Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine - uporedni izvještaj za 2009. godinu by Vanjskopoliticka inicijativa BH

ZVJEŠTAJ ZA

MONITORING PROCESA

2009

2009 (ZAPADN BALKAN – BOSNA HERCEGOV NA)

Page 2

BOSNE HERCEGOV NE - UPOREDN

1:37 PM

NTEGRAC JA

5/18/10

MON TOR NG PROCESA EVROPSK H

VPI Naslovna 10:Layout 1

EVROPSKIH INTEGRACIJA

BOSNE I HERCEGOVINE

UPOREDNI IZVJEŠTAJ ZA 2009 (ZAPADNI BALKAN – BOSNA I HERCEGOVINA)

2009

MONITORING PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

UPOREDNI IZVJEŠTAJ ZA 2009

(ZAPADNI BALKAN – BOSNA I HERCEGOVINA)

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

Uređivački kolegij VPI BH

Lektor Faik Imamović

"Vanjskopolitička inicijativa BH je nevladina, neprofitna organizacija posvećena promišljanju i analiziranju vanjske politike, međunarodnih odnosa i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine"

www.vpi.ba info@vpi.ba

Dizajn i štampa: Arch Design

Tiraž: 300 kom

HERCEGOVINA)

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

STRANA

HERCEGOVINA)

Sadržaj Uvod

GLAVA I. I II. Opći principi i politički dijalog

GLAVA III. Regionalna suradnja

GLAVA IV. Slobodno kretanje roba, Industrijski proizvodi, Poljoprivreda i ribarstvo

Slobodno kretanje roba - Zajedničke odredbe

GLAVA V. Kretanje radnika, pružanje usluga i zajedničke odredbe

Poglavlje 2 - Poslovni nastan

Poglavlje 4 - Tekuća plaćanja i kretanje kapitala

GLAVA VI. Usklađivanje zakona, provođenje zakona i pravila konkurencije

GLAVA VII. Pravda, sloboda, sigurnost

GLAVA VIII Političke suradnje

GLAVA IX Financijska suradnja

ZAKLJUČAK

SAŽETAK NALAZA FOKUS GRUPA

PRISM RESEARCH ZA VANJSKOPOLITIČKU INICIJATIVU BH (VPI BH) Narativni sažetak rezultata ispitivanja javnog mnijenja

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Uvod Projekt Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine započeo je u novembru 2008. i trajat će do juna 2012. godine. U okviru ovog projekta do sada smo objavili jedan preliminarni i dva polugodišnja izvještaja o napretku koji je ostvarila BiH u procesu evropskih integracija. Prilikom pripreme projekta vođeni smo bili optimizmom da će BiH ispunjavati uvjete iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) tempom koji bi zahtijevao njihovo praćenje svakih šest mjeseci. Međutim, naši eksperti su se već kod izrade drugoga polugodišnjeg izvještaja suočili s tako sporim napretkom u usvajanju i provođenju reformi da se je pokazalo nepotrebnim evidentirati promjene svakih šest mjeseci. Stoga smo odlučili da izvještaje o napretku BiH u evropskim integracijama objavljujemo jednom godišnje. Pored izvještaja koji prate napredak BiH, jednom godišnje ćemo objavljivati i Uporedni izvještaj o stanju procesa evropskih integracija u svim zemljama regije, kojem je primarna svrha da pokaže gdje se Bosna i Hercegovina nalazi u procesu evropskih integracija u odnosu na druge zemlje zapadnog Balkana. Ovo je prvi od tih izvještaja i nadamo se da će dati još jednu dimenziju procesu praćenja evropskih integracija. I ovaj je izvještaj sačinilo deset stručnjaka iz pojedinih oblasti kojima se bavi naš izvještaj, a koji su blisko surađivali s nizom naših suradnika iz zemalja u regiji. Izvještaj je kao i u prethodnim slučajevima priredio naš Uređivački odbor, sačinjen od šest članova. Objavljivanje ovog izvještaja simbolički se poklapa s pokušajem Evropske unije da barem simbolički udahne život u proces integracije regije u EU. Obilježavajući 10. godišnjicu od samita u Zagrebu, koji je održan 24. novembra 2000. godine, Evropska unija planira 2. juna održati u Sarajevu ministarski sastanak na kojem će učestvovati predstavnici svih zemalja iz regije, kao i zemalja članica EU-a. Međutim, u vremenu od održavanja samita u Zagrebu došlo je do bitnih promjena u regiji. Nastale su dvije nove države, neke zemlje su znatno napredovale u procesu evropskih integracija, a neke su znatno zaostale u odnosu na susjede, što pokazuje i naš izvještaj. Jedna od najvažnijih promjena na koju želimo ukazati u svjetlu obilježavanja Zagrebačkog samita jeste nedostatak duha regionalne suradnje koji je bio njegovo glavno obilježje. Zagrebačkom samitu prethodile su historijske promjene u Hrvatskoj i Srbiji, gdje su na vlast došle prodemokratske snage, što je predstavljalo osnovni preduvjet za otpočinjanje formalnoga regionalnog dijaloga pod okriljem EU-a. Samim tim u Završnoj deklaraciji je stavljen akcent na pomirenje i suradnju u regiji, te stabilnosti i mir u Evropi. Završna deklaracija iz Zagreba otvorila je put ozbiljnijoj i formalnoj regionalnoj suradnji kroz niz bilateralnih i multilateralnih sporazuma. Međutim, najveći značaj Zagrebačkog samita je ležao u činjenici da je tom prilikom zemljama zapadnog Balkana otvoren put za približavanje EU-u kroz Proces stabilizacije i pridruživanja. Sarajevski sastanak ne proističe iz takve pozitivne atmosfere, nego naprotiv, iz potrebe da se evidentne tenzije i nedostatak dijaloga između pojedinih zemalja te zamrla regionalna suradnja pokušaju prevladati. Sarajevskom sastanku tako prethode vrlo zategnuti odnosi između Srbije i BiH, isprovocirani nizom nemilih događaja kao što su hapšenja bh. državljana po optužnicama iz Srbije, četverogodišnji nedostatak dijaloga i odbijanje međudržavnih posjeta, višekratno odbijanje davanja agremana ambasadoru BiH u Srbiji,

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

neodržavanje sastanaka Međudržavnog vijeća za suradnju te snažna uzajamna optuživanja u javnosti. No ipak u proteklih pola godine svjedoci smo poboljšanja bilateralne suradnje, davanja agremana ambasadoru BiH u Srbiji, nakon čaga je uslijedio susret u Mostaru te deklaracija u Istanbulu. Proglašenje nezavisnosti Kosova također je preusmjerilo pažnju sa suštinskih pitanja regionalne suradnje na protokolarne i formalne akrobacije kako bi se za regionalni sto doveli predstavnici Srbije i Kosova. Samim tim se za uspjeh sastanka u Sarajevu smatra sama činjenica što su predstavnici obiju delegacija pristali na ponuđene uvjete i raspored sjedenja na sastanku. Integracije Makedonije u EU i dalje su talac nedostatka kompromisa s Grčkom u vezi s nazivom države, dok je BiH talac vlastitoga ustavnog uređenja i četverogodišnjeg zastoja u reformama. U ovakvom kontekstu ne možemo se oduprijeti cinizmu koji se sam nameće i postavlja pitanje svrsishodnosti i efektivnosti Procesa stabilizacije i pridruživanja, koji je za zemlje iz regije otvoren u Zagrebu. Činjenica je da je u svrhu transparentnosti procesa i jednakih kriterija za sve zemlje individualiziran pristup u ocjenjivanju napretka u ispunjavanju kriterija iz Kopenhagena bio jedini moguć. Međutim, to ne znači da je bio i dovoljan. Razlike u ispunjavanju kriterija i napretku pojedinih zemalja koje evidentiramo u ovom izvještaju pokazuju da je pored individualiziranog vođenja svake od zemalja prema EUu ipak morao postojati proces koji bi paralelno tome vodio i regiju u cjelini. Pri tome ne želimo umanjiti značaj regionalnih inicijativa te Pakta o stabilnosti, odnosno njegovog nasljednika Vijeća za regionalnu suradnju. Ispostavilo se, međutim, da su to tehnički mehanizmi suradnje, dok je politička dimenzija u potpunosti izblijedjela tokom perioda od deset godina između sastanaka u Zagrebu i Sarajevu. Iznenadno ali opravdano osvješćivanje političkih predstavnika EU-a i sazivanje sastanka u Sarajevu poklapa se i s početkom još uvijek nedefiniranog procesa implementacije Lisabonskog sporazuma. Njegova dosadašnja primjena u kontekstu ove regije je pokazala niz razlika u pristupu između političkih i birokratskih predstavnika EU-a i Evropske komisije, te ukazuje na potrebu njihove bolje koordinacije i konačnog stvaranja jedinstvene strategije za integraciju cijele regije u EU. Liberalizacija viznog režima za BiH je jedna od prvih žrtava takvog nesnalaženja kod raspodjele nadležnosti između institucija EU-a. Tako smo bili svjedoci bombastičnih najava nekolicine ministara vanjskih poslova zemalja EU-a o bezviznom režimu za BiH nakon juna, što su najhitrije opovrgnuli predstavnici Evropske komisije već narednog dana. Ovome treba pridodati i neodlučnost kod tempiranja objave odluke o bezviznom režimu za BiH usprkos postignutom napretku te potpuni nedostatak svijesti o posljedicama drugačijeg tretmana BiH u odnosu na zemlje koje su dobile bezvizni režim u prethodnom krugu. Pored toga, u međuvremenu su se stvorile bitne razlike između samih članica EU-a u vezi s proširenjem Unije na Balkan. Pozivajući se na navodna negativna iskustva s integracijom Bugarske, Rumunije te Kipra, neke zemlje zagovaraju usporavanje procesa integracija zemalja Balkana, dok nekolicina ostaje dosljedna principima na koje se obavezala u Zagrebu prije deset godina. I jedni i drugi su pri tome suočeni s velikom dilemom – s jedne strane se postavlja pitanje daljnje stabilizacije regije u odsustvu jasne vizije napretka ka EU-u, a s druge strane se suočavaju s pitanjem stabilizacije same Unije ukoliko se proširi na zapadni Balkan na kojem su još aktualni historijski nesporazumi. Ovaj izvještaj je uporedna analiza napretka koji je ostvaren u svakoj od zemalja regije u prvoj godini nakon potpisivanja SSP-a. Kako bismo naglasili zaostajanje u evropskim

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

integracijama između pojedinih zemalja, podsjećamo da su Hrvatska i Makedonija potpisale SSP 2001. godine, Albanija 2006. a Srbija i BiH tek 2008. Hrvatska je već u drugoj godini nakon potpisivanja SSP-a predala aplikaciju za status kandidata, koji joj je odobren već naredne godine, 2004. Procjene govore da bi Hrvatska mogla postati punopravnom članicom EU-a u 2013., dakle 12 godina nakon potpisivanja SSP-a. Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u drugoj godini nakon potpisivanja SSP-a. Uzeto hipotetički, ukoliko bi BiH uspjela ostvariti napredak i tempo kojim se kretala Hrvatska, članstvo u EU-u bi bilo moguće oko 2020. Međutim, kašnjenja već u prvoj godini implementacije SSP-a u usporedbi s drugim zemljama regije su suviše velika da bi se moglo govoriti o mogućnosti sustizanja ili barem jednakog praćenja te brzine napretka. Ovdje izdvajamo samo nekoliko primjera. U prvoj godini implementacije SSP-a u oblasti slobodnog kretanja roba najveći napredak je ostvarila Srbija, dok je BiH usvojila četiri puta manje zakona. Također broj akreditiranih institucija u Srbiji u odnosu na BiH je osam puta veći, iako Crna Gora i Albanija bilježe čak i lošije rezultate. U svrhu korektnosti napominjemo da postoji i nekoliko pozitivnih primjera u BiH, kao što su reforme potrebne za liberalizaciju viznog režima i usvajanje standarda EN, gdje BiH i Albanija pokazuju daleko veći napredak nego Srbija, pa čak i Hrvatska u istom stadiju implementacije SSP-a. Nakon uvida u nalaze naših eksperata, a istovremeno svjesni dilema s kojima se suočava EU, ovim izvještajem želimo poručiti da je sastanak u Sarajevu potrebno iskoristiti kako bi se zacrtala jasna putanja i uspostavili efikasniji mehanizmi da bi se ove drastične razlike u napretku prema EU-u što lakše i brže prebrodile. Naravno, odgovornost za spori napredak u implementaciji SSP-a leži prvenstveno na vlastima u zemljama regije. Ali ovim izvještajem želimo ukazati na potrebu da se realno sagleda ukupni napredak regije u 10 godina nakon usvajanja zagrebačke Završne deklaracije i da se u svjetlu principa na koje su se tada obavezale zemlje regije i EU-a osmisli strategija integracije cijeloga zapadnog Balkana, koje će se jednako držati predstavnici i Evropske unije i Evropske komisije.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

G L AVA I . I I I .

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

OPĆI PRINCIPI I POLITIČKI DIJALOG

STRANA

G L AV A I . i I I .

OPĆI PRINCIPI I POLITIČKI DIJALOG

Općenita procjena

U segmentu općih principa i političkog dijaloga kao i prioriteta Evropskog partnerstva s Evropskom unijom (EU) sve zemlje zapadnog Balkana u prvoj su godini implementacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i Prijelaznog sporazuma (PS) napravile ograničeni progres. Različite su startne pozicije i unutarnje političke smetnje u procesu približavanja EU-u, pa je utoliko teško prostom usporednom metodom doći do konačnih rezultata. Makedonija i Hrvatska su otvorile pregovore, Srbija i Crna Gora aplicirale za status zemlje kandidata, dok su Bosna i Hercegovina i Albanija najviše kasnile s provedbom obaveza SSP-a i Evropskog partnerstva. Na ovaj nas zaključak upućuju izvještaji Evropske komisije o napretku za 2009. godinu za zemlje u regiji. Ako bi se išlo ka nekom generalnom zaključku, iako takvi zaključci često pate od površnosti, onda se već na prvi pogled da primijetiti kako zapadni Balkan nije uspio akceptirati političke kriterije i opće principe na kojima počiva EU. Čak i najnaprednije zemlje na evropskom putu, poput Hrvatske, imaju problema u ispunjavanju općih principa. Zajednički imenitelj slabosti za sve zemlje je zastoj u poštivanju ljudskih prava i sloboda, borbi protiv korupcije, funkcionalnosti pravosuđa te bilateralnoj suradnji u regiji. Upravo u tom domenu izvještaji Evropske komisije za svaku od zemalja su uzdržani, uz naglašene preporuke da se poradi više na stvaranju okvira za poštivanje građanskih i ljudskih prava i sloboda, da se smanji utjecaj politike Svim zemljama zapadnog na pravosuđe te poboljša borba protiv korupcije.

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

Bosna i Hercegovina, sudeći prema raspoloživim informacijama, ima najveći zaostatak u domenu ispunjavanja uvjeta iz poglavlja I. i II. SSP-a u odnosu na zemlje regije. To se prije svega ogleda u slabom kapacitetu države koji se i takav dovodi u pitanje od strane pojedinih domaćih aktera i pokušava ga se dodatno “razvući” između entiteta, kantona i OHR-a od kojeg se i dalje

Balkana, premda su napravile različit progres, od početka procesa provedbe SSP-a zajednički su nedovoljni rezultati u domenu reforme pravosuđa, borbe protiv korupcije, ljudskih i manjinskih prava.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I . I I I .

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

OPĆI PRINCIPI I POLITIČKI DIJALOG

HERCEGOVINA)

očekuje da brani, zastupa pa čak i glumi državu. Takav politički sistem je sve samo ne stabilan, jer se ključni akteri ne natječu da ga nadograde, nego da ga sruše i naprave novi. Uvjeti iz poglavlja I. i II. Evropskog partnerstva i cjelokupan evropski put kolateralna je šteta magnetne sile koja usporava procese i vuče ih unazad. U izvještajima Evropske komisije i drugim analitičkim dokumentima ovo se prepoznaje kao jedna od ključnih slabosti BiH, koja zbog toga kaska za ostatkom regije. Druge zemlje zapadnog Balkana nisu se suočavale sa suštinskim dilemama funkcioniranja sistema prilikom realizacije prioriteta Evropskog partnerstva i općenito svih poglavlja SSP-a, pa se uglavnom ne može govoriti o sistemskim preprekama ispunjavanju prioriteta i obaveza. Uvid u dostupnu dokumentaciju navodi na jedan bitan zaključak: u svim zemljama zapadnog Balkana, uključujući i Hrvatsku, vidljiv je pokušaj političkih elita da relativiziraju prioritete Evropskog partnerstva te taktiziraju kod “osjetljivih” političkih pitanja. Suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), promicanje ljudskih, posebno manjinskih prava, te vladavina prava oblasti su u kojima je došlo, uvjetno rečeno, najčešće do “razvlačenja” prioriteta iz Evropskog partnerstva te obaveza iz SSP-a. Nijedna od zemalja zapadnog Balkana nije uspjela dostići traženi maksimum u reformi pravosuđa, borbi protiv korupcije, dok je osiguranje ljudskih i manjinskih prava variralo, negdje je bilo uspješnije, negdje manje uspješno, ali ni u jednoj od zemalja nije bilo apsolutno zadovoljavajuće. U Bosni i Hercegovini, u kojoj je međunarodni intervencionizam u reformu pravosuđa bio najizraženiji, došlo je do svojevrsnog fenomena uspješno prepisanih zakona i uspostavljenih institucija, ali ne i uspješnog pravosudnog sistema. Podatak da se od reforme 2003. godine pa do danas pravosuđe u BiH suočava s 2,5 miliona neriješenih predmeta govori dovoljno o ovom fenomenu. Čak i Hrvatska već nekoliko puta zaredom u godišnjim izvještajima o napretku (uključujući i onaj za 2009. godinu) dobiva jedva prolaznu ocjenu: ”...Na promicanje i jačanje ljudskih prava često negativno utječu nedostaci u upravljanju pravosuđem... To se osobito odnosi na duljinu trajanja postupaka u pravosudnom sustavu”. (Progres Report EC 2009) Izvještaj o progresu Srbije za 2009. godinu, kao i u Strategiji proširenja EU-a 2009.–2010. godine, ističe se kako Srbija ima adekvatan institucionalni kapacitet za evropske integracije, ali da je i dalje prisutan veliki utjecaj politike na imenovanje sudija i tužilaca. Crna Gora i Albanija također imaju naglašen isti problem. Makedonija je, pak, izdvojena kao primjer dobre borbe protiv korupcije, iako joj se spočitavaju slabi rezultati u domenu prava na slobodno izražavanje i slobodu govora. Bosna i Hercegovina je, općenito uzevši, najviše zaostajala u prvoj godini implementacije svoga SSP-a. Ni nakon godinu dana od potpisivanja Sporazuma nije uspjela osigurati usklađivanje Ustava BiH sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, naročito u dijelu izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Dom naroda. Bosna i Hercegovina je najviše kasnila i u implementaciji vlastitoga Akcionog plana, ponajprije zbog ustavnih nedorečenosti u raspodjeli ovlaštenja između entiteta i države. Teško je u svim segmentima uspoređivati napredak zemalja zapadnog Balkana, naprosto i zbog činjenice što nemaju sve isti institucionalni kapacitet i oblik organizacije institucija koje koordiniraju proces EU integracija. Bosna i Hercegovina ponovno se može izdvojiti kao primjer slaboga institucionalnog pozicioniranja evropskih integracija. Direkcija za evropske integracije BiH subordinirana je Vijeću ministara BiH, te je na čelu ove institucije državni službenik koji nema pravo glasa u Vijeću ministara BiH. U dokumentu “Program

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

G L AVA I . I I I .

