice ili zdravstvene ustanove, policije i škole, kako bi provjerili da li se ta tijela pridržavaju principa i standarda Konvencije. Mogu vršiti provjere kojima se utvrđuje ispunjenost pokazatelja i na osnovu toga započeti dijalog s relevantnim pružateljima usluga radi razmjene rezultata provjera i iznalaženja mjera kojima se mogu poboljšati ishodi.

Djeca kao nadzorna tijela ili revizori lokalnih usluga

Dijalog u zajednici

Učešće djece u dijalogu s drugim članovima zajednice može se pokazati djelotvornim pristupom u rješavanju sukoba, jačanju otpornosti i promoviranju kulturnih vrijednosti u zajednici. Jedan od modela takvog dijaloga su “krugovi podrške” kroz koje lokalne vlasti u partnerstvu sa lokalnom zajednicom formiraju krugove podrške oko djece (ili drugih ranjivih grupa), na primjer- porodica, škola ili zajednica. U svakom od krugova koristi se participatorni pristup za jačanje otpornosti. Model se oslanja na izradu strategija koje su kulturološki relevantne i sensibilizirane, i zasnovan je na stavovima djece i mladih, kao i odraslih koji su za njih odgovorni.

MOGUĆNOSTI ZA DJEČIJE UČEŠĆE NA NIVOU DRŽAVE

Ovo se može odnositi na reformu zakona, izradu politika, planiranje, prikupljanje podataka i raspodjelu sredstava. Na primjer:  Djeca mogu pružiti informacije za planiranje, ustroj, provedbu i evaluaciju procesa poput državnih akcionih planova i strateških dokumenata za smanjenje siromaštva. Od mehanizama dječijeg učešća Relevantni dokumenti vlade trebaju se sačiniti i na jeziku koji izdvajamo: je prilagođen djeci, kako bi se djeci olakšalo učešće.  U cilju jačanja mehanizama za zaštitu djece od  Dječije seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja putem parlamente Interneta, vrlo je važno pokrenuti dijalog s djecom o tome  Savjetodavne komitete mladih kako oni koriste Internet, o rizicima i opasnostima s kojima se  Konsultacije na suočavaju, o strategijama koje koriste da se zaštite i o nivou države ili politikama koje bi voljeli da vlada usvoji. Djeca više znaju o regije tome šta se dešava u tim okruženjima, i njihova znanja treba  Dijalog s djecom uvažiti prilikom izrade zakona i politika za ublažavanje rizika. putem elektronskih medija  Djeca s poteškoćama su najbolji izvor informacija u pogledu  Fokus grupe o diskriminacije i socijalne isključenosti s kojom se suočavaju i konkretnim pitanjima mogu značajno doprinijeti shvatanju prepreka u stavovima i  Saradnja sa dječijim komunikaciji, fizičkih prepreka, kao i onih koje im ograničavaju kretanje, a koje treba otkloniti kako bi mogli realizovati svoja prava.11 Također treba spomenuti da član 4. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom predviđa uslov konsultiranja reprezentativnih organizacija djece s poteškoćama u navedenim procesima. Institucionalizacija dječijeg učešća na svim nivoima odlučivanja

Stvaranje poticajnog okruženja za formiranje organizacija kojima upravljaju djeca

U brojnim zemljama svijeta djeca su aktivno uključena u kreiranje svojih foruma poput dječijih sindikata, učeničkih udruženja, parlamenata, sekcija i drugih tijela. Vlade trebaju pružiti podršku ovim aktivnostima i preuzeti aktivnu ulogu u osiguranju poticajnog zakonodavnog okvira za formiranje organizacija kojima upravljaju djeca. Mogu pružiti finansijsku podršku, izraditi jasne smjernice o tome kako se stavovi ovih tijela razmatraju u formalnom političkom procesu i osigurati da su djeci pruženi adekvatni odgovori u vezi sa njihovim prijedlozima.

Učešće djece u praćenju realizacije njihovih prava

Djeca mogu preuzeti važnu ulogu u praćenju realizacije njihovih prava. Nije dovoljno osloniti se na podatke ili dokaze koje pružaju isključivo odrasli, odnosno davati preporuke za djelovanje u cilju bolje realizacije prava bez da se saslušaju stavovi djece. Djeca se mogu uključiti u usaglašavanje pokazatelja i praćenje realizacije svih prava iz Konvencije, kako u okviru porodice tako i u okviru alternativnog zbrinjavanja, kao i uticaja njihovog učešća na provedbu politika, sudskih odluka i programa. Mogu se direktno uključiti u istraživanje u svojstvu ispitanika, ali i istražitelja.12

Modul 3: Dječije učešće

Učešće djece u procesu izvještavanja Komitetu za prava djeteta

Podrška dječijem učešću u nacionalnim i međunarodnim forumima

U brojnim zemljama NVO, uključujući nacionalne saveze za prava djeteta, uključuju djecu u proces paralelnog izvještavanja u skladu sa Konvencijom, te osiguravaju njihovo prisustvo tokom konsultacija države s Komitetom prije zasjedanja Komiteta. 13 Učešćem u ovom procesu djeca se osposobljavaju za preuzimanje aktivne uloge u utvrđivanju onih aspekata ljudskih prava koji zahtijevaju dodatnu pažnju i praćenje provedbe zaključnih zapažanja Komiteta za prava djeteta na nacionalnom nivou. Komitet također predlaže vladama da “… aktivno uključuju djecu u proces periodičnog pregleda” provedbe Konvencije. Djeca su pozvana da preuzmu aktivnu ulogu u utvrđivanju aspekata ljudskih prava koja zahtijevaju dodatnu pažnju i u praćenju provedbe zaključnih zapažanja na nacionalnom nivou. 14 Komitet potiče NVO da i dalje angažiraju djecu u proces izvještavanja iz sjene, i pozdravlja prisustvo djece tokom konsultacija s državom prije zasjedanja Komiteta. 15 Djeca mogu imati ključnu ulogu u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim konferencijama. Među skorije primjere ubraja se Specijalno zasjedanje UN-a posvećeno djeci 2002. godine, Svjetski kongres o seksualnom iskorištavanju djece 2009. godine i učešće djece na sjednicama J8, koje je organizirao UNICEF uporedo sa sastancima šefova država i vlada G8. Učešće na ovom nivou omogućava djeci da svoje zabrinutosti podijele sa svjetskim liderima, i osigurava da djeca nisu marginalizirana u kontekstu drugih moćnih i konkurentnih lobija. Vlade trebaju poduzeti aktivne mjere da omoguće učešće djece na relevantnim događajima.16

Module 3: Child Participation

Prilog 3.2 Pristupi uvođenju dječijeg učešća u programiranje Učešće djece se može realizovati u više oblika i na različitim nivoima. Tri su pristupa uvođenju dječijeg učešća tokom procesa programiranja. Svaki nudi različit stepen mogućnosti za djecu da utiču na pitanja koja se na njih odnose, i svaki je primjeren konkretnim okolnostima. 1. Konsultativno učešće: Odrasli se obraćaju djeci za njihovo mišljenje kako bi što više naučili o životima i iskustvima djece i bolje ih razumjeli. Ovaj pristup karakteriše to što:



učešće pokreću odrasli



učešće predvode i njim upravljaju odrasli



djeca nemaju mogućnost kontrole ishoda.

Iako se ovim pristupom djeca ne uključuju direktno u proces odlučivanja, prepoznata je činjenica da djeca posjeduju specifična znanja i informacije iz dječijeg ugla koje su potrebne odraslima u donošenju odluka. Konsultacije su primjereno sredstvo pomoću kojeg djeca izražavaju stavove tokom istraživanja, planiranja, izrade zakona, politika ili usluga, u odlukama koje utiču na djecu pojedinačno u porodici, u zdravstvenoj zaštiti ili obrazovanju, odnosno kada su djeca svjedoci u pravosudnim i upravnim postupcima.

2. Kolaborativno učešće: Veći je stepen partnerstva između odraslih i djece, kao i mogućnosti za aktivan angažman u bilo kojoj fazi odlučivanja, inicijative, projekta ili usluge. Karakteriše ga to što:

   

odrasli iniciraju učešće podrazumijeva partnerstvo s djecom osnažuje djecu da utiču ili mijenjaju i proces i ishode omogućava povećanje nivoa aktivnosti kojima upravljaju djeca s protokom vremena.

Kolaborativno učešće može podrazumijevati učešće djece u izradi i provedbi istraživanja, izradi politike, vršnjačkom obrazovanju i savjetovanju, prisustvovanje konferencijama ili zastupanje djece pred odborima ili komitetima. Individualne odluke u okviru porodice i zdravstvenog sistema mogu biti kolaborativnog umjesto konsultativnog karaktera, jer se njima djeca više uključuju u procese odlučivanja.

Module 3: Child Participation

3. Učešće po želji djeteta (child-led): Djeci je pružen prostor i mogućnost za pokretanje aktivnosti i samostalno zagovaranje. Karakteriše ga to što:

  

pitanja od značaja utvrđuju sama djeca odrasli imaju ulogu facilitatora, a ne predvodnika djeca kontrolišu proces.

Djeca mogu pokrenuti djelovanje kao pojedinci (na primjer odabirom škole, traženjem savjeta u vezi sa zdravstvenom zaštitom, insistiranjem na realizaciji njihovih prava putem suda ili korištenjem mehanizama za ulaganje pritužbi). Također mogu pokrenuti aktivnosti kao tijelo formiranjem i vođenjem sopstevenih organizacija u svrhu analize politika, zagovaranja i podizanja svijesti, vršnjačkog zastupanja i obrazovanja, korištenja medija i pristupa medijima. Odrasli u učešću po želji djeteta imaju ulogu facilitatora koji djeci omogućavaju da rade na ispunjenju svojih ciljeva kroz informisanje, davanje savjeta i podrške.

Prilog 3.3 Literatura/izvori 1. Komisija evropskih zajednica, ‘Posebno mjesto djece u vanjskom djelovanju EU’, Saopštenje Komisije Vijeću, Evropskom parlamentu, Evropskom ekonomskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Brisel, 2008. 2. Komisija evropskih zajednica, ‘Akcioni plan EU o pravima djeteta u vanjskom djelovanju’, Brisel, 2008. 3. Komitet za prava djeteta, Opći komentar br. 5: Opće mjere provedbe Konvencije o pravima djeteta, 34. zasjedanje održano u periodu od 19. septembra do 3. oktobra 2003. godine u Ženevi 4. Komitet za prava djeteta, Opći komentar br. 9: Prava djece s poteškoćama, 43. zasjedanje održano u periodu od 11. do 29. septembra 2006. godine u Ženevi 5. Komitet za prava djeteta, Opći komentar br. 12: Pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje, 51. Zasjedanje odražano u periodu od 25. maja do 12. juna 2009 u Ženevi 6. Vijeće EU, ‘Zaključci Vijeća o promociji i zaštiti prava djeteta u vanjskom djelovanju EU: Razvojna i humanitarna dimenzija’, 2870. sastanak Vijeća za vanjske poslove, Brisel, 26. i 27. maj 2008. 7. Feinstein, Clare i Claire O’Kane, Etičke smjernice za etičku, svrsishodnu i inkluzivnu praksu dječijeg učešća, Save the Children Norveška 2008. 8. Hart, Roger, A., Dječije učešće: Teorija i praksa uključivanja mladih građana u razvoj zajednice i zaštitu okoliša, Routledge, New York, 1997. 9. Hart, Jason, et. al., Razumijevanje i evaluacija dječijeg učešća u razvoju, Plan Ltd i Plan International UK, London 2004. 10. Međuagencijska radna grupa za dječije učešće, Operativni priručnik o učešću djece u konsultacijama, IAWGCP, Bangkok, 2007. 11. Međunarodni savez Save the Children, ‘Standardi prakse dječijeg učešća’, Save the Children, London, 2005. 12. Lansdown, Gerison, ‘Promoviranje učešća djece u demokratskom odlučivanju’, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2002. 13. Lansdown, Gerison, ‘Čuješ li me? Pravo male djece da učestvuju u odlukama koje se na njih odnose’, Fondacija Bernard van Leer, Hag, 2005. 14. Lansdown, Gerison, Vidi me, čuj me: Vodič za primjenu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i promociju prava djece, Save the Children, London, 2009. 15. Lansdown, Gerison, Pravo svakog djeteta da se njegov glas čuje: Resursni vodič o Općem komentaru 12. UN-ovog Komiteta za prava djeteta, Save the Children i Fond Ujedinjenih nacija za djecu, 2011. 16. Laws, Sophie i Gillian Mann, ‘Želite uključiti djecu u istraživanje? Priručnik za svrsishodno i etički primjereno učešće djece u istraživanjima vezanim za nasilje nad djecom’, Save the Children Švedska, Štokholm, 2004. 17. Miller, Jenn, ‘Djeca pokretači promjena: Pregled dječijeg učešća u periodičnim izvještajima o Konvenciji o pravima djeteta’, World Vision, Ontario, 2008.

Modul 3: Dječije učešće

18. Grupa NVO za Konvenciju o pravima djeteta, Vodič za izvještavanje NVO Komitetu za prava djeteta, Grupa NVO, Ženeva, 2006. 19. O’Kane, Claire, ‘Djeca i mladi u svojstvu građana: Partneri za socijalne promjene – Istraživanje koncepata’, Save the Children Švedska, Katmandu, 2003. 20. Rajbhandary, Jasmine, Roger Hart i Chandrika Khatiwada, Dječije sekcije Nepala: Demokratski eksperiment, Save the Children Norveška, Katmandu, 1997. 21. Save the Children, Pravo rješenje za djecu: Praktični vodič o programiranju zasnovanom na pravima djeteta, Save the Children UK, London, 2007. 22. Ujedinjene nacije, ‘Milenijumska deklaracija Organizacije ujedinjenih nacija’, New York, 8. septembar 2000. 23. Ujedinjene nacije, ‘Svijet po mjeri djeteta’, A/RES/S-27/2, New York, 2002. 24. Ujedinjene nacije, ‘Izvještaj nezavisnog stručnjaka za studiju Ujedinjenih nacija o nasilju nad djecom’, A/61/299, 29. avgust 2006. 25. Ujedinjene nacije, ‘Konvencija o pravima osoba s invaliditetom’, New York, 2007. 26. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Resursni vodič o učešću djece i mladih, Regionalni ured UNICEF-a za Istočnu Aziju i Pacifik, 2006. 27. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Svijet koji nam odgovara: Izjava djece sa Specijalnog zasjedanja Ujedinjenih nacija posvećenog djeci- pet godina kasnije, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2007. 28. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Desetogodišnji strateški pregled Machelove studije: Djeca i sukobi u svijetu promjena, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2009.

Web stranice 29. www.CRIN.org – Informativna mreža o pravima djeteta (CRIN) je mreža organizacija koje se bave pravima djeteta i rade na poboljšanju kvaliteta života za djecu. 30. www.unicef.org/adolescence/cypguide/resourceguide_intro.html – online direktorij resursa o učešću djece i mladih. 31. www.unicef.org/specialsession/child_participation/index.html – o učešću djece na specijalnom zasjedanju i korisne poveznice za druge stranice. 32. www.unicef.org/polls – informacije o sveobuhvatnim istraživanjima među djecom u Istočnoj Aziji i Pacifiku, Evropi i Centralnoj Aziji, te Latinskoj Americi i Karibima. 33. www.voicesofyouth.org – službena stranica Glasa mladih. 34. www.unicef.org/magic – o medijskim inicijativama za učešće mladih. 35. www.unicef.org/teachers – UNICEF-ova stranica za nastavnike na kojoj su predstavljene ideje o učešću djece u svojstvu istražitelja i školama po mjeri djeteta. 36. www.childfriendlycities.org – o idejama o participatornom prostornom planiranju. 37. www.unesco.org/most/growing.htm – o inicijativi ‘Odrastanje u gradovima‘. 38. www.savethechildren.net – službena stranica Saveza Save the Children. 39. go.worldbank.org/FMRAMWVYV0 – stranica Svjetske banke posvećena učešću i građanskom angažmanu s poveznicama za instrumente participatornih metoda. 40. www.ids.ac.uk/ids – Institut za razvojne studije u Sussexu je jedan od vodećih centara za istraživanje i podučavanje participatornog razvoja.

41. www.oxfam.org/en/about/issues/youth – na web stranici OXFAM-a dostupna je stranica o Međunarodnom partnerstvu mladih. 42. http://www.ncb.org.uk/what-we-do – službena stranica Nacionalnog ureda za djecu Ujedinjenog Kraljevstva nudi mogućnost besplatnog skidanja knjiga i tekstova o dječijem učešću. 43. http://web.gc.cuny.edu/che/groups/cerg.html – Grupa za istraživanje dječijih okruženja (CERG) predstavlja važnu poveznicu između naučnog rada i izrade projekata, politika i programa kojima se unapređuje kvalitet okruženja za djecu i odnos djece prema tim okruženjima. 44. www.schoolcouncils.org – stranica sadrži informacije o tome kako formirati i voditi školska vijeća. 45. www.un.org/youth – Program Ujedinjenih nacija za mlade je fokalna tačka za pitanja mladih unutar UN-a. Cilj mu je podizanje svijesti o globalnom položaju mladih i promoviranje prava i stremljenja mladih ljudi. 46. www.unfpa.org/public/adolescents – Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA) usmjerava svoje aktivnosti na adolescente i mlade, svjesni činjenice da su mladi, naročito oni koji žive u siromaštvu, praktički zanemareni u politikama i programima i da ovaj period njihovog života predstavlja ključni prelaz između djetinjstva i preuzimanja odgovornosti odrasle osobe.

Modul 3: Dječije učešće

ENDNOTE 1. Jason, 17, član udruženja Youth Force, Bronx, NY. Citat prenesen iz Lansdown, Gerison, Pravo svakog djeteta da se njegov glas čuje: Resursni vodič o Općem komentaru 12. Komiteta UN-a za prava djeteta, Save the Children i Fond Ujedinjenih nacija za djecu, 2011. 2. Op cit., Lansdown, 2011. 3. Heidi Grande, 17, dijete zastupnik iz Norveške na Specijalnom zasjedanju UN-a posvećenom djeci, 2002. 4. Op, cit. Lansdown, 2011. 5. Vidi Opći komentar br. 5 o općim mjerama provedbe Konvencije o pravima djeteta, Komitet za prava djeteta, 2003, pasus 24. 6. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Resursni vodič o učešću djece i mladih, Regionalni ured Fonda Ujedinjenih nacija za djecu za Istočnu Aziju i Pacifik, 2006. 7. Za vište informacija o pravima djece s poteškoćama, vidi Lansdown, Gerison, Vidi me, Čuj me: Vodič za primjenu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i promoviranje prava djece, Save the Children, London, 2009. 8. U ovom praktikumu nije moguće obuhvatiti sve aktivnosti u koje djeca mogu biti uključena. Za više informacija i za pregled publikacija o dječijem učešću vidi Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Resursni vodič o učešću djece i mladih, Regionalni ured za Istočnu Aziju i Pacifik, 2006. 9. Vidi ‘O’Kane, Claire, Djeca i mladi u svojstvu građana: Partneri za socijalne promjene – Istraživanje koncepata, Save the Children Švedska, Katmandu, 2003; i Save the Children, Pravo rješenje za djecu: Praktični vodič za programiranje zasnovano na pravima djeteta, Save the Children UK, London, 2007. 10. Vidi Hart, Jason, et. al., Razumijevanje i evaluacija dječijeg učešća u razvoju, Plan Ltd i Plan International UK London, 2004. Vidi također Feinstein, Clare i Claire O’Kane, Etičke smjernice za etičku, svrsishodnu i inkluzivnu praksu dječijeg učešća, Save the Children Norveška, 2008; i Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Desetogodišnji strateški pregled Machelove studije: Djeca i sukobi u svijetu promjena, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, 2009. 11. Opći komentar br. 9: Prava djece s poteškoćama, Komitet za prava djeteta, 2007. 12. Vidi Laws, Sophie i Gillian Mann, Želite uključiti djecu u istraživanje? Priručnik o svrsishodnom i etički primjerenom učešću djece u istraživanjima vezanim za nasilje nad djecom, Save the Children Švedska, Štokholm, 2004. 13. Za detaljne smjernice o uključivanju djece u proces izvještavanja, vidi Miller, Jennifer, Djeca pokretači promjena: Pregled dječijeg učešća u periodičnim izvještajima o Konvenciji o pravima djeteta, World Vision, Kanada, 2008. 14. Komitet za prava djeteta, Izvještaj sa 43. zasjedanja, septembar 2006, usvojen na dan opće diskusije, Preporuke, pasus 31. 15. Ibid., pasus 36. 16. Za smjernice o učešću djece na konferencijama i događajima na visokom nivou vidi Lansdown, Gerison, Promoviranje učešća djece u demokratskom odlučivanju, UNICEF-ov Istraživački centar Innocenti, Italija, 2002.

FOTOGRAFIJE Naslovna:  © UNICEF/NYHQ2011-1279/CHRISTINE NESBITT - KENIJA, 2011 Str. 3:  © Sva prava zadržava Marcia Chapman Str. 4:  © UNICEF/NYHQ2009-1926CROP/GIACOMO PIROZZI - SVAZILEND, 2009 Str. 18:  © UNICEF/NYHQ2012-1749/BRIAN SOKOL - MONGOLIJA, 2012  © UNICEF/NYHQ2007-1865/JOSH ESTEY - INDONEZIJA, 2007  © UNICEF/NYHQ2012-0156/NYANI QUARYME - NIGER, 2012 Str.22:  © UNICEF/NYHQ2012-1509/JAMES ALCOCK – ISTOČNI TIMOR, 2012 Str.47:  © UNICEF/PAKAXXXX-0623/SHEHZAD NOORANI Str.48:  © UNICEF/NYHQ2012-1066/SHEHZAD NOORANI - LIBERIJA, 2012 Str.49:  © UNICEF/NYHQ2012-0992/OLIVIER ASSELIN – OBALA SLONOVAČE, 2012

Module 3: Child Participation

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

SADRŽAJ Lista skraćenica

Uvod 6.1 Svrha i ciljevi

3 5

Ključna razmatranja 7.1 Definicija i glavni principi 7.2 Posvećenost EU upravljanju i pravima djeteta

5 5 7

Uvođenje pitanja djece u programiranje reformi upravljanja 8.1 Procjena upravljanja s aspekta prava djeteta 8.2 Zainteresirane strane u upravljanju po mjeri djeteta

8 9 12

Od analize do djelovanja: Prijedlog ulaznih tačaka 9.1 Uspostavljanje struktura i institucija koje daju prioritet perspektivi djece 9.2 Jačanje kapaciteta struktura i institucija vlasti 9.3 Institucionalizacija mehanizama odgovornosti 9.4 Podrška reformama zakonodavstva 9.5 Podrška parlamentima 9.6 Osiguravanje usluga prilagođenih djeci 9.7 Aktivnosti u borbi protiv korupcije

10. Studije slučaja 10.1 Pravda za djecu 10.2 Podrška sistemima registracije rođenja

13 15 17 18 18 19 20 21 21 27

Preporučeni načini podrške reformi zakonodavstva Primjeri specijaliziranih obuka UNICEF inovacija: ‘RapidSMS’ Pristupi pravde za djecu Literatura/izvori

Endnote

42 42 45 46 48 50 52

SKRAĆENICE ACPF

Afrički forum za politiku prema djeci

CCA

Zajednička procjena stanja za zemlju

CEDAW

Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena

GGDCs

Ugovori o dobrom upravljanju i razvoju

CRC

Konvencija o pravima djeteta

MDG

Milenijski razvojni cilj

MICS

Istraživanje višestrukih pokazatelja

NGO

nevladina organizacija

OHCHR

Ured visokog povjerenika za ljudska prava

SMS

short message service

UNDAF

Okvir razvojne pomoći Ujedinjenih nacija

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

1. Uvod

Dobro upravljanje je ključno za ostvarivanje prava djeteta. Ta prava ne mogu se ostvarivati ukoliko: Pravila, institucije i prakse koje upravljaju društvenim interakcijama nisu inkluzivne i pravične. Žene i djeca nisu jednaki partneri sa muškarcima i dječacima u privatnom i javnom životu. Djeca i mladi nisu prepoznati kao aktivni građani i sastavni dio društva.

Važnost upravljanja u razvojnim aktivnostima je do sada dobro utvrđena i općepriznata. Dobro upravljanje određuje u kolikoj mjeri su institucije i pravila djelotvorna i efikasna u ostvarivanju jednakosti, transparentnosti, učešća, odgovornosti i vladavine prava. Ono stvara poticajno okruženje, tj. sisteme i mehanizme koji su potrebni da bi se zaista ostvario široki spektar razvojnih ishoda (od iskorjenjivanja siromaštva do privrednog rasta i širih društvenih ciljeva).

U proteklom periodu donatori su značajno ulagali u razvoj nijihovih pristupa reformama upravljanja. U 2006. i 2007. godini nekoliko velikih donatora (uključujući Evropsku Uniju, Francusku, Nizozemsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države, Razvojni program Ujedinjenih nacija i Svjetsku banku) usvojili su nove strategije za upravljanje. Promoviranje dobrog upravljanja je sada sastavni dio njihovog programiranja razvoja. Međutim, nema mnogo dokaza o tome da vodeće agencije u sistemima upravljanja uzimaju u obzir djecu i njihova prava u smjernicama i instrumentima koji se trenutno koriste za poboljšanje upravljanja i izgradnju efikasnih država. To predstavlja istinski izbugljenu priliku, jer reforme upravljanja neće dati održive rezultate ukoliko previde djecu. Kako ističe Komitet za prava djeteta, situacija je takva da „... razvojni status djece ih čini posebno ranjivim u pogledu kršenja ljudskih prava; njihova mišljenja se i dalje rijetko uvažavaju; većina djece nema pravo glasa i ne može imati svrsishodnu ulogu u političkom procesu koji definira odgovor vlade na ljudska prava; djeca nailaze na značajne probleme u korištenju pravosudnog sistema radi zaštite njihovih prava ili traženja pravnog lijeka za povrede njihovih prava, a pristup djece organizacijama koje bi mogle zaštititi njihova prava je mahom ograničen“.1

“I

Istinski test dobrog upravljanja je stepen u kojem ono omogućava jednake koristi za sve, uključujući i djecu. Povezanost upravljanja i ishoda u oblasti prava djeteta potvrđena je i empirijskim dokazima. Na primjer, korupcija je negativno povezana sa stopama preživljavanja djece, vjerovatnosti porođaja uz prisustvo stručne osobe, obuhvatom vakcinacijom i niskom porođajnom težinom.2

skorak u upravljanju, vladavini prava ili kontroli korupcije za samo jednu standardnu devijaciju ne samo da dugoročno može povećati prihod per capita za 300 posto, već i smanjiti stopu mortaliteta dojenčadi za dvije trećine.3

Upravljanje i Konvencija Konvencija o pravima djeteta kroz njene principe i standarde definira i prava koja se moraju ostvariti (i za koja se obavezuju vlade) kako bi djeca mogla ostvariti svoj puni potencijal i procedure koje vlade moraju uvesti kako bi to omogućile. Ostvarivanje prava djeteta kroz participatorne procese je od ključne važnosti za postizanje održivog razvoja, jer pomaže da se osigura odgovornost i efikasnost vlade.

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Pored toga postoje dokazi o korupciji prilikom raspodjele, izvršenja i korištenja budžeta koje vlada naznači za obrazovanje. Transparency International navodi da je korupcija „glavni razlog“ za mnoge probleme u pristupu i kvaliteti obrazovanja. Ti problemi uključuju prevelik broj učenika po odjeljenjima, loše održavanje škola, odsustvovanje nastavnika, nedostatak udžbenika i sredstava i neprihvatljivo visoke školarine i troškove. 4 Transparency International dodaje i da je od 47 posto djevojčica koje su mogle upisati osnovnu školu u jednoj provinciji u Pakistanu svaka prijavila neformalne zahtjeve za novac, insinuiranje da obrazovanje zavisi od mogućnosti davanja mita. Istovremeno, zemlje poput Gane i Ujedinjene Republike Tanzanije pripisuju značajan odljev sredstava za obrazvanje neinformiranosti.5 Konkretni primjeri oblasti u kojima reforme upravljanja mogu unaprijediti ostvarivanje prava djeteta obuhvataju: institucije upravljanja i institucionalne kapacitete za provođenje prava djeteta, kako se glas djece čuje u strukturama upravljanja, pristup zasnovan na pravima djece u reformi pravnog i sigurnosnog sektora, uloga dobrog upravljanja u pružanju jednakih socijalnih usluga djeci, načini procjene dobrog upravljanja za dobrobit djece, mjere zaštite djece od posljedica korupcije i odgovarajući sistemi oporezivanja.

1.1 Svrha i ciljevi Ovaj modul predstavlja smjernice o tome kako razvojni partneri koji rade u oblasti upravljanja mogu obećanja i obaveze iz Konvencije o pravima djeteta učiniti suštinskim dijelom reformi upravljanja. Modul također sadrži instrumente za uvođenje pitanja djece u standardizirane ocjene upravljanja i posljedično programiranje, pri čemu se i dalje podržavaju programi upravljanja usmjereni isključivo na djecu. Ovaj modul: 1. Objašnjava osnovne principe po kojima reforme upravljanja mogu dodatno učvrstiti prava djeteta 2. Opisuje metodologiju za uključivanje prava djeteta u ocjene upravljanja i posljedično programiranje 3. Identificira mjere podrške za unapređenje sistema upravljanja kako bi se ostvarili rezultati za dobrobit djece

2. Ključna razmatranja 2.1 Definicija i glavni principi Ne postoji jedinstvena i sveobuhvatna definicija „dobrog upravljanja“, niti jasno razgraničeno i općeprihvaćeno područje primjene tog pojma. Ured Visokog povjerenika za ljudska prava (OHCHR) navodi da se “taj pojam koristi izuzetno fleksibilno, što je prednost, ali i otežavajući faktor na operativnom nivou... Zavisno od konteksta i općeg željenog cilja, u različitim vremenskim periodima se smatralo da dobro upravljanje obuhvata: puno poštivanje ljudskih prava, vladavinu 5

prava, djelotvorno učešće, partnerstva višestrukih aktera, politički pluralizam, transparentne i odgovorne procedure i institucije, efikasan i djelotvoran javni sektor, legitimnost, pristup znanju, informacijama i obrazovanju, političko osnaživanje ljudi, jednakost, održivost i stavove i vrijednosti koje podržavaju odgovornost, solidarnost i toleranciju.”6

Komunikacija ‘Upravljanje u Evropskom konsenzusu o razvoju: prema usklađenom pristupu unutar Evropske Unije’ (2006.) “dobro upravljanje”, demokracija i poštivanje ljudskih prava su definirani kao osnovni dijelovi procesa održivog razvoja i glavni ciljevi razvojne politike EU”.

Za potrebe ovog modula, koristit će se sljedeća definicija dobrog upravljanja. Ona obuhvata sve odnose između države i društva – od načina za definiranje i usklađivanje potreba i očekivanja do mehanizama za pružanje usluga.

DEFINICIJA: UPRAVLJANJE Upravljanje se u osnovi smatra korištenjem ekonomskih, političkih i upravnih ovlaštenja za upravljanje funkcijama zemlje na svim nivoima. Ono uključuje mehanizme, procese i institucije kroz koje građani i interesne grupe artikuliraju svoje interese, ostvaruju zakonska prava, ispunjavaju svoje obaveze i rješavaju svoja neslaganja.7

Unatoč nepostojanja međunarodno usaglašene definicije, mnogi akteri koriste sljedeće osnovne principe upravljanja.8 Oni su dodatno definirani Rezolucijom 2000/64 bivšeg Povjerenika za ljudska prava:

Participacija: učešće relevantnih zainteresiranih strana Jednakost i inkluzivnost: pravila se jednako primjenjuju na sve segmente društva Odgovornost: politički akteri odgovaraju društvu za svoja riječi i djela Transparentnost: jasnost i otvorenost u procesu donošenja odluka Efikasnost: Ograničeni ljudski i finansijski resursi se koriste svrsishodno, bez nepotrebnih kašnjenja i korupcije

Osjetljivost na potrebe ljudi. Ovi principi su ujedno i standardi uspješnosti po kojima se razvojni akteri mogu pozivati na odgovornost. Također predstavljaju glavne elemente poticajnog okruženja koje vodi uživanju ljudskih prava i održivom i inkluzivnom razvoju. Komitet za prava djeteta u više svojih zaključnih opservacija i komentara ističe različite elemente upravljanja.9 Komitet je naveo da razloge svakog neuspjeha u efikasnom i djelotvornom provođenju prava djeteta treba tražiti u manjku političke volje, nedostatnim strukturalnim kapacitetima i nerazumijevanju specifičnosti prava djeteta.10

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

2.2 Posvećenost EU upravljanju i pravima djeteta Evropska Unija, kao i mnogi drugi donatori smatra demokratsko upravljanje prioritetom. Ono je također sastavni dio njene posvećenosti unapređenju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u sklopu njenih vanjskih politika. Očekivane koristi demokratskog upravljanja obuhvataju povećano smanjenje siromaštva, snažniju sigurnost i stabilnost, veće poštivanje ljudskih prava i poboljšanu djelotvornost pomoći. U svjetlu takve široke definicije, upravljanju se mora „pristupiti holistički, uzimajući u obzir sve njegove dimenzije (političku, ekonomsku, socijalnu, kulturnu, okolišnu, itd.)… Dakle, pojam demokratskog upravljanja mora se ugraditi u svaki sektorski program“, pri čemu treba izbjeći podijeljeni pristup.11 Smjernice EuropeAid-a iz 2008. ‘Analiza i pristup upravljanju u sektorskim operacijama’, obrazlaže zbog čega se tretira upravljanje u sektorima:

Demokratsko upravljanje je ključni prioritet EK. Upravljanje se nastavlja na

temeljne principe kao što su participacija, inkluzija, transparentnost i odgovornost od kojih svaki predstavlja i samostalni cilj. Ono se također odnosi na jačanje legitimiteta i radne kapacitete domaćih institucija. To se posebno odnosi na osjetljive situacije u kojima bi u idealnom scenariju sektorska podrška trebala biti povezana sa državnim procesima formiranja i izgradnje. Dobro upravljanje potrebno je za održivi razvoj sektora. Upravljanje se odnosi na sposobnost države da služi svojim građanima. Naime, način obnašanja javnih funkcija, upravljanja javnim resursima i korištenja regulatornih ovlasti snažno utiče na rad glavnih sektorskih aktera, fokus sektorskih politika i njihove konkretne ishode. Premda loše upravljanje zasigurno nije jedini razlog slabosti sektora, postoje čvrsti dokazi da ono ozbiljno ograničava mogućnosti za održivi sektorski razvoj. Upravlajnje je potrebno za učvršćivanje javnih funkcija za dobrobit svih (npr. u pogledu osiguravanja efikasnog korištenja i ravnopravnije raspodjele resursa). Podrška upravljanju znači podršku reformama u datoj zemlji. Dobro upravljanje je ključno za djelotvornu pomoć. Novi modaliteti pomoći promoviraju domaće vlasništvo nad sektorskim politikama i korištenje domaćih kapaciteta i institucija za provođenje. Odgovarajuće upravljanje (npr. transparentni budžetski procesi, postojanje nadzornih agencija i inkluzivno građanstvo) je također od suštinske važnosti za postizanje sektorskih rezultata. Principi demokratskog upravljanja primjenjuju se i na EK. Nekoliko komunikacija EK, uključujući i one koje se odnose na pojedinačne sektore intervencije, priznaju potrebu da se razmotri upravljanje pomoći. Pariška deklaracija i Plan djelovanja iz Accre ističu važnost uzajamne odgovornosti, čime se pridaje važnost i ponašanju samog donatora u smislu upravljanja. Sektorske operacije stoga pored analize i rješavanja izazova u pogledu upravljanja na nivou parnterskih zemalja, trebaju također voditi računa o načinu distribucije pomoći, kako donatori kroz njihove mjere upravljaju u sektorima i eventualnim nedosljednostima unutar EK koje se negativno odražavaju na rad sektora u partnerskoj zemlji. U nekim situacijama obilno donatorsko finansiranje može iskriviti „ispravne inicijative“ među lokalnim zainteresiranim stranama i doprinijeti kašnjenju neophodnih reformi.

Akcioni plan EU o pravima djeteta u vanjskom djelovanju (2007.) dodatno utvrđuje da „dijalog o razvoju i upravljanju mora obuhvatiti i uključivanje pitanja prava djeteta u strategije za smanjenje siromaštva, druge procese u zemlji kao što su nacionalni planovi razvoja i modalitete pomoći koji uključuju budžetsku podršku i ugovaranje za potrebe ostvarivanja MDG“.12 Dokument također navodi da “EU treba posebno voditi računa o pravima djeteta u programiranju za datu zemlju kroz različite raspoložive instrumente za saradnju … uzimajući u obzir prava djeteta u analizi situacije u zemlji, profilu upravljanja i drugim relevantnim dokumentima”. “U njenim odnosima sa trećim zemljama i na međunarodnom planu, EU će

Razmatranja o ljudskim pravima također trebaju biti dio ugovora o dobrom upravljanju i razvoju (GGDCs), koji su se ranije nazivali ugovori o općoj budžetskoj podršci. Konkretno, s obzirom da se Ugovor o dobrom upravljanju i razvoju može smatrati potvrdom „posvećenosti i puta zemlje ka temeljnim vrijednostima“ ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, dijalog o politikama u vezi sa ovom vrstom budžetske podrške treba jasno obuhvatiti šest oblasti koje se smatraju ključnim za upravljanje osjetljivo na potrebe djece. 13

Raditi na promociji i zaštiti prava djeteta u potpunosti prateći relevantne međunarodne instrumente i standarde, posebno Konvenciju o pravima djeteta, kroz usvajanje svih potrebnih pravnih, administrativnih i drugih mjera, naročito višesektorskih mjera koje je Komitet za prava djeteta definirao kao “opće mjere za provođenje”.

Vidi Instrument 4.1 Instrument za procjenu upravljanja osjetljivog na potrebe djece, koji se može lako uključiti u postupak ocjene i praćenja temeljnih vrijednosti koje predstavljaju preduvjet za ovu vrstu budžetske podrške.

3. Uvođenje pitanja djece u programiranje reformi upravljanja Kako bi se pitanja djece smisleno uključila u programiranje upravljanja, važno je započeti ocjenom kvaliteta upravljanja na nivou zemlje iz perspektive prava djeteta. Ocjene pomažu da se utvrde osnovni strateški nedostaci i pružaju osnovu za preporuke politika i izradu programa. Također mogu pružiti informacije prilikom izbora glavnih institucija, procedura i sektora u kojima je potrebno strateško ulaganje kako bi se održalo poticajno okruženje za ostvarenje prava djeteta.

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Ova procjena trebala bi biti dio usklađenog pristupa anlizi upravljanja osjetljivog na potrebe djece zanovanog na nizu osnovnih principa (vidi dio 2.1). Prikupljene informacije treba podijeliti sa zainteresiranim stranama i koristiti za identifikaciju ulaznih tačaka i konkretnih mjera potrebnih za provođenje promjena (vidi dio 4).

3.1 Procjena upravljanja s aspekta prava djeteta Procjena upravljanja s aspekta prava djeteta pruža stratešku priliku da se prava djeteta vidljivo i konkretno istaknu u intervencijama i finansijskoj podršci vezanoj za upravljanje. Ova analiza može se koristiti kao:

Podrška vođenju političkog dijaloga između donatora i partnerskih zemalja

–EU je, na primjer, poduzela aktivnosti za uključivanje ciljeva ljudskih prava i demokratizacije u sve aspekte svojih vanjskih politika. Tako su ljudska prava, demokracija i vladavina prava uključeni u sve sastanke i razgovore sa trećim zemljama na svim nivoima, bilo da se radi o razgovorima na ministarskom nivou, sastancima zajedničkih odbora ili formalnim dijalozima koje vode predsjedništva Vijeća, šefovi misija ili Komisija. Rezultati procjena upravljanja s aspekta prava djeteta mogu se koristiti u izradi strateških dokumenata zemlje za podršku ovim inicijativama. Osnova za kriterije podobnosti za Ugovore o dobrom upravljanju i razvoju, koji su se ranije nazivali ugovori o općoj budžetskoj podršci. Ovaj instrument za procjenu može podržati postupak ocjene i nadzora temeljnih vrijednosti koje su preduvjet za Ugovor o dobrom upravljanju i razvoju. Osnova za strategije zemalja za zaštitu ljudskih prava – analiza zemlje može pružiti osnovu za strategije zemlje, dok će same strategije biti uključene u programiranje i provođenje cjelokupne pomoći zemljama. Ishodi ove procjene trebaju se odraziti na dogovorenu listu „minimalnih tačaka“ koje zemlje članice EU i institucije pokreću sa njihovim relevantnim kolegama u „trećim zemljama tokom sastanaka i posjeta, uključujući najviši politički nivo i samite“. 14 Monitoring programa reformi upravljanja. Podrška svim fazama projekata usmjerenih na upravljanje, uključujući projekte u oblasti ljudskih prava i demokratizacije, od identifikacije do evaluacije.

Kategorije upravljanja Većina instrumenata za procjenu upravljanja koje donatori trenutno koriste analizira više ključnih kategorija ne samo za dobro upravljanje, već i ostvarivanje prava djeteta.15 Ove kategorije čine osnovu „Instrumenta za procjenu upravljanja s aspekta prava djeteta“ i sažeto su prikazane u narednoj tabeli. Vidi Instrument 4.1: Instrument za procjenu upravljanja s aspekta prava djeteta.

Mjerenje upravljanja: primjer iz ACPF Afrički forum za politiku prema djeci (ACPF) je izradio skup indikatora za ocjenjivanje u kolikoj mjeri vlade ispunjavaju njihove obaveze u pogledu prava djeteta, korištenjem indeksa prilagođenosti djeci prema kojem su rangirane afričke vlade. ACPF Index je osmišljen kako bi se odgovorilo na sljedeća pitanja: Koje vlade nastoje da ispune svoje obaveze prema djeci, a koje ne? Šta je to što čini vladu uspješnom? Kako stoje vlade u odnosu jedna na drugu? Kako mjerimo rad vlade?

Modul 4: Prava djece u upravljanju

SAŽETAK OSNOVNIH KATEGORIJA NA KOJE SE ODNOSI INSTRUMENT PROCJENE KATEGORIJE

PITANJA PRAVA DJETETA

Političko upravljanje, glas i odgovornost

Preporučeni indikatori odnose se na percepcije o tome koliko razni građani, naročito djeca, u nekoj zemlji mogu učestvovati u vladinim procesima i odlukama koje utiču na njihove živote.

Vladavina prava i pravni i pravosudni sistemi

Obuhvata procjenu vrste i kvalitete pravosudnih sistema, kao i kapaciteta policije, sudskog sistema i drugih za rad sa djecom koja su u kontaktu sa zakonom.

Kontrola korupcije

Ocjenjuje percepcije o tome koliko se javne ovlasti koriste za pribavljanje lične koristi, te neke od specifičnih posljedica koje to može imati na djecu i sposobnost države da ispuni svoje obaveze prema Konvenciji o pravima djeteta.

Efektivnost vlade

Odnosi se na percepcije o kvaliteti javnih usluga s aspekta odredbi Konvencije o pravima djeteta, kvaliteti državne službe i stepena njene nezavisnosti od političkog pritiska, kvaliteti formulacije i provođenja politika i kredibilitetu posvećenosti vlade takvim politikama.

Socijalno upravljanje i socijalnoekonomski indikatori

Ključni socijalno-ekonomski indikatori relevantni za djecu, ukoliko postoje pouzdani podaci.

Politički dijalog i kvalitet partnerstava

Indikatori u ovoj kategoriji obuhvataju participaciju i otvorenost prema partnerstvu sa civilnim društvom.

Izazovi Višestruki izazovi otežavaju rasvjetljivanje povezanosti između faktora upravljanja i ishoda u oblasti prava djece prilikom provođenja procjene. Ti izazovi uključuju sljedeće:

Standardi rada: Za mnoge razvojne aktere „upravljanje“ je krovni pojam koji

obuhvata cijeli niz pitanja, političkih intervencija i faktora povezanih sa razvojnim ishodima. Organizacije za pružanje pomoći i njihovi pandani u vladi često se fokusiraju na praktične aspekte upravljanja koji se odnose na njihove vlastite planove. Zbog toga može biti teško pokazati kauzalni odnos između prava djeteta i upravljanja, s obzirom na široku i nepreciznu definiciju ovih pojmova. To također otežava izradu jasnih, usaglašenih standarda rada na osnovu kojih razvojni akteri u oblasti upravljanja mogu biti pozvani na odgovornost. Operativni indikatori: Procjena uticaja intervencija i podrške u oblasti upravljanja također nailazi na velike probleme zbog težine postizanja dogovora o operativnim indikatorima i utvrđivanja njihovih jasnih uzročno-posljedičnih povezanosti. Usklađivanje: U monitoringu i definiranju rada u oblasti upravljanja koristi se široki spektar metodoloških pristupa, što pokazuje i veliki broj instrumenata za procjenu upravljanja koje donatori trenutno koriste. Neki svoje analize zasnivaju na kvantitativnim setovima podataka koji mjere stanje upravljanja u odnosu na referentnu vrijednost odnosno 11

standard. Drugi koriste kvalitativne pristupe, kao što je mapiranje i analiziranje odnosa između relevantnih aktera u upravljanju ili analiza faktora koji uzrokuju trenutnu situaciju u oblasti upravljanja, kao i aktere koji bi bili voljni i sposobni da na nju utiču. Primjena različitih pristupa ukazuje na izazov usklađivanja zajedničkih kategorija za procjenu upravljanja u koje se mogu uključiti pitanja prava djeteta.

3.2 Zainteresirane strane u upravljanju po mjeri djeteta Iako se upravljanje kao oblast primarno usmjerava na jačanje rada javnog sektora, uključujući državne aktere i druge koji su usko povezani sa vladom, sve više se uključuju i drugi akteri koji značajno pomažu vladama da ispune njihove obaveze prema Konvenciji o pravima djeteta. Važno je da se ovi ključni akteri i njihove relevantne uloge i odgovornosti utvrde kako bi se osiguralo da sveobuhvatne reforme upravljanja uključe i djecu. Zainteresirane strane koje igraju ulogu u podržavanju reformi upravljanja s ciljem uključivanja prava djeteta obuhvataju sljedeće:

Vlada – Vlada je primarni nosilac dužnosti u pogledu obaveza koje je preuzela

ratificiranjem ugovora o zaštiti ljudskih prava. Provođenje Konvencije o pravima djeteta iziskuje djelotvorne mehanizme podrške za prioritiziranje pitanja djece i osiguravanje sigurnih, usklađenih mjera u cjelokupnim aktivnostima vlade. Parlament – Nacionalni parlamenti imaju četiri glavne funkcije – donošenje zakona, nadzor, budžetiranje i zastupanje. Oni su od suštinske važnosti za dobro upravljanje. Parlamenti stoga imaju ključnu ulogu u promoviranju dobrog upravljanja za djecu. S tim ciljem se sve češće osnivaju parlamentarne komisije za pitanja djece. Pravosuđe – Nezavisno pravosuđe je krucijalno za odgovornost vlada i mogućnost nositelja prava da zahtijevaju svoja prava. Međutim, pravna mobilizacija uvelike ovisi o strukturama moći, uključujući povjerenje u formalne mehanizme pravde i pravne informacije koje su dostupne zajednicama. Kako bi sudije razmatrale pitanja poštivanja prava i potaknule tužbe vezane za ostvarivanje prava, potrebno je da budu adekvatno obučene i senzibilizirane. Međunarodni pravni sistemi mogu poslužiti kao dodatni put za ostvarivanje prava. Nezavisne institucije za zaštitu ljudskih prava (ombudsmani) – Nezavisne institucije za zaštitu ljudskih prava za djecu su ključne za prava djeteta i dobro upravljanje u oblastima poput monitoringa i izražavanja zabrinutosti, sveobuhvatne analize politika, zagovaranja društvene promjene i fokusiranja na marginaliziranu djecu. Civilno društvo – Uloga civilnog društva je od ključne važnosti za iznošenje zabrinutosti ljudi, promoviranje stavova djece i praćenje rada vlade i drugih aktera. (Za više informacija o radu sa civilnim društvom vidi Modul 8.) Djeca – Upravljanje po mjeri djeteta iziskuje aktivno učešće djece. Vlade imaju obavezu da uspostave strukture i mehanizme i stvore poticajno okruženje koje promiče ostvarivanje prava na učešće. Mediji – Mediji ovise o slobodi izražavanja i igraju ključnu ulogu u pružanju informacija, transparentnosti i odgovornosti koje su neophodni za dobro upravljanje. Oni doprinose formiranju stavova i mišljenja i igraju značajnu ulogu u podizanju svijesti i obrazovanju javnosti o pitanjima prava djeteta.

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Privatni sektor – Uloga privatnog sektora u pravima djeteta i upravljanju je

višestruka. U kontekstu privatizacije, privatni sektor često upravlja isporukom roba i usluga koje su neophodne za ostvarivanje prava djeteta (kao što je primjerice voda). Donatori – Donatori sve više uvode pitanja upravljanja u njihov rad kao temeljnu vrijednost i multidisciplinarno pitanje. Za EU dobro upravljanje i poštivanje ljudskih prava predstavljaju „zajedničke vrijednosti na kojima je utemeljena EU“, a pomoć EU treba kao „primarni cilj imati iskorjenjivanje siromaštva u kontekstu održivog razvoja, uključujući nastojanja da se ostvare milenijski razvojni ciljevi, kao i promoviranje demokracije, dobrog upravljanja i poštivanja ljudskih prava“.

4. Od analize do djelovanja: prijedlog ulaznih tačaka Ne postoji jedna intervencija koja bi osigurala bolje upravljanje za ostvarivanje prava djeteta. Kako bi se dobilo upravljanje koje podržava prava djeteta potreban je sveobuhvatan paket intervencija usmjerenih na „institucije koje definiraju pravila ekonomske i političke interakcije, strukture odlučivanja koje utvrđuju prioritete u javnim pitanjima i dodjeljuju sredstva za njihovo rješavanje, organizacije koje upravljaju administrativnim sistemima i pružaju robe i usluge građanima, kadrovske resurse u birokratskim aparatima vlada, razmjenu između dužnosnika i građana na političkim i birokratskim forumima“. 16 Ovaj dio analizira hipotezu da upravljanje postaje osjetljivo na potrebe djece onda kada djeca, kako djevojčice tako i dječaci, te oni koji rade na promoviranju njihovih najboljih interesa učestvuju u procesima upravljanja prilagođenim djeci, prate i evaluiraju postupanje donositelja odluka i pozivaju ih na odgovornost za ostvarivanje ishoda prilagođenih potrebama djece.

4.1 Uspostavljanje struktura i institucija koje daju prioritet perspektivi djece Iako se strukture vlada razlikuju od zemlje do zemlje i od konteksta do konteksta, kako bi se osiguralo da pitanja djece budu označena kao visokoprioritetna potrebno je da djeca budu u fokusu tih struktura. Pridavanje takvog visoko prioritetnog statusa djeci trebalo bi se odraziti na aranžmane upravljanja, kako unutar središnje vlade, tako i na svim nivoima vlasti, što omogućuje prenošenje ciljeva cjelokupne vlade, osiguravanje odgovornosti i dodjelu resursa i ovlasti za odlučivanje na načine koji odražavaju vrijednosti i zabrinutosti koje se odnose na djecu. U smislu efikasne organizacije, konkretna ministarstva ili agencije trebaju preuzeti vodeću ulogu u aktivnostima, kako bi se garantiralo ostvarivanje konkretnih prava. Međutim, a to je samo jedan primjer, holistički pristup pravu na zdravlje također treba iziskivati aktivno učešće najmanje jedne agencije nadležne za obrazovanje, socijalnu zaštitu, okoliš i finansije, kako bi se pokrio širok spektar uzroka i posljedica lošeg zdravlja. 13

Konkretne mjere za snažno prisustvo djece u vladinim institucijama: Uspostavljanje nacionalnog koordinacionog tijela Djelovanje doslovno svih sektora vlade ima uticaj na živote djece. Kako bi se osigurala dobra sinergija svih vladinih struktura na svim nivoima, potrebno je uspostaviti nacionalno koordinaciono tijelo koje pokriva sve javne programe i politike koje utiču na djecu i njihove porodice. „Svrha koordinacije je da se osigura poštivanje svih principa i standarda Konvencije za svu djecu u nadležnosti države“, navodi Komitet za prava djeteta (Opći komentar br. 5, 2003.). Takvo tijelo ili jedinica je u najboljoj poziciji da koordinira i povećava vidljivost politika prema djeci ako je u središtu Vlade i ako ima visok nivo ovlasti – na primjer ako odgovara direktno predsjedniku, premijeru ili Vladinom Odboru za djecu. Uspostavljanje trajnih struktura u lokalnoj upravi Trajne strukture na lokalnom nivou također imaju ulogu u osiguravanju prioritetnog rješavanja pitanja djece, te da svi relevantni lokalni zakoni ili običajno pravo budu usklađeni sa Konvencijom. Iako je neophodno da nacionalne vlade predvode aktivnosti uključivanja Konvencije u domaće zakone, važno je da i lokalne vlade donose svoje regulative u skladu sa Konvencijom kako bi se osigurala djelotvorna primjena Konvencije o pravima djeteta. Tamo gdje je vlast decentralizirana, trajne lokalne strukture mogu biti snažni mehanizmi koji garantiraju uživanje prava zaštićenih Konvencijom za svu djecu u svakoj regiji. Uspostavljanje jasnih mehanizama sektorske i vertikalne koordinacije Ispunjavanje obaveza po Konvenciji o pravima djeteta iziskuje odgovarajuću koordinaciju politika koje utiču na djecu unutar i između svih nivoa vlasti. Konkretna ministarstva ili agencije vlade mogu dobiti primarnu odgovornost za djelovanje u vezi sa nekim oblastima ili pojedinačnim članovima Konvencije o pravima djeteta. Međutim, isključiva odgovornost za određena prava na različitim ministarstvima ili agencijama (na primjer odgovornost za pravo na obrazovanje snosi Ministarstvo obrazovanja, odgovornost za pravo na zdravlje Ministarstvo zdravlja itd.), ne može osigurati sveobuhvatnu zaštitu bilo kojeg prava i može dovesti do parcijalnog i neusklađenog razmatranja pitanja djece.

Modul 4: Prava djece u upravljanju

4.2 Jačanje kapaciteta vladinih struktura i institucija Intervencije usmjerene na upravljanje po mjeri djeteta trebaju se također fokusirati na jačanje kapaciteta i modaliteta vladinih institucija na nacionalnom i lokalnom nivou kako bi se formulirale i provele politike i prikupili i analizirali dokazi o napretku u ispunjavanju prava djeteta. Ove aktivnosti trebaju se usredotočiti ne samo na agencije koje imaju izričitu nadležnost za pitanja djece, već i u svim resorima i na svim nivoima vlade. U oblasti prava djeteta posebno su važne dvije vrste kapaciteta: funkcionalni/multidisciplinarni kapaciteti i tehnički kapaciteti. Cilj inicijativa za jačanje kapaciteta treba biti da vlade bolje upravljaju pružanjem javnih usluga kako bi se ispunile osnovne socijalne potrebe i stvorili bolji ishodi za sve grupe, uključujući svu djecu.

U najširem smislu, kapacitet neke strukture ili institucije odnosi se na prostorne i materijalne resurse, stručni kadar i sredstva koja su potrebna za njen rad.

Jačanje relevantnih funkcionalnih kapaciteta Funkcionalni ili multidisciplinarni kapaciteti su kapaciteti potrebni za dobro upravljanje i efikasno funkcioniranje, kao što su donošenje politika, izrada, provedba i monitoring strategija i akcionih planova, njegovanje partnerstava i mobilizacija i upravljanje resursima. S tim u vezi, jačanje funkcionalnih kapaciteta konkretno podrazumijeva sljedeće:

Jačanje kapaciteta za procjenu i analizu: To obuhvata stvaranje nacionalnog znanja

o položaju djece i žena kroz pomoć u procjeni, analizi, istraživanju i izgradnji kapaciteta istraživačkih organizacija. U središtu ovih aktivnosti je kapacitet za uspostavljanje procedura kojima se osigurava prioritetno razmatranje najboljih interesa djeteta u donošenju svih politika i odluka. Jačanje kapaciteta za zahtijevanje: To obuhvata ojačane kapacitete za zagovaranje sa vladama domaćinima, kao i kapacitete civilnog društva da podižu svijest o socijalnim uslugama i prilikama za marginaliziranu i siromašnu djecu i da ta prava i prilike zahtijevaju. Jačanje kapaciteta za planiranje i identificiranje odgovornosti: To obuhvata sposobnost struktura vlade da podrže izradu zakona, politika, budžeta, nacionalnih razvojnih planova i drugih planova kao što su nacionalni akcioni planovi za djecu, strategije za smanjenje siromaštva, sektorski pristupi i općinski planovi koji su svi povezani sa dječijim pravima. Ovo također uključuje bolje planiranje, monitoring i evaluaciju rada. Jačanje kapaciteta za provođenje i izvještavanje: Kapaciteti na ovom nivou obuhvataju izradu konkretnih tehničkih i menadžerskih vještina pružatelja usluga, razvoj institucionalnih kapaciteta i razvoj kapaciteta zajednice i porodice.

Budžetiranje i budžetska analiza U pogledu budžetiranja i budžetske analize, Konvencija o pravima djeteta sugerira da djeca trebaju biti vidljiva u ekonomskim politikama vlada. Međutim, malo je vlada koje mogu spremno reći koliki se dio njihovih budžeta usmjerava za djecu ili usluge i aktivnosti vezane za djecu, odnosno koji su efekti utroška tih sredstava na djecu. S tim u vezi, od ključne je važnosti da nacionalna tijela koja se bave sveukupnim budžetiranjem budu direktno povezana sa onima koji izrađuju i provode politike prema djeci. (Vidi Modul 6 za više detalja o budžetiranju.)

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Jačanje relevantnih tehničkih kapaciteta Sektorski ili tehnički kapaciteti su kapaciteti potrebni za specijalizirane profesije i sektore – na primjer, upravljanje epidemijama, nastavne metode, sudije i policija. Neki od primjera su navedeni u nastavku:

Regulatorni uvjeti za kvalifikacije stručnih osoba koje rade sa djecom: U većini zemalja, programi o pravima djeteta za stručne osobe koje rade sa djecom (npr. policija, sudije za maloljetnike, osoblje popravnih ustanova, nastavnici i osoblje ustanova za zaštitu djece) uvedeni su u proteklih 20 godina. Neki međunarodni standardi kao što su Standardna minimalna pravila UN-a za primjenu sudskim postupaka prema maloljetnicima – pozivaju na obaveznu edukaciju o pravima djeteta. (Vidi Aneks 4.2 za neke konkretne primjere relevantnih specijaliziranih edukacija za osoblje, donositelje odluka i stručne osobe koje rade sa i za djecu kako propisuje Komitet za prava djeteta u ‘Općim smjernicama za formu i sadržaj periodičnih izvještaja [revidirano 2005].) Izgradnja kapaciteta zajednica/roditelja/osoba u bliskom kontaktu sa djetetom: Na nivou zajednice, strategije za izgradnju kapaciteta trebaju razmotriti načine širenja znanja i razumijevanja u oblasti prava djeteta i dobrobiti djece, promjeni individualnog ponašanja i kolektivne prakse, uticaja na stavove, društvene norme i odnose moći i osnaživanja pojedinaca i zajednica da rade na unapređenju svojih života. Primjeri uključuju kampanje i programe za pružanje osnovnog znanja, informacija i podrške zajednicama, posebno roditeljima i djeci o konkretnim pitanjima kao što je zdravlje djece, dobra ishrana, prednosti dojenja, higijena i ekološka sanitacija i prevencija nesreća.

4.3 Institucionalizacija mehanizama odgovornosti Odgovornost je u srži uživanja svih ljudskih prava i sastoji se od dva glavna dijela – rješavanje propusta iz prošlosti i ispravljanje grešaka u sistemu kako bi se izbjegla šteta u budućnosti. Odgovornost podrazumijeva horizontalnu unutarnju odgovornost u državi i vertikalnu odgovornost na relaciji građanin – država. Institucionalizacija mehanizama odgovornosti za djecu je jedan od glavnih načina da se osigura i prati provođenje prava djeteta u nacionalnim procedurama i mehanizmima. Primjeri se mogu pronaći u nezavisnim mehanizmima za zaštitu prava djeteta, kao što su ombudsmani za djecu, vijeća za djecu i nacionalne komisije za prava djeteta. Uloga nezavisnih institucija za zaštitu ljudskih prava za djecu je praćenje rada vlada i drugih aktera, istraživanje kršenja prava djeteta, promoviranje prava djeteta i otvaranje prostora za dijalog između djece i države. One igraju ključnu ulogu u ostvarivanju prava djeteta i vlade bi stoga trebalo potaknuti da ih osnivaju i podržavaju.

Neke od zajedničkih karakteristika nezavisnih institucija za zaštitu ljudskih prava za djecu su:

Uspostavljene putem zakona Nezavisnost, finansijska i politička Pluralistička zastupljenost raznih elementa civilnog društva Geografski i fizički dostupne djeci Široki mandat, uključujući ovlaštenja za provođenje istraga, praćenje rada institucija koje imaju uticaj na živote djece, zagovaranje za prava djeteta, osuđivanje kršenja prava djeteta i podizanje svijesti o ljudskim pravima za djecu među djecom i odraslima Učešće djece, uključujući aktivnosti za promociju poštivanja mišljenja djece o svim pitanjima koja na njih utiču i prenošenje informacija, kako bi se osiguralo da se ta mišljenja čuju na svim nivoima vlasti. Partnerstva i saradnja sa širokim spektrom aktera na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou.

4.4 Podrška reformama zakonodavstva Proces reforme zakona iziskuje od država članica da osiguraju usklađenost postojećih i novih zakona i sudske prakse sa Konvencijom o pravima djeteta na više načina, uključujući i sveobuhvatne revizije zakona, uključivanje prava djeteta u ustav, izradu posebnih zakona koji će odražavati principe i odredbe Konvencije, odgovor na „nova“ pitanja vezana za prava djeteta i razmatranje djelotovornih lijekova za djecu i njihove zastupnike u slučaju kršenja prava djeteta. Instrument 4.2 sadrži kontrolnu listu za sadržaj modela zakona. Vidi također Prilog 4.1 sa preporukama za podršku reformama zakona.

4.5 Podrška parlamentima Parlamenti u cijelom svijetu imaju moć da stvore stvarnu i trajnu promjenu za djecu. Oni mogu dodijeliti sredstva iz nacionalnih budžeta, uspostaviti snažan pravac politika i diskusija, definirati i donijeti zakone koji štite djecu. Također mogu postavljati teška pitanja, zahtijevati odgovore i pozivati vlade, industrije i civilno društvo na odgovornost. Kada parlamenti govore u ime djece, njihov glas se daleko čuje. Parlamenti su u jedinstvenoj poziciji da pošalju poruku da dobrobit djece nije samo odgovornost ljudi koji s njima rade, već cjelokupnog društva. Mogućnost parlamenata da efikasno ispune svoju ulogu u osiguravanju poštivanja prava djeteta u velikoj mjeri ovisi o znanju i kapacitetima parlamentaraca u ovoj

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

oblasti, te značajno i o općim mjerama za implementaciju koje je utvrdio Komitet za prava djeteta u Općem komentaru br. 5 (2003.). Instrument 4.3 sadrži listu pitanja za pomoć u brzoj procjeni rada parlamenta.