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

OPĆI PRINCIPI I POLITIČKI DIJALOG

informiranja javnosti BiH o procesu EU integracija”, što ga je za potrebe Vijeća ministara BiH sačinila spomenuta direkcija, kao jedna od ključnih prijetnji navodi se nedovoljan broj uposlenih u Direkciji (str. 4, tačka 3.4. Prijetnje). U Albaniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji pitanje evropskih integracija dignuto je na viši nivo. U navedenim zemljama uspostavljena su resorna ministarstva ili je resor evropskih integracija spojen s vanjskim poslovima. U Makedoniji i Srbiji, naprimjer, koordinacija EU pitanja u domenu je rada jednog od potpredsjednika vlade.

STRANA

U svim zemljama zapadnog Balkana, uključujući i Hrvatsku, vidljiv je pokušaj političkih elita da relativiziraju prioritete Evropskog partnerstva te taktiziraju kod “osjetljivih” političkih pitanja.

Studija slučaja: Ustavna prilagođavanja (uloga parlamenta)

Jedan je od ključnih kopenhaških kriterija, kao općenito uvjeta Evropskog partnerstva i SSP-a, stabilnost institucija, demokracija i vladavina prava. Stoga je pred sve zemlje zapadnog Balkana postavljen imperativ jačanja uloge parlamenta, te izmjene ustava tamo gdje je to neophodno da bi se stvorili uvjeti za članstvo u EU-u. Posebno težište ovdje stavljamo na ove dvije komponente ponajprije jer su sve zemlje zapadnog Balkana prošle kroz dugotrajan proces tranzicije i navikavanja na demokraciju. Zanimljivo je, međutim, i to je teza koja bi se mogla i brojčano iskazati, koliko je proces evropskih integracija utjecao na postepeno jačanje uloge parlamenta u demokratskim procesima: kroz formiranje dodatnih tijela i komisija za evropske integracije te učestvovanja zastupnika u donošenju čitavog seta reformskih zakona koji su bili preduvjet za napredak na evropskom putu. Na hiljade zakonskih prijedloga i odluka morat će proći kroz parlamente svake od balkanskih zemalja koje trenutno čekaju u redu, što će dodatno ojačati ulogu zakonodavne vlasti. Bosna i Hercegovina je najtipičniji regionalni primjer potrebe za jačim angažmanom parlamenta i (ne)realne nemogućnosti da do toga dođe zbog ustavnih mehanizama etničke blokade. Parlament je talac nespremnosti političkih elita za ustavne promjene koje bi, između ostaloga, oslobodile parlamentarni život proizvoljnog etničkog veta i etničkog glasanja. Pozitivno je međutim to što čak i tako koncipiran bh. parlament, u kojem se teško dolazi do konsenzusa, pokazuje pojačan interes za evropske integracije. Dobar je primjer rad Zajedničke komisije za evropske integracije oba doma Parlamentarne skupštine BiH, koja je u nekoliko navrata kritično i argumentirano upozoravala na zastoj izvršne vlasti u ispunjavanju obaveza koje stoje pred BiH. U drugim zemljama parlamentarni uspjesi su konkretniji, ponajprije zbog riješenih ustavnih mehanizama funkcioniranja centralne i lokalnih vlasti. Uvjetovanost evropskog puta jačanjem demokracije proizvela je pozitivne efekte pojačane uloge parlamenata u cjelokupnom procesu. Hrvatska, Srbija, Makedonija i Albanija intervenirale su u ustav, te nakon potpisivanja SSP-a postupno mijenjale izborni zakon kako bi parlamentarnoj demokraciji dale više prostora. Makedonski parlament je u decembru 2005. godine, nepune četiri godine nakon potpisivanja SSP-a s EU-om, s 11 amandmana izmijenio ustav kako bi omogućio da izbor sudija i tužilaca bude usklađen s prioritetima Evropskog partnerstva. Srbija je, pak, za godinu i po dana od potpisivanja SSP-a uspjela izmijeniti svoj ustav i usvojiti Statut Autonomne pokrajine Vojvodine, kojoj su data značajna prava u odnosu na centralne institucije. S druge strane,

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I . I I I .

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

OPĆI PRINCIPI I POLITIČKI DIJALOG

HERCEGOVINA)

Srbija nije, zbog nedostatka političke volje, uspjela izmijeniti ustav u dijelu koji se odnosi na stranačku kontrolu zastupničkih mandata u Skupštini, što je bila jedna od primjedbi Venecijanske komisije Vijeća Evrope. Albaniji je trebalo čitave tri godine od potpisivanja SSPa da bi zakonski propisala način identifikacije birača na izbornim mjestima. S druge strane, albanski parlament pokazao je veliku vitalnost u razmatranju zakona i pitanja iz domena zajedničkog naslijeđa evropskih zajednica. U Crnoj Gori parlament je u 2009. godini donio za 30% više reformskih zakona iz domena usklađivanja s principima EU-a, te je uspostavljen i parlamentarni komitet koji je na svakoj sjednici razmatrao pitanja iz SSP-a. U svim posmatranim zemljama uloga parlamenta u domenu EU integracija je pojačana, prvenstveno kroz osnivanje stalnih i ad hoc komisija. Nespornu zaslugu za to imaju SSP i Evropsko partnerstvo. Zakonodavna Sve posmatrane zemlje, izuzev je vlast skoro u svim zemljama udvostručila svoje aktivnosti, kako na Bosne i Hercegovine, napravile su donošenju tzv. evropskih zakona, tako i u korištenju svoje savjetodavne značajne ustavne korekcije kako uloge na tome planu. Parlamenti u svim zemljama zapadnog Balkana bi se prilagodile zahtjevima EU-a. imaju stalne parlamentarne odbore za evropske integracije, dok su u Skupštini Crne Gore, Srbije i Albanije aktivna i ad hoc parlamentarna U svim posmatranim zemljama tijela. Kao dobar primjer može poslužiti parlament Crne Gore kojem na uloga parlamenta u domenu EU svakom zasjedanju vlada podnosi izvještaj o napretku na putu EU integracija je pojačana, integracija, a uvedena je i praksa poziva na briefing resornih ministara. prvenstveno kroz osnivanje Odbor za evropske integracije albanskog parlamenta, pak, razmatra i stalnih i ad hoc komisija. (Vidi usklađenost s EU normama prijedloga zakona što ih dostavlja vlada. Parlament Makedonije je dva puta raspravljao o izvještaju EU-a o više u izvještaju VPI-ja Monitoring progresu, te usvojio zaključak prema kojem je vlada obavezana napraviti evropskih integracija za drugo akcioni plan na prevladavanju problema. Problem je u svim zemljama polugodište 2009. godine, podjednako to što parlamenti nemaju adekvatan kadrovski i poglavlja I. i II.) administrativni kapacitet da apsorbiraju sve aktivnosti. Nisu u mogućnosti uposliti odgovarajući broj stručnih suradnika i stručnjaka za evropske integracije, odnosno različite važne oblasti evropskih integracija. Tako da se, premda pojačana, njihova uloga svodi tek na povremenu konsultaciju s izvršnim institucijama, a ponegdje i na formalnost. U Bosni i Hercegovini, koja je po svemu specifikum zbog svoga kompleksnog ustavnog ustrojstva, nije došlo do parlamentarne dinamike na nivou drugih zemalja iz okruženja. Tim prije što u BiH postoje najmanje tri zakonodavne instance koje ne koordiniraju svoj rad dovoljno dobro, dok je suradnja s izvršnim vlastima opterećena etničkim motiviranim nadglasavanjem i vetom.

Komentar

Nesporna je zasluga SSP-a i Evropskog partnerstva, zajedno sa svim pratećim pristupnim mehanizmima, u jačanju parlamentarne uloge u demokratskom procesu odlučivanja. Sam acquis communautaire predstavlja vjerojatno najveći legislativni izazov s kojim su se parlamenti zemalja u regiji ikada susreli. Taj će izazov sasvim sigurno proširiti njihovu funkciju, umnožiti njihove obaveze i potcrtati važnost zakonodavne vlasti.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA I I I .

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

REGIONALNA SURADNJA

STRANA

G L AV A I I I .

REGIONALNA SURADNJA

Općenita procjena

Sve su zemlje zapadnog Balkana nakon Solunskog samita 2003. godine dobile od Evropske unije jasno precizirane zadatke zaokružene u dokumentu Evropsko partnerstvo, koji predstavlja osnovni model prema kojem se ocjenjuju rezultati institucija vlasti u procesu evropskih integracija. Podijeljeno na kratkoročne i dugoročne prioritete, Evropsko partnerstvo svima jednako, između ostalih prioriteta, postavlja imperativ razvoja regionalne suradnje. U prvom redu rješavanje graničnih sporova, otvorenih pitanja, suradnju s ICTY-em te tješnju ekonomsku suradnju na uspostavi mehanizama slobodnog kretanja ljudi, roba i kapitala. Šest godina, koliko se Evropsko partnerstvo primjenjuje kao svojevrsna radna platforma za posmatranje pojedinačnog uspjeha / neuspjeha zemalja regije, solidna je vremenska distanca za izvlačenje određenih zaključaka. Zapadni Balkan, usprkos značajnom napretku, tek je djelomično uspio postići dinamiku regionalne suradnje zacrtane u navedenom dokumentu. Najviše je uspjeha postignuto u ekonomskom povezivanju, a CEFTA (Srednjoevropski ugovor o slobodnoj trgovini) pokazuje se kao veoma koristan projekt ekonomske koordinacije zapadnog Balkana, prije nego se regija stopi s jedinstvenim tržištem Unije. Nema nijedne zemlje obuhvaćene Vanjskotrgovinski bilans svake od zemalja pokazuje da su najbolji Evropskim partnerstvom na trgovinski partneri upravo zemlje u regiji, najbliži susjedi. Vijeće za zapadnom Balkanu koja je regionalnu suradnju (RCC) još jedan je pozitivan primjer poticanja socijalne, ekonomske i infrastrukturne kohezije regije. S druge strane, uspjela riješiti sva otvorena sudeći po dostupnim informacijama, nema nijedne zemlje pitanja sa susjedima i granične obuhvaćene Evropskim partnerstvom na zapadnom Balkanu koja je sporove. Regija je premrežena uspjela riješiti sva otvorena pitanja sa susjedima i granične sporove. brojnim regionalnim Regija je premrežena brojnim regionalnim organizacijama, asocijacijama i inicijativama. To je udahnulo novu pozitivnu energiju, organizacijama, asocijacijama i ali nije puno pomoglo u rješavanju starih problema i sporova. Više je, inicijativama, ali to nije puno makar na nivou odnosa s javnošću, uspjela postići turska diplomacija pomoglo u rješavanju starih pokušajem da se razriješe otvorena pitanja između BiH i Srbije, nego što je to pošlo za rukom ijednoj regionalnoj organizaciji. Čudno je što problema i sporova. za taj uspjeh nisu bili dovoljni ni jasno postavljeni preduvjeti EU-a.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I I I .

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

REGIONALNA SURADNJA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Hrvatsko-slovenski pogranični spor eskalirao je do incidenta i otvorene prijetnje Slovenije da će blokirati hrvatske pregovore s EU-om. Spor je završio na međunarodnoj arbitraži, ali suštinski još nije riješen. Bosna i Hercegovina i Hrvatska još nisu riješile imovinske odnose, a ponovno je, kao i sa Slovenijom, otvoreno pitanje slobodnog izlaska BiH na otvoreno more. Bosna i Hercegovina i Srbija još nisu definirale granicu, a proglašenje nezavisnosti Kosova, iako BiH nije priznala tu nezavisnost, proizvelo je niz događaja koji su bilateralne odnose između dvije zemlje doveli na najnižu razinu od njihovog uspostavljanja. Srbija je s usvajanjem rezolucije o Srebrenici u parlamentu napravila hrabar iskorak, a trilateralna deklaracija (predsjednici Srbije, Turske i BiH) iz Istanbula nastavak je koračanja u pravom smjeru; još nije napravljen odmak od politike kontroliranja krize u BiH uz pomoć mehanizama tzv. garancija na Dejtonski sporazum i utjecaja na Republiku Srpsku. Ovdje je nužno spomenuti da BiH i Srbija imaju uspostavljeno Vijeće za bilateralnu suradnju koje se nije sastalo nijednom u posljednjih nekoliko godina. Makedoniji se iz Grčke i dalje odriče pravo na ime, iz Bugarske pravo na jezik, dok joj se iz Srbije negira pravo na autokefalnost pravoslavne crkve. Grčka je vetom blokirala članstvo Makedonije u NATO-u. Albanija i Crna Gora uspjele su manje-više riješiti pogranična pitanja sa susjedima i sa stanovišta pograničnih sporova predstavljaju svijetli primjer. Sve zemlje ostvarile su punu suradnju s ICTY-em, premda Srbija to još ne čini u potpunosti. Hrvatskoj je zbog tzv. topničkih dnevnika čak bilo zaprijećeno i obustavljanjem pregovora po poglavljima, dok je Srbiji zbog nesuradnje s ICTY-em “zaleđen” SSP. Dok god su osumnjičeni za ratne zločine Ratko Mladić i Goran Hadžić na slobodi, Srbija se suočava s prijetnjom blokade svoga kandidatskog statusa za članstvo u EU-u. S velikim zakašnjenjem zemlje zapadnog Balkana ušle su u bilateralno reguliranje suradnje u pravnim i krivičnim stvarima. Najnoviji slučaj izdavanja međunarodne potjernice za bivšim članom Predsjedništva BiH Ejupom Ganićem od strane Srbije pokazuje nepoštivanje principa Rimskog sporazuma te nedavno zaključenog bilateralnog sporazuma između dvije zemlje o procesuiranju i jurisdikciji po mjestu počinjenja krivičnog djela i državljanstvu počinioca. S velikim zakašnjenjem i tek nakon nekoliko slučajeva prebjega od pravosuđa, BiH i Hrvatska zaključile su bilateralni sporazum o međusobnom ustupanju predmeta kako bi se spriječila praksa da osumnjičenici bježe u susjednu državu kako bi izbjegli sudsko procesuiranje. Sve zemlje regije pokazale su veliku predanost sudjelovanju u regionalnim forumima, organizacijama, asocijacijama i inicijativama.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA I I I .

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

REGIONALNA SURADNJA

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

Sve zemlje zapadnog Balkana potpisale su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji u Poglavlju III. (regionalna suradnja) poziva i na ekonomsko povezivanje regije. CEFTA predstavlja veliki izazov jer u svojevrsnu bescarinsku uniju povezuje osam država, 30 miliona stanovnika, 298.148 kvadratnih kilometara. Na drugoj strani, ona je dobra ekonomska ideja čiju realizaciju otežava politika. Otežavajuća okolnost su neriješena pitanja bilateralne i regionalne suradnje. Deklarativno, sve su zemlje zapadnog Balkana u potpunosti posvećene principima CEFTA-e i sve su potpisale Memorandum o razumijevanju o liberalizaciji trgovine i trgovinskim olakšicama, ali se u praksi, ako je suditi po izvještajima o progresu za 2009. godinu, dešava da se određenim unutarnjim političkim mehanizmima blokiraju investicije. To se najbolje vidi ako se usporedi omjer razmjene investicija između Hrvatske i Srbije, koji je uvjerljivo u korist Hrvatske, jer, opet ako je suditi po prošlogodišnjem izvještaju o hrvatskom napretku ka EU-u, još u toj zemlji postoje otpori prema srpskim investicijama, ali i investicijama iz ostalih zemalja u regiji. Stagnacija u bilateralnim odnosima između BiH i Srbije prouzročila je opadanje vanjskotrgovinske razmjene, što je nedavno u svom intervjuu Oslobođenju potvrdio i ambasador Srbije u BiH Grujica Spasović (Oslobođenje, 24. 3. 2010., “Tadića u Sarajevo niko nije ni zvao”). Ako se izdvojeno komparativno posmatra samo ovaj aspekt regionalne suradnje, lako se da uočiti kako Srbija i Hrvatska imaju primat zbog snage svojih ekonomija, te da će male ekonomije poput bosanskohercegovačke, crnogorske, albanske i makedonske morati napraviti dodatni napor kako bi uhvatile korak. Premda je s potpisivanjem SSP-a svaka od zemalja zapadnog Balkana na sebe preuzela obavezu da će s drugim zemljama iz tzv. SSP procesa zaključiti sporazume o regionalnoj suradnji, to se još nije dogodilo. Čak ni one zemlje, poput Makedonije i Hrvatske, koje su SSP s EU-om potpisale 2001. godine, nisu zaključile navedene sporazume usprkos činjenici da je ugovorom predviđeni rok dvije godine od potpisivanja SSP-a. Možda je jedan od razloga za ovo zakašnjenje to što postoji neujednačen nivo suradnje u segmentima koje bi navedeni sporazum svakako trebao obuhvatiti (politički dijalog, uspostavljanje zone slobodne trgovine, ustupci u pogledu kretanja radnika, robe i kapitala, pravosuđe, unutarnji poslovi). Primjetna je neujednačenost u domenu približavanja stavova s EU-om i bilateralne suradnje između zemalja regije. Srbija ne priznaje Kosovo, dok ga je većina zemalja EUa priznala i čak s njim uspostavila diplomatske odnose. To proizvodi brojne nelogičnosti, poput činjenice da Srbija čini sve kako bi što prije dobila status zemlje kandidata za EU, na jednoj strani, dok, na drugoj, ne priznaje pasoše, carinske markice Kosova koje su uredno notificirane u Bruxellesu. Uvjet za članstvo je, pak, potpuno harmoniziranje ne samo propisa nego i stavova s EU-om. Predstavnici bh. entiteta Republike Srpske u institucijama BiH, insistirajući na negaciji državnosti Kosova, onemogućavaju da državne institucije priznaju makar putne isprave Kosova. Dešava se da zbog toga građani Kosova, čak i oni koji imaju uredne ulazne vize za EU, ne mogu putovati ni u tranzitu kroz BiH. Carinske vlasti BiH ne priznaju putovnice Kosova, dok se UNMIK-ove više ne izdaju. Slijedeći srbijansku strategiju spram Kosova, BiH (tačnije predstavnici RS-a u bh. institucijama) preuzima na sebe suodgovornost za nepoštivanje obaveza iz Glave III. SSPa. S druge strane, odnos političkih snaga u BiH ne samo da onemogućava donošenje

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I I I .

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

REGIONALNA SURADNJA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

odluke o priznanju Kosova nego s aspekta realpolitike nije mudro ni poželjno donijeti odluku koja bi izazvala duboku političku krizu u ionako podijeljenom društvu. Dok bi suradnja BiH i Crne Gore, Albanije i Crne Gore, Albanije i Makedonije mogla služiti kao dobar primjer, dotle otvorena pitanja između BiH i Srbije, BiH i Hrvatske, Hrvatske i Srbije, Hrvatske i Slovenije, Makedonije i Grčke upozoravaju na stare desetljetne pa čak i stoljetne probleme na Balkanu.