4.6 Osiguravanje usluga prilagođenih djeci U oblasti usluga, intervencije za dobro upravljanje trebaju težiti jačanju kapaciteta države da ispuni svoju odgovornost da obezbijedi robe i usluge koje su neophodne za unapređenje prava djeteta, kao što su pravo na obrazovanje, zdravlje, ishranu i zaštitu. Reformske inicijative mogu obuhvatati mehanizme odgovornosti i transparentnosti, kulturološki prilagođene alate za izradu politika kako bi se osiguralo da su usluge dostupne i prihvatljive za potrebe sve djece i mogućnosti za učešće djece u odlučivanju. Također bi trebale osigurati da politike, usluge i programi ispunjavaju potrebe djece, mladih i njihovih porodica, kroz nastojanje da omoguće kvalitetna iskustva usmjerena na djecu i primijene holistički pristup najboljim praksama za razvoj djece. U pogledu procjene pružanja usluga s aspekta prava djeteta, sve intervencije bi se trebale rukovoditi sljedećim standardima i principima:

Usluge su usmjerene na djecu: Djeca imaju drugačije potrebe od odraslih, a ovaj

princip naglašava usmjerenost svih pruženih usluga primarno na dobrobit djeteta. Usluge su inkluzivne: Sva djeca, bez izuzetka, trebaju imati pristup ovim uslugama. To uključuje fizički pristup, kao i priuštivost i primjerenost s aspekta kulture i diverziteta. Na primjer, u slučaju vode i sanitacije, pristup sigurnoj vodi i sanitarnim toaletima treba biti prilagođen djevojčicama, dječacima i djeci s poteškoćama. Kulturološki faktori mogu sprečavati puno i ispravno korištenje ovih usluga od strane sve djece, te je potrebno poduzeti mjere da se te prepreke otklone. Usluge imaju ugrađene mehanizme za učešće djece: Učešće djece je samo po sebi pravo po Konvenciji o pravima djeteta, tako da treba biti ključni ishod razvojnih intervencija (vidi Modul 3: Učešće djece). Također se radi o procesu i instrumentu za ostvarivanje druigh prava. Na primjer, škole po mjeri djeteta uključuju stajališta djece o tome šta je u njihovom najboljem interesu kod izrade nastavnog plana i programa, utvrđivanju internih pravila i drugih aspekata (sigurnost, arhitektura). Usluge po mjeri djeteta također obuhvataju stajališta onih koji imaju obavezu ili su nadležni da jamče za dobrobit djece (roditelji, nastavnici i drugi). Usluge imaju ugrađene mehanizme za utvrđivanje odgovornosti: Regulatorni okvir sadrži mehanizme za monitoring, utvrđivanje odgovornosti i naknadu štete u slučajevima kada usluge ne ispunjavaju gore navedene standarde. Nadalje, izgradnja kapaciteta zajednica kako bi one mogle utvrditi kako se usluge mogu unaprijediti, neće imati efekta ukoliko pružatelji usluga nemaju potrebne kapacitete da odgovore na njihove zahtjeve. Stoga strategije na strani potražnje za unapređenje usluga po mjeri djeteta trebaju biti koordinirane sa odgovarajućim strategijama na strani ponude.

4.7 Aktivnosti u borbi protiv korupcije Korupcija umanjuje kapacitete državnih institucija da pružaju usluge i štite prava djeteta. Prema CIET International, 86 posto roditelja anketiranih u Nikaragvi prijavilo je plaćanje obaveznih „priloga“ nastavnicima. U Bangaloreu (Indija) prosječna pacijentica na porođajnom odjelu plaća otprilike 22 američka dolara mita za odgovarajuću medicinsku skrb. U Nigeriji su zabilježeni mnogobrojni smrtni slučajevi uzrokovani krivotvorenim lijekovima koji su nesmetano prebacivani iz proizvodnih pogona, preko državne granice i na tržišta nesvjesna opasnosti. 17 Slično tome, Globalni izvještaj o korupciji za 2008. Transparency Internationala tvrdi da se procjenjuje da korupcija podiže cijenu priključka domaćinstva na vodovod za 30 posto, a opću cijenu roba za 20 posto, čime je uskraćen pristup sigurnoj vodi za piće za preko milijardu ljudi, a 2,8 milijardi nemaju pristupa uslugama sanitacije. Pored toga, korupcija povećava nejednakost potičući diskriminaciju u pristupu uslugama i neproporcionalno pogađa siromašne i marginalizirane grupe u društvu. Socijalne usluge su ključne kako bi siromašni mogli adekvatno brinuti za svoju djecu. Pogrešna raspodjela resursa uzrokovana korupcijom može dovesti do situacije u kojoj obrazovni sistemi ostaju neiskorišteni, ili u kojoj u bolnicama nedostaje kadra i resursa. Postojeći dokazi ukazuju na to da unatoč uspostavljanju institucionalnog nadzora (kao što su direkcije za korupciju i privredni kriminal), novim pravnim okvirima, povećanoj pažnji u izradi regulativa za sprečavanje korupcije i većem učešću civilnog društva, siromašne zemlje i dalje pate od pošasti korupcije. Problem pogađa sve sektore, uključujući pravosuđe, državne službe, privatni sektor i parlamente, koji bi trebali biti čuvari društva. Nadalje, u mnogim zemljama vlade nemaju političku volju ili jednostavno nisu sposobne da djelotvorno riješe problem korupcije.

Uključivanje djece i mladih u inicijative za borbu protiv korupcije Djeca su često svjesna korupcije u njihovom okruženju. Od njih može biti tražen novac, mogu shvatiti šta se dešava sa preusmjerenim sredstvima kroz promatranje stanja u školi ili mogu razumjeti da ne mogu pohađati školu jer njihovi roditelji nemaju novca za podmićivanje. Tri primjera kako djeca mogu odigrati ključnu ulogu u rješavanju korupcije su:

Putem „kartona za ocjenjivanje zadovoljstva građana“ na kojima djeca mogu navesti

svoje pokazatelje za osnovne usluge (npr. sistem zdravstvene zaštite), a zatim ocijeniti uslugu primjenom tih pokazatelja. Učestvovanjem u praćenju javne potrošnje, gdje prate javna sredstva od nivoa nacionalne vlade do njihove škole Uključivanjem u forume za participatorno planiranje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, govoreći o korupciji i kroz učešće u udruženjima mladih protiv korupcije

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Unapređenje protoka informacija o glavnim uslugama prema djeci i roditeljima Dokazi pokazuju da kada je jasno šta vlada (ili drugo odgovorno tijelo) pokušava postići i kada su budžeti obznanjeni, dolazi do porasta usluga i smanjenja „curenja“ ili pronevjere sredstava. Na primjer, 87 posto godišnjih javnih sredstava središnje vlade u Ugandi su prisvajali okružni dužnosnici u periodu 1991–1995. Kada je vlada počela objavljivati mjesečne interne transfere javnih sredstava unutar vlade u novinama, stopa prisvajanja smanjena je na manje od 20 posto u 2001. godini. 18 Agencije za pružanje pomoći su eksperimentirale sa korištenjem novih tehnologija, kao što su SMS poruke umjesto štampanih informacija, kako bi se omogćilo trenutno praćenje pružanja usluga školama, domovima zdravlja i javnim kuhinjama. Ova vrsta komunikacije ne samo da povećava djelotvornost, već i smanjuje mogućnosti za korupciju. (Vidi prilog 4.3 RapidSMS.)

5. Studije slučaja 5.1 Pravda za djecu Procjene govore da se u svakom trenutku širom svijeta u pritvoru nalazi preko milion djece,19 većina njih neopravdano. Pritvor je psihološki i često fizički štetan po djecu i treba mu pribjegavati samo kao krajnjoj mjeri, u najkraćem mogućem vremenskom periodu i samo za vrlo ozbiljna djela. Većina pritvorene djece i adolescenata koji su počinili neko djelo, u pritvoru su zbog krivičnih djela protiv imovine, često uslovljenih siromaštvom, kao što je sitna krađa. Pored toga, u mnogim zemljama, čak i kada poseban sistem za postupanje s djecom i adolescentima (odvojen od odraslih) nominalno postoji, u praksi se djeca i adolescenti ipak procesuiraju kroz krivično-pravni sistem uspostavljen za odrasle počinitelje, koji ni u najmanjoj mjeri nije prilagođen potrebama i okolnostima djece. Uz to, većina sistema maloljetničke pravde u svijetu su po prirodi retributivni, umjesto restorativni, što znači da se u uglavnom fokusiraju na „kažnjavanje počinitelja“, a ne i na druge održive i u konačnici ekonomičnije mogućnosti. Pravda za djecu, za razliku od krivične pravde, prepoznaje djecu koja dolaze u sukob sa zakonom kao žrtve. Ona uzima u obzir činjenicu da djeca nisu zrela kao odrasli (moralno, kognitivno, psihički i emotivno). Također prepoznaje ranjivost djece u odnosu na eksperimentiranje, viktimizaciju i uključenost u kriminal, uzimajući pri tom u obzir da problemi koje djeca imaju u djetinjstvu i adolescenciji mogu ostaviti trajne posljedice. Reforme u oblasti pravde za djecu često se provode u kontekstu nedovoljnih resursa, suprotnih interesa, nedostatka političke volje i čak negativnog uticaja medija. Intervencije se mogu fokusirati na jačanje zakonodavnog okvira i kapaciteta u sektorima za provođenje zakona i pravdu, te na uticaj na javne stavove prema pravdi za djecu kako bi se osiguralo da djeca i adolescenti dobiju bolje usluge i zaštitu u svojstvu oštećenih, svjedoka ili počinitelja. 21

Zabrinjavajući su procenti djece i adolescenata koji su u pritvoru, iako nisu počinili djelo. Primjerice, djeca beskućnici ili djeca koja nemaju gdje otići ili su privedena zbog ponašanja koje treba biti dekriminalizirano (npr. bježanje s nastave ili od kuće), ili ponašanja s ciljem preživljavanja (npr. prosjačenje, skitnja, žrtve / preživjeli iskorištavanja u komercijalne svrhe).

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Naglasak treba staviti na povećanu primjenu međunarodnih normi u zakonodavstvu i policijskoj i pravosudnoj praksi, zatim uspostavljanju posebnih jedinica za zaštitu s ciljem pružanja odgovarajućeg odgovora za djecu žrtve, te procedure za postupanje s djecom koja dolaze u kontakt sa sistemom pravde, koje su više prilagođene potrebama djece. (Vidi Prilog 4.4 za preporuke osnovnih načela za intervencije u oblasti pravde za djecu od razvoja politika do direktnog rada sa djecom.)

Jačanje sistema pravde Sistemi pravde obuhvataju formalne i neformalne sisteme i trebaju biti usko povezani sa sistemima socijalne zaštite. Funkcionalni sistemi pravde potrebni su i u konfliktnim i u postkonfliktnim i društvima u razvoju. Ovi sistemi, u dijelu koji se odnosi na djecu, moraju sadržavati intervencije prilagođene potrebama djece. Reforma sistema pravde za djecu kako bi se ti sistemi uskladili sa međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava je složen i često vrlo zahtjevan zadatak, koji iziskuje angažman više aktera i sektora. Mogući su višestruki problemi u mnogim oblastima, što bi se moglo ilustrirati kao zapetljani čvor čije otpetljavanje u određenoj oblasti može samo pogoršati stvari negdje drugo. Na primjer, fokus na arhitektonskoj adaptaciji pritvorskih centara mogao bi skrenuti pažnju i resurse sa programa koji sprečavaju da djeca uopće završe u pritvorskoj ustanovi.

Jačanje kapaciteta onih koji postupaju sa djecom u kontaktu sa zakonom Mjere za jačanje kapaciteta obuhvataju edukaciju i senzibiliziranje policije, ali i referalnih agencija i sudija; uspostavljanje specijaliziranih timova u sklopu sistema pravde koji će raditi sa djecom i osiguranje prostora, nadležnosti i resursa za policijske organe i druge aktere (uključujući i zajednice) za prepoznavanje i primjenu pristupa zasnovanih na pravima djeteta i mjera preusmjeravanja. Druge moguće mjere uključuju:

Utvrđivanje posebnih zakonskih odredbi o zadržavanju maloljetnika od strane

policije, naročito kako bi se garantirala besplatna medicinska i pravna pomoć i potpuno informiranje djeteta o njegovim pravima i obavezi završetka postupka u razumnom roku Zagarantirane visoke kvalifikacije, status i odgovarajuća plaća za sve osobe koje rade s djecom u sukobu sa zakonom Odabir i edukacija sudija za maloljetnike koji imaju podršku multidisciplinarnih timova, uključujući partnere iz civilnog društva i promatrače

Osiguravanje odgovarajućih resursa i edukacije za sve aspekte sistema maloljetničke pravde.

Karakteristike sistema „pravde za djecu“: Prevencija – osigurava da se dječaci i djevojčice uopće ne nađu u situaciji sukoba sa zakonom, te stoga niti ne dolaze u kontakt sa formalnim krivično-pravnim sistemom Preusmjeravanje – osigurava da se u svim mogućim fazama djevojčice i dječaci preusmjeravaju iz formalnog sistema pravde u restorativne procese u zajednici koji djelotvorno tretiraju uzroke njihovog ponašanja i utvrđuju strategije na nivou zajednice za efikasnu prevenciju ponovnog prijestupništva Zaštita – štiti djecu koja su već u sukobu sa zakonom od povreda ljudskih prava i fokusira se na njihov razvoj s ciljem odvraćanja od ponovnog kršenja zakona i promoviranja njihove rehabilitacije i omogućavanja neometane reintegracije u društvo.

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Pravno osnaživanje i pristup pravdi Funkcionalni sistemi pravde u sklopu državnog sistema kao i izvan nacionalnih konteksta neće imati težinu ukoliko im djeca, uključujući i njihove najranjivije kategorije, ne mogu pristupiti. Često postoje mnoge prepreke koje onemogućavaju pristup, što uključuje ograničen opseg rada formalnog sistema i diskriminirajuće kulturološke stavove. Programi trebaju djelovati na promoviranju naprednih konkretnih mjera i podržavati mjere namijenjene onima kojima je pristup pravdi otežan. Intervencije bi trebale obuhvatiti i poseban fokus na djevojčicama i drugim marginaliziranim i isključenim grupama djece. Mjere podrške mogu obuhvatiti:

Obrazovanje i pravnu svijest o pravima djeteta. Sva djeca i njihove zajednice trebaju znati koja su njihova prava, a zajednice i porodice trebaju biti upoznate sa svojim pravom da u ime djece pokrenu sudske postupke kada je to potrebno. Potpuno učešće djece. Djeca trebaju učestvovati u sudskim, upravnim i postupcima u zajednici, uključujući izmjene zakonodavstva i politika, a potrebno je provesti mjere za promjenu stavova u zajednici u pogledu učešća djece, te zagovarati veći fokus vlade na djeci. Pravna pomoć i pravna savjetovališta za djecu u zajednici. To podrazumijeva ne samo direktno zastupanje djece, već i centre za pravno informiranje, klinike i, u postkonfliktnim okruženjima, izgradnju specijaliziranih kapaciteta za pitanja starateljstva, nasljedstva i razdvajanja. Podrška civilnom društvu u omogućavanju pristupa ne-državnim institucijama. Ova podrška treba biti usmjerena na podizanje svijesti ovih institucija, njihovo obučavanje da pružaju usluge zasnovane na pravima i podršku civilnom društvu da te institucije poziva na odgovornost u pogledu poštivanja standarda zasnovanih na pravima.

Član 40. je najdetaljniji član u Konvenciji, a odnosi se na provođenje maloljetničke pravde. Ova odredba obavezuje države na primjenu sljedećih načela maloljetničke pravde: pravo svakog djeteta u sukobu sa zakonom da se sa njim postupa s poštovanjem i dostojanstveno Razmatranje dobi djeteta: Postupanje s djetetom treba biti prilagođeno njegovoj dobi Reintegracija: cilj sistema maloljetničke pravde je promocija reintegracije i rehabilitacije djeteta Kada god je to moguće, potrebno je prema djeci koristiti mjere koje ne podrazumijevaju njihovo upućivanje u sudske postupke, pod uvjetom da su u potpunosti ispoštovana njihova ljudska prava i zakonske garancije Minimalne garancije:

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

5.2 Podrška sistemima za registraciju rođenja Registracija rođenja je još jedna ključna oblast gdje reforme sistema upravljanja mogu direktno doprinijeti boljim rezultatima za djecu. Pravo na ime i identitet je pravo samo po sebi, ali je i povezano sa uživanjem cijelog niza drugih prava. Primjerice, povezano je sa pravom na zdravlje, jer djeca koja nisu upisana u matične knjige rođenih često nemaju pristup zdravstvenim uslugama. Neke intervencije u upravljanju koje bi mogle osigurati da pravo na registraciju rođenja bude zagarantovano i učvršćeno mogle bi biti sljedeće:

Propisivanje obavezne registracije rođenja. Prilagođavanje nacionalnog zakonodavstva kako bi se osiguralo da se registracija rođenja može izvršiti besplatno i lako. Uvođenje programa/intervencija za upis djece koja nisu upisana prilikom rođenja.

Osiguravanje namjenskog budžeta za upis u knjige državljana i matične knjige rođenih, koji je dostatan i garantira da će svi aspekti nacionalnog sistema podržati registraciju (npr. razvoj kapaciteta i edukacija, uredi i mobilni timovi po potrebi, omogućavanje rješavanja neriješenih registracija neupisane djece, potrošni i kancelarijski materijal). Nadalje, ovaj budžet treba omogućavati besplatnu registraciju za sve, a ne treba zavisiti od naplate taksi od nekih ili svih građana. Provođenje sveobuhvatnih informativnih i kampanja zagovaranja u svim mogućim medijima kako bi se doprlo i do najmarginaliziranijih grupa (npr. siromašne ruralne zajednice, nacionalne manjine, starosjedilački narodi, izbjeglice i raseljene osobe). Registracija rođenja bi se također mogla promovirati putem posebnih dana registracije i povezati sa događajima kao što je imunizacija, upis u školu, opismenjavanje odraslih i drugo. Podrška koordinaciji aktera, uključujući organizacije civilnog društva i pojedince u zajednici (osobe prisutne na porodu, učitelji i nastavnici, itd.) koji mogu biti ulazna tačka za postupak registracije rođenja kako bi oni radili u skladu sa uputstvima nadležnih organa i kako bi se osigurala registracija sve djece. Ovakva koordinacija treba obuhvatiti međuresorne veze između linijskih ministarstava (npr. zdravlja, obrazovanja) i drugih institucija kako bi se iskoristile sve moguće ulazne tačke za registraciju rođenja.

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

INSTRUMENTI Instrument 4.1 Instrument za procjenu upravljanja prilagođenog djeci INSTRUMENT ZA PROCJENU UPRAVLJANJA PRILAGOĐENOG DJECI 1. POLITIČKO UPRAVLJANJE/GLAS I ODGOVORNOST

Ova kategorija pitanja i pokazatelja u procjenama upravljanja obično za cilj ima prikupljanje dojmova o tome u kolikoj mjeri su građani u nekoj zemlji u mogućnosti da učestvuju u vladinim procesima i donošenju odluka koje utiču na njihove živote. To također podrazumijeva razmatranje okruženja i stepena uživanja političkih i građanskih prava poput slobode izražavanja, informacija, kretanja, mišljenja, vjerskog opredjeljenja i drugih prava garantovanih Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima. Konkretno, sljedeća okvirna pitanja mogu pomoći u tome da se osigura da pitanja i razmatranja vezana za prava djeteta budu uzeta u obzir u ovoj kategoriji. Da li vlada ima neke konkretne probleme u ugrađivanju Konvencije o pravima Da djeteta u domaće zakone? Ukoliko je odgovor da, koji je njihov uzrok?

Komentari: Da li vlada ima konkretnih problema u ugrađivanju u domaće zakone bilo kojih drugih međunarodnih pravnih instrumenata čija je potpisnica, a koji se odnose na prava djeteta? Ukoliko je odgovor da, zbog čega je to tako? Komentari:

Da li je provedena detaljna nacionalna revizija zakonodavstva koje se odnosi na djecu kako bi se osiguralo da je ono usklađeno sa Konvencijom o pravima djeteta? Komentari:

Konkretno, da li zakoni koji se odnose na djecu adekvatno odražavaju četiri opća principa Konvencije:

 Sva prava koja treba priznati svakom djetetu bez diskriminacije po bilo

kojem osnovu (odgovarajući zakoni za zabranu diskriminacije i pozitivna diskriminacija za djecu u nepovoljnom položaju)  Najbolji interesi djeteta su u središtu razmatranja svih mjera koje se odnose na djecu  Pravo na život i maksimalno preživljavanje i razvoj  Uvažavanje stavova djeteta, uključujući pravo da ga se sasluša u bilo kojem upravnom ili sudskom postupku koji se odnosi na dijete Komentari: Da li se dijete u svim pravnim (formalnim i neformalnim) instancama definira kao osoba mlađa od 18 godina? Ukoliko to nije slučaj, kakva se definicija primjenjuje i da li različito tretira djevojčice i dječake? Komentari:

Postoje li prepreke ili ograničenja za (jednako) učešće djevojčica i dječaka u odlukama koje se na njih odnose (uključujući na primjer planiranje i provođenje politika/zakona itd.)? Na koji način se te prepreke mogu prevazići? Komentari:

Da li su participatorni procesi, mehanizmi i sistemi za učešće djece u upravljanju institucionalizirani na nacionalnom i lokalnom nivou? Komentari:

2. VLADAVINA PRAVA/PRAVNI I PRAVOSUDNI SISTEMI

Pokazatelji u ovoj kategoriji imaju za cilj procjenu vrste i kvalitete pravosudnih sistema, kao i kapaciteta policije i sudskog sistema, između ostalih. Iz perspektive prava djeteta, bitna su sljedeća razmatranja. Ona predstavljaju pokazatelje procesa i politika koji pomažu u utvrđivanju u kolikoj su mjeri pravni i sudski sistemi usklađeni sa odredbama Konvencije i drugih relevantnih međunarodnih standarda. Postoji li specijalizirani sistem pravde za djecu? Komentari:

Da li je uspostavljen sistem koji jamči redovnu nezavisnu inspekciju lokacija za zadržavanje i pritvor djece? Komentari:

Postoji li sistem pritužbi za djecu u pritvoru?

Komentari: Postoji li nacionalni plan za prevenciju učešća djece u kriminalu? Komentari:

Da li se zakoni jednako, konzistentno i usklađeno primjenjuju na sve, uključujući i djecu? Komentari:

Jesu li zakoni pravični? Da li ijedan zakon diskriminira djecu?

Komentari: Da li pravni sistem uzima u obzir kapacitete djece koji su u razvoju prilikom utvrđivanja tereta odgovornosti za krivično djelo? Komentari:

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Da li djeca imaju pristup pravosudnim i pravnim sistemima? Da li ovi sistemi uzimaju u obzir posebne potrebe djece? Komentari:

Da li djeca imaju pristup odgovarajućem pravnom zastupniku?

Komentari: Da li je uspostavljena nezavisna nadzorna institucija koja razmatra kako pravne institucije i prakse utiču na prava djeteta? Da li ta institucija ima odgovarajući budžet i nadležnosti? Komentari:

Pored toga potrebno je pratiti sljedeće kvantitativne pokazatelje radi utvrđivanja uspješnosti pravosudnog sistema i načina na koji se postupa sa djecom u sukobu sa zakonom:  Broj djece lišene slobode u periodu od 12 mjeseci na 100.000 djece.  Broj djece u pritvoru na 100.000 djece.  Broj djece u pritvoru do izricanja kazne na 100.000 djece.  Vrijeme koje su djeca provela u pritvoru prije izricanja kazne.  Vrijeme koje su djeca provela u pritvoru nakon izricanja kazne.  Broj smrtnih slučajeva kod djece u pritvoru tokom perioda od 12 mjeseci na 1.000 pritvorenih  Procenat djece u pritvoru koja nisu u potpunosti odvojena od odraslih  Procenat djece u pritvoru koju posjećuju ili koja posjećuju roditelje, staratelja ili odraslog člana porodice u protekla tri mjeseca  Procenat djece osuđene na zavodsku mjeru  Procenat djece koja su preusmjerena ili koja su sakncionirana i ulaze u shemu preusmjeravanja prije izdržavanja  Procenat djece puštene iz pritvora koja imaju naknadni tretman (Za više informacija o ovome www.juvenilejusticepanel.org/en) 3. KONTROLA KORUPCIJE

Pokazatelji u ovoj kategoriji procjenjuju percepciju o tome u kolikoj mjeri se javne ovlasti koriste za privatnu korist i nekim specifičnim posljedicama koje to može imati po djecu, te sposobnost države da ispuni svoje obaveze po Konvenciji. Koji oblici korupcije su najčešći i gdje leže njihovi uzroci?

Komentari: Koja dječija prava se krše ili ne poštuju kao rezultat korupcije? Komentari:

Kako korupcija trenutno utiče na pristup uslugama? Kako utiče na kvalitet tih usluga? Komentari:

Koji mehanizmi kontrole postoje za kontrolu korupcije? Koliko su djelotvorni ti mehanizmi na lokalnom i nacionalnom nivou, kao i između tih nivoa? Komentari:

Da li su antikorupcijske mjere usmjerene na oblasti u kojima se dešavaju najveća kršenja prava djeteta (ili gdje je najveća vjerovatnost takvih kršenja), poput obrazovanja, zdravstva i zaštite? Komentari:

Da li su javnosti dostupne informacije, na osnovu kojih može pozivati lokalne i nacionalne vlasti na odgovornost? Koji mehanizmi su na raspolaganju za takvo postupanje? Komentari:

Na koji način su djeca (i njihove zajednice) uključena u identificiranje korupcije i odlučivanje o izvodivim rješenjima? Komentari:

4. EFEKTIVNOST VLASTI

Ova kategorija ispituje percepciju o kvaliteti javnih usluga, kvaliteti državne službe i stepenu njene nezavisnosti od političkih pritisaka, kvalitet formulacije politika i njihove provedbe i stepen posvećenosti vlasti takvim politikama. Iz perspektive dječijih prava važna su sljedeća razmatranja. Da

Kakvi su kapaciteti vlade za usklađivanje programa sa dječijim pravima i uključivanje perspektive dječijih prava u svoj rad, kako na lokalnom, tako i na nacionalnom nivou? Komentari:

Da li zaposlenici vlade pokazuju da su upoznati i senzibilizirani u pogledu prava djeteta i načela prava djeteta? Komentari:

Kakva podrška se pruža za razvoj kapaciteta u ministarstvima (uključujući razvoj politika, unapređenje zakona, promoviranje struktura kojima se omogućuje djeci da se njihov glas čuje, analizu budžeta i usklađivanje programa sa pravima djeteta)? Komentari:

Da li vlada ima dostatne kapacitete za provođenje politika od nacionalnog pa sve do lokalnih nivoa? Komentari:

Da li vlada ima dovoljne kapacitete za formuliranje politike zasnovane na dokazima? Komentari:

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Na koji način trenutne procedure razvoja politika odražavaju razmatranja najboljih interesa djeteta i drugih načela prava djeteta? Komentari:

Koliko trenutnih vladinih politika razmatra ili odražava najbolje interese djeteta i druga načela prava djeteta? Komentari:

Kako se najbolji interesi djeteta i druga načela prava djeteta odražavaju u trenutnom provođenju politika?

Postoji li nacionalni akcioni plan za prava djeteta? Da li je on zasnovan na cijeloj Konvenciji o pravima djeteta? Da li razmatra učešće djece u definiranju politika i njihovoj provedbi? Da li obuhvaća pregled budžetskih izdvajanja za djecu (direktnih i indirektnih)? Da li uključuje analizu učešća djece u pitanjima upravljanja? Da li plan sadrži vremenski okvir i pripadajući budžet? Komentari:

Da li su uspostavljeni službeni i nezavisni mehanizmi koji sarađuju sa lokalnim nivoima kako bi se osigurala usklađenost sa Konvencijom o pravima djeteta? Da li ti mehanizmi imaju dostatne resurse? Da li djeluju u svim sistemima javne uprave? Da li imaju dostatne ovlasti da zahtijevaju promjene? Komentari:

Da li se vlade pozivaju na odgovornost za prava djeteta putem izvještavanja o provedbi Konvencije o pravima djeteta, na primjer? Na koji način ih javnost i djeca pozivaju na odgovornost? Komentari:

Da li pružanje usluga i regulatorna tijela u svim sektorima uključuju pokazatelje o pravima djeteta u mjerenje rezultata? Da li u taj proces uključuju djecu? Komentari:

Postoji li analiza o tome koliko se bužeta (direktno i indirektno) izdvaja za djecu? Da li se prati trošenje tih budžetskih sredstava i da li se ona troše na najefikasniji i najdjelotvorniji način? Komentari:

Da li se budžeti ocjenjuju u pogledu njihovog uticaja na prava djeteta i načela prava djeteta? Komentari:

Komentari:

5. SOCIJALNO UPRAVLJANJE/SOCIJALNO-EKONOMSKI INDIKATORI

Ova kategorija obuhvata neke od ključnih socijalno-ekonomskih indikatora relevantnih za djecu, koji pokazuju u kolikoj mjeri djeca uživaju svoja osnovna prava u datoj zemlji. Oslanjajući se uglavnom na kvantitativne indikatore za zemlje u kojima oni postoje, može također otkriti područja mogućih diskriminacijskih praksi ili područja u kojima određene grupe djece mogu biti isključene po osnovu spola, socijalno-ekonomske dimenzije ili etničke pripadnosti. Jesu li dostupne statistike koje se odnose samo na djecu? Komentari: Jesu li podaci dovoljno razvrstani, tako da se vidi razlika između različitih grupa u zemlji (po spolu, etničkoj pripadnosti, invaliditetu, itd.)? Komentari:

Da li je promoviranje prava djeteta uključeno u skup indikatora? U oblasti zdravstva:  Stope mortaliteta dojenčadi  Mortalitet djece mlađe od 5 godina  Maternalni mortalitet  Obuhvat vakcinacijom, itd. U oblasti obrazovanja:  Upis i pohađanje osnovne škole  Stopa djece izvan školskog sistema  Upis i pohađanje srednje škole  Stopa preživljavanja do 5. razreda 5/pismenost U oblasti dječije zaštite:  Stopa registracije rođenja  Dječiji invaliditet: procenat djece koja su ocijenjena kao pozitivna na barem jednom od skrining pitanja o invaliditetu  Procenat djece koja obavljaju dječiji rad  Indikatori disciplinovanja djece  Stavovi prema nasilju u porodici  Prevalencija dječijeg braka  Prevalencija ženskog genitalnog sakaćenja/obrezivanja U oblasti HIV-a:  Prevalencija HIV-a  Prenos s majke na dijete  Broj djece bez roditelja  Pedijatrijsko liječenje  Stavovi i ponašanje (Za više informacija o socijalno-ekonomskim indikatorima, vidi www. childinfo.org)

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

6. POLITIČKI DIJALOG/KVALITET PARTNERSTVA, UKLJUČUJUĆI UČEŠĆE I CIVILNO DRUŠTVO I UPRAVLJANJE

Ova kategorija indikatora ispituje šire mehanizme za saradnju i na koji način su prava i glasovi djece uključeni u politički dijalog, na način koji adekvatno odražava njihovo pravo na učešće u odlukama koje utiču na njihove živote i bez političke manipulacije. Nadalje, ovi indikatori ocjenjuju ukupan kvalitet dijaloga o politikama i provođenja politika, te u kolikoj mjeri se dijalog provodi i stvara prostor za učešće ključnih zainteresiranih strana i inkluziju djece, nedržavnih aktera, lokalne vlade i parlamenta. Postoje li barijere ili ograničenja za djevojčice i dječake koje ih sprečavaju da (jednako) učestvuju u odlukama koje se na njih odnose (uključujući na primjer planiranje i provođenje politika/programa/zakona itd.)? Kako bi se te prepreke mogle prevazići? Komentari:

Jesu li djeca uključena u odluke o tome koji su faktori važni za dobro upravljanje i samim tim koje faktore bi trebalo pratiti tokom vremena? Komentari:

Da li su participatorni procesi, mehanizmi i sistemi za učešće djece u upravljanju institucionalizirani na nacionalnom i lokalnom nivou? Komentari:

Da li djeca imaju vještine i kompetencije za učešće u participatornom procesu? Komentari:

Da li vlada ima potrebne vještine na nacionalnom i lokalnom nivou da osigura djelotvorno participatorno upravljanje, javnu komunikaciju i participatorne prakse? Komentari:

Da li su svi ključni akteri, kako vladini (uključujući ministarstva za obrazovanje, zdravstvo, socijalnu zaštitu, planiranje i finansije) tako i nevladini (uključujući dječije NVO, udruženja roditelja i nastavnika, udruženja mladih, sindikate, itd.) uključeni u odlučivanje na nivou politika? Komentari:

Instrument 4.2 Kontrolna lista razmatranja za sadržaj modela zakona KONTROLNA LISTA RAZMATRANJA ZA SADRŽAJ MODELA ZAKONA

Da li odredbe zakona odražavaju međunarodne standarde i načela u skladu sa relevantnim međunarodnim instrumentima? Komentari:

Da li odredbe odražavaju međunarodne principe zaštite ljudskih prava? Komentari:

Da li su četiri ključna principa Konvencije o zaštiti djeteta (participacija, zaštita od diskriminacije, najbolji interesi djeteta, pravo na život, preživljavanje i razvoj) inkorporirana i prenesena u legislativu? Komentari:

Tamo gdje je to potrebno, jesu li prava koja zavise od resursa ugrađena u zakonodavstvo u najvećoj mogućoj mjeri (ili je omogućeno stabilno provođenje u skladu sa raspoloživim resursima)? Komentari:

Da li odredbe zakona podržavaju uklanjanje rezervacija spram međunarodnih instrumenata? Komentari:

Da li odredbe propisuju obuhvatanje ranjivih/marginaliziranih socijalnih grupa i jasno govore o problemima direktne i indirektne diskriminacije (uključujući one koji se odnose na žene i djevojčice)? Komentari:

Postoji li odredba o mjerama pozitivne diskriminacije za marginalizirane grupe (uključujući djevojčice i žene)? Komentari:

Da li su implikacije svake odredbe razmotrene:  U odnosu na spol  U odnosu na njen uticaj na marginalizirane/tradicionalno isključene grupe  U odnosu na internu usklađenost i usklađenost sa postojećom legislativom i sudskom praksom (u zemljama sa sistemom običajnog prava)? Komentari:

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Postoji li odredba o izmjenama i dopunama drugih zakona i/ili rješavanju kolizije zakonskih odredbi? Komentari:

Postoji li poticajno okruženje za provedbu zakona u socijalnom, ekonomskom i političkom kontekstu (uključujući prihvatanje zakona, te materijalne i kadrovske resurse)? Komentari:

Da li odražava i učvršćuje postojeće pozitivne prakse? Komentari:

Ukoliko zakoni sadrže jasne odredbe o primjenjivosti običajnog i vjerskog prava (pluralistički pravni sistemi), da li je to usklađeno sa međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava? Komentari:

Da li sadrži odredbe o pravnom lijeku za kršenja ljudskih prava zaštićenih zakonom? Komentari:

Da li propisuje faktore za provođenje, uključujući:  Budžetska izdvajanja/izvore finansiranja  Identifikaciju nosilaca dužnosti i odgovornosti  Uspostavljanje/učvršćivanje institucionalnih struktura  Institucionalne procese  Izradu politika, regulative i drugih podzakonskih instrumenata  Obuku aktera/nosilaca dužnosti  Informiranje/obrazovanje građana o novom zakonu

Komentari:

Postoji li odredba o monitoringu učinka i provođenja (interni proces nadzora, prikupljanje podataka i nezavisne institucije za monitoring)? Komentari:

Instrument 4.3 Pitanja za parlament PITANJA ZA PARLAMENT DONOŠENJE ZAKONA:

Da li parlamentarci imaju pravo da uvode zakone? Komentari:

Da li ih izvršna vlast poziva na učešće u formulaciji politika i izradi zakona? Komentari:

Kolika su ovlaštenja izvršne vlasti da uvode i utiču na tok legislative?

Da li parlament ima kapacitete za nezavisno istraživanje koje pomaže parlamentarcima u njihovoj analizi politika? Komentari:

Koje su ovlasti izvršne vlasti za stavljanje veta? Komentari:

Može li zakonodavna vlast ukinuti izvršni veto i ako može kako?

Može li izvršna vlast vladati dekretom? Komentari:

Koliki uticaj imaju parlamentarne komisije? Komentari:

Da li komisije razmatraju svaki zakon? Komentari:

Postoje li redovne sjednice na kojima parlament postavlja pitanja vladi? Komentari:

Da li parlament ima pravo tražiti od izvršne vlasti da dostavi informacije o radu vlade i, ako ima, koji je opseg tih ovlasti? Komentari:

Koje su ovlasti parlamenta da poziva dužnosnike izvršne vlasti na odgovornost i vrši njihovu smjenu? Komentari:

Da li stalne komisije parlamenta posjećuju urede vlade i nadziru rad za koji imaju nadzornu funkciju? Komentari:

Komentari:

NADZOR:

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

BUDŽET:

Da li sredstva moraju biti propisana zakonom prije nego što vlada može trošiti novac? Komentari:

Koliko detaljan mora biti budžet?

Može li parlament vršiti izmjene i dopune budžeta? Komentari:

Koja je uloga parlamenta u oporezivanju građana?

Da li je parlament uključen u građansko obrazovanje? Komentari:

Da li parlament ima web stranicu? Komentari:

Da li parlament dozvoljava posjete javnosti? Komentari:

Da li parlament ima ured za medije? Komentari:

Da li su informacije o parlamentarnim postupcima lako dostupne javnosti? Komentari:

Koje kapacitete parlamentarci imaju da ispune njihovu ulogu zastupanja? Komentari:

Da li parlamentarci imaju urede u biračkim jedinicama i pristup razvojnim sredstvima biračkih jedinica? Komentari:

Da li odlaze u njihove okruge i kako komuniciraju sa biračima?

Komentari:

Komentari: ZASTUPANJE:

Da li parlament sarađuje sa biračkim tijelom? Komentari:

Komentari: Postoji li snažna medijska ili infrastruktura civilnog društva koja može pomoći parlamentarcima da shvate zabrinutosti njihovih birača? Komentari:

PRILOZI Prilog 4.1 Preporučeni načini podrške reformi zakonodavstva Preporuka 1: Revidirati rezultate i preporuke revizije i analize zakonodavstva Svaki proces zakonodavne reforme iziskivat će određeni stepen revizije zakona, bez obzira na ulaznu tačku u taj proces. Revizija može proizvesti val podrške za sve korake u procesu reforme zakona, utvrditi prioritete i rješenja reforme i ukazati na to da je reforma zakonodavstva nepotrebna, jer problem zapravo leži u provođenju zakona. Sastoji se od dva dijela: tehničke analize i široko postavljenog procesa međusektorskih konsultacija. Format i sadržaj rezultata procesa tehničke i konsultativne revizije može značajno uticati na izglede da rezultati postanu stvarne mjere za djecu. Kod formulacije rezultata revizije potrebno je razmotriti sljedeće elemente: PREPORUKA 1: REVIDIRATI REZULTATE I PREPORUKE REVIZIJE I ANALIZE ZAKONODAVSTVA

Da li su utvrđeni nedostaci popraćeni jasnim, praktičnim preporukama za njihovo uklanjanje? Komentari:

Da li su preporuke konkretne u najvećoj mogućoj mjeri, uključujući i to ko je odgovoran za njihovo provođenje, rokove za provođenje, izvore finansiranja i nacrt odredbi za bilo koje reforme zakona ili politika? Komentari:

Preporuke ne trebaju nuditi kompromis na račun bilo kojeg standarda prava djeteta. Ukoliko preporuka nadilazi trenutne resurse/institucionalne kapacitete, da li je naveden vremenski okvir po fazama za njeno provođenje? Ukoliko preporuka proturječi uvriježenom mišljenju javnosti, da li obuhvata korake za obrazovanje i podizanje svijesti javnosti? Komentari:

Da Ukoliko se željeni ishod u pogledu prava može ostvariti drugim sredstvima osim reforme zakona i politika, da li je ta preporuka označena kao prioritetna? Reforma zaknodavstva je skup i dugotrajan proces. Komentari:

Ukoliko je utvrđeno više nedostataka, jesu li oni sažeti u najmanji mogući broj reformi zakona i politika? Više zakona može voditi u zabunu i ad hoc znanje o zakonu i provedbu zakona. Komentari:

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Da li preporuke učvršćuju i odražavaju postojeće pozitivne prakse i strukture? To je posebno važno u pluralističkim pravnim sistemima i kontekstima sa malo resursa. Komentari:

Da li će se distribuirati sažetak rezultata napisan jednostavnim jezikom? Komentari:

Preporuka 2: Odabrati najadekvatniju metodu zakonodavnih reformi U osnovi postoje dvije izvodljive metode za reformu zakonodavstva za djecu. Jedna je izrada jedinstvenog, sveobuhvatnog zakona ili konsolidiranog zakona/kodeksa o pravima djeteta. To podrazumijeva reformu svih relevantnih zakona radi usklađivanja sa Konvencijom o pravima djeteta/CEDAW kroz jedan, sveobuhvatan zakon. 20 Drugi metod je reforma pojedinačnog zakona ili paketa pojedinačnih zakona u predmetnoj oblasti. Tabela u nastavku prikazuje faktore koje treba razmotriti prilikom odabira najboljeg pristupa. Mapiranje socijalnog i političkog konteksta, zajedno sa smjernicama za zemlju koje daje Komitet za prava djeteta i Komitet za CEDAW mogu biti od pomoći u utvrđivanju najprimjerenije metode. MAPIRANJE ODGOVARAJUĆIH METODA ZA REFORMU ZAKONODAVSTVA IZRADA SVEOBUHVATNOG ILI KONSOLIDIRANOG ZAKONA

Obično se koristi u sistemima kontinentalnog

prava ili zemljama sa tradicijom kodificiranog prava. Odmah stvara značajan skup zakonskih odredbi koje pokrivaju gotovo sve aspekte života djece. Jasan komplementarni odnos između svih dijelova zakonodavstva, sa povezanim i uzajamno podržavajućim odredbama za razna pitanja. Druge zakone i dalje treba revidirati kako bi se uskladili sa odredbama ovog zakona. Prava djeteta su složena i dalekosežna pa je teško u potpunosti obuhvatiti sve njihove aspekte jednim zakonom. Proces izrade prijedloga zakona će biti dugotrajan. Složenost zakona može dovesti do problema kod donošenja, ugrađivanja i provođenja zakona. Jedan sporni aspekt zakona može dovesti do odbijanja cjelokupnog prijedloga.

IZRADA/IZMJENE I DOPUNE POJEDINAČNOG ZAKONA Obično se koristi u zemljama sa sistemom običajnog prava. IZRADA/IZMJENE I DOPUNE ZAKONA područjima POJEDINAČNOG Hitne reforme u konkretnim mogu biti prioritizirane i ubrzane. Mogućnost za neusklađenost zakona. Grupna reforma više pojedinačnih zakona o jednom pitanju može pomoći. Lakše donijeti zakon jer se odnosi samo na jedno konkretno područje. Može rezultirati kolizijom, dupliranjem ili neriješenim pravima u zakonima. Lakši za ugrađivanje i provođenje jer se radi o postepenoj promjeni ili promjeni samo jedne oblasti. Lakše stvoriti bazu podrške za konkretnu oblast. Lakše obavijestiti javnost o jednoj konkretnoj oblasti. Veća podrška i svijest o pravima djeteta sa svakim procesom reforme zakona olakšava dobivanje podrške za reformu sljedećeg zakona.

Zakoni mogu biti detaljniji i rješavati konkretne aspekte kodificiranja se usvojio cjelokupan zakon. neformalnog i običajnog prava. Druge manje direktne zakone koji utiču Jedan zakon može otvoriti ulazne na djecu, ali nisu obuhvaćeni ovim tačke za reformu zakona u drugim zakonom opet treba pojedinačno revidirati oblastima. i reformirati. Možda neće u dovoljnoj mjeri kodificrati neformalno i običajno pravo. Važna prava mogu se umanjiti kako bi

Preporuka 3: Uporediti sadržaj sa „modelima“ Standardi koje pruža međunarodno pravo se smatraju minimalnim. Države potpisnice međunarodnih ugovora za zaštitu ljudskih prava trebaju težiti većim standardima u pogledu sadržaja i provođenja. Specifični dijelovi sadržaja zakona će očigledno ovisiti o pravu(ima) koje se rješava i ulaznoj tački za reformu. Također će postojati faktori specifični za datu zemlju, kao što je pravni sistem, socijalni kontekst, očekivanja, resursi i postojeće strukture. Međutim, postoje neki zajednički elementi koji se mogu razmotriti kako bi sadržaj bio idealan. (Vidi instrument 4.2.)

Preporuka 4: Strateški sadržaj za hitne reforme Iako je uvijek poželjno postojanje zakona koji savršeno inkorporira sve međunarodne standarde za zaštitu ljudskih prava, nije uvijek moguće odmah donijeti i efektivno provoditi takav zakon. Ljudska prava su urođena i ne trebaju se umanjivati u pokušaju ishođenja njihovog zakonskog priznanja, već je potreban strateški pristup izradi sadržaja zakona kako bi se povećalo ostvarivanje ljudskih prava žena i djece u konkretnom kontekstu u dato vrijeme.

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

Prilog 4.2 Primjeri specijaliziranih obuka Konkretni primjeri relevantnih specijalističkih obuka za osoblje, donosioce odluka i stručne osobe koje rade sa djecom i za djecu kako ih navodi Komitet za prava djeteta u ‘Općim smjernicama o strukturi i sadržaju periodičnih izvještaja’ (revidirano 2005.): U pogledu člana 4. o provođenju Konvencije o pravima djeteta: Mjere usvojene za osiguravanje edukacije o Konvenciji za javne dužnosnike, kao i za obuku stručnih grupa koje rade sa djecom i za njih, kao što su nastavnici, službenici za provođenje zakona, uključujući policijske službenike, službenike za imigraciju, sudije, tužioce, advokate, odbrambene snage, doktore, zdravstvene radnike i socijalne radnike. U kolikoj mjeri su principi i odredbe Konvencije uključeni u planove i programe stručnih usavršavanja, kodekse ponašanja ili regulative (čl. 4, stav 22). U pogledu člana 5. o roditeljskom usmjeravanju i razvoju kapaciteta djeteta: Programi edukacije i obuke za roditelje koji su održani za relevantne stručne grupe (npr. socijalne radnike), uključujući informacije o evaluaciji njihove uspješnosti. Znanje i informacije o razvoju djeteta i razvijajućim kapacitetima djeteta za roditelje ili druge osobe odgovorne za dijete (stav 63). U pogledu člana 12. o poštivanju mišljenja djeteta: Mjere za obuku stručnog osoblja koje radi sa djecom da potiču djecu da ostvaruju svoje pravo na izražavanje mišljenja i da njihovim mišljenjima pridaju potrebnu težinu. Ove edukacije trebaju se organizovati za sudije općenito, sudije porodičnih sudova, sudije za maloljetnike, referente za uvjetni otpust, policijske službenike, zatvorske službenike, nastavnike, zdravstvene radnike i uključene u nastavne planove i programe pravnih fakulteta, nastavničkih fakulteta, medicinskih fakulteta i ustanova, škola za medicinske sestre, fakulteta za socijalni rad, psihologiju, sociologiju (stav 46). U pogledu člana 34. o seksualnom iskorištavanju djece: Odgovarajuća edukacija za specijalne jedinice za provođenje zakona i policijske oficire za vezu o postupanju sa djecom koja su seksualno iskorištavana ili zlostavljana (stav 159). U pogledu člana 37(a) o mučenju, ponižavajućem tretmanu i lišavanju slobode: Aktivnosti obuke i edukacije, naročito za osoblje u institucijama, uslugama i ustanovama koje rade sa djecom i za djecu, s ciljem sprečavanja bilo kakvog oblika neprimjerenog postupanja (stav 61).

Prilog 4.3 UNICEF inovacija: ‘RapidSMS’ Jedan od najvećih izazova za terenske operacije UNICEF-a je pristup ispravnim i pravoremenim informacijama. U svjetlu širenja tehnologije u zemljama u razvoju u proteklom periodu, mogućnost poboljšanja ovog pristupa je postala jeftinija, a instrumenti za pristup informacijama su sada dostupni svugdje. Mobilni telefoni su se raširili najbrže i najdalje od svih tehnologija, pri čemu GSMA predviđa da će do 2010. godine 90 posto svijeta biti pokriveno mobilnim mrežama. Brzi SMS (engl. RapidSMS) koristi ovu promjenu i ugrađuje trenutni prenos informacija koji je moguć putem mobilnog telefona u utvrđene metode rada UNICEF-a. RapidSMS je paket različitih proizvoda koji su svi izrađeni od istih osnovnih dijelova kompjuterskog koda. Svaki je izrađen za rješavanje konkretnog problema terenskog ureda. Osnovna baza kodova je otvoreni izvor, tako da ga svi mogu koristiti za izradu svojih instrumenata, a dizajnirana je za prilagođavanje različitim potrebama i ograničenjima UNICEF-a i zemalja u razvoju. Svaki proizvod RapidSMS je alat baziran na SMS-u koji omogućuje masovno mobilno prikupljanje podataka i slanje putem poruke. Korisnici mogu prikupljati kvantitativne i kvalitativne podatke kroz prilagodljive SMS formate koji se prilagođavaju zahtjevima konkretne situacije ili projekta. Kvantitativni podaci sa obrazaca se mogu uređivati kroz RapidSMS web interfejs, izvoziti u Excel i prikazivati sa ugrađenim instrumentom za izradu grafikona. Kvalitativni podaci se mogu prikupljati otvorenim pitanjima poznatim i kao „opća pitanja“. Opća pitanja mogu se koristiti za anketiranje baze korisnika ili zajednice o nekom pitanju ili temi, a svi odgovori se pohranjuju u SMS inboksu za lako pregledanje. Putem web interfejsa RapidSMS više korisnika iz raznih dijelova svijeta (sa odgovarajućim podacima za logovanje) mogu istovremeno pristupiti sistemu i pregledati ulazne podatke onako kako oni pristižu, izvoziti nove setove podataka i slati tekstualne poruke korisnicima. Kako se radi o open-source softveru, RapidSMS se može besplatno preuzeti, koristiti i mijenjati, a radi dobro čak i na starijim ili kompjuterima s niskim napajanjem. Za rad mu je potreban samo GSM modem i SIM kartica za pokretanje. RapidSMS koristi popularne programske jezike i zato se lako integrira u postojeće sisteme informacionih i komunikacijskih tehnologija. Efekat koji je primjena RapidSMS imala na radne prakse UNICEF-a je ogroman. U oktobru 2008. godine Etiopija je bila pogođena katastrofalnim sušama. Suočen sa mogućnosti nastanka gladi, ured UNICEF-a u Etiopiji je pokrenuo veliki program podjele hrane kako bi se pothranjenoj djeci dostavila visokoproteinska hrana Plumpy'nut kroz preko 1800 centara za prehranu u zemlji. Prethodno je UNICEF pratio podjelu hrane kroz malu grupu osoba koje su odlazile u svaki od centara za prehranu. Ti posmatrači su zapisivali količinu hrane koja je zaprimljena i podijeljena i bilježili gdje postoji potreba za više hrane. Dolazilo je do zastoja od dvije sedmice do dva mjeseca od prikupljanja tih podataka do njihove analize što je usporavalo rad. U stanju gladi, svaki dan čini razliku između oporavka, gladovanja pa čak i smrti. Provođenje RapidSMS u Etiopiji je u potpunosti otklonilo kašnjenje. Nakon kratke obuke, posmatrači bi direktno unosili podatke u mobitele 46

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

u obliku SMS poruka. Ti bi se podaci zatim odmah pojavljivali na serveru i odmah prebacivali u grafikone koji su ukazivali na potencijalne probleme u raspodjeli i na mapi jasno prikazivali problematična područja. Podaci su se mogli vidjeti ne samo u terenskom, već i u regionalnom uredu, odjelu za nabavku pa čak i sjedištu organizacije, što je uvelike poboljšalo koordinaciju odgovora. Proces unošenja podataka u telefone je također bio lakši i jeftiniji za same posmatrače, što je dovelo do brzog prihvatanja tehnologije. Bez tačnih i pravovremenih podataka je vrlo teško donijeti odluke, uočiti probleme, brzo reagovati i djelotvorno rasporediti resurse. RapidSMS je moćan paket alata koji direktno rješavaju ovaj problem i unapređuju koordinaciju i efekte.

Prilog 4.4 Pristupi pravde za djecu Pristup pravdi za djecu UN-a preporučuje da sve intervencije od razvoja politika do direktnog rada sa djecom primjenjuju sljedeće principe: 1. Osigurati da se da prioritet razmatranju najboljih interesa djeteta U svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju sudovi, administrativna ili druga tijela, uključujući nevladin sektor, prioritetno pitanje moraju biti najbolji interesi djeteta. 2. Garancija pravičnog i jednakog postupanja prema svakom djetetu, bez bilo kojeg oblika diskriminacije Princip zabrane diskriminacije je u osnovi programiranja razvoja za djecu i pratećih programa za pristup sve djece pravdi. Rodno osjetljiv pristup treba primijeniti u svim intervencijama. 3. Promoviranje prava djeteta da slobodno izrazi svoje mišljenje i pravo da ga se sasluša Djeca imaju posebno pravo da ih se sasluša u sudskom/upravnom postupku koji se na njih odnosi, bilo direktno ili putem zastupnika ili odgovarajućeg tijela, na način usklađen sa procesnim pravilima nacionalnog zakona. To znači, na primjer, da dijete dobija odgovarajuće informacije o postupku, opcijama i mogućim posljedicama tih opcija i da korištena metodologija za ispitivanje djece i kontekst tog ispitivanja (npr. gdje se djeca saslušavaju, ko ih saslušava i kako) bude prilagođen djeci i konkretnom djetetu. U konfliktnim i postkonfliktnim društvima, također je važno uključiti djecu u procese tranzicijske pravde. 4. Zaštita svakog djeteta od zlostavljanja, iskorištavanja i nasilja Djeca u kontaktu sa zakonom trebaju biti zaštićena od bilo kojeg oblika stradanja tokom njihovog kretanja kroz formalne i neformalne postupke i nakon njih. Moraju se prilagoditi procedure i uvesti adekvatne mjere zaštite od zlostavljanja, iskorištavanja i nasilja, uključujući seksualno i rodno zasnovano nasilje, uzimajući u obzir to da se rizici razlikuju za dječake i djevojčice. Mučenje ili drugo okrutno, nehumano ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje (uključujući fizičko kažnjavanje) mora biti zabranjeno. Također, smrtna kazna i kazna doživotnog zatvora bez mogućnosti pomilovanja se ne izriču za djela koja počine djeca. 5. Dostojanstveno i saosjećajno postupanje sa svakim djetetom Svako dijete se mora tretirati kao jedinstveno i vrijedno ljudsko biće čije individualno dostojanstvo, posebne potrebe, interesi i privatnost trebaju biti poštovani i zaštićeni. 6. Poštivanje pravnih garancija i instrumenata zaštite u svim postupcima Osnovne procesne garancije propisane relevantnim nacionalnim i međunarodnim normama i standardima bit će pružene u svim fazama postupka u državnim i nedržavnim sistemima, kao i u međunarodnoj pravdi. To uključuje pravo na privatnost, pravo na pravnu pomoć i druge vrste pomoći i pravo na osporavanje odluka pred pravosudnim tijelima više instance. 7. Prevencija sukoba sa zakonom je ključan element svake politike maloljetničke pravde U politikama maloljetničke pravde potrebno je naglasiti strategije prevencije

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

koje omogućavaju uspješnu socijalizaciju i integraciju djece, naročito kroz porodicu, zajednicu, vršnjačke grupe, škole, stručno osposobljavanje i svijet rada. Programi prevencije trebaju se posebno fokusirati na podršku naročito ranjivoj djeci i porodicama. 8. Korištenje lišavanja slobode djece kao krajnje mjere i to u najkraćem mogućem trajanju Potrebno je upsotaviti restorativnu pravdu, mehanizme preusmjeravanja i alternativne mjere za lišavanje slobode. Iz istog razloga i programiranje u oblasti pravde za dejcu treba se oslanjati na neformalne i tradicionalne sisteme pravde, onoliko koliko oni poštuju osnovne principe i standarde zaštite ljudskih prava kao što je rodna ravnopravnost. 9. Uvođenje pitanja djece u sve aktivnosti u oblasti vladavine prava Pitanja pravde za djecu treba sistematski uključiti u nacionalne procese planiranja, kao što su nacionalni planovi razvoja, CCA/UNDAF, sektorski pristupi u sektoru pravde, procjene siromaštva/strategije za smanjenje siromaštva i politike ili planovi za djelovanje koji proizilaze iz Globalne studije UN o nasilju nad djecom, te u nacionalni budžet i raspodjelu međunarodne pomoći i prikupljanje sredstava i u pristup UN-a inicijativama za pravdu i sigurnost u mirovnim operacijama i timovima po zemljama, naročito kroz zajedničke i detaljne ocjene, izradu sveobuhvatne strategije za vladavinu prava na osnovu rezultata te procjene i uspostavljanje zajedničkog programa UN-a za vladavinu prava u datoj zemlji.

Prilog 4.5 Literatura/izvori 1. Akua Duncan, Beatrice, ‘Global Perspectives on Consolidated Children’s Rights Statutes’, /Globalne perspektive o konsolidiranim zakonima o pravima djeteta/ Legislative Reform Initiative – Paper Series, United Nations Children’s Fund, New York, septembar 2008. 2. Procjena rizika i planovi upravljanja rizikom Azijske razvojne banke, 2001. 3. Komitet za prava djeteta, ‘Opći komentar br. 2: Uloga nezavisnih nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava u zaštiti i promociji prava djeteta’, 32. sjednica, 15.11.2002. 4. Komitet za prava djeteta, ‘Opći komentar br. 5: Opće mjere provedbe Konvencije o pravima djeteta’, 34. sjednica 27.11.2003. godine. 5. Komitet za prava djeteta, ‘Opće smjernice za format i sadržaj periodičnih izvještaja koje podnose države potpisnice u skladu sa članom 44. stav 1(b) Konvencije’, 39. sjednica, 3.6.2005. 6. DFID Analiza upravljanja u zemlji: uputstva za izradu, 2008. 7. EC Methodology to Allocate the Governance Incentive Tranche, / Metodologija EK za raspodjelu tranše za inicijativu za upravljanje/ 2006. 8. EuropeAid, ‘Budget Support Guidelines September 2012’ /Smjernice za budžetsku podršku, septembar 2012/, Ares(2012)1098547 - 21/09/2012, European Commission, Brisel, 2012. 9. Evropska komisija, ‘Upravljanje u Evropskom konsenzusu o razvoju: prema usklađenom pristupu unutar Evropske unije’, Komunikacija Komisije Vijeću, Evropskom parlamentu, Evropskom ekonomskom i socijalnom vijeću i regijama, Brisel, 30.08.2006. 10. Grindle, Melanie, ‘Good Enough Governance: Poverty reduction and reform in developing countries’ /Dovoljno dobro upravljanje: smanjenje siromaštva i reforma u zemljama u razvoju/, Kennedy School of Government, Harvard University, novembar 2002. 11. Gupta, Sanajeev, Hamid Davoodi, and Erwin Tiongson, ‘Corruption and the Provision of Health Care and Education Services’, /Korupcija i pružanje usluga zdravstvene zaštite i obrazovanja/, IMF Working Paper, International Monetary Fund, Washington, DC, 2000. 12. Landman, Todd, Bewsher, James and Carvalho, Edzia, ‘Preliminary Survey on Donor Use of Governance Assessments’ /Preliminarno istraživanje o korištenju procjena upravljanja kod donatora/, United Nations Development Programme and University of Essex, bez datuma. 13. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, Donor Approaches to Governance Assessments /Donatorski pristupi procjenama upravljanja/, 2009 Sourcebook, OECD, 2009. 14. Reinikka, Ritva and Jakob Svensson, The Power of Information: Evidence from a newspaper campaign to reduce capture of public funds /Moć informacija: dokazi iz novinske kampanje za smanjenje otuđivanja javnih sredstava/, World Bank, 2004. 15. Transparency International, ‘Millennium Development Goals are Unreachable Without Commitment to Fighting Corruption’ /Milenijski razvojni ciljevi se ne mogu ostvariti bez predane borbe protiv korupcije/, saopštenje za javnost, 13.09.2005. 16. Transparency International, ‘Corruption in the Education Sector’ /Korupcija u sektoru obrazovanja/, Working Paper No. 04/2009, 2009. 17. Transperency International, Global Corruption Report /Globalni izvještaj o korupciji/, 2008. 18. Ujedinjene nacije, ‘Pristup Ujedinjenih nacija pravdi za djecu: Smjernice Generalnog sekretara’, New York, septembar 2008.

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

19. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, Child Protection from Violence Exploitation and Abuse: A statistical snapshot /Zaštita djece od nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja: statistički prikaz/, UNICEF, 2011. 20. Vučković Šahović, Nevena, ‘Enforcing Child Rights in Inefficient National Systems’, presentation at Moral Imperatives to Legal Obligations – In search of Effective Remedies for Child Rights Violations, /Provođenje prava djeteta u neefikasnim nacionalnim sistemima, prezentacija na Moralni imperativi pravnih obaveza – u potrazi za djelotvornim lijekovima za kršenja prava djeteta/, Ženeva, 12–13. novembar, 2009. 21. World Bank, A Decade of Measuring the Quality of Governance: Governance matters 2006 – Worldwide governance indicators /Dekada mjerenja kvalitete upravljanja: upravljanje je važno 2006 – globalni indikatori za upravljanje/, World Bank, Washington, DC, 2006.

Web stranice 22. Interagency Panel on Juvenile Justice: www.ipjj.org/index.php 23. Inter-American Development Bank Governance Indicators Database: http://www.iadb. org/datagob/index.html 24. United Nations Children’s Fund Childinfo (praćenje situacije žena i djece): www.childinfo.org 25. World Bank Worldwide Governance Indicators: www.govindicators.org

ENDNOTE 1. Opći komentar br. 2, 2002. 2. Gupta, Sanajeev, Hamid Davoodi, and Erwin Tiongson, ‘Corruption and the Provision of Health Care and Education Services’/Korupcija i pružanje usluga zdravstvene zaštite i obrazovanja/, IMF Working Paper, International Monetary Fund, Washington, DC, 2000. 3. World Bank, A Decade of Measuring the Quality of Governance: Governance matters 2006 – Worldwide governance indicators /Dekada mjerenja kvalitete upravljanja: upravljanje je važno 2006 – globalni indikatori za upravljanje/, World Bank, Washington, DC, 2006, str. 1. 4. Transparency International, ‘Corruption in the Education Sector’/Korupcija u sektoru obrazovanja/, Working Paper No. 04, Transparency International 2009. 5. Transparency International, ‘Millennium Development Goals are Unreachable without Commitment to Fighting Corruption’ /Milenijski razvojni ciljevi se ne mogu ostvariti bez predane borbe protiv korupcije/, saopštenje za javnost, 13.09.2005, Transparency International. 6. Vidi raspravu o upravljanju: Ured Visokog povjerenika za ljudska prava, ‘Dobro upravljanje i ljudska prava’ www2.ohchr.org/english/issues/development/ governance/index.htm, posjećeno 7.1.2014. 7. Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) definira upravljanje kao ‘korištenje ekonomskih, političkih i upravnih ovlaštenja za upravljanje funkcijama zemlje na svim nivoima. Ono uključuje mehanizme, procese i institucije kroz koje građani i interesne grupe artikuliraju svoje interese, ostvaruju zakonska prava, ispunjavaju svoje obaveze i rješavaju svoja neslaganja’. 8. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, Donor Approaches to Governance Assessments /Donatorski pristupi procjenama upravljanja/, 2009 Sourcebook, OECD, 2009. 9. Za opservacije i preporuke Komiteta za prava djeteta, vidi Ured Visokog povjerenika za ljudska prava, ‘Univerzalni indeks ljudskih prava’, www. universalhumanrightsindex.org, posjećeno 7.1.2014. 10. Vidi Vučković Šahović, Nevena, ‘Enforcing Child Rights in Inefficient National Systems’, presentation at Moral Imperatives to Legal Obligations – In search of Effective Remedies for Child Rights Violations, Geneva, 12–13 November, 2009. Provođenje prava djeteta u neefikasnim nacionalnim sistemima, prezentacija na Moralni imperativi pravnih obaveza – u potrazi za djelotvornim lijekovima za kršenja prava djeteta/, Ženeva, 12–13. novembar, 2009. 11. Vidi Evropska komisija, ‘Governance in the European Consensus on Development: Towards a harmonised approach within the European Union’ Upravljanje u Evropskom konsenzusu o razvoju: prema usklađenom pristupu unutar Evropske unije, Komunikacija Komisije Vijeću, Evropskom parlamentu, Evropskom ekonomskom i socijalnom vijeću i regijama, Brisel, 30.08.2006, str. 6. 12. Ugovaranje za MDG je dugoročni, predvidljivi oblik opće budžetske podrške koji je EK pokrenula 2008, a odlikuje se snažnim fokusom na rezultate povezane sa MDG. 13. Vidi EuropeAid, ‘Smjernice za budžetsku podršku’, septembar 2012’, Ares(2012)1098547 21/09/2012, European Commission, Brussels, 2012. 14. Rezolucija Evropskog parlamenta o reviziji Strategije za zaštitu ljudskih prava EU (2012/2062(INI)), usvojena 13.12.2012 – Strasbourg, pasus 38. 15. U procesu izrade instrumenta za procjenu 4.1 razmotreno je više instrumenata koje trenutno koriste donatori i to: Profil upravljanja EU (2007), DFID Analiza upravljanja u zemlji (2008), Globalni indikatori upravljanja Svjetske banke, Profili upravljanja za zemlju Afričke razvojne banke, Procjena upravljanja Azijske razvojne banke (2001.) i Baza podataka indikatora za upravljanje Međuameričke razvojne banke. Potpuna lista različitih instrumenata za procjenu upravljanja koje koriste donatori, a koji su analizirani za potrebe ovog instrumenta dostupna je u: Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, Donor Approaches to Governance Assessments /Donatorski pristupi procjenama upravljanja/’ 2009 Sourcebook, OECD, 2009.