Studija slučaja iz područja Regionalne suradnje: ICTY i Evropske integracije

Za zemlje regiona, priključenje u EU dijelom ovisi i o suradnji sa Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY). Ovo se, uvjetno rečeno, čini kao plodonosan mehanizam za stvaranje promjena koje se tiču poštivanja standarda Međunarodnog suda za ratne zločine. Pored toga, ovo dovodi do promjene i u procesu pomirenja tako što tjera zemlje regiona da se suoče sa svojim zločinima koji su počinjeni u ime naroda i nacije. Svaka zemlja treba da dokaže svoju volju da ostvari svoju perspektivu u Europskoj uniji tako što će ozbiljno baviti problematikom ratnih zločina. Od 1993. godine kada je Međunarodni sud osnovan, suradnja sa ovim sudom je jedan od stalnih zahtjeva koje EU stavlja pred ovaj region, i često ga naglašava. Među zaključcima Vijeća za opće poslove od 29. aprila 1997., suradnja sa Međunarodnim sudom za ratne zločine se spominje kao jedan od uvjeta za uspostavljanje ‘ugovornih odnosa’ sa Europskom unijom. Proces stabilizacije i pridruživanja, koji je pokrenut 1999., podrazumijeva i punu suradnju sa Međunarodnim sudom za ratne zločine kao i regionalno pomirenje. Prema izvještaju o napretku, koje pravi Europska komisija, većina zemalja u regionu je napravila određeni napredak. U prošlosti, promjena politike prema Međunarodnom sudu za ratne zločine je omogućila Hrvatskoj da postane kandidat za članstvo u EU, a Srbiji da napreduje u procesu evropskih integracija. Čak i u Bosni i Hercegovini, vlasti nastavljaju da adekvatno odgovaraju na zahtjeve Međunarodnog suda za ratne zločine, što je, bez sumnje, rezultat toga da je suradnja sa ovim sudom jedan od glavnih uvjeta za priključenje Europskoj uniji. Ranije je Federacija BiH pokazivala više volje za suradnju sa Međunarodnim sudom za ratne zločine nego što je to činila Republika Srpska. Danas se može primijetiti da suradnja sa ovim sudom više nije tako osjetljivo pitanje. S druge strane, na suradnju sa Međunarodnim sudom za ratne zločine se često gleda kao na čisto tehničko pitanje, na pitanje koje se tiče broja i spiskova zločinaca, a ne kao na lekciju naučenu iz grešaka is prošlosti. U suprotnom, zvaničnici nikad ne bi slavili osuđenog ratnog zločinca koji/koja je odslužio/odslužila svoju zatvorsku kaznu. Nesuradnja Srbije sa Međunarodnim sudom za ratne zločine u slučajevima Mladić i Hadžić, dok istovremeno lobira za status kandidata za članstvo u Europskoj uniji i bezvizni režim itekako govori o tome kako se gleda na standarde EU i na Međunarodni sud za ratne zločine. Ne kao na šansu za pomirenje i samo-pročišćenje, već kao na nešto čisto tehnike prirode i o čemu je moguće pregovarati. Hrvatska je imala ozbiljnih problema sa takozvanim ‘topničkim dnevnicima’, na što se

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA I I I .

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

REGIONALNA SURADNJA

jako dugo gledalo kao na pitanje nacionalnog interesa broj jedan. Hrvatskoj vladi je bilo potrebno dosta vremena da shvati da bi moglo doći do zaustavljanja pregovora o članstvu da nije došlo do poboljšanja situacije po ovom pitanju. Crna Gora je također provela dosta vremena zanemarujući zločine koji su počinjeni na njenom tlu, naročito u slučaju takozvane „Otmice putnika iz voza u Štrpcima 1993“. Tek je nakon presude Međunarodnog suda za ratne zločine Vlada Crne Gore osudila glavne počinioce, iako nije uspjela osuditi one koji su bili u pozadini ovog zločina. Međunarodni sud za ratne zločine trebao bi završiti s radom u nekoliko narednih godina, a buduća suradnja zemalja regiona ostat će kao jedan od ključnih uvjeta za uspješno zaključenje mandata ovog suda i njegovu Završnu strategiju. Međutim, daljnji napredak u ovom polju bio je otežan nedostatkom sporazuma o izručenju između zemalja u regionu. Ipak, krajem 2009 države su se posvetile rješavanju ove praznine što bi podrazumijevalo jasne korake prema ekstradiciji i u slučaju ratnih zločina. Nedostatak sporazuma o izručenju je onemogućio transfer slučajeva između država, te je dopustio ratnim zločincima da bježe preko granica, kao što je bio slučaj sa osuđenim ratnim zločincem koji je pobjegao iz Hrvatske u BiH na osnovu toga što je „ranije dobio državljanstvo ove države iz koje ne može biti izručen“. Uz to, druge zakonske barijere sprječavaju jednostavan transfer slučajeva ratnih zločina iz jedne države u drugu, što dovodi do paralelnih istraga istog zločina. Tribunal se bliži kraju svog mandata, što znači da su sudovi u regionu biti jedine institucije koje se bave brojnim optužbama za ratne zločine pod međunarodnim pravom koji se tiču sukoba na području bivše Jugoslavije. Zadatak ovih sudova bi se mogao opisati kao iznimno težak i osjetljiv za stabilnost i budućnost cijelog regiona ili zemalja u pitanju. Ipak, došlo je do poboljšanja suradnje kad a je u pitanju razmjena dokaza u nekim slučajevima ratnih zločina između tužitelja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Ipak, procesuiranje čak i najgorih ratnih zločinaca nije dovoljno da se osigura pravda za sve žrtve. Prema riječima Juana Mendeza, predsjednika Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu (ICTJ) od izuzetne važnosti su i napori uloženi u traženje pravde, pomoć žrtvama i pomirenje. To je proces koji se mora odvijati preko granica država, kultura i religija. U BiH, Hrvatskoj i Srbiji postoji nekoliko nevladinih organizacija koji se bave pitanjima ratnih zločina i pravde. Organizacije za ljudska prava iz Bosne, Hrvatske i Srbije predložili su osnivanje Regionalne komisije koja bi proširila proces pomirenja tako što bi stavljala pozornost na žrtve i počinioce, pravila mapu ratnih zločina, skupljala činjenice iz arhiva te organizirala daljnja istraživanja te javna saslušanja. Ali, u političkoj strukturi gdje političke ličnosti i vladine službe otvoreno hvale i podržavaju ratne zločince i izravno negiraju ratne zločine, izjave o regionalnoj suradnji i regionalnom pomirenju zvuče i više nego isprazno. Veliki dio društva i političke elite još uvijek gleda na osumnjičene ratne zločince kao na nacionalne heroje. Stoga se Međunarodni Sud za ratne zločine suočava se sa velikim nepovjerenjem javnosti, što otežava da se ratni zločinci izvedu pred lice pravde.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I I I .

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

REGIONALNA SURADNJA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Komentar

Općenita politička klima je daleko od one koja može generirati regionalnu suradnju te pomirenje u regiji. Čak i pored toga, mnoge države su popravile svoj prosjek suradnje sa Međunarodnim sudom za ratne zločine, međutim rezultati su manje impresivni u podizanju javne svijesti o počinjenim ratnim zločinima. Bez vanjskog pritiska (od strane EU i Međunarodnog suda za ratne zločine, promjene u domaćoj politici bi išle dosta sporije i bile bi jako ograničene. Nema nijedne zemlje obuhvaćene Evropskim partnerstvom na zapadnom Balkanu koja je uspjela riješiti sva otvorena pitanja sa susjedima i granične sporove. Regija je premrežena brojnim regionalnim organizacijama, asocijacijama i inicijativama. To je udahnulo novu pozitivnu energiju, ali nije puno pomoglo u rješavanju starih problema i sporova.

MONITORING

G L AVA I V.

UPOREDNI

SLOBODNO

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

K R E TA N J E R O B A ,

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

INDUSTRIJSKI

PROIZVODI,

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

POLJOPRIVREDA

I RIBARSTVO

STRANA

G L AV A I V .

Slobodno kretanje roba, Industrijski proizvodi, Poljoprivreda i ribarstvo

Uvod - Općenita procjena

U okviru prioriteta Evropskog partnerstava sa zemljama zapadnog Balkana, oblast slobodnog kretanja roba, Glava IV. Poglavlja 1. i 2. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, najvažnija pitanja, osim liberalizacije tržišta, tiču se uspostavljanja pravnog okvira za standardizaciju, mjeriteljstvo, akreditaciju i certificiranje proizvoda kako bi bili usklađeni sa standardima EU-a, daljnjeg približavanja tehničkih propisa acquisu, jačanja kapaciteta i kvaliteta institucija te usvajanja evropskih standarda. Osim ovih pitanja, za BiH je od izuzetnog značaja i pitanje nadzora nad tržištem. Prioriteti iz oblasti slobodnog kretanja roba su manje-više jednaki za sve zemlje iz regije, zavisno od zatečenih institucionalnih kapaciteta. Njihovo ispunjavanje uvjetovano je jedino spremnošću i opredijeljenošću vlasti da unutar zadatih rokova svoje unutarnje tržište pripreme za slobodan protok roba i postanu ravnopravan sudionik jedinstvenoga EU tržišta. Bosna i Hercegovina u usporedbi s ostalim zemljama zapadnog Balkana nije pokazala zavidan nivo ispunjavanja obaveza, naročito kada se radi o pitanjima koja idu u korist domaćim proizvođačima orijentiranim na izvoz.

Prioriteti iz oblasti slobodnog kretanja roba su manje-više jednaki za sve zemlje iz regije, zavisno od zatečenih institucionalnih kapaciteta. Njihovo ispunjavanje je uvjetovano jedino spremnošću i opredijeljenošću vlasti da unutar zadatih rokova svoje unutarnje tržište pripreme za slobodan protok roba i postanu ravnopravan sudionik jedinstvenog EU tržišta. Bosna i Hercegovina, u usporedbi s ostalim zemljama zapadnog Balkana, nije pokazala zavidan nivo ispunjavanja obaveza, naročito kada se radi o pitanjima koja idu u korist domaćim izvozno orijentiranim proizvođačima.

Naime, ispunjavanje obaveza bh. institucija iz Akcionog plana za implementaciju prioriteta iz Evropskog partnerstva za BiH iz oblasti Slobodno kretanje roba ide poprilično sporo. Veoma mali broj aktivnosti se realizira u okviru zadatih rokova. Činjenica da su pitanja koja se tiču ove oblasti u nadležnosti institucija na državnom nivou ukazuje na to da bosanskohercegovačke vlasti ne pokazuju ozbiljnost, spremnost i opredijeljenost za ispunjavanje preuzetih obaveza iako to produbljuje ekonomsku nestabilnost zemlje.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I V.

SLOBODNO

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N K R E TA N J E R O B A ,

HERCEGOVINE

BOSNA

INDUSTRIJSKI

HERCEGOVINA)

PROIZVODI,

POLJOPRIVREDA

I RIBARSTVO

Pojedine zemlje regije koje su predmet ove analize, kada je slobodna trgovina u pitanju, imale su ozbiljniji pristup ispunjavanju obaveza iz prioriteta Evropskog partnerstva1. To se prije svega odnosi na Hrvatsku i Makedoniju, koje su u momentu usvajanja odluke o partnerstvu imale ugovorni odnos s EU-om, odnosno na snazi je bio Privremeni sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Samim tim su bile „u prednosti“ s već započetim procesom prilagođavanja standardima EU-a.

4 3,5 3 2,5 2 1,5 1 0,5 0 Albanija usvojeni zakoni

B&H

Crna Gora

Srbija

zakoni u proceduri

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

U nastavku analize prikazan je nivo ispunjenja obaveza za svaku zemlju godinu dana nakon potpisivanja SSP-a, odnosno od stupanja na snagu Privremenog sporazuma. Ni u jednoj zemlji koja je predmet analize nije bilo zakonskih ili ustavnih prepreka za usvajanje zakona koji reguliraju oblast slobodnog kretanja roba, kao ni za uspostavu potrebnih institucija. Ispunjavanje obaveza iz SSP-a isključivo zavisi od spremnosti i opredijeljenosti vlasti. Privremeni sporazum u Albaniji je stupio na snagu u decembru 2006. godine i godinu dana poslije bilo je usvojeno čak 11.814 standarda (EN), što je oko 72,5% od ukupnog broja standarda koje je potrebno usvojiti, udvostručen je broj kompanija koje imaju ISO 9001:2000 certifikat, akreditirano je šest laboratorija i jedno tijelo za akreditaciju. Usvojena su tri zakona, tri su upućena u proceduru, a jedan je u fazi pripreme. Pri tome je doneseno 11 podzakonskih akata, dok ih je pet bilo u proceduri. Nijedna institucija nije osnovana, ali je izvršena reorganizacija i kadrovsko popunjavanje postojećih tijela za standardizaciju, akreditaciju, metrologiju, kao i za tržišni nadzor. Albanija je potpisala Ugovor o suradnji s Evropskom suradnjom za akreditaciju (EA), a u septembru 2007. Albanija je postala pridružena članica Opće konferencije za utege i mjere (CGPM). U svom izvještaju o napretku za 2007. godinu Evropska komisija je napredak u oblasti slobodnog

Republika Hrvatska i BJR Makedonija su SSP potpisale prije nego što je Evropsko vijeće u Solunu od 19. i 20. juna 2003. podržalo uvođenje evropskih partnerstava kao načina ostvarenja evropske perspektive za zemlje zapadnog Balkana. Privremeni sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u Hrvatskoj je stupio na snagu u martu 2002. a u Makedoniji u junu 2001. godine

MONITORING

G L AVA I V.

UPOREDNI

SLOBODNO

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

K R E TA N J E R O B A ,

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

INDUSTRIJSKI

PROIZVODI,

kretanja roba ocijenila pozitivnim u svim pitanjima, izuzev pitanja metrologije gdje je napravljen određeni napredak, ali je ipak ocijenjeno da se nalazi tek u početnoj fazi bez uspostavljenoga pravnog okvira.

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

POLJOPRIVREDA

I RIBARSTVO

STRANA

Bosna i Hercegovina je godinu dana

Stupanjem na snagu Privremenog sporazuma od januara 2008. nakon početka primjene Privremenog godine Crna Gora je, prema ocjeni Evropske komisije, sporazuma, prema ocjeni Evropske ostvarila skroman napredak u 2008. godini u vezi sa komisije, ostvarila ograničeni napredak. slobodnim kretanjem roba, naročito kada se radi o Usvojena su 9.653 standarda (EN), institucionalnim i administrativnim kapacitetima i usklađivanju horizontalne dimenzije pravnog okvira. Naime, u akreditirano 16 testnih laboratorija, šest posmatranom periodu usvojena su tri zakona, od kojih se laboratorija za kalibraciju, dva tijela za jedan nije primjenjivao zbog nedostatka podzakonskih akata, certificiranje i 11 tijela za inspekcijske dok su se u pripremi nalazila dva zakona. Usvojeno je svega poslove. Pri tome je usvojen samo zakon 500 standarda (EN) i akreditirano šest tijela za ocjenu koji se tiče ukidanja carinskih dadžbina, usuglašenosti. Institucije za provođenje potrebnih aktivnosti su reorganizirane, ali nedovoljno kadrovski popunjene, izuzev dok su se dva zakona našla u proceduri. oblasti tržišnog nadzora gdje još uvijek nije bilo nadležnog tijela. Institut za standardizaciju Crne Gore je postao član Međunarodne elektrotehničke komisije (IEC) i pridruženi član Evropskog komiteta za standardizaciju (CEN). Akreditacijsko tijelo je apliciralo za status pridruženog člana u Evropskoj suradnji za akreditaciju (EA), dok je Zavod za metrologiju postao pridruženi član Međunarodne organizacije za zakonsku metrologiju (OIML). Hrvatska je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisala u oktobru 2001. godine, a Privremeni sporazum je stupio na snagu u martu 2002. godine. U skladu s prioritetima koji su definirani od strane Evropske komisije, u periodu od godinu dana nakon stupanja na snagu PS-a usvojeno je 3.258 standarda (EN); akreditirano je 15 ispitnih laboratorija, jedan kalibracijski laboratorij, dvije certifikacijske organizacije za sistem kvaliteta i jedna certifikacijska organizacija za osoblje. Kao jedan od prioriteta, izrađena je i Nacionalna strategija za usklađivanje tehničkog zakonodavstva s acquisem. Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo postao je član Međunarodne suradnje na akreditiranju laboratorija (ILAC), a od 1993. godine je član ISO-a i IEC-a, zatim član Evropskog instituta za komunikacijske norme (ETSI) od 1994. godine, te je od 1995. godine pridruženi član evropskih organizacija za normizaciju / standardizaciju CEN i CENELEC. Naime, Hrvatska je u oblasti standardizacije, akreditacije, mjeriteljstva, ocjene usklađenosti i tržišnog nadzora imala zakonodavstvo koje je većim dijelom bilo u skladu s evropskim, tako da pitanja iz ove oblasti nisu bila prioritet u posmatranom periodu. Iako je Nacionalni program za pridruživanje EU-u u 2002. godini predvidio usvajanje dva zakona koja se odnose na ovu oblast, rokovi za njihovo donošenje su prolongirani. Kao i u slučaju Hrvatske, Makedonija je nakon stupanja na snagu Privremenog sporazuma u junu 2001. godine imala druge prioritete u odnosu na ostale zemlje. U ovom slučaju radilo se o liberalizaciji vanjske trgovine, dakle, o ukidanju ili umanjenju carina na uvozne proizvode, uvoznih kvota i necarinskih barijera. Zakoni koji tretiraju oblasti standardizacije, mjeriteljstva, akreditacije i tržišnog nadzora bili su u fazi pripreme, kao i institucije za njihovo provođenje. Makedonska vlada je usvojila Nacionalni program kvaliteta koji je imao za cilj osiguranje sistemske podrške za unapređenje kvaliteta domaćih proizvoda. Evropska komisija je u izvještaju o napretku Makedonije, godinu

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I V.

SLOBODNO

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N K R E TA N J E R O B A ,

HERCEGOVINE

BOSNA

INDUSTRIJSKI

HERCEGOVINA)

PROIZVODI,

POLJOPRIVREDA

I RIBARSTVO

dana nakon stupanja na snagu Privremenog sporazuma, ispunjavanje obaveza ocijenila pozitivnim i zadovoljavajućim. Kada je u pitanju Srbija, Privremeni sporazum još uvijek nije stupio na snagu, nego se primjenjuje jednostrano od januara 2009. godine.2 Tako su u 2009. godini usvojena četiri zakona, a dva su u pripremi. Usvojena su 5.072 standarda (EN), akreditirano je 347 tijela za ocjenu usklađenosti te nekoliko tijela za certifikaciju i laboratorija za ispitivanje proizvoda. Institucije nadležne za standardizaciju, akreditaciju i mjeriteljstvo reorganizirane su, ali nedovoljno kadrovski popunjene. Akreditacijsko tijelo Srbije je postalo članom Međunarodnog udruženja za akreditaciju laboratorija i podnijelo zahtjev za članstvo Evropskom udruženju za akreditaciju. Evropska komisija je u svom izvještaju o napretku ocijenila da je Srbija ostvarila umjereni napredak u oblasti slobodnog kretanja roba te da je potrebno daljnje jačanje administrativnih kapaciteta i usvajanje pravne regulative iz ove oblasti. Bosna i Hercegovina je godinu dana nakon početka primjene Privremenog sporazuma, prema ocjeni Evropske komisije, ostvarila ograničeni napredak. Usvojena su 9.653 standarda (EN), akreditirano 16 testnih laboratorija, šest laboratorija za kalibraciju, dva tijela za certificiranje i 11 tijela za inspekcijske poslove. Pri tome je usvojen samo zakon koji se tiče ukidanja carinskih dadžbina, dok su se dva zakona našla u proceduri. Institut

Broj akreditovanih institucija Srbija Hrvatska Crna Gora B&H Albanija 0

100

150

200

250

300

350

Usvojeni standardi EN

Srbija Hrvatska Crna Gora B&H Albanija 0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

Privremeni sporazum je trebalo da stupi na snagu u septembru 2008. godine, ali je suspendiran dok se ne ispune zahtjevi koji se tiču suradnje s Haškim tribunalom.

MONITORING

G L AVA I V.

UPOREDNI

SLOBODNO

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

K R E TA N J E R O B A ,

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

INDUSTRIJSKI

PROIZVODI,

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

POLJOPRIVREDA

I RIBARSTVO

STRANA

za metrologiju je postao pridruženi član Evropske suradnje u zakonskoj metrologiji (WELMEC). Institut za metrologiju je postao punopravni član Evropske suradnje nacionalnih instituta za metrologiju (EURAMET) u 2009. godini. Agencija za nadzor tržišta je postala članicom PROSAFE-a (Product Safety Enforcement Forum of Europe), ali njen rad još uvijek nije zasnovan na potrebnoj legislativi. Skoro nikakav napredak nije bio ostvaren u vezi s ocjenjivanjem usklađenosti, zaštitom potrošača, tehničkom regulativom i direktivama novoga i starog pristupa, iako su još 2004. godine usvojena četiri zakona koja se tiču ovih oblasti. Preokret je, međutim, nastao u decembru 2009. godine kada su u Službenom glasniku BiH objavljene dvije naredbe kojima su preuzete dvije direktive, LVD (Sigurnost uređaja niskog napona) i Sigurnost mašina. Tek sada cijeli sistem može početi funkcionirati i onda će se pokazati nedostaci u svim dijelovima sistema, uključujući i infrastrukturu kvaliteta.