Modul 4: Prava djeteta u upravljanju

16. Vidi Grindle, Melanie, ‘Good Enough Governance: Poverty Reduction and Reform in Developing Countries’ /Dovoljno dobro upravljanje: smanjenje siromaštva i reforma u zemljama u razvoju/, Kennedy School of Government, Harvard University, November 2002. 17. Op. cit. Transparency International, 2005. 18. Reinikka, Ritva and Jakob Svensson, The Power of Information: Evidence from a newspaper campaign to reduce capture of public funds, /Moć informacija: dokazi iz novinske kampanje za smanjenje otuđivanja javnih sredstava/, World Bank, 2004. 19. United Nations Children’s Fund, Child Protection from Violence Exploitation and Abuse: A statistical snapshot /Zaštita djece od nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja: statistički prikaz/, UNICEF, 2011. 20. Za detaljnu analizu i smjernice u vezi sa ovom vrstom reforme vidi Akua Duncan, Beatrice, ‘Global Perspectives on Consolidated Children’s Rights Statutes’ (Globalne perspektive o konsolidiranim zakonima o pravima djeteta), Legislative Reform Initiative – Paper Series, United Nations Children’s Fund, New York, septembar 2008.

FOTOGRAFIJE Naslovna: © UNICEF/NYHQ2009-0248/JOSH ESTEY - VIJETNAM, 2009. Strana 4: © UNICEF/NYHQ1995-1110/GIACOMO PIROZZI – JUŽNA AFRIKA, 1995. Strana 10: © UNICEF/UGDA2012-00516/PHILIP DYER - UGANDA, 2012. Strana 14: © UNICEF/INDA2004-00067/AMI VITALE - INDIJA, 2004. © UNICEF/NYHQ2007-1227/SHEHZAD NOORANI - AFGANISTAN, 2007. © UNICEF/NYHQ1995-1112/GIACOMO PIROZZI – JUŽNA AFRIKA, 1995. Strana 16: © UNICEF/NYHQ2008-1394/TOM PIETRASIK - INDIJA, 2008. Strana 22: © UNICEF/NYHQ2005-1931/ROGER LEMOYNE - HAITI, 2005. Strana 24: © UNICEF/NYHQ2009-0495/OLIVIER ASSELIN - SIERA LEONE, 2009. Strana 26: © UNICEF/NYHQ2011-2489/OLIVIER ASSELIN – OBALA SLONOVAČE, 2011. Strana 28: © UNICEF/BANA2012-02019/JANNATUL MAWA - BANGLADEŠ, 2012.

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

SADRŽAJ Lista skraćenica

Uvod 5.1 Rad u najboljem interesu djeteta 5.2 Svrha i ciljevi

3 3 3

Ključna pitanja i razmatranja 6.1 Šta je procjena uticaja ex-ante? 6.2 Svrha i dodatna vrijednost 6.3 Izazovi

5 5 5 6

Izrada procjena uticaja na djecu kao dio upravljanja projektnim i programskim ciklusom

7.1 7.2 7.3

7 9 9

Analiza konteksta u sklopu procjene uticaja na djecu Programiranje i provođenje Uključivanje u evaluaciju

INSTRUMENTI

9 11 13 16 17 21 23 23 27

Instrument 5.9 Matrica uticaja 44 Prilozi 45 Prilog 5.1 Literatura/izvori 45 Prilog 5.2 Regionalna tijela za proučavanje i dokumentiranje pitanja djece kao izvori podataka 46 Endnote

SKRAĆENICE CRC

Konvencija o pravima djeteta

CRDP

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom

NVO

nevladina organizacija

Procjena uticaja

IDPs

interno raseljene osobe

MOR

Međunarodna organizacija rada

OECD

Organizacija za ekonomski razvoj i saradnju

PSIA

Analiza siromaštva i socijalnog uticaja

UNFPA

Populacijski fond Ujedinjenih nacija

2 2

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

1. Uvod 1.1 Rad u najboljem interesu djeteta Ne postoji politika koja je neutralna prema djeci. Namjerno ili slučajno, svaka politika pozitivno odnosno negativno utiče na živote djece. To prepoznaje i Komitet za prava djeteta koji poziva vlade da u sklopu razmatranja da li su ispunjeni najbolji insteresi djeteta kao osnovno pitanje razmotre moguće uticaje programa i politika na djecu. U Općem komentaru br. 5 Komitet navodi da: “... Osiguravanje najboljih interesa djeteta u svakom postupanju vlade iziskuje kontinuirani proces procjenjivanja uticaja na dijete kojim se predviđa uticaj svakog predloženog zakona, politike ili budžetskog izdvajanja koje utiče na djecu i uživanje njihovih prava.” Stoga, kako bi se ispunile obaveze preuzete Konvencijom o pravima djeteta, procjena uticaja svih politika, zakona i budžetskih odluka na djecu treba biti sastavni dio standardne prakse. Procjene uticaja na djecu nude konkretne metode da se djeca dovedu u prvi plan planova politika i procesa odlučivanja donosilaca politika. Procjene uticaja na djecu su prilika za sistematsku analizu potencijalnih uticaja koje politike i programi mogu imati na djecu ex-ante, odnosno u toku njihove izrade, umjesto nakon što su stupili na snagu. Tako su one snažan alat koji može uticati na odluke od velike ekonomske i socijalne važnosti. Kada se pravilno provedu, ove procjene mogu pomoći da se spriječi mogući štetni efekat i da se rizici od skupih propusta i grešaka u politikama svedu na minimum, služeći pri tom najboljim interesima djeteta i poboljšavajući usklađenost sa zakonskim obavezama u pogledu prava djeteta. Važnost ex-ante procjena uticaja za odlučivanje zasnovano na dokazima prepoznali su i u praksi primjenjuju razvojni partneri kao što su Evropska unija, Organizacija za ekonomski razvoj i saradnju (OECD), Fond Ujedinjenih nacija za djecu i Svjetska banka. Više donatora već uključuje pitanja o djeci u procjene socijalnog uticaja i procedure ocjene projekta.

1.2 Svrha i ciljevi “Procjena uticaja je niz logičkih koraka koje treba proći tokom pripreme prijedloga politika. Taj proces priprema dokaze za donosioce političkih odluka o prednostima i nedostacima mogućih opcija politika, kroz procjenu njihovih eventualnih uticaja.

Ovaj modul sadrži pregled i vodič po koracima za provođenje procjene uticaja na djecu za uposlenike donatorskih agencija, uključujući uposlenike EU i vlada koji nisu specijalizirani u oblasti pitanja djece.

Član 3. Konvencije o pravima djeteta “ U svim akcijama u vezi s djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne društvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interesi djeteta biće od prvenstvenog značaja.”

Modul 5: Procjene uticaja na djecu

Ovaj modul će: 1. Objasniti razloge za provođenje ex-ante procjene uticaja na djecu 2. Definirati odgovornosti vlade u vezi sa provođenjem ex-ante procjene uticaja na djecu 3. Izložiti korake za provođenje ex-ante procjene uticaja na djecu 4. Pokazati kako koristiti zaključke ex-ante procjene uticaja na djecu kao osnovu za izradu politika i programiranje u zemlji

2. Ključna pitanja i razmatranja 2.1 Šta je ex-ante procjena uticaja na djecu? Procjena uticaja na djecu je instrument za analizu politike, zakona, ili odluke i procjenu njenog eventualnog uticaja na djecu i mlade i njihova prava zaštićena Konvencijom o pravima djeteta. Procjena mjeri na koji način neka politika ili projekt ispunjava obaveze države s aspekta prava djeteta. Time se omogućuje predviđanje uticaja, njegovo praćenje i, ako je to potrebno, izbjegavanje i ublažavanje.

2.2 Svrha i dodatna vrijednost Ex-ante procjena uticaja na djecu pomaže da se Konvencija o pravima djeteta uključi u rutinsko postupanje vlade, primjenom strukturirane analize radi isticanja eventualnih uticaja na djecu, kao sastavnog dijela donošenja zakona i politika. Namjera je da se donosioci odluka potaknu da ozbiljno razmotre dimenziju djeteta prije nego što donesu odluku. Procjena uticaja na djecu također će vjerovatno dovesti do boljih odluka i politika, te tako pomoći donosiocima odluka da unaprijede svoju uspješnost i u konačnici doprinesu boljim ishodima razvoja. Glavni ciljevi procjene uticaja na dijete su:

 Osigurati da su djeca u centru pažnje politika i projekata: Bez konkretnog fokusa



na njima, djecu će se vjerovanto previdjeti. Pitanja kao što su energetske reforme, liberalizacija trgovine ili izgradnja puteva, na prvi pogled mogu djelovati potpuno nevezano ili vrlo malo vezano za dobrobit djece. Međutim, uticaji programa u ovim i drugim oblastima razvojnih politika na djecu i mlade mogu biti značajni. Na primjer, program izgradnje puteva mogao bi poboljšati dobrobit djece kroz povećan pristup školama, omogućavanje lakše dostave neophodnih lijekova u udaljena područja ili poticanja ekonomskih prilika i prilika za zapošljavanje. U bilo kojem kontekstu uticaji promjene ne moraju biti nužno potpuno jasni, kao ni to da li će ukupni uticaj biti pozitivan ili negativan. Uključivanje perspektive djece u procjene socijalnog uticaja je stoga neophodno kako bi se razumjeli mogući uticaji na ovu grupu zainteresiranih strana. Pomoći vladama da ispune obaveze po Konvenciji o pravima djeteta: Vlade su se obavezale na poštivanje, zaštitu i ispunjavanje prava djeteta i na primarno razmatranje „najboljeg interesa djeteta“ u svim mjerama koje se odnose 5

na djecu. Kako bi se ta obaveza ispunila, potrebno je da vlade prvo shvate kako pozitivan, tako i mogući negativan uticaj njihovih intervencija na djecu. Provođenje procjena uticaja na djecu, a zatim i postupanje u skladu s njihovim rezultatima je jedan od načina na koji postupanje vlada, donatora i drugih agencija (kao što su organizacije civilnog društva) može biti odgovornije prema djeci. Procjene uticaja na djecu su od koristi za politike, kreatore politika i djecu, jer

 Unapređuju koordinaciju vlade u pogledu prava djeteta kroz analizu mogućih      

uticaja na „cijelo dijete“, što podrazumijeva uvezivanje nadležnih resora i osiguranje koordinacije politike razvijene u jednom resoru sa politikama drugih resora. Pružaju značajan povrat investicije s obzirom na to da je mnogo lakše i efikasnije popraviti projekte u fazi izrade, nego tretirati negativne efekte lošeg planiranja Povećavaju kvalitet i kvantitet informacija koje stoje na raspolaganju donosiocima odluka Izričito razmatraju najbolje interese djeteta u procesu donošenja odluka čime se povećavaju izgledi za pozitivne ishode za djecu Razmatraju dugoročne uticaje na djecu uključujući buduće generacije, a ne samo trenutne uticaje Prepoznaju djecu kao punopravne zainteresirane strane u izradi politika kroz dužno razmatranje njihovih stavova u procesima izrade zakona i politika Povećavaju podršku građana javnim odlukama zahvaljujući procesu izrade politika koji je transparentniji, konsultacijski i koji se može odbraniti, te koji okuplja zainteresirane strane izvana, uključujući djecu, u učešću u fokusiranoj raspravi.

2.3 Izazovi Postoji više izazova u provođenju procjene uticaja na djecu:

 Modeli provođenja: Procjene uticaja na djecu su ključna implementacijska mjera na



koju poziva Komitet za prava djeteta i zajednički principi za njihovo provođenje su jasno definirani. Međutim, nema jedinstvenog modela procjene uticaja na djecu ili međunarodno dogovorenog sistema procjene uticaja na djecu, tako da se u početku može činiti teško doći do jasne vizije kako provesti jednu takvu analizu. Pokretači procjene uticaja na djecu, njeni korisnici i zainteresirane strane trebaju detaljno definirati svoje potrebe. Potreba za daljim istraživanjem: Dobre prakse u procjeni uticaja na djecu su većinom prisutne u industrijaliziranim ili zemljama sa visokim prihodom. Stoga još uvijek postoji potreba za dodatnim istraživačkim radom u različitim kontekstima pojedinačnih zemalja. Potreba za pouzdanim podacima: Procjene uticaja je teško provesti, jer dokazi nisu uvijek dostupni, nacionalni sistemi ne mogu pronaći pouzdane podatke, a predviđanja za budućnost trebaju biti statistički utemeljena. Pored toga ukupna provjera kvalitete je od velike važnosti zbog društvenih i političkih implikacija rezultata procjene. Procjena uticaja na djecu treba garantirati za svoj kredibilitet tako što će se oslanjati na objektivno provjerljive kvalitativne i kvantitativne podatke.

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

3. Izrada procjena uticaja na djecu kao dio upravljanja projektnim i programskim ciklusom 3.1 Kontekstualna analiza procjene uticaja na djecu Kada se utvrdi potreba za procjenom uticaja na djecu u vezi sa nekim prijedlogom ili projektom, potrebno je pažljivo analizirati više stvari u pogledu šireg konteksta u kojem će se procjena odvijati. U sklopu ove kontekstualne analize, potrebno je utvrditi ključne aktere kao i njihove kapacitete za provođenje datog zadatka. Akteri mogu biti donosioci odluka, planirani korisnici, potencijalni implementatori, uticajne grupe i izvori koje je potrebno konsultovati.

Šta treba razmotriti? Važan dio analize historijata i konteksta je analiza općeg položaja djece u nekoj zemlji (i, ako je relevantno, u sektoru). Time se analitičarima omogućuje da njihovi prijedlozi zasigurno budu usmjereni na najvažnija pitanja prava djeteta i da utvrde prijedloge programa i politika koje bi trebale ostvariti najveći uticaj na prava djeteta. Kako se navodi u Modulu 1 „Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji“, detaljne analize situacije djece u zemlji su često dostupne iz više izvora. One se mogu nadopuniti konkretnijim izvještajima o pojedinačnim pitanjima, kao i svim relevantnim zaključnim opservacijama Komiteta za prava djeteta ili Komiteta za uklanjanje diskriminacije nad ženama. Još jedna ključna oblast za analizu je politička ekonomija. Upoznatost sa planovima, interesima i inicijativama ključnih aktera i institucija na nivou politika i na nivou implementacije je od ključne važnosti da bi se predvidjelo kako bi se prijedlozi mogli odvijati u praksi. U sklopu ove analize važno je utvrditi sve aktere sa institucionalnim mandatom za promoviranje prava djeteta (npr. ombudsmani za djecu, organizacije za prava djece ili mladih, ili organizacije civilnog društva koje su fokusirane na djecu), te one zainteresirane za glavna područja prava djeteta (kao što su zdravstvo, obrazovanje ili maloljetnička pravda) ili one sa potencijalno suprotnim interesima.

Ko su zainteresirane strane u procjeni uticaja na djecu? Procjenu uticaja na djecu mogu provesti razne zainteresirane strane, uključujući vlade, parlamente, donatore, civilno društvo i privatni sektor. Obično ih naručuje tijelo koje donosi odluku o finansiranju ili implementaciji programa, ali mogu ih organizirati i treće strane koje žele znati više o mogućim uticajima konkretnih politika ili praksi.

Pozivanje vlada na odgovornost: Reforme trgovinske razmjene i pravo djeteta na zdravlje na Tajlandu U 2005. godini švicarska NVO 3D (trgovina – ljudska prava – pravična privreda) analizirala je moguće efekte trgovačkih reformi na pristup djece lijekovima na Tajlandu. Utvrdili su da bi tajlandske politike o pristupu lijekovima koje su pomogle da se osigura pravo djeteta na zdravlje mogle biti ugrožene strogim pravilima o intelektualnom vlasništvu u trgovinskim ugovorima, naročito pravilima koja su zahtijevana tokom bilateralnih pregovora sa Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom asocijacijom za slobodnu trgovinu (EFTA). Svoju analizu su dostavili Komitetu za prava djeteta (3D, 2005.). To je primjer procjene uticaja na djecu u sektoru koji nije fokusiran na djecu, a kojom se pokušalo ukazati na to da reforme politika u ključnim industrijskim sektorima mogu imati značajan uticaj na ishode u pogledu prava djeteta.

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Kada treba provesti procjenu uticaja na djecu? Komitet za prava djeteta preporučuje provođenje procjene uticaja na djecu prilikom izrade ili provođenja:2

 Novih smjernica ili programa  Novih zakona, regulativa ili rezolucija  Budžeta ili drugih finansijskih procjena na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Procjena uticaja na djecu treba se provesti kada god postoje javni prijedlozi koji mogu imati značajan uticaj na djecu i njihove porodice, uključujući predmetne oblasti koje nisu nužno fokusirane na djecu.

3.2 Programiranje i provođenje Procjene uticaja na djecu trebaju podržati faze pripreme programa i projekata kroz identificiranje uticaja, analizu rizika i mogućih mjera za njihovo ublažavanje i predlaganje alternativa koje će biti uključene u programe zemlje i godišnje akcione planove. Procjene uticaja na djecu stoga treba provesti što je ranije moguće u fazi razvoja politike.

3.3 Uključivanje u evaluaciju Neki konkretni prijedlozi kako se procjena uticaja na djecu može uključiti u fazu evaluacije u upravljanju programskim i projektnim ciklusom su:

 Utvrditi da li je u zemlji nedavno provedena procjena uticaja na djecu, kako bi njeni  

rezultati mogli biti iskorišteni za sektorsku i programsku odgovornost i unapređenje ukupne osjetljivosti programa na pitanja prava djeteta Osigurati da se ti rezultati mogu iskoristiti kao lekcije za budućnost i da se direktno prenose i utiču na definiranje novih programskih prioriteta Koristiti procjene uticaja na djecu za povezivanje politika prema pravima djeteta sa mjerljivim rezultatima i učincima Vidi Instrument 5.1 za pregled oblasti reforme politika i njihovih mogućih uticaja na djecu.

4. Provođenje procjene uticaja na djecu: vodič po koracima U ovom dijelu predstavljen je prijedlog modela procjene uticaja na djecu koji se sastoji od sedam koraka usklađenih sa ‘Smjernicama za procjenu uticaja’ Evropske unije (2009.). Tokom provođenja procjene uticaja na djecu potrebno se pridržavati četiri vodeća principa Konvencije o pravima djeteta (vidi Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji): 9

   

Zabrana diskriminacije Pridržavanje najboljih interesa djeteta Život, preživljavanje i razvoj Učešće

Provođenje procjene uticaja na djecu na osnovu ovih principa, trebalo bi osigurati sljedeće:

 Jednakost i zaštitu od diskriminacije: Principi jednakosti i zaštite od diskriminacije

moraju se razmatrati u svim fazama i svim aspektima procjene uticaja zasnovane na pravima.  Učešće: Svrsishodna participacija svih uključenih zainteresiranih strana, uključujući marginalizirane i isključene grupe, naročito djecu, je ključni princip procjene uticaja na djecu (vidi Modul 3: Dječje učešće). To se može ostvariti na sljedeće načine: » Uključivanje ideja djece o tome na šta bi procjena uticaja na djecu trebala obratiti pažnju » Osiguranje dovoljnih informacija o procjeni uticaja na djecu kako bi djeca razumjela njenu svrhu i kako će se koristiti njeni rezultati » Konsultacije s djecom o njihovom mišljenju o tome kako bi neka odluka mogla uticati na njih » Informiranje djece o rezultatima procjene uticaja na djecu  Odgovornost: Odgovornost je ključna da bi se djeci omogućilo da zahtijevaju svoja prava. To obuhvata osobe na pozicijama moći koje su odgovorne za to da najbolji interes djeteta bude u fokusu svih odluka i politika. Također, odgovornost podrazumijeva pružanje odgovarajućih i sigurnih prilika za djecu da traže svoja prava, uključujući i kroz izražavanje svojih zabrinutosti u sklopu procjena uticaja. Procjene uticaja na djecu također trebaju analizirati u kolikoj mjeri politika ili projekt obuhvata mehanizme odgovornosti.

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

7 KORAKA PROCJENE UTICAJA NA DJECU

Korak 1:

Definirati problem i ciljeve procjene Inicijalni skrining Kontekstualna analiza i mapiranje zainteresiranih strana Osnovna pitanja

Korak 2:

Osigurati učešće zainteresiranih strana i djece

Korak 3:

Prikazati alternativne opcije politika

Korak 4:

Procijeniti uticaj utvrđenih opcija politika Faza 1: Opći pregled Faza 2: Detaljna analiza usklađenosti Faza 3: Tematska analiza

Korak 5:

Uporediti opcije i predložiti scenarije Sinteza koraka 3 i 4

Korak 6:

Saopštiti rezultate i preporuke

Korak 7:

Osigurati praćenje, povezivanje sa monitoringom i evaluacijom

Korak 1: Definirati problem i ciljeve Za dobru procjenu je ključno da se definiraju jasni ciljevi i da procjena bude relevantna. Prvi korak stoga predstavlja utvrđivanje da li je procjena uticaja na djecu preporučljiva i, ukoliko jeste, odabir glavnog problema na koji se treba usredotočiti. Time će se olakšati pojašnjavanje ciljeva procjene.

A. Kriteriji za provođenje procjene Tri opća kriterija koji se koriste prilikom odlučivanja o tome da li provesti procjenu su:

  

Potencijalni uticaj: Kada je potencijalni uticaj značajan ili postoji nesigurnost u vezi s njim, kao što je to slučaj sa složenim programima. Strateška važnost za instituciju koja provodi procjenu: To može obuhvatiti prioritetna pitanja u planovima vlade, politike sa velikim budžetskim izdvajanjima ili aktivnosti koje smatraju hitnim. Mogući uticaj na promjenu: Procjena može biti posebno korisna za pružanje informacija o neriješenim oblastima koje je potrebno premostiti u odnosu na postojeće zakone odnosno propise. 11

B. Inicijalni skrining predložene mjere Procjena uticaja na djecu može biti korisna za utvrđivanje uticaja na djecu i kada su djeca u fokusu predložene politike, programa ili plana i kada takav prijedlog ima širi fokus. Čak i kada se ne čini da je utvrđeni problem(i) u prijedlogu politike ili programa usko vezan za dobrobit djece, vrijedi provesti inicijalnu procjenu mogućih uticaja na prava djece kako značajni uticaji ne bi bili zanemareni. Pitanja za razmatranje u toku Koraka 1:

 Koji je cilj prijedloga?  Koji su glavni mogući  



uticaji prijedloga na djecu ili na konkretne grupe djece? Kako je prijedlog izrađen i u kojoj mjeri uključuje glasove djece? Koji participatorni proces je korišten? Koji članovi Konvencije o pravima djeteta su posebno relevantni za prijedlog? Jesu li oni razmotreni u toku pripreme? Postoje li ikakvi rizici od neusklađenosti ili prethodno utvrđenih nepodudarnosti u odnosu na primjenu Konvencije o pravima djeteta?

Budite realni po pitanju ravnoteže između dubine i opsega procjene uticaja na djecu. Bit će potrebno napraviti izbore kako bi se postigla ova ravnoteža i kako bi se osiguralo da procjena uticaja na djecu bude koristan alat za različite publike kojima je namijenjena. Ti izbori mogu podrazumijevati prioritiziranje nekih oblasti politika ili sektora (npr. zdravlje, infrastruktura, pravda, itd.) gdje su uticaji na djecu značajni.

C. Analiza konteksta i mapiranje zainteresiranih strana Kako procjena uticaja na djecu obezbjeđuje ključne referentne informacije, svrhu konkretne procjene (ili očekivanja donositelja odluka) treba pažljivo razmotriti u toku izrade. Taj dio procesa također uključuje identificiranje zainteresiranih strana. Treba naglasiti da može biti korisno u mapiranje uključiti donosioce odluka, planirane korisnike, potencijalne implementatore, uticajne grupe i izvore koje treba konsultovati. Početno mapiranje također može biti korisno za identificiranje grupa djece koje će vjerovatno biti posebno zahvaćene (vidi korak 4, faza 2). Proces izrade procjene uticaja na djecu će također pomoći da se utvrdi da li djecu treba uključiti kao ključne zainteresirane strane. Alati za mapiranje su izloženi u Modulu 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama, Modulu 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci i Modulu 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece.

D. Osnovna pitanja Inicijalni skrining treba pomoći da se odgovori na osnovna pitanja procesa:

Da li je procjena uticaja na djecu preporučljiva?

OSNOVNA PITANJA

Ukoliko jeste, koja su glavna pitanja na koja se procjena treba usmjeriti? 12

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Vidi Instrument 5.2 koji sadrži elemente za izradu projektnog zadatka za eksperta ili tim za procjenu uticaja na djecu.

Korak 2: Osigurati učešće zainteresiranih strana i djece Konsultacije su osnovni dio procjene uticaja na djecu kako bi se osiguralo razmatranje širokog spektra mišljenja o svim pitanjima koja bi mogla direktno ili posredno uticati na djecu. Analiza zainteresiranih strana će pomoći da se utvrdi koja mišljenja su najvažnija u svakom pojedinačnom kontekstu. GLAVNE ZAINTERESIRANE STRANE KOJE TREBA KONSULTOVATI U PROCJENI

Djeca i mladi

Procjena uticaja na djecu prepoznaje djecu i mlade kao ključne potencijalne zainteresirane strane u odlukama koje bi na njih mogle uticati. To je utemeljeno na članu 12. Konvencije o pravima djeteta, koji propisuje da djeca imaju pravo da izraze svoje mišljenje i da se to mišljenje mora adekvatno uvažiti u skladu sa njihovom starosti i zrelosti. Ovo pravo priznato je i u 'Akcionom planu EU o pravima djeteta u vanjskom djelovanju’ (2008.), koji ističe važnost konsultacija sa djecom o pitanjima koja na njih utiču.

Zajednice

Kako bi se razumjele i izrazile zabrinutost o mogućim uticajima na njihova ljudska prava.

Vlada

Pored ministarstva zaduženog za provedbu predložene politike ili programa, linijska ministarstva direktno nadležna za djecu (npr. obrazovanja, zdravlja i socijalne zaštite) i/ili nadležna za budžet (npr. finansija) su relevantne zainteresirane strane.

Službena tijela za djecu

Primjerice nacionalne komisije za djecu, ombudsmani za djecu i povjerenici za djecu.

Stručne osobe u kontaktu s djecom

Primjerice nastavnici, zdravstveni radnici, socijalni radnici, policijski i pravosudni dužnosnici.

Međunarodne organizacije

Bilo one sa direktnim interesom za predloženu politiku ili program, ili sa konkretnom ekspertizom u oblasti dobrobiti djece, npr. Međunarodna organizacija rada, UNICEF, Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA), UNHCR i UN Women.

Drugi donatori i Posebno oni sa direktnim interesom za predloženu politiku ili program (npr. Svjetska banka, regionalne razvojne banke) ili sa kreditori stručnim poznavanjem dobrobiti ili prava djece u datoj zemlji (npr. SIDA). Organizacije civilnog društva (nacionalne i međunarodne)

One sa direktnim fokusom na djeci i mladima, organizacije žena, one sa direktnim interesom za predloženu politiku ili program (npr. koje rade u oblasti poljoprivrede/sigurnosti hrane za politike u toj oblasti). Međunarodne nevladine organizacije sa konkretnim fokusom na dobrobit djece uključuju PLAN International, Save the Children i World Vision.

Saznanja iz konsultacija sa djecom u Mozambiku Analiza siromaštva i socijalnog uticaja Svjetske banke (PSIA) o reformi školarina za osnovnu i srednju školu u Mozambiku obuhvatila je intervjue sa djecom koja pohađaju i koja ne pohađaju školu i njihovim roditeljima. Analiza je otkrila da je seksualno maltretiranje djevojčica na putu do škole i u samoj školi značajan faktor koji ih sprečava da idu u školu. Time se naglasila potreba za većom koordinacijom aktivnosti na ovom problemu pored mjera za ublažavanje direktnih troškova školovanja.3

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Ključne zainteresirane strane trebaju biti sama djeca koja mogu pružiti najbolje informacije o pitanjima koja se na njih odnose i mogu unaprijediti kvalitet procjena uticaja na sljedeće načine:

 Isticanjem pitanja koja drugi ne



  

Konsultacije sa djecom moraju ispunjavati etičke standarde koje je usaglasio Komitet za prava djeteta u svom Općem komentaru br. 12 o pravu djeteta da ga se sasluša. (Za više informacija o standardima i principima za učešće djece, vidi Modul 3.) Proces učešća je važan kao konačni sadržaj procjene uticaja na djecu: ključne zainteresirane strane koje će koristiti rezultate trebaju biti uključene u sve faze procesa. Time se osigurava “najveća podudarnost” preporuka procjene uticaja na djecu kako sa potrebama i očekivanjima zainteresiranih strana, tako i sa kapacitetima za provođenje. Dati prostor slabijim zainteresiranim stranama da iskažu svoje mišljenje o pokretanju procjene uticaja na djecu. Ovisno o raspoloživom vremenu i resursima, može biti moguće obučiti neke adolescente da provode vršnjačko istraživanje. To je od posebne vrijednosti za obuhvat marginaliziranih grupa djece, do kojih je teško doći, a ujedno pomaže uključenoj djeci da steknu nove vještine.

razmatraju. Na primjer, u planiranju za poplave u Vijetnamu, pitanje puteva za evakuaciju u školama razmotreno je tek nakon što su konsultovana djeca. Pružanjem informacija o uticaju politika na različite članove domaćinstva. Na primjer, analiza koju je sa partnerima proveo UNICEF o mogućim uticajima reforme tarifa za električnu energiju u Bosni i Hercegovini ukazalo je na to da povećan rad djece, povećano korištenje prljavih energenata i smanjena potrošnja električne energije predstavljaju glavne načine kako domaćinstva planiraju prevazići veće cijene. Prilike adolescenata za večernje učenje, vannastavne aktivnosti i informisanje i rekreaciju (npr. gledanje televizije) bi najvjerovatnije bile negativno pogođene predloženom tarifom. 4 Pružanjem informacija o pitanjima koje odrasli ne smatraju prioritetima ili pitanjima o kojima se ne govori (npr. seksualno maltretiranje djevojčica u školi). Provjerom činjenica i triangulacijom zaljučaka sa najvažnijim zainteresiranim stranama – samom djecom. Identificiranjem strategija za ublažavanje rizika, primjerice kroz prepoznavanje perspektivnih pristupa manjeg obima koji bi se mogli proširiti da bi se spriječili negativni uticaji. Omogućavanjem istraživanja o uticajima na grupe u vrlo nepovoljnom položaju kao što su djeca koja žive i rade na ulici, djeca radnici i djeca bez roditelja, o kojima često ima vrlo malo informacija, ili djeca koja žive izvan porodica, koja nisu obuhvaćena anketama domaćinstava. Vidi Instrument 5.3 za smjernice za odlučivanje kada je potrebno konsultovati djecu u procjeni uticaja na djecu.

Korak 3: Prikazati alternativne opcije politika Ovaj korak podrazumijeva prikazivanje glavnih opcija politika i programa koje se bave problemom definiranim u koraku 1, kao i svih mjera koje mogu biti potrebne za ublažavanje očekivanih negativnih uticaja. U narednoj tabeli prikazani su mogući pristupi rješavanju ranjivosti djece koji se u ovoj fazi mogu predvidjeti. PRIMJERI IZBORA TEMATSKIH POLITIKA ZA RJEŠAVANJE RANJIVOSTI DJECE VRSTA RANJIVOSTI

TEMATSKI ODGOVORI KROZ POLITIKE

Ishrana: Rizik od pothranjenosti i gladi

   

Zdravlje:  Rizik od smrti  Glavne bolesti koje posebno pogađaju djecu  Spolno prenosive bolesti

 Besplatno liječenje za djecu i mlade (bez



Investicije u poljoprivredu i sigurnost hrane Poticaji za hranu Suplementi mikronutrijenata i dodaci s mikronutrijentima Povećana dostupnost osnovnih usluga participacije i plaćanja, subvencije za osiguranje)

 Ciljane mjere za konkretne bolesti koje pogađaju djecu ili njihove porodice (npr. malarija, proljev)

 Poboljšanja vodoopskrbe i sanitacije  Zdravstveni odgoj/ promotivni programi  Zdravstvene usluge prilagođene mladima

Obrazovanje:  Manjak priuštivih predškolskih programa  Finansijske prepreke  Loš kvalitet obrazovanja

 Povećana ulaganja u rani rast i razvoj, osnovno i

Zaštita od zanemarivanja, zlostavljanja i iskorištavanja:  Fizička i emotivna zapuštenost  Fizičko i seksualno zlostavljanje  Iskorištavanje za rad, trgovinu ljudima i seksualno iskorištavanje

 Šire mjere za smanjenje siromaštva  Programi ranog rasta i razvoja i poboljšano

srednje obrazovanje

 Zaštita/povećanje plaća nastavnicima  Ukidanje školarina  Grantovi za škole

pružanje usluga vrtića za zaposlene roditelje

 Obrazovni/preventivni programi za djecu i mlade i programi o roditeljstvu za odrasle

 Podrška sistemima zaštite djece, uključujući policiju i agencije za provođenje zakona, inspekciju rada i socijalne radnike  Savjetovališta, linije za pomoć, skloništa i druge ciljane usluge (npr. mobilni obrazovni programi za djecu izloženu riziku).

A. Šire mjere u sklopu politika Postoji više širih mjera u sklopu politika kojima se mogu riješiti ranjivosti djece. Egzistencija

 Mjere za pomoć u prilagođavanju novim izvorima egzistencije  Postepene promjene kako bi se ranjivim domaćinstvima ostavilo vrijeme za prilagođavanje

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

 Podrška mikropreduzećima  Rast u korist siromašnih/  

Alternative politika trebaju ostati realne, što podrazumijeva sljedeće: Društveno prihvaćanje, usklađenost sa postojećim pravnim okvirom, komplementarnost sa postojećim politikama ili programima i tehnička izvodljivost Finansijski resursi i tehnički kapaciteti za provođenje politike i također za održavanje sistema nadzora Finansijska usaglašenost i održivost, tj. da se ne umanjuju resursi izdvojeni za druge programe za djecu.

otvaranje radnih mjesta Zaštita prava radnika Regionalni razvoj u regijama u nepovoljnom položaju

Zaštita potrošnje

 Uvesti ili proširiti programe novčanih transfera

 Ograničiti poreze na promet 

osnovnih roba za djecu i njihove porodice Razmotriti prepreke za uvoz osnovnih dobara za razvoj djece

Usluge

 Održati/povećati nivo potrošnje u 

ključnim sektorima (obrazovanje, zdravlje, zaštita djece, itd.) Oporezivanje u korist siromašnih (progresivno)

(Za više informacija, vidi Uključivanje fokusa na djecu u analize siromaštva i socijalnog uticaja (PSIA): priručnik UNICEF – Svjetska banka, prilog 5.1, tačka 11.)

Korak 4: Procijeniti uticaj utvrđenih opcija politika Procjena uticaja predložene mjere i različitih opcija utvrđenih u koraku 3 u pogledu prava djeteta iziskuje da se utvrdi sljedeće:

    

Vrste mogućih uticaja na djecu Koja djeca će vjerovatno biti pogođena Značaj uticaja U kolikoj mjeri su predložene opcije participatorne i nude mehanizme za svrsishodno uključivanje pogođenih grupa stanovništva, uključujući žene i djecu Uticaj predloženih opcija na obaveze države prema pravima djeteta.

A. Utvrđivanje koja djeca će vjerovatno biti pogođena Djeca kao i odrasli nisu homogena grupa pa različite grupe djece mogu biti izložene pozitivnom ili negativnom uticaju određenog prijedloga. Ukoliko politike nisu konkretno izrađene s ciljem rješavanja nejednakosti, moguće je da koristi od politika ostvare samo grupe u povoljnijem položaju, a da negativni uticaji više pogode siromašniju djecu, djecu u udaljenijim područjima, djevojčice, djecu s poteškoćama, starosjedilačku djecu i djecu pripadnike manjinskih etničkih grupa, migrante ili interno raseljene osobe. 17

Efekti svakog prijedloga moraju se razvrstati barem po dobi, spolu, socijalnoekonomskoj grupi, lokaciji i kulturnoj ili etničkoj pripadnosti kako bi se osiguralo da se poštuju ili unapređuju prava sve djece. Vidi Instrument 5.4 do Instrument 5.6 za tabele za procjenu opcija koje pomažu u prepoznavanju prava djeteta koja bi mogla biti zahvaćena, ranjivosti povezane sa određenom dobi i spolom te druge socijalne dimenzije ranjivosti.

B. Definiranje različitih vrsta uticaja na djecu u tri faze Faza 1: Opći pregled prema principima Konvencije o pravima djeteta Predložena politika ili program treba se analizirati prema sva četiri vodeća principa prava djeteta kako bi se osiguralo da je razmotren potpuni raspon eventualnih uticaja. Mogući uticaji na pravo djeteta na zaštitu ili na učešće u društvu mogu se lako previdjeti. Faza 2: Detaljna analiza usklađenosti sa pravima djeteta Kada se utvrde osnovne oblasti prava koje se mogu naći pod uticajem politike ili programa, analiza će obuhvatiti više detalja prolazeći kroz članove Konvencije koji su vezani za tu oblast. U fazi 2 fokus će biti i na lokalnim zakonima o pravima djeteta koji su relevantni za predloženu mjeru. Ova kvalitativna analiza će: Utvrditi potencijalna odstupanja od Konvencije o pravima djeteta Naglasiti koji konkretni članovi Konvencije su u pitanju Izdvojiti moguće uticaje koji bi se trebali dalje razmotriti.  Ovakvim pristupom dobija se kompletnija slika o mogućim uticajima na prava djeteta. Vidi Instrument 5.7 za korisne primjere praksi za procjene ex-ante.

Faza 3: Tematska analiza iz perspektive predložene mjere Analiza potencijalnih uticaja na djecu treba biti dopunjena drugim postojećim informacijama i indikatorima u datoj tematskoj oblasti (tj. kroz pregled vanjskih izvora kao što su druge procjene uticaja, naučna istraživanja, studije koje su naručivale NVO ili drugi nevladini akteri i dostupni indikatori koji se mogu objektivno potvrditi). Procjena uticaja na djecu također može predstavljati priliku za organiziranje primarnih anketa i istraživanja kako bi se dopunila tematska analiza. To je posebno korisno za osiguravanje tačnosti i nezavisnosti podataka. U okviru u nastavku navodi se kratka analiza o tome kako ekonomske politike mogu prenijeti svoje efekte na djecu.

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Vidi Instrument 5.8 za razlikovanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih uticaja smanjenja prihoda domaćinstva na djecu.

Naučene lekcije iz uključivanja rodne dimenzije u infrastrukturne projekte U sklopu Gender akcionog plana za unapređenje ekonomskog osnaživanja žena kroz rodno usmjereni operativni i analitički rad, Svjetska banka je poduzela aktivnosti za uključivanje rodne dimenzije u velike infrastrukturne projekte. Studije slučaja o ovim aktivnostima pokazuju da je moguće rodno uskladiti infrastrukturne projekte i politike, te da uvođenje rodnih pitanja u sve faze izrade i provedbe takvih projekata vodi do veće djelotvornosti i održivosti razvoja. Uključivanje rodne dimenzije provedeno je na različite načine, uključujući procjenu o tome kako žene koriste vrijeme i koje je njihova količina posla, prikupljanje dobrih polaznih podataka o socijalnim odnosima radi procjene lokalnog poticajnog okruženja, osjetljivost na lokalne kulture i tradicije, procjenu pristupa žena produktivnim resursima kao što je radna snaga, zemlja i kapital, saradnju sa ženama kako bi se osiguralo da one direktno ostvaruju korist od usluga i sistematsko davanje prilike ženama da učestvuju u upravljanju projektom. Slušanje mišljenja žena i korištenje njihovog učešća može dovesti do konkretnih rezultata. Na primjer, dokazi iz 121 projekta vodosnabdijevanja u ruralnim oblastima koje je provela Svjetska banka pokazuju pozitivnu vezu između učešća žena i efektivnosti projekta.5 Rodno osjetljiva analiza uticaja je pokazala da rodna analiza nije samo bitna za sektore zdravlja i obrazovanja, već je jednako relevantna i za takozvane „čvrste“ sektore, uključujući vodoprivredu, promet i informaciono komunikacione tehnologije. Isto kao što rodna pitanja i osnaživanje žena imaju važnost za infrastrukturu, tako i ispunjavanje potreba i prava dječaka i djevojčica imaju svoju važnost. Širenje kreditiranja za infrastrukturu predstavlja značajnu priliku da se lekcije naučene iz aktivnosti Svjetske banke primijene na uključivanje prava djeteta u slične projekte.

C. Procjena važnosti potencijalnih uticaja U ovom kontekstu „važnost“ se odnosi na značaj uticaja, bilo da je on pozitivan ili negativan. Često se odnosi na opseg uticaja, ali također obuhvata i druge aspekte koje treba razmotriti kod procjene mogućih uticaja na djecu. Procjena važnosti potencijalnih uticaja se nadovezuje na informacije koje su prikupljene u ranijoj fazi i razmatra sljedeće dimenzije:

 Broj djece obuhvaćene uticajem  Trajanje uticaja (kratkoročno, srednjoročno, dugoročno)  Važnost svih uticaja: malih, umjerenih ili velikih, tj. težina potencijalno negativnih uticaja ili jačina očekivanih pozitivnih rezultata

 Vjerovatnoća nastanka uticaja  Postoji li efekat umnožavanja koji povećava (pozitivno ili negativno) uticaje na bilo koju grupu djece

Uticaji ekonomske politike na prava djeteta Promjene ekonomske snage i politike često pogađaju prava djeteta na tri osnovna načina: 1. Uticaji na egzistenciju domaćinstava 2. Uticaji na pristup djece i njihovih porodica uslugama i kvalitet tih usluga 3. Uticaj na socijalnu koheziju i društveni kapital Ukoliko dođe do negativnog uticaja na egzistenciju domaćinstava, to se može odraziti na zdravlje i prehranu djece jer porodice nisu u mogućnosti da nabave dovoljno zdrave hrane ili koriste manje sigurne izvore vode i energije. Dječiji rad može porasti, ukoliko obrazovanje postane preskupo za svu djecu u porodici ili ukoliko opadne njegov kvalitet. Djeca također mogu biti izložena riziku od trgovine ljudima ili prisilnog braka kako bi porodica dobila novac. Adolescenti mogu migrirati u potrazi za poslom, uz povezane rizike od zlostavljanja i iskorištavanja. Djeca mogu biti izložena većem riziku od nasilja ukoliko socijalna kohezija zajednice opadne zbog ekonomskog stresa. Ukoliko se za usluge neformalno traži novac, pristup siromašnije djece uslugama može biti smanjen.

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

 Da li je vjerovatno da djeca u posebno nepovoljnom položaju budu teže pogođena  Kapacitet za podnošenje mogućih negativnih uticaja kroz realne, unaprijed isplanirane mjere ublažavanja

 Upravljanje finansijskim resursima: resursi, naročito finansijski resursi, namijenjeni provođenju mjera ublažvanja trebaju se fokusirati na važnije uticaje. (Za više informacija, vidi Uključivanje fokusa na djecu u analize siromaštva i socijalnog uticaja (PSIA): priručnik UNICEF – Svjetska banka, prilog 5.1, tačka 11.)

Korak 5: Uporediti opcije i predložiti scenarije Ovaj korak predstavlja sintezu zaključaka iz procjene mogućeg uticaja i procjene opcija poiltika i daje preporuke za pravac djelovanja koji najviše podržava prava djeteta. Konačna analiza neće biti iscrpna i treba se fokusirati na uticaje koji se smatraju značajnim, uključujući i one na koje su sama djeca ukazala kao relevantne. Vidi Instrument 5.9 za matricu uticaja koja se može koristiti za sumiranje informacija prikupljenih u koracima 3 i 4.

Kada analiza ukaže da predložena politika ili program vjerovatno ima uticaj na djecu i mlade, sljedeći korak je da se utvrdi kako se negativni efekti mogu spriječiti, a pozitivni povećati. Neophodno je da izmjene ili mjere ublažavanja budu brzo provedene kako bi se zaštitio razvoj i emocionalna dobrobit izložene djece. S obzirom na to da djeca malo učestvuju u procesima izrade politika i nemaju često priliku da traže naknadu štete za negativne posljedice politika, specijalisti za razvoj imaju još veću odgovornost da osiguraju da potencijalni teret koji će biti na djeci bude na odgovarajući način analiziran kako bi se spriječili štetni uticaji. U narednoj tabeli prikazani su različiti scenariji i okolnosti u kojima prijedlog treba izmijeniti i kada treba predviđati mjere kompenzacije. POREĐENJE OPCIJA POLITIKA U PROCJENI UTICAJA NA DJECU SCENARIJ

MJERA

Mnoga djeca su pod negativnim uticajem, a troškovi ublažavanja su visoki

Izmijeniti prijedlog

Mnoga djeca su pod negativnim uticajem, troškovi ublažavanja su niski ili razumni i postoji kapacitet za implementaciju

Uvesti politike i programe ublažavanja uticaja

Umjereni broj djece je pod negativnim uticajem, a troškovi ublažavanja su visoki

Procijeniti šta je povoljnije - izmjena prijedloga ili provođenje mjera ublažavanja

Razlozi za izmjenu politike: prijedlog porezne reforme u Srbiji U 2010. godini Vlada Srbije je s ciljem ublažvanja posljedica smanjenja prihoda zbog globalne ekonomske krize predložila 4-postotno povećanje poreza na dodanu vrijednost (PDV) i niz drugih fiskalnih reformi. Zbog zabrinutosti oko mogućeg uticaja na djecu koja su već bila previše zastupljena u siromašnoj populaciji, UNICEF u Srbiji je od jednog beogradskog istraživačkog instituta naručio provođenje ex-ante procjene uticaja predložene porezne reforme, odnosno vjerovatnih posljedica reformi po grupe u nepovoljnom položaju. Rezultati istraživanja ukazali su da je do 50.000 ljudi pod rizikom od siromaštva u odnosu na prijedloge, te da bi broj djece koja žive u siromaštvu mogao porasti za 10 posto, a ukupne stope siromaštva za 9 posto, pri čemu nije bilo jasnih pokazatelja dugoročnih ekonomskih poboljšanja, koja bi nastala kao rezultat predloženih promjena. Ovi rezultati su omogućili UNICEF-u da pokrene javnu raspravu koja je istraživala moguće troškove i koristi predložene reforme i pozvala na prikupljanje dodatnih dokaza o mogućem uticaju prije nego što se nastavi sa reformskim procesom. Ovo iskustvo ukazuje na mogućnost pokretanja pitanja djece u oblastima kao što su porezi i finansije, koje su van uobičajenog djelokruga UNICEF-a, kroz rad sa ministarstvom finansija i međunarodnim finansijskim institucijama.6

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Umjeren broj djece je pod negativnim uticajem, troškovi ublažavanja su niski ili razumni i postoji kapacitet za implementaciju

Uvesti mjere ublažavanja

Relativno mali broj djece je pod negativnim uticajem

Uvesti ciljane mjere ublažavanja

Negativni uticaji na djecu su zanemarivi

Nisu potrebni dodatni aranžmani

Zainteresirane strane trebaju imati priliku da daju komentare na zaključke i preporuke nakon poređenja opcija. Pravo djece na učešće ne treba biti samo dio dijaloga, već i sastavni dio procesa, jer se time izgrađuje vlasništvo među zainteresiranim stranama na koje se prijedlog odnosi.

Korak 6: Saopštiti rezultate i preporuke Komunikacija je od suštinske važnosti za svaki zdravi proces i ključna za pokazivanje rezultata. Saopštavanje rezultata i preporuka međutim često ostaje zanemareno. Važno je objaviti rezultate procjene, distribuirati ih i ukoliko je to moguće objasniti ih ključnim donosiocima odluka i zainteresiranim stranama, naročito onima s kojima su obavljene konsultacije tokom procjene. Rezultati trebaju biti lako razumljivi, formulisani u dokumentu kao što je sažetak politike (eng. policy brief), bez stručne terminologije. Instrumenti kao što su matrice za implementaciju i praktični primjeri mogu biti korisni za bolje razumijevanje pitanja kod zainteresiranih strana. Također je važno da se osigura pristup informacijama o samom procesu procjene uticaja na djecu za različite zainteresirane strane.

Korak 7: Osigurati praćenje i povezivanje sa monitoringom i evaluacijom Proces izvještavanja može se podijeliti na dva koraka:

 Osigurati da izmjene koje proizilaze iz procjene uticaja na djecu budu zaista uzete obzir u predloženoj politici ili mjeri

 Uspostaviti poseban mehanizam za monitoring i evaluaciju analizirane politike, jednom kada započne njena implementacija, kako bi se procijenio njen stvarni uticaj na prava djece. Idealno bi bilo da ovakve aktivnosti budu uključene u sistem monitoringa i evaluacije politike.

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

INSTRUMENTI Instrument 5.1 Oblasti reforme politika i njihovi mogući uticaji na djecu OBLASTI REFORMI POLITIKA I NJIHOVI MOGUĆI UTICAJI NA DJECU OBLAST RAZVOJNE PRIMJERI REFORME SARADNJE

MOGUĆI POZITIVNI MOGUĆI NEGATIVNI UTICAJI NA PRAVA DJECE UTICAJI NA PRAVA DJECE

Fiskalni poticaj Reforme ekonomske politike (makro i mikro)

Poboljšati egzistenciju domaćinstava omogućujući investicije u dobrobit djece

Dobrobit djece gubi prioritet u poređenju s drugim članovima domaćinstva Fiskalna konsolidacija srednjoročno može smanjiti socijalnu potrošnju i negativno uticati na kvalitet i dostupnost javnih dobara i usluga koje su povezane s pravom na zdravlje, obrazovanje, standard života, itd.

Privatizacija državnih preduzeća (npr. komunalna preduzeća, tržišni odbori)

Povećana ulaganja i/ili efikasnost može unaprijediti kvalitet usluga ili proširiti fiskalni prostor za ulaganja u socijalne sektore

Privatizirana preduzeća mogu otpustiti radnike (što utiče na prihod domaćinstva); cijene za potrošače mogu porasti (npr. za komunalije); privatizirana preduzeća mogu pružati lošiju uslugu

Liberalizacija trgovine

Može dovesti do ekonomskog rasta i smanjenja siromaštva, obično za neke grupe, što omogućava veća ulaganja u djecu

Može ugroziti egzistenciju nekih grupa, povećanjem siromaštva djece i rizika od iskorištavanja i zlostavljanja; također može smanjiti jednakost u pružanju usluga

Širenje rudarskih industrija

Može povećati prilike za zapošljavanje odraslih i doprinijeti privrednom rastu

Može uticati na zdravlje i sigurnost djece

Programi cestovne infrastrukture

Mogu povećati prilike za zapošljavanje odraslih i doprinijeti privrednom rastu, unapređujući egizstenciju domaćinstva; mogu olakšati pristup djece školama i zdravstvenim ustanovama

Djeca mogu biti pod većim rizikom od nesreća; neki zdravstveni rizici zbog povećanog zagađenja; mogu porasti zahtjevi za dječijim radom

Može povećati prihod u siromašnim domaćinstvima i omogućiti veće ulaganje u djecu

Neke grupe djece u nepovoljnom položaju mogu izgubiti pristup pomoći

Otklanja finansijske prepreke za pristup siromašne djece obrazovanju

Kvalitet može opadati ukoliko ne bude dostatnog finansiranja

Izgradnja kapaciteta civilnog društva

Trebalo bi pojačati kapacitete za pružanje osnovnih usluga i zagovaranje za grupe u nepovoljnom položaju

Ukoliko usluge ili organizacije usmjerene na djecu nisu ciljna grupa, moguće je da ih preteknu usluge sa jačim lobijima

Decentralizacija politika i fiskalna decentraliziacija

Može unaprijediti kvalitet osnovnih usluga koje koriste djeca

Saradnja u oblasti sigurnosti

Obuka policije ili vojske, antiterorističke mjere, saradnja na kontroli naoružanja

Može poboljšati sigurnost i provođenje zakona, zbog čega zajednice u kojima žive djeca postaju sigurnije

Reforme okolišne politike

Ulaganje u obnovljive Može smanjiti okolišne Direktne koristi mogu rizike za djecu u izvore energije siromašnim oblastima ostvarivati uglavnom poslovni subjekti, umjesto osoba u nepovoljnom položaju

Reforme socijalne politike

Poboljšano usmjeravanje sistema socijalne pomoći

Ukidanje školarina

Reforme upravljanja i institucija

Nejednakost u pružanju usluga može se povećati ukoliko nema dobrih propisa i nadzora Djeca mogu biti uhvaćena u unakrsnoj vatri, posebno u operacijama borbe protiv terorizma ili trgovine drogom, uz rizik od ozljede ili smrti

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Instrument 5.2 Nacrt opisa zadataka za eksperta ili tim za procjenu uticaja na djecu Specifični ciljevi Procijeniti uticaj određene politike/plana/programa na djecu ili konkretne grupe djece i pružiti savjete za povećanje djelotvornosti politike/plana/programa.

Potrebne usluge, uključujući prijedlog metodologije Procjena uticaja na djecu bit će provedena u skladu sa Praktikumom o pravima djeteta: Kako uključiti prava djeteta u razvojnu saradnju i principima istaknutim u ovoj i predloženoj metodologiji. Obuhvatat će sljedeće zadatake:

 Uključiti sve relevantne zainteresirane strane u konsultacije i javne rasprave  Pružiti detaljan opis i analizu polazne situacije prije prijedloga kao osnovu za razvoj,  

      

ublažavanje i budući monitoring, kroz dubinsku analizu dokumenata, prikupljanje podataka i istraživanje. Utvrditi glavne predložene izmjene i opće moguće uticaje u vezi sa prijedlogom, uključujući i to kako prijedlog može različito uticati na dječake i djevojčice Utvrditi kako će glavne predložene promjene uticati na dostupnost, naročito na sposobnost osoba sa invaliditetom, a posebno djece, da žive samostalno i da u potpunosti učestvuju u svim aspektima života (Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, vidi član 9. Konvencije) Utvrditi veze sa relevantnim članovima Konvencije o pravima djeteta; Provesti procjenu na osnovu prikupljenih polaznih podataka kako bi se utvrdili i negativni i pozitivni uticaji na prava djeteta kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou Dati prijedloge i preporuke za optimiziranje pozitivnih uticaja i ublažavanje negativnih uticaja predloženih aktivnosti kroz životni ciklus projekta Predložiti alternativne opcije i dati preporuke za bolje uključivanje prava djeteta u politiku/plan/program Opisati moguće sukobe između zainteresiranih strana i dati savjet za procese rješavanja sukoba Pružiti savjet o odgovarajućim institucionalnim aranžmanima i mehanizmima koordinacije za sve strane Dati preporuke za monitoring i evaluaciju uticaja politike/plana/programa na dječake i djevojčice tokom njegove implementacije i nakon završetka

Očekivani rezultati Očekivani završni dokument ove aktivnosti je izvještaj o procjeni uticaja na djecu koji između ostalog obuhvata sljedeće: a. Opis predložene politike/plana/programa b. Kako prijedlog utiče (ili može uticati) na djecu i mlade c. Kako na prijedlog utiču ili kako on utiče na druge aktivnosti odnosno politike vlade 29

d. Analizu o tome kako prijedlog unapređuje ili usporava implementaciju vodećih principa Konvencije o pravima djeteta i drugih relevantnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava (analiza po članovima) e. Identifikaciju problema i nedostataka u informacijama i ekspertizi i potencijalnih sukoba interesa koji proizilaze iz prijedloga f. Mišljenja djece (dječaka i djevojčica) i mladih o prijedlogu g. Prijedlog koraka za ublažvanje ili kompenzaciju negativnih učinaka h. Smjernice za način monitoringa politike/plana/programa

28 30

Relevantne varijable dobrobiti djeteta treba razmotriti u kvantitativnoj analizi, ali direktno istraživanje sa djecom i porodicama vjerovatno nije potrebno

Da li budžeti i vremenski okvir omogćavaju poštivanje etičkih standarda za učešće djece? Izbjegavaju koliziju sa drugim aktivnostima djece (kao što je škola i rad) Obezbjeđuju sigurnost djece Primjereni i relevantni za djecu

Koje oblasti dobrobiti djece će najvjerovatnije biti zahvaćene?

Ishrana Zdravlje djece Skrb za malu djecu

Konsultacije sa roditeljima (naročito majkama) mogu biti potrebne da se utvrde moući uticaji i djelotvorne strategije zaštite

Poštuju doprinos djece Dječaci i djevojčice jednako učestvuju

Ako starija djeca i/ili stariji značajno brinu za malu djecu i oni mogu biti važni pružatelji informacija

Konsultacije sa djecom/adolescentima mogu pomoći u identificiranju mogućih strategija odgovora i mogućih uticaja i strategija za ublažavanje uticaja

Izraditi terensko istraživanje koje će uključiti direktne konsultacije sa djecom i adolescentima kroz: Fokusne grupe Participatorne aktivnosti

Izraditi terensko istraživanje koje će uključiti roditelje, glavne stručne osobe i relevantne OCD i organizacije mladih kroz: Fokusne grupe Polustrukturirane intervjue

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

školovanje Zdravlje adolescenata Dječiji/adolescent ski rad Pristup mladih poslu Emocionalna dobrobit

Moderiraju stručni praktičari Dobrovoljno učešće Transparentni u pogledu svrhe i procesa

Instrument 5.3 Odlučivanje o tome kada je potrebno konsultovati djecu u procjeni uticaja na djecu

Da li početna analiza ukazuje da su značajni uticaji na djecu vjerovatni?

Instrument 5.4 Procjena opcija: koja prava djeteta mogu biti pogođena PROCJENA UTICAJA: UTVRĐIVANJE KOJA PRAVA DJETETA MOGU BITI POGOĐENA INSTITUT/PRINCIP KONVENCIJE

MOGUĆA PITANJA

Vodeći principi Konvencije o pravima djeteta:  Zabrana diskriminacije  Poštivanje najboljih interesa djeteta  Pravo na život, preživljvanje i razvoj  Pravo na učešće

Zabrana diskriminacije  Da li je uživanje prava neke djece ugroženo zbog nejednakosti na osnovu spola, etničke pripadnosti, lokacije, itd.?  Da li bi predložena politika ili program mogli smanjiti ili povećati te nejednakosti?

Skrbna prava su prava na preživljavanje i razvoj, uključujući pravo na život, odgovarajuću ishranu, stanovanje, čistu vodu, formalno obrazovanje, primarnu zdravstvenu zaštitu, odmor i rekreaciju i kulturne aktivnosti

Pravo na život  Da li bi predložena politika ili program uticala na pravo djece na život? Na primjer, da li bi ostvarila (pozitivan ili negativan) uticaj na bilo šta od sljedećeg: stope smrtnosti dojenčadi i djece, tešku ili umjerenu pothranjenost, infanticid, trgovinu djecom ili dječiju prostituciju, visoke stope samoubistava među adolescentima, brojnost djece žrtava nasilja, ili nelegalne abortuse?

Najbolji interesi djeteta  Da li predložena politika ili program uzima u obzir šta je najbolje za dijete?  Da li bi uticala na institucionalne kapacitete države da ispoštuje prava djeteta?  Da li su predložene izmjene zakona usklađene sa Konvencijom o pravima djeteta?  Da li povećavaju vjerovatnost da će djeca uživati svoja prava?

Pravo na opstanak i razvoj  Da li bi politika ili program mogao uticati na dostupnost socijalnih i drugih usluga za djecu, fizičku i ekonomsku dostupnost tih usluga, njihov kvalitet i prihvatljivost za sve sektore u zajednici koji su važni za preživljavanje djece (kao što su zdravstene usluge) ili njihov razvoj (kao što je obrazovanje ili socijalne usluge)?  Da li smanjuje ili povećava kapacitete za pružanje usluga u maksimalnoj mogućoj mjeri s obzirom na dostupne resurse?  Da li bi predložena politika ili program mogao uticati na kapacitete domaćinstava da obezbijede odgovarajuću nutritivnu vrijednost ishrane za svoju djecu? Da li je moguć uticaj na stope dojenja? Zaštitna prava obuhvataju  zaštitu od svih oblika zlostavljanja, zanemarivanja, iskorištavanja i okrutnosti,

Da li bi predložena politika ili program mogao smanjiti dostupno vrijeme koje roditelji provode brinući za djecu; da li bi mogao dovesti do povećanog pritiska na djecu da obavljaju štetan ili eksploatacijski rad ili na siromašne

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

pravo na posebnu zaštitu u ratu i pravo na zaštitu od zlostavljanja u sistemu krivične pravde.

uključujući porodice da „prodaju“ svoju djecu za dužnički rad ili osobama koje se bave trgovinom djecom?

 Da li bi predložena politika ili program mogao dovesti do veće incidencije kriminaliteta kod mladih, i ako bi, da li su djeca i mladi izloženi riziku od neprimjerenog postupanja u sistemu krivične pravde?

 Da li bi predložena politika ili program mogao dovesti do većeg nasilja nad djecom (ukoliko ekonomski pritisci rezultiraju većim tenzijama u domaćinstvima ili zajednicama ili ukoliko budu pogođeni kapaciteti organa za provođenje zakona)?

 Da li bi mogle porasti stope dječijeg braka? Prava na učešće obuhvataju  Da li bi predložena politika ili program mogli uticati na prilike djece da izraze svoje mišljenje i da ih se pravo djeteta na izražavanje sasluša u porodici, školi ili u njihovim zajednicama? mišljenja i pravo da ga se sasluša, pravo na informacije  Da li bi mogli uticati na pristup djece informacijama i slobodu udruživanja (npr. putem medija ili njihovih društvenih kontakata)?  Da li je moguć uticaj na slobodu djece da se sastaju sa drugim mladima ili odraslima (npr. kroz uticaj na njihovo raspolaganje vremenom ili sigurnost)?  Da li će politika ili program pružiti prilike djeci da učestvuju kao zainteresirane strane?

Instrument 5.5 Procjena opcija: Prepoznavanje ranjivosti povezanih sa starosnom dobi PROCJENA OPCIJA: PREPOZNAVANJE RANJIVOSTI POVEZANIH SA DOBI DOB

Prenatalna Dojenče: starost 0–2 godine

GLAVNE RANJIVOSTI



Pothranjenost i loše maternalno zdravlje, što utiče na razvoj mozga i fizički razvoj

 Pothranjenost – utiče na razvoj mozga i fizički razvoj  Zdravlje – najveća osjetljivost na bolest; pristup odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti najvažnija u ovoj dobi

 Neadekvatna stimulacija, ljubav, pažnja i privrženost osobama koje

se brinu za dijete – neophodna za fizički, emotivni, socijalni i kognitivni razvoj; ranjivost prema zlostavljanju

Rano djetinjstvo: približno 3–5 godina

 Pothranjenost – utiče na razvoj mozga i fizički razvoj  Zdravlje – značajna osjetljivost na bolest; pristup odgovarajućoj

Srednje djetinjstvo: otprilike 6–11 godina

 Pothranjenost – utiče na razvoj mozga i fizički razvoj  Zdravlje –osjetljivost na bolest; pristup odgovarajućoj zdravstvenoj

zdravstvenoj zaštiti

 Neadekvatna stimulacija, ljubav, pažnja i privrženost osobama koje se brinu za dijete – neophodna za fizički, emotivni, socijalni i kognitivni razvoj; ranjivost prema zlostavljanju i nasilju  Neodgovarajući pristup prilikama za rano učenje

zaštiti

 Neadekvatna ljubav i pažnja – neophodna za emotivni, socijalni i kognitivni razvoj; ranjivost prema zlostavljanju i nasilju

 Neodgovarajući pristup kvalitetnom obrazovanju  Sve veća ranjivost prema dječijem radu i zloupotrebi opojnih droga Rana adolescencija: 10–14 godina

 Neodgovarajući pristup kvalitetnom obrazovanju i informacijama 

  

o rizičnim ponašanjima Socijalna – sposobnost socijalizacije sa vršnjacima; rizik od stvaranja društvenih veza sa mladima starijim od njih koji će ih uvući u opasne ili kriminalne aktivnosti; nepostojanje podrške i savjeta odraslih; ranjiovst prema nasilju i zlostavljanju Zdravlje – rizično seksualno ponašanje i zloupotreba opojnih droga Rizik od dječijeg rada koji ugrožava zdravlje i obrazovanje Izloženost eksploataciji kroz aktivnosti na internetu

 Neodgovarajući pristup kvalitetnom obrazovanju (srednjem, Kasna visokom i stručnom osposobljavanju) adolescencija i mladost: 15–18  Rana trudnoća godina  Prelaz na rad – visoke stope nezaposlenosti mladih i loši uvjeti rada  Socijalna – sposobnost socijalizacije sa vršnjacima i izgradnje društvenog kapitala; rizik od socijalizacije sa kriminogenim/društveno nepoželjnim grupama; ranjivost prema nasilju i zlostavljanju  Zdravlje – rizična seksualna aktivnost; zloupotreba opojnih droga, pristup uslugama zaštite maternalnog i reproduktivnog zdravlja utiče i na mlade žene i na sljedeću generaciju

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Prilike za izražavanje mišljenja i ostvarivanje građanskih prava i obaveza; pristup pravdi Izloženost iskorištavanju kroz aktivnosti na internetu

Instrument 5.6 Procjena opcija: utvrđivanje rodnih i drugih socijalnih odrednica ranjivosti PRIHODI - SIROMAŠNA I RANJIVA DOMAĆINSTVA

Da li je vjerovatan uticaj na sva domaćinstva u određenim kvintilima, Da uključujući i ona koja su blizu, ali ipak iznad linije siromaštva, ili je uticaj najvjerovatniji u određenim sektorima/egzistencijalnim kategorijama?

Da li su djeca neproporcionalno zastupljena u pogođenim kvintilima ili grupama?

Da li broj djece ili broj članova domaćinstva utiče na ranjivost prema siromaštvu prema prihodima i, ako da, koje vrste domaćinstava su izložene najvećem riziku?

S obzirom na postojeće obrasce rodne diskriminacije, da li je vjerovatno da Da će ova politika/program različito uticati na djevojčice i dječake?

Da li može pojačati ili umanjiti postojeću nejednakost spolova između djevojčica i dječaka?

SPOL

MARGINALIZIRANE NACIONALNE ILI ETNIČKE, VJERSKE ILI JEZIČKE MANJINE, STAROSJEDILAČKI NARODI ILI KASTE, MIGRANTI ILI INTERNO RASELJENE OSOBE

Kakav će biti uticaj na egzistenciju i pristup uslugama kod ovih grupa?

Jesu li potrebna posebna rješenja da bi se osiguralo da djeca iz ovih grupa ostvaruju korist od pozitivnih ili budu zaštićena od negativnih uticaja politike/programa?

Da li će efekti ove politike/programa doprijeti do udaljenih ruralnih područja ili urbanih područja u nepovoljnom položaju?

Postoje li prepreke koje treba otkloniti kako bi djeca u ovim područjima imala jednaku korist od programa?

Da li će ova politika/program ostvariti značajan uticaj na djecu sa poteškoćama?

Može li poboljšati njihove prilike za obrazovanje?

Može li povećati ili umanjiti dostupnost usluga podrške ili rehabilitacije u zajednici?

Može li pogoršati diskriminaciju ove djece?

Da Da li bi ova politika/program mogla uticati na egzistenciju i pristup uslugama djece u vrlo nepovoljnom položaju, posebno djece sa ograničenim strukturama podrške u porodici i zajednici, kao što su djeca bez roditelja, domaćinstva gdje su djeca nositelji i demobilizirana djeca vojnici?

Da li su mogući posebni uticaji na djecu koja žive i rade na ulici ili djecu koja rade? Na primjer, ukoliko je vjerovatan uticaj na glavne sektore u kojima rade, da li će se povećati mogućnosti za kriminogene radnje eksploatacije?

Da li će politika/program povećati marginalizaciju ovih grupa, na primjer, kroz veću konkurenciju za ograničene resurse?

DJECA U GEOGRAFSKIM PODRUČJIMA U NEPOVOLJNOM POLOŽAJU

INVALIDITET

DJECA U ZNAČAJNO NEPOVOLJNOM POLOŽAJU

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Instrument 5.7 Korisni primjeri praksi u procjenama ex-ante 1. PRIMJERI ISTRAŽIVAČKIH METODA I NJIHOVA PRIMJENA KOD DJECE U ANALIZI SIROMAŠTVA I SOCIJALNOG UTICAJA (PSIA) METODA

MOGUĆE PRIMJENE U PSIA

Mapiranje i dijagrami

 Utvrđuju kako korištenje

NAPOMENE/KOMENTARI

prostora, usluga ili glavnih socijalnih kontakata može da se promijeni

Rasporedi

 Utvrđuju moguće promjene u raspolaganju vremenom kod djece

Fotografije djece aparatima za jednokratnu upotrebu

 Cijena, uticaj na okoliš

 Utvrđuju promjene koje

istraživači nisu predvidjeli, na primjer otkrivaju pitanja vezana za sigurnost, obrasce kretanja, aspekte dječijih života koji bi u protivnom ostali nepoznati

 Potrebna interpretacija sa

 Vizualno utvrđuju moguće scenarije „prije“ i „poslije“

Crteži Uloge



djetetom; manje korisno ako djeca nisu navikla crtati

 Potrebno stručno moderiranje  Rizik da djeca jednostavno

Može dati značajan uvid u moguće promjene

 Scenariji



Daju osnovu za razgovor koji  izbjegava lična pitanja o osjetljivim temama u grupi, na primjer uticaj na prihod domaćinstva

Polustrukturirani intervju



Najkorisnije kod djece koja se neprijatno osjećaju u grupnim participatornim metodama ili nastupanju/izvođenju

Diskusije preko interneta



Mogu biti korisne u radu sa mladima



ponavljaju skečeve ili pjesme koje su ranije vidjeli Stidljiva djeca mogu biti isključena

Moguće da će ih trebati pažljivo odabrati kako bi odrazili prioritetne scenarije

Vremenski zahtjevno ako se radi o većem broju

 Visok nivo samo-odabira  Moguće da primarno odražava zabrinutosti najviše pozicioniranih socijalnoekonomskih grupa  Veći rizik falsificiranja podataka u odnosu na metode lice u lice

2. OSIGURAVANJE PRAVA NA ZDRAVLJE – DETALJNA PITANJA ZA EX-ANTE PROCJENU PRAVO NA ZDRAVLJE

Raspoloživo

OSNOVNE DETERMINANTE ZDRAVLJA

Faktori koji doprinose dobrim zdravstvenim ishodima (kako su navedeni u daljem tekstu) moraju biti raspoloživi u dovoljnoj količini u svakom dijelu zemlje.

Da li politika unapređuje ili ugrožava raspoloživost sljedećih faktora u cijeloj zemlji:  Sigurna i čista voda za piće?  Hrana i ishrana?  Sigurno stambeno zbrinjavanje sa odgovarajućom sanitacijom?  Zdravo radno okruženje i uvjeti na otvorenom?  Pristup informacijama i obrazovanju o zdravlju?  Sve druge osnovne determinante zdravlja? Dostupno

Ovi faktori moraju biti dostupni svima na jednakoj osnovi i bez diskriminacije. Da li politika povećava ili ugrožava dostupnost osnovnih determinanti zdravlja:  Bez diskriminacije po bilo kojem od zabranjenih osnova (vidi dio o zabrani diskriminacije u daljem tekstu)?  U pogledu udaljenosti do pristupne tačke, posebno u ruralnim i siromašnim područjima?  Osobama sa tjelesnim, senzornim ili intelektualnim invaliditetom?  U ekonomskom pogledu, uključujući moguće uticaje na izdvajanja resursa ili naplatu od korisnika?  Kroz dostavljanje informacija o osnovnim odrednicama zdravlja?

Prihvatljivo

Osnovne odrednice zdravlja moraju biti svakom prihvatljive, kulturno prilagođene i rodno osjetljive. Da li politika unapređuje ili umanjuje prihvatljivost osnovnih determinanti zdravlja za svakoga, konkretno poštujući sljedeće:  Kulture pojedinaca, manjina, starosjedilačkih naroda i zajednica?  Perspektive i potrebe žena, muškaraca, starijih osoba i adolescenata?  Potrebu za privatnosti kod kuće, škole i na poslu u raznim aspektima svakodnevnog života?  Potrebu za zajednicom u raznim aspektima svakodnevnog života?

Kvalitet

Osnovne determinante zdravlja moraju biti dobre kvalitete za svakoga. Da li politika poboljšava ili umanjuje kvalitet sljedećih stavki u cijeloj zemlji:  Vode za piće, hrane i ishrane?  Stambenih prostora i sanitacije?  Uvjeti na radnom mjestu i u okruženju?  Informacije i obrazovanje o zdravlju?  Svaka druga osnovna determinanta zdravlja?

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Progresivna realizacija

Robe, prostori i usluge u zdravstvu Da li politika predviđa konkretne korake s ciljem progresivne realizacije dostupnih, prihvatljivih i kvalitetnih roba, prostora i usluga u zdravstvu za sve:  Priznavanjem obaveza po pravu na zdravlje propisanom međunarodnim i nacionalnim pravom?  Priznavanjem prava na zdravlje kao osnovnog pitanja u donošenju politike?  U skladu sa nacionalnom strategijom i akcionim planom na osnovu zakonskog okvira za pravo na zdravlje?  U skladu sa referentnim vrijednostima utvrđenim za praćenje progresivne realizacije?  U skladu sa izdvajanjem maksimalnih raspoloživih resursa za pravo na zdravlje?  Izbjegavajući sve regresivne mjere i/ili usvajajući mjere za ublažavanje?

Osnovna obaveza

Države imaju direktnu osnovnu obavezu da osiguraju minimalne osnovne nivoe roba, prostora i usluga u zdravstvu. Da li politika povećava ili umanjuje osnovnu obavezu države prema svima, u pogledu:  Jednake distribucije svih roba, prostora i usluga u zdravstvu?  Obezbjeđenja zdravstvenih prostorija, roba i usluga bez diskriminacije?  Osnovne primarne zdravstvene zaštite?  Esencijalnih lijekova kako ih definira Svjetska zdravstvena organizacija?  Zaštite reproduktivnog i zdravlja djece?  Vakcinacije protiv glavnih zaraznih bolesti?  Obezbjeđenja odgovarajuće edukacije za zdravstveno osoblje, uključujući oblast ljudskih prava?

Jednakost i zabrana diskriminacije

Robe, prostori i usluge moraju biti dostupni svakome na jednakoj osnovi i bez diskriminacije po bilo kojem zakonom zabranjenom osnovu Da li politika povećava pristup i obezbjeđenje roba, prostora i usluga, uključujući pristup zdravstvenom osiguranju i zdravstvenim naknadama:  Bez diskriminacije po bilo kojim zakonom zabranjenim osnovama?  Promoviranjem jednakosti za ljude čije je zdravlje najugroženije, uključujući ljude koji žive u siromaštvu i druge marginalizirane osobe? Zabranjeni osnovi za diskriminaciju su:  Rasa, boja kože i etnička pripadnost  Spol i rod  Seksualna orijentacija  Zdravstveni status  Fizički ili intelektualni invaliditet  Jezik

     

Vjerska pripadnost Pripadnost političkoj ili drugoj opciji Nacionalno ili socijalno porijeklo Imovina Rođenje Građanski, politički, socijalni ili drugi status Da li politika povećava ili umanjuje raspodjelu resursa za robe, prostore i usluge u zdravstvu koje primarno koriste osobe čije je zdravlje najugroženije, kao što su osobe koje žive u siromaštvu i druge marginalizirane osobe? Učešće

Osnovne odrednice zdravlja moraju biti kvalitetne za sve. Ukoliko predložena politika ima bilo kakav potencijalni uticaj na raspoloživost, dostupnost, prihvatljivost i kvalitet roba, prostora i usluga u zdravstvu, da li se država konsultovala sa širokim spektrom organizacija i grupa ljudi, uključujući i one koji će najvjerovatnije biti izloženi tom uticaju, u izradi (i/ili provedbi) politike na sljedeće načine:  Informiranje svih zainteresiranih strana da se izrađuje prijedlog politike?  Pružanje informacija svim zainteresiranim stranama, u kojima se saopštava potreba za politikom, pitanja koja će se rješavati i načine putem kojih mogu izraziti svoje mišljenje?  Poštivanje svačijeg prava da traži, prenosi i prima informacije vezane za zdravlje?  Promoviranje slobodne razmjene ideja u vezi sa prijedlogom koji se izrađuje?  Pružanje prilika za izražavanje mišljenja i uticaj na donošenje odluka?  Poticanje učešća žena i muškaraca te marginaliziranih osoba, posebno onih koji žive u siromaštvu i osiguravanje da se njihovi glasovi čuju?  Uključivanje u transparentne procese donošenja politika kojima mogu pristupiti sve osobe? Da li politika povećava ili umanjuje učešće ljudi u odlučivanju u vezi sa robama, prostorima i uslugama u zdravstvu kroz:  Poboljšanje pristupa informacijama o prijedlozima i odlukama koje mogu uticati na robe, prostore i usluge u zdravstvu?  Osiguravanje mehanizama za prikupljanje povratnih informacija o učincima politike?  Osiguravanje transparentnog samo-monitoringa?  Pružanje informacija o uticajima politike na druge, uključujući NVO, kako bi se osigurao monitoring trećih strana?  Osiguravanje prilika za sve zainteresirane strane da učestvuju u redovnim revizijama politike kako bi se osiguralo da se izvrše prilagođavanja, izmjene ili kompletne promjene u politici, u slučajevima kada dokazi o uticajima opravdavaju takve mjere?

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Informacije

Države moraju osigurati svim osobama dostupne i pristupačne informacije o zdravlju. Da li politika povećava ili umanjuje raspoloživost i dostupnost informacija o zdravlju, uključujući informacije o robama, uslugama, prostorima i zdravstvenim pitanjima i problemima koji su relevantni za zajednicu, kroz:  Poštivanje prava na traženje, primanje i prenošenje informacija u vezi sa zdravljem?  Obezbjeđivanje svima dostupnih informacija o zdravlju, uključujući informacije na lokalnim jezicima i u alternativnim oblicima kao što su krupna slova, Brajevo pismo ili audio zapisi?  Prikupljanje i distribuciju podataka o zdravlju stanovništva?  Osiguravanje povjerljivosti ličnih zdravstvenih podataka?

Odgovornost

Države moraju obezbijediti djelotvorne mehanizme odgovornosti kako bi se osigurala progresivna realizacija prava na robe, prostore i usluge u zdravstvu. Da li politika povećava ili umanjuje raspoloživost i dostupnost mehanizama odgovornosti za progresivno ostvarivanje raspoloživosti, dostupnosti i kvalitete roba, prostora i usluga u zdravstvu, kroz osiguravanje:  Transparentnog monitoringa donošenja i provođenja politika?  Pravosudne, vanpravosudne ili upravne revizije politika i/ili njihovih uticaja?  Reparacija ukoliko politika, implementacija ili uticaj krše pravo na zdravlje?

Instrument 5.8 Razlikovanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih uticaja opadanja prihoda domaćinstva na djecu RAZLIKOVANJE KRATKOROČNIH, SREDNJOROČNIH I DUGOROČNIH UTICAJA OPADANJA PRIHODA DOMAĆINSTVA NA DJECU OBLAST

KRATKOROČNI UTICAJI

SREDNJOROČNI UTICAJI

DUGOROČNIJI UTICAJI

Obrazovan je

 Opadanje

   

 Niža zarada u životnom

Ishrana

pohađanja  Lošiji rezultati

 Deficijencija

Opadanje upisa Povećanje napuštanja Opadajući kvalitet Gubitak pismenosti nakon ranog napuštanja  Zaostajanje u rastu

 Povećani

 

 Povećani povremeni ili rad na pola radnog vremena  Povećano zamjenjivanje odraslih u aktivnostima u domaćinstvu

Emociona lna dobrobit

 Djeca u početku često zaštićena od stresa svojstvenog odraslima

 Bolesti povezane sa

 Povećan rad na puno  Rizik od dugoročnog

morbiditet

Dječiji rad



pothranjenosti i uticaji na sposobnost učenja i na sljedeću generaciju (niske porođajne težine beba, nesigurni porođaji)

mikronutrijenata  Slabljenje organizma

Zdravlje



ciklusu za osobe sa lošijim obrazovanjem Buduće generacije ne idu u školu Stope plodnosti ne opadaju



 



radno vrijeme ukoliko siromaštva zbog postoje prilike na izgubljenog obrazovanja, tržištu rada manjak prilika za sticanje unosnijih vještina i loše Rizici po zdravlje i zdravlje obrazovanje  Zavisno od vrste rada U kasnoj (kao što su najgori oblici adolescenciji rad dječijeg rada) dugoročni može pomoći u emocionalni uticaji i prelasku na socijalna izolacija dugoročnu zaposlenost Povećan rad na  Rizik od dugoročnog puno radno vrijeme siromaštva zbog ukoliko postoje izgubljenog obrazovanja, prilike na tržištu rada manjak prilika za sticanje unosnijih vještina i loše Rizici po zdravlje i zdravlje obrazovanje U kasnoj  Zavisno od vrste rada adolescenciji rad (kao što su najgori može pomoći u oblici dječijeg rada) dugoročni emocionalni prelasku na uticaji i socijalna dugoročnu izolacija zaposlenost  Problemi sa mentalnim Djeca zahvaćena zdravljem stresom odraslih, porodičnim razmiricama  Povećana zloupotreba i povećana mogućnost alkohola i droga razdvajanja  Veći rizik od samoubistva

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Njega i zaštita

Sigurnost

 Manji nadzor nad  Porast sukoba i djecom ako odrasli rade više kako bi nadoknadili manjak prihoda  Veći rizik od nesereća

nasilja u porodici  Povećana incidencija djece koja žive odvojena od porodica, npr. na ulici ili u institucionalnoj skrbi

 Ako stopa

 Povećana kriminala raste pripadnost zbog nejednakosti bandama i siromaštva, veći  Povećani je rizik za nasilje mortalitet djece nad djecom

 Organizirani kriminal koji uključuje djecu, na primjer seksualno iskorištavanje ili trgovina djecom

 Izgubljeni ekonomski i socijalni razvoj

MATRICA UTICAJA POVEĆANO SMANJENO

Život, preživljavanje i razvoj

POGOĐENE BEZ TRAJANJE VJEROVATNO VAŽNOST ELEMENTI PROMJEN ST GRUPE U NEPOVOLJNOM KVANTIFIKACIJE A POLOŽAJU

MJERE ZA UBLAŽAVA NJE

DRUGI KOMENTAR I

Zaštita od sukoba Zaštita od rizika od nesreća Zaštita od rizika od bolesti Pristup socijalnim uslugama Kvalitet socijalnih usluga Kvalitet ishrane Zaštita od zagađenja zraka i vode San (…)

Najbolji interesi djeteta Opća mobilnost Situacija djece s poteškoćama Životni prostor Vrijeme provedeno s porodicom Prilike za zapošljavanje

Instrument 5.9 matrica uticaja

Prilike za lične interese (…)

Zaštita od diskriminacije Interakcija s roditeljima Interakcija s drugim odraslima Interakcija s drugom djecom iste dobi Interakcija s drugom djecom Socijalna jednakost Rodna ravnopravnost Regionalna jednakost Etnička i kulturna jednakost (…) Učešće Pristup informacijama Učešće u javnim procesima odlučivanja Mogućnost da bude saslušano (…)

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

PRILOZI Prilog 5.1 Literatura/izvori 1. 3D (Trade - Human Rights - Equitable Economy), ‘International Trade, Health and Children’s Rights – Thailand’ /Međunarodna trgovina, zdravlje i prava djeteta – Tajland/, 3D, Geneva, decembar 2005. 2. Birdi, A. et al., Child Rights Impact Assessment of Potential Electricity Price Rises in Bosnia and Herzegovina /Procjena uticaja mogućih povećanja cijena struje u Bosni i Hercegovini na prava djeteta/, United National Children’s Fund, Save the Children UK, Department for International Development, and Department of Environmental Protection, Bosnia and Herzegovina, 2007. 3. Commission of the European Communities, The European Union’s Action Plan on Children’s Rights in External Action /Akcioni plan za prava djeteta u vanjskom djelovanju Evropske unije /, Brussels, 2008. 4. Committee on the Rights of the Child, General Comment No. 5: General measures of implementation for the Convention on the Rights of the Child /Opći komentar br. 5: Opće mjere za provođenje Konvencije o pravima djeteta/, 34. sjednica, 27.11.2003. 5. Committee on the Rights of the Child, General Comment No. 12: The right of the child to be heard /Opći komentar br. 12: pravo djeteta da ga se sasluša/, 51. sjednica, 20.07.2009. 6. European Commission, ‘Impact Assessment Guidelines’ /Smjernice za procjenu uticaja/, 15.01.2009. 7. Jovic, Aleksandra, ‘Ex Ante Analysis of the Impact of Proposed Taxation Changes on Vulnerable Children and Families’ /Ex Ante analiza uticaja predloženih izmjena porezne politike na ranjivu djecu i porodice/, United Nations Children’s Fund, 2011. 8. Sinha, Nistha, ‘Does Gender Matter? What does research tell us?’ /Da li je rod važan? Šta nam govore istraživanja?/ Prezentacija grupe za ekonomiju, gender i razvoj, Svjetska banka, na konferenciji Uključivanje rodne ravnopravnosti u infrastrukturne projekte: regionalna konferencija za Aziju i Pacifik, 2010. 9. United Nations Children’s Fund, Save the Children UK, the UK Department for International Development and the Directorate for Economic Planning of Bosnia and Herzegovina, Child Rights Impact Assessment of Potential Electricity Price Rises in Bosnia and Herzegovina, UNICEF, Save the Children UK, DFID and DEP, Bosnia and Herzegovina, 2007. 10. Valerio, et al., ‘Mozambique: School fees and primary school enrollment and retention,’/Mozambik: školarine i upis u osnovno obrazovanje i zadržavanje učenika/ in Coudouel, Aline, Stefano Paternostro and Anis A. Dani, (eds.), Policy and Social Impact Analysis of Reforms, World Bank, Washington, DC, 2006. 11. World Bank Group and United Nations Children’s Fund, Integrating a Child Focus into Poverty and Social Impact Analysis (PSIA): A UNICEF – World Bank guidance note /Uključivanje fokusa na djecu u analizama siromaštva i socijalnog uticaja (PSIA): Smjernice UNICEF-a i Svjetske banke/, World Bank, Washington, DC, September 2011. 12. World Bank, Poverty and Social Impact Analysis /Analiza siromaštva i socijalnog uticaja/ (PSIA, available at http:// go.worldbank.org/OSPTUYMV60, posjećeno 9.6.2014.

Prilog 5.2 Regionalna tijela za praćenje i dokumentiranje pitanja djece kao izvori podataka TIJELO

WEB STRANICA

Evropa ChildOnEurope (European Network of National Observatories on Childhood)

www.childoneurope.org

Afrika African Child Policy Forum

www.africanchildforum.org

African Child Information Hub

www.africanchild.info

Children’s Institute at Cape Town University, South Africa

www.ci.org.za

Sjeverna i Južna Amerika Observatory for Child and Adolescents Rights (ODNA - Ecuador)

www.unicef.org/ecuador/english/ monitoring_mobilisation.html

Red por los Derechos de la Infancia en Mexico

www.derechosinfancia.org.mx

CINDE, International Center for Education and Human Development – Colombia

www.cinde.org.co/sitio/index. php?lang=en_US

Observatorio de la Niñez de Medellin – Colombia

http://revista-redes.rediris.es/webredes/ textos/sistema.pdf

Sjeverna Afrika i Bliski Istok National Child Rights Observatory – Egypt

www.unicef.org/egypt/media_5134.html

National Observatory for Child Rights (ONDE - Morocco)

www.ondemaroc.org

Observatory for Information, Training, Documentation and Studies on the Rights of the Child (ODE - Tunisia)

www.observatoire-enfance.nat.tn/

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

ENDNOTE 1. Vidi Evropska komisija, Smjernice za procjenu uticaja, 15.01.2009. 2. Komitet za prava djeteta, Opći komentar br. 5: Opće mjere za provođenje Konvencije o pravima djeteta, 34. sjednica, 27.11.2003., pasus 45. 3. Valerio, et al., ‘Mozambique: School fees and primary school enrollment and retention,’ in Coudouel, Aline, Stefano Paternostro and Anis A. Dani, (eds.), Policy and Social Impact Analysis of Reforms, World Bank, Washington, DC, 2006. 4. Birdi, A. et al., Child Rights Impact Assessment of Potential Electricity Price Rises in Bosnia and Herzegovina, United National Children’s Fund, Save the Children UK, Department for International Development, and Department of Environmental Protection, Bosnia and Herzegovina, 2007. 5. Vidi Sinha, Nistha, ‘Does Gender Matter? What does research tell us?’, Presentation by the Economist, Gender and Development Group, World Bank, at the Mainstreaming Gender Equality in Infrastructure Projects: Asia and Pacific Regional Meeting, 2010. 6. Jovic, Aleksandra, ‘Ex Ante Analysis of the Impact of Proposed Taxation Changes on Vulnerable Children and Families’, United Nations Children’s Fund, 2011.

FOTOGRAFIJE Naslovna:  © UNICEF/NYHQ2010-0668/OLIVIER ASSELIN - SIERA LEONE, 2010. Strana 4:  © UNICEF/FJIA2006-00616/GIACOMO PIROZZI – SOLOMONSKA OSTRVA, 2006. Strana 8:  © UNICEF/NYHQ2009-2060/JOSH ESTEY - TAJLAND, 2009. Strana 10:  © UNICEF/NYHQ2011-2486/OLIVIER ASSELIN – OBALA SLONOVAČE, 2011. Strana 14:  © UNICEF/NYHQ2006-2260/GIACOMO PIROZZI - MOZAMBIK, 2006. Strana 20:  © UNICEF/NYHQ2007-2241/ROGER LEMOYNE - MOZAMBIK, 2007. Strana 22:  © UNICEF/NYHQ2011-1156/KATE HOLT - SRBIJA, 2011. Strana 24:  © UNICEF/NYHQ2005-0125/PALANI MOHAN - TAJLAND, 2005. Strana 30:  © UNICEF/NYHQ2007-1565/OLIVIER ASSELIN - BENIN, 2007.

Modul 5: Procjena uticaja na djecu

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

SADRŽAJ Lista skraćenica

Uvod 5.1 Svrha i ciljevi

3 4

Ključna razmatranja u pogledu budžetiranja odgovornog prema djeci 6.1 Zašto ulagati u djecu? 6.2 Definiranje budžetiranja odgovornog prema djeci 6.3 Pregled budžetskih procesa 6.4 Izazovi u pogledu budžetiranja odgovornog prema djeci 6.5 Obaveze EU i globalni standardi za budžetiranje odgovorno prema djeci

4 4 6 7 9 10

Programski obuhvat budžetiranja odgovornog prema djeci 7.1 Razmatranja koja se odnose na budžetiranje odgovorno prema djeci u kontekstualnoj analizi situacije u zemlji 11 7.2 Utvrđivanje ključnih aktera 11 7.3 Budžetiranje odgovorno prema djeci sastavni dio dijaloga o politici i budžetu

Preporučene intervencije za podršku budžetiranju odgovornom prema djeci 15 8.1 Analiza budžeta kojom se osigurava da djeca, žene i siromašne porodice nisu marginalizirane u izdvajanjima za javni sektor 15 8.2 Izgradnja kapaciteta i sveobuhvatni procesi odlučivanja za uticaj na izdvajanja za javni sektor 17 8.3 Poboljšana efikasnost kroz pomoć ostvarivanju najboljih mogućih rezultata za djecu u okviru izdvojenih resursa 21 8.4

Osiguranje održivosti kroz podršku izdvajanju odgovarajućih resursa za održivost politika odgovornih prema djeci

8.5

Pozivanje na odgovornost za realizaciju obaveza koje proizilaze iz prava djeteta kroz evaluaciju

INSTRUMENTI

Instrument 6.1 Ključne oblasti za ispitivaje uključenosti pitanja od interesa za djecu u budžet

Instrument 6.2 Korištenje postojećih instrumenata za analizu budžeta

Instrument 6.3 Analiza aktera i institucija: Primjeri pitanja Instrument 6.4 Utvrđivanje ključnih aktera

38 39

Instrument 6.5 Utvrđivanje mogućnosti za rad s akterima u svakoj fazi

ciklusa operacija

Instrument 6.6 Spisak ključnih oblasti i pitanja za ocjenu kvaliteta i kredibiliteta politika i njihovog preoblikovanja u budžet 42

Prilozi Prilog 6.1 Razumijevanje ocjene upravljanja javnim finansijama Prilog 6.2 Literatura/izvori Endnote

48 48 50 51

SKRAĆENICE CBO

organizacije u zajednici

COFOG

Klasifikacija vladinih funkcija

ECD

rani rast i razvoj

GRB

rodno odgovorno budžetiranje

ICESCR

Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

IFI

međunarodna finansijska institucija

IMF

Međunarodni monetarni fond

MBB

Marginalno budžetiranje za uska grla

MIC

države srednjih primanja

MDG

Milenijumski razvojni ciljevi

MTEF

srednjoročni okvir rashoda

NGO

nevladina organizacija

OECD

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj

PEFA

Ocjena javnih rashoda i finansijske odgovornosti

PER

Pregled javnih rashoda

PETS

Anketa praćenja javnih rashoda

PFM

upravljanje javnim finansijama

SAI

vrhovna revizijska institucija

TOR

opis radnog zadatka

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

1. Uvod Garancija poštivanja prava djece, osim što je pravna i moralna odgovornost, također utiče na ekonomske i socijalne politike i samim tim na raspodjelu finansijskih sredstava u zemlji. Bez obzira na značaj koji države pripisuju pravima djece u svojoj retorici i kroz zakonodavstvo, ukoliko se sredstva ne izdvajaju za realizaciju tih prava, ona se ne mogu samatrati stvarnim prioritetom. Prioritiziranje prava sve djece za dobrobit današnjih i budućih generacija podrazumijeva izdvajanje odgovarajućih sredstava za provedbu zakona i osiguranje funkcionalnosti i kapaciteta institucija u čijoj je nadležnosti realizacija tih prava. Ispunjenje obaveza iz Konvencije o pravima djeteta (CRC)1 ima jasne finansijske implikacije. Iako je proširen obuhvat skrbi, pomoći i zaštite za djecu predviđen domaćim zakonima i međunarodnim sporazumima, proces preoblikovanja zakonskih rješenja u kvalitetne programe s pratećim budžetima, koji omogućavaju realizaciju prava svoj djeci, može se pokazati problematičnim u sredinama s vrlo ograničenim resursima. Socijalna ulaganja često zahtijevaju kompromisna rješenja, pri čemu se resursi izdvajaju za jednu oblast na uštrb drugih. Za izradu budžeta koji će omogućiti realizaciju prava svoj djeci u državi neophodno je utvrditi profil raspoloživih prihoda, odnosno iznos koji je potrebno osigurati, te raspodjelu rashoda. Prije toga vlade moraju stvoriti fiskalni prostor koji je pogodan za rasprave o pitanjima od interesa za djecu i izradu politika za rješavanje tih pitanja.

Budžet, kao rezultat političkih odluka o resursima koje je država spremna izdvojiti za određenu politiku ili program, odražava prioritete države.

Uzmimo, na primjer, sektorski program EU za smanjenje maternalnog i dječijeg mortaliteta. Izvjesno je da će se uzročnom analizom ljudskih prava pokazati da su osnovni uzroci preventabilnih smrti na određenom području vezani za budžet: potrebe siromašnih nisu prioritizirane u zdravstvenoj politici; nedovoljno sredstava se izdvaja za osoblje, edukaciju ili lijekove; slaba socijalna zaštita siromašnih, koji ne mogu ostvariti pristup, što je naročito slučaj u marginaliziranim i siromašnim zajednicama. Posmatrano s tog aspekta, za budžet se može reći da u velikoj mjeri otežava realizaciju prava djeteta i odgovoran je za slabe ishode razvojne saradnje. Djelovanje u korist dječijih interesa ima poseban značaj, jer djeca obično nisu u poziciji da iznose stavove u izradi politika i budžetiranju. Obzirom da se djeci obično ne daje prostor za prezentiranje njihovih prioriteta,

Fiskalni prostor se definira kao “prostor u budžetu vlade koji omogućava vladi da izdvaja resurse za željenu svrhu bez ugrožavanja održivosti njene finansijske pozicije ili ekonomske stabilnosti”.2 3

zagovaranje ulaganja u djecu dužnost je nadležnih institucija, OCD i donatora. Donatori poput EU u mogućnosti su da pruže stručna znanja i podršku, za što je potrebno uraditi analizu nacionalnog konteksta za pružanje podrške domaćim procesima i lokalnim akterima u rješavanju izazova s kojima se susreću.

1.1 Svrha i ciljevi Svrha ovog modula je: 1. definiranje koncepta budžetiranja odgovornog prema djeci i pregled ključnih pitanja vezanih za prava djeteta; 2. utvrđivanje ulazne tačke za angažman s partnerskim vladama u zagovaranju budžetiranja odgovornog prema djeci kao sastavnog dijela dijaloga o politici; 3. utvrđivanje kritičnih oblasti vezanih za budžetiranje odgovorno prema djeci i u kojoj mjeri se te oblasti razmatraju tokom pregleda nacionalnog budžeta; 4. pregled postojećih instrumenata finansijske analize (ocjena javnih rashoda i finansijske odgovornosti (PEFA) i pregled javnih rashoda (PER)) i njihove primjene, kako bi se osiguralo da budžeti odražavaju dogovore vlade u vezi sa pravima djece.

2. Ključna razmatranja u pogledu budžetiranja odgovornog prema djeci 2.1 Zašto ulagati u djecu? Konvencija o pravima djeteta (CRC) obavezuje države da rade na osiguranju realizacije dječijih prava. Ova obaveza ujedno je i racionalno ekonomsko djelovanje. Pod jedan, ulaganje u djecu ključno je za realizaciju prava djece. Konvencija predviđa obaveze država da realizuju ekonomska, socijalna, građanska, politička i kulturna prava djece koristeći u najvećoj mogućoj mjeri raspoložive resurse (član 4).

Pojam ‘maksimalni raspoloživi resursi’ u praksi odnosi se na obavezu vlade da mobilizira raspoložive resurse u najvećoj mogućoj mjeri unutar svojih granica, što podrazumijeva javne prihode, i tamo gdje domaći resursi nisu dovoljni, razvojnu pomoć.

Vlade zemalja obavezale su se na poštivanje i ostalih principa u cilju realizacije prava djeteta: 1. Postepena realizacija: Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) predviđa da države moraju poduzimati korake kako bi se postepeno postiglo puno ostvarenje prava priznatih u ovom Paktu, koristeći u najvećoj mogućoj mjeri sve raspoložive izvore. 2. Zaštita od diskriminacije i ravnopravnost: ICESCR predviđa da sve osobe uživaju sva prava i slobode, bez razlika koje se odnose i na starosnu dob.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

3. Zaštita od retrogresivnosti: Države ne smiju dozvoliti pad kvaliteta postojeće zaštite ekonomskih i socijalnih prava; retrogresivna mjera je npr. smanjenje izdvajanja za javne usluge koje su od ključne važnosti za realizaciju prava djeteta ili smanjenje poreza koji su ključni za finansiranje tih usluga. 4. Minimalni esencijalni nivoi/minimalne temeljne obaveze: Država ima obavezu da osigura da njeni građani, uključujući djecu, uživaju barem minimalni nivo zaštite svakog njihovog ekonomskog, socijalnog i kulturnog prava. Pod dva, djetinjstvo otvara jedinstvene mogućnosti. Nauka o dječijem razvoju govori nam da čak i privremene uskraćenosti, koje mala djeca iskuse, mogu ostaviti trajne posljedice na njihove sposobnosti, a samim tim i budući razvoj države. Intervencije i politike za koje se danas opredijelimo uticat će na to da li će milioni djece i mladih biti u mogućnosti da ostvare svoj puni potencijal ili će biti suočeni s rastućim nejednakostima i marginalizacijom. Većina se slaže da ne postoji jači argument. Pod tri, ulaganje u djecu predstavlja ulaganje u budući razvoj države. Studije su pokazale da ulaganje uz relativno male finansijske troškove tokom djetinjstva može doprinijeti cjeloživotnom napretku, ne samo na individualnom planu, već i u socijalnom i privrednom kontekstu. Konsenzus iz Kopenhagena, panel vodećih svjetskih ekonomista, utvrdio je na zahtjev prioritete za kreatore politika i filantrope u naredne četiri godine za rješavanje najzahtjevnijih globalnih problema na osnovu pretpostavki ekonomičnosti. Prvih pet utvrđenih prioriteta odnosi se na skup intervencija za smanjenje pothranjenosti među djecom predškolske dobi, poticaj za kombinatorno liječenje malarije, prošireni obuhvat djece imunizacijom, eliminacija crijevnih glista kod djece školske dobi i proširen obuhvat u liječenju tuberkuloze. Svi prioriteti su posebno relevantni za djecu.

SAŽETAK ARGUMENATA U KORIST SOCIJALNOG ULAGANJA3

Ekonomski

Ulaganje u djecu pomaže promociji ravnopravnih, inkluzivnih društava, omogućavajući većem broju ljudi da djelotvorno učestvuju u privrednom razvoju. Ulaganje u siromašnu djecu doprinosi izjednjačavanju mogućnosti. Sva djeca trebaju imati pristup

osnovnoj zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju i uslugama vezanim za prehranu. Pristup djece osnovnim uslugama povećava šanse za kvalitetnije zaposlenje kasnije u životu, poboljšava produktivnost i izglede zemlje za ekonomski rast. Ulaganje u djecu, osim što je opravdano navedenim argumentima, odraz je intuicije. To je moralni imperativ i društveno prihvaćena dužnost i odgovornost. Djeca najčešće koriste javne usluge, od obrazovanja, zdravstva, vodoopskrbe i sanitacije, usluga dječije zaštite do sigurnosti hrane i prijevoza. To nije slučajno. Društvo intuitivno vjeruje da briga za djecu i ulaganje u djecu, kako je predviđeno Konvencijom, predstavlja temelj društva i samim tim treba da bude osnovna funkcija vlade.

2.2 Definiranje budžetiranja odgovornog prema djeci Budžet je osnovni instrument pomoću kojeg vlada sprovodi politiku u djelo i kao takav treba da odražava prioritete društva. Obzirom da su djeca najmanje sposobna da sama sebe zastupaju u procesima izrade budžeta i politika, ona u tom smislu ovise o brizi društva. Akteri u oblasti budžetiranja moraju se stoga pobrinuti da društvo i država razumiju izazove i rizike koji utiču na djecu, njihova prava i budućnost prilikom izrade odgovarajućih odgovora i iznalaženja sredstava za njihovu realizaciju.

Budžetiranje odgovorno prema djeci ne podrazumijeva novu budžetsku klasifikaciju rashoda, niti nove budžetske procedure. Tim nazivom označavaju se novi analitički kriteriji. Na primjer, budžet se može smatrati odgovornim prema djeci ako ispunjava barem sljedeće uslove:

Budžetiranje odgovorno prema djeci ne tiče se samo budžetskih izdvajanja za socijalne sektore poput obrazovanja i zdravstva. Ovaj pristup polazi od konstatacije da svi oblici i nivoi trošenja i ulaganja vlade potencijalno utiču na djecu i da budžetska izdvajanja, procesi i nadležne institucije jednako doprinose realizaciji dječijih prava.

1. Pruža odgovarajuću bazu sredstava za postepeno ostvarivanje prava djece.

2. Prioritizira isključene sektore i predviđa namjenska izdvajanja s planovima troškova, kako bi se doprlo do djece koja su najviše marginalizirana. 3. Procesi odlučivanja su transparentni i omogućavaju djelotvorno učešće ključnih aktera, uključujući OCD koje zastupaju djecu i samu djecu. 4. Na snazi su mehanizmi odgovornosti, čime su zadovoljena prava svih građana da budu informirani o načinu na koji budžet utiče na djecu. Vidi Instrument 6.1 o ispitivanju uključenosti pitanja od interesa za djecu u budžetima.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Šta podrazumijeva budžetiranje odgovorno prema djeci? Rad na budžetiranju odgovornom prema djeci može se sastojati od sljedećih aktivnosti:

 objavljivanje kvalitetnih informacija o politikama, rashodima i budžetu u cilju unapređenja transparentnosti;

 osiguranje učešća aktera u budžetskom ciklusu (od utvrđivanja plana do procjene   

rezultata), uključujući otvaranje ulaznih tačaka za OCD kako bi mogli da analiziraju budžet i prate javne rashode; analiziranje politika o prihodima i rashodima i programa trošenja za potrebe diskusija o budžetu; zagovaranje kvalitetnijih shema socijalne zaštite za ublažavanje uticaja ekonomskih i socijalnih udara na dobrostanje domaćinstava; podržavanje programa i planiranje budžetske podrške s naglaskom na djecu među donatorima, naročito za vrijeme krize.

2.3 Pregled procesa budžetiranja Proces izrade budžeta podrazumijeva donošenje složenih političkih odluka u vezi sa prikupljanjem sredstava i njihovom raspodjelom između konkurentnih prioriteta. Prihodi od poreza ne smiju produbljivati nejednakost i siromaštvo, a potrošnja treba osigurati pristupačne usluge i pomoć najranjivijima, te osigurati pogodno okruženje za zajednički privredni rast. Državni budžet, ovako posmatran, predstavlja puno više od računovodstvenog poduhvata. To je najvažniji upravljački mehanizam vlade kroz koji se odražava način utvrđivanja prioriteta u politici i raspodjele javnih resursa. Budžet je odraz utvrđenih prioriteta od strane države i njene predanosti efikasnoj realizaciji prava djeteta.

Budžet je jedan od osnovnih instrumenata javnog sektora za realizaciju društvenih ciljeva. Kao takav, budžet treba da odražava preference i prioritete društva. Budžet je poveznica između vlade i uprave, parlamenta i građana u ‘trokutu odgovornosti’.

Obzirom da su budžeti rezultat ponavljajućih ciklusa, od analize, izrade politike, usvajanja i izvršenja budžeta do nadzora i evaluacije, prostora uvijek ima za usmjeravanje pažnje na djecu. Akteri razvojne saradnje snose teret informisanja, objavljivanja, pružanja podrške kapacitetima drugih aktera i kreiranja foruma za rješavanje ključnih pitanja. U shemi na narednoj stranici dat je pregled rezultata politike i neka od ključnih razmatranja u svim fazama.

LANAC BUDŽETSKIH REZULTATA POLITIKE: POVEZANOST BUDŽETA I REALIZACIJE PRAVA

Politika

Utvrđivanje pitanja i analiza sektorskog konteksta u državi, uključujući procjenu prava djeteta u državi Osiguranje zastupljenosti aktera u odabiru kriterija uspješnosti i opcija politika

Plan troškova

Povratne informacije

Razvrstani budžeti na nivou tijela Eksplicitni mehanizmi za koordinaciju politike Eksplicitni mehanizmi monitoringa za aktere Eksplicitni standardi troškova za poboljšanu efikasnost i kvalitetnija izdvajanja u cilju usklađenosti sa srednjoročnim prognozama

Budžet Klasifikacija: alat za analizu raspodjele, izvršenja i rezultata od strane OCD i donatora Odobrenje parlamenta nakon pregleda i diskusije (mogućnost za uticaj od strane aktera)

Izvršavanje budžeta

Praćenje izvršenja: izvještaji o izvršenju budžeta za provjeru realizacije budžeta u skladu s planom Praćenje transfera decentraliziranim pružateljima usluga i nadležnim tijelima

Rezultati

Monitoring: Pružanje usluga sa OCD i korisnicima Evaluacija: Evaluacija sektorskog konteksta primjenom kriterija uspješnosti aktera i korisnika

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

2.4 Izazovi u pogledu budžetiranja odgovornog prema djeci OCD, akteri u oblasti razvoja i akteri u javnom sektoru suočavaju se sa različitim praktičnim i političkim izazovima u prilagođavanju budžeta pravima djece. Sagledavanje ovih izazova pomaže donatorima i razvojnim agencijama da kvalitetnije planiraju svoju podršku za budžetske inicijative. Pod tim se podrazumijeva:

 Raspoloživost informacija: Informacije su prvi nivo kapaciteta organizacije za

vršenje dužnosti. Objavljivanje analiza u javnom domenu omogućava pokretanje pitanja i neophodnih promjena za unapređenje transparentnosti i spremnosti i za rješavanje pitanja koja se tiču kapaciteta.

Vidi Instrument 6.2 za opis različitih instrumenata za analizu budžeta.

 Otvorenost u pogledu vladinih prioriteta koji se odražavaju kroz budžet:



Otvorenost vlade podrazumijeva transparentnost njenog budžetiranja i odlučivanja, i dostupnosti informacija o budžetu javnosti. U Brazilu, na primjer, vlada ima dugogodišnju praksu transparentnosti kroz javne račune, a civilno društvo karakteriše historijat aktivnog kritikovanja javnih politika. U takvom okruženju relativno je lako pristupiti podacima. Zagovaratelji prava djece mogu koristiti ove podatke za analizu izdvajanja za socijalni sektor i rashoda, analizu socijalnih pokazatelja i budžeta na lokalnom nivou i podizanje javne svijesti. U drugim sredinama aktivnosti u pogledu budžetiranja odgovornog prema djeci mogu biti otežane zbog ograničenog pristupa informacijama o budžetu. Raspoloživost stručnih znanja o budžetima i javnim finansijama u okviru i van okvira vlade: Slabi kapaciteti ili nedovoljno stručno znanje može se vremenom prevazići kroz podršku razvoju kapaciteta lokalnih institucija. Ne postoje prećice i ovo je jedini način da se zadrži težište na pravima djeteta. Brojne su inicijative usmjerene na OCD (Tematski uzajamni fond za demokratsko upravljanje), parlamente (Globalna organizacija parlamentaraca protiv korupcije, Afrička fondacija za izgradnju kapaciteta, nacionalne parlamentarne razmjene) i revizorske institucije (Međunarodna organizacija vrhovnih revizorskih institucija i njeni regionalni ogranci, razvojna inicijativa INTOSAI). Dominantan položaj ministarstva finansija, razvojnih banaka i IFI u donošenju strateških i budžetskih odluka: Budžetiranje odgovorno prema djeci podrazumijeva dijalog na nivou nacionalne politike i njime se daje kredibilitet i glas zastupnicima djece, naročito one koja su marginalizirana. Tamo gdje su mogućnosti za značajniji angažman zagovaratelja dječijih prava u budžetiranju ograničene, prvi zadatak je ulaganje u izgradnju odnosa sa ministarstvom finansija i IFI, radi uspostave kredibiliteta zagovaratelja za analizu i diskusiju o upravljanju javnim finansijama (PFM) i budžetskim pitanjima u razvojnoj zajednici, uz isticanje dodatne vrijednost njihovog učešća s aspekta prava djece. Nivo aktivizma civilnog društva i interesa medija obično se povezuju s aktualnim političkim režimom. Nedostatak informacija i osviještenosti često mogu biti razlog zbog kojeg agencije i OCD ne posvećuju pažnju pitanjima koja se odnose na prava djece. Izgradnja koalicija s partnerima, podrška njihovim kapacitetima i iskorištavanje početnog zamaha treba da rezultira prioritizacijom prava djeteta među akterima. Takvo okruženje pruža osnovu za dijalog s vladom i otvara mogućnosti za poboljšanje pristupa podacima.

2.5 Obaveze EU i globalni standardi u pogledu budžetiranja odgovornog prema djeci Član 21. Ugovora o Evropskoj uniji predviđa da EU (pored cilja za smanjenje siromaštva) svojim vanjskim djelovanjem štiti i promovira “demokratiju, vladavinu prava, univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanje ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načelâ Povelje Ujedinjenih nacija i međunarodnog prava.” U saopštenju o budžetskoj podršci i smjernicama utvrđen je instrument za zaštitu i promociju temeljnih vrijednosti kroz dijalog o politici na osnovu kriterija podobnosti: 

Relevantne i vjerodostojne nacionalne politike u pogledu potreba i fiskalne održivosti;

 Makroekonomsko upravljanje za stabilnost, koje podrazumijeva težište na mobiliziranju javnih prihoda za osiguranje održivosti; 

Poboljšan sistem upravljanja javnim finansijama, koji podrazumijeva vjerodostojan program reforme;



Transparentan budžetski proces pod nadzorom javnosti.

Brojne organizacije rade na promociji međunarodnih standarda i pragova koji se odnose na budžetiranje odgovorno prema djeci, uključujući:

 Međunarodno budžetsko partnerstvo, koje objavljuje Istraživanje otvorenosti

budžeta i radi sa OCD širom svijeta u cilju pružanja tehničke podrške za potrebe analize budžeta. U svom radu usmjereni su na ublažavanje posljedica siromaštva i unapređenje upravljanja, transparentnosti i odgovornosti kroz osiguranje resursa koji će siromašnima omogućiti da budu zastupljeni u budžetskom procesu. Domaće OCD koje rade na inicijativi raspolažu korisnim informacijama.



Institut za praćenje naplate prihoda objavljuje godišnje ankete i sarađuje sa OCD na nivou države.  Ostale organizacije koje pružaju konkretne informacije, odnosno podršku, poput Objavi iznos poreza koji plaćaš (Publish what you pay) i Afričke parlamentarne mreže protiv korupcije, pružaju ciljane informacije i podršku parlamentima.

3. Programski obuhvat budžetiranja odgovornog prema djeci Akteri razvojne saradnje imaju posebnu ulogu u prioritizaciji ulaganja u djecu u okviru nacionalnih budžeta. Moguće ulazne tačke s aspekta programiranja su uvrštavanje pitanja od interesa za djecu u kontekstualnu analizu situacije u zemlji i kriterije podobnosti za budžetsku podršku, utvrđivanje ključnih aktera, te zagovaranje kroz dijalog o budžetskoj politici i podršci.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

3.1 Razmatranja koja se odnose na budžetiranje odgovorno prema djeci u kontekstualnoj analizi situacije u zemlji Među važna razmatranja u kontekstu izrade politika, vladinih kapaciteta i provedbe politika iz ugla budžetiranja odgovornog prema djeci ubrajaju se: Politički/institucionalni kontekst  Oformljenost ili fragmentiranost javnih institucija   Centralizirano ili federalno ustrojstvo vlade i nivoi ogranizacije javnih institucija (centralni, regionalni, lokalni, itd.)  Raspodjela političke moći, naročito u pogledu podjele nadležnosti između izvršne i zakonodavne vlasti u izradi i odobravanju budžeta   Elektoralni ciklus  Raspoloživost tehničkih, logističkih i informacijskih resursa pored ukupnih kapaciteta potrebnih za efikasnu javnu upravu

 Stepen korupcije, odnosno transparentnosti državnih institucija  Postojanje mehanizama koordinacije između institucija nadležnih za realizaciju prava djeteta.

Društveni kontekst

 Nivoi organizacije i učešća civilnog društva  Glavne interesne grupe i njihovi kapaciteti lobiranja  Postojanje mehanizama za društvenu kontrolu upravljanja javnim sektorom. Ekonomski kontekst

 Stepen ekonomske stabilnosti  Stepen rasta  Učestalost siromaštva (npr. postotak stanovništva koje živi ispod nacionalno ili



međunarodno utvrđene crte siromaštva) i profili siromaštva (npr. stopa siromaštva različitih grupa, kao npr. domaćinstava s djecom, manjina, domaćinstva u određenim geografskim područjima) Neravnopravnost u pogledu primanja i pristupa uslugama, razvrstano prema spolu, starosnoj dobi, geografskom području i etničkom porijeklu.

3.2 Utvrđivanje ključnih aktera Od ključne je važnosti da su odgovarajući akteri utvrđeni i da su angažirani na pružanju podrške budžetiranju odgovornom prema djeci. Među ključne aktere ubrajaju se: politički akteri (političke stranke, parlament, ministarstva), naročito oni u ključnim ministarstvima i zakonodavna komisija za budžet, lideri u zajednici koji oblikuju javno mišljenje, socijalne organizacije poput sindikata, organizacija lokalne zajednice (grass-root), NVO, privatni sektor i mediji.

Kako bi angažman s ključnim akterima bio efikasan, potrebno je izdvojiti vrijeme za upoznavanje s njihovim interesima, sposobnostima (moći) i međusobnom odnosu. Mapiranje je jedan od instrumenata kojim se to omoguaćava. Mapiranjem se stiče uvid u načine na koje akteri mogu da se uključe u proces izrade politike i budžeta. Npr, jesu li osnovne škole u obrazovnom sektoru u nadležnosti tijela na nivou regije ili ministarstva obrazovanja, odnosno župe ili općine? Koji nivo vlade je nadležan za osnovne usluge zdravstvene zaštite? Je li ministarstvo zdravlja vodeća institucija u zemlji ili postoje regionalni trustovi? U kojoj mjeri su sektori vodoopskrbe i sanitacije koordinirani sa sektorom obrazovanja i zdravlja, i na kojem nivou? Vidi Instrument 6.3, Instrument 6.4 i Instrument 6.5 o ključnim akterima i mogućnostima njihovog angažmana po fazama ciklusa operacija.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Brazil: Dječije vijeće za budžet U Barra Mansa, Brazil, 18 djevojčica i 18 dječaka dobilo je zaduženje od strane svojih vršnjaka da se brinu o tome da općinsko vijeće radi na rješavanju njihovih potreba i prioriteta. Ovo dječije vijeće određuje kako će se dodijeljeni dio općinskog budžeta utrošiti na rješavanje dječijih prioriteta, a djeca vijećnici učestvuju i u drugim aspektima rada vlade. Više od 6.000 djece učestvovalo je na godišnjem nivou od 1998. godine u diskusijama i skupovima za izbor djece vijećnika i razmatranje dječijih prioriteta. Izabrana djeca uče kako da zastupaju svoje vršnjake u demokratskim strukturama, da utvrđuju prioritete na osnovu raspoloživih sredstava i za osmišljavaju projekte u složenom i često sporom političkom i birokratskom procesu gradske uprave. .

1213

Module 6: Child-Responsive Budgeting

Rad s djecom Djeca imaju pravo da budu konsultovana o pitanjima koja se tiču raspodjele resursa. Teret ovih konsultacija ne smije spasti samo na OCD. Od ključne je važnosti osigurati da su stavovi djece saslušani kroz ankete i intervjue, uključujući i polustrukturirane, te kreiranje foruma za izražavanje mišljenja. Navedene aktivnosti mogu se provesti kroz npr. terensku posjetu selima, tokom kojih se kroz igru, pozorišne predstave, pjevanje, radijske emisije ili video zapise prezentiraju pitanja vezana za dječija prava. Nove tehnologije nude inovativna rješenja za pristup informacijama i prikupljanje povratnih informacija.4

3.3 Budžetiranje odgovorno prema djeci sastavni dio dijaloga o politici i budžetu Razvojni akteri imaju ključnu ulogu u pružanju podrške sistemu upravljanja javnim finansijama (PFM) u zemlji, kako bi se osiguralo da se resursi izdvajaju i koriste efikasno i transparentno u korist dječijih prioriteta. Kanalisanje sredstava razvojnih aktera kroz sisteme u zemlji i za podršku reformi PFM može stvoriti uslove za potrebni dijalog i podržati pozitivne promjene za dobrobit djece. Dva su ključna aspekta navedenog djelovanja:

 Trajanje i predvidivost: Reforme su procesi dugoročnih promjena koji zahtijevaju održiv angažman, dijalog i podršku. ‘Stani-kreni’ situacije mogu biti štetne.

 Nacionalno vođstvo: Procesi promjena su najodrživiji i najsmisleniji kada su endogeni, odnosno kada su osmišljeni i predvođeni od strane državnih institucija. ‘Najbolje prakse’ drugih država možda nisu i najprikladnije.

U narednoj tabeli obrađeni su koraci kojima se osigurava da je razvojnim partnerima omogućeno da utiču na kreiranje prostora za djecu u dijalogu o politici i budžetu. STVARANJE PROSTORA ZA DJECU U DIJALOGU O POLITICI I BUDŽETU

Nacionalne razvojne politike, sektorske politike i prateći planovi troškova

Treba imati na umu da se ovi planovi često odnose na više provedbenih agencija, čiji korporativni planovi moraju omogućavati provedbu sektorskih planova. Rad na nacionalnim politikama i korporativnim planovima kroz razvoj kapaciteta je efikasan način uvođenja dječijih prava u plan aktivnosti.

Fiskalne prognoze – srednjoročni finansijski okvir (MTFF) – i srednjoročne budžetske prognoze

Tamo gdje ovi dokumenti postoje, neophodna je analiza održivosti novih programa u svjetlu fiskalnog okvira. Provodeći navedene aktivnosti s akterima u okviru i van okvira vlade, jača se kredibilitet opcija politika za integraciju dječijih prava.

Jordan: Uvođenje dječije analize budžeta u okviru budžetske reforme u državi UNICEF i partneri pokrenuli su 2009. godine dječiju analizu budžeta u Jordanu. U prvoj od inicijativa za analizu vladine posvećenosti uslugama za djecu izvršen je preged načina na koji se politika kroz planove preoblikuje u budžet. Rezultati ovih aktivnosti bili su osnova za zagovaranje realizacije dječijih prava. Osim polazne osnove za sadašnji i budući dječiji monitoring budžeta u zemlji, inicijativa je omogućila razvoj konkretnih okvira za monitoring budžetskih izdvajanja i realnih rashoda, s posebnim naglaskom na usporedbu regija i pružanja usluga, po programima vezanim za djecu i nivoima aktivnosti. Okvir je zatim uvezan s utvrđenim pokazateljima i ciljevima. Na osnovu preporuka dječije analize budžeta, vlada je 2010. godine izradila petogodišnji plan dječijeg angažmana u budžetu za dalju provedbu aktivnosti. Priručnik za obuku pod nazivom “Budžetiranje za veću dobrobit djece” izrađen je u okviru kontinuiranog jačanja vladinih kapaciteta. Kreiran je tim za budžet po mjeri djeteta pri Odjelu za opći budžet, te je provedena obuka u pilot ministarstvima, koja će u narednom periodu preuzeti ulogu nacionalnih instruktora budžetiranja po mjeri djeteta. Dječija analiza budžeta također preporučuje razvoj kapaciteta članova parlamenta u sljedećim oblastima za osiguranje parlamentarnog angažmana: razumijevanje prava djeteta; kako osigurati da su prava djeteta uzeta u razmatranje tokom diskusije za odobravanje budžeta; i tehnike budžetske analize za procjenu dječijih budžeta.

Module 6: Child-Responsive Budgeting

Nezavisne studije

Kako bi se osiguralo da iza ustroja politike i programa donatorske podrške stoji kvalitetan analitički rad, može se uzeti u obzir izrada i distribucija studija akterima. Studije i informacije zasnovane na dokazima mogu formirati osnovu za utvrđivanje pitanja, opcija politika, procjene troškova, izmjene budžeta, itd, te za zagovaranje budžetiranja/politika koje su odgovorne prema djeci.

Sektorske radne grupe

Sektorske radne grupe imaju potencijal foruma za djelotvornu raspravu o tehničkim pitanjima i raščlanjivanje složenih tema na manje tematske oblasti. Ove radne grupe vezane su za nacionalne sektore i njihove budžete i donatori ih vide kao polazište svog djelovanja. Kao takve one nude brojne mogućnosti za uvrštavanje dječijih prava u dneveni red ključnih ministarstava.

Razvoj kapaciteta

Razvoj kapaciteta visoko je na dnevnom redu mnogih donatora i jednako je važan za javni sektor, kao i za OCD. Akteri koji zastupaju dječije interese mogu se kroz ove aktivnosti bolje pripremiti za vršenje uticaja na usvajanje planova.

Praćenje budžeta

Građanski monitoring budžeta može se institucionalizirati kroz uvođenje tijela za praćenje budžeta, provođenje ankete praćenja javnih rashoda (PETS) (vidi podnaslov Instrumenti), usvajanje novih tehnologija za djelotvornu razmjenu informacija i korištenje mreža za izvještavanje o utrošku sredstava, u cilju sistematskog praćenja i analize budžetskih podataka i socijalnih pokazatelja.

Donatorska koordinacija

Forumi o donatorskoj koordinaciji i uloga vodećeg donatora u sektorima doprinose usmjeravanju dijaloga između donatora i vlade. To podrazumijeva značajna ulaganja u zagovaranje dječijih interesa na nacionalnom nivou, odnosno načina na koji rješavanje dječijih pitanja doprinosi općim ciljevima smanjenja siromaštva. Drugim riječima, potrebno je pokazati kako težište na dječijim pravima maksimizira donatorska ulaganja u realizaciju milenijumskih razvojnih ciljeva (MDG) (i ciljeva za period nakon 2025. godine, jednom kada budu utvrđeni).

4. Preporučene intervencije za podršku budžetiranju odgovornom prema djeci 4.1 Analiza budžeta kojom se osigurava da djeca, žene i siromašne porodice nisu marginalizirane u izdvajanjima za javni sektor Prvi korak u vršenju uticaja na budžetska izdvajanja u korist djece je analiza budžeta (najrelevantniji korak kada se radi o pružanju direktne budžetske podrške). Prema stavovima Inicijative za otvoreni budžet, analiza budžeta omogućava prikupljanje dokaza za podršku zagovaranju, te jačanju kapaciteta OCD i šire javnosti da utiču na odluke o poreznim politikama i izdvajanju resursa za konkretne politike i programe. Ispitivanjem pretpostavki u prijedlozima i utvrđivanjem mogućih zamki, analiza budžeta doprinosi tome da zamisli politika postanu finansirane aktivnosti. Prilikom provođenja ove analize, treba jasno utvrditi koja vrsta rashoda u kontekstu date države će najvjerovatnije doprinijeti provedbi zakona i politika u korist prava djece.

Ekvador: Okvir budžetiranja odgovornog prema djeci oblikuje državne i lokalne javne politike u korist ranjive djece Nakon ekonomske krize 1999. godine, koja je uticala na nizak stepen socijalnih ulaganja, UNICEF je u saradnji s ministarstvima, OCD i političkim partijama u Ekvadoru pokrenuo evaluaciju nacionalnog budžeta za zaštitu dječijih prava. U okviru tih aktivnosti utvrđeni su problemi u strukturi budžeta, poput niskih izdvajanja za socijalni sektor i malog utroška socijalnih sredstava na pitanja od interesa za djecu. UNICEF je u okviru svojih zagovarateljskih aktivnosti insistirao na zaštiti i unapređenju socijalne potrošnje, te pozvao na usvajanje vanrednog socijalnog plana s težištem na prehrani, zdravlju, obrazovanju i izvorima primanja. Godine 2002. formirano je Posmatračko tijelo za prava djece i adolescenata i Posmatračko tijelo za fiskalnu politiku u cilju razvoja kapaciteta za realizaciju prava djeteta. Posmatračko tijelo za fiskalnu politiku pomno prati fiskalne račune, podržava javne diskusije o fiskalnim pitanjima i zagovara transparentnost budžeta.

Module 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Nakon utvrđivanja težišta, neophodno je upoznati se s budžetom, odnosno njegovom strukturom (klasifikacijom) i načinom na koji se definiraju budžetska izdvajanja. Dvije dobre polazne tačke za to su: 1. Izvještaji o ocjeni javnih rashoda i finansijske odgovornosti (PEFA): U ovim izvještajima sadržane su informacije o velikim skupovima pokazatelja koji se mogu koristiti za pripremu analize budžeta. (vidi podnaslov Instrumenti). 2. Klasifikacija vladinih funkcija (COFOG): Ova jedinstvena međunarodna (UN) nomenklatura opisuje svrhu transakcija (klasifikacije se kreću od invaliditeta, socijalne zaštite, do stambenih pitanja i obrazovanja). Može se koristiti za poređenje računa između različitih zemalja, te pruža uvid u izdvajanja iz državnog budžeta i pomaže u analizi obrazaca trošenja na nivou sektora i podsektora. Jedna od metoda analize uticaja budžeta na djecu je stavljanje težišta na javne usluge ključne za dobrostanje djece, poput obrazovanja, zdravstva, pomoći u hrani i ostalih programskih sigurnosnih ako kreatori politika, javnost i mediji mreža, policije i pravosuđa. Obzirom da najviše pažnje posvećuju budžetu se klasifikacija nacionalnog budžeta kada izvršna vlast utvrdi prijedlog obično usklađuje s COFOG budžeta, važno je da se angažman na nomenklaturom, praćenje izdvajanja u analizi budžeta i zagovaranju održi oblastima koje su relevantne za kroz cijeli budžetski ciklus. unapređenje prava djece je dobra polazna tačka za donošenje zaključaka o kvaliteti i uticaju javne potrošnje na djecu. Ukoliko u državi postoji oblast ili regija koju karakteriziraju slabi pokazatelji vezani za dječiji opstanak, razvoj i zaštitu, možda će biti potrebno usmjeriti se na praćenje resursa koji se izdvajaju za tu oblast. Akteri razvojne saradnje mogu pružiti stručna znanja i pomoć u razvoju kapaciteta za provođenje analize budžeta. Time se akterima omogućava da prate realizaciju obaveza vlade prema djeci kroz budžetski ciklus, od planiranja i usvajanja do izvršenja. U okviru modaliteta finansiranja EU za budžetsku podršku, ove vrste analiza mogu pružiti korisne podatke za potrebe pregovora sa pandanima u zemlji o tome gdje i kako će sredstva biti potrošena.