Certificiranje poljoprivrednih proizvoda u svrhu izvoza u zemljama zapadnog Balkana

Evropska unija je 2002. godine usvojila jedinstveni evropski zakon o sigurnosti hrane te je formirana Evropska agencija za sigurnost hrane. Osim toga, definirana je procedura za pristup prehrambenih proizvoda tržištu EU-a tako što svaka zemlja treba ispuniti zahtjeve koji se stave pred nju da bi mogla vršiti izvoz prehrambenih, a i poljoprivrednih proizvoda u EU, prije svega je to posjedovanje HACCP certifikata. Za proizvode životinjskog porijekla potrebno je usvojiti odgovarajuće zakone i propise o veterinarskoj kontroli, a sami proizvođači prolaze veoma stroge kontrole inspekcija iz EU-a. Izvoziti mogu samo ako dobiju licencu za izvoz i budu upisane u listu odobrenih proizvodnih pogona. Za izvoz biljaka i sjemena država mora imati uređeno zakonodavstvo iz oblasti sistema Za proizvode životinjskog porijekla potrebno je usvojiti kontrole zdravlja biljaka (fitosanitarne kontrole). Isti uvjeti su stavljeni za sve odgovarajuće zakone i propise o veterinarskoj kontroli, a zemlje zapadnog Balkana. Bosna i sami proizvođači prolaze veoma stroge kontrole inspekcija Hercegovina još uvijek nije stvorila iz EU-a. Isti uvjeti su stavljeni za sve zemlje zapadnog preduvjete, pa nijedan proizvođač nema Balkana. Bosna i Hercegovina još uvijek nije stvorila dozvolu za izvoz poljoprivrednih preduvjete, pa nijedan proizvođač nema dozvolu za izvoz proizvoda životinjskog porijekla, osim za izvoz ribe. Domaći proizvođači u BiH trpe poljoprivrednih proizvoda životinjskog porijekla, osim za značajne gubitke i imaju ograničeno izvoz ribe. Međutim, zemlje regije su ovo pitanje shvatile tržište. Međutim, zemlje regije su ovo dosta ozbiljnije te su izvršile potrebne radnje kako bi pitanje shvatile dosta ozbiljnije te su proizvođači mogli aplicirati i dobiti licence za izvoz. izvršile potrebne radnje kako bi proizvođači mogli aplicirati i dobiti licence Naime, uslijed nepostojanja zakonske regulative iz ove za izvoz. Činjenica je da pitanje oblasti BiH je zemlja u koju se još uvijek mogu uvoziti certificiranja poljoprivrednih proizvoda poljoprivredni proizvodi životinjskog porijekla (i žive nije među pitanjima koja uvjetuju životinje) koji ne zadovoljavaju EU standarde, zbog čega se napredak daljnjih integracija, ali je svakako sam po sebi nameće zaključak da neuređenost u ovoj pitanje koje je od velikog značaja za samu zemlju i njenu ekonomiju. Naime, uslijed oblasti u BiH može imati svoju pozadinu u očuvanju nepostojanja zakonske regulative iz ove postojećih uvoznih lobija koji ostvaruju financijski interes. oblasti BiH je zemlja u koju se još uvijek

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I V.

SLOBODNO

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N K R E TA N J E R O B A ,

HERCEGOVINE

BOSNA

INDUSTRIJSKI

HERCEGOVINA)

PROIZVODI,

POLJOPRIVREDA

I RIBARSTVO

mogu uvoziti poljoprivredni proizvodi životinjskog porijekla (i žive životinje) koji ne zadovoljavaju EU standarde, zbog čega se sam po sebi nameće zaključak da neuređenost u ovoj oblasti u BiH može imati svoju pozadinu u očuvanju postojećih uvoznih lobija koji ostvaruju financijski interes.

Komentar

Kada je u pitanju ispunjavanje obaveza iz oblasti slobodnog kretanja roba, BiH je otvorila svoje tržište i ispunila uvjete koji se tiču ukidanja i reduciranja carina, a pri tome je veoma malo učinila na zaštiti domaćih proizvođača i na povećanju konkurentnosti njihovih proizvoda na tržištu EU-a. To je znatno utjecalo na ekonomske prilike u zemlji3. U usporedbi sa zemljama zapadnog Balkana, očito je da u Bosni i Hercegovini nedostaje političke volje. Veliki problem predstavlja usvajanje zakona i donošenje podzakonskih akata, uredbi, uputstava i sl. Pozitivan primjer su Hrvatska i Makedonija, koje su u svoje poslovnike o radu sabora uvele posebne procedure za donošenje zakona koji se tiču usklađivanja sa zakonodavstvom EU-a. Osim toga, moguće je primijetiti da u svakoj zemlji postoji tijelo pri zakonodavnom organu koje koordinira s nadležnim institucijama u vezi s ispunjavanjem obaveza iz SSP-a, dok u BiH nije tako. Naravno, svaka zemlja iz regije je prolongirala zadate rokove i nailazila na određene probleme, međutim, ono po čemu se razlikuju od BiH jeste postojanje volje i odlučnosti za napredak u procesu evropskih integracija.

U parlamentarnoj proceduri se našao Prijedlog zakona o zaštiti domaćih proizvođača u okviru CEFTA sporazuma, koji podrazumijeva naplatu pune MFN carine pri uvozu robe iz carinskih glava carinske tarife 02, 04, 16.01, 16.02, 20, 22 porijeklom iz Republike Hrvatske i Republike Srbije. Usvajanje i primjena ovog zakona suprotno je odredbama sporazuma CEFTA, kao i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (Član 12. PS-a; 27. SSP-a). Ovaj zakon stavljen je van snage nakon što je Ustavni sud utvrdio da je u suprotnosti s Ustavom BiH.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I V.

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

SLOBODNO

K R E TA N J E R O B A

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

ZAJEDNIČKE

ODREDBE

STRANA

G L AV A I V

Slobodno kretanje roba - Zajedničke odredbe

Općenita procjena

Zajedničke odredbe (članovi 32–46) iz Poglavlja 3. Glave IV. – Slobodno kretanje roba SSP-a BiH i EU-a – nisu posebno obrađene u Akcionom planu za realizaciju prioriteta Evropskog partnerstva. Glavni razlog je činjenica da se većina ovih odredbi počinje automatski primjenjivati u Bosni i Hercegovini nakon stupanja Privremenog sporazuma na snagu, dok su prioriteti Evropskog partnerstva uglavnom vezani za preuzimanje i implementiranje acquisa vezanog za ispunjavanje zahtjeva zaštite javnog interesa, i to uglavnom sigurnosti proizvoda (utjecaj na život i zdravlje ljudi, domaćih životinja, okoline i interese potrošača), što je osnovni preduvjet za slobodno kretanje roba na unutrašnjem tržištu Evropske unije.

Jasno je da ove aktivnosti nisu bile dio dobro osmišljene strategije Bosne i Hercegovine za izgradnju funkcionalnog unutrašnjeg tržišta i za stjecanje dobre pozicije u svjetskoj trgovini te za povećanje izvoza. Naprotiv, godinama je to bio skup raštrkanih mjera koje nisu činile djelotvoran sistem s jasnom vizijom šta će se time postići.

Ispunjavanje navedenih zahtjeva iz zajedničkih odredbi SSP-a u tehničkom smislu je jednostavnije jer se radi uglavnom o carinskim stopama, količinskim ograničenjima itd. Međutim, provođenje mjera iz Evropskog partnerstva zahtijeva preuzimanje tehničke legislative koja regulira tehničke zahtjeve za proizvode, ocjenjivanje usklađenosti, nadzor nad tržištem i izgradnju složene i skupe infrastrukture kvaliteta (standardizacija, akreditiranje, mjeriteljstvo, certificiranje, ispitivanje i inspekcija). Posebnu teškoću za bivše komunističke / socijalističke zemlje predstavlja radikalan zaokret u pojedinim oblastima:

Prelazi se sa starog sistema obaveznog certificiranja ili atestiranja proizvoda od strane države na sistem ocjenjivanja usklađenosti za što je odgovoran proizvođač i u većini slučajeva ne zahtijeva se intervencija treće strane (notificiranih tijela koja su uglavnom u privatnom vlasništvu). Nova funkcija vlada je nadzor nad tržištem putem kojeg se pronalaze neusklađeni proizvodi koji su često veoma opasni. Standardi više nemaju obaveznu primjenu, tj. mora se prijeći na evropski sistem dobrovoljne standardizacije.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I V.

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

SLOBODNO

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N K R E TA N J E R O B A

HERCEGOVINE

BOSNA

ZAJEDNIČKE

HERCEGOVINA)

ODREDBE

U mjeriteljstvu težište se prebacuje sa zakonskoga na naučno i industrijsko mjeriteljstvo.

Četiri godine učešća u programu Phare-PRAQ III omogućilo je stručnjacima iz Bosne i Hercegovine, Makedonije i Albanije da shvate nužne promjene te primijene ova nova znanja u svojim zemljama. Ali i za ostale zemlje zapadnog Balkana slobodno kretanje roba, a posebno ukidanje tehničkih barijera trgovini, bio je prioritet. Međutim, zemlje koje nisu bile korisnice programa Phare-PRAQ III imale su dosta poteškoća da prihvate i provedu navedene suštinske promjene. Treba napomenuti da te zemlje, osim Hrvatske, još uvijek nisu stigle do nivoa na kojem je Bosna i Hercegovina bila 2000. godine. To je razumljivo jer je tada za četiri godine uloženo 30 miliona eura u prijenos neophodnih znanja u 13 zemalja korisnica ovog programa koji je imao 52 paralelna projekta, manja ili veća.

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

U Bosni i Hercegovini osnovu sistema sigurnosti industrijskih proizvoda i hrane čine četiri zakona zasnovana na evropskom modelu:

Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju usklađenosti, Zakon o hrani, Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, Zakon o nadzoru nad tržištem.

Ovi zakoni su usvojeni u oktobru 2004. godine i bili su preduvjet za preuzimanje odgovarajućih direktiva i uredbi (Regulations). U decembru 2009. godine konačno su preuzete dvije direktive (LVD - Sigurnost uređaja niskog napona i Sigurnost mašina) kroz odgovarajuće bh. naredbe koje su bile spremne za usvajanje još prije dvije godine. To znači da se tek sada sistem novog pristupa može «pustiti u pogon», naravno, uz velike poteškoće zbog neodgovarajućih ljudskih resursa u resornim ministarstvima. Najbolji dokaz da nije bilo strategije izgradnje unutrašnjeg tržišta, a posebno slobodnog kretanja roba, jeste činjenica da u MVTEO-u, ključnom ministarstvu za preuzimanje direktiva novog pristupa, u Odjelu za preuzimanje propisa EU-a ni u 2009. godini nije bilo rukovodioca, a imaju samo jednog službenika, a u Odjelu za ocjenjivanje usklađenosti postojao je rukovodilac bez ijednog službenika. U resornim ministarstvima koja su zadužena za implementaciju određenih direktiva novog pristupa nijedan službenik nije bio imenovan samo za ove poslove. Dokument Evropske komisije koji je najbolji vodič za zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u Administrativne strukture za implementaciju acquisa za oblast slobodnog kretanja roba kaže: 1. Institucionalna infrastruktura u ovom sektoru je veoma razuđena, a ministarstva treba da imaju dovoljan broj dobro obučenih kadrova za upravljanje tehnikama pravljenja novih zakona. 2. S druge strane, razna ministarstva koja su uključena u ove aktivnosti moraju imati odgovarajuću koordinaciju u izradi okvirnih zakona i zatim osigurati njihovu implementaciju.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I V.

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

SLOBODNO

K R E TA N J E R O B A

U Sloveniji je svojevremeno u ovom poslu učestvovalo devet ministarstava i 19 samostalnih institucija. Primljena su 572 nova službenika samo za ove poslove, a oni su donijeli 227 zakona i provedbenih propisa u oblasti slobodnog kretanja roba. Rezultat je bio ukidanje tehničkih barijera za slovenske proizvode u izvozu u Evropsku uniju. Prema tome, jasno je da ove aktivnosti nisu bile dio dobro osmišljene strategije Bosne i Hercegovine za izgradnju funkcionalnog unutrašnjeg tržišta i za stjecanje dobre pozicije u svjetskoj trgovini te za povećanje izvoza. Naprotiv, godinama bio je to skup raštrkanih mjera koje nisu činile djelotvoran sistem sa jasnom vizijom šta će se time postići. Najvažnije je bilo pokazati Evropskoj komisiji da BiH uspješno rješava domaću zadaću, a onda donesene zakone drži u ladici narednih pet godina.

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

ZAJEDNIČKE

ODREDBE

STRANA

U redovnom izvještaju EK-a o napretku zemalja zapadnog Balkana stoji da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja za koju je konstatirano da „ne postoji čvrsta opredijeljenost njenoga političkog vodstva za integriranje u EU“. Ovo je možda najteža ocjena (osuda), jer ako postoji politička volja, svaki, pa i najteži problem se može riješiti. Ako, pak, političke volje nema, bit će teško

Međutim, postoji i jedna velika prednost Bosne i Hercegovine. riješiti i najmanji problem. Naime, ključni ljudi u ekspertnim grupama za preuzimanje pojedinih direktiva i uredbi EU-a iz državnih i entitetskih ministarstava i iz institucija infrastrukture kvaliteta i određen broj kadrova u proizvodnim firmama razumiju ovaj novi sistem i mogu ga djelotvorno implementirati. Tu je i jedan veliki uspjeh. Institut za mjeriteljstvo BiH u 2009. godini postao je punopravni član EURAMET-a4 (Evropskog saveza nacionalnih instituta za mjeriteljstvo) i pridruženi član Evropske suradnje u zakonskom mjeriteljstvu (WELMEC). Kada je u pitanju napredak ostalih zemalja zapadnog Balkana, najbolje je podatke potražiti u zaključcima o svakoj zemlji pojedinačno iz saopćenja Komisije Vijeću i Evropskom parlamentu Strategija proširenja i glavni izazovi 2009.–2010. Za Srbiju kažu da je „zabilježila uspjeh poduzimajući ključne političke reforme u skladu sa standardima EU-a. Srbija je također uložila napore u implementaciji ambicioznog programa integriranja. Srbija ima administrativne kapacitete da napravi istinski napredak prema članstvu u EU-u“. Posebno je „postignut dobar napredak u oblasti slobodnog kretanja roba“. U ocjeni za Makedoniju se kaže: “Zemlja je suštinski ispunila prioritete pristupnog partnerstva.” U redovnom izvještaju EK-a o napretku zemalja zapadnog Balkana stoji da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja za koju je konstatirano da „ne postoji čvrsta opredijeljenost njenoga političkog vodstva za integriranje u EU“. Ovo je možda najteža ocjena (osuda), jer ako postoji politička volja, svaki, pa i najteži problem se može riješiti. Ako, pak, političke volje nema, bit će teško riješiti i najmanji problem. Iako je korišten diplomatski jezik, može se zaključiti da je Bosna i Hercegovina dobila najlošiju ocjenu (zadovoljavajuće) za provedbu Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima s EU-om.

Preduvjet za članstvo u EURAMET-u bio je da Institut praktično dokaže da je u okviru naučnog mjeriteljstva uspješno ostvario sljedivost prema odgovarajućem međunarodnom etalonu i da za istu fizikalnu veličinu raznim korisnicima pruža usluge kalibracije.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I V.

SLOBODNO

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N K R E TA N J E R O B A

HERCEGOVINE

BOSNA

ZAJEDNIČKE

HERCEGOVINA)

ODREDBE

Istovremeno je za Albaniju i Crnu Goru rečeno da „provedba teče glatko“. Ocjena za Srbiju je izuzetno dobra: „Demonstrirala je opredijeljenost da približi zemlju EUu bilježeći uspjeh u provedbi Privremenog sporazuma i poduzimajući ključne političke reforme u skladu s EU standardima.“. I na kraju: „Srbija ima administrativne kapacitete da napravi stvarni napredak prema članstvu u EU-u“. U izvještaju Srbije o implementaciji Nacionalnog programa za integraciju u EU (NPI) za treći kvartal 2009. godine stepen izvršenja plana donošenja zakona bio je 79%, a podzakonskih akata 88%, što je veoma visok procent, posebno u usporedbi s Bosnom i Hercegovinom.

Studija slučaja: Izgradnja institucija i ljudski kapital – troškovi nasuprot ulaganja

Da li je u pitanju nedostatak političke volje ili nedovoljno poznavanje stručnih pitanja u vezi s preuzimanjem i implementiranjem acquisa u oblasti slobodnog kretanja roba? Odgovor na ovo pitanje uopće nije jednostavan. Naime, resorna ministarstva nikada nisu izgradila institucionalni kapacitet iako je taj proces izdašno sufinanciran kroz projekte Evropske komisije, a posebno procesi obuke kadrova. Opravdanje je uvijek bilo vezano za nedostatak novca u budžetu i prostora za te namjene. Kako je onda bilo moguće u međuvremenu uspostaviti potpuno nove institucije za akreditiranje, nadzor nad tržištem, sigurnost hrane i intelektualnu svojinu koje se financiraju iz budžeta i ukupno imaju blizu stotinu uposlenih? U početku su nekim utjecajnim političarima bile važnije njihove „matične države“ od Bosne i Hercegovine, a to je značilo da ona nije smjela biti ispred njih ni u procesu pridruživanja EU-u. „Nikada nećemo prihvatiti zakone i institucije Bosne i Hercegovine jer mi imamo svoje u Beogradu“, kazao je pred predstavnicima OHR-a i Evropske komisije član radne grupe za izradu zakona o slobodnom kretanju roba daleke 1999. godine. Ipak, uvjerljivo najveći doprinos izgradnji infrastrukture kvaliteta i prijevodu direktiva i uredbi EU-a i obuci kadrova za tu namjenu dao je Zavod za standarde, mjeriteljstvo i intelektualnu svojinu BiH iako nije bio financiran iz državnog budžeta.5 Prema tome, treba napomenuti slijedeće:

Kada su u pitanju potrebna znanja i tehnička ekspertiza, BiH je mogla preuzeti najvažnije dijelove legislative novog pristupa i starog pristupa koji se odnose na prehrambene proizvode još u toku Phare programa PPRAQ III (1996–2000). Tada su sve ove direktive bile prevedene i održano je više od 30 odgovarajućih stručnih seminara i raznih drugih vidova obuke kroz koje je prošlo oko 600 stručnjaka, uključujući i nekoliko državnih službenika. Češka je 1999. godine bila prevela skoro sve direktive i uredbe u oblasti sigurnosti industrijskih proizvoda i odmah je krenula u preuzimanje tih propisa u svoje

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I V.

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

SLOBODNO

K R E TA N J E R O B A

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

ZAJEDNIČKE

ODREDBE

zakonodavstvo. Po broju prevedenih dokumenata Bosna i Hercegovina bila je odmah iza Češke, ali ispred Slovenije i još nekih drugih veoma uspješnih zemalja. Nažalost, vrijedna ekipa programa Phare-PRAQ III i Zavoda za standarde, mjeriteljstvo i intelektualnu svojinu, kada je udarila u zid otpora preuzimanju propisa o slobodnom kretanju roba, okrenula se izgradnji sistema standardizacije (uz pomoć njemačkog DIN-a), akreditiranja (uz pomoć britanskog UKAS-a) i mjeriteljstva (uz pomoć većeg broja institucija u EU-a). Predstavnik MVTEO-a na plenarnoj sjednici EU/BiH CTF-a (Consultative Task Force), nakon okončanja programa Phare-PRAQ III izjavio je: „Uklanjanje tehničkih barijera trgovini (tehnički propisi, standardi i ocjenjivanje usklađenosti) nisu prioritet za Bosnu i Hercegovinu“,6 iako je ministar vanjske trgovine prethodno dobio detaljan elaborat o svim tehničkim i ekonomskim detaljima i blagotvornom učinku na izvoz proizvoda iz Bosne i Hercegovine. Isti taj predstavnik ministarstva nije ni odgovorio na pismo kojim ih Phare-PRAQ III Program i Zavod za standarde, mjeriteljstvo i intelektualnu svojinu pozivaju da preuzmu prijevode najvažnijih direktiva i uredbi.