4.2 Izgradnja kapaciteta i sveobuhvatni procesi odlučivanja za uticaj na izdvajanja za javni sektor Građansko učešće ključno je za transparentnost i odgovornost vlade i može biti relevantno za sve vrste modaliteta pomoći, uključujući direktnu budžetsku podršku, projektnu podršku za konkretni sektor i programiranje OCD. Partnerstva između vladinih i nevladinih aktera mogu ojačati tehničke kapacitete javnih dužnosnika i skrenuti pažnju na alternativne prioritete i prijedloge potrošnje. Institucionalne reforme za jačanje građanskog nadzora nad budžetskim procesom i praćenje programa rashoda mogu doprinijeti kvalitetnijem odgovoru na prioritete pri izradi politika, poboljšati pružanje usluga i učiniti efikasnijim izvršenje budžeta. Postepeno ostvarivanje prava i uvrštavanje dječijeg mišljenja u ove procese mjera su uspjeha. 17

Filipini: Učešće građana u praćenju pružanja javnih usluga G-W atch, program koji provodi škola za upravljanje Ateneo de Manila u Filipinima, radi na pružanju pomoći građanima u praćenju pružanja javnih usluga, što uključuje nabavku udžbenika, školske objekte, javne radove, nabavku lijekova i distribuciju pomoći u slučajevima prirodnih katastrofa. GWatch, u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja, okupio je različite grupe civilnog društva u konzorcij za vladin Program brojanja udžbenika, koji je nadzirao cijeli ciklus nabavke udžbenika, od tenderske procedure do konačne isporuke. Uspjeh programa dodatno je osiguran terenskim angažmanom filipinskih izviđačkih organizacija djevojčica i dječaka, čime je omogućeno praćenje isporuke 50 miliona udžbenika u vrijednosti od oko 40 miliona američkih dolara školama u zemlji. Prije pokretanja ovog programa, Ministarstvo obrazovanja smatrano je jednim od najkorumpiranijih tijela u zemlji. Prema procjenama trećine Filipinaca koji su anketirani 2001. godine, preko 50% resursa za besplatne udžbenike u javnim školama nestajalo je u lancu korupcije. Poboljšanom transparentnošću i konkurentskom procedurom, uz pomoć G-Watch-a prepolovljeni su troškovi udžbenika, čime je ostvarena ušteda od oko 1,4 miliona američkih dolara.5

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Razvojni akteri mogu odigrati važnu ulogu u zagovaranju i omogućavanju uvođenja prava djeteta u planove djelovanja. Okupljanjem aktera u diskusije o budžetu i preporukama politike, donatori mogu pospiješiti razvoj budžetiranja odgovornog prema djeci. Razvojni akteri imaju ključnu ulogu u stvaranju uslova za budžetiranje odgovorno prema djeci. Jedan od načina za pokretanje dijaloga je objava prijedloga budžeta relevantnim akterima, pogotovo onim koji su obično isključeni iz konsultativnog procesa. U narednoj shemi prikazane su ulazne tačke u standardiziranom procesu budžetske politike. Shema treba da posluži kao primjer i prilagodi se nacionalnom kontekstu. Također treba naglasiti da je broj aktera koje treba uključiti često veći od onog koji biva uključen. Vidi Instrument 6.4: Utvrđivanje ključnih aktera.

ULAZNE TAČKE ZA ANGAŽMAN S KLJUČNIM AKTERIMA U CIKLUS BUDŽETSKE POLITIKE

Usaglasiti se o potrebi i prioritetima politike Ulazna tačka > Pokazatelji

Testirati postignuća na osnovu iskustva aktera i povratne informacije uvrstiti u politiku Ulazna tačka > Korištenje izvještaja revizije i evaluacije za prikupljanje povratnih informacija od aktera i unapređenje stanja

Pratiti izvršenje budžeta i pružanje usluga Ulazna tačka > Stvoriti forum aktera za prikupljanje povratnih informacija i primjenu novih tehnologija

usvojeni za podršku dijalogu o politici radi provjere pristupa i rješavanja sukobljenih prioriteta

Transparentnost i odgovornost Izrada i provedba dogovorenih politika i preoblikovanje politika u budžetska rješenja i rezultate čini segment upravljanja: Transparentnost i odgovornost

Učestvovati u budžetiranju/ verificirati da budžet odražava plan Ulazna tačka > Angažman s

akterima na izgradnji kapaciteta kroz bolje informiranje i zastupanje

Kriteriji odabira za opcije Ulazna tačka > Angažirati

aktere u dijalog o politici radi utvrđivanja problema i odabira prioriteta

Verificirati planove troškova Ulazna tačka > Izvršiti

analizu budžeta za podršku angažmanu

Mozambik: Izazovi u provedbi svrsishodnog učešća Postizanje ‘svrsishodnog’ učešća može biti zahtijevno. Još ga je teže ostvariti u kontekstu PFM, jer su instrumenti budžeta i planiranja teško razumljivi, a nisu ni lako dostupni. Ako ljudi ne mogu razumjeti dokumente ili nemaju blagovremeno pristup navedenim dokumentima, nisu u mogućnosti da se uključe u tehnički dijalog potreban za monitoring i zagovaranje o različitim pitanjima. UNICEF je kao odgovor na te potrebe u Mozambiku uveo praksu izrade Sažetka o budžetu, u saradnji sa domaćom nevladinom organizacijom Fondacija za razvoj zajednice (FDC). UNICEF je početkom 2010. godine pružio podršku osnivanju Foruma civilnog društva za monitoring budžeta. Forum okuplja preko 20 NVO i predstavnika medija. Ciljevi Foruma su trojaki: (1) jačanje kapaciteta civilnog društva za zagovaranje zasnovano na dokazima u vezi sa PFM; (2) pružanje usluga u svojstvu centra za razmjenu informacija; i (3) djelovanje u svojstvu prepoznatljive koalicije civilnog društva, koja je osposobljena za uključivanje u dijalog o budžetskim pitanjima sa donatorima, vladom i parlamentom.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

4.3 Poboljšana efikasnost kroz pomoć ostvarivanju najboljih mogućih rezultata za djecu u okviru izdvojenih resursa Razvojni partneri imaju ključnu ulogu u podržavanju sistema upravljanja javnim finansijama. Podrškom se nastoji osigurati da se sredstva efikasno troše na realizaciju prioriteta u oblasti prava djeteta. To zahtijeva procjenu kapaciteta za implementaciju u pogledu pravnog, regulatornog i institucionalnog okvira, sistema koji osiguravaju usklađenost implementacije s planovima, te efikasnosti, profesionalizma i drugih poticajnih faktora. EU je skupa sa grupom donatora izradila okvir za analizu uspješnosti PFM u zemlji, koja se odnosi na kredibilitet, razumljivost i transparentnost budžeta, budžetiranje zasnovano na politici, predvidivost i kontrolu izvršenja budžeta, računovodstvo i evidentiranje, finansijsko izvještavanje, monitoring i vanjsko ispitivanje budžeta. 6 Okvir također obuhvata analizu izdvajanja i rashoda u sektorskim budžetima i nadzor budžetskih institucija. Od konkretnih koraka kojima razvojni partneri mogu pomoći jačanje budžetskih institucija izdvajamo:

 ulaganje u sisteme podataka i informacija, tamo gdje su ti sistemi slabi;  procjenu korupcije i pitanja koja se odnose na sistem upravljanja;  podršku radu medija, revizorskih institucija, agencija za borbu protiv korupcije i drugih institucija za nadzor;

 praćenje napretka države u postizanju transparentnosti i jačanju odgovornosti kroz pomoć razvoju međudržavne komparativne baze podataka i indeksa otvorenosti budžeta. Vidi Instrument 6.6 u kojem su sadržana pitanja za utvrđivanje kvaliteta i kredibiliteta politika i u kojoj mjeri se kvalitet i kredibilitet odražava kroz budžet.

4.4 Osiguranje održivosti kroz podršku izdvajanju odgovarajućih resursa za održivost politika odgovornih prema djeci Čini se da tu nema ništa sporno. Usvojene su nove opcije politika, a vlada treba da osigura sredstva u budžetu za njihovu provedbu. Međutim, procesi izrade politika i budžetiranja su obično razdvojeni, pri čemu linijska ministarstvima izrađuju politike, ministarstvo finansija dodjeljuje resurse, a kabinet rješava neslaganja. Procese karakterišu tenzije i kompromisna rješenja između potreba i resursa, te pregovori između različitih tijela i agencija, kao i državnog i nižih nivoa.

Južnoafrička Republika: Praćenje obima i djelotvornosti resursa koji se izdvajaju za rani rast i razvoj djece Anketa praćenja javnih rashoda (PETS) za rani rast i razvoj (ECD) je prvo istraživanje ove vrste u Južnoafričkoj Republici, odnosno prva ovakva anketa u oblasti ranog rasta i razvoja u svijetu. Ankentom je istražen kvantitet, obim i djelotvornost sredstava koja se izdvajaju za rani rast i razvoj u državi i analiziran stepen dospijeća javnih sredstava do ciljanih korisnika. Ustrojstvo ankete je naročito interesantno, jer su se u njoj koristile međunarodno prihvaćene metodologije praćenja javnih rashoda prilagođene za potrebe institucionalnih aranžmana u oblasti ranog rasta i razvoja u Južnoafričkoj Republici, koji su vrlo složeni. Nadležnost je podijeljena između Ministarstva obrazovanja i Ministarstva za socijalni razvoj. Sredstva se raspodjeljuju na nivou provincije, a u nekoliko provincija je nadležnost dalje spuštena na institucije okruga. Zvanične strukture, uključujući Nacionalni upravni odbor i Referentnu grupu, koje čine zvaničnici na državnom i nivou provincije, odigrali su ključnu ulogu u rješavanju problema oko ustrojstva i provedbe. Neformalne veze sa višim vladinim zvaničnicima pomogle su u jačanju povjerenja među svim stranama. Organizirane su radionice za validaciju u kritičnim fazama projekta, kako bi se pospiješio osjećaj vlasništva nad podacima i rezultatima. Također je u saradnji s vladom izrađena zajednička strategija za komunikaciju puno prije okončanja studije. U njoj su obrazloženi različiti kanali komunikacije za djelotvornu razmjenu procesa i nalaza istraživanja, te uspostavljanje kontakta s akterima van okvira djelovanja IFI i Ministarstva finansija. Istraživanjem se došlo do kvalitetnih rezultata koje razvojni partneri mogu da koriste u preoblikovanju strateškog dijaloga u oblasti ECD u Južnoafričkoj Republici. Analitički izvještaj o istraživanju sa opširnim izvršnim sažetkom izrađen je i distribuiran brojnim subjektima, što je potaklo izradu Akcionog plana za anketu praćenja javnih rashoda u oblasti ranog rasta i razvoja, koji je dobio podršku visokih zvaničnika u Ministarstvu obrazovanja i Ministarstvu za socijalni razvoj i drugih ključnih aktera. Iskustvo sa PETS ECD naglašava potrebu za izradom efikasnijih instrumenata za istraživnje javnih rashoda u korist djece, naročito kada se ima u vidu da su ove ankete dugoročnije i orijentirane na prošlost (radi se o ex-post anketama za koje je obično potrebno dvije godine da se provedu). Iskustvo u Južnoafričkoj Republici je odličan okvir za dalje proširenje saradnje između EU i UNICEF-a, naročito u kontekstu zajedničkog analiziranja rashoda i korisnika u sektorima koji se bave pitanjima djece.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Kada se usvoji nova politika ili program rashoda, budžet za tekuću godinu je već raspodijeljen na postojeće programe i nema sredstava za provedbu naknadno usvojenih politika i programa. U takvim situacijama potrebno je provesti analizu fiskalnog prostora, uzimajući u obzir programe tekućih rashoda, prihoda i politike finansiranja. Analiza fiskalnog prostora čini osnovu za srednjoročnu analizu rashoda (ne smije se poistovijetiti sa ambicioznim ciljevima srednjoročkog okvira rashoda). Podrška institucijama u pravdanju novih programa je ključno, jer institucije moraju braniti svoje budžetske zahtjeve. Da bi nove politike bile vjerodostojne, ne smije se zanemariti ova dinamika koja je i vremenski zahtjevna. Razvojni partneri su ključni za osiguranje održivosti i primjerenosti resursa za dobrobit djece. Fiskalni prostor igra važnu ulogu u osiguranju izdvajanja za politike i njihovog implementiranja, bez obzira koliko mala ta izdvajanja bila. Fiskalni prostor je funkcija drugih programa rashoda, varijabli na koje utiče vrijeme, poput demografije i zahtjeva za javnim uslugama, i makroekonomskog konteksta.

Ovaj instrument za procjenu troškova, koji su izradili UNICEF i Svjetska banka, a dodatno usavršila Svjetska zdravstvena organizacija, Populacijski fond UN-a (UNFPA) i Zajednički program UN-a za borbu protiv HIV/AIDS-a (UNAIDS), pomaže vladinim tijelima da bolje razumiju i savladaju inkrementalne troškove poboljšanja usluga u ključnim sektorima (zdravstvno, obrazovanje, itd), koji često nailaze na “uska grla” u postizanju ciljeva politike poput MDG. Da bi se to prevazišlo, MBB se koristi za utvrđivanje troškova poboljšanja usluga na osnovu postepenog povećanja iznosa (npr. proširenje osnovnih usluga zdravstvene zaštite na dodanih 1% stanovništva). Postepena uvećavanja su u mnogim slučajevima lakše ostvariva u procesu budžetiranja od sveobuhvatnih paketa, koji podrazumijevaju različite vrste programa i visoke troškove.7

4.5 Pozivanje na odgovornost za realizaciju obaveza koje proizilaze iz prava djeteta kroz evaluaciju Uticaj budžetskih inicijativa na promjenu pravila i procedura u institucijama treba mjeriti i ocjenjivati odvojeno od njihovog uticaja na budžetska izdvajanja. Čak i tamo gdje se budžetska izdvajanja ne mijenjaju značajno u datoj godini, promjene u procedurama odlučivanja mogu uticati na buduća izdvajanja. Isto tako, jačanje kapaciteta zakonodavnog nadzora može poboljšati transparentnost, iako neće nužno odmah dovesti do povećanja potrošnje u korist djece. Evaluacije, bile one usmjerene na pregled aktualnih politika ili naučenih lekcija, predstavljaju instrument za poboljšanje uspješnosti. Vrijeme provođenja evaluacije se mora usaglasiti i ispoštovati. Evaluacija, kao specifična forma praćenja treba:

 utvrditi ishode za provjeru s korisnicima  procijeniti potencijalne dugoročne učinke 23

Benin: Marginalnim budžetiranjem za uska grla poboljšan budžet za zdravstvo i planovi za djecu Benin je u posljednjim godinama ostvario značajan napredak u poboljšanju dječijeg zdravlja i prehrambenog statusa. UNICEF i partneri zagovarali su uvođenje analize marginalnog budžetiranja za uska grla (MBB) sa Ministarstvom zdravlja za djelotvornije planiranje, procjenu troškova i budžeta zdravstvenih intervencija. U okviru zagovaranja za uvođenje predložene analize, UNICEF je s vladom radio na jačanju njenih kapaciteta za korištenje ovog instrumenta i njegovih komparativnih prednosti. Ministarstvo zdravlja usvojilo je 2010. godine MBB analizu za izradu Trogodišnjeg razvojnog plana za zdravstvo (HTDP) 2010–2012, u kojem su obrađeni poticaji za tri ulagačka scenarija za smanjenje stope dječijeg mortaliteta. Šest zdravstvenih okruga, koji pokrivaju 15 uskraćenih općina, danas koriste MBB analizu za izradu svojih razvojnih planova. Očekuje se da će MBB analiza donijeti poboljšanje za više od 300.000 marginalizirane djece mlađe od 5 godina u ovim općinama. Neslaganja između budžetskih izdvajanja za Ministarstvo zdravlja i očekivanih sredstava bila su rezultat primjene različitih instrumenata za izradu srednjoročnih prognoza od strane Ministarstva zdravlja i Ministarstva finansija. UNICEF je MBB analizom, kao svojevrsnim pristupom planiranju, nastojao prevazići navedeni jaz. Ovaj mehanizam doprinosi osiguranju odgovarajućih i održivih izdvajanja. MBB analiza korištena je i u drugim zemljama Afrike, npr. za izradu MTEF u Maliju i Mauritaniji, a trenutno se primjenjuje u obrazovnom sektoru u Gani. U Nigeriji su učinjeni prvi koraci ka primjeni MBB. 24

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

 sagledati djelotvornost politike  ocijeniti zadovoljstvo aktera  pružiti čvrstu osnovu za utvrđivanje “onog što provjereno funkcionira”. Kraktoročno gledano, ishodi zagovaranja u oblasti budžeta evidentni su tek kao marginalne promjene. Svaki značajniji uticaj vidljiv je tek dugoročno. Ovaj obrazac je ustanovljen u istraživanju UNIFEM-a (UN Women) i EC o korištenju instrumenata i strategija rodno odgovornog budžetiranja (GRB) u kontekstu savremenih modaliteta i planova efektivnosti pomoći, naročito u pogledu opće i sektorske budžetske podrške. 8 Konkretna podrška angažmanu aktera u evaluaciji i procesu odgovornosti porazumijeva:

 podršku organizacijama za prava djeteta u izradi i potvrdi novih dokaza, 

evidentiranju i razmjeni postignuća, podizanju javne svijesti i medijskog interesovanja; podršku vrhovnim revizorskim institucijama (SAI) u reviziji djelotvornosti programa rashoda iz ugla dječijih prava.

Primjeri: Indija i Zambija Ministarstvo finansija u Indiji izdalo je smjernice kojima se rodno odgovorno budžetiranje uvodi kao sastavni dio budžetskog procesa. Navedeno je rezultat zalaganja UN Women, UNICEF-a i ostalih partnera, koji su sa Ministarstvom dogovorili zajedničke radionice za analizu rodno osjetljivog budžetiranja i budžetiranja odgovornog prema djeci i osmisli jedinstveni pristup. Reformom strukture parlamentarne komisije u Zambiji, više pažnje je posvećeno nadzornim ovlaštenjima zakonodavnog tijela. Parlament je osnovao Komisiju za procjene, što je prvi put da je zakonodavno tijelo osnovalo posebnu komisiju za istraživanje budžetskih pitanja. Reforme su, međutim, tekle otežano usljed “nepostojanja dopunske analize (pored izlaganja o nacrtu budžeta), i nedostatka kapaciteta za istraživanje”.9

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

INSTRUMENTI Instrument 6.1 Ključne oblasti za ispitivaje uključenosti pitanja od interesa za djecu u budžet KLJUČNE OBLASTI ZA PROVJERU OBUHVAĆENOSTI PITANJA OD INTERESA ZA DJECU BUDŽETOM10 METODA

OPIS

Procjena osjetljivosti politike na prava djeteta

Analizirati politike i programe iz ugla prava djeteta i utvrditi koliko je vjerovatno da će politike i resursi izdvojeni za njihovu realizaciju poboljšati i zaštiti prava djeteta.

Procjena korisnika razvrstana prema pravima djeteta

Ocijeniti koliko opseg programa ili usluga zadovoljava potrebe stvarnih, odnosno potencijalnih korisnika, kako ih oni identificiraju i izražavaju.

Analiza koristi javnih rashoda razvrstana prema pravima djeteta

Ocijeniti raspodjelu budžetskih sredstava između žena i muškaraca, djevojčica i dječaka, procjenom jedinične cijene određene usluge i utvrđivanjem omjera korištenja sluge od strane svake grupe.

Analiza uticaja budžeta na korištenje vremena razvrstana prema pravima djeteta

Uspostaviti vezu između budžetskih izdvajanja, usluga koje se kroz njih pružaju i načina na koji različiti članovi u domaćinstvu provode svoje vrijeme.

Srednjoročne budžetske projekcije svjesne prava djeteta

Uvrstiti prava djeteta u srednjoročne budžetske projekcije i procijeniti uticaj politika na budžetska izdvajanja, osporavajući fiskalnu i budžetsku analizu koja ne uzima u obzir prava djeteta.

Izjava o budžetu svjesna prava djeteta

Procijeniti izvještaje vladinih tijela o učinku njihovih rashoda na ciljeve u oblasti dječijih prava.

Razvrstana analiza porezne incidencije

Procijeniti uticaj poreza na prava djeteta (rad, skrbnici) i procijeniti iznos prihoda prikupljenih u vezi sa potrebama i zahtijevima za javne rashode.

Instrument 6.2 Korištenje postojećih instrumenata za analizu budžeta Budžetska analiza je širok pojam. Procjena budžetskih izdvajanja i stvarne potrošnje izdvojenih sredstava ključna je za ocjenu ispunjenosti ciljeva državne politike i obaveza države predviđenih domaćim i međunarodnim zakonima. To se naročito odnosi na pravne obaveze država da koriste u najvećoj mogućoj mjeri raspoložive resurse i postepeno realizuju ekonomska i socijalna prava, što je direktno primjenjivo i na zahtjeve o pravima djeteta iz Konvencije o pravima djeteta. Prednost budžetske analize je u tome što se njom mogu prikupiti dokazi za podršku zagovaranju i jačanju sposobnosti OCD i javnosti da utiču na odluke o poreznim politikama i o raspodjeli sredstava za konkretne politike i programe. Testiranjem pretpostavki prijedloga i utvrđivanjem potencijalnih zamki primjenom bužetske analize, ideje politike se lakše pretvaraju u željene ishode. Budžetska analiza je instrument koji pomaže da se bolje razumije namjera i mogući uticaj planova vlade na prikupljanje i trošenje javnih sredstava. Javni budžeti mogu se analizirati iz različitih uglova:

 praćenjem budžetskih trendova kroz vrijeme u odnosu na realnu vrijednost (npr.

nominalna vrijednost prilagođena za inflaciju) i veličinu kao procenat bruto domaćeg proizvoda (GDP) ;  usporedbom potrošnje za jedan sektor, poput zdravstva, sa udjelom tok sektora u ukupnom budžetu i predloženom potrošnjom za drugi sektor, poput odbrane;  procjenom načina na koji budžet rješava potrebe određene grupe, poput žena, djece, osoba sa invaliditetom i siromašnih;  usporedbom nivoa rashoda za konkretne sektore i/ili grupe sa nivoima rashoda u susjednim ili sličnim državama; Postoje brojni instrumenti za analizu budžeta, koji se objavljuju i distribuiraju na nivou države i čiji su autor obično donatorske agencije. U njima je sadržano dosta korisnih informacija za angažman aktera na unapređenju budžetskog odgovora na socijalne potrebe uz održivost fiskalnih ciljeva. Pružanjem neutralnih, tehničkih informacija, ovi instrumenti pomažu da se pažnja preusmjeri na one planove koji se mogu razrađivati, umjesto na stavove i ideologije. Lista instrumenata u daljem tekstu nije konačna i u njoj su sadržani najosnovniji instrumenti uz sažetak ključnih pitanja, koja se mogu rješavati njihovom primjenom.

Međunarodna baza podataka OECD-a o budžetiranju Međunarodna baza podataka o budžetskoj praksi i procedurama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), koja omogućava usporedbu budžetskih praksi između država, primjer je kako se praćenje budžeta u različitim državama može iskoristiti za prikupljanje dokaza o poboljšanju budžetske efikasnosti i transparentnosti.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Baza podataka sadrži informacije o budžetskim institucijama u 97 zemalja, uključujući i 30 članica OECD-a i 67 zemalja Srednjeg Istoka, Afrike, Istočne Evrope, Azije, Latinske Amerike i Kariba, koje nisu članice. Sadrži preko 99 pitanja koja pokrivaju cijeli budžetski ciklus: izradu, odobravanje, izvršavanje, računovodstvo i reviziju, informacije o uspješnosti i upravljanju sredstvima pomoći u zemljama u razvoju.

Pregledi javnih rashoda (PER) Pregled javnih rashoda (PER), koji je prvobitno provodila Svjetska banka, je najpoznatiji instrument za analizu budžeta. Iako konkretni ciljevi PER ovise o planiranoj upotrebi informacija, u širem smislu informacije prikupljenje pregledom javnih rashoda trebaju se koristiti za dijalog o ciljevima politike i njenoj implementaciji i za uključiv dijalog sa akterima, jačajući kapacitete za PER nad kojim će država imati vlasništvo. PER može poslužiti i za ostvarivanje sljedećih ciljeva:

 davanje preporuka za efikasno i ravnopravno izdvajanje i korištenje resursa kroz budžet i njegovo izvršenje;

 provjeru usklađenosti izdvajanja sa namjerama vladine politike (strategije za smanjenje siromaštva, strategije rasta i socijalnog razvoja)

 provjeru primjerenosti izdvajanja za sektor u politici (podrazumijeva ispitivanje troškova)

 prognoziranje budućih troškova aktualnih politika i neophodnih budžetskih izdvajanja (ključne ulazne informacije za fiskalnu održivost);

 pružanje informacija kao osnova za dijalog o namjeri i provedbi politike i za uključivi dijalog sa svim akterima;

 uvrštavanje interdisciplinarnih pitanja i tema, što može biti vrlo korisno u provjeri osviještenosti budžeta o pravima djeteta.

PER se mogu provoditi redovo, te ako su sastavni dio budžetskog procesa na nivou države mogu poslužiti kao koristan instrument za pokretanje dijaloga među akterima o tome kako budžet odražava namjere vladine politike i da li njegovo izvršenje omogućava postizanje ciljeva koji su utvrđeni u dokumentu o politici.

Ocjena javnih rashoda i finansijske odgovornosti (PEFA) Ocjena javnih rashoda i finansijske odgovornosti (PEFA) vuče korijen iz aktivnosti Komiteta za razvojnu pomoć OECD-a u usklađivanju procjene sistema upravljanja javnim finansijama kroz smanjenje broja procjena, pružanje jedinstvene osnove za informisanje svih donatora i vlada i podržavanje reforme PFM. Osmišljena je od strane Međunarodnog monetarnog fonda (IMF), Svjetske banke, Evropske komisije, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Norveške i Švicarske i danas je koristi više od 20 agencija. PEFA je do danas primijenjena u više od 290 ocjena, koje pokrivaju više od 140 zemalja.

To je lako dostupan instrument za pristup informacijama objavljenim na Internetu, ili od strane vlada i donatora. PEFA koriste brojne zemlje u mnogim dijelovima svijeta:

    

Afrika i Karibi (90% zemalja) Latinska Amerika, Istočna Evropa, Azija, Pacifik (50–80%) Brojne zemlje sa srednjim primanjima (MIC) Zemlje se višim srednjim primanjima: Bjelorusija, Brazil, Ruska Federacija, Južna Afrika, Turska Zemlje sa nižim srednjim primanjima: Kolumbija, Egipt, Indija, Indonezija, Kazahstan, Maroko, Peru, Filipini, Tajland, Ukrajina.

PEFA okvir čini 28 pokazatelja (76 podpokatazelja), koji pokrivaju nacionalno upravljanje javnim finansijama (PFM) u 7 osnovnih dimenzija i 3 pokazatelja koji se koriste za procjenu učinka donatorskih praksi:

      

Kredibilitet budžeta Sveobuhvatnost i transparentnost budžeta Budžetiranje zasnovano na politici Predvidivost i kontrola u izvršavanju budžeta Računovodstvo, evidentiranje i izvještavanje Vanjsko ispitivanje i revizija Mjerenje uticaja donatorskih praksi na uspješnost upravljanja javnim finansijama.

Anketa praćenja javnih rashoda (PETS) Anketa praćenja javnih rashoda (PETS) je kvantitativno istraživanje tokova sredstava od centralne vlade do pružatelja usluga. Anketa je prerasla u djelotvoran instrument za pozivanje na odgovornost nadležnih tijela i angažman OCD, uključujući i organizacije u zajednici (CBO), u dijalog sa vladom (na svim nivoima) o efikasnosti izvršenja budžeta i efektivnom toku resursa do nivoa pružatelja usluga. Obzirom da je tijelo koje pruža usluge i/ili lokalna vlada (tj. direktni pružatelji usluga poput škola i klinika) osnovna mjerna jedinica, anketa je izuzetno primjenjiva na pitanja odgovornosti za potrebe korisnika i nadopunjuje PER ili PEFA. Sektorski pregled javnih rashoda može nadopuniti anketa praćenja javnih rashoda, dok ocjena javnih rashoda i finansijske odgovornosti koristi pokazatelje PETS u dopuni kapaciteta domaćeg računovodstva i sistema izvještavanja za razvrstavanje podataka. To može biti ključno za testiranje efikasnosti izvršenja budžeta, odnosno utvrđivanja razloga zbog kojeg rezultati nisu ostvareni, kao ni ravnopravna geografska distribucija. PETS može poslužiti kao jednostavan, ali djelotvoran dijagnostički instrument u nedostatku pouzdanih administrativnih ili finansijskih podataka. Iako ne postoji standardna formula, u anketi se uobičajeno koriste sljedeći koraci:11

 Utvrđivanje obima, svrhe i aktera  Dizajn upitnika  Uzorkovanje 32

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

   

Provođenje ankete Analiza podataka Distribucija Institualizacija

Marginalno budžetiranje za uska grla (MBB) MBB je prvenstveno instrument za procjenu troškova postizanja konkretnih ciljeva u zdravstvu. Prvobitno je osmišljen od strane tima Svjetske banke za regiju Afrike i Južne Azije i Odjelom za zdravlje, prehranu i stanovništvo, skupa sa UNICEF-om i Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Instrument je namijenjen za procjenu potencijalnog uticaja, potreba za resursima, te implikacija državnih strategija na troškove i budžete u cilju otklanjanja prepreka u provedbi s kojima se suočava zdravstveni sistem. MBB služi za procjenu marginalnih/inkrementalnih resursa potrebnih za prevazilaženje tih prepreka i postizanje rezultata u kontekstu makroekonomskog okvira države. MBB se koristi u izradi srednjoročnih državnih planova rashoda, odnosno planova potrošnje na nižim nivoima, i strategija za smanjenje siromaštva, koje eksplicitno povezuju rashode sa MDG u oblasti zdravlja i prehrane. Njime se olakšava proces budžetiranja za vladine rashode u zdravstvu, koji čini osnov za dijalog o politici i planiranju. Jedna od jakih strana ovog instrumenta je to što stimulira potencijalni učinak, te implikacije alternativnih strategija za pružanje zdravstvenih usluga na troškove i budžet kroz primjenu različitih integriranih funkcija izrade (na nivou zajednice/porodice, na nivou stanovništva/terenskog rada ili klinike).

Izvještaji vrhovnih revizorskih institucija Vrhovne revizorske institucije (SAI) vrše temeljni nadzor nad javnim finansijama i njihovom upravljanju. To su obično nezavisne institucije, koje imaju pravo i obavezu izvještavanja o vladinom izvršavanju budžeta (prihodi i rashodi). Njihove aktivnosti čine osnovu zakonodavnog nadzora nad izvršenjem budžeta i u pojedinim slučajevima za provjeru legalnosti budžeta (kada je na snazi okvir za fiskalnu odgovornost). SAI obuhvataju sve sektore i veliki dio njihovih aktivnosti tiče se revizije uspješnosti, koja pruža korisne informacije o provedbi sektorskih politika. U državama sa jasnom politikom o upravljanju sredstvima pomoći, gdje su donatori usklađeni sa državnim sistemima, SAI se pozivaju da vrše reviziju svih donatorskih programa, jer njihova nadležnost treba da pokriva sve javne fondove.

Analiza fiskalnog prostora Provođenje analize fiskalnog prostora pomaže u prikupljanju dokaza za različite opcije na raspolaganju vladama za povećanje ulaganja u prava djeteta. Šest je općih oblasti koje se mogu istražiti:

1. Preusmjeravanje aktualnih javnih rashoda: Podrazumijeva procjenu tekućih budžetskih izdvajanja kroz pregled javnih rashoda i tematskih budžeta, zamjenu ulaganja visokog troška i malog učinka ulaganjima koja donose veću socioekonomsku korist, izbjegavanje neefikasnog trošenja, odnosno rješavanje korupcije. 2. Povećanje poreskih prihoda: Postiže se izmjenom različitih vrsta poreskih stopa na potrošnju, korporativnu dobit, luksuzne robe, finansijsko poslovanje, lični dohodak, imovinu, uvoz/izvoz, itd, odnosno poboljšanjem efikasnosti metoda za naplatu poreza i poštivanja naplate. 3. Lobiranje za povećanje pomoći i transfera: Zahtijeva angažman sa različitim vladama donatorima na povećanju Sjever-Jug ili Jug-Jug transfera, odnosno smanjenju Jug-Sjever transfera poput nezakonitih finansijskih tokova. 4. Korištenje fiskalnih i deviznih rezervi centralne banke: Odnosi se na povlaćenje fiskalnih ušteda i drugih javnih prihoda pohranjenih u posebnim fondovima, poput državnog investicijskog fonda, i/ili korištenje viška deviznih rezervi u centralnoj banci za domaći ili regionalni razvoj. 5. Posuđivanje ili reprogramiranje postojećih dugovanja: Ovo se odnosi na aktivno istraživanje kreditnih opcija u zemlji i inostranstvu, koje su niskih troškova, ako ne i privilegirane, na osnovu pažljive ocjene održivosti dugovanja. Reprogramiranje postojećih dugovanja u visoko zaduženim državama može biti moguće i opravdano ako je legitimnost dugovanja upitna, odnosno ako je visok oportunitetni trošak, u smislu pogoršanja uskraćenosti djece i drugih ranjivih grupa. 6. Usvajanje susretljivijeg makroekonomskog okvira: Ovo se odnosi na omogucavanje veceg deficita budzeta i viseg nivoa inflacije bez da se ugrozi makroekonomska stabilnost. Specifičnost svake države zahtijeva pažljivo razmatranje opcija fiskalnog prostora na nacionalnom nivou i njihovo sagledavanje u uključivom dijalogu, koji se idealno odvija u ranoj fazi procesa izrade budžeta i politike. Dobra polazna tačka za analizu na nivou države je sažetak najskorijih pokazatelja fiskalnog prostora. Obrazac za tu analizu sadržan je u ‘Utvrđivanje fiskalnog prostora: Opcije za socijalni i ekonomski razvoj za djecu i siromašna domaćinstva u 184 države’,12 u kojem je također sadržan detaljan opis svake opcije koja se može razmotriti u detaljnoj analizi fiskalnog prostora.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

PREGLED POSTOJEĆIH INSTRUMENATA ANALIZE BUDŽETA I NJIHOVE RELEVANTNOSTI U ODNOSU NA PRAVA DJETETA INSTRUMENT

OPSEG

DUBINA

PER

Sektorski, institucionalni, interdisciplinarn i, ukupni budžet

Ostvarenja naspram procjena i rezultata do detaljnih pregleda izvršenja budžeta i praćenja finansijskih tokova

ODGOVORENA PITANJA

 

Jesu li budžetska izdvajanja usklađena sa svim politikama? Jesu li budžetska izdvajanja za sektore usklađena sa sektorskim politikama? Jesu li sektorska izdvajanja održiva?

PRIMJENA U KONTEKSTU PRAVA DJETETA

Sagledavanje na osnovu klasifikacije načina na koji se u budžetu osiguravaju sredstva za programe rashoda osjetljive na potrebe djece; provjera raspodjele sredstava tokom izvršenja budžeta.

Jesu li sektorska izdvajanja efikasna u postizanju ciljeva politike?

PETS

Tokovi sredstava, obično na nivou sektora

Od vlade do pružatelja usluga



 



Da li sistem PFM uspješno osigurava distribuciju sredstva do pružatelja usluga? Postoje li razlike među sektorima? Postoje li razlike između geografskih područja koje utiču na pristup i ravnopravnost? Da li sistem PFM omogućava efikasnu distribuciju sredstava do pružatelja usluga? Koji omjer budžetskih sredstava dospijeva do ciljanog/namijenjenog centra rashoda (pružatelja usluga)?

Verifikacija sa akterima da su sredstva izdvojena za programe rashoda odgovorne prema djeci i da ta sredstva dospijevaju do pružatelja usluga; Čvrsta osnova za dijalog o rješavanju uskih grla u potrošnji osjetljivoj na potrebe djece.

PEFA

Svi aspekti PFM: kredibilitet budžeta, transparentnos ti sveobuhvatnos t budžetskog dokumenta, budžet zasnovan na politici, predvidivost i kontrola izvršavanja budžeta, računovodstvo i izvještavanje, nadzor i praćenje

Pokazatelji visokog nivoa sa detaljnim opisom i procjenom utvrđuju ključne slabosti u šest dimenzija; ukupni rezultat daje sliku stanja, zasnovano na dokazima

  

U kojoj mjeri budžet vjerodostojno oslikava namjere vlade? U kojoj mjeri je budžet vjerodostojan odraz politika? U kojoj mjeri su informacije o budžetu dostupne javnosti? Da li je podržano učešće aktera (npr. za vršenje analize budžeta)? Je li dokument o budžetu iscrpan? Je li izvršenje budžeta u skladu sa namjerom? Provodi li se dovoljno detaljan nadzor i revizija od strane SAI? Poduzimaju li se mjere za poboljšanje stanja u tom pogledu?

Analiza budžeta

Klasifikacija izdvajanja: na nivou sektora, ukupni, interdisciplinarn e teme; izvršavanje, rezultati

Varira ovisno o utvrđenim potrebama za informacijama: verifikacija primjerenosti budžetskih izdvajanja i distribucije gotovog novca za namjere politike i prava (obaveze vlade).



 



 

Je li klasifikacija budžeta usklađena s međunarodnim standardima (IMF i COFOG)? Da li informacije omogućavaju analizu i dijalog o provedbi politike i rezultatima provedbe? Jesu li budžetska izdvajanja usklađena sa svim politikama? Jesu li budžetska izdvajanja i distribucija usklađeni sa obavezama vlade? Jesu li budžetska izdvajanja za sektore i distribucija usklađeni sa sektorskim politikama? Jesu li sektorska izdvajanja održiva? Jesu li sektorska izdvajanja efikasna u ostvarivanju ciljeva politike?

Iako PEFA nije konkretno usmjerena na prava djeteta i pojedinačne sektore, ona omogućava detaljnu i vremenski usporedivu, međunarodnu prihvaćenu ocjenu slabosti i jakih strana sistema PFM u državi. To je od ključne važnosti za testiranje načina za poboljšanje transparentnosti, efikasnosti i efektivnosti.

MBB

Planiranje i prognoziranje potencijalnih troškova i učinka prilagodbe ulaganja na povećanje obuhvata i kvalitete zdravstvenih intervencija; priprema rashoda usmjerenih ka rezultatima; programi i budžeti u zdravstvu

Potpuna posvećenost zdravstvenom sektoru, detaljna procjena implikacija troškova na ostvarivanje konkretnih rezultata i učinka na budžet; osnov za izradu politika, dijalog o politikama i održivost politika



 



Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci Koje intervencije visokog učinka mogu u svoj rad uvesti pružatelji usluga/aranžmani za pružanje usluga u cilju bržeg napretka ka MDG u oblasti zdravstva? Koje velike prepreke ili “uska grla” otežavaju pružanje zdravstvenih usluga? Kakav je potencijal za poboljšanje zdravstvenih usluga?

MBB se pokazao djelotvornim instrumentom za sagledavanje mogućnosti za unapređenje efikasnosti rashoda ka postizanju konkretnih rezultata; stavlja težište samo na pokazatelje rezultata za budžetiranje koji se odnose na djecu.

Koliko novca je potrebno za očekivane rezultate? Šta se može postići u zdravstvenim ishodima otklanjanjem uskih grla poput smanjenja mortaliteta? Koje iznose sredstava je moguće mobilizirati i na koji način ih treba raspodjeliti i kanalisati?

Revizorski izvještaj SAI

Pokriva namjanje centralnu vladu, te potencijalno javni sektor, donatorske programe, konkretne sektorske analize i instrumente za izvršavanje budžeta.

SAI obuhvataju reviziju finansija i usklađenosti, pri čemu se obično fokusiraju na sistemska pitanja; mnoge SAI vrše reviziju uspješnosti testiranjem efikasnosti i djelotvornosti provedbe politike.

Je li budžet izvršen u skladu sa namjerom budžeta? Je li izvršenje budžeta efikasno i usklađeno? Postoje li sistemska pitanja koja utiču na efikasnost? Postoji li mehanizam praćenja koji omogućava zakonodavni nadzor? Omogućava li dijalog? Poduzimaju li se korektivne mjere?

SAI su institucije koje pružaju informacije javnosti i parlamentu o rezultatima nadzora; rad sa SAI omogućava rješavanje pitanja od interesa za djecu u njihovim izvještajima i stavljanje u prvi plan prava djeteta u parlamentarnim i javnim planovima djelovanja.

UTVRDITI SUBJEKTE PROMJENE

SHVATITI NJIHOVU ULOGU

Koga treba informisati i podvrgnuti uticaju?

U kojoj fazi procesa politike oni djeluju?

Koja je uloga Na koji način se svakog subjekta? trebaju promijeniti?



 Primarni akteri  Političari  Birokrate (na državnom i lokalnom nivou)

 Grupe privatnog sektora

 Elitne i interesne grupe na lokalnom nivou

 Mreže politike  Akademska

     

zajednica

 Organizacije u zajednici ili NVO



 Glasačko tijelo   Bilateralni partneri

Prikupljanje saznanja/ istraživanje

UTVRDITI ULOGE U PROCESU POLITIKE

Utvrđivanje plana Utvrđivanje opcija Prioritizacija opcija Izrada politike



Legitimizacija politike Planiranje za provedbu politike Pregled i evaluacija Pregled politike i provedbe politike



Koja su njihova prava (pravo na sredstva za izdržavanje, sigurnost, osnovne socijalne usluge)? Koje su njihove odgovornosti (prema zajednici, prema državi, u odlučivanju, provedbi politike)? Kakav je njihov odnos sa drugim akterima (savjetodavni, uticajni, zavisni, antagonistički)

UTVRDITI ZAHTJEVE ZA RAZVOJ KAPACITETA14

   

Stav Vještine Znanje

UTVRDITI PRITISKE

UTVRDITI POTICAJE

UTVRDITI MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA

Šta ih motivira? Koje snage će najvjerovatnije na njih uticati?

 

Ponašanje

       

Politički pritisak



Međunarodni pritisak/ uvjeravanje



Bilateralni pritisak/ uvjeravanje



Birokratski pritisak Dokazi djelovanja na terenu Pritisak privatnog sektora Interesne grupe (npr. NVO) Mreže politike Dokazi akademske zajednice Pritisak organizacija u zajednici/ uvjeravanje

Veća mogućnost izražavanja mišljenja/vršenja uticaja u procesu Mogućnosti za jačanje kapaciteta Više finansijskih ili ljudskih resursa

Koje mogućnosti i ograničenja utiču na promjenu?

       

Ranije politike Složenost politike Institucionalna ograničenja Izvodljivost Pokroviteljstvo Rentijerstvo (rentseeking) Troškovi Konsenzus

Instrument 6.3 Analiza aktera i institucija: Primjeri pitanja

ANALIZA AKTERA I INSTITUCIJA: PRIMJERI PITANJA13

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Instrument 6.4 Utvrđivanje ključnih aktera UTVRĐIVANJE KLJUČNIH AKTERA KATEGORIJA

Ključni akteri

OPIS

 Država: Razumijevanje državne strukture i institucionalnih aranžmana je ključno.

 Zakonodavna vlast: Tijelo koje izglasava zakone, posredstvom kojih

 



Domaći akteri

se direktno usvajaju politike (dječija zaštita, zdravstvena zaštita, obrazovanje, pravda, sigurnost hrane); članovi zakonodavne vlasti su ključni u vršenju uticaja na planove. Političke stranke: Manifesto, organizacija i interni dijalog na partijskoj liniji utiču na diskusije na nacionalnom nivou i nivou zakonodavstva. Civilno društvo i mediji: Stepen slobode i djelovanja utiče u velikoj mjeri na odgovor politika potrebama (građana, grupa, poreznih obaveznika, organizacija privatnog sektora) i na mogućnost ovih aktera da izraze svoje zabrinutosti i stavove. Agencije, linijska ministarstva i vodeće ministarstvo: Postoji li koordinacija u fazi izrade i provedbe politike? Imaju li kapacitete za izradu, provedbu i praćenje? Ministarstva finansija i planiranja: Ova dva ministarstva imaju centralnu ulogu i snažan uticaj u budžetskom procesu i utiču na politike kroz procjenu troškova i raspodjelu fiskalnog prostora, te realizaciju (kontrola gotovog novca, nabavka, lična primanja). Donatori: Način na koji oni vide i igraju svoju ulogu, značaj pomoći za državu, nivo donatorske koordinacije i kvalitet upravljanja donatorima, (donatorske radne grupe) uslovljava uspješnost angažmana donatora i tehničkih agencija sa vladom i njihove podrške civilnom društvu i medijima.

 Politički zvaničnici vlade (ministri, pomoćnici ministara)  Uposlenici vlade (državni sekretar, direktori, izvršni

direktori/finansijski direktori, programski službenici, administrativno i pomoćno osoblje, nastavnici, zdravstveni radnici)  Izabrani ili imenovani zastupnici (vijećnici, članovi parlamenta, senatori)  Državne institucije za nadzor (parlament, državne revizorske institucije)  Akteri van javnog sektora (NVO, organizacije u zajednici, privatni sektor- kompanije, udruženja- sindikati, mediji, građani, vjerske organizacije, nacionalna nevladina udruženja s članstvom/stručna tijela, itd.) Vanjski akteri

        

Razvojni partneri (npr. EU, agencije UN-a) Međunarodne NVO (npr. Save the Children) Međunarodne fondacije (npr. Bill & Melinda Gates Foundation) Globalni fondovi (npr. Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije) Međunarodne vjerske organizacije (npr. Svjetsko međucrkeveno vijeće) Međunarodni istraživački instituti i istraživači (npr. Međunarodni institut za istraživanje riže), međunarodne konsultantske firme i konsultanti (npr. DAI) Međunarodni think-tanks Multinacionalne korporacije Ambasadori i osoblje ambasada

Instrument 6.5 Utvrđivanje mogućnosti za rad s akterima u svakoj fazi ciklusa operacija PROGRAMIRANJE DJEČIJE UČEŠĆE

Izvršiti procjenu u okviru procjene uticaja na djecu (kontekstualna analiza za državu i sektor) za potrebe kreiranje politike

AKTERI KOJI INFORMACIJE ZASTUPAJU UČEŠĆE DJEČIJIH PRAVA

KOALICIJA

ZAGOVARANJE/ DIJALOG

Izvršiti procjenu u okviru procjene uticaja na djecu (kontekstualna analiza za državu i sektor) za potrebe kreiranje politike; Podržati analizu budžeta od strane OCD

Upitati kako se može pokrenuti koalicija donatora /međunarodne NVO/OCD za podršku zagovaranju ulaganja u djecu i primjene prava djece kao usmjeravajućih principa za kreiranje politika

Može uticati na određivanje kritičnih pitanja dijaloga s vladom Može uticati na određivanje kritičnih pitanja dijaloga s OCD

ZAGOVARANJE/ DIJALOG

Upitati da li su dostupne kvalitetne informacije o sektorima i na koji način odgovaraju obavezama vlade u pogledu prava djeteta; PEFA/ PER Mogu li se informacije razmjenjivati /pribavljati od drugih donatora / NVO?

UTVRĐIVANJE I RAZRADA DJEČIJE UČEŠĆE

Osigurati učešće djece u svim intervencijama usmjerenim na djecu: definicija pitanja, prioritizacija i preferirana rješenja

AKTERI KOJI ZASTUPAJU UČEŠĆE DJEČIJIH PRAVA

INFORMACIJE

KOALICIJA

Uključiti se u dijalog sa akterima o uticaju na prava djeteta za sve intervencije: utvrđivanje pitanja usmjerenih na djecu, prioritizacija i preferirana rješenja; pitanja koja nisu usmjerena na djecu. Donijeti odluku da se podrže OCD u poboljšanju prenosa i monitoringa budžeta/politike u sklopu budžetske podrške budžetskom ili sektorskom projektu

Izvršiti analizu budžeta/koristiti postojeću analizu za verifikaciju kredibiliteta politike i preoblikovanje politike u budžet

Koordinirati Uključiti se u djelovanje sa dijalog s vladom i drugim pobrinuti se da u donatorima; njemu učestvuju Dogovoriti se o ključni akteri; uslovima / Uključiti pitanja pragovima i koja se tiču realizaciji budžeta kredibiliteta politike sa drugim (npr. učešće, donatorima radi utvrđivanje pitanja, doprinosa utvrđivanje kredibilnom prioriteta, preobolikovanju budžetska politike u budžet i izdvajanja), sve do realizacije izvršavanja budžeta budžeta, rezultata i kapaciteta

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

PRAĆENJE PROVEDBE DJEČIJE UČEŠĆE

Praćenje provedbe sektorske politike; Provjera realizacije pružanja usluga

AKTERI KOJI ZASTUPAJU UČEŠĆE DJEČIJIH PRAVA

INFORMACIJE

Provjeriti da li je osigurana ravnopravnost između grupa i regija u pružanju usluga / finansirati PETS od strane CSO; Pratiti da li vlada provodi druge programe rashoda, koji utiču na odobrene intervencije / finansirati analizu budžeta od strane OCD

Analizirati i distribuirati informacije o provedbi budžeta (koristiti postojeće instrumente poput PEFA i PER); Provjeriti da li je osiguran budžet za intervencije i da li se o njima izvještava i vrši razmjena informacija (dokumenti o budžetu i izvještaji SAI)

KOALICIJA

ZAGOVARANJE/ DIJALOG

Organizirati javne forume sa fokusom na prava djeteta na osnovu analize budžeta

Definirati ključna pitanja s fokusom na pravima djeteta za kontinuirani dijalog o upravljanju i politici s vladom; Koristiti okvir za praćenje i dokaze (dječije učešće, OCD i drugi pokazatelji) za informiranje dijaloga.

EVALUACIJA DJEČIJE UČEŠĆE

Uvrstiti dječije učešće u opis projektog zadatka evaluacije (TOR); Testirati nalaze evaluacije s djecom

AKTERI KOJI ZASTUPAJU UČEŠĆE DJEČIJIH PRAVA

INFORMACIJE

Uvrstiti ankete OCD u TOR evaluacije; Organizirati radionice sa OCD o nalazima evaluacije

Učiniti dostupnim javnosti intervencije i evaluacije finansirane iz javnih sredstava

KOALICIJA

ZAGOVARANJE/ DIJALOG

Postići konsenzus o nalazima evaluacije i naučenim lekcijama sa drugim donatorima i OCD

Dijalog sa vladom o ostvarenim rezultatima i prazninama koje treba popuniti

Instrument 6.6 Spisak ključnih oblasti i pitanja za ocjenu kvaliteta i kredibiliteta politika i njihovog preoblikovanja u budžet Kako bi se izmjerilo u kojoj mjeri se politike odražavaju kroz budžet, važno je razmotriti brojne oblasti uključujući provedbu, upravljanje, upravljanje rizikom, planiranje, nabavku, upravljanje akterima, resurse, komunikaciju i evaluaciju. Procjena kvalitete i vjerodostojnosti ovih oblasti zahtijeva postavljanje odgovarajućih pitanja. U narednoj tabeli prikazane su opće oblasti i prateća pitanja.15 1. PROVEDBA TOKOM KREIRANJA POLITIKE

Je li provedba planirana tokom izrade politike?

Da li se prioriteti politike podudaraju sa drugim prioritetima? Komentar:

Jesu li ispitane implikacije izvršenja predloženih obaveza?

Je li vremenski okvir usklađen sa raspoloživim resursima? Komentar:

Postoji li plan za nepredviđene situacije?

Da li je samo jedna službena osoba odgovorna za izvršenje i da li posjeduje ovlasti? Kometar:

Koji su mehanizmi koordinacije između institucija?

Komentar:

Komentar: Postoje li neizvjesnosti ili rizici koji će uticati na provedbu? Komentar: Primjenjuju li se procedure za vođenje evidencije i pozivanje na odgovornost? Komentar: 2. UPRAVLJANJE

Komentar: Jesu li uvršteni upravljački aranžmani? Komentar:

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Ima li politika podršku višeg nivoa? Komentar:

Jesu li razrađene implikacije djelovanja svih tijela vlade?

Jesu li rizici provedbe utvrđeni i svedeni na najmanju moguću mjeru? Komentar:

Ima li odgovorna službena osoba pristup resursima za upravljanje rizicima? Komentar:

Je li vlada svjesna rizika?

Postoje li planovi za nepredviđene situacije? Komentar:

Da li je izvjesno da će se problemi u provedbi utvrditi i prijaviti? Komentar:

U slučaju greške, hoće li se ta greška priznati i ispraviti? Komentar:

Komentar: Podrazumijevaju li upravljački aranžmani izvještavanje i pregled (uključujući objavljivanje u cilju angažmana aktera)? Komentar: Posvećuje li se dovoljna pažnja sukobu interesa? Komentar: 3. UPRAVLJANJE RIZICIMA

Komentar: Jesu li rizici na odgovarajući način raspoređeni i ublaženi? Komentar: Provode li se mjere za ublažavanje rizika sistematski? Komentar:

4. PLANIRANJE ZA PROVEDBU

Postoji li plan provedbe s procjenom troškova? Komentar:

Ima li više rangirano osoblje vlasništvo nad provedbom? Komentar:

Je li provedba ispitana?

Da li planiranje pokriva organizacijske promjene? Komentar:

Je li predviđena tužba treće strane?

Jesu li vremenski okviri realni? Komentar:

Je li provedba podijeljena na manje segmente? Komentar:

Jesu li planom predviđene odgovarajuće tačke za vršenje pregleda? Komentar:

Postoji li jedinstveni plan?

Je li strategija nabavke adekvatna za pružanje usluga dugoročno gledano? Komentar:

Razumiju li dobavljači uslove? Komentar:

Hoće li odgovorna službena osoba imati pristup vještinama upravljanja? Komentar:

Mjeri li se evaluacijom dugoročna vrijednost dobivena za plaćeni iznos ili samo cijena kratkoročno gledano? Komentar:

Jesu li u obzir uzeta pitanja etike i ispravnosti?

Komentar:

Komentar: 5. NABAVKA

Jesu li nabavka i ugovori predviđeni planom? Komentar:

Komentar:

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Jesu li rizici korektno raspoređeni u ugovoru? Komentar:

Je li predviđeno dugovorčno upravljanje ugovorom? Komentar:

Jesu li angažovani odgovarajući akteri? Komentar:

Na koji način će se upravljati angažmanom aktera tokom provedbe?

Na koji način će se iskoristiti doprinos aktera? Komentar:

Hoće li angažman sa akterima pružiti informacije za politiku komunikacije/objavljivanja?

Postoje li planovi za upravljanje sukobom interesa koji proizilazi iz učešća aktera? Komentar:

Održavaju li akteri konsultacijske forume prije donošenja odluka? Komentar:

Je li posvećena adekvatna pažnja kulturološkim pitanjima i upravljanju promjenama? Komentar:

Primjenjuju li se odgovarajući standardi za procjenu troškova?

6. UPRAVLJANJE AKTERIMA

Je li jasna svrha angažmana aktera? Komentar:

Komentar:

7. RESURSI

Jesu li vještine provedbe dostupne i vrednovane? Komentar: Postoje li adekvatni resursi za provedbu? Komentar:

Komentar:

Jesu li uvedene odgovarajuće mjere za praćenje i kontrolu potrošnje? Komentar:

Jesu li sistemi informisanja odgovarajući za izvještavanje o izvršavanju budžeta?

Je li strategija komunikacije strukturirana prema kriterijima uspješnosti politike (i aktera)? Komentar:

Da li strategija komunikacije obrađuje proaktivne i reaktivne elemente? Komentar:

Je li institucija koja vrši provedbu jasna u pogledu strategije komunikacije?

Jesu li komunikacije prilagođene svakoj grupi aktera? Komentar:

Je li komunikacija usklađena sa planom uvođenja? Komentar:

Jesu li podaci dovoljni? Komentar:

Jesu li dostavljeni izvještaji o provedbi? Komentar:

Jesu li rizici prijavljeni višem menadžmentu? Komentar:

Jesu li izvučene pouke iz dosadašnjeg rada prije prelaska na sljedeću fazu?

Komentar: 8. KOMUNIKACIJA

Je li komunikacija uzeta u obzir, uključujući prepreke? Komentar:

Komentar:

9. PRAĆENJE I PREGLED (EVALUACIJA)

Provodi li se praćenje i pregled ključnih ishoda? Komentar:

Komentar:

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

Postoji si spremnost za intervenisanje ili obustavu politike ako ne donosi rezultate? Komentar: Jesu li uslovi za izvještavanje svih strana dogovoreni?

Komentar: Da li ulogu vodeće agencije podržavaju drugi partneri? Komentar: Jesu li dostupne povratne informacije koje pružaju uvid u provedbu? Komentar:

PRILOZI Prilog 6.1 Razumijevanje ocjene upravljanja javnim finansijama Okvir ocjene javnih rashoda i finansijske odgovornosti (PEFA), kratki vodič za ocjenu upravljanja javnim finansijama (PFM), može se koristiti kao ulazna tačka za podsjećanje o sadržaju PFM ili savladavanje osnova PFM. Korištenjem PEFA za bolje razumijevanje pokazatelja, odnosno onog šta se njima mjeri, te pregledom izvještaja PEFA za državu i revizorskih izvještaja, odnosno pregleda javnih rashoda, kvalitetnije i praktičnije se sagledava upravljanje javnim finansijama i njegovi procesi za bolju prilagođenost politika i budžeta socijalnim pitanjima. Model PEFA pažljivo prati budžetski proces, kako je opisano u ovom modulu. MODEL PEFA

Budžetiranje zasnovano na politici

Predvidljivost i kontrola izvršavanja budžeta

Sveobuhvatnost i transparentnost (Interdisciplinarna pitanja) Vanjsko ispitivanje i revizija

}

Kredibilitet budžeta

Računovodstvo, evidentiranje i izvještavanje

Donatorske prakse

Okvir PEFA je široko primjenjiv i relevantan za sve države bez obzira na nivo razvoja i obavezno je zasnovan na dokazima, što ga čini preferiranim instrumentom za ocjenu upravljanja javnim finansijama. Može se koristiti za vremensko poređenje kao ključni instrument evaluacije napretka u svim aspektima ciklusa upravljanja javnim finansijama. Pruža integriranu, sveobuhvatnu, dosljednu, pouzdanu, blagovremenu ocjenu uspješnosti upravljanja javnim finansijama. 48

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

OKVIR PEFA

Analitički okvir u osnovi okvira za mjerenje uspještnosti

Ocjena koju pruža okvir za mjerenje uspješnosti

Otvoren i uređen sistem PEM podržava:

Procjena omjera u kojem aktualni sistem PEM podržava ostvarivanje ukupne fiskalne discipline, strateškog izdvajanja resursa i efikasnog pružanja usluga.

Ukupnu fiskalnu disciplinu Strateško izdvajanje sredstava Efikasno pružanje usluga

Osnovne dimenzije otvorenog i uređenog sistema PEM su: Kredibilitet budžeta Sveobuhvatnost i transparentnost Budžetska politika Predvidljivost i kontrola izvršavanja budžeta Računovodstvo, evidentiranje i izvještavanje Vanjsko ispitivanje i revizija

Procjena omjera u kojem sistemi, procesi i institucije PEM zadovoljavaju osnovne dimenzije uspješnosti PEM.

Pokazatelji mjere operativnu izvedbu ključnih elemenata sistema PEM u odnosu na osnovne dimenzije uspješnosti PEM.

Ključni elementi sistema PEM mjere osnovne dimenzije uspješnosti PEM Vidi listu pokazatelja

Prilog 6.2 Literatura/izvori 1. Budlender, Debbie, ‘Uvođenje rodno odgovornog budžetiranja u planove za djelotvorniju pomoć: Izvještaj o pregledu stanja u deset zemalja’, Razvojni fond Ujedinjenih nacija za žene i Evropska komisija, novembar 2008. 2. Cassiem, Shaamela, et al., Dječije siromaštvo i budžet 2000: Daje li se siromašnoj djeci prioritet?, Institut za demokratiju u Africi (IDASA), Pretoria, 2000. 3. Deles, Paola, Ronald U. Mendoza, i Gabriel Vergara, ‘Inicijative i inovacije u socijalnom budžetiranju: Uvid kroz prizmu javnih finansija’, nacrt, Fordham University i Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, avgust 2010. 4. EuropeAid, ‘Reforma javnog sektora: Uvod’, Serija o instrumentima i metodama, Evropska komisija, 2009. 5. EuropeAid, ‘Institucionalna procjena i izgradnja kapaciteta: Zašto, šta i kako?’, Referentni dokument br. 1, Serija o instrumentima i metodama, Evropska komisija, Luksemburg, septembar 2005. 6. EuropeAid, ‘Priručnik za izgradnju kapaciteta 2010’, Referentni dokument br. 6, Serija o instrumentima i metodama, Evropska komisija, Luksemburg, septembar 2011. 7. Generalna direkcija za razvoj i saradnju EuropeAid i Evropska komisija, ‘Mapiranje i procjene civilnog društva: Studija ranijih, sadašnjih i budućih trendova’, Konceptni dokument br. 3, Evropska unija, Luxemburg, 2012. 8. Heller, Peter, ‘Povratak na osnove – Fiskalni prostor: Šta je to i kako ga kreirati’, Finansije i razvoj, Tom 42, br. 2, juni 2005. 9. Michel, L., Budžetska podrška: Pitanje uzajamnog povjerenja, Evropska komisija, Luksemburg: Ured za službene publikacije Evropskih zajednica, 2008. 10. Ortiz, Isabel, Jingqing Chai, i Matthew Cummins, ‘Utvrđivanje fiskalnog prostora: Opcije za socijalni i privredni razvoj za djecu i siromašna domaćinstva u 184 države’, Radni dokument za socijalnu i ekonomsku oblast, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, decembar 2011. 11. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, ‘Ulaganje u djecu i adolescente: Argumenti i pristupi u zagovaranju’, Regionalni ured UNICEF-a za Latinsku Ameriku i Karibe, Panama City, 2005. 12. Wehner, Joachim, ‘Zambija: Učešće civilnog društva i parlamenta u budžetu’, Afrički projekt budžeta, Institut za demokratiju u Africi (IDASA), Pretoria, juni 2001.

Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci

ENDNOTE 1. Konvencija o pravima djeteta stupila je na snagu 1990. godine i potpisale su je 193 države, što je čini najbrže i najmasovnije ratificiranim sporazumom o ljudskim pravima u historiji. 2. See Heller, Peter, ‘Povratak na osnove – Fiskalni prostor: Šta je to i kako ga kreirati’, Finansije i razvoj, Tom 42, br. 2, juni 2005. 3. Prilagođeno iz publikacije Fonda Ujedinjenih nacija za djecu, ’Ulaganje u djecu i adolescente: Argumenti i pristupi u zagovaranju’, Regionalni ured UNICEF-a za Latinsku Ameriku i Karibe, Panama City, 2005. 4. Vidi npr. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, ‘‘Brzi SMS’ Sistem za praćenje prehrane u Malaviju nagrađen Top Tech nagradom’, UNICEF web stranica www.unicef.org/ infobycountry/usa_51097.html, posjećena 7 januara 2014. 5. Vidi Deles, Paola, Ronald U. Mendoza, i Gabriel Vergara, ‘Inicijative i inovacije u socijalnom budžetiranju: Uvid kroz prizmu javnih finansija’, nacrt, Fordham University i Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, August 2010. 6. Michel, L., Budžetska podrška: Pitanje uzajamnog povjerenja, Evropska komisija, Luksemburg: Ured za službene publikacije Evropskih zajednica, 2008, str. 35. 7. Op. cit., Deles, 2010. 8. Vidi Budlender, Debbie, ‘Uvođenje rodno odgovornog budžetiranja u planove za djelotvorniju pomoć: Izvještaj o pregledu stanja u deset zemalja’, Razvojni fond Ujedinjenih nacija za žene i Evropska komisija, novembar 2008. 9. Wehner, Joachim, ‘Zambija: Učešće civilnog društva i parlamenta u budžetu’, Afrički projekt budžeta, Institut za demokratiju u Africi (IDASA), Pretoria, juni 2001. 10. Fond Ujedinjenih nacija za djecu, ‘Ulaganje u djecu i adolescente: Argumenti i pristupi u zagovaranju’, Regionalni ured UNICEF-a za Latinsku Ameriku i Karibe, Panama City, 2005. 11. Vidi Svjetska banka Anketa praćenja javnih rashoda (PETS). 12. Ortiz, Isabel, Chai, Jingqing i Cummins, Matthew, “Utvrđivanje fiskalnog prostora: Opcije za socijalni i privredni razvoj za djecu i siromašna domaćinstva u 184 države”, Radni dokument za socijalnu i ekonomsku oblast, Fond Ujedinjenih nacija za djecu, New York, decembar 2011. 13. Vidi Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede, ‘Institucionalna i organizaciona analiza za promjene u korist siromašnih: Rješavanje milenijumskih izazova IFAD-a’, 2008 14. Vidi Generalna direkcija za razvoj i saradnju EuropeAid i Evropska komisija, ‘Mapiranje i procjene civilnog društva: Sutdija ranijih, sadašnjih i budućih trendova’, Konceptni dokument br. 3, Evropska unija, Luksemburg, 2012, Generalna direkcija za razvoj i saradnju EuropeAid i Evropska komisija, 2012; EuropeAid, ‘Institucionalna procjena i razvoj kapaciteta: Zašto, šta i kako?’, Referentni dokument br. 1, Serija o instrumentima i metodama, Evropska komisija, Luksemburg, septembar, 2005; i EuropAid, ‘Priručnik za razvoj kapaciteta 2010’, Referentni dokument br. 6, Serija o instrumentima i metodama, Evropska zajednica, Luxemburg, septembar, 2011. 15. Prilagođeno iz EuropeAid, ‘Reforma javnog sektora: Uvod’, Serija o instrumentima i metodama, Evropska komisija, 2009.

FOTOGRAFIJE Naslovna:  © UNICEF/MLYA2007-00050/. UNICEF PHOTOGRAPHER - MALEZIJA, 2007 Str. 12:  © UNICEF/NYHQ2006-1355/CLAUDIO VERSIANI - BRAZIL, 2006 Str. 14:  © UNICEF/NYHQ2012-0205/GIACOMO PIROZZI - JORDAN, 2012 Str. 16:  © UNICEF/NYHQ2002-0083/SUSAN MARKISZ – SJEDIŠTE UN-a, 2002 Str. 18:  © UNICEF/NYHQ2006-1477/GIACOMO PIROZZI - FILIPINI, 2006 Str. 20:  © UNICEF/NYHQ2006-2251/GIACOMO PIROZZI - MOZAMBIK, 2006 Str. 22:  © UNICEF/NYHQ2006-1378/GIACOMO PIROZZI – JUŽNA AFRIKA, 2006 Str. 24:  © UNICEF/NYHQ2010-2509/OLIVIER ASSELIN - BENIN, 2010 Str. 26:  © UNICEF/UGDA2012-00299/AGNES BARONGO - UGANDA, 2012

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

SADRŽAJ Lista skraćenica

Uvod 5.1 Svrha i ciljevi

3 4

Ključna razmatranja 6.1 Šta je otpornost? 6.2 Uključivanje otpornosti u različite kontekste 6.3 Koordinacija aktivnosti za promoviranje otpornosti 6.4 Međunarodni pravni okvir i temeljni principi humanitarnog djelovanja

4 4 7 7

6.5 6.6

Posvećenost EU djeci u kriznim i rizičnim situacijama Izazovi

9 9 11

Uvođenje otpornosti u programiranje u zemlji 7.1 Prevencija i planiranje spremnosti

12 12

Ulazne tačke za aktivnosti: davanje prioriteta djeci u sklopu aktivnosti za izgradnju otpornosti 8.1 Podrška nacionalnim kapacitetima za smanjenje rizika od katastrofa 17 8.2 Podrška učešću djece u lokalnom planiranju, procjenama rizika i monitoringu 19 8.3 Osiguravanje integriranih programskih pristupa i strategija 22 8.4 Uključivanje u zajedničke procjene potreba 23 INSTRUMENTI 27 Instrument 7.1 Utvrđivanje kapaciteta i potreba za odgovor na kriznu situaciju 27 Instrument 7.2 Operativne smjernice: uključivanje pitanja prava djeteta u programiranje za smanjenje rizika od katastrofa 29 Instrument 7.3 Kontrolna lista za procjenu uključenosti otpornosti i pitanja prava djeteta u prijedloge za finansiranje 30 Instrument 7.4 Operativne smjernice: faktori koje treba razmotriti u analizi konteksta 32 Instrument 7.5 Ključne međuagencijske procjene i okviri 34

Prilozi Prilog 7.1 Glavni međunarodni instrumenti za zaštitu prava djeteta u vanrednim situacijama Prilog 7.2 Humanitarni principi Prilog 7.3 Literatura/izvori Endnote

36 36 40 42 44

SKRAĆENICE AGIR-Sahel

l’Alliance Globale pour l’Initiative Résilience

CCA

Adaptacija na klimatske promjene

CRC

Konvencija o pravima djeteta

CSO

organizacija civilnog društva

DRR

smanjenje rizika od katastrofa

FAO

Organizacija za hranu i poljoprivredu

IASC

Međuagencijski stalni komitet

IDP

interno raseljena osoba

IOM

Međunarodna organizacija za migracije

JHDF

Zajednički okvir humanitarno razvojnog djelovanja

LRRD

povezivanje pomoći, obnove i razvoja

NGO

nevladina organizacija

OCHA

Ured za koordinaciju humanitarnih pitanja

PCNAs

procjene potreba nakon konflikta

PC-ERRNA hitne potrebe za rani oporavak nakon konflikta PDNAs

procjena potreba nakon katastrofe

Podrška jačanju otpornosti na Rogu Afrike

UNDGECHA

Izvršni odbor za humanitarna pitanja Grupe Ujedinjenih nacija za razvoj

UNDP

Razvojni program Ujedinjenih nacija

UNHCR

Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice

WASH

voda, sanitacija i higijena

WFP

Svjetski program za hranu

WHO

Svjetska zdravstvena organizacija

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

1. Uvod Djeca, domaćinstva, zajednice i sistemi za njihovu podršku suočavaju se sa mnogobrojnim šokovima i stresovima. U mnogim slučajevima rizik od katastrofa, klimatske promjene, propadanje okoliša, dugotrajni konflikti/nasilje, epidemije i posljedice ekonomskih šokova (uključujući globalni porast cijena nafte i hrane) usporavaju ili unazađuju razvojna dostignuća i povećavaju ranjivost, posebno u već marginaliziranim i isključenim grupama. Brza, neplanska urbanizacija, sve veće klimatske opasnosti1 i uništeni okoliš pogoršavaju ranjivost i izlažu veći broj ljudi šokovima i stresovima. Slom konvencionalnih mehanizama zaštite u zajednici i na nivou države, koji često uslijedi nakon kriznih situacija, dovodi do toga da djeca ostaju uskraćena za usluge i zaštitu koju su ranije imala. Posredne posljedice krize mogu obuhvatati gubitak osnovnih usluga, kao što je voda, sanitacija, zdravlje i obrazovanje, kao i širenje pothranjenosti i bolesti. Neka djeca mogu se suočiti sa diskriminacijskim praksama (npr. na osnovu spola, invaliditeta, etničke pripadnosti, itd.) koje izrazito smanjuju njihov pristup osnovnim socijalnim uslugama. Nadalje, porast siromaštva uslijed krizne situacije može porodice dovesti u situaciju da kćerke prisiljavaju na rani brak, a sinove na rani rad, kako bi preživjele. Uticaj kriznih situacija na već ranjive populacije potiče siromaštvo, nepismenost, rani mortalitet i uskraćuje dječacima i djevojčicama njihovo djetinjstvo, porodicu, sigurnost, obrazovanje, zdravlje, psihosocijalnu dobrobit i prilike za razvoj.2 Međutim, opće je priznato da uticaji ovih šokova i stresova mogu biti prevenirani, ublaženi i da se na njih može pripremiti. Okvir za djelovanje iz Hyoga (2005–2015) koji je potpisalo 168 vlada poziva na „izgradnju otpornih država i zajednica“. Završni dokument Konferencije u Riju 2012. godine, ‘Budućnost kakvu želimo’, skreće pažnju na otpornost, uključujući i prilagođavanje na klimatske promjene, smanjenje rizika od katastrofa, mir i sigurnost i zaštitu okoliša, a ‘Konflikt, nasilje i katastrofa’ je naziv jedne od jedanaest tematskih oblasti u kojoj UN njeguje „široke koalicije za promjene“ za izradu plana razvoja nakon 2015. godine.3 Izgradnja otpornosti je i u središtu okusiranjem na otpornost spašava humanitarnih i razvojnih aktivnosti EU. se više života. To je isplativiji Smatra se dugoročnim ciljem koji treba način koji doprinosi smanjenju biti ugrađen u nacionalne politike i siromaštva, čime se povećava planiranje. Razvojni programi trebaju efekat pomoći i promovira održivi rješavati osnovne uzroke ponavljajućih razvoj.”4 kriza, umjesto da se bave samo njihovim posljedicama. Time će se osigurati istinski održiv razvoj. Rad sa ranjivim populacijama kako bi se izgradila njihova otpornost je također ključni dio smanjenja siromaštva, kao krajnjeg cilja razvojne politike EU. Programiranje radi jačanja otpornosti, usmjereno na djecu, iziskuje fokus na jačanju kapaciteta djece, zajednica i lokalnih i nacionalnih vlasti da bolje upravljaju raznim šokovima i stresovima na koje mogu naići. To podrazumijeva da se osigura da osnovne socijalne usluge smanjuju ranjivost tako što su dostupne i prilagođene riziku,

“F

da su mjere socijalne zaštite dostupne najsiromašnijima i da se rješavaju osnovna pitanja, uključujući društvene norme i nejednakost. Također je potrebno njegovati osjećaj vlasništva u zajednici, provoditi planiranje i programiranje u skladu sa rizicima, sarađivati sa raznim, a ne samo uobičajenim partnerima i unaprijediti sinergije različitih sektora i agencija, kao i programiranje za humanitarno djelovanje i razvoj.

1.1 Svrha i ciljevi Ovaj modul osmišljen je za potrebe aktera koji se bave humanitarnim i razvojnim aktivnostima u kontekstu prevencije i spremnosti za katastrofe, kao i za izradu programskih intervencija i povezivanje dugoročnih razvojnih aktivnosti sa trenutnim aktivnostima humanitarne pomoći i obnove. U ovom modulu ćemo: 1. Definirati obaveze vlade i razvojnih partnera u pogledu pripremljenosti, prevencije, ublažavanja i odgovora na efekte nepovoljnih događaja na djecu, s posebnom pažnjom na rješavanju i smanjenju ranjivosti djece u situacijama prirodnih i katastrofa uzrokovanih ljudskim faktorom. 2. Objasniti načine koordinacije sa humanitarnim akterima u slučajevima prirodnih i katastrofa uzrokovanih ljudskim faktorom kod utvrđivanja potreba, spremnosti i odgovora na katastrofu, s ciljem izgradnje otpornosti koja će promovirati prava djeteta 3. Utvrditi konkretne mjere za osiguranje spremnosti, odgovora na vanrednu situaciju i dugoročne aktivnosti koje jačaju otpornost i promoviraju prava djeteta

2. Ključna razmatranja 2.1 Šta je otpornost? Pojam otpornosti polazi od priznavanja činjenice da šokovi i stresovi usporavaju i unazađuju razvojna postignuća i povećavaju “Otpornost je sposobnost ranjivost, posebno kod već marginaliziranih pojedinca, domaćinstva, i isključenih grupa kao što su djevojčice, zajednice, zemlje ili regije da djeca sa poteškoćama i djeca u izdrži, da se prilagodi i brzo starosjedilačkim zajednicama. Povećanje oporavi od stresova i šokova kao što je suša, nasilje, konflikt otpornosti podrazumijeva dugoročni pristup ili prirodna katastrofa”5 zasnovan na ublažavanju osnovnih uzroka povezanih sa krizom i povećanje kapaciteta za bolje upravljanje neizvjesnom budućnosti i promjenom. Humanitarni i razvojni programi koji doprinose izgradnji otpornosti su djelotvorniji u pružanju usluga i zaštiti prava djece i drugih ranjivih populacija.

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

RAST KROZ OTPORNOST: PRILIKE U AFRIČKOJ POLJOPRIVREDI 6

Razvoj

Stres ili šok

Povećanje otpornosti

Vrijeme

Programiranje radi jačanja otpornosti stoga mora biti fokusirano na jačanje sistema, kao što su socijalne usluge ili upravljanje na nižim nivoima vlasti, kao i osnaživanje većine ranjivih i izloženih zajednica, uključujući djecu, sa kapacitetima koji će im omogućiti da se nose sa šokovima i stresovima. S tim u vezi, otpornost se smatra dugoročnim ciljem koji se ne može ostvariti bez saradnje humanitarne i razvojne komponente. Neke od glavnih karakteristika otporne zajednice su:

 Raznolika baza prihoda i egzistencijalne strategije, uključujući pristup tržištima i informacijama, kao i prisustvo ekonomskih prilika

 Pristup resursima (finansijskim, socijalnim, ljudskim, materijalnim, prirodnim), kao    

i fleksibilnim, kvalitetnim osnovnim socijalnim uslugama koje se mogu prilagoditi šokovima i stresovima Pristup programima socijalne zaštite, uključujući mreže socijalne sigurnosti prije, a naročito tokom, teških perioda Odgovorne i inkluzivne institucije/strukture koje se bave izmijenjenom realnošću zajednica i porodica Pristup informacijama i vještinama koje omogućavaju pozitivna adaptivna ponašanja prije i, po potrebi, u odgovoru na šok Aktivnost i povezanost između urbanih i ruralnih okruženja, između različitih generacija i spolova, između sistema države i njihovih tradicionalnih ili lokalnih pandana, te između agencija koje pružaju usluge i korisnika tih usluga

Primjeri podrške u različitim kontekstima Zemlje sa visokom ranjivosti i niskim kapacitetom nacionalnih sistema za prevenciju i upravljanje šokovima: u takvim okruženjima razvojni i humanitarni akteri obično su uključeni u lokaliziranu podršku u pružanju usluga, uz konkretne strategije razvoja kapaciteta usmjerene na uzroke ranjivosti, koje primjenjuju kombinaciju humanitarnih i razvojnih intervencija. Te strategije trebaju biti zasnovane na analizi konflikta i rizika od katastrofe. Zemlje sa visokom ranjivosti i ograničenim, ali rastućim, kapacitetima nacionalnih sistema za prevenciju i upravljanje šokovima: u takvim okruženjima podrška se fokusira na jačanje sistema tokom vremena, uz istovremenu pomoć u prevazilaženju neriješenih pitanja kako bi se obuhvatile isključene populacije u sklopu konkretnog pristupa za postepeni prenos vodstva na nacionalne institucije. Zemlje sa visokom ranjivosti i visokim kapacitetima nacionalnih sistema za prevenciju i upravljanje šokovima: Podrška humanitarnom djelovanju u takvim zemljama obično se usmjerava na zagovaranje standarda za poštivanje prava djeteta, smanjenje rizika od katastrofa i savjetodavni rad za politike usmjerene na djecu. Zemlje sa osporenim upravljanjem/unutrašnjim nemirima gdje se nacionalni sistemi koji su prethodno ocijenjeni kao relativno jaki, suočavaju sa osporavanjem legitimiteta i/ili postaju manje operativni: ovakva okruženja mogu biti prilično problematična za promoviranje prava djeteta jer organi vlasti mogu postati jedna od strana u konfliktu koja krši prava vlastitih građana. 6

Modul 7: Prava djeteta u krizinim i rizičnim situacijama

2.2 Uključivanje otpornosti u različite kontekste Postoje različite vrste kriza i šokova do kojih može doći i koji mogu negativno uticati na sposobnost pogođenih populacija da izdrže njihove posljedice i da se oporave. Svaka vrsta podrazumijeva jedinstven skup izazova i samim tim iziskuje strategiju odgovora koja odgovara kontekstu, koja je fleksibilna, prilagodljiva i zasnovana na analizi osnovnih uzroka i hitnih potreba. Dobra strategija odgovora će osigurati mogućnost provođenja efikasnih intervencija sa dugoročnim održivim uticajem, kako bi se djelotvorno riješile potrebe populacija izloženih riziku, naročito djece.

2.3 Koordinacija aktivnosti za promoviranje otpornosti Podrška koja se pruža nacionalnim i lokalnim vladama i pogođenim populacijama u kriznim situacijama iziskuje visok stepen koordinacije kako bi se osiguralo da izgradnja otpornosti i promoviranje lokalnih kapaciteta bude efikasno u pogledu rješavanja prioritetnih pitanja i izbjegavanja dupliciranja aktivnosti ili izostavljenih područja. Zaštita djece ne može se ostvariti nastojanjem jedne osobe, organizacije ili sektora, već je potrebno grupiranje znanja, vještina i resursa i zajedničko rješavanje problema kroz angažman lokalne zajednice, vladinih tijela i humanitarnih i razvojnih aktera. Dobra koordinacija je ključna kako na međunarodnom, tako i na nacionalnom nivou. Ona omogućuje razvojnim i humanitarnim akterima da iskoriste vlastitu stručnost i znanje i osiguraju sveobuhvatan odgovor koji povezuje pomoć sa obnovom i razvojem i odražava prioritete pogođenih zajednica. S ciljem poboljšanja koordinacije humanitarnih aktera, Međuagencijski stalni komitet (IASC) je usvojio ‘klasterski pristup’ u decembru 2005. godine, kao mehanizam za otklanjanje utvrđenih nedostataka u odgovoru i povećanje kvalitete humanitarne akcije. To je dio šireg reformskog procesa koji za cilj ima unapređenje djelotvornosti humanitarnog odgovora kroz osiguranje veće predvidljivosti i odgovornosti, uz istovremeno jačanje partnerstava između organizacija civilnog društva, međunarodnih organizacija, međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca i agencija UN. Cilj klasterskog pristupa na globalnom nivou je jačanje sistemske spremnosti i tehničkih kapaciteta za odgovor na vanredne humanitarne situacije kroz osiguranje predvidljivog rukovođenja i nadležnosti u svim glavnim sektorima humanitarnog odgovora.7

POPIS GLOBALNIH KLASTERA SEKTOR ILI PODRUČJE ODGOVORNOSTI

INTERNO RASELJENE OSOBE ILI SITUACIJE KATASTROFE



Poljoprivreda Koordinacija/upravl janje kampom

NOSILAC GLOBALNOG KLASTERA

 IRO zbog konflikta  Situacije katastrofe

Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO)

 Agencija UN za izbjeglice (UNHCR)  Međunarodna organizacija za migracije (IOM)

Rani oporavak

 Razvojni program

Obrazovanje

 Fond UN za djecu (UNICEF),

Ujedinjenih nacija (UNDP) Save the Children Hitno sklonište

 IRO zbog konflikta  Situacije katastrofe

 UNHCR  Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (IFRC) (sazivač)

 Ured za koordinaciju

Hitne telekomunikacije

humanitarnih pitanja (OCHA)

 UNICEF  Svjetski program za hranu (WFP)

Zdravlje

 Svjetska zdravstvena

Logistika

 WFP

Ishrana

 UNICEF

organizacija (WHO)

Zaštita

 IRO zbog konflikta  Katastrofe/civili

 UNHCR

zahvaćeni konfliktom (osim IRO)

 UNICEF

Voda, sanitacija i higijena (WASH)

Klasterski pristup otvara bolje mogućnosti za koordiniranje aktivnosti usmjerenih na otpornost kroz pružanje platforme za:

 Aktivnosti izgradnje kapaciteta međunarodnih, nacionalnih i lokalnih aktera za prevenciju, spremnost i odgovor na kriznu situaciju

 Razvoj izlazne strategije u sklopu trenutnih aktivnosti odgovora sa drugoročnim ciljevima u pogledu otpornosti

 Okupljanje humanitarnih i razvojnih aktera kako bi definirali hitne potrebe, prioritetne mjere i podjelu odgovornosti.

Modul 7: Prava djeteta u krizinim i rizičnim situacijama

2.4 Međunarodni pravni okvir i temeljni principi humanitarnog djelovanja Pored Konvencije o pravima djeteta (CRC), koja se primjenjuje na svu djecu u svim kontekstima, rješenja za zaštitu djece u humanitarnim krizama zasnovana su na širem okviru međunarodnog prava, uključujući međunarodno pravo za zaštitu ljudskih prava, međunarodno humanitarno pravo, pravo o izbjeglicama i međunarodno krivično pravo. Pored međunarodnih konvencija, relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti i Generalne skupštine UN, Vodeći principi o internoj raseljenosti i drugi instrument mekog prava pružaju normativne okvire za zaštitu. (Za više informacija, vidi prilog 7.1) Države imaju primarnu odgovornost da osiguraju poštivanje, zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava njihovih građana. U vremenu humanitarne krize, ukoliko države ne mogu ili ne žele da ispune tu ulogu, humanitarne organizacije pokušavaju pružiti pomoć i zaštitu populacijama kojima su potrebne. Način pružanja te pomoći može značajno uticati na oporavak djece, njihovih porodica i zajednica. Kao i dodatni pravni okvir koji se primjenjuje na humanitarne kontekste, postoji poseban set principa za humanitarno djelovanje. Poznati pod nazivom ‘humanitarni principi i standardi djelovanja’, oni su uglavnom zasnovani na međunarodnom humanitarnom pravu i radu Međunarodnog komiteta Crvenog križa (ICRC). (Za više detalja vidi prilog 7.2)

2.5 Posvećenost EU djeci u kriznim i rizičnim situacijama Evropska komisija je 2012. godine izdala komunikaciju pod nazivom ‘Pristup EU za ostvarivanje otpornosti: pouka iz krize u vezi sa sigurnosti hrane’. Ova komunikacija je zasnovana na značajnom iskustvu Komisije u odgovorima na humanitarnu krizu i rješavanju osnovnih uzroka ranjivosti i slabosti, kao što su velike suše u nedavnom periodu u Africi, gdje se Komisija fokusira ne samo na direktni odgovor na krzu, već i na stvaranje dugoročne sigurnosti hrane i ishrane i na povećanje sposobnosti populacije da se nosi sa sušama u budućnosti. Komunikacija predstavlja 10 koraka za povećanu otpornost i smanjenu ranjivost najranjivijih ljudi u svijetu. Koraci uključuju podršku izradi nacionalnih strategija otpornosti, planove upravljanja katastrofama i efikasne sisteme ranog uzbunjivanja u zemljama sklonim katastrofama, kao i predlaganje inovativnih pristupa upravljanju rizikom kroz saradnju sa osiguravateljskom industrijom. Komunikacija također objavljuje Akcioni plan za otpornost za 2013. godinu koji će postaviti temelje za provođenje principa navedenih u komunikaciji. Glavne dosadašnje inicijative za Komisije otpornost su Podrška jačanju otpornosti na Rogu Afrike (SHARE) i l’Alliance Globale pour l’Initiative Résilience Sahel (AGIR-Sahel). Svrha nove komunikacije o otpornosti je da se iskoristi iskustvo

stečeno kroz ove i druge inicijative, kako bi se osiguralo da podrška EU pomaže ranjivim zajednicama ne samo da prežive katastrofe, već i da postanu sposobnije da se s njima nose i uspješno oporave. Naučene lekcije iz ovih odgovora na krize sa sigurnosti hrane koristit će se u drugim kontekstima i drugim sektorima.

U odgovoru na humanitarne potrebe, potrebno je uzeti u obzir konkretne ranjivosti. U tom kontekstu, EU će posebnu pažnju obratiti na žene, djecu, starije osobe, bolesne i osobe sa invaliditetom. Pored toga, strategije za zaštitu od seksualnog i rodno zasnovanog nasilja moraju se ugraditi u sve aspekte humanitarne pomoći.

Pojam otpornosti je također bio u vrhu međunarodne agende na Četvrtom forumu na visokom nivou o djelotvornosti pomoći, održanom u Busanu 2011. godine. Razvojni akteri su se na forumu obavezali da “…osiguraju da razvojne strategije i programi daju prioritet jačanju otpornosti kod ljudi i u društvima izloženim riziku od šokova, posebno u veoma ranjivim okruženjima, kao što su male otočke države u razvoju. Ulaganje u otpornost i smanjenje rizika povećava vrijednost i održivost naših razvojnih aktivnosti ”.

Dugotrajne krize imaju teške posljedice po djecu koja odrastaju u takvoj situaciji, što dovodi do stvaranja “izgubljenih generacija”, za koje postoji rizik da će produžiti konflikt i nastaviti nasilje i nestabilnost, jer su nasilje i krize jedino što će ta djeca poznavati.

Pored općih obaveza država da promoviraju prava djeteta u svim internim i vanjskim djelovanjima (vidi Modul 1: Pregled prava djeteta u razvojnoj saradnji), Agenda EU o pravima djeteta (2011.) propisuje konkretnu obavezu zaštite djece u situacijama koje ih čine ranjivim što je posebno relevantno u vanrednim situacijama, kao i u sivm fazama povezivanja pomoći, obnove i razvoja. Radni dokument osoblja EU o Djeci u vanrednim i kriznim situacijama iz 2008. godine naglašava da su „djeca u središtu humanitarnog djelovanja Komisije“ i da su ona „dio populacije koji je najviše pogođen humanitarnim krizama […jer su] lak plijen za vrbovanje od strane naoružanih grupa za seksualno iskorištavanje, prisilni rad i međunarodnu trgovinu [i] često su žrtve nasilja i seksualnog zlostavljanja ”. Ovaj dokument također prepoznaje da „djeca imaju potrebe koje se moraju razlikovati prema njihovim konkretnim okolnostima (invaliditet, HIV pozitivni status, raseljenost, itd.) i starosnoj dobi“, te se bavi trima osnovnim pitanjima na koja je potrebno obratiti pažnju:  Djeca odvojena od porodica i djeca bez pratnje  Demobilizacija i reintegracija djece vojnika  Obrazovanje u vanrednim situacijama Smjernice EU o djeci i oružanom sukobu (ažurirane 2010. godine) se posebno bave činjenicom da „djeca imaju posebne kratkoročne i dugoročne potrebe nakon konflikta, kao što je traženje članova porodice, reparacija i reintegracija u društvo

Modul 7: Prava djeteta u krizinim i rizičnim situacijama

programi psiho-socijalne rehabilitacije, učešće u razoružavanju, demobilizaciji i programima reintegracije, kao i u okvirima tranzicijske pravde ”. U skladu sa principima povezivanja pomoći, obnove i razvoja, ove smjernice također ističu „važnost koordinacije i kontinuiteta između različitih politika i akcija usmjerenih na položaj djece pogođene oružanim sukobom u raznim oblastima politika, uključujući vanjsku i humanitarnu pomoć“.

2.6 Izazovi Osigurati prava djece, što samo po sebi može predstavljati izazov čak i u normalnim kontekstima, je još teže u situacijama humanitarne krize, posebno u odnosu na nastojanja da se otpornost ugradi u odgovor na vanredne situacije i dugoročne razvojne aktivnosti. Razlozi za to su višestruki, uključujući i sljedeće:

 Institucionalni mentalitet silosa i različiti vremenski okviri za odgovor, prioriteti, raspodjela resursa, stručnost osoblja i nadležnost institucija.

 Povećanje broja operativnih aktera, pri čemu nevladini akteri sebe ne smatraju obavezanim okvirom za zaštitu ljudskih prava.

 Slojeviti konteksti: u nekim situacijama dio zemlje može biti relativno stabilan i



pratiti normalnu razvojnu strategiju, dok u drugim dijelovima postoji lokalizirana, rastuća kriza nad kojom vlada ima malu ili nikakvu upravnu kontrolu. Zemlja također može biti pogođena kombinacijom prirodnih katastrofa, socijalnim napetostima i oružanim sukobom. U takvim situacijama jedna agencija mora primijeniti nekoliko različitih pristupa u radu na terenu i u odnosima sa vladom. Osjećaj hitnosti i pritiska da se pruži brzi odgovor: krize koje iznenada započinju mogu dovesti do drastičnog administrativnog i socijalnog sloma pa se mora poduzeti brza humanitarna akcija kako bi se spasili životi i zaštitila djeca. Međutim, ne počinju sve krize na takav način. Neke krize tinjaju, jačaju pa jenjavaju, što je posebno primjenjivo na vanredne situacije političke prirode ili situacije povezane sa oružanim sukobom. Sukobi niskog intenziteta mogu trajati decenijama. Nosioci dužnosti kao kršitelji prava: često elementi unutar vlade i nevladini akteri, koji su inače glavni nosioci dužnosti u situacijama oružanog sukoba, često namjerno i planski čine teška kršenja prava djeteta, što nema veze s manjkom kapaciteta. Seksualno nasilje se koristi kao sredstvo ratovanja, s ciljem teroriziranja neprijateljske populacije ili uzrokovanja trudnoća koje će eliminirati etničku grupu. Oružane snage i grupe uključuju djecu u svoje redove. Etničko čišćenje se koristi za iskorjenjivanje određene grupe sa nekog područja. U nekim okolnostima vlade i nedržavni akteri su pokušavali počniti genocid. U drugim situacijama vlade ili pobunjeničke grupe su zabranjivale dostavljanje humanitarne pomoći ranjivim populacijama s namjerom da im uskrate osnovne potrepštine. Ponekad su pljačkali te pošiljke za vlastitu upotrebu ili preprodaju radi ostvarivanja zarade. Smanjeni nacionalni kapaciteti: Humanitarne krize mogu dovesti do uništavanja imovine, stvaranja potražnje koja se ne može zadovoljiti postojećim kapacitetima ili dovesti do preusmjeravanja nacionalnih resursa. Organizacije civilnog društva mogu biti važni saveznici u pomoći i zaštiti pogođenih populacija i biti snažni zagovarači u zahtjevima za većom

1 1

odgovornosti vlade, agencija UN i drugih. Te grupe su međutim također izložene istim uticajima na administrativne i programske kapacitete u vremenu krize i teško osiguravaju vrijedne resurse.

3. Uvođenje otpornosti u programiranje u zemlji Stvaranje otpornosti je dugoročna aktivnost koja treba biti čvrsto ugrađena u nacionalne politike i planiranje. Ukoliko se osigura da strategije za otpornost uzimaju u obzir prava djeteta, poboljšat će se djelotvornost i efekti pomoći, ali i suštinski doprinijeti nekim strateškim ciljevima. To konkretno znači sljedeće:

 Kroz analizu direktnih, osnovnih i glavnih uzroka krize i apeliranje na aktere da

odrede prioritete i da ih riješe, pristup zasnovan na pravima potiče ulaganje u, između ostalog, smanjenje rizika od katastrofa i spremnost u slučaju ranog uzbunjivanja, prevenciju konflikta i postkrizne strategije za izgradnju mira.  Ističući potrebu za analizom situacije, pristup zasnovan na pravima iziskuje da se u svim fazama i oblastima intervencija razmotri širi ekonomski, socijalni i politički kontekst nekog programa (ta analiza može pomoći da se stekne sveobuhvatna slika o često složenoj i ponavljajućoj prirodi krize).  Ističući potrebu za izgradnjom kapaciteta, lokalnog vlasništva i održivosti, pristup zasnovan na pravima potiče osobe koje planiraju programe na to da osiguraju takvu strukturu humanitarne pomoći da tranzicijska faza bude usklađena sa dugoročnim razvojnim ciljevima i održivosti. Neke ključne strategije kojima se osigurava prisustvo pitanja djece u aktivnostima stvaranja otpornosti u sklopu programa na nivou zemlje predstavljene su u narednom dijelu.

3.1 Prevencija i planiranje spremnosti Široko posmatrano, spremnost podrazumijeva aktivnosti i mjere koje se poduzimaju unaprijed kako bi se osigurao djelotvoran odgovor na posljedice opasnosti. Spremnost na vanredne situacije može osigurati da vlade imaju tačne i ažurirane informacije prije krize o populaciji izloženoj riziku i karakterističnim ranjivostima i kapacitetima date populacije. Također, aktivnosti za stvaranje spremnosti mogu pomoći vladama da utvrde nedostatke u vlastitoj spremnosti i kapacitetima za odgovor, te pružiti osnovu za napore da se ti nedostaci otklone prije nastanka konkretne krize. Aktivnosti za izgradnju spremnosti također se mogu fokusirati na smanjenje izloženosti grupa populacije riziku i pomoći u usmjeravanju resursa za stvaranje spremnosti kod djece i porodica. Uključivanje različitih institucionalnih i aktera civilnog društva, kao i različitih grupa stanovništva, uključujući djecu i adolescente u planiranje spremnosti je od suštinske važnosti, kako za planiranje odgovora zasnovanog na pravima i dokazima, tako i za jačanje otpornosti. Kako bi se podržali napori na planiranju prevencije i spremnosti, razvojni i humanitarni akteri mogu poduzeti sljedeće aktivnosti: 12

Modul 7: Prava djeteta u krizinim i rizičnim situacijama

A. Predvidjeti krizu putem procjene rizika Važno je da se provode procjene višestrukih opasnosti i procjene rizika za više sektora, te da se njihovi rezultati adekvatno prenesu kroz dijalog o politikama sa nacionalnim partnerima. Takva aktivnost treba težiti tome da se utvrde i analiziraju direktni i osnovni uzroci ranjivosti u slučaju krize, ključni akteri odgovorni za smanjenje rizika i kapaciteti koji su potrebni za adekvatan odgovor. Procjene rizika zasnovane na analizi gubitka i procjeni potencijalnih budućih gubitaka su temelj za donošenje odluka zasnovanih na informacijama. Vlade, kreatori politika i drugi relevantni ključni akteri trebaju poticati izradu i finansiranje planova za otpornost na koordiniran i usklađen način u svim sektorima.

Primjer okvira  Koje značajne opasnosti i prijetnje predstavljaju najveći rizik po djecu i žene?

Gdje će te opasnosti nastati? Koje su najranjivije i najpogođenije grupe? Identifikacija rizika i određivanje prioriteta trebaju nastojati da utvrde najznačajnije prirodne i ljudskim faktorom uzrokovane opasnosti u zemlji i u njima treba učestvovati najširi mogući raspon predstavnika vlade, UN-a, donatora i nevladinih partnera. Opseg analize opasnosti, posebno onih vezanih za konflikt i socijalne nemire, ovisit će o razumijevanju i saradnji vlade. U nekim slučajevima planiranje za slučaj prirodnih katastrofa može otvoriti prostor i za planiranje politički osjetljivijih opasnosti od konflikta.

 Zašto ove opasnosti pogađaju najranjivije tako snažno? Koji su osnovni i glavni

razlozi za ranjivosti koje dovode do stradanja određene grupe u slučaju prirodne ili ljudskim faktorom izazvane katastrofe? Korijeni socijalno-ekonomskih ranjivosti često su kulturno, historijski ili politički uvjetovani i stoga se možda ne mogu ispraviti tokom humanitarnog programskog ciklusa. Iako su programske intervencije izrađene s ciljem povećavanja direktnih i srednjoročnih kapaciteta za podnošenje situacije kod grupa izloženih riziku, one ne zamjenjuju mjere za tretiranje temeljnih uzroka ranjivosti. Humanitarni i razvojni akteri trebaju utvrditi da li se i u kolikoj mjeri politički osjetljivi osnovni uzroci (kao što su evidentna kršenja ljudskih prava, diskriminacija na osnovu rase, etničke pripadnosti, spola ili vjerskog opredjeljenja, ili korupcija) mogu i trebaju rješavati.

 Ko odnosno koje osobe i/ili institucije imaju dužnost da smanje ove rizike? Postupak analize vanredne situacije na osnovu rizika treba utvrditi i analizirati uloge vladinih i nevladinih regionalnih, nacionalnih i pod-nacionalnih aktera koji imaju primarnu odgovornost za smanjenje rizika po djecu i žene. Kapaciteti civilnog društva i privatnog sektora također trebaju biti obuhvaćeni ovom analizom.

 Koji kapaciteti su potrebni za tretiranje najvjerovatnijih i najsnažnijih rizika

od vanrednih situacija, kako za one kojima su prava uskraćena zbog ranjivosti, tako i za one čija je dužnost da rješavaju te probleme? Kapaciteti postoje na nivou domaćinstva, zajednice i pod-nacionalne i centralne vlasti, u susjednim zemljama i međunarodnoj zajednici, te u civilnom društvu, nevladinim organizacijama i privatnom sektoru. Važno je analizirati sve ove kapacitete i istražiti nesrazmjere na pod-nacionalnom nivou kao i između različitih grupa stanovništva.

1 3

Primjer: Rano uzbunjivanje u praksi U Nepalu su sistemi ranog uzbunjivanja koje je podržala EU pokazali svoju vrijednost u augustu 2010. godine. Kada su vodostaji rijeke Rapt prešli nivo za uzbunu duž vodotoka, zajednice pozicionirane nizvodno su putem radio i telefonske mreže obaviještene o tome. Imale su vremena da svoje osnovne i pokretne stvari premjeste na viša i sigurnija mjesta. Do momenta kada je selo poplavljeno, ljudi su već bili na sigurnom. Sistemi ranog uzbunjivanja su tako sveli gubitak života i imovine na minimum.8

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

B. Izgraditi nacionalne kapacitete za spremnost i odgovor Smatra se da se razvojem kapaciteta ostvaruju najveći rezultati u jačanju otpornosti i razvojnim aktivnostima. Ulaganje u nacionalne kapacitete pomaže da se osigura da pružena pomoć spašava živote i da je održiva, dok se istovremeno ljudi pripremaju da budu važni nositelji budućih aktivnosti za jačanje spremnosti.

Koje kapacitete treba izgraditi? 1. Koordinacija i vodstvo Kapacitet za koordinaciju u smislu njegove definicije u klasterskom pristupu jasno ukazuje na potrebu podrške sljedećim kapacitetima: razvoj politika, razvoj strategija, planiranje i određivanje prioriteta, definiranje standarda, praćenje uspješnosti i upravljanje znanjem i informacijama. Razvoj nacionalnih kapaciteta je ključan kako za spremnost, tako i za fazu obnove.

2. Programski pristupi po sektorima Većina elemenata sektorskog humanitarnog odgovora uključuje prioritiziranje, usmjeravanje i proširivanje intervencija za spašavanje života i zaštitu koje su već dio programa i usluga u razvojnom kontekstu. Potreba proširenja odabranih programskih intervencija sama po sebi može ukazati na konkretna područja razvoja kapaciteta na nacionalnom nivou. Pored toga, iskustvo u humanitarnim akcijama i nedavna dešavanja u klasterima odredila su prioritet inovativnih programskih intervencija ( ‘Minimalni standardi za obrazovanje: pripremljenost, intervencija, oporavak’ Međuagencijske mreže za obrazovanje u vanrednim situacijama (INEE), borba protiv teške akutne pothranjenosti u zajednici i psihosocijalno programiranje su samo neke od njih) koje iziskuju razvoj novih kapaciteta nacionalnih aktera.

3. Mobilizacija resursa i upravljanje operacijama Vlade trebaju moći mobilizirati resurse, uključujući materijalne i ljudske resurse, stručno znanje, logistiku, sredstva i informacije. Trebaju moći upravljati internim i eksternim procesima kako bi se to sprovelo.

4. Planiranje ranog uzbunjivanja i spremnosti Planiranje za potencijalne vanredne situacije i sveobuhvatni sistemi ranog uzbunjivanja koji obuhvataju prikupljanje i analizu podataka u ministarstvima smatraju se kao druge važne funkcije, što je pokazala i kriza sa ishranom u Nigeriji, na primjer.

5. Smanjenje rizika Smanjenje rizika provodi se na više nivoa i od ključne je važnosti da se primijeni integrirani pristup, što podrazumijeva fokusiranje na razmjenu informacija i znanja, platforme koje okupljaju više zainteresiranih strana, otpornost i adaptaciju, kao i tradicionalne strategije ranog uzbunjivanja. Razvoj nacionalnih kapaciteta za smanjenje rizika treba se fokusirati na razvoj strategija preživljavanja na nivou zajednice, kao i na povezvianje sa nacionalnim vodstvom i postojećim standardima, politikama i platformama. Lokalno znanje i kultura trebaju biti u osnovi svih okvira, pristupa i alata, a krajnji rezultati trebaju biti usklađeni sa lokalnim potrebama, kapacitetima i tradicijama.9

Paralelni pristup pružanju usluga: Haiti U kontekstu izuzetno slabih struktura centralnog upravljanja u Haitiju, paralelni pristup na nacionalnom i pod-nacionalnom nivou pokazao je komparativnu prednost UNICEF-a i njegovih partnera da pruže podšku uslugama na oba nivoa. Na podnacionalnom nivou UNICEF je radio na izgradnji kapaciteta lokalnih struktura upravljanja i jačanju napora na nivou zajednice da se pruži podrška i da se očuvaju održive intervencije. Na nacionalnom nivou UNICEF je podržao nacionalnu vladu u vršenju njene normativne, regulatorne uloge, umjesto da se fokusirao isključivo na pružanje usluga nakon zemljotresa. UNICEF je također odigrao vrlo veliku ulogu u promoviranju usluga i izgradnji kapaciteta izvan glavnog grada, što je doprinijelo rasterećenju Port-au-Princa i decentralizaciji pružanja usluga.

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

S tim u vezi, važno je također da se utvrde ključni akteri, analiziraju relativni kapaciteti i nedostaci u svakoj grupi i da se definiraju konkretne mjere potrebne za izgradnju kapaciteta aktera, s ciljem osiguravanja kapaciteta za odgovor na vanredne situacije i dugoročne spremnosti na takve situacije. Vidi Instrument 7.1 o utvrđivanju kapaciteta i potreba za odgovor na kriznu situaciju.

C. Ulagati u sisteme za rano uzbunjivanje Rano uzbunjivanje odnosi se na proces pravovremenog informisanja putem sistematskog prikupljanja informacija i analize rizika o mogućim vanrednim situacijama koje omogućavaju realnu spremnost zasnovanu na boljim informacijama i odgovor na vanrednu situaciju. Sistemi ranog uzbunjivanja mogu, primjerice, zahvaćenim populacijama omogućiti da se sklone od posljedica prirodne katastrofe, lokalnim vlastima da zaštite ili evakuiraju veliki broj ljudi prije dolaska poplave ili uragana, pruže informacije o opasnostima po javno zdravlje i omoguće brži odgovor na probleme sa sigurnosti hrane. Upozorenja koja se izdaju dovoljno unaprijed također omogućavaju ljudima da zaštite neku imovinu i infrastrukturu. Stoga je za razvojne aktere ključno da podrže razvoj sistema ranog uzbunjivanja koji mogu značajno smanjiti ljudske žrtve i materijalnu štetu. Posjedovanje efikasnih sistema ranog uzbunjivanja također omogućuje razvojnim programima da brzo reaguju i prilagode se potrebama. Takvi dugoročni programi imaju mogućnost odgovora na predviđene krize, jer razvojni akteri koji su već na terenu imaju izgrađene veze sa zajednicama i vladinim tijelima i partnerskim organizacijama. Informacije koje se pružaju putem ovakvih sistema ranog uzbunjivanja trebaju biti sistemski povezane sa donosiocima politika i odluka na lokalnom i nacionalnom nivou. Na primjer, novi podaci o pothranjenosti djece trebaju biti korišteni u izradi politika sigurnosti hrane i održive poljoprivrede.

4. Ulazne tačke za aktivnosti: davanje prioriteta djeci u sklopu aktivnosti za izgradnju otpornosti 4.1 Podrška nacionalnim kapacitetima za smanjenje rizika od katastrofa (DRR) Podrška nacionalnim kapacitetima za smanjenje rizika od katastrofa10 je ključna za smanjenje dalje ranjivosti i rizika nakon vanredne situacije. Smanjenje rizika od katastrofa je sistematski pristup identifikaciji, procjeni i smanjenju tog rizika. Konkretno, svrha smanjenja je da se ranjivosti i rizici od katastrofe svedu na minimum u cijelom društvu kako bi se izbjegle (spriječile) ili ograničile (ublažile i kako bi se pripremilo za) negativne posljedice prirodnih katastrofa i omogućio održiv razvoj. 17

Primjeri: Otpornost u praksi Niger: Uvjetovana novčana pomoć promovirala je osnovne porodične prakse u područjima nesigurnosti hrane.

Kenija: konsultacije u zajednici pod vodstvom UNICEF-a u sušnom području su za cilj imale promoviranje uloge i glasa žena u utvrđivanju ranjivosti i kapaciteta.

Centralna Azija: Analiza rizika rezultirala je prilagođenim obrazovnim programom kojim je obučeno 10.000 nastavnika/aktera za upravljanje u slučaju katastrofe i 380.000 djece o sigurnosti u školi.

Vijetnam: Promjene ponašanja za štednju vode, efikasnost i konzervaciju provedene su u područjima sklonim sušama/poplavama.

18 18

Modul 7: Prava djeteta u krizinim i rizičnim situacijama

Pristupi za smanjenje rizika od katastrofa su često usklađeni sa principom ‘obnove na bolje’, koji se većinom odnosi na ‘hardver’ odnosno infrastrukturalna pitanja. Od suštinske je važnosti ne zaboraviti i na podršku ‘softveru’ odnosno pitanjima oporavka ljudi. ‘Obnova na bolje’ ne znači tek izgradnju da stvari budu ‘ljepše’ pa čak ni tehnološki naprednije, već treba podrazumijevati obnovu na bolje u smislu otpornosti i održivosti, povezivanja fizičke obnove sa socijalnom obnovom i transformacijom. Razvoj kapaciteta i participatorni pristupi pomažu da se osigura da su i pristupi za „hardver“ i pristupi za „softver“ dobro osmišljene intervencije, koje uključuju učešće i vlasništvo, te mogu poslužiti kao osnova za podršku socijalnoj transformaciji. Vidi Instrument 7.2 o uključivanju pitanja prava djeteta u programiranje za smanjenje rizika od katastrofa.

4.2 Podrška učešću djece u lokalnom planiranju, procjenama rizika i monitoringu Uspostavljanje djelotvornih mjera za jačanje otpornosti neće imati nikakvog smisla bez organiziranog učešća samih lokalnih zajednica. Njihov puni angažman i doprinos je ključan za dalje zagovaranje planova za jačanje otpornosti i održivi razvoj. S obzirom na to da djeca, adolescenti i mladi čine preko 60 posto populacija pogođenih krizama, podrška njihovoj pozitivnoj uključenosti u prevenciju, spremnost i obnovu je važan aspekt njegovanja inkluzivnijih društava. Njihovo stalno učešće u naporima na nivou zajednice i države može doprinijeti i njihovom vlastitom pozitivnom razvoju i osjećaju vlastite dobrobiti. (Vidi Modul 3: Dječije učešće) Djeca mogu igrati više uloga u prevenciji, spremnosti, odgovoru i oporavku od kriza. Ona mogu doprinijeti politikama i procesima planiranja, odigrati ulogu u izradi procjena i evaluacija, prikupljanju podataka i pružanju informacija, postupati kao zagovaratelji dječijih prava i podizati svijest o problemima. Starija djeca čak mogu biti uključena u pružanje usluga. Rad sa djecom u vanrednim situacijama pokazao je koliko je važno ne samo da se osigura poštivanje prava djece da budu aktivni sudionici u takvim okolnostima, već i najpozitivniji ishodi u pogledu njihovog oporavka. 11 Potrebno je razmotriti sljedeće aktivnosti kako bi se unaprijedile prilike za uključivanje djece i to tako da se optimalno iskoristi njihov eventualni doprinos, kako za njih same, tako i za drugu djecu i njihove zajednice 12:



Unaprijed pripremiti djecu za spremnost i odgovor na vanrednu situaciju te pružanje prve pomoći. Mehanizmi za smanjenje rizika od katastrofa i za odgovor na katastrofu na nivou zajednice, koji uključuju djecu prije nastanka vanredne situacije pomažu djeci da prežive i mogu ih osposobiti da pomognu i drugima. Osobe koje rade na ovim mehanizmima trebaju biti obučene za rad sa djecom i mladima kako bi se iskoristio njihov potencijal i učešće u fazi intervencije i oporavka u vanrednoj situaciji. 19

Primjer s terena: Podučavanje mlađe djece U Biharu u Indiji poplave nastupaju svakog jula. Škole se koriste za skladištenje pomoći i zatvaraju se tokom trajanja elementarne nepogode. U mnogim okruzima sada djeca imaju ulogu u periodu nakon poplava. Te uloge uključuju brigu za drugu djecu i njihovo podučavanje. Djeca tinejdžerske dobi paze na mlađu djecu i djecu bez orditelja ili djecu čiji roditelji rade daleko od kuće. U skloništima od poplava prave se improvizirane škole, gdje se vrijeme nastave prilagođava djeci koja moraju raditi, kao što su ona djeca odgovorna za čuvanje stoke na ispaši. Djeca stara 12 godina podučavaju drugu djecu o društvenim pitanjima kao što su dječiji brak i dječiji rad.13

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

 Uključiti djecu kao punopravne subjekte društvenog djelovanja, koji imaju kapacitet da pozitivno utiču na njihovu situaciju. Treba ih priznati i prihvatiti kao strateške partnere uz priznavanje njihove uloge kao neophodnih resursa, a ne problema, za razvoj zajednice. Njihove stavove treba tražiti u procjeni, izradi, provedbi, monitoringu i evaluaciji programa. Sve je više dokaza o značajnom doprinosu koji djeca mogu dati u konfliktnim situacijama, postkonfliktnim rješenjima i procesima obnove nakon vanrednih situacija.

 Priznati kompetencije i vrline djece, i fokusirati se na obnovu otpornosti i razumijevanja otpornosti kod te djece i odraslih koji ih okružuju. Djeca trebaju prilike za razgovor o pitanjima koja ih brinu i da budu uključena u razmatranje širih gorućih pitanja u lokalnoj zajednici. Time će im se omogućiti da steknu vještine za rješavanje problema i steknu osjećaj kontrole nad vlastitim životima. S druge strane, dijeljenje tuge sa drugima može pomoći djeci da se izbore sa vlastitim osjećajem gubitka.

 Pružiti siguran prostor za interakciju sa vršnjacima i promovirati pozitivne prilike da se djeca i mladi okupljaju i da sami organiziraju svoje aktivnosti i programe. Programi trebaju poticati na aktivno učešće djece u odlučivanju, rješavanju problema, jačanju timova i vršnjačkom mentorstvu kako bi se učvrstile individualne osobine djece koje jačaju samopoštovanje, samoefikasnost i sposobnost preživljavanja. Na primjer, djecu u izbjegličkim kampovima se može poticati da doprinesu vlastitoj sigurnosti i dobrobiti kroz osnivanje foruma djece.

 Podržati postojeće aktivnosti, projekte i grupe djece i saznati koja djeca i mladi su već uključeni u njih i ko s njima radi. Kroz ove mreže je moguće da se konsultuje sa djecom i od njih dobiju informacije o lokalnim pitanjima i njihovim zabrinutostima.

 Izraditi pristupe zaštiti djece koji koriste lokalne resurse i razumijevanje lokalnog konteksta djece i odraslih. Djeci je potrebna sigurnost kako bi mogla ostvariti zdrav razvoj čak i u vanrednim situacijama. To se može postići stvaranjem „zaštitnog okruženja“ koje bi trebalo uključivati pružanje usluga, uspostavljanje sistema i mreža podrške, garancije sigurnosti i zakona i postojanje politika koje omogućuju njihovu provedbu. Mogući su i rizici i koristi u vezi sa učešćem adolescenata. U postkonfliktnim situacijama pravo adolescenata na učešće može biti u koliziji s njihovim pravom na zaštitu. Kolizija se može pojaviti uslijed kontrole resursa i ljudi. U izuzetno ispolitiziranim situacijama, može biti opasno da djeca i adolescenti preuzimaju javne uloge. Tokom cjelokupnog rada u vanrednim situacijama neophodno je da se osigura postojanje djelotvornih politika, procedura i mehanizama za zaštitu djece, te da je svo osoblje obučeno za rad u tim sistemima.

 Razviti kapacitete djece kroz podršku starijoj djeci u podučavanju mlađe djece i omogućavanje starijoj djeci da pružaju psihosocijalnu podršku i skrb mlađoj djeci.

 Sarađivati se sa lokalnim agencijama koje rade sa djecom: To može biti efikasnije od pokušaja da se izgrade kapaciteti osoblja drugih agencija u vanrednoj situaciji. Važno je da se osigura da kapaciteti ili planovi lokalnih agencija ne budu negativno pogođeni u procesu saradnje.

4.3 Osiguravanje integriranih programskih pristupa i strategija Jačanje otpornosti iziskuje od humanitarnih i razvojnih aktera da sarađuju drugačije i efikasnije. Zbog višestrukih aspekata izgradnje otpornosti, potrebno je da aktivnosti budu višesektorske, višepartnerske, na više nivoa i da ih humanitarni i razvojni partneri zajedno planiraju na kratkoročnoj, srednjoročnoj i dugoročnoj osnovi. Također su potrebne fleksibilnije potlike i mehanizmi finansiranja kao i efikasnija koordinacija i redoslijed humanitarnog i razvojnog rada. Vidi Instrument 7.3 za kontrolnu listu za procjenu uključenosti otpornosti i pitanja prava djeteta u prijedloge finansiranja.

Razvojni i humanitarni akteri trebaju uspostaviti integrirane programske pristupe koji se mogu koristiti za povezivanje različitih sektorskih obaveza kao i za jačanje međusobne povezanosti između različitih faza prevencije, spremnosti i humanitarne akcije. Takva integracija se može ostvariti na sljedeće načine:

 Korištenjem smanjenja rizika od katastrofa da bi se ranjivosti svele na minimum i  



smanjili rizici od katastrofa za djecu i žene u svim programima kroz ulaganje u rano uzbunjivanje i spremnost za vanredne situacije i jačanje otpornosti na katastrofe. Osiguravanjem da spremost ima ključnu ulogu i da rezultira brzim, djelotvornim i pravovremenim humanitarnim odgovorom. Upravljanjem rezultatima i standardima kako bi se osiguralo da je zbir svih intervencija dovoljan da se ostvare očekivani rezultati. To se regulira odlukama o strateškom upravljanju koje su zasnovane na ažuriranim informacijama, procjenama, referentnim vrijednostima, ciljevima i praćenju uspješnosti. Započinjanjem razvojnih intervencija paralelno sa humanitarnim odgovorom kako bi se održali rezultati intervencija koje spašavaju život i ojačali kapaciteti u zajednici i na nacionalnom nivou za smanjenje ranjivosti u pogledu rizika od budućih kriza.

Bolja povezanost, koordinacija i usklađenost između razvojnog i humanitarnog programiranja može osigurati veću djelotvornost (uključujući i isplativost) i efikasnost u svim aktivnostima pomoći. Za uspjeh aktivnosti za jačanje otpornosti potrebno je veće razumijevanje i interkacija između humanitarnih i razvojnih aktera kroz izgradnju kapaciteta, edukaciju i podizanje svijesti. Učvršćavanje postojećih koordinacijskih aranžmana između različitih humanitarnih i razvojnih aktera također treba razmotriti. Definiranje pravilnog slijeda i vremenskog okvira aktivnosti odgovora i planiranje procesa je od ključne važnosti. Naglasak na planiranju ranog oporavka ne bi trebao odvraćati pažnju sa procjene i rješavanja hitnih potreba, niti preusmjeravati resurse sa odgovora na situaciju. Istovremeno, odgovor na vanrednu situaciju je prilika da se sistemi nadograde i razviju, čime se daje poticaj razvoju i reaktivaciji politika i pristupa.

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

4.4 Uključivanje u zajedničke procjene potreba Temeljna prepreka koordinaciji i utvrđivanju „ko radi šta, gdje i kada“ između humanitarnih i razvojnih aktera u zaštiti prava djeteta i izgradnji otpornosti je nedostatak zajedničkih analiza situacije i potreba. Važno je da razvojni i humanitarni akteri sudjeluju u zajedničkoj analizi situacije, provode procjenu potreba i osmišljavaju objedinjeni odgovor zasnovan na njihovim pojedinačnim jakim i slabim stranama kako bi se osigurala istinski koordinirana akcija. Kontinuirane procjene i analize situacije obezbjeđuju osnovne alate kojima se može osigurati poštivanje prava djeteta. Oni pomažu da se stvori razumijevanje i baza dokaza o datom političkom, humanitarnom , sigurnosnom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom kontekstu. Također pomažu da se utvrde akteri koji su odgovorni za osiguranje prava djeteta i one koji mogu najbrže poduzeti najadekvatnije neophodne mjere. Zajedničke humanitarno-razvojne procjene su neophodne da se utvrde razmjeri i priroda uticaja krize na položaj djece i žena i da se definiraju prioriteti za humanitarne akcije. Procjene potreba se obično provode u serijama. U nestabilnoj situaciji može se pojaviti potreba za novim procjenama ukoliko neko područje ili grupa ljudi odjednom postanu dostupni ili ukoliko dođe do drastične promjene situacije. Slično tome, sa protekom vremena prikupljaju se detaljnije informacije. Svaka procjena treba biti izrađena tako da se uzmu u obzir podaci iz vremena prije krize, postojeći sistemi informacija i lokalni podaci, čime se ažurira i proširuje analiza situacije. Pored procjene potreba stanovništva, potrebno je procijeniti u kolikoj mjeri dječaci, djevojčice, muškarci odnosno žene mogu biti onemogućeni u jednakom učešću ili korištenju bilo kojeg projekta ili usluge. Kada neki tim započne rad na kriznoj situaciji, treba nastojati da shvati operativno okruženje i kako ono utiče na rad sa djecom i za njih. Informacije o kontekstu u kojem će razvojni i humanitarni akteri trebati pružati usluge mogu se prikupiti kroz kontekstualnu analizu. Vidi Instrument 7.4 o faktorima koje treba razmotriti u analizi konteksta.

Procjena i analiza zasnovana na pravima djeteta treba se kroistiti u svim fazama prevencije, spremnosti, odgovora i oporavka. Nadalje, ne treba zaboraviti da procjene koje ne uzimaju u obzir rodnu komponentu mogu rezultirati uslugama koje ne rješavaju specifične potrebe dječaka i djevojčica, dvoesti do rasipanja resursa ili u nekim situacijama uzrokovati štetne posljedice. Na primjer, faza spremnosti nudi važnu priliku da se zagarantira da će politike, procedure i planirane prakse nepristrano obuhvatiti svu djecu i da se osigura da djeca i osobe koje za njih brinu znaju koja su njihova prava i kako ih zahtijevati u vremenu krize. Kod procjene uticaja vanredne situacije i priprema za oporavak, na primjer, potrebne su informacije za razumijevanje konteksta, utvrđivanje programskih prioriteta i izradu odgovarajućih strategija.

Vidi Instrument 7.5 za sažetak ključnih međuagencijskih procjena i okvira.

Kako bi se odgovorilo na ovaj koordinacijski izazov, Evropska komisija je 2011. godine razvila metodologiju za izradu ‘Zajedničkog okvira humanitarno razvojnog djelovanja’ (JHDF) za tranzicijske situacije.14 Ova metodologija obuhvata različite stavove, analizu trenutnih i/ili planiranih intervencija EU i utvrđuje strateške prioritete koji su neophodni za zajedničko shvatanje date situacije i usklađivanje politika i pristupa.

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i riziÄ?nim situacijama

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

INSTRUMENTI Instrument 7.1 Utvrđivanje kapaciteta i potreba za odgovor na kriznu situaciju Svrha ovog instrumenta je da ukaže na vrste pitanja koje mogu biti uključene u procjenu kapaciteta. Ova pitanja su orijentaciona, a organizacije koje provode procjenu kapaciteta trebaju izraditi sveobuhvatan set pitanja koji je relevantan za lokalni kontekst i za sektore koji su predmet procjene. ORIJENTACIONI SET PITANJA: UTVRĐIVANJE KAPACITETA I POTREBA ZA ODGOVOR NA KRIZNU SITUACIJU TIJELO

 Da li vladino tijelo ima nesmetan i kontinuiran pristup pogođenom

Vlada

području? Ukoliko je odgovor ne, ko ima takav pristup?

 Da li agencija ima dovoljno visok status u vladi da provodi svoj mandat? Da li nacionalna komisija za prava djeteta ima ovlasti da koordinira radom drugih ministarstava u pripremama za zaštitu i promoviranje prava djeteta u vrijeme krize? Civilno društvo



Da li ima organizacionu i zakonsku nadležnost? Da li je organizacija ovlaštena od strane vlade da brine za djecu razdvojenu od porodica ili djecu bez roditelja?

ZAKONSKI, REGULATORNI I POLITIČKI OKVIRI

Vlada

 Koje regulative postoje za osiguranje prava djeteta u toku krize? Koji su nedostaci? Da li vojska ima standardne operativne procedure za tretiranje djece vojnika koji su zarobljeni ili su se predali, u skladu sa standardima maloljetničke pravde?

Civilno društvo

 Koje standarde primjenjuju lokalne organizacije civilnog društva u radu sa djecom?

KADROVSKI RESURSI  Koje su kadrovske potrebe agencije kako bi ispunila svoje obaveze u Vlada pogledu prava djeteta? Da li ministarstvo za socijalnu zaštitu ima dovoljno osoblja za terenske aktivnosti i praćenje? Da li imaju obučene službenike za odgovor na psihosocijalne potrebe djece?  Šta treba uključiti u opis poslova odgovornih službenika? Da li je uključeno poznavanje prava djeteta?  Da li je tim za procjenu sastavljen od muškaraca i žena koje prikupljaju podatke kako bi se moglo konsultovati o osjetljivim pitanjima sa pogođenom populacijom?

Civilno društvo

 Da li organizacija ima dovoljno osoblja za pružanje usluga? Da li NVO imaju osoblje obučeno za monitoring etičke zaštite? Da li imaju dovoljno administrativnog osoblja da se osigura funkcioniranje organizacije? Mogu li odgovoriti na zahtjeve njihovih partnera?

UPRAVLJANJE ZNANJEM I INFORMACIJAMA

Vlada

 Koje su potrebe agencije za znanjem i informacijama u pogledu prava djeteta i pristupa zasnovanih na pravima? Koji nivo obuke dobiva osoblje na različitim nivoima o zaštiti i promoviranju prava djeteta u vrijeme krize? Koje su obrazovne potrebe osoblja organizacije?  Koje agencije su izvori informacija o pravima djeteta? Kako se te informacije organiziraju i primjenjuju? Kako znanje utiče na politiku i praksu?

Civilno društvo

 Koje su potrebe organizacije za znanjem i informacijama u pogledu prava djeteta i pristupa zasnovanih na pravima? Koje su edukacijske potrebe osoblja organizacije?  Kako organizacija interno prikuplja znanje o pravima djeteta i to znanje dijeli?  Kako partneri organizacije dijele informacije s njom?

VODSTVO

Vlada

Civilno društvo

 Koje su potrebe agencije u smislu vodstva kako bi se osigurala zaštita i promocija prava djeteta?

 Gdje se trebaju nalaziti vođe u agenciji/sistemu?  Koje informacije i vještine vođe u zajednici trebaju kako bi bolje zaštitili djecu u njihovom području? Da li vođe u zajednici razumiju principe prava djeteta i da li ih primjenjuju?

 Koje vještine posjeduju vođe u zajednici, a koje bi se mogle iskoristiti kao polazna osnova? Kako su spriječili regrutiranje djece u njihovim oblastima? MATERIJALNI RESURSI

Vlada

Civilno društvo

 Koji materijalni resursi su potrebni agenciji kako bi ispunila svoje

obaveze? Da li ministarstvo za socijalnu pomoć ima neophodnu opremu da upravlja predmetima? Da li ministarstvo obrazovanja ima šatore ili alternativni smještaj za škole oštećene u katastrofi?

 Da li lokalna NVO ima potrebnu opremu za praćenje pothranjenosti, na primjer?

PROCJENA I PRAĆENJE USPJEŠNOSTI

Vlada

 Koje aspekte uspješnosti agencije treba pratiti?  Na koji način se oni prate?