Nakon završetka programa Phare-PRAQ III 2000. godine u Bruxellesu na promociji najuspješnijih zemalja korisnica tog programa, kada je Bosna i Hercegovina bila jedna od tri najuspješnije zemlje, predstavnici Evropske komisije postavili su sljedeće pitanje bh. ekipi: „Kada razgovaramo s vašim političarima, mislimo da ste izgubljen slučaj, a onda vidimo da su vaši stručnjaci koji dolaze ovdje na obuku i stručne skupove najbolji ili među najboljima. Možete li nam pomoći da shvatimo o čemu se tu radi?“ Možda je ipak ovo pitanje najbolji odgovor na pitanje s početka ovog poglavlja: „Zašto je Bosna i Hercegovina propustila toliko sjajnih prilika?“

Zavod je bio jedina takva institucija među 13 zemalja korisnica programa Phare koja se financirala iz vlastitog prihoda na tržištu.

Prioritet svih ostalih 12 zemalja korisnika programa Phare-PRAQ III bio je uklanjanje tehničkih barijera trgovini kao preduvjet slobodnog kretanja roba.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I V.

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

SLOBODNO

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N K R E TA N J E R O B A

HERCEGOVINE

BOSNA

ZAJEDNIČKE

HERCEGOVINA)

ODREDBE

Komentar

Kada je u pitanju slobodno kretanje roba, Bosnu i Hercegovinu treba vratiti na kolosijek na koji su je bili postavili entuzijasti bez političkih funkcija u periodu 1997.–2000. godina. Nikada više civilno društvo i sami građani ne smiju bez čvrste kontrole prepustiti ove poslove nijednoj političkoj stranci i treba burno da reagiraju na svako skretanje sa zacrtanog puta.

MONITORING

UPOREDNI

G L AVA V

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

K R E TA N J E

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

RADNIKA, PRUŽANJE USLUGA I ZAJEDNIČKE ODREDBE

STRANA

G L AV A V

KRETANJE RADNIKA, PRUŽANJE USLUGA i ZAJEDNIČKE ODREDBE

Općenita procjena

Oblast slobode pružanja usluga, prije svega transportnih i Trenutna situacija bi u našoj zemlji, u finansijskih, je od krucijalne važnosti za ekonomiju EU pa je samim tim i na veoma visokom mjestu po važnosti za domaće odnosu na regiju, doživjela vidno političke i ekonomske aktere. Bosna i Hercegovina jeste poboljšanje ako bi se hitno usvojila i napredovala u ispunjenju obaveza iz akcionog plana ali najvažnije reforme i aktivnosti tek treba da budu sprovedene, izuzev u počela implementirati Strategija oblasti vazdušnog transporta gdje je već sada ostvaren izuzetan transporta na državnom nivou, koja je napredak, pogotovo u odnosu na zemlje u regionu. Osim za sada blokirana iz političkih razloga. navedene dobre prakse brojniji su slučajevi gdje naša država kasni za ostatkom regiona: na primjer, potrebno je hitno djelovanje Parlamenta BiH a potom i Vijeća Ministara kako bi se usvojila državna strategija u oblasti transporta.To je ujedno i primjer dobre prakse u regionu gdje Srbija i Hrvatska imaju izrađen navedeni dokument koji se i implementira. Za kraj, postoji i određeni broj reformi i obaveza gdje je BiH u sličnoj poziciji kao i ostale zemlje u regionu. Radi se o konsolidaciji i privatizaciji bankarskog sektora te o nadzoru istog gdje je dosta posla urađeno s tim da u slučaju BiH zbog političkih blokada još ne postoji nadzor nad bankarskim tržištem na državnom nivou.

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

Sloboda kretanja radnika je oblast u kojoj se Hrvatska čini naprednija od drugih zemalja u regionu. Potrebne su dalje reforme u području zapošljavanja i socijalne politike u cijelom regionu.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V

K R E TA N J E

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

RADNIKA, PRUŽANJE USLUGA I ZAJEDNIČKE ODREDBE

Osvrt na oblast slobode pružanja usluga ukazauje da se Hrvatska čini kao najnaprednija i po pitanju ove oblasti. Srbija i Bosna i Hercegovina su postigle izvjestan napredak u sektoru transporta, kako u pogledu jačanja institucionalne strukture, tako i u pogledu prilagođavanja regulatornog okvira, za Albaniju su potrebna značajna poboljšanja. Makedonija takođe bilježi određeni uspjeh u implementaciji SSP-a godinu dana nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. U oblasti slobode kretanja radnika, uvedena je poslovna viza od 3 godine za pojedine menadžerske, specijalne i izvršne pozicije kao i radna viza od 60 dana za eksperte koji ostaju kraće u Makedoniji. Što se tiče BiH, civilna avijacija daleko prednjači a domaći stručnjaci su priznati i u regionu gdje drže seminare i edukacije svojim kolegama iz drugih zemalja. ECAA je sporazum koji će rezultirati otvaranjem BiH neba za avio saobraćaj. Liberalizacija saobraćaja zahtjeva velike pomake u pogledu institucija čak i većina EU zemalja nema u potpunosti uspostavljen ovaj sistem. Ovo je ostvaren i jasno definisan prioritet u partnerstvu od strane naše zemlje. Što se tiče institucionalnog kapaciteta, za primjer može poslužiti oblast transporta gdje bi BiH mogla puno brže da realizira obaveze nego što je to trenutno slučaj iako je i navedeni kapacitet često veoma ograničen. U oblasti transporta većina institucija zemalja u regionu su žrtve negativne selekcije kadrova u javnoj službi gdje ne postoji trenutno način da se zadrže i motivišu prijeko potrebni kvalitetni kadrovi. Politika niskih plata dovodi i do niskih rezultata te ustroj spriječava da se zadrže eksperti. Potrebno je razdvojiti administrativne i stručne djelatnosti.7 Globalno gledajući ostvareni su uslovi da se napreduje i na polju željezničkog transporta, jedan od uslova iz partnerstva je i poboljšanje infrastrukture na čemu se takođe dosta toga uradilo. Problem je eksproprijacija zemljišta a za to su potrebne politička volja na lokalnom nivou i finansijska moć države. Naše vlasti su u radile vise nego što pokazujemo i prezentiramo (npr. npravljen „Network statement“ za željeznice). Hrvatska dobro napreduje u oblasti transporta, u Srbiji svijest nije dovoljno snažna iako postoji konsensuz oko prioriteta u oblasti transporta. Makedonija zaostaje za svima kao i Kosovo koje je tek počelo dok Albanija napreduje sporim ritmom. Po pitanju usvajanja Acquisa BiH za sada prestiže Srbiju a Albanija i Kosovo su na začelju dok je Hrvatska lider. Crna Gora brzo napreduje preuzimajući reforme direktno iz Acquisa i mogla bi se brzo približiti Hrvatskoj iako je trenutno bliža našoj zemlji. Problem BiH je što sve ide sporo, dosta toga već imamo spremno ali se niko od političara se ne usuđuje da ubrza reforme i preuzme inicijativu. Što se tiče institucija cestovni i zračni saobraćaj mogu biti na nivou EU. Za željeznice je to teoretski moguće a najveći problem su entitetske željeznice koje će morati razdvojiti funkcije. Operateri će biti privatizirani ili propasti a računi će napokon biti razdvojeni kao što nalažu pravila EU. Što se tiče finansijskog sektora albanski finansijski sektor je i dalje čvrst, sa rastućom transparentnosti tržišta. U BiH je ostvaren određeni napredak ali glavni prioriteti ovde nisu urađeni, na primjer jedinstven nadzor na bankarskim tržištem. Srbija i Hrvatska su

Radi se o procjeni “Task managera” EU Delegacije u BiH koji je bio svjedok odlaska par kvalitetnih tehnickih kadrova u oblasti zračnog transporta. Nakon kvalitetnog specifičnog obrazovanja navedeni kadrovi su otisli u medunarodne organizacije koje se bave zračnim transportom gdje su dobili plate 45 puta veće nego u BiH. Naravno, BiH ne može konkurisati s platama ali bi mogla pametnijim ustrojem u ovoj oblasti napraviti povoljnu situaciju za ovakve stručnjake koji su nezamjenjivi u kratkom roku. Izvor intervju.

MONITORING

UPOREDNI

G L AVA V

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

K R E TA N J E

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

RADNIKA, PRUŽANJE USLUGA I ZAJEDNIČKE ODREDBE

takođe nastavile napredovati u ovoj oblasti. Što se tiče Makedonije, uslovi za modernizaciju bankarskog sektora su bili postavljeni Zakonom o bankarstvu, koji je predstavljao sektor sa visokim stepenom koncentracije (3 najveće banke su imale 65% tržišnog udjela). Povjerenje u bankarski sektor je raslo iako su se i dalje osjećale posljedice pojedinih strukturalnih ekonomskih problema Za kraj, možemo slobodno reći da prioriteti Evropskog partnerstva za BiH nisu dovoljno ozbiljno shvaćeni od strane većine političara koji u praksi redovno dokazuju da pitanje EU integracija ne smatraju primarnom oblašću djelovanja. Domaće vlasti pokazuju izraziti nivo nezrelosti i nepoznavanja materije kada je proces EU integracija u pitanju, izuzev u oblasti zračnog transporta. Ako govorimo o opredijeljenosti vlasti RS-a, rezultat je da aktivnostima u zakonodavstvu na entitetskom nivou koče reforme koje bi trebali provesti na državnom nivou te je društvo zatočenik politike očuvanja partikularizma na djelu teritorije BiH. Sam odjek u javnosti oblasti koje ovo poglavlje tretira je poprilično značajan u unutarnjoj politici BiH ali se većina inicijativa završava teorijom i praznim riječima. Primjer za to je oblast transporta, prije svega cestovnog (koridor Vc), o kojem se piše godinama a značajan naredak još nije ostvaren. Što se tiče regina svjedoci smo da na primjer u Hrvatskoj sektor transporta, i prije svega cestovnog, ima puno veću podršku i efikasnije implementira reforme i projekte. Oblast unutrašnjeg tržišta i oblast fragmentiranog unutrašnjeg zakonodavstva te sistema socijalne sigurnosti nisu posebno napredovale u Bosni i Hercegovini. Sloboda kretanja radnika je i za Srbiju i za Hrvatsku imala ograničen napredak.8 Što se tiče obaveza iz drugog segmenta unutrašnjeg tržišta, odnosno pružanja usluga, nivo ispunjenja akcionog plana nije napredovao jer ključne reforme koje je potrebno poduzeti podrazumijevaju uvođenje koordinacije na državnom nivou za pojedine oblasti pružanja usluga, što je u trenutnoj političkoj konstelaciji u BiH nemoguće postići. Oblast transporta je bila nešto dinamičnija u BiH kao i u Hrvatskoj gdje je bio primjetan rad vlasti i napredak u oblasti cestovne infrastrukture kao i u oblasti liberalizacije telekomunikacijskog sektora. Hrvatska ekonomija je bila ocijenjena kao dobro integrisana u EU ekonomiju a prioritet za hrvatske vlasti u ovoj oblasti je bilo usvajanje podzakonskih akata u oblasti transporta gdje je bilo potrebno osigurati punu harmoniju sa Acquis-em. Slučaj Srbije u pojedinim oblastima transporta izgleda napredniji nego u BiH jer je Vlada usvojila program za implementaciju strategije razvoja željezničkog, cestovnog, vodenog i intermodalnog transporta, dok na primjer BiH još uvijek nema strategiju. I ostatak obaveza u ovoj oblasti Srbija ispunjava prema planu, izuzev u oblasti zračnog transporta gdje nailazi na poteškoće u implementaciji ECAA sporazuma (što je opet oblast u kojoj je BiH najnaprednija). U sferi finansijskih usluga napredak Hrvatske se ogledao u ograničenom broju pravnih akata u oblasti bankarstva i osiguranja te u naporima da se ojača nadzor na tržištu. U periodu koji slijedio potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, izvještaji pokazuju da je Hrvatska već bila, u velikoj mjeri, sprovela svoje obaveze i doprinijela uspješnom funkcioniranju raznih zajedničkih institucija. Postojali su određeni problemi 8

Terminologija ograničen napredak preuzeta iz izvještaja EC, razlog je što su zakoni bili u proceduri ali nisu usvojeni u očekivanom periodu.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V

K R E TA N J E

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

RADNIKA, PRUŽANJE USLUGA I ZAJEDNIČKE ODREDBE

u oblasti konkurencije kao i u pružanju usluga. Čvrst bankarski sektor i uspostavljen nadzor nad istim, su već bili prisutni u Hrvatskoj a preko 90% kapitala banaka je pripadalo stranim ulagačima. U Srbiji je bankarski sektor takođe bio profitabilan i relativno zdrav dok je privatizacija preostalih banaka polako napredovala. biH i ostatak zemalja u regionu su u sličnom položaju. Ili teže ka tome, s tim da u BiH ostaje problem nadzora na državnom nivou gdje napredak nije bio ostvaren. Cestovni saobraćaj u BiH sustiže najbolje prakse u regionu iako će afera sa licencama pomalo da zakoči napredak. Naime, Ministarstvo prometa i komunikacija BiH je optuženo za neregularnosti prilikom dodjele CEMT licenci u 2009. godini. (Radi se o dozvolama koje omogućavaju kompanijama otpremanje roba u međunarodnom prijevozu tereta između država članica CEMT-a). Nakon toga je Ministar Vidodović suspendovao sedam optuženih službenika. Odabir i dodjela navedenih licenci za 2010 godinu su prošli bez problema i pritužbi. Poredeći sa okruženjem stanje u transportu i nije toliko loše. Poredeći sa zemljama iz okruženja stanje u oblasti transporta i nije toliko loše. Bosna i Hercegovina je, prema mišljenju konsultiranih stručnjaka, u pojedinim segmentima bolja od konkurencije iz regiona dok je u drugim segmentima lošija, što realno klasira BiH u sredinu liste. Međutim, u odnosu na zemlje iz regiona, postoji uočen nedostatak promocije uspješno urađenih aktivnosti i reformi što stvara percepciju da je BiH lošija nego što je to stvarno slučaj. 9

Studija slučaja - Sporazum o evropskome zajedničkom zračnom prostoru – ECAA

Iako proces evropskih integracija Bosne i Hercegovine, posebno u usporedbi s uspješnim zemljama regije, obiluje lošim primjerima, studija slučaja će tretirati jedan značajan uspjeh BiH na regionalnom nivou. Uspjeh je utoliko veći jer se radi o oblasti koja je od velike interne važnosti kao i od velike važnosti za zemlje EU-a. Radi se o potpisivanju Sporazuma o evropskome zajedničkom zračnom prostoru – ECAA. Imajući u vidu činjenicu da će se budućnost zračnog prometa u BiH zasnivati na evropskom zakonodavstvu (koje počiva na principima liberalizacije, ukidanja administrativnih ograničenja i harmonizaciji), Direkcija za civilnu avijaciju (BHDCA) provela je niz prethodnih radnji koje će dovesti do lakše integracije Bosne i Hercegovine u oblasti civilnog zrakoplovstva u evropske tokove. Izrađen je akcioni plan za prijenos i provođenje sporazuma ECAA a naredni koraci uključuju izmjene i dopune Zakona o zrakoplovstvu. Evropska misija koja je vršila nadzor nad ECAA reformama u BiH bila je zadovoljna postignutim rezultatima i situacijom u 2009. godini, tako da u 2010. i ne predviđa dolazak u BiH, što se rijetko događa kada se radi o ovom nadzoru. U vezi sa sporazumom ECAA i njegovom provedbom u velikoj mjeri su izbjegnute uobičajene političke blokade i igre te su se sve potrebne aktivnosti uspješno odvijale. U ovome je glavni akter Direkcija za civilnu avijaciju BiH koja pripada Ministarstvu transporta BiH. Ovo je ujedno i pohvalan primjer za naše vlasti koje su pokazale da možemo brzo napredovati i ispunjavati prioritete u procesu evropskih integracija. 9

Radi se o utisku nekolicine stručnjaka iz ove oblasti zabilježenom tokom intervjua.

MONITORING

UPOREDNI

G L AVA V

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

K R E TA N J E

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

RADNIKA, PRUŽANJE USLUGA I ZAJEDNIČKE ODREDBE

Komentar

Trenutna situacija bi u našoj zemlji, u odnosu na regiju, doživjela vidno poboljšanje ako bi se hitno usvojila i počela implementirati Strategija transporta na državnom nivou, koja je za sada blokirana iz političkih razloga. Ukoliko se nastavi paraleleno djelovanje u kreiranju institucija na entitetskom nivou, uz istovremeno blokiranje državnog nivoa, Bosna i Hercegovina će se vrlo brzo naći na začelju u regionu a gubitnici će biti i građani i prevoznici. Konkretan primjer kreiranja paralelnih institucija koje na nivou entiteta rade ono što bi trebala raditi država se očituje u entitetskim institucijama za planiranje i izgradnju autocesta. Poznato je da je Vlada RS-a bila otišla daleko u pregovorima sa Strabagom koji je trebao dobiti koncesiju i graditi cijelu mrežu autoputeva u RS-u. Konkretan primjer teškoća u radu institucija i napretka na državnom nivou od strane RS-a jeste usporavanje aktivnosti na razvoju Strategije transporta za BiH. Proces sprovođenja reformi u oblasti vazdušnog saobraćaja pokazuje da BiH ima potrebni kapacitet da bude lider u regionu kada za to postoji politička volja.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V

P O G L AV L J E

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N 2

POSLOVNI

N A S TA N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Glava V

poglavlje 2 - Poslovni nastan

Općenita procjena

Prema Ugovoru o uspostavi Evropske unije ograničavanje slobode poslovnog nastanjivanja državljanima jedne zemlje članice Unije na teritoriji druge zemlje članice je zabranjeno. Ova zabrana se također odnosi i na ograničenja državljanima jedne zemlje članice na teritoriji druge zemlje članice pri uspostavi agencija, ogranaka i podružnica. Sloboda poslovnog nastanjivanja uključuje i pravo na započinjanje posla i poslovanje samozaposlenih osoba, te da mogu započeti i upravljati djelatnošću po uvjetima postavljenim za državljane te zemlje i po zakonu zemlje gdje je takav poslovni nastan na snazi. Međutim, pravo na poslovno nastanjivanje nije samo od velike važnosti za proces evropskih integracija, već i za restrukturiranje ekonomskog rasta zemalja zapadnog Balkana. Dodjeljivanje režima nacionalnog tretmana u pitanju registracije novih stranih kompanija i samozaposlenih osoba, kao i slobodnog pružanja usluga na nediskriminirajućoj osnovi može da stimulira ekonomski oporavak, promovira nove tehnologije i kvalificirane menadžere koji vode poslove u zemljama zapadnog Balkana. Iako su zemlje zapadnog Balkana usvojile poprilično liberalan režim koji se tiče prava na poslovno nastanjivanje, postoje mnoge diskriminirajuće restrikcije koje se razlikuju od jedne do druge države. S druge strane, sve te restrikcije imaju isti efekt ne samo u diskriminaciji stranih kompanija i samozaposlenih osoba već i u ograničavaju i prodoru stranog kapitala u ekonomije država o kojima se radi.10 Evropsko partnerstvo za BiH u dijelu pod nazivom Ekonomski kriteriji zahtijeva od države da „jača pravnu pouzdanost za lokalne i strane privredne subjekte i unaprijedi poslovno okruženje”.11 Nadalje, u dijelu Evropski standardi, naslov Unutrašnje tržište, podnaslov Kretanje osoba, usluga i pravo nastana, Evropsko partnerstvo ističe potrebu da se “stvori konzistentan zakonodavni i regulatorni okvir za tržišta kapitala kako bi se osiguralo postojanje jedinstvenoga ekonomskog prostora i stvorila adekvatna institucionalna struktura za koordinaciju politika i zakonodavstva iz oblasti tržišta kapitala”.12

Integracija zapadnog Balkana u unutrašnje tržište – Podrška za promociju recipročnog razumijevanja između Evropske unije i zapadnog Balkana, novembar 2004.

Odluka Vijeća od 18. februara 2008. o principima, prioritetima i uvjetima sadržanim u Evropskom partnerstvu sa Bosnom i Hercegovinom i opoziv Odluke 2006/55/EZ (2008/211/EC) , str. 23-

Ibid. str. 23.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA V

P O G L AV L J E

BOSNE

BOSNA 2

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

POSLOVNI

N A S TA N

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

Albansko zakonodavstvo je relativno otvoreno što se tiče poslovnog nastanjivanja. Firme iz EU-a već mogu ostvariti poslovni nastan po sličnim procedurama koje su potrebne i za albanske firme. Kad je u pitanju albanska vlada, ne postoji diskriminacija između stranih i albanskih firmi. Čini se da se ovaj otvoreni pristup odnosi i na osjetljive sektore kao što su financije i transport. Međutim, ovaj liberalan pristup je ozbiljno narušen nedostatkom ispravne implementacije zakonodavstva i nejasnim procedurama. Investitori koji rade u Albaniji tvrde da previše odluka koje se tiču poslovnog nastanjivanja ovisi o osobnim kontaktima.13

Postoje dva različita sistema poslovnog nastanjivanja koja se primjenjuju u entitetima, što stvara probleme kompanijama koje žele poslovati na teritoriji cijele BiH. Tako nastaju prepreke za stvaranje jedinstvenoga ekonomskog prostora u zemlji.

Bosna i Hercegovina primjenjuje režim bez diskriminacije na pravo poslovnog nastana. Kompanije koje dolaze iz EU-a ili drugih stranih zemalja mogu ostvariti poslovno nastanjivanje i poslovati na osnovu nacionalnog tretmana. Glavna bh. karakteristika je postojanje različitih entitetskih zakona kao i nekih zakona na državnom nivou. Iako se u posljednjih nekoliko godina dosta učinilo da bi se izbjeglo dupliranje licenci unutar države, te na harmonizaciji entitetskih zakona, situacija je danas takva da postoje dva različita sistema poslovnog nastanjivanja koja se primjenjuju u entitetima, što stvara probleme kompanijama koje žele poslovati na teritoriji cijele BiH. Takva praksa ugrožava proces harmonizacije zakonodavstva, postavlja prepreke stvaranju jedinstvenoga ekonomskog prostora u zemlji te otežava strane investicije. Ovo je u suprotnosti sa zahtjevima iz Glave V. Poglavlja 2. SSP-a kao i Evropskog partnerstva za BiH. Liberalni režim koji se tiče slobode poslovnog nastanjivanja predstavlja važan napredak za Hrvatsku prema članstvu u EU-u. Međutim, postojale su neke početne barijere čak i u hrvatskom zakonodavstvu. Jedna od njih je bila u području vrijednosnih papira, gdje je svaka kompanija koja je nastanjena u Hrvatskoj i koja ima više od 100 dioničara čiji ukupni kapital prelazi četiri milijuna eura treba se registrirati na berzi. To je kasnije izmijenjeno. Zakonodavstvo Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije je postupno preuzimalo principe i pravila EU-a iz područja slobode poslovnog nastana. Međutim, implementacija novog Zakona o kompanijama, koji je u velikoj mjeri kompatibilan s acquisem, odgođena je zbog dodatne revizije teksta zakona. Iako su strani investitori uživali liberalni režim u vezi sa slobodom poslovnog nastana u Srbiji i Crnoj Gori, koje su izvjesno vrijeme bile jedna država, pravo na poslovni nastan bilo je ozbiljno ugroženo potrebom da se licence dupliraju zbog poslovanja u obje republike, kao i zbog nedostatka direktne veze između dva registra kompanija. Iste barijere su se pojavljivale i u drugim sektorima, dok je jedna od rijetkih iznimki bilo međusobno priznavanje licenci za računovođe i revizore. Nakon razdvajanja obje nezavisne države su nastavile s liberalnim i djelotvornim režimom slobode poslovnog nastana, naročito Crna Gora. Srbija je primjenjivala odredbe SSP-a unilateralno sve donedavno kada je provedba SSP-a (Privremenog sporazuma) ponovno započela.

STRANA

Uzeto iz Izvještaja EU: Albania: SAP, March 2004, dostupno na http://www.westernbalkans.info/htmls/page.php?category=336&target=341&page=6.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA P O G L AV L J E

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N 2

POSLOVNI

N A S TA N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Studija slučaja – Sloboda pružanja usluga i kupovine zemljišta

Šest spomenutih zemalja zapadnog Balkana postiglo je solidan napredak u pogledu prava na poslovni nastan. Međutim, postoje druge vrste ograničenja principa nacionalnog tretmana između stranih i državnih firmi, ali oni su predmet postupnog usklađivanja.

Zakonodavstvo Evropske unije također zabranjuje restrikcije na slobodu pružanja usluga. Prema Ugovoru o uspostavi Evropske unije restrikcije na slobodu pružanja usluga koje se odnose na državljane zemalja članica EU-a i koje je nametnula država, a ne osobe kojima su te usluge namijenjene, trebale bi biti zabranjene. Međutim, brojni su primjeri da iako postoji generalna politika države da uvede standarde EU-a, pri praktičnoj implementaciji investitori su suočeni s indirektnim preprekama iz socijalističkog perioda ili perioda rane tranzicije, gdje je kontrola nad kompanijama, medijima i zemljištem bila stvar političkoga ili nacionalnog ponosa.

U Albaniji su postojala određena ograničenja u sferi radio i televizijskog emitiranja. Prema Zakonu o javnim i privatnim radio i televizijskim servisima u Republici Albaniji, da bi se dobila licenca za emitiranje, jedan takav servis morao je biti dioničko društvo registrirano u Albaniji. Taj izričit zahtjev za registraciju pod albanskim zakonom predstavlja barijeru slobodi pružanja usluga. Posljednjih godina Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija je napravila veliki napredak u mnogim segmentima pružanja usluga, kao što su osiguranje i računovodstvo. Potrebni su daljnji napori za postupnu liberalizaciju, što je također prepoznato i u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju koji predviđa progresivne mjere u sektoru usluga. Što se tiče slobode pružanja usluga, zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini karakterizira princip nacionalnog tretmana. Jedna od glavnih iznimki u tom pogledu je ograničenje stranog vlasništva u kompanijama koje se bave pružanjem usluga na 49%. Također, stranac ne može kupiti ni registrirati nekretnine u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj još uvijek nije dozvoljena prodaja zemlje pogodne za poljoprivrednu proizvodnju stranim državljanima, iako veliki dio takve zemlje stoji neiskorišten. Suprotno tome, u Crnoj Gori je ta prodaja potpuno liberalizirana. Jednostrana primjena SSP-a o ovom pitanju u Srbiji, međutim, tek treba da bude procijenjena. Sve ovo pokazuje koliko su različiti prioriteti zemalja zapadnog Balkana u tome da se dostignu i razumiju standardi EU-a iz područja poslovnog nastana. Glavni pokazatelji su nejasne i dugotrajne procedure dobivanja licenci i registracije. Ovo rezultira situacijom u kojoj pravni pristup utemeljen na nediskriminacija između domaćih i stranih kompanija može prerasti u stvarnu diskriminaciju putem nefer i netransparentnih administrativnih procedura utemeljenih na drugim sporednim zakonima ili podzakonskim aktima koji nisu bili predmet standardizacije.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA V

P O G L AV L J E

BOSNE

BOSNA 2

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

POSLOVNI

N A S TA N

STRANA

Komentar

Šest zemalja zapadnog Balkana koje sudjeluju u Procesu evropskih integracija postiglo je solidan napredak u pogledu prava na poslovni nastan. One su razvile određeno zakonodavstvo u segmentu financijskih usluga, ali ga nisu još uvijek sve usvojile i implementirale u zadovoljavajućoj mjeri. Međutim, postoje druge vrste ograničenja principa nacionalnog tretmana između stranih i državnih firmi, ali ona su predmet postupnog usklađivanja.

Strani državljani ne mogu kupiti ni registrirati nekretnine u Bosni i Hercegovini.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V

P O G L AV L J E

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N 4. TEKUĆA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

P L A Ć A N J A I K R E TA N J E K A P I TA L A

G L A VA V

poglavlje 4. Tekuća plaćanja i kretanje kapitala

Općenita procjena

Sloboda kretanja kapitala je jedna od četiri slobode na kojima se zasniva princip jedinstvenog tržišta. Ona omogućava uspostavu integriranih, otvorenih, konkurentnih i efikasnih evropskih financijskih tržišta i usluga, što bi trebalo biti od koristi svim građanima. Sloboda kretanja kapitala, osim plaćanja i transfera novca preko granica, obuhvaća i transfere vlasništva različitih oblika imovine i financijskih obaveza, kao što su ulaganja u preduzeća i nekretnine ili portfolio ulaganja. Jedna od osnovnih razlika u oblasti kretanja kapitala između Evropskog partnerstva i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju je tretiranje sprečavanja pranja novca. Ova tema je u Evropskom partnerstvu dio ove oblasti a u SSP-u se obrađuje u Poglavlju 2. U vezi s implementacijom Glave V. Poglavlja 4. SSP-a, Direkcija za evropske integracije BiH je pripremila dokument kojim se razrađuje akcioni plan za implementaciju za period juli 2008. – decembar 2009. godine, kojim se predviđa da će – kako bi BiH odobrila plaćanja i transfere na tekući račun platnog bilansa između EU-a i BiH, u slobodno konvertibilnoj valuti i u skladu sa „članom VII. članova Sporazuma IMF-a“ – pripremiti i usvojiti relevantno zakonodavstvo, u oblasti deviznog poslovanja. Potrebno je usvojiti tri zakona koja reguliraju devizno poslovanje, jedan na nivou BiH i po jedan u svakom od entiteta. Vijeće ministara BiH je krajem 2008. godine usvojilo Nacrt zakona o deviznoj politici u Bosni i Hercegovini koji je usklađen s Aneksom I Direktive 88/361/EEC i kojim se značajno liberaliziraju tekuće i kapitalne transakcije. Međutim, zakon nije usvojen u na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH održanoj 13. 5. 2009. godine, što je dovelo do usporavanja napretka u ovoj oblasti. Narodna skupština RS-a usvojila je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju u RS-u, a nacrt novog zakona o deviznom poslovanju u FBiH je u fazi izrade. Bosna i Hercegovina, nažalost, zbog toga kasni u ispunjavanju prioriteta u ovoj oblasti. Kada se usporede zemlje iz okruženja, slika je dosta šarolika – od Hrvatske koja je u prvoj godini implementacije SSP-a ostvarila najveći napredak do Srbije koja uopće nije imala planiranih aktivnosti. U ovoj oblasti u prvoj godini primjene SSP-a nekih velikih spornih pitanja nije bilo u regiji, može se reći da je najveći problem imala BiH kada je u bh. parlament nije prošao zakon o deviznom poslovanju.

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

P O G L AV L J E

4. TEKUĆA

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

P L A Ć A N J A I K R E TA N J E K A P I TA L A

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

Evropsko partnerstvo iz 2004. godine pred Bosnu i Hercegovinu nije postavilo obaveze u oblasti tekućih plaćanja i kretanja kapitala. BiH je u periodu od 2000. do 2002. prošla kroz veliki broj reformi koje su se odnosile upravo na oblast tekućih plaćanja i na oblast kretanja kapitala, i u momentu sastavljanja prijedloga Evropskog partnerstva nije bilo prioritetnih zadataka u ovoj oblasti u prvoj godini. Glavna preporuka za napredak u ovoj oblasti se odnosi na uklanjanje preostalih barijera na transfere kapitala prema inozemstvu. Od BiH se očekivalo da u srednjem roku razvije plan pune liberalizacije kretanja kapitala. U drugim državama u regiji je slika dosta šarolika kada je u pitanju oblast tekućih plaćanja i kretanja kapitala. U Hrvatskoj Evropsko partnerstvo za ovu oblast je posebnu pažnju posvetilo pitanju borbe protiv pranja novca i kao prvi prioritet u kratkom roku postavilo obavezu da se poboljša pravni okvir za borbu protiv pranja novca i završi uspostava efikasnog sistema u vezi s tim. Međutim, iako su napravljene određene izmjene u zakonodavstvu, one se u izvještaju o napretku za Hrvatsku nisu smatrale dovoljnima i zahtijevali su se daljnji zahvati u pravnom okviru u oblasti. Također se pojavio problem u popunjavanju kapaciteta Odjela za obavještajnu djelatnost u području financija, jer iako je uposlen određeni broj ljudi, Odjel ima visok stepen protoka osoblja uslijed niskih plaća. Evropska komisija je bila zabrinuta zbog njegove niske efikasnosti rada a razlozi za to se nalaze u visokom stepenu korupcije u javnom sektoru, kao i nedovoljnoj svijesti o ovom odjelu, posebno u bankama koje bi trebalo da izvještavaju o sumnjivim transakcijama. Srbija i Crna Gora su u 2004. godini bile još uvijek jedna država, i za njih su se preporuke Evropskog partnerstva koncentrirale na unutrašnje kretanje kapitala. Glavna preporuka se odnosila na sistem korespondentnih računa u privrednim bankama, i od dviju centralnih banaka se zahtijevalo da se dogovore o tome pitanju radi nesmetanog protoka kapitala između republika. Međutim, ta aktivnost nije provedena, pa i pored određenog pomaka koji je učinjen unutar svake republike u ovoj oblasti, glavna aktivnost iz Evropskog partnerstva nije provedena. U Makedoniji i Albaniji Evropsko partnerstvo nije postavljalo ciljeve u ovoj oblasti. Osnova za analizu ove oblasti je dosta skučena uslijed toga što su prioriteti iz ove oblasti jasno navedeni tek u dvije države i njihova realizacija u oba slučaja se suočila s kašnjenjem i problemima. Kod Hrvatske je to kašnjenje bilo uzrokovano samim načinom rada javne uprave i njenim nedostacima, dok se za Crnu Goru i Srbiju može pretpostaviti da su već tada dosta hladni odnosi utjecali i na provedbu prioriteta koji su zahtijevali suradnju među republikama. Bosna i Hercegovina je u oblasti tekućih plaćanja i kretanja kapitala u prvoj godini implementacije SSP-a imala jednu jasnu obavezu – usvajanje okvirnog zakona o deviznom poslovanju čiji je nacrt bio usklađen s Aneksom I Direktive 88/361/EEC. Ovaj zakon nije izglasan u bh. parlamentu i to je značilo da će reguliranje oblasti deviznog poslovanja biti oblast u kojoj BiH kasni s ispunjavanjem Akcionog plana za implementaciju SSP-a.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V

P O G L AV L J E

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N 4. TEKUĆA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

P L A Ć A N J A I K R E TA N J E K A P I TA L A

Kada posmatramo regiju Zapadnog Balkana, Hrvatska se ističe kao pravi šampion po broju urađenih aktivnosti u prvoj godini implementacije SSP-a u sferi kretanja kapitala. Ona je u tom periodu usvojila pet zakona, šesti zakon je bio spreman za drugo čitanje u Saboru, a sedmi je bio u pripremi. Štaviše, plan je zahtijevao da se u tome periodu izrade draftovi tih zakona, a Hrvatska je otišla korak dalje i zakoni su izrađeni; pet ih je usvojeno i počela je odmah i njihova primjena, šesti zakon je prolazio kroz proces usvajanja u vrijeme izrade izvještaja, a tek je sedmi zakon pratio dinamiku postavljenu planom. Hrvatska je pored obaveze izrade zakonske regulative imala i zadatak da uspostavi mehanizam redovitih konsultacija s EU-om radi olakšavanja slobodnog kretanja kapitala, što je i učinjeno u zadanom roku. U Albaniji je institucija odgovorna za implementaciju obaveza iz SSP-a u oblasti kretanja kapitala i tekućih plaćanja Centralna banka, osim za pitanja vezana za imovinu, za koja je glavni nosilac aktivnosti Ministarstvo poljoprivrede. Albanija je usvojila jedan zakon i četiri pravilnika, koji su bili u odgovornosti Centralne banke. Pored toga, postavljene su kao zadatak dvije glavne aktivnosti:

poboljšanje praćenja financijskog sektora i daljnje mjere da se smanji korištenje gotovine u ekonomiji.

Ove dvije aktivnosti nisu bile jasno definirane u vezi s rokovima, a i po svojoj prirodi su aktivnosti koje se mogu konstantno obavljati i niz podaktivnosti se može provesti u njihovom okviru. Izvještaj Evropske komisije za Albaniju za ovaj period je naveo da u ova dva pitanja nije puno učinjeno i da je potreban daljnji napredak. Jedan od glavnih nedostataka koje izvještaj Evropske komisije spominje u ovoj oblasti jeste da nisu uklonjene prepreka kako bi imovinu u zemlji mogli kupovati strani državljani, iako je u SSP-u definiran rok od sedam godina od momenta stupanja na snagu za uklanjanje ovih prepreka, a u kratkom roku ova aktivnost nije bila prioritetna za Albaniju. Nacionalni program za integraciju Crne Gore je u oblasti kretanja kapitala i tekućih plaćanja planirao usvajanje dvaju zakona, od kojih je prvi usvojen, a drugi je bio u procesu usvajanja u vrijeme pisanja izvještaja. Pored ta dva zakona, koja su bila planirani u dijelu koji se odnosi na kretanje kapitala, još dva zakona koja se odnose na imovinu bila su spomenuta kao preduvjet za liberalizaciju mogućnosti za nabavku imovine. Jedan od ta dva zakona je usvojen, a drugi je crnogorski parlament vratio na doradu. Također je zanimljivo primijetiti tretman borbe protiv pranja novca u izvještajima EK-a o napretku; u izvještaju za 2007. godinu ova oblast je spomenuta unutar kretanja kapitala, dok u izvještaju za 2008. godinu nije. Također, Nacionalni program za integraciju (NPI) Crne Gore borbu protiv pranja novca stavlja u oblast slobodnog kretanja kapitala, iako se u SSP-u ova aktivnost tu ne pokriva. U NPI-ju je u oblasti borbe protiv pranja novca planirano donošenje jednog zakona, triju pravilnika i upošljavanje 22 nova uposlenika u Upravi za sprečavanje pranja novca. Zakon je donesen, ali izvještaj Evropske komisije napominje kako je hitno potrebno donijeti podzakonske akte iz ove oblasti i poboljšati rad Ureda za borbu protiv pranja novca. U Srbiji Nacionalnim planom za integraciju (NPI) nisu planirane aktivnosti na ovom polju u kratkom roku. Međutim, u Srbiji je u NPI-ju u ovu oblast svrstana i borba protiv pranja

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

P O G L AV L J E

4. TEKUĆA

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

P L A Ć A N J A I K R E TA N J E K A P I TA L A

novca, iako je u samom SSP-u ovo pitanje obrađeno u članu 84. Poglavlja VII. – Pravosuđe, sloboda i sigurnost. U ovoj oblasti je planirano usvajanje jednog zakona, koji je stao u parlamentarnoj proceduri i nije usvojen u planiranom roku. NPI Srbije je također detaljno obradio administrativne kapacitete, postojeće i potrebne za ovu aktivnost, i na osnovu predstavljenih tabela može se zaključiti kako se smatralo da su postojeći kapaciteti dovoljni za implementaciju SSP-a, jer se u prvoj godini nije planiralo novo zapošljavanje ni u Ministarstvu financija ni u Centralnoj banci. Makedonija je u oblasti kretanja kapitala i tekućih plaćanja kao jedinu obavezu imala implementaciju člana 58. koji zahtijeva slijedeće: „Strane se obavezuju da će odobravati sva plaćanja i transfere na tekući račun platnog bilansa između Zajednice i Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije u slobodno konvertibilnoj valuti i u skladu s odredbama člana VIII. Statuta Međunarodnoga monetarnog fonda.” Ovaj član nije za sobom vukao konkretne aktivnosti u planu, osim obaveze za Ministarstvo financija da ga primjenjuje u potpunosti. Treba spomenuti da je prvi izvještaj Evropske komisije o napretku sačinjen u 2002. godini i da je ova oblast spomenuta kao oblast u vezi s kojom će strane razmotriti način na koji će se pravila slobodnog kretanja kapitala u potpunosti primijeniti.