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

Instrument 7.2 Operativne smjernice: uključivanje pitanja prava djeteta u programiranje za smanjenje rizika od katastrofa 15 OPERATIVNE SMJERNICE: UKLJUČIVANJE PITANJA PRAVA DJETETA U PROGRAMIRANJE ZA SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA ISHOD

STRATEGIJE ZA PODRŠKU

1. Smanjenje rizika od katastrofa za djecu i žene je nacionalni i lokalni prioritet

 Promovirati uključivanje smanjenja rizika od katastrofa usmjerenog na djecu u stragije za smanjenje siromaštva i nacionalne planove razvoja i povezane instrumente politika i budžeta  Sarađivati sa vladama, UN, NVO i drugim partnerima kako bi se potaknula provedba Okvira za djelovanje iz Hyogoa.  Promovirati glas i učešće djevojčica, dječaka, adolescenata/mladih i žena u smanjenju rizika od katastrofa

 Uključiti sveobuhvatnu procjenu rizika od katastrofa, uključujući 2. Utvrđeni i povezane ranjivosti i kapacitete u analizu situacije, prikupljanje tretirani različiti podataka i monitoring i druga istraživanja usmjerena na djecu rizici s kojima  Promovirati podnacionalne procjene ranjivosti i kapaciteta u se suočavaju visokorizičnim okruženjima, po potrebi; osigurati da je procjena djevojčice, uzela u obzir rodnu i analizu prava dječaci i žene  Uključiti monitoring rizika u programski ciklus upravljanja, revizije i evaluacije  Promovirati i jačati nacionalne sisteme za procjenu i praćenje rizika, uključujući sisteme ranog uzbunjivanja usmjerene na ljude  Sarađivati sa partnerima iz NVO i drugima kako bi se utvrdila baza dokaza i istraživanja o rizicima od katastrofa sa fokusom na različitim ranjivostima i sposobnostima djevojčica, dječaka i žena 3. Sigurniji i otporniji uvjeti za djevojčice, dječake i žene

 Promovirati znanje i svijest o smanjenju rizika od katastrofa na nivou domaćinstva i zajednice kroz komunikaciju usmjerenu na razvoj

 Jačati sigurnost u školi i formalno i neformalno obrazovanje djece u    

oblasti smanjenja rizika od katastrofa i adaptacije na klimatske promjene Osigurati da su prostorije za vodu, sanitaciju i higijenu zaštićene od opasnosti i da doprinose otpornosti Jačati sisteme zaštite djece i strategije socijalne politike za smanjenje rizika koje nose katastrofe Promovirati strategije za očuvanje zdravlja i ishranu kako bi se povećala sigurnost i otpornost U specifičnim područjima visokog rizika promovirati integrirani programski pristup koji povezuje nacionalni razvoj i političke procese sa okvirima za otpornost zajednice; osigurati da je pristup zasnovan na rodnoj i analizi prava

 Podržati razvoj kapaciteta nacionalnih i podnacionalnih partnera 4. Veća za spremnost i odgovor, uključujući pristupe ranog oporavka spremnost za humanitarno  Podržati humanitarne klastere koje samostalno ili u partnerstvu predvodi UNICEF kako bi se promoviralo smanjenje rizika od djelovanje, katastrofa uključujući razvoj kapaciteta partnera na nacionalnom i snažniji odgovor podnacionalnom nivou spomenutih u prethodnoj tački i rani oporavak  Jačati interne kapacitete UNICEF-a za spremnost, rano uzbunjivanje i odgovor sa pristupom ranog oporavka.

Instrument 7.3 Kontrolne liste za procjenu uključenosti otpornosti i prava djeteta u prijedloge za finansiranje U daljem tekstu prikazan je primjer kontrolne liste osmišljene kao pomoć menadžerima projekta da procijene u kolikoj mjeri prijedlozi za finansiranje uzimaju u obzir prava djeteta i pitanja otpornosti. Ova pitanja su orijentacione prirode i nije neophodno odgovoriti na svako od njih. Pitanja se mogu prilagoditi procjeni sadržaja različitih prijedloga za finansiranje. Procjena potreba je neophodan prvi korak u osmišljavanju sigurnog i djelotvornog humanitarnog odgovora koji vraća dostojanstvo ljudima. Glavna pitanja koja treba razmotriti su: KONTROLNA LISTA ZA PROCJENU POTREBA OPĆE

Da li procjena potreba razvrstava populacijske podatke po spolu i starosnoj dobi? Da li se pravi razlika između različitih starosnih grupa djece, uključujući adolescente? Komentari:

Da li procjena potreba utvrđuje najranjivije grupe i razlikuje njihove specifične potrebe i prioritete? Komentari:

Da li procjena potreba konkretno spominje prava djeteta? Da li utvrđuje specifične zaštitne rizike s kojima se suočavaju različite grupe? Komentari:

Da li su prepoznati obrasci sistematske diskriminacije i nejednakosti i ako jesu koje su grupe najviše pogođene? Komentari:

Da li procjena potreba utvrđuje i direktne posljedice krize po djecu i njihove porodice i osnovne uzroke? Komentari:

Da li procjena potreba utvrđuje raspon zainteresiranih strana? Da li utvrđuje njihove kapacitete i nedostatke (npr. u kapacitetima ili volji) koji bi mogli pomoći ili odmoći odgovoru na situaciju? Komentari:

Da li je procjena zasnovana na direktnim konsultacijama sa konkretnim grupama stanovništva (muškarci, žene, dječaci, djevojčice, nacionalne manjine, osobe s invaliditetom)? Da li su ove grupe konsultovane zajedno i odvojeno? Komentari:

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

Da li procjena obuhvata kombinaciju kvalitativnih i kvantitativnih podataka? Komentari:

AKTIVNOSTI: Aktivnosti na projektnim listama trebaju biti usklađene sa rezultatima procjene potreba zasnovane na pravima i trebaju biti zasnovane na pravima tako da usvajaju višesektorski, holistički pristup koji tretira direktne i osnovne uzroke. Da li aktivnosti obuhvataju rješenja i odgovor za najranjivije i/ili grupe najviše izložene diskriminaciji? Komentari:

Da li aktivnosti uključuju rješenja za prevenciju i zaštitu od kršenja prava? Komentari:

Da li aktivnosti predviđaju holistički, višesektorski odgovor? Komentari:

Da li su aktivnosti osmišljene tako da se rješavaju direktni kao i temeljni uzroci za propuste u ostvarivanju prava? Komentari:

Da li aktivnosti uspostavljaju mehanizme za učešće djece i njihovih porodica u izradi, provođenju i monitoringu programa? Da li utvđuju mehanizme prikupljanja povratnih informacija od zajednice zahvaćene krizom? Komentari:

Da li su aktivnosti osmišljene tako da izgrađuju kapacitete nosilaca prava i nosilaca dužnosti i na taj način promoviraju održivost? Komentari:

Da li se aktivnosti provode na mikro, mezo i makro nivou kako bi se uticalo Da na dugoročnu promjenu? Komentari:

ISHODI

Da li planirani ishodi imaju za cilj da utiču na institucionalne i/ili bihevioralne promjene (tj. promjene u ponašanju nosilaca prava u ostvarivanju i zahtijevanju svojih prava i ponašanju nosilaca obaveza u pogledu poštivanja, zaštite i ispunjenja tih prava)? Komentari:

Da li ishodi opisuju nove vještine i sposobnosti, proizvode ili usluge koje otklanjaju nedostatke u kapacitetima nosilaca prava i nosilaca dužnosti? Komentari:

Instrument 7.4 Operativne smjernice: Faktori koje treba razmotriti u analizi konteksta Ova vrsta analize koristi nekoliko različitih izvora informacija i istraživačkih metoda. U toku prve runde, tim za pomoć obično želi objediniti sve postojeće izvore kako bi se dobila kompletna slika situacije. Izvori će varirati zavisno od vrste i trajanja krize, ali će obično uključivati vladine dokumente iz relevantnih ministarstava, izvještaje NVO i novinske/elektronske članke. Kada se primjenjuju metode primarnog prikupljanja podataka, posebno u složenim vanrednim situacijama sa izraženom političkom komponentom, od ključne je važnosti da se pružene informacije ne mogu pratiti do konkretnog ispitanika. Zaštita učesnika u procjenama i anketama je neizmjerno bitna. U početnim fazama informacije su potrebne radi utvrđivanja prioriteta programa. Proces određivanja prioriteta zasniva se na sudu o tome šta je najteže za ljude koje je zadesila vanredna situacija i koja rješenja su najadekvatnija i najizvodljivija.16 Nakon što se utvrde šire prioritetne oblasti, humanitarni akteri trebaju planirati najbolji način isporuke resursa, pružanja usluga i tehničke podrške. Kontekstualni faktori trebaju se analizirati radi utvrđivanja adekvatnih operativnih i/ili strategija zagovaranja. Sljedeća pitanja treba stalno postavljati u sedmicama i mjesecima odgovora na vanrednu situaciju. Ni jedno pitanje nije fiksno, tako da situacija iziskuje stalnu pažnju kako bi se organizaciji omogućilo da odgovori na relevantan i odgovoran način. LOKACIJA

Koja područja su zahvaćena konfliktom ili prirodnom katastrofom?

Komentari:

POPULACIJA

Koje su procjene o broju djece koja žive u tim područjima?

Komentari:

Koje su tipične karakteristike podgrupa populacije (u smislu vjere, etničke pripadnosti, jezika, egzistencije, strukture domaćinstva, fizičke lokacije, itd.)? Da li one utiču na pristup ljudi uslugama, resursima i informacijama?

Komentari:

Koja djeca su izložena najvećem riziku? Zašto?

Komentari:

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

RASELJENOST

Da li su ljudi raseljeni? U koja područja?

Komentari:

Kakvi su uvjeti?

Komentari:

HUMANITARNI PRISTUP

Gdje je dozvoljen humanitarni pristup?

Komentari:

Šta je podrazumijevao proces osiguranja pristupa?

Komentari:

DINAMIKA KONFLIKTA: U situacijama oružanog sukoba, humanitarni timovi trebaju dobro poznavati

dinamiku koja utiče na tenzije i nastojati da što više smanje mjeru u kojoj programi pogoršavaju situaciju. To je suština principa „ne čini štetu“. Analiza konflikta će pomoći organizacijama da što više smanje vlastiti doprinos sukobu. Koje grupe se bore?

Komentari:

Koje oblasti kontroliraju?

Komentari:

Šta su glavni uzroci konflikta (ekonomski, politički, socijalni)?

Komentari:

Koji su glavni izvori prihoda?

Komentari:

STANJE LJUDSKIH PRAVA

Koja prava se ne poštuju? Zašto?

Komentari:

Ima li trenutnih (ili mogućih) zabrinutosti u pogledu kršenja ljudskih prava nasiljem, iskorištavanjem ili zlostavljanjem?

Komentari:

Koji su (ili bi mogli biti) motivi za takva kršenja (npr. ekonomski, politički, porodični, ukorijenjena diskriminacija, psihološki)?

Komentari:

Instrument 7.5 Glavni međuagencijski instrumenti i okviri za procjenu Procjena s ciljem planiranja za vanredne situacije i odgovor omogućuje razumijevanje situacije pogođene djece i na taj način olakšava efektivno usmjeravanje pomoći. Trenutno za humanitarne akcije i oporavak nakon krize postoji više međuagencijskih instrumanata i okvira za procjenu, iako se ovaj sistem još uvijek razvija, a vlade imaju vlastite instrumente koje primjenjuju u vrijeme krize. Procesi i ishodi vezani za prava djeteta moraju biti uključeni u svaki od instrumenata navedenih u daljem tekstu. Većina ovih instrumenata analizira direktne potrebe pogođene zajednice i stoga podaci koji se njima prikupljaju možda neće biti ograničeni na djecu i možda neće uključivati detalje potrebne humanitarnim radnicima fokusiranim na djecu. INSTRUMENT ZA PROCJENU SA SVRHOM I NIVOOM STANDARDIZACIJE I VREMENSKIM OKVIROM INSTRUMENT

SVRHA I NIVO STANDARDIZACIJE

Pomažu organizaciji da pripremi plan za vanredne situacije s ciljem smanjenja ranjivosti i odgovora na prirodne katastrofe i oružani sukob. Nema standardnog međuagencijskog formata za ove planove, iako Međuagencijski stalni komitet (IASC) ima smjernice o tome šta uključiti u plan (vidi dole).



Prije vanredne situacije

Brza procjena  vanredne situacije

Prikuplja podatke o pitanjima koja su ključna za direktnu sigurnost i preživljavanje populacije.



Čim prije nakon iznenadnog nastupanja krize

Brza procjena  potreba za rani oporavak nakon konflikta (PCERRNA)  Procjene potreba nakon konflikta (PCNAs)

Izradu ovog instrumenta pokrenuo je UNDP. On utvrđuje potrebe u fazi ranog oporavka i iako se može fokusirati na preživljavanje, glavni fokus mu je razvoj i izgradnja nacionalnih kapaciteta.



Nakon prekida vatre ili kraja oružanog sukoba

Standardizirana verzija ovog instrumenta je trenutno u izradi u tripartitnoj grupi koja okuplja UN, Svjetsku banku i EK.



Nakon prekida vatre ili ugovora za mir; iziskuje određeni nivo stabilnosti

Više različitih agencija imaju ove procjene koje pokrivaju određene aspekte odgovora nakon katastrofe. Vlade također imaju svoje procjene.



Nakon stabilizacije faze hitnog odgovora na situaciju

Planovi za vanredne situacije

Procjene potreba nakon katastrofe (PDNAs)



VREMENSKI OKVIR



Glavni standardi i pokazatelji u osnovi ovih procjena i okvira za monitoring dolaze iz više izvora, uključujući:

 Radna grupa za dječiju zaštitu, Minimalni standardi za zaštitu djece u humanitarnoj akciji, 2012.

 Međuagencijski stalni komitet (IASC) Operativne smjernice za koordinirane procjene u humanitarnoj krizi, 2012.

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

 Međuagencijski stalni komitet (IASC) Priručnik o rodnim pitanjima u  

humanitarnom djelovanju: žene, djevojčice, dječaci i muškarci – različite potrebe, jednake prilike, 2006. Međuagencijska mreža za obrazovanje (INEE), Minimalni standardi za obrazovanje: pripremljenost, intervencija, oporavak, 2010. Projekt Sphere, Humanitarna povelja i minimalni standardi u humanitarnim reakcijama.

IASC radi na izradi drugih standarda i pokazatelja po klasterima i u Udarnoj grupi za procjenu potreba.

PRILOZI Prilog 7.1 Glavni međunarodni instrumenti za zaštitu prava djeteta u vanrednim situacijama Međunarodno pravo za zaštitu ljudskih prava Prava djeteta zaštićena su međunarodnim pravom za zaštitu ljudskih prava, koje čini set međunarodnih pravila, bilo u vidu ugovora ili običajnog prava, na osnovu kojih pojedinci i grupe mogu očekivati, odnosno zahtijevati određena ponašanja ili beneficije od vlada, bez diskriminacije. Pored Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja predstavlja glavni stup rada Ujedinjenih nacija, temeljni izvori međunarodnih ugovora su: 1. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.) 2. Međunarodni pakt o ekonmskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.) 3. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948.) 4. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.) 5. Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (1979.) 6. Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka (1984.) 7. Konvencija o pravima djeteta (1989.). Glavni regionalni instrumenti su Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950.), Američka deklaracija o pravima i dužnostima čovjeka (1948.) i Konvencija o ljudskim pravima (1969.) i Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda (1981).17

Konvencija o pravima djeteta Konvencija o pravima djeteta zauzima posebno mjesto u kontekstu uključivanja prava djeteta u humanitarno djelovanje i oporavak nakon krize. Za razliku od nekoliko drugih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava, Konvencija o pravima djeteta ne sadrži članove kojima se bilo koja njena odredba stavlja van snage za vrijeme neprijateljstava, što znači da se sva prava djeteta moraju osigurati jednako i u vrijeme rata i u vrijeme mira.

Međunarodno ratno pravo/međunarodno humanitarno pravo U situacijama međunarodnih ili nemeđunarodnih oružanih sukoba, međunarodno humanitarno pravo stupa na snagu kako bi se nadopunilo međunarodno pravo za zaštitu ljudskih prava. Osnovni dokumenti su četiri Ženevske konvencije od 12.8.1949. i dva Protokola iz 1977.

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

U osnovi međunarodnog humanitarnog prava leži razlika između civilnog stanovništva i boraca. Ono štiti osobe koje ne učestvuju, ili više ne učestvuju, u neprijateljstvima i regulira načine i sredstva ratovanja između strana u sukobu. Oružane snage i naoružane grupe u svako vrijeme moraju razlikovati civile od boraca, kako bi se poštedilo civilno stanovništvo, civilna imovina i materijali neophodni za preživljavanje civila. Međunarodno humanitarno pravo nudi posebnu zaštitu za djecu u oblastima obrazovanja, sprečavanju regrutovanja, spajanju porodica i sigurnim zonama. Član 3. koji je zajednički za sve četiri Ženevske konvencije i Drugi protokol ograničavaju vođenje nemeđunarodog oružanog sukoba i sadrže odredbe za zaštitu žena i djece.

Pravo o izbjeglicama Konvencija o statusu izbjeglica iz 1957. godine i njen dodatni protokol nude još jedan vid zaštite djeci zahvaćenoj sukobom koja su raseljena preko međunarodnih granica. Ovom konvencijom osigurava se njihov jednak tretman kao i djece u zajednici domaćinu i štiti ih od prisilnog vraćanja u nesigurno područje.

Međunarodno krivično pravo Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda koristi se kao instrument za utvrđivanje odgovornosti pojedinačnih vođa za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Iako Rimski statut nije dio međunarodnog humanitarnog prava, cilj mu je da osigura da oni koji čine teške zločine, uključujući kršenja tog prava, ne prođu nekažnjeno. Od kraja 2009. godine primjenjuje se za istraživanje i utvrđivanje odgovornosti vlade i vođa pobunjenika u Srednjoafričkoj republici, Demokratskoj Republici Kongo, Sudanu i Ugandi. Usvajanje Rimskog statuta u julu 1998. godine bilo je važan korak naprijed u smislu osiguravanja pravne zaštite za civile u nemeđunarodnim oružanim sukobima.

 Statut definira aktivno uključivanje djece mlađe od 15 godina u neprijateljstva ili   

njihovo regrutovanje u nacionalne ili međunarodne oružane snage kao ratni zločin. Statut definira silovanje, seksualno ropstvo i druge oblike seksualnog nasilja kao ratni zločin i zločin protiv čovječnosti. Propisane su posebne odredbe za zaštitu djece kao žrtava i svjedoka oružanog sukoba. Djeca mlađa od 18 godina izuzeta su od krivičnog gonjenja pred sudom, jer je njegova uloga kažnjavanje, a ne rehabilitacija.

Slučaj Thomas Lubanga Dyilo Prva osoba lišena slobode i procesuirana pred Međunarodnim krivičnim sudom bio je Thomas Lubanga Dyilo, koji je terećen za ratne zločine „mobilizacije i regrutovanja djece mlađe od petnaest godina... i njihovo iskorištavanje za aktivno učestvovanje u neprijateljstvima”. Lubanga, inače vođa Patriotske unije Konga i komandant njenog vojnog krila, Forces patriotiques pour la libération du Congo (FPLC), lišen je slobode i prebačen u Hag u martu 2006. godine. U martu 2012. godine je oglašen krivim, a u julu te godine osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 14 godina. 18

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

Običajno i meko pravo Populacije zahvaćene sukobom također su zaštićene Vodećim principima o internoj raseljenosti iz 1996. Principi su nastali kao reakcija na masovno raseljavanje do kojeg je došlo tokom rata i prirodne katastrofe devedesetih godina 20. stoljeća. Svrha im je sprečavanje raseljavanja, osiguravanje da osobe koje su prisiljene na migracije imaju ista prava kao i osobe koje na to nisu prisiljene i rješavanje njihovih specifičnih ranjivosti, te osiguranje njihovog sigurnog i dostojanstvenog povratka ili izmještanja na drugu lokaciju unutar zemlje. Osnovno pravilo: djeca moraju imati posebnu zaštitu Djeca civili (odabrana pravila):

 Djeca moraju imati poseban tretman.  Potrebno je upostaviti zone za zaštitu civila (uključujući i djecu) od neprijateljstava.  Djecu treba skloniti iz područja pod opsadom i evakuirati iz područja sukoba samo   

iz zdravstvenih i sigurnosnih razloga (i uz pristanak odgovarajuće odrasle osobe i identifikaciju). Djeci treba dati prioritet u obezbjeđenju neophodnih potreba. Djeca trebaju biti sa svojim porodicama kada je to moguće, odnosno ujedinjena s porodicama ukoliko dođe do njihovog razdvajanja. Na djecu koja su u vrijeme počinjenja djela bila mlađa od 18 godina se ne smije primjenjivati smrtna kazna, niti kazna doživotnog zatvora bez mogućnosti uvjetnog otpusta.

Djeca koja su regrutovana u oružane snage ili grupe ili su ih one iskorištavale (odabrana pravila)

 Djeca mlađa od 15 godina ne smiju se koristiti za direktno učešće u borbenim dejstvima.

 Ne smije se regrutovati djecu mlađu od 15 godina.  Prilikom regrutovanja djece starosti od 15 do 18 godina, prvo se vrši regrutovanje najstarijih među njima.

 Kada djeca mlađa od 15 godina ipak učestvuju u oružanom sukobu i budu zarobljena, moraju imati poseban tretman kao djeca.

Prilog 7.2 Humanitarni principi Rezolucija Generalne skupštine 46/182, kojom je utvrđen sadašnji sistem koordinacije UN u humanitarnim krizama, navodi tri temeljna principa humanitarnog djelovanja. To su: 1. Humanost: Ljudska patnja mora se otkloniti na svim mjestima, s posebnom pažnjom na najranjivijem dijelu populacije kao što su djeca, žene, raseljene i starije osobe. Dostojanstvo i prava svih ljudi u stanju potrebe za humanitarnom pomoći moraju se poštivati i zaštititi. Humanitarni imperativ podrazumijeva pravo na primanje humanitarne pomoći i pravo na pružanje te pomoći. Ponekad vlasti iz političkih ili sigurnosnih razloga zabranjuju humanitarni pristup. Humanitarne agencije moraju održati svoju sposobnost da dobiju i održe pristup svim ranjivim populacijama i da pregovaraju o tom pristupu sa svim stranama u sukobu. 2. Neutralnost: Humanitarne agencije ne smiju birati strane u neprijateljstvima ili kontroverzama na osnovu političkog, rasnog, vjerskog ili ideološkog identiteta (nepristranost/nezavisnost). Transparentnost i otvorenost su ključna pitanja za zadržavanje neutralnosti. Za organizaciju koja je preuzela pristup zasnovan na pravima neutralnost ne smije biti prepreka za rješavanje kršenja ljudskih prava. Neutralnost nije opravdanje za prihvatanje nekažnjivosti ili zatvaranje očiju pred teškim povredama ljudskih prava. Ona ne poništava potrebu za nekim oblikom djelovanja, bilo da se radi o strateškom zagovaranju, jednostavnoj prisutnosti, političkim demaršima, lokalnim pregovorima, itd. Neutralnost također iziskuje od humanitarnih aktera da jasno stave do znanja u kojim se specifičnim i ograničenim okolnostima mogu koristiti vojna sredstva: samo kao krajnja mjera (tamo gdje nema odgovarajuće civilne alternative), cjelokupna operacija mora ostati pod općom kontrolom i ovlastima nadležne humanitarne organizacije i korištenje vojnih sredstava treba biti jasno vremenski i količinski ograničeno. Sredstva vojne i civilne odbrane zaraćenih snaga nikada se ne trebaju koristiti kao podrška humanitarnim aktivnostima. 3. Nepristranost: Pomoć se pruža svima koji stradaju. Vodeći princip je samo njihova potreba i odgovarajuće pravo. Ljudska prava su osnova i okvir za procjenu potreba. Ovaj princip obuhvata i proporcionalnost sa potrebom (ukoliko resursi nisu dovoljni prioritet uvijek imaju najviše pogođene osobe), kao i princip zabrane diskriminacije (niko ne smije biti diskriminiran na osnovu spola, dobi, etničke pripadnosti, identiteta, itd.). Ključno je naglasiti odgovornost države da se osigura da je pomoć pružena na nepristran način. Uz navedeno, humanitarni akteri pridržavaju se i ova četiri humanitarna principa: 1. Ne čini štetu/čini manju štetu: Iako pomoć može postati dio dinamike sukoba i čak ga i produžiti, humanitarne organizacije moraju nastojati da „ne čine štetu“ ili da štetu koju bi nenamjerno mogle činiti svojom prisutnošću i pružanjem pomoći svedu na minimum. Humanitarni akteri trebaju biti toga svjesni i poduzeti korake da se šteta smanji na najmanju moguću mjeru, primjerice kada se pomoć koristi kao sredstvo ratovanja, kroz uskraćivanje pristupa ili napade na konvoje. Pomoć indirektno čini dio dinamike sukoba jer stvara radna mjesta, pruža prihode u obliku poreza i ostavlja malo ili nikakvu

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

odgovornost na državi za socijalnu zaštitu, itd, ili pomoć pogoršava osnovne uzroke sukoba kroz osiguravanje aktivnosti pobunjenika. Kako bi se eventualna dugoročna šteta svela na minimum, humanitarne organizacije trebaju pružati pomoć na načine koji podržavaju oporavak i dugoročni razvoj. 2. Odgovornost: Postoje četiri zainteresirane strane u pružanju pomoći: zajednica korisnik, nacionalne/lokalne vlasti, donator i agencija za pružanje pomoći. U tom odnosu međunarodne agencije za pružanje pomoći trebaju same sebe smatrati odgovornima prema korisničkim zajednicama (u smislu dostojanstvene ispunjenosti njihovih potreba za pomoći i zaštitom) i donatorima (u smislu toga da se pomoć distribuira za predloženu namjenu). Koordinacija između organizacija je stoga glavni dio ovog principa. Nacionalne/lokalne vlasti sa svoje strane trebaju biti odgovorne za zaštitu, sigurnost i dobrobit populacija koje žive na područjima pod njihovom kontrolom. 3. Učešće pogođenih populacija, naročito žena i djece: Humanitarne aktivnosti obično razmatraju kratkoročne potrebe, a zanemaruju odgovornosti humanitarne zajednice za pružanje održive pomoći, kako bi se ostvarilo pravo pogođenih populacija na učešće u odlukama koje utiču na njihove živote. Stoga je važno da se izgrade kapaciteti pogođene populacije i promovira učešće korisnika u svim humanitarnim aktivnostima. Učešće pokreće pitanja poput „učešće koga?“ (žena, muškaraca, djevojčica i dječaka različitih profila, tardicionalnih i modernih institucija, itd.), „učešće zbog čega?“ (ciljevi učešća, npr. da se poboljša usmjeravanje programa, osigura doprinos lokalnih populacija, itd.) i „kako ostvariti učešće?“ (npr. kako riješiti diskriminaciju u participatornim procesima, kako osigurati da osobe koje su uključene i koje učestvuju u procesu pomoći neće i same biti žrtve kršenja ljudskih prava i stigmatizirane zbog njihovog učešća). 4. Poštovanje prema kulturi i običajima: Razumijevanje lokalnih običaja i tradicija je naravno važno ne samo za humanitarni rad, već i za razumijevanje lokalnih vrijednosti i njihovo povezivanje sa međunarodno priznatim ljudskim pravima. Iako lokalna kultura i običaji variraju, ljudska prava su univerzalna i primjenjiva na sva ljudska bića, bez obzira na kulturološki kontektst i mora im se pridati najveća važnost. Neke intevencije iziskuju posebnu osjetljivost prema lokalnim običajima. Na primjer, u radu sa preživjelima silovanja, važno je znati kako lokalna zajednica gleda na silovanje i osobe koje su preživjele silovanje, kako bi se na najbolji način odgovorilo na njihove potrebe.

Prilog 7.3 Literatura/izvori 1. ICC-01/04-01/06-2842, The Prosecutor v. Thomas Lubanga Dyilo, Situation in Democratic Republic of the Congo, Public Court Records - Trial Chamber I, Judgment pursuant to Article 74 of the Rome Statute, 14 March 2012. /Tužilaštvo protiv Thomasa Lubanga Dyiloa, situacija u Demokratskoj republici Kongo, javni spisi Suda – Pretresno vijeće I, presuda prema članu 74. Rimskog statuta, 14.03.2012./ 2. Boyden, Jo and Gillian Mann, ‘Children’s Risk, Resilience and Coping in Extreme Situations’, background paper to the Consultation on Children in Adversity, Oxford, 9 – 12 September 2000 /“Rizici, otpornost i preživljavanje djece u ekstremnim situacijama“, rad za potrebe Konsultacije o djeci u nepovoljnim okruženjima, Oksford, 9-12.9.2000./ 3. Bailey, Sarah, ‘Early Recovery Approach in Humanitarian Appeals /Pristup ranog oporavka u humanitarnim apelima/’, Humanitarian Policy Group, Overseas Development Institute, London, 2010. 4. Cluster Working Group on Early Recovery in cooperation with the UNDG-ECHA Working Group on Transition, ‘Guidance Note on Early Recovery /Smjernice o ranom oporavku/’, Ženeva, april 2008. 5. Collier, Paul, Anke Hoeffler, and Måns Söderbom, Post-Conflict Risk’ /Postkonfliktni rizik/, CSAE WPS/2006- 12, Centre for the Study of African Economies, Department of Economics, University of Oxford, 2006. 6. Commission of the European Communities, ‘Children in Emergency and Crisis Situations /Djeca u vanrednim i kriznim situacijama/’, Commission Staff Working Document, Brisel, 5.2.2008. 7. Council of Europe, ‘The European Consensus on Humanitarian Aid’ /Evropski konsenzus o humanitarnoj pomoći, zajednička izjava Vijeća i predstavnika Vlada zemalja članica okupljenih u Vijeću, Evropskom parlamentu i Evropskoj komisiji/, Joint Statement by the Council and the Representatives of the Governments of the Member States meeting within the Council, the European Parliament and the European Commission, Official Journal of the European Union, 30.1.2008. 8. European Commission, ‘EU Approach to Resilience: Learning from food crises’, ECHO/ EuropeAid Factsheet, Resilience, /Pristup EU za ostvarivanje otpornosti: pouka iz krize u vezi sa sigurnosti hrane, ECHO/EuropeAid Informativna brošura, Otpornost/ maj, 2013. http://ec.europa.eu/echo/files/aid/countries/ factsheets/thematic/resilience_en.pdf, posjećeno 9.1.2014. 9. European Commission, ‘The EU Approach to Resilience: Learning from the food security crisis’ /Pristup EU za ostvarivanje otpornosti: pouka iz krize u vezi sa sigurnosti hrane, komunikacija Komisije Evropskom parlamentu i Vijeću/ , Communication from the Commission to the European Parliament and Council, COM (2012) 586 final, 10.3.2012, dostupno na http://ec.europa.eu/echo/files/ policies/resilience/com_2012_586_resilience_en.pdf, posjećeno 9.1.2014. 10. European Commission, ‘Linking Relief, Rehabilitation and Development: An assessment’, /Povezivanje pomoći, obnove i razvoja: procjena, komunikacija Komisije Vijeću i Evropskom parlamentu/Communication from the Commission to the Council and the European Parliament, COM(2001) 153, 23.4. 2001. 11. European Commission, ‘An EU Agenda for the Rights of the Child’, Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions, Brussels, 15 February 2011. /Agenda EU o pravima djeteta, komunikacija Komisije Evropskom parlamentu, Vijeću, Evropskom ekonomskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Brisel, 15.2.2011./ 12. European Commission, ‘Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council Establishing a Financial Instrument for Development Cooperation’ /Prijedlog Propisa Evropskog parlamenta i Vijeća kojim se utvrđuje finansijski instrument za razvojnu saradnju/, COM(2011) 840 final, Brussels, 7.12.2011. 13. European Union, ‘Update of the EU Guidelines on Children and Armed Conflict’

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

/Ažurirane smjernice EU o djeci i oružanom sukobu/, General Affairs Council, 16.6.2008.

14. Inter-Agency Standing Committee, ‘Guidance Note on Using the Cluster Approach to Strengthen Humanitarian Response’, IASC, Geneva, 24.11.2006. /Međuagencijski stalni komitet, „Smjernice o primjeni klasterskog pristupa za jačanje humanitarnog odgovora“/ 15. Intergovernmental Panel on Climate Change, Managing the Risks of Extreme Events and Disasters to Advance Climate Change Adaptation: Special report /Upravljanje rizicima od ekstremnih događaja i katastrofa za unapređenje adaptacije na klimatske promjene: specijalni izvještaj/, Cambridge University Press, New York, 2012. 16. Lowry, Christopher, ‘Mental Health Interventions for War-affected Children, Taking into Account Children’s Resilience and Coping in Armed Conflict’, paper presented at the Consultation on Children in Adversity, Oxford, 9 – 12, September 2000. /“Intervencije za mentalno zdravlje djece pogođene ratom, Uzeti u obzir otpornost i preživljavanje djece u oružanom sukobu“, rad prezentiran na Konsultacijama o djeci u nepovoljnim okruženjima, Oksford, 9-12.9.2000./ 17. The Montpellier Panel, Growth with Resilience: Opportunities in African agriculture /Rast uz otpornost: prilike u afričkoj poljoprivredi/ Agriculture for Impact, London, 2012. 18. Office of the Special Representative of the Secretary-General for Children and Armed Conflict in collaboration with the United Nations Children’s Fund, Machel Study 10Year Strategic Review: Children and conflict in a changing world /Machel studija 10-godišnja revizija strategije: Djeca i konflikt u svijetu koji se mijenja/, UNICEF, New York, 2009. 19. O’Neill, William G., ‘A Humanitarian Practitioners Guide to International Human Rights Law /Vodič za humanitarne radnike o međunarodnom pravu za zaštitu ljudskih prava/’, Occasional Paper 34, Institute for International Studies, Brown University, Providence, RI, 1999. 20. Ramet, Valerie, ‘Linking Relief, Rehabilitation and Development: Towards more effective aid /Povezivanje pomoći, obnove i razvoja: prema djelotvornijoj pomoći/’, Policy Briefing, Directorate General for External Policies, European Parliament, juli 2012. 21. Slim, Hugo and Andrew Bonwick, ‘Protection. An ALNAP Guide for Humanitarian Agencies’ /Zaštita. Vodič ALNAP za humanitarne agencije/, Overseas Development Institute, London, 2005. 22. UN Office for the Coordination of Humanitarian Affairs, ‘Humanitarian Response’ /Humanitarni odgovor/, UN OCHA, www.humanitarianresponse.info, posjećeno 9.1.2014. 23. UN Office for the Coordination of Humanitarian Affairs (OCHA), Guiding Principles on Internal Displacement /Vodeći principi o internoj raseljenosti/, United Nations, New York, 2001. 24. United Nations, ‘Strengthening of the Coordination of Humanitarian Emergency Assistance of the United Nations’ /Jačanje koordinacije humanitarne pomoći UN u vanrednim situacijama/, General Assembly Resolution A/RES/46/182, 78th plenary meeting, New York, 19.12.1991. 25. United Nations Children’s Fund, ‘The Participation of Children and Young People in Emergencies’ /Učešće djece i mladih u vanrednim situacijama/, UNICEF East Asia and the Pacific, 2007. 26. United Nations Children’s Fund, ‘Programme Guidance Note on Disaster Risk Reduction’ /Programske smjernice o smanjenju rizika od katastrofa/, EMOPS/DPP, UNICEF, New York, 2010. 27. United Nations Children’s Fund, ‘Capacity Development for the Core Commitments for Children in Humanitarian Action: Technical note’ /Razvoj kapaciteta za osnovne obaveze prema djeci u humanitarnom djelovanju: tehničko uputstvo/, UNICEF, New York, juli 2011. 28. United Nations Children’s Fund, Disaster Risk Reduction Programme Guidance Note /Programske smjernice za smanjenje rizika od katastrofa/, UNICEF, New York, 2011.

ENDNOTE 1. Intergovernmental Panel on Climate Change, Managing the Risks of Extreme Events and Disasters to Advance Climate Change Adaptation: Special report, Cambridge University Press, New York, 2012. /Upravljanje rizicima od ekstremnih događaja i katastrofa za unapređenje adaptacije na klimatske promjene: specijalni izvještaj/ 2. Office of the Special Representative of the Secretary-General for Children and Armed Conflict in collaboration with the United Nations Children’s Fund, Machel Study 10-Year Strategic Review: Children and conflict in a changing world, UNICEF, New York, 2009. /Machel studija 10-godišnja revizija strategije: Djeca i konflikt u svijetu koji se mijenja/ 3. Ostale teme su: nejednakost, zdravlje, rast i zapošljvanje, sukob i ugroženost, upravljanje, okolišna održivost, sigurnost hrane i ishrane, energija i voda. 4. European Commission, ‘The EU Approach to Resilience: Learning from the food security crisis’, /Pristup EU za ostvarivanje otpornosti: pouka iz krize u vezi sa sigurnosti hrane/, komunikacija Komisije Evropskom parlamentu i Vijeću, COM (2012) 586 final, 10.3.2012, dostupno na http://ec.europa.eu/echo/files/policies/ resilience/com_2012_586_resilience_en.pdf, posjećeno 9.1.2014 . Vidi također European Commission, ‘EU Approach to Resilience: Learning from food crises’, ECHO/EuropeAid Factsheet, Resilience, /ECHO/EuropeAid Informativna brošura, Otpornost/ maj, 2013. http://ec.europa.eu/echo/files/aid/countries/factsheets/ thematic/resilience_en.pdf, posjećeno 9.1.2014. 5. Ibid. Evropska komisija, http://ec.europa.eu/echo/files/aid/countries/factsheets/ thematic/resilience_en.pdf. 6. Prilagođeno iz The Montpellier Panel, Growth with Resilience: Opportunities in African agriculture /Rast uz otpornost: prilike u afričkoj poljoprivredi/, Agriculture for Impact, London, 2012. 7. Više informacija o klasterskom pristupu i koordinaciji dostupno je u UN Office for the Coordination of Humanitarian Affairs, ‘Humanitarian Response’, UN OCHA, www. humanitarianresponse.info, posjećeno 9.1.2014. 8. Ibid Evropska komisija, http://ec.europa.eu/echo/files/aid/countries/factsheets/ thematic/resilience_en.pdf. 9. Zasnovano na United Nations Children’s Fund, ‘Capacity Development for the Core Commitments for Children in Humanitarian Action: Technical note’, UNICEF, New York, juli 2011. /Razvoj kapaciteta za osnovne obaveze prema djeci u humanitarnom djelovanju: tehničko uputstvo/ 10. United Nations Children’s Fund, ‘Programme Guidance Note on Disaster Risk Reduction’, EMOPS/DPP, UNICEF, New York, 2010. /Programske smjernice o smanjenju rizika od katastrofa/ 11. Vidi Boyden, Jo and Gillian Mann, ‘Children’s Risk, Resilience and Coping in Extreme Situations’, background paper to the Consultation on Children in Adversity, (“Rizici, otpornost i preživljavanje djece u ekstremnim situacijama“, rad za potrebe Konsultacije o djeci u nepovoljnim okruženjima) Oxford, 9 – 12 September 2000; i Lowry, Christopher, ‘Mental Health Interventions for War-Affected Children, Taking into Account Children’s Resilience and Coping in Armed Conflict’, paper presented at the Consultation on Children in Adversity (“Intervencije za mentalno zdravlje djece pogođene ratom, Uzeti u obzir otpornost i preživljavanje djece u oružanom sukobu“, rad prezentiran na Konsultacijama o djeci u nepovoljnim okruženjima), Oxford, 9 – 12, September 2000. 12. Za detaljnije smjernice o uključenosti djece vidi United Nations Children’s Fund, ‘The Participation of Children and Young People in Emergencies’, UNICEF East Asia and the Pacific, 2007. („Učešće djece i mladih u vanrednim situacijama“)

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama

13.

Ibid.

14. EuropeAid Coordination Team, ‘Voices and Views: Acting in transition situations: From crisis intervention to long-term development’ (Glasovi i mišljenja: postupanje u tranzicijskim situacijama: od krizne intervencije do dugoročnog razvoja), http://capacity4dev.ec.europa.eu/article/acting- transition-situations-crisis-intervention-longterm-development#sthash.a25LnFEa.dpuf, posjećeno 6.1.2014.

15.

United Nations Children’s Fund, ‘Programme Guidance Note on Disaster Risk Reduction’, EMOPS/DPP, UNICEF, New York, 2010. (Programske smjernice za smanjenje rizika od katastrofa) 16.

Slim, Hugo and Andrew Bonwick, ‘Protection. An ALNAP Guide for Humanitarian

Agencies’, Overseas Development Institute, London, 2005. (Zaštita. Vodič ALNAP za humanitarne agencije) 17. Za detaljnu analizu primjene međunarodnog prava za zaštitu ljudskih prava u humanitarnim situacijama vidi O’Neill, William G., ‘A Humanitarian Practitioners Guide to International Human Rights Law’, Occasional Paper 34, Institute for International Studies, Brown University, Providence, RI, 1999. („Vodič za humanitarne radnike o međunarodnom pravu za zaštitu ljudskih prava“) 18. ICC-01/04-01/06-2842, The Prosecutor v. Thomas Lubanga Dyilo, Situation in Democratic Republic of the Congo, Public Court Records - Trial Chamber I, Judgment pursuant to Article 74 of the Rome Statute, 14 March 2012. (Tužilaštvo protiv Thomasa Lubanga Dyiloa, situacija u Demokratskoj republici Kongo, javni spisi Suda – Pretresno vijeće I, presuda prema članu 74. Rimskog statuta, 14.03.2012.)

FOTOGRAFIJE Naslovna: © UNICEF/NYHQ2013-0062/JOSH ESTEY - INDONEZIJA, 2013. Strana 6: © UNICEF/NYHQ2013-0494/JOHN WREFORD – SIRIJSKA ARAPSKA REPUBLIKA, 2013. © UNICEF/NYHQ2011-1345/ANTONY NJUGUNA - KENIJA, 2011. © UNICEF/NYHQ1997-0594/ROGER LEMOYNE - ALBANIJA, 1997. Strana 14: © UNICEF/NYHQ2009-0874/BRIAN SOKOL - NEPAL, 2009. Strana 16: © UNICEF/HTIA2011-00362/MARCO DORMINO - HAITI, 2011. Strana 18: © UNICEF/NYHQ2012-0613/JIRO OSE - ETIOPIJA, 2012. © UNICEF/KENA00449/SHEHZAD NOORANI - KENIJA, 2005. © UNICEF/NYHQ2009-0237/JOSH ESTEY - VIJETNAM, 2009. © UNICEF/NYHQ2011-2401/GIACOMO PIROZZI - FILIPINI, 2011. Strana 20: © UNICEF/NYHQ2005-2392/ANITA KHEMKA - INDIJA, 2005. Strana 24: © UNICEF/NYHQ2010-0733/ROGER LEMOYNE - HAITI, 2010. Strana 38: © UNICEF/NYHQ2007-2447/PIERRE HOLTZ – SREDNJOAFRIČKA REPUBLIKA, 2007.

Modul 7: Prava djeteta u kriznim i riziÄ?nim situacijama

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

SADRŽAJ Lista skraćenica

Uvod 5.1 Svrha i ciljevi

3 5

Ključni koncepti i razmatranja 6.1 Šta je civilno društvo? 6.2 Zašto raditi sa civilnim društvom na unapređenju prava djece? 6.3 Izazovi angažmana sa OCD na pravima djece

5 5 7 11

Uvođenje saradnje sa OCD u programiranje u zemlji 7.1 Kontekstualna analiza za rad sa OCD 7.2 Utvrđivanje potencijalnih partnerstava

12 12 13

Preporučene intervencije: Strukturni proces za angažman sa OCD 16 8.1 Stvaranje poticajnog okruženja za vlade i donatore da sarađuju sa OCD 16 8.2 Promoviranje svrsishodnog i strukturiranog učešća OCD na postizanju ciljeva u oblasti prava djece 17 8.3 Izgradnja kapaciteta OCD i proširenje ograničenih kapaciteta OCD 19 8.4 Ocjena kvaliteta saradnje sa OCD 19 8.5 Primjeri različitih vrsta operativnog angažmana sa OCD na pravima djece 21

37 37 39 41

Endnote

SKRAĆENICE CBO

organizacije u zajednici

CEDAW

Konvencija o otklanjanju svih oblika discriminacije žena

CIVICUS

Svjetski savez za građansko učešće

CODENI

Nikaragvanska koalicija za djecu

CRC

Konvencija o pravima djeteta

CRDP

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom

CRIN

Međunarodna mreža o pravima djeteta

OCD

Organizacije civilnog društva

GIM

Praćenje uticaja na globalnom nivou

IATI

Inicijativa transparentnosti međunarodne pomoći

NVO

nevladina organizacija

PRSP

strateški dokument za smanjenje siromaštva

UNDP

Razvojni program Ujedinjenih nacija

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

1. Uvod Napredak u brojnim zemljama u velikoj mjeri zasluga je predanosti i napora civilnog društva. OCD su na globalnom nivou imale ključnu ulogu u izradi i ratifikaciji Konvencije o pravima djeteta (CRC), te su i danas ključni akteri u promociji i praćenju njene provedbe. OCD također igraju ključnu ulogu kao pružatelji esencijalnih usluga, popunjavajući svojim angažmanom značajan prostor i pomažući onima do kojih se teško dopire. U poziciji su da utiču na društvo dovodeći u pitanje dominirajuću politiku, ekonomske ideje, socijalne stavove i ponašanja, i pronalazeći inovativna rješenja za probleme stanovništva. Međunarodna zajednica sve više uvažava i podržava OCD kao razvojne aktere po vlastitoj zasluzi. To je potvrđeno brojnim forumima na visokom nivou o djelotvornosti pomoći, počevši od Foruma u Rimu 2003. godine, kada je prepoznat temeljni doprinos OCD pozivanju na odgovornost domaćih vlasti. Značajna uloga civilnog društva u razvoju, kao i značaj stvaranja poticajnog okruženja za njihovo djelovanje, ponovno su naglašeni 2008. godine u Planu za djelovanje iz Accre i 2011. godine u Partnerstvu za djelotvornu razvojnu saradnju iz Busana. Međutim, aktivan i svrsishodan angažman OCD u mnogim zemljama još uvijek nije zaživio. Političko i strateško okruženje u kojem OCD djeluju utiče na njihove kapacitete za djelotvorno učešće u razvojnim aktivnostima. U ovom modulu predstavljene su preporuke za stvaranje poticajnog okruženja za saradnju sa OCD kroz otklanjanje glavnih prepreka koje onemogućavaju učešće civilnog društva. Praktični vodič o pripremi za zajedničke inicijative sa civilnom društvom u oblasti dječijih prava sadrži opis metoda za izbor najadekvantijih OCD za konkretnu vrstu planirane saradnje. U kontekstu većine programa razvojne jelotvornost, vjerodostojnost i saradnje koje donatori podržavaju, ‘rad održivost planova u oblasti dječijih sa civilnim društvom’ se općenito smatra prava postiže se kroz aktivno učešće interdisciplinarnom strategijom. svih segmenata društva, uključujući Drugim riječima, angažman sa civilnim vlade i donatore, OCD, privatni sektor, društvom se još uvijek ne posmatra kao zajednice, roditelje i djecu. cilj sam po sebi, već kao sredstvo za jačanje uticaja razvojnih ciljeva koji su usmjereni na konkretne aspekte razvojne agende, poput upravljanja, obrazovanja, zdravlja ili rodne ravnopravnosti. Isto se može reći i za ulogu civilnog društva s aspekta programa koji se bave pravima djece. Angažman civilnog društva pruža mogućnost ne samo za pridobijanje veće socijalne i političke podrške za provedbu Konvencije, već i za usmjeravanje pažnje i djelovanja OCD na društvene procese čiji je potencijalni doprinos pravima i dobrostanju djece najveći.

OCD i djelotvorna pomoć Podrška angažmanu OCD u oblasti dječijih prava oslanja se na načela i izjave iz skorijeg perioda. Pariška deklaracija o djelotvornoj pomoći iz 2005. godine i Plan za djelovanje iz Accre iz 2008. godine u prvi plan stavljaju vlasništvo države nad planovima pomoći i pozivaju na učešće javnosti u provedbi razvojnih programa. Načelo vlasništva, s aspekta prava djeteta, ne podrazumijeva samo vlasništvo vlade, već i vlasništvo građana nad razvojnim procesom. To znači da je angažman civilnog društva na sistematskom uključivanju djece, njihovih roditelja i zajednica u razvojni proces neizostavna karakteristika vlasništva. 4

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Pitanje: Koliko OCD u vašoj zemlji ima uticaj na djecu? Odgovor: Sve. Bez obzira da li djeluju u oblastima koje se tradicionalno bave djecom ili ne, sve OCD utiču na djecu i u svom radu mogu se, u određenoj mjeri, usmjeriti na prava djeteta.

1.1 Svrha i ciljevi U ovom modulu predstavljeni su instrumenti i resursi za podršku donatorima u okviru strateškog angažmana sa civilnim društvom na programiranju zasnovanom na pravima djece. U modulu su također obrađene praktične smjernice o tome kako donatori mogu doprinijeti stvaranju poticajnog okruženja za djelovanje OCD usmjerenih na djecu.

Odabrani primjeri na nivou države i regije osmišljeni su da se pokaže kako OCD podržavaju prava djeteta kroz analizu položaja djece u zemlji, zagovaranje prema donositeljima odluka u cilju obuhvata dječijih interesa javnim politikama, poboljšanje dostupnosti esencijalnih usluga, mobiliziranje javne podrške za unapređenje dječije skrbi, obrazovanja, monitoringa i izvještavanja o djelovanju vlade na zaštiti dječijih prava. U ovom modulu ćemo: 1. obrazložiti potrebu za donatorskim angažmanom sa OCD na pravima djece i utvrditi ulazne tačke za angažman; 2. dati preporuke za provedbu uspješnog, svrsishodnog i strateškog angažmana sa OCD na unapređenju prava djece; 3. utvrditi ključne korake u ocjeni poticajnog okruženja u kojem OCD mogu djelovati na promociji prava djece; 4. pojasniti kako se rad OCD može uvrstiti u sve faze i sektore saradnje.

2. Ključni koncepti i razmatranja 2.1 Šta je civilno društvo? Pojam organizacije civilnog društva obuhvata široku lepezu aktera sa različitim ulogama i djelokrugom aktivnosti. Iako su u dosadašnjem periodu bile prisutne različite definicije ovog pojma, ovisno o instituciji ili državi, Evropska unija pod pojmom OCD smatra sve nedržavne1, neprofitne, nepristrasne i nenasilne strukture kroz koje se ljudi organizuju u ostvarivanju zajedničkih ciljeva i ideala, bez obzira da li se radilo o političkim, kulturnim, socijalnim ili ekonomskim ciljevima. Među njih se ubrajaju NVO, poput onih koje zastupaju nacionalne i/ili etničke manjine, grupe građana na lokalnom nivou i trgovačka udruženja, zadruge, sindikati, organizacije koje zastupaju ekonomske i socijalne interese, organizacije potrošača, organizacije žena i mladih, akademske, kulturne, istraživačke i naučne organizacije, univerziteti, prekogranična udruženja, nezavisne političke fondacije i organizacije u zajednici (CBO). Na lokalnom, državnom, regionalnom i međunarodnom nivou, među OCD ubrajaju se urbane, ruralne, formalne i neformalne organizacije.

U narednoj tabeli data je jednostavna, ali ne i iscrpna tipologija aktera među OCD i njihovih funkcija. Važno je napomenuti da navedene kategorije nisu uzajamno isključive i da mnoge organizacije obavljaju više različitih funkcija. OCD su često u najboljoj poziciji da same utvrde da li spadaju u tipologiju udruženja civilnog društva.2

Svaka kategorija civilnog društva pruža uvid u socijalnu perspektivu. Rad sa različitim OCD je vrlo važan za angažman svih segmenata društva u programe kojima se promoviraju prava djeteta.

TIPOLOGIJA AKTERA MEĐU OCD I NJIHOVIH FUNKCIJA KATEGORIJA Nevladine organizacije (NVO)

SASTAV Utvrđeno članstvo; nezavisne; neprofitne; volonterske ili stručne; definirana organizaciona struktura

Organizacije s članstvom

Utvrđeno članstvo;neprofitne; nezavisne; volonterske; mogu imati utvrđenu organizacionu strukturu

Vjerske zajednice

Utvrđeno ili otvoreno članstvo; neprofitne; volonterske; mogu imati utvrđenu organizacionu strukturu

Organizacije u Utvrđeno ili otvoreno zajednici (CBO) članstvo; neprofitne; nezavisne; volonterske; mogu imati utvrđenu organizacionu strukturu

AKTIVNOSTI Težište na interesima javnosti; pružanje usluga ranjivim grupama; provođenje razvojnih programa sa agencijama ili vladama; provođenje istraživanja; praćenje napretka u rješavanju pitanja od javnog interesa; lobiranje kod vlade na socijalnim, ekonomskim ili političkim pitanjima; omogućavanje razvoja kapaciteta u javnom i neprofitnom sektoru; koordinacija djelovanja NVO Težište na kolektivnim interesima grupe; zastupanje i zagovaranje interesa članova; socijalno djelovanje

Težište na interesima grupe i javnosti; zastupanje i zagovaranje institucionalnih interesa; pružanje usluga članovima i zajednici

PRIMJERI Međunarodne humanitarne NVO; međunarodne razvojne NVO; domaće razvojne NVO; zagovaračke NVO na nivou države; federacije i mreže NVO; thinktanks i istraživački instituti

Sindikati; stručna i poslovna udruženja; udruženja žena

Crkve; džamije; molitvene grupe; grupe za izučavanje Biblije; omladinska udruženja; obrazovni sistemi zasnovani na religijskom vjerovanju; razvojni programi zasnovani na religijskom vjerovanju Težište na kolektivnim Kreditna udruženja i interesima grupe u zajednici; udruženja uzajamne posredovanje između pomoći; grupe žena; pojedinaca i zajednice ili omladinske grupe; vladinih zvaničnika; razvojne grupe; uzajamna pomoć; pružanje tržišne grupe; udruženja usluga, poljoprivrednika;

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

društveni događaji i aktivnosti

Društveni pokreti i popularne organizacije

Neograničena jedinica; neprofitna; volonterska; fleksibilna organizacija sa utvrđenim rukovodstvom (u nekim slučajevima)

Težište na interesima kolektiva ili javnosti; protesti; mobiliziranje popularne i političke podrške

mjesna udruženja; udruženja u zajednici; sportski klubovi; dramske sekcije Grupe za političko protestovanje; kampanje zagovaranja; društveni pokreti; građanski forumi

OCD ne predstavljaju udruženu društvenu snagu ili koherentan skup vrijednosti, već su raznovrsne kao i ljudi i ciljevi koje zastupaju. Priroda i struktura civilnog društva u velikoj mjeri ovisi o geografskom, kulturnom i političkom kontekstu. Svaka analiza uloge i uticaja civilnog društva mora stoga poći od sagledavanja socio-političkog okvira u kojem OCD djeluju.

2.2 Zašto raditi sa civilnim društvom na unapređenju prava djece? OCD imaju ključnu ulogu u unapređenju prava djece Civilno društvo doprinosi pravima djece svakodnevno na bezbroj načina. Na nivou lokalnih organizacija tu su lokalna udruženja roditelja koji rade na poboljšanju kvaliteta obrazovanja u mjesnim školama, te zadruge žena obrtnica koje prikupljaju sredstva koja će pozajmiti svojoj članici za kupovinu medicinskih potrepština za bolesno dijete. Na nacionalnom i međunarodnom nivou, civilno društvo igra važnu ulogu u zagovaranju politika i programa koji promoviraju prava djeteta. OCD obično djeluju kao posrednici između porodica i zajednica s jedne strane i vlada i donatora s druge strane. Praćenjem položaja djece i pronalaženjem uskih grla u provedbi Konvencije, OCD pružaju podršku vladama u ispunjenju obaveza preuzetih u skladu s Konvencijom. Osim navedenog, OCD se brinu o tome da se glas djece, žena i drugih marginaliziranih socijalnih grupa čuje i bude zastupljen u odlukama koje se na njih odnose. Akteri civilnog društva promoviraju i štite najbolje interese djeteta i na druge načine, poput podrške esencijalnim uslugama za zajednice, koje inače ne bi bile obuhvaćene javnim uslugama, praćenja zdravlja i dobrostanja djece, podizanja svijesti o pitanjima koja se tiču prava djece, te lobiranja za usvajanje zakona kojima se štite prava djece. UNICEF i Azijsko vijeće za kriket, na primjer, udružili su se u zagovaračkim inicijativama za podizanje svijesti u regiji o UNICEF-ovoj Inicijativi za obrazovanje djevojčica ‘25 do 2005’, oslanjajući se na mogućnosti koje pružaju kriket mečevi i s tim povezani događaji i funkcije.

Zagovaranje za prava djece: Nikaragva Nakon što je Nikaragva ratificirala Konvenciju 1990. godine, 30 nacionalnih OCD formiralo je Nikaragvansku koaliciju za djecu (CODENI) u svrhu lobiranja za usvajanje državnog zakona o pravima djeteta. Nakon četiri godine intenzivnog lobiranja od strane CODENI i drugih istomišljenika, Nikaragva je usvojila državni zakon 1994. godine, u koji su pretočeni principi Konvencije. CODENI je nakon toga svoje snage usmjerila na provedbu novog Zakona o pravima djeteta, odnosno na praćenje njegove provedbe u zemlji. Koalicija OCD, « Gradonačelnikovi prijatelji djece », radila je sa malim organizacijama u zajednici na promoviranju zakona na općinskom nivou. Ove kampanje usmjerene na djecu dosegle su vrhunac formiranjem Nacionalne komisije za promociju i odbranu prava djeteta. Komisija je do 1998. godine uspješno izlobirala usvajanje Zakona o djetinjstvu i adolescenciji, kojim su prava djeteta prepoznata kao moralna i zakonska obaveza predviđena nikaragvanskim zakonodavstvom. Usvajanje zakona je stvorilo pozitivan momentum za OCD usmjerene na djecu u Nikaragvi. Prava djeteta više nisu samo socijalno poželjna, već su i zakonska odgovornost vlade.3

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

OCD posjeduju jedinstvene mehanizme kojima se može proširiti obuhvat i uticaj incijativa u oblasti dječjih prava. Organizacije koje djeluju u zajednicama, na primjer:

najbolje poznaju lokalne kulture, djecu i porodice koje tu žive i na najbolji način im

mogu pristupiti; mogu mobilizirati zajednice i omogućiti ranjivim/marginaliziranim grupama, uključujući žene, osobe sa poteškoćama i mlade, da pristupe mehanizmima socijalnog dijaloga i izradi politika usmjerenih na siromašne; mogu uticati na aktere u javnom sektoru, poput lokalnih skupština, vlasti, tehničkih radnih grupa i ministarstava, koji su bitni za rad vanjskih organizacija. Uloga OCD u unapređenju prava djeteta je prepoznata u svim ekonomskim sistemima, uključujući i države sa visokim primanjima. Pored aktivnosti zagovaranja i podizanja svijesti, koje su i dovele do usvajanja CRC i drugih međunarodnih instrumenata s globalnim uticajem na položaj djece, domaće OCD širom svijeta bile su ključne za veću odgovornost vlada za socijalna i ljudska prava. KAKO OCD USMJERENE NA DJECU RADE NA PROVEDBI KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA?

Zagovaranje poboljšanja zakonskih rješenja kroz pridobijanje podrške javnosti i politike i kroz rad na reformi zakona

Transponiranje odredbi CRC u domaće zakone je složen i zahtjevan poduhvat usmjeren na različite pravne subjekte i procese. Usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa Konvencijom još uvijek nije dovršeno u mnogim od 193 potpisnica CRC. OCD i građani mogu pozitivno uticati na zakonodavnu reformu djelujući kao nadzorno tijelo za državne procedure i potičući kreatore politika da svoje zakonske obaveze pretvore u praksu. (Vidi Modul 2: Prava djeteta u programiranju i sektorskim politikama)

Angažman sa vladama u izradi politika kroz dijalog zasnovan na dokazima o politikama, budžetima i javnim uslugama po mjeri djeteta

OCD moraju biti prisutne, imati glas i pristup resursima koji su potrebni za doprinos ključnim razvojnim procesima u državi i strateškim dokumentima za smanjenje siromaštva. Krovne organizacije mogu okupiti istomišljenike među akterima civilnog društva u diskusiju o zajedničkim ciljevima i koordinirati djelovanje u cilju što većeg učinka na strategije o pravima djeteta.

Uticaj na državni budžet i podršku javnom sektoru za usluge po mjeri djeteta učešćem u procesu socijalnog budžetiranja

Dokazi ukazuju na to da socijalno budžetiranje ne doprinosi samo većem obuhvatu ranjivih grupa, uključujući i djecu, javnim uslugama, već i suzbijanju klijentelističke prakse i drugih koruptivnih ponašanja u tijelima vlade. (Vidi Modul 6: Budžetiranje odgovorno prema djeci)

Praćenje i ocjena uspješnosti javnog sektora u oblasti dječijih prava u svojstvu nezavisnih posmatrača

OCD su od svog učešća u izradi CRC 1990. godine preuzele značajnu ulogu u praćenju napretka u provedbi Konvencije.

Pružanje esencijalnih usluga i opskrbe djeci u ranjivim, teško dostupnim i sukobom pogođenim zajednicama

OCD su u jedinstvenoj poziciji za dostavljanje pomoći djeci i drugim ranjivim grupama u vanrednim humanitarnim situacijama i tranzicijama nakon krize. Također imaju važnu ulogu u pripremi za i odgovoru na prirodne katastrofe. Domaće OCD često imaju prednost u takvim područjima zbog blizine ciljanim grupama, poznavanja lokalnog konteksta i relativno fleksibilne administrativne strukture. U Myanmaru, na primjer, UNICEF je sklopio partnerstvo sa osam lokalnih NVO u cilju što efikasnije provedbe programa u oblasti zdravstva, vode i sanitacije nakon ciklona Nargis. Na sličan način međunarodne OCD koje upošljavaju lokalno osoblje i koje su dugo vremena prisutne u zajednicama, pomogle su u zaštiti prava djece u toku nekih od najgorih oružanih sukoba i prirodnih katastrofa u novijoj istoriji. (Vidi Modul 7: Prava djeteta u kriznim i rizičnim situacijama)

CRC i njeni fakultativini protokoli obavezuju sve države stranke na dostavljanje izvještaja o napretku u provedbi CRC svakih pet godina. U brojnim zemljama, domaće i međunarodne OCD dopunjuju izvještaj vlade svojim alternativnim izvještajima, u kojima je data ocjena položaja djece i predanosti vlade provedbi Konvencije. (vidi uokvireni tekst). Ovi izvještaji su bitan izvor informacija o situaciji u oblasti prava djeteta u zemljama širom svijeta.

Alternativni izvještaji Svrha alternativnih izvještaja, odnosno izvještaja iz sjene, je dopuna izvještaja vlade Komitetu CRC. Izvještaji iz sjene su svojevrsna ‘sjena’ tom izvještaju. OCD u svojim izvještajima trebaju razmatrati pitanja kao što su nedostaci u zvaničnom izvještaju, pogrešna tumačenja, tačnost pretpostavki, analize i naglašenog sadržaja. Grupa NVO za CRC je izradila ‘Vodič za NVO o izvještavanju Komitetu za prava djeteta.

Donatori su strogo posvećeni radu sa OCD Predanost donatora angažmanu sa OCD je dosljedna skorijim načelima i zvaničnim stavovima u kontekstu razvojne saradnje. U Pariškoj deklaraciji o djelotvornoj pomoći iz 2005. godine ističe se domaće vlasništvo nad planovima pomoći i zagovara učešće javnosti u provedbi razvojnih programa. Plan za djelovanje iz Accre iz 2008 godine ide korak dalje, naročito u pogledu ‘domaćeg vlasništva’, promoviranjem koordinacije između OCD, te između civilnog društva i vlade, prepozavajući jedinstveni glas i perspektivu OCD, koji su neizostavan dio razvojnog dijaloga. Okvir politike EU za angažman civilnog društva je značajno napredovao u posljednih nekoliko decenija. Učešće civilnog društva kao princip saradnje utkano je u Evropski konsenzus. Strateški dokument EuropeAid za ‘Nevladine aktere i lokalu samoupravu u oblasti razvoja’ kao strateški cilj definira promociju “uključivog i osnaženog civilnog društva u zemljama u razvoju”.4

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Naglasak je stavljen na jake programe usmjerene na aktere, “koji su namijenjeni izgradnji kapaciteta kroz podršku EU i partnerskih zemalja inicijativama nedržavnih aktera i lokalnih vlasti u zemljama u razvoju”.5 ‘Povećanje učinka razvojne politike EU: Plan za promjenu‘ iz 2011. godine, eksplicitno se poziva na ulogu civilnog društva u razvojnim politikama i saradnji.

Nedržavni akteri i tijela lokalne samouprave u bliskom su kontaktu sa lokalnim stanovništvom i stoga dobro poznaju lokalne zajednice i kako do njih doći različitim kanalima. To znanje i infrastruktura su vrlo bitni kod utvrđivanja razvojnih potreba lokalnih zajednica, raspodjele sredstava i praćenja projekata.