Studija slučaja - Borba protiv pranja novca

U dvije zemlje se u nacionalnim planovima integracije (Crna Gora i Srbija), a u tri zemlje u izvještajima o napretku Evropske komisije (Crna Gora, Srbija i Hrvatska) u oblast slobode kretanja kapitala uključuje i borba protiv pranja novca. Četvrto poglavlje „Acquis Communautaire” obrađuje četiri slobode, i unutar njih i slobodu kretanja kapitala. Pitanje borbe protiv pranja novca je uvedeno kroz Direktivu 2005/60/EC o prevenciji korištenja financijskog sistema za ciljeve pranja novca i financiranja terorizma. Mada u SSP-u sve tri zemlje odvajaju ova dva područja (sloboda kretanja kapitala i borba protiv pranja novca), izvještaji o napretku Evropske komisije a u dvije države nacionalni programi za integraciju ova pitanja podvode pod jedan okvir – slobodno kretanje kapitala. Na prvi pogled ova veza izgleda nelogičnom, s jedne strane je liberalizacija unutrašnjeg tržišta EU-a, a s druge borba protiv kriminala, najčešće organiziranog; određena spona ipak postoji. Dok je cilj postavljanja novih liberalnijih pravila za kretanja kapitala svakako za pohvalu, vezom koja se ovdje stvara u izvještajima EK-a se podvlači potreba da se u isto vrijeme formiraju sistemi koji će biti zaduženi za to da se ove slobode ne zloupotrijebe, kako ne bi došlo do situacije da je u pojedinim državama kandidatima urađeno dosta na jednoj strani (liberalizacija), dok druga strana (nadzor i kontrola) zaostaje. U Bosni i Hercegovini su ova dva pitanja striktno odvojena i kroz planove implementacije SSP-a, i ovakva vrsta paralele bi mogla biti korisna i za nju.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V

P O G L AV L J E

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N 4. TEKUĆA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

P L A Ć A N J A I K R E TA N J E K A P I TA L A

MONITORING

UPOREDNI

G L AVA V I .

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

U S K L A ÐI VA N J E

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

Z A K O N A , P R OVO ÐE N J E Z A K O N A I P R AV I L A K O N K U R E N C I J E

G L AV A V I .

Usklađivanje zakona, provođenje zakona i pravila konkurencije

Općenita procjena

Pitanje usklađivanja zakona, provođenja zakona i pravila konkurencije jedan je od osnovnih elemenata za stvaranje uvjeta slobodnog tržišta. Ono je direktno povezano sa četiri osnovne vrijednosti Evropske unije. Glava VI. SSP-a je gotovo identična za sve zemlje zapadnog Balkana. Ona se bavi konkurencijom, državnom pomoći, javnim nabavkama, zakonima intelektualnog vlasništva te socijalnim politikama. Uz to, u Evropskom partnerstvu za BiH u dijelu Evropski standardi identificirani su slijedeći zahtjevi:14 „Konkurencija

Pospješiti postojeće protutrustovsko zakonodavstvo u skladu sa zahtjevima Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te ojačati administrativni kapacitet Konkurencijskog vijeća. Ubrzati pripreme u polju državne pomoći tako što će se usvojiti neophodno zakonodavstvo, osnovati nezavisno javno tijelo za nadzor nad državnom pomoći i osigurati transparentnost svake državne pomoći dodijeljene u Bosni i Hercegovini.

Javne nabavke

Osigurati da jedinstveni sistem javnih nabavki pravilno funkcionira te implementirati zakonodavstvo i procedure za javne nabavke. Nastaviti s razvojem administrativnih kapaciteta.

Zakon o intelektualnom vlasništvu 14

Osigurati da je Institut za intelektualno vlasništvo u potpunosti operativan tako da može djelotvorno implementirati i provoditi trenutni zakonodavni okvir. Pripremiti akcioni plan za izgradnju kapaciteta potrebnih za implementaciju i Odluka Vijeća od 18. februara 2008. o principima, prioritetima i uvjetima sadržanim u Evropskom partnerstvu sa Bosnom i Hercegovinom i opoziv Odluke 2006/55/EZ (2008/211/EC), str. 24.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I .

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

U S K L A ÐI VA N J E

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Z A K O N A , P R OVO ÐE N J E Z A K O N A I P R AV I L A K O N K U R E N C I J E

provedbu zakona intelektualnog vlasništva, s posebnim usredotočenjem na potrebu da se provodi specijalizirana obuka za izvršna tijela, suce, tužioce i carinske službenike. Poboljšati suradnju između izvršnih tijela kao i svih relevantnih sudionika, s ciljem jačanja provedbe zakona te započinjanja s razvojem kampanja za osvješćivanje javnosti.

Zapošljavanje i socijalne politike

Dalje razvijati socijalnu inkluziju kao i politike socijalne zaštite. Razviti mehanizme za društveni dijalog. Činiti daljnje napore da se popravi situacija za osobe s invaliditetom. Razviti adekvatne administrativne strukture i kapacitete u polju zaštite potrošača kao i u polju zdravstvene zašite.

Obrazovanje i istraživanje

Implementirati Zakon o visokom obrazovanju na državnom nivou, te tako popločati put za implementaciju glavnih komponenti Bolonjskog procesa kao i Lisabonske konvencije o priznavanju kvalifikacija. Spriječiti fragmentaciju obrazovnog sistema kao i preklapanje funkcija između različitih organizacijskih nivoa. Ojačati razvoj politike i strateškog planiranja da bi se popravila kvaliteta obrazovanja. Poduzeti mjere da se spriječi segregacija djece u školama na osnovu etničke pripadnosti. Potpisati i ratificirati UNESCO-ovu Konvenciju o zaštiti i promociji raznolikosti kulturnog izraza. Započeti s konstruiranjem integrirane istraživačke politike.

Pitanja Svjetske trgovinske organizacije (WTO)

Nastaviti s reformama koje su potrebne za usuglašavanje s pravilima i obvezama WTO-a te nastaviti raditi ka pridruženju u tu organizaciju.“

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

Zbog opširnosti Glave VI. SSP-a u ovoj komparativnoj procjeni fokusirat ćemo se samo na četiri područja: konkurencija, državna pomoć, javne nabavke i zakoni intelektualnog vlasništva. Glava V. SSP-a je predmet Privremenog sporazuma koji se obično provodi oko tri mjeseca nakon potpisivanja SSP-a. To znači da svi prijelazni rokovi počinju da teku prije nego što SSP stupi na snagu.

MONITORING

UPOREDNI

G L AVA V I .

Tabela 1.

Faza/Država

Tabela 2.

Zakoni/ Država

Albanija

2007

Zakoni o intelektualnom vlasništvu

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

Z A K O N A , P R OVO ÐE N J E Z A K O N A I P R AV I L A K O N K U R E N C I J E

BiH

Hrvatska

BJRM

Crna Gora

Srbija

Juni 2008.

Oktobar 2001.

April 2001.

Oktobar 2007.

April 2008.

1. jula 2008. Mart 2002.

Juni 2001

2007

2008.15

Septembar 2004.

April 2004

Juni 2004.

Decembar 2005.

Prikazuje kad je usvojeno relevantno zakonodavstvo i treba je gledati uporedo s Tabelom 1. Albanija

Konkurencija Juli 2003.16 Državna pomoć Javne nabavke

I Z V J E Š TA J Z A

U S K L A ÐI VA N J E

BOSNE

Daje komparativni prikaz godina potpisivanja SSP-a te provođenja SSP-a i Privremenog sporazuma za zemlje zapadnog Balkana.

Potpisan SSP Juni 2006. Privremeni sporazum stupio na snagu SSP stupio na snagu Dobila status kandidata

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

April 2005.21

BiH

Hrvatska

BJRM

Crna Gora

Srbija

Juli 2005.17

August 2003.18

April 2002.19

Januar 2006.20

Septembar 2005.

Nema22

April 2003.23 April 2003.24 Maj 2007.25

Maj 2003.26 April 2005.27

2005

2002

2001

Juli 2009

1998.28

2003

U aprilu 2008. Srbija je odlučila da jednostrano započne implementaciju Privremenog sporazuma ne čekajući da on stupi na snagu.

Albanija je u 28. jula 2003. usvojila novi Zakon o zaštiti konkurencije kojim je opozvan početni protumonopolski zakon od 7. decembra 1995.

Zamijenio je prvi neadekvatan zakon iz 2003. koji je sadržavao samo opće odredbe i u kojem nisu bile definirane nikakve sankcije.

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, Narodne novine. Br. 122/2003, koji je stupio na snagu 1. 8. 2003. nakon što je zaključeno da stari Zakon o konkurenciji iz 1998. ne odgovara evropskim zahtjevima.

U Republici Makedoniji (Bivšoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji) Zakon protiv ograničavanja konkurencije, koji je usvojen u decembru 1999. a stupio na snagu 1. 4. 2000., dopunjen je u aprilu i junu 2002.

Dopunjen u maju 2007.

Primjenjuje se od 2006.

U Privremenom sporazumu rok je 1. juli 2010.

Zakon o državnoj podršci usvojen 2. 4. 2003. a Uredba o državnim podrškama 1. 8. 2003., NN 121/2003.

Primjenjuje se od 1. januara 2004.

Zakon o kontroli državne podrške i pomoći , Službeni list RCG 26/07, dostupno na: http://www.mf.gov.me/organizacija/odjeljenje-za-pripremu-drzavne-pomoci/87774/168469.html.

Zakon o dopunama Zakona o javnim nabavkama br. 7971, od 26. 7. 1995.

Zakon o javnim nabavkama BiH, Službeni list BiH 19/05, dopunjen 2006, 2009. i 2010.

Zakon o javnim nabavkama, Službeni list 26/98, dopunjen 2002.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I .

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

U S K L A ÐI VA N J E

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Z A K O N A , P R OVO ÐE N J E Z A K O N A I P R AV I L A K O N K U R E N C I J E

Kratkoročni prioriteti Evropskog partnerstva za BiH ističu: „Konkurencija

Provesti zakonodavstvo o državnoj pomoći te osigurati da tijelo za praćenje državne pomoći djelotvorno funkcionira. Sačiniti sveobuhvatan popis državne pomoći.

Javne nabavke

Osigurati da je zakonski okvir za javne nabavke kompatibilan s acquisem te da procedure javnih nabavki budu propisno provedene.“29

Konkurencija U sferi konkurencijske politike i zakonodavstva svaka od zemalja zapadnog Balkana je razvila svoj zakon o konkurenciji u relativno ranoj fazi Procesa stabilizacije i pridruživanja. Neke od njih su to učinile čak i prije potpisivanja SSP-a, kao Albanija, BiH, Crna Gora i Srbija, dok su Hrvatska i Makedonija, lideri u ovoj grupi, to učinile nakon potpisivanja SSP-a. Međutim, veliki broj ovih država je korigirao svoj zakon o konkurenciji nekoliko puta do 2009. Neke od tih država su prošle dug i kompliciran put zakonskog uspostavljanja i jačanja državnih tijela za konkurenciju, ali sva su tijela uspostavljena prije isteka rokova iz Privremenog sporazuma. Iako se nivo provedbe razlikuje od jedne države do druge, on je predmet stalnog poboljšanja. Ipak, konkurencijska tijela se moraju fokusirati na značajne slučajeve. Državna pomoć Uredba o državnoj pomoći je uvedena u sve zemlje zapadnog Balkana, osim u Bosnu i Hercegovinu. I u ovom slučaju ona je uvedena u Albaniju i Crnu Goru prije nego što je Privremeni sporazum stupio na snagu, a u ostalim državama nakon njegovog stupanja na snagu. Sve ove države su uspostavile nezavisne regulatore, osim BiH. Neki od ovih regulatora su nezavisne agencije kao u Hrvatskoj30 ili polunezavisne komisije u Makedoniji,31 ili odjeli unutar ministarstva financija kao u Crnoj Gori ili dva izjednačena tijela – nezavisna komisija i odjel u ministarstvu za ekonomiju kao u Albaniji. Neke od ovih zemalja, kao što su Hrvatska, Makedonija i Crna Gora, prave izvještaje o državnoj pomoći već godinama, dok su druge tek nedavno počele s tim. Bosna i Hercegovina ne pravi takve izvještaje zbog nepostojanja zakona o državnoj pomoći koji bi prema Privremenom sporazumu trebalo da bude usvojen do 1. jula 2010., do kada treba biti uspostavljena i nezavisna agencija. Javne nabavke Javne nabavke imaju značajnu ulogu u ekonomiji svake zemlje i one su moćno oruđe za

Odluke Vijeća od 18. februara 2008., str. 29.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koja je tijelo za konkurenciju.

Kontrola nad državnom pomoći je povjerena zasebno uspostavljenoj Komisiji za državnu pomoć. Komisija se sastoji od tri člana; dva imenuje Ministarstvo za ekonomiju, a jednog Ministarstvo financija.

MONITORING

UPOREDNI

G L AVA V I .

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

U S K L A ÐI VA N J E

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

Z A K O N A , P R OVO ÐE N J E Z A K O N A I P R AV I L A K O N K U R E N C I J E

državu i njena tijela da potaknu ekonomski razvoj. Nedostatak otvorene i djelotvorne konkurencije u dodjeljivanju vladinih ugovora jedna je od najočiglednijih prepreka za konkurenciju na jedinstvenom tržištu. Otvaranje javnih nabavki konkurenciji je najprije stvar stvaranja poticaja za javnu kupovinu, kao i za entitete s posebnim ili ekskluzivnim pravima, da usvoje konkurentne procedure javnog nadmetanja.

STRANA

Sve zemlje Zapadnog Balkana su razvile svoje zakone o konkurenciji relativno rano u Procesu stabilizacije i pridruživanja. Propisi o državnoj

Preuzimanje acquis communautairea EU-a u ovom je pomoći su uvedeni u sve zemlje segmentu daleko od toga da bude završeno. Postoji više Zapadnog Balkana, osim u Bosni i iznimki od primjene pravila i procedura javnih nabavki nego Hercegovini. što je to dopušteno odgovarajućim Direktivama EU-a. Sve zemlje zapadnog Balkana su usvojile potrebne zakone koji su manje ili više u skladu sa standardima EU-a. Također su uspostavile i potrebne agencije. Međutim, ovo pitanje je podložno stalnim promjenama koje dolaze iz dva pravca: jedne dolaze iz pravca EU-a koja traži bolju provedbu EU standarda, dok druge dolaze iz pravca vlada, koje pokušavaju nadvladati nedostatke koji proizlaze iz primjene ranijih zakona o javnim nabavkama. Tek je ove godine BiH uklonila privilegirani tretman za domaće kompanije u javnim nabavkama. Ovo je bio jedan od kratkoročnih prioriteta u Evropskom partnerstvu za BiH. Prava intelektualnog vlasništva Zaštitom intelektualnog vlasništva upravljaju mnoge međunarodne konvencije. Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO) odgovorne su za provođenje mnogih međunarodnih konvencija i sporazuma. Što se tiče zaštite industrijskog vlasništva, pažnja EU-a je usmjerena na zaštitne znakove. Usvojene mjere su dizajnirane da naprave zaštitni znak Unije te harmoniziraju zakone o nacionalnim zaštitnim znakovima. Albanija, BiH i Hrvatska rano su počele sa harmonizacijom te su ostvarile značajne rezultate u zakonodavstvu, međunarodnim sporazumima i podizanju svijesti, iako njihovo provođenje još uvijek zaostaje. Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva Republike Hrvatske, koja je usvojena na početku 2003., doneseno je pet okvirnih zakona – Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (Narodne novine 158/03), Zakon o standardizaciji (Narodne novine 163/03), Zakon o akreditaciji (Narodne novine 158/03), Zakon o mjeriteljstvu (Narodne novine 163/03) i Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (Narodne novine 158/03), što je postavilo zakonsku osnovu za daljnje usklađivanje hrvatskog zakonodavstva sa Direktivama novog pristupa. Uz to, Državni ured za standardizaciju i mjeriteljstvo je reorganiziran u jedno novo državno tijelo, Državni zavod za mjeriteljstvo (DZM) i dvije novoosnovane javne institucije – Hrvatski zavod za norme (HZN) kao nacionalno tijelo Republike Hrvatske i Hrvatska akreditacijska agencija kao nacionalna služba za akreditaciju Republike Hrvatske. Državne uredbe o njihovom osnivanju su izdane u oktobru 2004. (Narodne novine 154/04 i 158/04).32 32

http://www.westernbalkans.info/htmls/page.php?category=398&target=343&page=3.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I .

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

U S K L A ÐI VA N J E

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Z A K O N A , P R OVO ÐE N J E Z A K O N A I P R AV I L A K O N K U R E N C I J E

U izvještaju Vijeća ministara Republike Albanije iz 2004. navodi se da je „Albanija također ratificirala brojne važne sporazume i konvencije u polju imovinskih prava kao što su Haški sporazum o međunarodnoj registraciji industrijskog dizajna; Sporazum o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga iz Nice; Madridski protokol o međunarodnom registriranju žigova i Budimpeštanski ugovor o međunarodnom priznavanju depozita mikroorganizama. Pristupanje Ženevskom aktu Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskog dizajna, Strasburškom sporazumu o međunarodnoj klasifikaciji patenata, kao i Međunarodnoj konvenciji za zaštitu novih biljnih sorti (UPOV, Ženevski akt, 1991.) planirano za 2004., važan je korak ka zadovoljenju zahtjeva EU-a u ovom polju. Stoga je već napravljen nacrt novog zakona o pravima intelektualnog vlasništva, koji je u potpunosti usklađen s acquisem EU-a kao i sa zahtjevima Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS). Također je pripremljen i novi nacrt zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji je usklađen s acquisem. Očekuje se da će oba ova nacrta zakona stupiti na snagu u prvoj polovini 2005.“ (Republika Albanija, Vijeće ministara: Akcioni plan za provedbu prioriteta Evropskog partnerstva, august 2004.). Bosna i Hercegovina je usvojila prvi zakon koji regulira ovu oblast 2002. te je uspostavila jedan Institut za standardizaciju, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo. Kasnije je on razdvojen u tri nezavisne agencije, a zakoni su izmijenjeni da bi bili u skladu sa standardima EU-a. Ovo je jedan od boljih primjera provedbe Privremenog sporazuma u BiH. Šest zemalja zapadnog Balkana koje sudjeluju u procesu evropskih integracija ostvarilo je određeni napredak u proteklih nekoliko godina u području prava intelektualnog vlasništva, naročito putem članstva u međunarodnim organizacijama i konvencija o zaštiti tih prava. Također su uspostavile i zakonodavni okvir. Međutim, potrebne su daljnje izmjene u ovom okviru da bi se sve uskladilo s pravilima EU-a. Prioritet bi trebalo da bude izgradnja administrativnih kapaciteta nadležnih institucija te podizanje nivoa provedbe zakona u sferi prava intelektualnog vlasništva.