Poboljšan i strateški ojačan pristup EC saradnji sa civilnim društvom dodatno je razrađen u saopštenju iz 2012. godine o ‘Evropskom angažmanu sa civilnim društvom u vanjskom djelovanju’. U saopštenju se poziva na uvođenje angažmana sa OCD u sve instrumente i programe i sve sektore saradnje, te se utvrđuju tri prioriteta za podršku EU:

- za intenziviranje djelovanja u stvaranju poticajnog okruženja za OCD u partnerskim zemljama; - za promociju svrsishodnog i strukturiranog učešća OCD u domaćim politikama partnerskih zemalja, u ciklusima programiranja EU i međunarodnim procesima; - za proširenje kapaciteta lokalnih OCD za djelotvornije vršenje uloge nezavisnih razvojnih aktera.

2.3 Izazovi angažmana sa OCD na pravima djece OCD u svom radu suočavaju se sa izazovima u pogledu reprezentativnosti, transparentnosti, internog rukovođenja, kapaciteta, ovisnosti o međunarodnim donacijama i konkurencije pojačane ekonomskom krizom. Angažman i partnerstvo sa OCD na pravima djece nosi brojne izazove, uključujući:

Ograničene kapacitete i zahtjevna okruženja u kojima OCD djeluju: Brojne OCD suočavaju se sa temeljnim izazovima koji narušavaju njihovu djelotvornost. Među njih se ubrajaju nedovoljni kapaciteti, labava organizacijska struktura, slab ili podijeljen politički kontekst i nedovoljna približenost donatorima i vladama koje utiču na finansijsko i političko okruženje u kojem OCD djeluju.

Neujednačena predanost principima prava djeteta: Obzirom na raznovrsnost OCD, bilo bi pogrešno pretpostaviti da se sve OCD vode principima i standardima Konvencije o pravima djeteta. Dinamika civilnog društva obično odražava socijalne norme i ponašanja koja stimulišu društvo u cjelini. U određenim kontekstima akteri civilnog društva mogu eksplicitno i implicitno promovirati socijalne vrijednosti ili stavove koji su suprotni pravima djeteta. Ključni izazov, stoga, je upravo podizanje svijesti o ulogama i odgovornostima aktera civilnog društva kao nosilaca dužnosti, u cilju usklađivanja procesa civilnog društva sa misijom unapređenja prava djeteta.

Djelotvorna pomoć Oslanjajući se na plan o djelotvornoj pomoći, donatori su usmjerili svoje diskusije na odnos između države i donatora i na njihovu međusobnu raspodjelu aktivnosti, stvarajući u pojedinim slučajevima prazan prostor u dijalogu sa OCD. Stoga je potrebno posvetiti više pažnje učinku aktivnosti za veću djelotvornost pomoći na OCD i njihove potencijalne uloge, dodatne vrijednosti i potrebnu podršku. Saopštenje EC iz 2012. godine posvećeno je u tom pravcu intenzivnijem angažmanu sa OCD, uključujući i operativnu razinu, kroz uvođenje mapa puteva EU na nivou države. Prilagođavanje strukture pomoći zahtijevalo je uvođenje novih modaliteta pomoći poput budžetske podrške, sektorskog pristupa i podrške programima na temelju sektorskih politika. Time se otvaraju nove mogućnosti za OCD, a države i donatori pozivaju da: 1. uključe OCD koje nisu fokusirane na tehničke aspekte pružanja pomoći, naročito novije rasprave o provođenju novih modaliteta pomoći i budžetske podrške 2. koriste mogućnosti novih modaliteta pomoći kako bi pomogli akterima civilnog društva da se oslobode ‘kulture zavisnosti’ i približe vanjskim sredstvima. 6

3. Uvođenje saradnje sa OCD u programiranje u zemlji 3.1 Kontekstualna analiza za rad sa OCD Sagledavanje operativnog okruženja Sagledavanje okruženja u kojem djeluju OCD od ključne je važnosti za sposobnost donatora da s njima strateški sarađuju. Operativno okruženje utiče na uspješnost rada OCD i na njihove kapacitete za osiguranje socijalnih koristi. Vidi Instrument 8.1 o provođenju brze procjene poticajnog okruženja u smislu njegove povezanosti sa promocijom i zaštitom prava djeteta.

Analiza poticajnog okruženja OCD doprinosi jasnoj i dobro promišljenoj raspodjeli rada. Donatori, državne agencije, OCD i drugi razvojni akteri trebaju da rade ono u čemu su najbolji. Konsolidacija snaga individualnih partnera ima potencijal da transformiše društva, kada se ispravno provede, kroz intenzivnije zagovaranje prava djece, djelotvorniju pomoć, inovativne pristupe i unakrsno oplođavanje ideja.

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Od osnovnih pitanja koja treba razmotriti u sagledavanju političkog i ekonomskog okruženja u kojem OCD djeluju, izdvajamo sljedeća: 1. Kakav je institucionalni kontekst za civilno društvo? Postoje li zakoni u zemlji koji reguliraju registraciju i rad OCD? 2. Kakva je politička klima za civilno društvo? Podržava li vlada aktivan i neovisan sektor civilnog društva? Je li ta podrška ograničena? Jesu li niži nivoi vlade susretljivi kada je u pitanju uključenje civilnog društva u javna pitanja? 3. Kakve su strukturne karakteristike civilnog društva? Koja vrsta asocijacionizma čini civilno društvo na nivou zajednice, na poddržavnom i državnom nivou? Koji su glavni izvori finansiranja za civilno društvo? 4. Koliko je kohezivno civilno društvo? Da li odnos između različitih organizacija karakteriše saradnja, indiferentnost ili konkurentnost? Je li civilno društvo razvrstano temeljem politike, kulture, etničke pripadnosti, geografskih područja? Ako jeste, da li ta podijeljenost utiče na mogućnost saradnje između OCD? Postoje li krovna ili mrežna tijela za civilno društvo? 5. U čemu se ogleda socijalni uticaj i politička moć u okviru civilnog društva? Koje interesne grupe su zastupljene u civilnom društvu? Kakvim se organizacijama pridružuju siromašne i ranjive grupe? Jesu li te grupe zastupljene na nacionalnom nivou? Koje grupe imaju pristup donatorima i kreatorima politika? Koje organizacije, odnosno pojedinci u OCD se smatraju uticajnim od strane civilnog društva, donatora i vlade? 6. Smatra li se civilno društvo kredibilnim i odgovornim? Kako opća javnost gleda na sektor civilnog društva? Na koji način masovni mediji percipiraju civilno društvo? Na koji način OCD distribuiraju informacije, odnosno angažiraju javnost u rasprave o politici ili operativne aktivnosti? Kako vlada gleda na civilno društvo?

3.2 Utvrđivanje potencijalnih partnerstava Razvojni akteri često odabiru saradnike među OCD na osnovu ranijih iskustava sa OCD ili njihove reputacije, pri čemu prednost imaju OCD koje su dobro poznate vladi i medijima. Iako je ova praksa razumljiva, može negativno uticati na izgradnju novih odnosa sa drugim zagovarateljima dječijih prava. U ovom dijelu obrađeni su instrumenti za mapiranje OCD i analizu njihovih kapaciteta i temeljnih vrijednosti u cilju pronalaska odgovarajućih partnera među OCD.

Mapiranje OCD radi sagledavanja njihovih prednosti i slabosti Jedan od načina za pronalazak potencijalnih partnera među OCD je mapiranje organizacija koje su usmjerene na prava djeteta radi ocjene njihovih prednosti i slabosti. Analiza komparativnih prednosti kroz presjek OCD i sagledavanje okruženja u kojem djeluju, pomaže da se utvrdi, na primjer, potencijalni učinak djelovanja OCD na planove i aktivnosti unapređenja dječijih prava. Mapiranjem se prikupljaju informacije za izradu dugoročnih strategija za angažman civilnog društva.

Mapiranje se može izvršiti na više načina.7 U svakom slučaju treba da obuhvati više podataka od pukog utvrđivanja i nabrojavanja OCD koje se bave pravima djece. Cilj mapiranja je da se stekne uvid u odnos između države i građana i proces putem kojeg građani zahtijevaju djelovanje vlade i nastoje riješiti socijalna, ekonomska i politička pitanja od javnog interesa. Ustroj mapiranja u velikoj mjeri ovisi o težištu programa grupe koja provodi ili za koju se provodi istraživanje. Na primjer, prilikom utvrđivanja OCD koje zagovaraju prava djeteta u konsultacijama o strategiji za smanjenje siromaštva, važno je mapirati ne samo organizacije koje imaju relevantna tehnička i tematska znanja, već i one organizacije koje predstavljaju širok presjek socijalnih interesa, s ruralnog i urbanog aspekta, te različite etničke, vjerske, kulturne ili jezičke grupe. Mapiranje osnovnih nedržavnih aktera u određenom geografskom ili sektorskom području omogućava pronalazak potencijalnih partnera među OCD za podršku ostvarenju konkretnih kratkoročnih ciljeva u oblasti prava djece.

- Pronađite ranija mapiranja koja mogu biti od koristi prije provođenja novog mapiranja. - Ne ograničavajte svoju analizu rezultata pribavljenih kroz mapiranje na traženje najboljih ili najjačih OCD. Razmotrite trendove u različitim organizacijama za utvrđivanje faktora poput ograničenja, koja su uobičajena za sve organizacije. To može biti korisno za kasnije inicijative za razvoj kapaciteta civilnog društva. - Utvrdite/uključite OCD koje mogu imati uticaj na živote i prava djece, iako u svom radu nisu konkretno usmjerene na prava djece. - Razmotrite sljedeća ključna pitanja:

» mandat, misija i temeljne vrijednosti » razina interesa i usmjerenosti na djecu /senzibiliziranosti

» uža specijalnost i rezultati ranijih intervencija

» nivo kapaciteta (privredni, ljudski, politički, sociološki, kulturni, itd.)

Vidi Instrument 8.2 o općim koracima koje treba slijediti prilikom mapiranja.

Instrument 8.2 može se koristiti u različitim kontekstima, čak i kada je mapiranje OCD već izvršeno, odnosno kada je poželjno da se uradi brzo mapiranje koje se konkretnije odnosi na prava djece. Također se može koristiti za podršku izradi mape puta za zemlju u pogledu angažmana OCD, kako je predviđeno Saopštenjem EC o OCD iz 2012. godine

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Analiza kapaciteta potencijalnih partnera Nakon mapiranja, potrebno je izvršiti procjenu kapaciteta OCD kako bi se utvrdili potencijalni partneri za angažman i načini njihovog angažmana. - Prilagodite procjenu tako da ispunjava konkretne zahtjeve eventualne saradnje. Na primjer, zvanično partnerstvo za pružanje usluga zahtijeva strožiju procjenu finansijskih i rukovodnih kapaciteta u poređenju sa neslužbenim odnosom usmjerenim na zagovaranje. - Potvrdite odgovore relevantnom dokumentacijom, poput izjava o principima organizacije ili evaluacijama programa. - Pročitajte odgovore OCD u kontekstu dubinske analize njihovog operativnog okruženja u zemlji.

Ove procjene mogu pomoći OCD da utvrdi kako na najbolji način može doprinijeti konkretnoj inicijativi, te ukazati na mjere koje treba poduzeti za izgradnju kapaciteta. Razvoj kapaciteta doprinosi kontinuiranom rastu OCD koje imaju tehničke i organizacione kompetencije za programe i politike usmjerene na djecu. Prenos znanja i vještina na domaće OCD za zagovaranje i provedbu programa i politika, koje promoviraju najbolje interese djeteta, predstavlja ključni aspekt održivog razvoja u vlasništvu države.

Vidi Instrument 8.3 o općem pregledu pitanja koja se mogu razmotriti prilikom procjene kapaciteta.

Analiza temeljnih vrijednosti potencijalnih partnera U okviru procesa utvrđivanja potencijalnih partnera među OCD za unapređenje programskih ciljeva u oblasti prava djece, potrebno je izvršiti procjenu temeljnih vrijednosti i integriteta OCD. Parnter mora biti posvećen osnovnim vrijednostima Konvencije o pravima djeteta, Konvencije o otklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD). Publikacije, web stranica ili druga javno dostupna dokumentacija partnera može se koristiti za to utvrđenje. U slučaju da takve informacije nisu dostupne, intervjui sa rukovodstvom, sa organizacijama koje su ranije radile sa partnerom i/ili ranijim korisnicima, mogu pružiti potrebne informacije za procjenu. Ako potencijalni partner nije posvećen navedenim ciljevima u mjeri koja je moguća i izvodljiva, potrebno je poduzeti korake za zagovaranje promjena u osnivačkom dokumentu i misiji organzacije koje su dosljedne ovim vrijednostima. Vidi Instrument 8.4 u kojem je sadržana kontrolna listu za procjenu integriteta i temeljnih vrijednosti OCD s aspekta prava djeteta.

4. Preporučene intervencije: Strukturirani proces za angažman sa OCD Premda su mnoge razvojne agencije usvojile politike i procedure za angažman civilnog društva, relativno mali broj agencija provodi programe koji su konkretno posvećeni civilnom društvu i pravima djeteta. Odnosi između donatora, vlada i aktera civilnog društva moraju se pažljivo odabrati, nadzirati i jačati kako bi se ostvario njihov puni potencijal. U ovom dijelu predstavljene su operativne smjernice za planiranje inicijativa saradnje sa civilnim društvom, počevši od stvaranja poticajnog okruženja.

4.1 Stvaranje poticajnog okruženja za vlade i donatore da sarađuju sa OCD Razvojni akteri imaju veliku ulogu u stvaranju poticajnog okruženja za rad sa civilnim društvom na pravima djece i za postizanje rezultata u korist djece. Posvećenost stvaranju poticajnog okruženja za civilno društvo potvrđena je 2011. godine na Četvrtom forumu na visokom nivou o djelotvornoj pomoći u Busanu. Nakon Accre, utvrđene su preporuke za podršku poticajnom okruženju za civilno društvo u procjeni klime za djelovanje civilnog društva u zemljama primateljima.8

Nakon Jasminske revolucije u Tunisu, vladi je [od strane EC] na raspolaganje stavljen program ekonomskog oporavka pod uslovom da usvoji novi zakon o slobodi udruživanja. Ovim zakonom su izmijenjene odredbe koje je nametnuo raniji režim za kontrolu slobode udruživanja.9

Donatori i vlade mogu pomoći da se osigura da su OCD prisutne, da imaju glas i da imaju pristup resursima koji su neophodni za doprinos ključnim procesima nacionalnog razvoja, poput strateškog dokumeenta za smanjenje siromaštva (PRSP) i socijalnog budžetiranja. Mogu potaći partnerske vlade da vrše konsultacije na nivou države i pobrinu se da su u planovima državnog razvoja zastupljeni razvojni prioriteti svih sektora drušva, uključujući djecu, žene i ranjive grupe. Na taj način se osigurava da je sadržaj PRSP zasnovan na društvenim stvarnostima svih građana, uključujući djecu. Iskustva u zemljama - Vršite pritisak kroz diplomatske širom svijeta pokazuju da se opseg i kanale i politički dijalog. kvalitet za angažman civilnog društva u - Intenzivirajte aktivnosti nacionalnim razvojnim planovima praćenja pogodnosti okruženja razlikuje ovisno o kontekstu. Snaga i za djelovanje OCD. vrijednost ovog participativnog procesa u - Promovirajte inicijative velikoj mjeri ovisi o političkoj volji za monitoringa koje predvode vođenje svrsishodnih konsultacija, OCD. kapaciteta vlade za organizaciju dijaloga na nivou države i sposobnosti civilnog društva da doprinese procesu informacijama zasnovanim na dokazima. 16

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Vlade i donatori moraju udvostručiti svoje napore kako bi osigurali prostor u kojem OCD mogu doprinijeti razvoju i utvrđivanju prioriteta za djecu kroz iskreni dijalog na nivou države. Uključiv i participatoran proces ne osigurava samo da razvojni prioriteti odražavaju interese djece i ranjivih grupa, već pospješuje osjećaj vlasništva nad planovima kroz veće izglede aktivne podrške građana i njihovog praćenja provedbe strategije.

Poticajno okruženje za djelotvornost OCD10 Prepoznajte OCD kao razvojne aktere po vlastitoj zasluzi

Potvrdite i osigurajte puno učešće OCD u svojstvu nezavisnih razvojnih aktera;

Nemojte poistovijećivati OCD sa drugim razvojnim akterima poput privatnog sektora; Osmislite demokratski politički i strateški dijalog za djelotvorniji razvoj

Prikupite različite stavove, posebno stavove socijalnih organizacija u zajednici, organizacija žena i predstavnika starosjedilačkih zajednica;

Osigurajte transparentnost i jasnu svrhu i proces, te slobodan pristup informacijama (kao i strategijama i programskim planovima u zemlji) i pristup dokumentaciji na jezicima subjekata s kojima se vrše konsultacije; Provodite blagovremene konsultacije radi prikupljanja informacija za donošenje odluka; Prepoznajte odgovornost i doprinos drugih aktera, naročito parlamentaraca i tijela lokalne vlasti; Učinite dostupnim odgovarajuće resurse za omogućavanje punog učešća aktera. Preuzmite odgovornost za transparentne i dosljedne razvojne politike

Utvrdite politike koje definiraju mjesto i ulogu OCD u donatorskim strateškim okvirima i planovima, uključujući planove za provedbu programa na nivou države.

Omogućite finansiranje za djelotvoran razvoj OCD

Usmjerite se na dugoročne rezultate; Uključite podršku ključnih institucija; Osigurajte pristup finansiranju i podršci za OCD različitog djelokruga i veličine; Promovirajte mobilizaciju lokalnih resursa; Podržite široki raspon programiranja i inovativnosti OCD, uključujući razvoj politika i zagovaranje.

4.2 Promoviranje svrsishodnog i strukturiranog učešća OCD na postizanju ciljeva u oblasti prava djece Promoviranje učešća OCD u domaćim politikama ključno je za realizaciju planova u oblasti dječijih prava i provedbu Konvencije o pravima djeteta. Neke od oblasti u kojima se to može postići su:

Zakonodavna

reforma, proces transponiranja Konvencije u domaće zakone, složen je i dugotrajan proces koji obuhvata različite pravne subjekte i procese i pruža mogućnost donatorima i vladama da angažiraju OCD koje se bave djecom. Poticanje učešća civilnog društva u zakonodavnom procesu doprinosi tome da zakoni i prakse odražavaju predanost države provedbi Konvencije, kako bi prava djece bila u potpunosti uvažena i podržana. Aktivno učešće OCD u raspravama i procesima koji se tiču zakona, promovira odgovornost i vlasništvo javnog sektora. OCD mogu direktno uticati na podršku javnog sektora uslugama po mjeri djeteta kroz učešće u procesima socijalnog budžetiranja. Dokazi ukazuju na to da participativno socijalno budžetiranje ne samo da poboljšava dostupnost javnih usluga ranjivim grupama, uključujući djecu, već doprinosi suzbijanju klijentelističkih praksi i sličnih koruptivnih ponašanja u tijelima vlade. Posmatrači pripisuju uspjeh socijalnog budžetiranja njegovoj otvorenosti i transparentnosti. Proces je otvoren za sve koji žele da se aktivno uključe. Ova uključivost produbljuje osjećaj vlasništva nad budžetom među građanima od samog početka procesa, te osjećaj odgovornosti za učinak budžeta na usluge u mjesnim zajednicama. Kada građani doprinose raspodjeli javnih sredstava za razvojne prioritete zajednice, veći su izgledi da će dugoročno gledano podržati djelotvornu provedbu budžeta.

- Podržite strukturirane i djelotvorne mehanizme za dijalog između OCD i domaćih vlasti na svim nivoima. - Podržite sheme dijaloga koje su specifične za državu, sektor ili aktere i koje omogućavaju učešće više aktera.

- Podržite kreiranje mreža i mehanizama koordinacije za ujedinjavanje različitih sektora u promociji prava djece. - Steknite uvid u odnos civilnog društva sa drugim OCD i razvojnim akterima u javnom sektoru. - Dajte jasne indikacije o tome kako se OCD trebaju angažirati u procesu kroz npr: » istraživanja predočena jednostavnim jezikom u preglednom formatu; » korištenje samo provjerenih izvora » neudaljavanje od stvarnog stanja na terenu; » pojašnjenje složenih koncepata, aktualnih pitanja i suprotnih stavova; » provođenje detaljne analize rizika, tako da su konačne odluke rezultat primjene više kriterija, ne samo predloženih tehničkih rješenja. - Posmatrajte stvari dugoročno (ne samo kroz projekte), što podrazumijeva spremnost na njegovanje potencijala čak i slabijih OCD.

OCD mogu nadopuniti i učiniti djelotvornijim javne usluge tamo gdje vlade nemaju

dovoljno odgovarajućih kadrova i finansijskih kapaciteta da osiguraju sistemsko obrazovanje, zdravstvo, vodoopskrbu i sanitaciju (WASH), prehranu i dječiju zaštitu. Na primjer, UNICEF i Helen Keller International (HKI) blisko sarađuju u rješavanju pothranjenosti i sljepila među djecom. Zajednički projekti obuhvataju programe dječije prehrane, te podršku za djecu koja su obolila od sljepila, trahoma, onhocerkoze (riječnog sljepila), katarakta i nedostatka vitamina A.

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Obzirom na njihovu upoznatost i blizak kontakt sa ciljanim grupama, OCD mogu pomoći u provedbi programa usmjerenih na djecu i pružanje usluga u udaljenim i teško dostupnim zajednicama. Akteri civilnog društva također mogu pomoći ministarstvima u praćenju stanja djece i ranjivih grupa, te im ukazati na situacije koje zahtijevaju hitne intervencije.

4.3 Izgradnja kapaciteta i proširenje ograničenih kapaciteta OCD Inicijative za razvoj kapaciteta mogu doprinijeti učešću civilnog društva u razvojnom procesu i povećati sposobnost OCD za učinkovito učešće. Prenos znanja i vještina domaćim OCD za zagovaranje i pomaganje u provedbi programa i politika koje promoviraju najbolje interese djece, važan je aspekt djelovanja ka održivom razvoju u vlasništvu države. Akteri civilnog društva suočavaju se sa višestrukim izazovima u ocjeni svog rada. Održive evaluacije koje se mogu verificirati zahtijevaju vrijeme, novac i tehnička znanja, koja ponekad nedostaju OCD. Mnoge OCD koje ovise o donatorskim sredstvima moraju balansirati između potrebe za vjerodostojnim praćenjem i izvještavanjem o napretku i neophodnom osiguranju novih i kontinuiranih izvora sredstava, što može uticati na strogost evaluacije, odnosno pouzdanost zabilježenih rezultata. Izazovi internih kapaciteta su često dodatno usložnjeni političkim i operativnim okruženjem. Donatori i vlade ipak mogu podržati OCD u unapređenju monitoringa i evaluacije njihovog rada, kao i njihovih ukupnih tehničkih i rukovodnih kapaciteta.

4.4 Ocjena kvaliteta saradnje sa OCD Potencijalni partneri i saradnici biraju se među mnogobrojnim i raznovrsnim OCD, koje su mapirane na već opisan način. Ove organizacije mogu se pozvati u bilo kojoj fazi programskog ili projektnog ciklusa da istražuju, na primjer, mogućnosti za zajednički rad ili za aktivno učešće u dijalogu o politikama. Smjer tih razgovora može se odrediti jednostavnim pitanjima:

Na čemu možemo zajedno da radimo? Na koji način svaka grupa doprinosi unapređenju inicijative? Koju vrstu strukture je potrebno osigurati da bi mogli da radimo zajedno? Prilikom angažmana sa OCD poželjno je osmisliti strukturu angažmana primjenom sljedećih principa:

Imajte jasne ciljeve: Tražite elemente koji odražavaju usklađenost sa nacionalnim

strategijama, planovima i programima. Napravite jasnu poveznicu sa strateškim programom države i utvrdite potencijalne izlazne rezultate procesa.

Imajte realna očekivanja, s aspekta prava djeteta, o kapacitetima OCD i mrežama

koje namjeravate uključiti u proces. Proces može biti intenziviran uporednim aktivnostima na jačanju kapaciteta. 19

Usmjerite se na djelotvornost: Raspolažući informacijama o ranijim ili postojećim

sistemima konsultacija, njihovim uspjesima i neuspjesima, možete prilagoditi svoj proces konsultacija i poboljšati eventualne ishode i vlasništvo. Pružite povratne informacije i planirajte naredne korake: Učesnici moraju biti dobro informirani o procesu i mogućem ishodu kako bi mogli djelovati proaktivno i preusmjeriti proces, ako je potrebno.

Preporuka 1: Prilikom ocjene saradnje sa OCD, usmjerite se ne samo na rezultate partnerstva, već i na kvalitet radnog odnosa.

Svi akteri u početnim fazama angažmana trebaju učestvovati u definiranju ciljeva saradnje, te rukovodećih principa radnog odnosa. Mogu se koristiti kriteriji za ocjenu rezultata i uspješnosti partnerstva. Bez obzira na vrstu inicijative, proces procjene treba da bude participatoran i uključiv. Svi akteri trebaju biti upoznati o tome šta će se posmatrati u narednim fazama procjene.

Razumno planiranje i jasnoća ciljeva: Partnerstvo mora imati realna očekivanja, kada se uzme u obzir specifičnost pitanja u oblasti dječijih prava na lokalnom nivou koja treba riještiti, i onog što se može postići u datom vremenskom okviru. Vlasništvo i uključivost: Partnerstvo mora ulijevati povjerenje svim svojim akterima, uključujući partnere, te ih poticati na učešće u dizajnu, provedbi i upravljanju partnerstvom. Etički principi i standardi: Prakse vlasništva moraju biti usklađene sa prihvaćenim kodeksima i standardima ponašanja. Transparentnost i odgovornost: Ugovorni i rukovodni odnosi moraju osigurati da je partnerstvo odgovorno individualnim partnerima i široj zajednici.

Preporuka 2: Oslonite se na mehanizme za prikupljanje povratnih informacija za ocjenu svog radnog odnosa sa OCD.

Razvojni akteri sve više koriste mehanizme za prikupljanje povratnih informacija kako bi poboljšali djelotvornost partnerstava. Ovi mehanizmi pružaju mogućnost svim akterima, uključujući donatore, vlade, OCD, zajednice i građane, da ocijene uspješnost i kvalitetu radnih odnosa i utvrde izazove.

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Mehanizmi za prikupljanje povratnih informacija mogu se koristiti za ocjenu različitih vrsta radnog odnosa, od saradnje na nivou projekta do metoda za uključenje civilnog društva u organizacioni proces, poput planiranja programa i utvrđivanja prioriteta. Mogu se koristiti različiti mehanizmi, poput polustrukturiranih intervjua, anketa i redovnih sastanaka. Tehnološka dostignuća potiču inovativnost u osmišljavanju strukture mehanizama za prikupljanje povratnih informacija.

4.5 Primjeri različitih vrsta operativnog angažmana sa OCD na pravima djece Kvalitet poticajnog okruženja određuje sposobnost civilnog društva da se aktivno uključi u proces kreiranja politika, što može ograničiti njihovu sposobnost da se u potpunosti uključe u realizaciju prava djece. Zbog toga se OCD percipiraju kao pružatelji usluga sa ograničenim uticajem nad ustrojem i provedbom socijalnih politika i programa. U narednoj tabeli prikazane su preporučene aktivnosti temeljene na karakteristikama interakcije OCD sa javnim institucijama. Iako su aktivnosti naizgled poredane prema rastućoj uključenosti OCD u proces kreiranja politika, ne postoji hijerarhija u predloženoj listi aktivnosti. Prve tačke mogu se smatrati prioritetnim aktivnostima prilikom angažmana sa OCD i toplo se preporučuju neovisno o nivou interakcije između OCD i javnih institucija. PODRŠKA KLJUČNIM AKTIVNOSTIMA OCD U OBLASTI DJEČIJIH PRAVA VRSTA INTERAKCIJE PODRŠKA KLJUČNIM AKTIVNOSTIMA OCD OCD SA U OBLASTI DJEČIJIH PRAVA JAVNIM INSTITUCIJAMA

Doprinos pružanju  Mapirati socijalne grupe i utvrditi koje od njih su isključene iz političkog procesa; usluga

 Osigurati da OCD uključene u programiranje i pružanje pomoći vjerodostojno zastupaju različite segmente društva, uključujući djecu i adolescente.

 Potaknuti OCD da rade sa zajednicama na utvrđivanju razvojnih prioriteta usmjerenih na djecu;

 Podržati razvoj sveobuhvatnih koalicija OCD na nacionalnom i lokalnom nivou;

 Angažirati koalicije OCD i civilno društvo u partnerstva i saradnju, na primjer, u izradi alternativnih izvještava;

 Podržati formiranje posmatračkih tijela za prava djeteta na nivou države ili regije;

 Pomoći OCD u podizanju svijesti o pravima djece i uvođenju te prakse u njihove mreže;

 Promovirati inovativnu primjenu pristupačne tehnologije za brz prenos podataka između OCD koje djeluju u udaljenim područjima;

Učešće u konsultacijama za oblikovanje politika i planova smanjena siromaštva

 Stvarati mogućnosti za OCD da predstave svoja istraživanja i nalaze vladi;

 Izraditi jasne i dosljedne kriterije za odabir OCD koje će učestvovati u konsultativnom procesu o politikama i planovima za smanjenje siromaštva;

 Angažirati se u pružanju dugoročne podrške OCD, pomažući im da razviju svoje interne kapacitete u cilju poboljšanog i održivog učešća u složenim državnim procesima, poput budžetiranja;

 Iskoristiti veliki broj informacija koje objavljuju posmatračka tijela za potrebe programiranja za prava djeteta;

 Educirati skupa sa domaćim tijelima OCD o svrsi, procesima i mogućim rezultatima ovih strategija i planova;

 Pomoći OCD da ojačaju svoje mehanizme samonadzora za pružanje ulaznih informacija zasnovanih na dokazima u procesu izrade politika;

 Olakšati razmjenu podataka i analiza između vlade i partnerskih

OCD, čime se doprinosi informiranim preporukama politike i dijalogu; raditi s vladama na osiguranju saradnje u razmjeni informacija o pravima djeteta sa OCD, npr. UNICEF je sklopio partnerstvo sa World Vision, Plan International i Hitnim planom američkog predsjednika za pomoć oboljelima od AIDS-a (PEPFAR) u izradi studije o povezanosti upisa rođenja u matične knjige i djece zaražene virusom HIV-a, odnosno djece oboljele od AIDS-a, radi bolje informiranosti politika.

 Promovirati zastupljenost žena, djece i marginaliziranih grupa u raspravama o politici i zakonodavnim inicijativama;

 Osigurati da je sveobuhvatno učešće održivo tokom provedbe,

praćenja i evaluacije planova; omogućiti razmatranje različitih stavova i mišljenja na sastancima, naročito onih stavova i mišljenja koji potiču od uobičajeno marginaliziranih grupa;

 Upoznati OCD o strukturi i sadržaju zakonodavnog procesa, te o konceptima, procesima i žargonu koji se korisi u kontekstu državnog budžeta;

 Upoznati OCD sa fiskalnim ograničenjima s kojima se suočavaju javni budžeti;

 Graditi i njegovati vlasništvo javnosti nad zakonodavnim

aktivnostima kroz poticanje OCD da učestvuju u provedbi i monitoringu novih politika, odnosno zakonodavnih inicijativa.

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

INSTRUMENTI Instrument 8.1 Brza procjena poticajnog okruženja u smislu njegove povezanosti sa promocijom i zaštitom prava djeteta PRAVNI KONTEKST

U kojem pravnom kontekstu rade OCD?

Komentari:

Postoje li lokalni zakoni koji reguliraju registraciju i operativni rad OCD?  Ograničenja aktivnosti, poticaja i/ili prava  Monitoring/upravljanje/kontrolni mehanizmi  Uvjeti za registraciju i lokaciju  Fleksibilne/raznovrsne mogućnosti za registraciju

Komentari:

MOBILIZACIJA RESURSA

Kako se OCD organiziraju na nivou zajednice, pod-nacionalnom i nacionalnom nivou?

Komentari:

Koji su njihovi glavni izvori finansiranja?

Komentari:

 Prilike za mobiliziranje resursa  Glavni izvor finansiranja i podrške  Kontinuriani naspram ad hoc tokova sredstava

 Suštinska naspram projektne podrške  Oslanjanje na vanjske resurse naspram vlastitih

 Povlastice/porezne olakšice za donacije i neprofitni rad

 Prilike za izgradnju institucionalnih kapaciteta PRISTUP INFORMACIJAMA

Troškovi komunikacije

Komentari:

Ograničenja

Komentari:

Pristup i pravovremena dostupnost relevantnih informacija

Komentari:

Jezičke barijere

Komentari:

Važnost edukacije za pristup informacijama

Komentari:

PROSTOR ZA PREGOVARANJE

Kakva je politička klima u kojoj rade OCD?

Komentari:

Da li vlada podržava aktivan i nezavisan sektor civilnog društva?

Komentari:

Postoje li ograničenja takve podrške?

Komentari:

Komentari: Da li su pod-nacionalni organi vlasti otvoreni prema učešću civilnog društva u javnim pitanjima?  Prisutnost postojećih mehanizama na koje se može nadograditi  Funkcionalni načini za izražavanje građanskih interesa  Okrugli stolovi, radne grupe, odbori  Posebni ured za odnose sa NVO/civilnim društvom  Propisana zastupljenost OCD u lokalnim vijećima i drugim sličnim strukturama  Formalni i neformalni sistemi kroz koje vlada sarađuje sa NVO/civilnim društvom KOHEZIJA UNUTAR CIVILNOG DRUŠTVA

Kolika je kohezija civilnog društva?

Komentari:

Da li se odnos između različitih organizacija odlikuje saradnjom, indiferentnošću ili konkurencijom?

Komentari:

Da li je civilno društvo politički, kulturno, etnički ili geografski podijeljeno?

Komentari:

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Ako jeste, da li te podjele utiču na izglede za saradnju OCD?

Komentari:

Postoje li krovna ili koordinacijska tijela za OCD?

Komentari:

Ko su mogući nosioci promjene u civilnom društvu?

Komentari:

RELEVANTNOST I ODNOS SA ČLANSTVOM

Gdje su izvori društvenog uticaja i političke moći u civilnom društvu?

Komentari:

Koje interesne grupe su zastupljene u civilnom društvu?

Komentari:

Kojim pitanjima se OCD bave u aktivnostima zagovaranja?

Komentari:

Kojim vrstama organizacija se pridružuju marginalizirane i ranjive grupe?

Komentari:

Jesu li te grupe zastupljene na nacionalnom nivou?

Komentari:

Koje grupe imaju pristup donatorima i donosiocima politika?

Komentari:

Koje OCD se smatraju uticajnim? Koji su njihovi glavni izvori uticaja?

Komentari:

KOMUNIKACIJA

Smatra li se civilno društvo općenito kredibilnim i odgovornim?

Komentari:

Kakva je percepcija javnosti o sektoru civilnog društva?

Komentari:

Kako mainstream mediji percipiraju civilno društvo?

Komentari:

Kako OCD distribuiraju informacije ili uključuju javnost u rasprave o politikama ili operativne aktivnosti?

Komentari:

Kako vlada percipira civilno društvo?  Sredstva komunikacije i distribucije informacija  Jezičke barijere

Komentari:

DODATNA RAZMATRANJA

Komentari: Kakav uticaj imaju grupe civilnog društva na donošenje politika (općenito)? U kolikoj mjeri se civilno društvo može povezati sa donošenjem odluka? Kakav je uticaj nestabilnost ili konflikt imao Komentari: na civilno društvo? Kako će kontekstualne promjene uticati na sposobnost partnera ili zainteresiranih strana da provedu svoje aktivnosti? Da li je civilnom društvu prevashodno potrebna finansijska ili institucionalna podrška ili oboje? Koji je mogući uticaj učešća/pomoći donatora na dinamiku lokalnog sukoba? Kako se negativni uticaji mogu izbjeći, ili barem svesti na minimum?

Komentari:

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Instrument 8.2 Mapiranje OCD usmjerenih na prava djeteta DEFINIRATI OPSEG I CILJ MAPIRANJA

Definirati geografski opseg mapiranja (zajednica, okrug, država).

Komentari:

Komentari: Definirati tematski opseg mapiranja. Da li je ono ograničeno na OCD koje rade na konkretnom pitanju, ili uključuje sve OCD koje rade u oblasti prava djeteta? Prilikom definiranja tematskog opsega mapiranja, razmotriti pitanja koja utiču na prava djeteta u datom geografskom području:  Postoje li konkretna pitanja prava djeteta koja se ne rješavaju, kao što su razdvajanje od porodice ili seksualno iskorištavanje djece?  Postoje li određene populacije djece (kao što su djeca s poteškoćama, djeca bez roditeljske skrbi, djeca koja žive i rade na ulici) koje nisu adekvatno zastupljene u radu ni jedne veće OCD u zemlji? Razmotriti dugoročnu održivost rezultata. Koliko dugo će mapiranje ostati relevantno? Može li se uspostaviti sistem redovnog ažuriranja? Postoje li prilike za rad sa drugim partnerima uključenim u redovni monitoring OCD?

Komentari:

IZRADITI PLAN ZA ISPUNJAVANJE CILJEVA MAPIRANJA

Utvrditi metodologiju istraživanja koja će Komentari: se koristiti za procjenu – samoprocjena OCD, polustrukturirani intervjui sa pojedinačnim OCD koje vodi istraživač ili grupna rasprava sa članovima OCD kojom moderira istraživač. Utvrditi istraživače koji će provesti mapiranje (nezavisni konsultanti, OCD ili osoblje).

Komentari:

Uspostaviti vremenski okvir za ovu aktivnost.

Komentari:

Utvrditi ispitanike (vođe i članovi OCD, vođe građanskih udruženja i vođe u zajednici).

Komentari:

Komentari: Izraditi upitnik ili vodič za intervju koji se fokusira na željene informacije. To može uključivati sljedeće:  Sastav i broj osoblja  Pravni status  Historijat  Iskustvo u provođenju projekata sa donatorima ili vladom  Vrsta organizacije (u zajednici, organizacija starosjedilačkog naroda, NVO, udruženje članova, itd.)  Kapacitet obuhvaćenih OCD da promoviraju prava djeteta  U kolikoj mjeri postupanje i vrijednosti OCD odražavaju principe Konvencije o pravima djeteta  U kolikoj mjeri OCD uključuju djecu, njihove porodice i zajednice u razvoj programa i procese evaluacije.

Obučiti anketni tim o korištenju metodologije i upitnika.

Komentari:

Prevesti upitnik na lokalne jezike.

Komentari:

Objasniti svrhu aktivnosti i pribaviti dozvolu, ukoliko je to potrebno, od OCD i vlasti u zajednici ili organa vlade koji učestvuju u istraživanju.

Komentari:

Osigurati da anketni tim posjeti projektne lokacije OCD i razgovara sa vođama zajednice i članovima u ciljnom području kako bi se izvršila triangulacija podataka prikupljenih od OCD.

Komentari:

Provesti grupne razgovore sa OCD radi saopštavanja preliminarnih zaključaka istraživača.

Komentari:

ANALIZIRATI PODATKE

Sačiniti bazu podataka svih mapiranih OCD sa detaljima o geografskim i tematskim područjima djelovanja. Razmotriti uključivanje podataka o podobnosti OCD kao potencijalnog saradnika za konkretne inicijative.

Komentari:

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Komentari: Procijeniti u kolikoj mjeri svaka OCD ostvaruje svoje ciljeve, navodeći uska grla programa i ograničenja kapaciteta, te procijeniti kvalitet odnosa OCD sa ciljnim zajednicama i usklađenost organizacije sa Konvencijom o pravima djeteta. PODIJELITI REZULTATE

Prevesti izvještaj na lokalne jezike i distribuirati rezultate svim akterima koji su učestvovali u aktivnosti.

Komentari:

Distribuirati izvještaje, metodologiju i instrumente OCD, vladi i donatorskim agencijama.

Komentari:

ODRŽAVATI BAZU PODATAKA

Osigurati da je osoblje koje radi sa OCD upoznato i koristi bazu podataka izrađenu nakon mapiranja.

Komentari:

Koristiti rezultate mapiranja kao osnovu Komentari: za monitoring napretka OCD u odnosu na originalna pitanja koja su postavili istraživači. Komentari: Proširiti bazu podataka dodatnim mapiranjima drugih geografskih ili tematskih područja. Potražiti prilike za saradnju sa OCD, vladom i drugim razvojnim akterima na budućim mapiranjima OCD.

Komentari:

Instrument 8.3 Procjena kapaciteta OCD za promoviranje prava djeteta 12 KAPACITET ZA PROMOVIRANJE PRAVA DJETETA

Utvrditi prethodne i aktualne programe za prava djeteta u OCD: Da li se OCD ranije specijalizirala za prava djeteta ili vezane oblasti? U kakvim inicijativama su učestvovali?

Komentari:

Procijeniti organizacionu osjetljivost na prava djeteta: da li organizacija svojim mandatom, strukturom, upravljanjem i aktivnostima podržava najbolje interese djece? Ima li organizacija ikakve mehanizme za uključivanje djece i mladih u izradu i evaluaciju svojih programa?

Komentari:

KAPACITET ZA PROVOĐENJE PROGRAMA

Osigurati da OCD može provesti programe i pružiti usluge: Da li organizacija ima dokazan historijat ostvarenih konkretnih rezultata za djecu?

Komentari:

PRAVNI STATUS I HISTORIJAT

Komentari: Osigurati da je OCD osnovana prema zakonu i da ispunjava sve uvjete nacionalnih i lokalnih vlasti za organizacije koje rade u datoj oblasti. Komentari: Pregledati historijat OCD: Kada je organizacija osnovana i za koju svrhu? MANDAT, POLITIKE I UPRAVLJANJE

Ocijeniti organizacionu strukturu i principe OCD: Kako upravno tijelo vrši nadzor? Da li je organizacija zasnovana na članstvu? Ako jeste, da li članovi plaćaju članarinu? Postoje li jasne linije komunikacije između izvršnog tijela i članstva?

Komentari:

VANJSKA PODRŠKA I SARADNJA SA ZAJEDNICOM

Utvrditi članstvo OCD: Ima li organizacija jasno utvrđeno članstvo? Ukoliko ima, da li se sa članovima provode konsultacije i da li ih se informira o aktivnostima organizacije?

Komentari:

Ocijeniti odnose OCD sa drugim OCD i Komentari: razvojnim partnerima: Da li OCD pripada ikakvim mrežama/krovnim organizacijama za zaštitu prava djeteta? Koje druge grupe u zajednici su povezane sa OCD?

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Komentari:

Utvrditi izvore finansiranja: Ko je u prošlosti finansirao OCD? Ko trenutno finansira njen rad?

KADROVSKI RESURSI I TEHNIČKI KAPACITETI

Procijeniti bazu i potencijal kadrovskih resursa: Da li aktivnosti OCD provodi plaćeno osoblje ili volonteri? Da li se angažuje lokalno osoblje i konsultanti? Koliko međunarodnih članova ima organizacija?

Komentari:

Utvrditi sve specijalizirane vještine u OCD: Kakva je stručna sprema i radno iskustvo članova OCD? Da li su njihove vještine relevantne za prava ili dobrobit djeteta?

Komentari:

Utvrditi i procijeniti relevantne metodološke pristupe: Koje tehničke ili participatorne pristupe koristi OCD na terenu? Koji pristup se koristi u direktnom radu sa djecom, adolescentima i djevojčicama?

Komentari:

KAPACITETI ZA UPRAVLJANJE I MONITORING

Procijeniti planiranje, monitoring i evaluaciju: Da li OCD daje usklađene i izvodive prijedloge za finansiranje programa? Da li se održavaju godišnji sastanci za analizu uspješnosti? Da li plan rada sadržava mjerljive ciljeve?

Komentari:

Procijeniti ranije izvještavanje i uspješnost: Komentari: Koju vrstu metodologija OCD koristi za monitoring i evaluaciju napretka? Da li OCD izdaje izvještaje o svom radu? Da li se ti izvještaji dostavljaju određenim grupama? Ako je odgovor da, koje su to grupe?

Komentari: Ocijeniti prethodne izvještaje i mehanizme monitoringa: Da li raniji izvještaji pokazuju unapređenje funkcija? Da li postoje preporuke nakon monitoringa iz ranijih izvještaja koje su primjenjene ili nisu primjenjene? Utvrditi sve šeme eksternog monitoringa koji je uključio OCD: Da li organizacija izvještava o svojim aktivnostima vladu, drugu donatorsku agenciju ili druge OCD?

Komentari:

FINANSIJSKI KAPACITETI

Ocijeniti ranije, trenutne i buduće budžete: Postoji li redovni budžetski ciklus? Koja sredstva su u prošlosti izdvojena za programe vezane za prava djeteta i koja su planirana budžetska izdvajanja za djecu u budućnosti?

Komentari:

Procijeniti sisteme praćenja trošenja budžeta i računovodstva: Da li OCD ima dostatne procedure da osigura odgovornost za korištenje sredstava?

Komentari:

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Instrument 8.4 Procjena integriteta i temeljnih vrijednosti OCD s aspekta prava djeteta DA LI SU MISIJA, MANDAT I VRIJEDNOSTI ORGANIZACIJE USKLAĐENE SA GLAVNIM PRINCIPIMA I STANDARDIMA ZA ZAŠTITU PRAVA DJETETA?

Konkretno, da li su vrijednosti organizacije usklađene sa Konvencijom o pravima djeteta, Konvencijom o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom? Komentari:

Da li je oragnizacija otvorena za učešće djece, žena i drugih korisnika u planiranju i upravljanju projektom? Komentari:

Da li organizacija ima jasan stav o zaštiti nosilaca prava (korisnika), uključujući djecu, od svih oblika diskriminacije, zlostavljanja ili iskorištavanja? Komentari:

Da li postoje dokazi (iz pouzdanih lokalnih ili međunarodnih medija ili od bivših učesnika/korisnika) o tome da se gore navedene politike ne poštuju u praksi? Komentari:

Da li organizacija sarađuje sa grupama u nepovoljnom položaju, ili teško dostupnim grupama? Komentari:

Da li organizacija uživa povjerenje porodica, zajednice i vlade (što potvrđuju intervjui putem telefona, emaila, fokusnih grupa, anketa, itd.)? Komentari:

Da li se organizacija aktivno uključuje u mreže i saveze, uključujući i udruživanje sa lokalnom zajednicom? Komentari:

DA LI SU POLITIKE, AKTIVNOSTI, STRUKTURA, POVEZANOST I FINANSIRANJE ORGANIZACIJE TRANSPARENTNI?

Da li su dostupne informacije o opsegu rada organizacije i geografskom obuhvatu, kadrovskim resursima, finansijskom upravljanju i kontrolnim mehanizmima te sistemima upravljanja? Komentari:

Kakav je sastav odbora? Da li članovi izvršnog tijela uživaju ugled zbog ličnog integriteta? (Za procjenu ovih podataka poduzeti realne napore, koristeći dostupna sredstva. Za OCD bez odbora, tamo gdje je to primjenjivo, npr. na osnovu veličine, nivoa i izvora finansiranja, opsega i složenosti rada organizacija, potrebno je potaknuti osnivanje upravnih struktura koje podržavaju djelotvornost, efikasnost, transparentnost i odgovornost). Komentari:

Koji su izvori osnovnih sredstava ili prihoda?

Da li su dostupni prošlogodišnji finansijski izvještaji koji su prošli reviziju? Da li je organizacija otvorena za vanjske revizije? Komentari:

Postoje li evaluacije projekata koje je provela ova organizacija?

Komentari:

Komentari: Da li organizacija ima neizmirenih obaveza? Komentari: Da li su informacije o poslovanju organizacije prikupljene kroz neformalne razgovore sa drugim razvojnim akterima, agencijama UN, OCD ili korisnicima? Da li te informacije potvrđuju da organizacija ima integritet i njeguje temeljne vrijednosti u skladu sa pravilima navedenim u drugim dijelovima ove kontrolne liste? Komentari:

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

PRILOZI Prilog 8.1 Glavne mreže OCD za prava djeteta Međunarodna mreža za prava djeteta (CRIN) oformljena je nakon što su OCD uključene u izradu Konvencije o pravima djeteta predložile da se sistematizira javno objavljivanje službenih i alternativnih izvještaja. CRIN ima sjedište u Londonu i predstavlja kombinirano znanje hiljada OCD u svakom dijelu svijeta čiji je mandat da osiguraju da informacije o zloupotrebama prava djeteta ne budu uskraćene ili prikrivane. Informacije koje prima CRIN pokrivaju niz pitanja i pokazatelja vezanih za djecu koji se pohranjuju u centralnu, javno dostupnu bazu podataka. Pored toga, CRIN izrađuje i distribuira vlastite analize kroz bilten, seriju radova i druge internetske resurse. Primjer CRIN-a pokazuje da funkcija monitoringa koju obavlja civilno društvo nije ograničena samo na Konvenciju o pravima djeteta. OCD rutinski prate i reaguju na povrede prava djeteta kroz analizu dokaza prikupljenih od posmatrača i davanje preporuka vladama i donatorima. Dokazi koje prikupljaju se također koriste u izradi politika. Child Rights Connect (ranije djelovala kao Grupa NVO za Konvenciju o pravima djeteta) je globalna mreža koja okuplja 79 međunarodnih i nacionalnih NVO koje rade na tome da sva djeca u potpunosti uživaju svoja prava definirana Konvencijom o pravima djeteta. Od osnivanja 1983. godine kako bi se uticalo na izradu Konvencije, Grupa NVO je razvila vrhunsku ekspertizu u oblasti prava djeteta i rad Komiteta za prava djeteta na međunarodnom nivou, pružajući koordiniranu platformu za aktivnosti NVO i igrajući centralnu ulogu u glavnim događajima vezanim za prava djeteta. Ovakve mreže donatorima, vladama i OCD pružaju informacije o tome kako pristupiti ključnim izvještajima i informacijama o statusu prava djeteta, pridružiti se njihovim mrežama i oformiti mrežu civilnog društva ili sistem za proučavanje i dokumentiranje.

Druge mreže uključuju:

Afrički forum za politike prema djeci – nezavisna, neprofitna panafrička institucija za istraživanje i dijalog o politikama prema djeci u Africi.

Regionalna mreža za rano djetinjstvo za Aziju i Pacifik – mreža osnovana za

stvaranje snažnih partnerstava između sektora i različitih disciplina, organizacija, agencija i institucija u regiji Azije i Pacifika za promicanje plana za razvoj i ulaganje u rano djetinjstvo. ChildONEurope – (Evropska mreža nacionalnih tijela za proučavanje i dokumentiranje djetinjstva), tehničko-naučno tijelo čiji partneri su predstavnici nacionalnih tijela za proučavanje i dokumentiranje i nacionalnih ministarstava nadležnih za politike prema djeci. Mreža za odbranu prava djeteta za Latinsku Ameriku i Karibe – mreža nacionalnih mreža NVO za djecu i adolescente u regiji Latinske Amerike i Kariba koje aktivno učestvuju u odbrani prava djece i adolescenata u okviru Konvencije o pravima djeteta. 37

Inicijativa za eliminaciju nasilja nad djecom u Južnoj Aziji – međuvladino tijelo sa vizijom da sva djeca, djevojčice i dječaci, širom Južne Azije uživaju svoje pravo na orkuženje slobodno od svih oblika nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja, zanemarivanja i diskriminacije.

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Prilog 8.2 Primjeri baza podataka OCD o praćenju prava djeteta Baza podataka samoregulatornih inicijativa civilnog društva pri One World Trust je važan primjer zajedničkih napora OCD da provedu samo-monitoring i internu evaluaciju. Ova baza podataka može se pretraživati i sadrži primjere preko 300 samoregulatornih inicijativa iz svih dijelova svijeta, te pruža uvjerljive dokaze o trenutnim praksama internog monitoringa u civilnom društvu. Bogatstvo informacija objedinjenih u ovoj bazi podataka čini je ključnim resursom za OCD, donatore i vlade koje žele djelotvornije pratiti aktivnosti civilnog društva u razvojnim programima. Sistem Globalnog monitoringa uticaja (GIM) pokrenuo je Save the Children UK 2003. godine. Sistem od OCD traži da procijene rezultate vlastitih programa, kao i kvalitet njihove interakcije sa Save the Children. S obzirom na to da je ova organizacija aktivna u skoro 70 zemalja širom svijeta i pokriva izuzetno velik raspon razvojnih i humanitarnih operacija i grupa, efektivan i sveobuhvatan monitoring svih operacija predstavlja značajan poduhvat. GIM funkcionira na nivou zemlje, regije i globalnom nivou i prvenstveno identificira i analizira sve dokaze vezane za uticaj programa ili OCD koja je predmet procjene. Ovaj sistem prikupljanja podataka izgrađen je kroz inkluzivan proces koji zahtijeva informacije od svih partnera i zainteresiranih strana. Na taj način je GIM stvorio atmosferu samokritike i učenja od svih partnera i učesnika u razvojnim inicijativama Save the Children UK (Starling, 2003). Inicijativa za transparentnost međunarodne pomoći (IATI) je globalna inicijativa koja promovira povećanu dostupnost informacija o međunarodnoj pomoći, ohrabrujući sve razvojne aktere da usvoje zajednički okvir za izvještavanje o pomoći. Članstvo u IATI je dobrovoljno, a ona okuplja zemlje donatore, zemlje primateljice i OCD. IATI je osnovana u Akri na Trećem forumu na visokom nivou o djelotvornoj pomoći održanom 2008. godine. Standardni okvir za prijavljivanje informacija o pomoći utvrđen je 2011. godine. IATI je oformila i Radnu grupu za analizu primjene standarda IATI na OCD i za izradu metoda za poticanje i omogućavanje uključivanja civilnog društva u ovu inicijativu. Integralni podaci koji ispunjavaju kriterije IATI-ja su javno dostupni putem IATI Registra. Međunarodnu partnersku inicijativu za evaluaciju pokrenuo je UNICEF sa Međunarodnom organizacijom za saradnju u oblasti evaluacije 2012. godine kako bi se poboljšali kapaciteti OCD za evaluaciju. Glavni partneri su Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), UN Women i više nacionalnih i regionalnih udruženja za evaluaciju. Polazeći od preporuka za djelotvornu pomoć iz Akre i Busana, ova inicijativa podržava zagovaranje od strane OCD da se evaluacije koriste u donošenju odluka o politikama. Svjetska alijansa za građansko učešće (CIVICUS) je međunarodno udruženje članova i partnera koje tvori uticajnu mrežu organizacija na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou i pokriva spektar civilnog društva. CIVICUS u svoju definiciju civilnog društva uključuje sljedeće: mreže i organizacije civilnog društva, sindikate, vjerske mreže, stručna udruženja, nevladine organizacije za razvoj kapaciteta i filantropske fondacije i druge finansijere. CIVICUS-ov indeks civilnog društva dao je sveobuhvatnu sliku civilnog društva u preko 80 zemalja širom svijeta u protekloj dekadi. Najnovija 39

metodologija provedena od 2008. do 2011. godine u preko 30 zemalja je empirički ocjenjivala civilno društvo kroz pet dimenzija: uključivanje građana, nivo organizacije, prakticiranje vrijednosti, percepcija uticaja i vanjsko okruženje.

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

Prilog 8.3 Literatura/izvori

1. Coralie, Mugarin, ‘Mapping Civil Society: A tool for engaging with non state actors’, PowerPoint presentation at Civil Society Facility Seminar, Brussels, 9–10 February 2012. /Mapiranje civilnog društva: instrument za interakciju sa nevladinim akterima, PowerPoint prezentacija na Seminaru Civil Society Facility, Brisel, 9-10.2.2012./ 2. Curran, Zaza, ‘Civil Society Participation in the PRSP: The role of evidence and the impact on policy choices?’, PPA Synthesis Study, Southern African Regional Poverty Network (SARPN), October 2005. /Učešće civilnog društva u PRSP: Uloga dokaza i uticaj na izbore politika?, PPA Synthesis Study, Južnoafrička regionalna mreža za siromaštvo (SARPN), oktobar 2005./ 3. European Commission, ‘Thematic Programme: Non-state actors and local authorities in development – Strategy paper 2007–2010’, EC, Brussels, 2007. /Evropska komisija, „Tematski program: nedržavni akteri i lokalne vlasti u razvoju – dokument strategije 20072010.“, EK, Brisel, 2007./ 4. European Commission, ‘Thematic Programme: Non-state actors and local authorities in development – 2011–2013 strategy paper’, EC, Brussels, 2011. /„Tematski program: nedržavni akteri i lokalne vlasti u razvoju – dokument strategije 2011-2013.“, EK, Brisel, 2011./ 5. European Commission, ‘Engaging Non-State Actors in New Aid Modalities for Better Development Outcomes and Governance’. Tools and Methods Series – reference document no. 12, European Communities, January 2011. /Evropska komisija, „Uključivanje nedržavnih aktera u nove modalitete pomoći za bolje razvojne ishode i upravljanje“, serija Instrumenti i metode – referentni dokument br. 12, Evropske zajednice, januar 2011./ 6. European Commission, ‘The Roots of Democracy and Sustainable Development: Europe’s engagement with civil society in external relations’, EC, Brussels, 2012. /Evropska komisija, „Korijeni demokratije i održivog razvoja: saradnja Evrope sa civilnim društvom u vanjskim poslovima“, EK, Brisel, 2012./ 7. European Parliament Council Commission, ‘The European Consensus on Development’, Official Journal of the European Union, C 46/1, 2006. /„Evropski konsenzus o razvoju“, Službeni list Evropske unije, C 46/1, 2006./ 8. Hughes, Alexandra, ‘Lessons Learnt on Civil Society Engagement in PRSP Processes in Bolivia, Kenya, and Uganda: A report emerging from the Bolivian-East African Sharing and Learning Exchange’, prepared for the Participation Group, Institute of Development Studies, 2002. /“Naučene lekcije o uključivanju civilnog društva u procese izrade PRSP u Boliviji, Keniji i Ugandi: Izvještaj nastao iz razmjene informacija i znanja između Bolivije i Istočne Afrike“, izrađeno za Participatornu grupu, Institut za razvojne studije, 2002./ 9. Maclure, Richard and Melvin Sotelo, ‘Children’s Rights and the Tenuousness of Local Coalitions: A case study in Nicaragua’, Journal of Latin American Studies, vol. 36, no. 1, 2004, pp. 85–108 /“Prava djece i slabost lokalnih koalicija: studija slučaja iz Nikaragve“, Žurnal latinskoameričkih studija, tom 36, br. 1, 2004, str. 85-108/ 10. Marriott, Niall, and Hugh Goyder, ‘Manual for Monitoring and Evaluating Education Partnerships’, International Institute for Educational Planning and the United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, Paris, 2009. /“Priručnik za monitoring i evaluaciju obrazovnih partnerstava“, Međunarodni institut za planiranje obrazovanja i Organizacija UN za obrazovanje, znanost i kulturu, Pariz, 2009./ 11. NGO Group for the Convention on the Rights of the Child, ‘Guide for NonGovernmental Organizations Reporting to the Committee on the Rights of the Child’, NGO Group, Geneva, 2006. /Grupa NVO za Konvenciju o pravima djeteta, „Vodič za nevladine organizacije koje podnose izvještaje Komitetu za prava djeteta“, NGO Group, Ženeva, 2006./

12. Open Forum for CSO Development Effectiveness, ‘The Siem Reap CSO Consensus on the International Framework for CSO Development Effectiveness’, Siem Reap, June 2011. /Otvoreni forum za djelotvorni razvoj OCD, „Konsenzus OCD iz Siem Reapa o međunarodnom okviru za djelotvoran razvoj OCD“, Siem Reap, juni 2011./ 13. Organisation for Economic Cooperation and Development, ‘Accra Agenda for Action’, OECD, Accra, Ghana, 2–4 September 2008. /“Organizacija za ekonomski razvoj i saradnju, „Akcioni plan iz Akre“, OECD, Akra, Gana, 2-4.9.2008./ 14. Starling, Simon, ‘Balancing Measurement, Management and Accountability: Lessons learned from SC UK’s impact assessment framework’, draft paper for INTRAC’s International Evaluation Conference, The Netherlands, 31 March–4 April 2003. /“Balans između mjerenja, upravljanja i odgovornosti: naučene lekcije iz „okvira za procjenu uticaja“ SC UK“, nacrt rada za Međunarodnu konferenciju o evaluaciji INTRAC-a, Nizozemska, 31.3-4.4.2003./ 15. United Nations Children’s Fund, ‘Civil Society Partnerships: Realizing children’s rights through collaboration with civil society’ at www.unicef.org/about/partnerships/index.php, accessed 9 January 2014. /Fond Ujedinjenih nacija za djecu, „Partnerstva sa civilnim društvom: realizacija prava djeteta kroz saradnju sa civilnim društvom“, dostupno na www.unicef.org/about/partnerships/index.php, posjećeno 9.1.2014./ 16. United Nations Development Programme, UNDP and Civil Society Organizations: A toolkit for strengthening partnerships, UNDP, New York, 2006. /Razvojni program Ujedinjenih nacija, „UNDP i organizacije civilnog društva: priručnik za jačanje partnerstava“, UNDP, New York, 2006./

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

ENDNOTE 1. U svojim tehničkim smjernicama i legislativi, te u Sporazumu iz Cotonoua, EU koristi pojam „nedržavnih aktera“ koji označava neprofitne organizacije iz privatnog sektora, socijalne partnere i civilno društvo. 2. Za više informacija o partnerstvu sa civilnim društvom, vidi: United Nations Children’s Fund, ‘Civil Society Partnerships: Realizing children’s rights through collaboration with civil society’ na www.unicef.org/about/partnerships/index.php, posjećeno 9.1.2014. 3. Maclure, Richard and Melvin Sotelo, ‘Children’s Rights and the Tenuousness of Local Coalitions: A case study in Nicaragua’, Journal of Latin American Studies, vol. 36, no. 1, 2004, str. 85–108. 4. Vidi European Commission, ‘Thematic Programme: Non-state actors and local authorities in development – Strategy paper 2007–2010’, European Commission, Brussels, 2007; i European Commission, ‘Thematic Programme: Non-state actors and local authorities in development – 2011–2013 strategy paper’, European Commission, Brussels, 2011. Vidi također informacije o European Commission’s Development and Relations with African, Caribbean and Pacific States, dostupne na http://ec.europa.eu/europeaid/where/acp/index_ en.htm, posjećeno 9.1.2014. 5. Preuzeto sa web stranice Evropske komisije ‘Development and Cooperation Programming’, na http://ec.europa.eu/europeaid/what/civil-society/index_en.htm, posjećeno 9.1.2014. 6. Više informacija dostupno u European Commission, ‘Engaging Non-State Actors in New Aid Modalities for Better Development Outcomes and Governance’, Tools and Methods Series – reference document no. 12, European Commission, 2011. 7. Za dodatne informacije vidi: Coralie, Mugarin, ‘Mapping Civil Society: A tool for engaging with non state actors’, PowerPoint presentation at Civil Society Facility Seminar, Brussels, 9–10 February 2012. 8. Izvor za ovu temu koji je trenutno u izradi je Vodič za zagovaranje o poticajnim okruženjima za civilno društvo na kojem radi Otvoreni forum za djelotvoran razvoj OCD /Open Forum for CSO Development Effectiveness/. 9. Vidi Komunikaciju EK Engagement with Civil Society in External Relations, 2012. 10. Prilagođeno iz Open Forum for CSO Development Effectiveness, ‘The Siem Reap CSO Consensus on the International Framework for CSO Development Effectiveness’, Open Forum for CSO Development Effectiveness, 2011, str. 22−24. 11. Prilagođeno iz Marriott, Niall, and Hugh Goyder. ‘Manual for Monitoring and Evaluating Education Partnerships’, International Institute for Educational Planning and the United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, Paris, 2009, str. 78−79. 12. Prilagođeno iz United Nations Development Programme, ‘UNDP and Civil Society Organizations: A toolkit for strengthening partnerships’, UNDP, New York, 2006.

Modul 8: Rad sa civilnim društvom na pravima djece

FOTOGRAFIJE Naslovna: © UNICEF/NYHQ2009-0231/JOSH ESTEY - VIJETNAM, 2009. Strana 4: © UNICEF/AFGA2007-00846/SHEHZAD NOORANI - AFGANISTAN, 2007. Strana 8: © UNICEF/NYHQ2012-1433/MARCO DORMINO - NIKARAGVA, 2012. Strana 34: © UNICEF/NYHQ2007-2671/GIACOMO PIROZZI - NIGER, 2007. Strana 38: © UNICEF/NYHQ2012-2052/NOAH FRIEDMAN-RUDOVSKY - BOLIVIJA, 2012. Strana 40: © UNICEF/NYHQ2001-0445/CLAUDIO VERSIANI - BRAZIL, 2001.