Studija slučaja

Razvoj sistema državne pomoći u BiH je obavezni dio procesa integracije u EU koji se trenutno provodi u BiH i također predstavlja jasnu obavezu iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Sistem državne pomoći u BiH, sa sličnim karakteristikama, također se zahtijeva i u CEFTA sporazumu iz 2006. Pristupanje WTO-u će zahtijevati detaljnije redovno izvještavanje o subvencijama industriji, prije svega u kontekstu Sporazuma o subvencijama i protumjerama WTO-a. Tako da će proces međunarodnog izvještavanja o državnim pomoćima morati postati redovan godišnji proces za BiH u skoroj budućnosti. Imajući u vidu kompleksnost međunarodnih zahtjeva u pogledu državne pomoći i subvencija, od velike je važnosti da je uložen značajan napor od početka 2006. godine da se pripreme osnove za uspostavljanje sistema reguliranja državne pomoći u BiH. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MVTEO) dobilo je značajnu tehničku podršku EU-a u tom pogledu putem projekta Podrška za konkurenciju i državnu pomoć u BiH. Do maja 2008. godine napredak je tako postignut u nizu bitnih oblasti vezanih za uspostavljanje sistema reguliranja državne pomoći. To uključuje slijedeće:

MONITORING

UPOREDNI

G L AVA V I .

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

U S K L A ÐI VA N J E

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

Z A K O N A , P R OVO ÐE N J E Z A K O N A I P R AV I L A K O N K U R E N C I J E

Izradu preliminarnog inventara državne pomoći (PIDP) za BiH koji uključuje svu državnu pomoć koju je pružilo oko 100 različitih tijela državne uprave iz 14 različitih vlada sa raznih nivoa vlasti u BiH. Prednacrt zakona o reguliranju državne pomoći u BiH u suradnji s MVTEO-om koji je formirao radnu grupu da izradi konačna zakonska rješenja za uvođenje sistema reguliranja državne pomoći u BiH. Izvještaj o pripremnom mapiranju državne pomoći u Bosni i Hercegovini je izrađen, ukazujući, između ostalog, kako se mapiranje treba vršiti u budućnosti. Nacrt godišnjeg izvještaja o državnim pomoćima u BiH koji je trebalo da posluži kao metodološka osnova za dalja izvještavanja prema EU-u.

STRANA

Bosna i Hercegovina nije uspjela zadovoljiti zahtjeve da donese zakon i uspostavi nezavisno operativno tijelo za državne pomoći na nivou države zbog unutrašnjih političkih neslaganja između državnih i entitetskih ustavnih tijela oko ovog pitanja. S tačke gledišta stručnjaka, pitanje državne pomoći je pitanje vanjske trgovine i kao takvo bi trebalo biti pod nadležnošću institucija na nivou države BiH, kao što je i predviđeno u SSP-u u skladu s politikom i pravom državne pomoći u EU.

Konačno, pored ispunjavanja međunarodnih obaveza u pogledu izvještavanja o državnim pomoćima, Bosni i Hercegovini je potreban jedan sveobuhvatan uvid u kategorije, iznose i svrhe državnih pomoći koje se dodjeljuju na raznim nivoima vlasti kako bi se identificirali prioriteti, napravile analize učinka državnih pomoći i strateški koordinirala industrijska i razvojna politika zemlje, koja je po važećem ustavnom ustrojstvu dodijeljena u nadležnost triju različitih nivoa vlasti. Prijelazni sporazum o stabilizaciji i pridruživanju za BiH je stupio na snagu 1. 7. 2008. godine a odredbe koje se tiču državne pomoći potpadaju pod Prijelazni sporazum. Zbog toga se Bosna i Hercegovina suočava sa situacijom da 1. 7. 2010. ulazi u prvo konkretno kršenje obaveze definirane prijelaznim periodom od dvije godine u kojem je BiH trebala donijeti zakon i uspostaviti nezavisno operativno tijelo za državne pomoći na nivou zemlje.

Današnja situacija je takva da gore spomenute pripremljene dokumente nadležne institucije nisu uzele u razmatranje niti je okončan rad na izradi nacrta zakona o sistemu državne pomoći, niti je uspostavljen nezavisni regulator. Sasvim suprotno, bh. entitet Republika Srpska je usvojio svoj entitetski zakon o državnim pomoćima, sasvim nekomplementaran sa zahtjevima EU-a, istovremeno se protiveći donošenju zakona i uspostavi institucije na nivou države BiH.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I .

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

U S K L A ÐI VA N J E

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Z A K O N A , P R OVO ÐE N J E Z A K O N A I P R AV I L A K O N K U R E N C I J E

Komentar

Iako usvajanje i provedba zakona te tržišna konkurencija predstavljaju zahtjevne aktivnosti u stvaranju uvjeta slobodnog tržišta za zemlje u tranziciji, ipak je primjetan određen napredak. Ovaj napredak se uglavnom odnosi na zakonski okvir te na jačanje nezavisnih državnih tijela. Međutim, pravi utjecaj na reforme kroz broj riješenih slučajeva tek ostaje da se vidi budući da je rješavanje slučajeva vezano za funkcioniranje i nekih drugih institucija te za cijeli sistem provedbe zakona. Što se tiče konkurencijske politike i zakona, svaka od zemalja Zapadnog Balkana je razvila svoj zakon o konkurenciji relativno rano u Procesu stabilizacije i pridruživanja. Uredba o državnoj pomoći je uvedena u sve zemlje zapadnog Balkana, osim u Bosnu i Hercegovinu. Sve ove države su uspostavile nezavisne regulatore osim BiH. Sve zemlje zapadnog Balkana su usvojile potrebne zakone koji su, manje ili više, u skladu sa standardima EU-a. Također su uspostavile i potrebne agencije. Šest zemalja Zapadnog Balkana koje sudjeluju u procesu evropskih integracija ostvarilo je određen napredak u proteklih nekoliko godina u području prava intelektualnog vlasništva, naročito putem članstva u međunarodnim organizacijama i konvencija o zaštiti tih prava. Prioritet bi trebalo da bude izgradnja administrativnih kapaciteta nadležnih institucija te podizanje nivoa provedbe zakona u svim navedenim područjima. Konačno, Bosna i Hercegovina nije uspjela zadovoljiti zahtjeve da donese zakon i uspostavi nezavisno operativno tijelo za državne pomoći na nivou države zbog unutrašnjih političkih neslaganja između državnih i entitetskih ustavnih tijela oko ovog pitanja. S tačke gledišta stručnjaka, pitanje državne pomoći je pitanje vanjske trgovine i kao takvo bi trebalo biti pod nadležnošću institucija na nivou države BiH, kao što je i predviđeno u SSP-u u skladu s politikom i pravom državne pomoći u EU.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA V I I

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

G L AV A V I I

PRAVDA, SLOBODA, SIGURNOST

Općenita procjena

Uspostavljanje vladavine prava, stabilnih, efikasnih i demokratskih institucija, borba protiv organizovanog kriminala, korupcije i terorizma, te obezbjeđenje sigurnosti granica i režima kretanja ljudi u skladu sa evropskim i, generalno, međunarodnim standardima, predstavlja fundamentalni element pravne i političke tranzicije zemalja regiona i njihovog napretka u procesu približavanja Evropskoj uniji. Na značaj i imperativ preuzimanja i implementacije standarda u navedenim oblastima ukazuje i činjenica da su, direktno ili indirektno, gotovo istovrsne predmetne obaveze sadržane kako u osnivačkom aktu i relevantnim konvencijama Savjeta Evrope i Organizacije za bezbjednost i saradnju u Evropi, tako i i nizu dokumenta Evropske unije. U okviru procesa pridruživanja Evropskoj uniji, obaveze za države Zapadnog Balkana u datoj oblasti sadržane su u Glavi VII Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), dokumentu “Evropsko partnerstvo”, te Mapi puta za liberalizaciju viznog režima. Za razliku od zemalja Srednje i Istočne Evrope koje su, nakon okončanja Hladnog rata, snažno ušle u tranzicioni i reformski proces sa jasnim opredjeljenjem da se što brže uključe u međunarodne strukture koje su do jučer predstavljale ekskluzivitet rezervisan za zapadne demokratije, većina zemalja Zapadnog Balkana, u različitom obliku i u različitom trajanju, zahvaćene su ratnim razaranjima, zbog čega će njihovo približavanje Evropskoj uniji ne samo biti odloženo, već i značajno otežano. Rat, ekonomska nestabilnost i nepostojanje efikasnih institucija, predstavljali su više nego plodno tlo za pojavu i jačanje niza devijantnih društvenih pojava i praksi, čije iskorjenjivanje, između ostalog, upravo treba da se manifestuje kao rezultat kvalitetne implementacije normativnih zahtjeva i standarda Evropske unije u oblasti “Pravde, slobode i sigurnosti”. Analize i izvještaji Evropske komisije u proteklih nekoliko godina jasno ukazuju da gotovo sve zapadnobalkanske zemlje, uključujući i Hrvatsku, koja je u procesu približavanja Uniji najviše odmakla, hronično pate od nedovoljno reformisanog i od političkih uticaja oslobođenog pravosudnog sistema, korupcije na svim nivoima, te, u usporedbi sa evropskim standardima, nedovoljno efikasne uprave. Pored zajedničkih, ispunjavanje ugovornih i drugih relevantnih obaveza u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ u svim zemljama regiona nailazi na pojedinačne probleme i poteškoće, primarno političke, ali i tehničke prirode. Bosna i Hercegovina, sa svim svojim pravno – političkim pretpostavkama i specifičnostima, predstavlja najeklatantniji primjer predominacije političkih i pravnih nad tehničkim opterećenjima u procesu ispunjavanja obaveza koje ne samo oblast „Pravde, slobode i sigurnosti“, već generalno evropski integracioni proces podrazumijeva.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I I

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

U oblastima koje se mogu podvesti pod okvire „Pravde, slobode i sigurnosti“, evropska i pristupna partnerstva za zemlje Zapadnog Balkana podrazumijevaju nužnost regulacije upravljanja granicama u skladu sa evropskim zahtjevima i standardima, zaključenje i implementaciju sporazuma o readmisiji, jačanje institucionalnih kapaciteta, te usvajanje i implementaciju kako strateških i operativnih, tako i zakonskih i podzakonskih akata u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, terorizma, krijumčarenja i zloupotrebe droga, kao i provođenje odgovarajuće reforme u oblasti pravosuđa, viza, azila i migracije. Pored toga, uz obavezu BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske koja se odnosi na saradnju sa Tribunalnom u Hagu, za svaku od zemalja regiona, u skladu sa njihovim specifičnostima u pojedinim oblastima, definisane su i određene pojedinačne obaveze. Analize i izvještaji Evropske komisije posvećeni napretku zemalja Zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija u proteklih nekoliko godina, jasno ukazuju da su političke elite i institucije većine zemalja regiona (izuzimajući Hrvatsku) najsnažniji progres u oblasti „Slobode, sigurnosti i pravde“ ostvarile ne zahvaljujući implementaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno odredbi njegove Glave VII, pa čak ni odgovarajućih prioriteta iz dokumenta Evropsko partnerstvo, već radeći na realizaciji konkretnije i, samim tim, politički interesantnije perspektive oličene u mogućnosti sticanja bezviznog režima za njihove državljane. Za neke zemlje regiona još uvijek je na snazi samo Privremeni sporazum koji se pitanjima „Pravde, slobode i sigurnosti“ ne bavi. Istovremeno, brojni prioriteti „Evropskog partnerstva“, pogotovo kada se govori o Bosni i Hercegovini, koncipirani su na način koji u dovoljnoj mjeri ne uvažava sve njene politički i pravno osjetljive konstituente, što je proizvelo različite poteškoće u njihovoj implementaciji. Mapa puta za liberalizaciju viznog režima i akcioni planovi za njenu implementaciju takođe sadrže određene obaveze čija realizacija zahtijeva dodatne političke napore i kompromise, međutim, analize pokazuju da su se političke elite u regionu radije selektivno opredjeljivale za realizaciju u Mapi puta sadržanih obaveza i ispunjavanju uslova za dolazak na „bijelu Shengen listu“, nego za zadiranje u politički osjetljiva pitanja iz Evropskog partnerstva. Drugim riječima, o kvalitetnoj i, prije svega, pravovremenoj realizaciji prioriteta iz dokumenta „Evropsko partnerstvo“ u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ u većini zemalja Zapadnog Balkana može se govoriti samo u mjeri u kojoj se ove obaveze na određeni način poklapaju sa obavezama iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima, odnosno akcionih planova za njenu implementaciju. Primjeri zemalja Zapadnog Balkana kojima je krajem 2009. godine odobren bezvizni režim – Srbija, Crna Gora i Makedonija – to jasno pokazuju. Bosna i Hercegovina, koja očekuje da u narednim mjesecima bude donijeta odluka o uspostavljanju bezviznog režima i za njene državljane, takođe potvrđuje ovu tezu, jer su političi subjekti i institucije u ovoj zemlji najznačajniji napredak u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ ostvarile upravo pod uticajem mogućnosti konkretizacije perspektive dolaska na „bijelu Shengen listu“. Putem ministarskih konferencija, radnih grupa, te intenzivnijeg komisijskog i plenarnog rada u institucijama na državnom i entitetskom nivou, realizovane su obaveze iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima, koje su u formi prioriteta iz „Evropskog partnerstva“ čekale na svoju realizaciju i po nekoliko godina. Iz svega prethodno navedenog moguće je

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA V I I

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

izvesti bar dva osnovna zaključka:

prvo, političke elite u većini država Zapadnog Balkana su opredjeljenije ka realizaciji konkretnijih, pa makar i partikularnih, djelimičnih perspektiva vezanih za evropski integracioni proces, kao što je liberalizacija viznog režima, nego ka preuzimanju značajnog političkog rizika kroz pokušaje rješavanja osjetljivih pitanja sadržanih u dokumentu „Evropsko partnerstvo“. Ovo je naročito relevantno u uslovima u kojima, pod uticajem dojučerašnje političke i institucionalne, te još uvijek aktuelne ekonomske krize u Evropskoj uniji, generalna „evropska perspektiva“ za većinu zemalja regiona još uvijek nije u potpunosti profilisana; drugo, ostvarenje napretka u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ putem implementacije Mape puta za liberalizaciju viznog režima, a ne konkretne i koncentrisane realizacije prioriteta iz dokumenta „Evropsko partnerstvo“, vremenski i materijalno ograničenog je karaktera, jer svaki dalji napredak država Zapadnog Balkana ka Evropskoj uniji, posebno nakon stupanja „kompletnog“ Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju na snagu, zahtijevaće drugačiji modalitet političkog – strateškog i operativnog – djelovanja i, prije svega, drugačiji odnos prema zahtjevima iz „Evropskog partnerstva“ i Glave VII Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Kada se govori o Bosni i Hercegovini, dokument „Evropsko partnerstvo“ i odgovarajući akcioni plan za njegovu implementaciju sadrže 34 prioriteta, odnosno 241 aktivnost koje se odnose na oblast „Pravde, slobode i sigurnosti“, a u trenutku izrade Izvještaja stepen implementiranosti Akcionog plana za realizaciju prioriteta iz „Evropskog partnerstva“ u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ iznosi oko 60%. Uz blaga pomjeranja, sličan broj prioriteta iz oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ može se identifikovati i u „evropskim partnerstvima“ drugih zemlja regiona. Bosna i Hercegovina, međutim, zahvaljujući složenoj pravno – političkoj strukturi i distribuciji nadležnosti između države i entiteta, s jedne, te neusklađenosti zahtjeva „Evropskog partnerstva“ sa datim ustavnim, pravnim i političkim pretpostavkama na kojima ova zemlja počiva, s druge strane, sasvim sigurno predstavlja jedinstven regionalni primjer po specifičnosti razloga kašnjenja u realizaciji obaveza iz „Evropskog partnerstva“. Naime, za razliku od ostalih zemalja regiona, kod kojih je određeno kašnjenje u ispunjavanju pojedinih prioriteta rezultat odsustva tehničkih i materijalnih pretpostavki33 ili političkih okolnosti koje ne prevazilaze razloge vanrednih izbora (Hrvatska i Srbija, na primjer) ili legitimne političke borbe parlamentarne opozicije u okvirima koji su definisani Ustavom ili zakonom (Srbija do izmjene Poslovnika o radu Narodne skupštine RS), osnovni razlog kašnjenja u realizaciji pojedinih prioriteta iz oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ od strane Bosne i Hercegovine leži u složenosti državne strukture, te pokušajima da se obaveze iz „Evropskog partnerstva“ interpretiraju na način koji odgovara samo određenim političkim subjektima. Dati pokušaji, koji za svoju pretpostavku imaju intenciju realizacije dnevno – političkih, ideoloških i nacionalnih partikularnih interesa, a ne formalno i materijalno zadovoljenje evropskih standarda, ionako složene aktivnosti bh. institucija usmjerene ka provođenju preuzetih međunarodnih obaveza čine još težim i komplikovanijim. S druge strane, napori koje su institucije i politički subjekti BiH učinili u procesu ispunjavanja obaveza Mape puta za liberalizaciju viznog režima, a koje se nezanemarljivo poklapaju sa obavezama iz dokumenta „Evropsko partnerstvo“, pokazuju da je više nego moguće, uz odgovarajuću 33

Especially where it concerns the implementation of normative framework in the areas of border control, visas, asylum and migrations.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

političku volju, pronaći realan modalitet realizacije evropskih obaveza.34 Kao što je poznato, do okončanja postupka ratifikacije i stupanja na snagu „kompletnog“ Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, u primjeni je Privremeni sporazum čije odredbe ne uređuju oblast „Pravde, slobode i sigurnosti“. Iako su, po pravilu, nakon zaključenja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma, zemlje regiona sačinile odgovarajuće planove za implementaciju cjelokupnog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, dosadašnja iskustva pokazuju da su centralni, bazični dokumenti za realizaciju obaveza u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ u periodu nakon potpisivanja Sporazuma ipak, u nešto manjoj mjeri, „Evropsko partnerstvo“, te, dominantno, Mapa puta za liberalizaciju viznog režima, a ne Sporazum sam po sebi. Razloge za tako nešto treba tražiti kako u vremenskom roku koji je neophodan za ratifikaciju Sporazuma, odnosno, formalno stupanje ugovorno preuzetih obaveza u ovoj oblasti na snagu, tako i činjenici da su Evropsko partnerstvo i Mapa puta za liberalizaciju viznog režima dokumenti „operativnijeg“ karaktera i propisuju nešto dinamičnije rokove za ispunjavanje definisanih obaveza. Drugim riječima, formalno – pravne i kontraktualne okolnosti zahtijevale su da se zemlje regiona nakon potpisivanja sporazumâ primarno orjentišu ka ispunjavanju trgovinskih i sa njima povezanih obaveza iz Privremenog sporazuma, dok se realizacija generalnih obaveza u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ u manjoj meri bazirala na primjeni Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a daleko više na implementaciji prioriteta i mjera iz „Evropskog partnestva“ i Mape puta za liberalizaciju viznog režima. To, naravno, ne znači da su predmetne obaveze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju do njegovog stupanja na snagu „na čekanju“, već da se one indirektno realizuju posredstvom ispunjavanja obaveza iz navedena dva dokumenta. Naravno, uz svu njihovu sadržinsku i materijalnu komplementarnost, razlika između obaveza sadržanih u tri navedena dokumenta postoji, a ona se manifestuje kako u njihovoj pravnoj osnovi i stepenu operabilnosti, tako i momentu njihovog formalnog stupanja na snagu i vremenskom roku koji je predviđen za njihovu realizaciju. Kako oblast „Pravde, slobode i sigurnosti“ nije obuhvaćena Privremenim sporazumom, a Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupa na snagu tek nakon složenog procesa ratifikacije od strane zemlje regiona, zemalja članica Evropske unije i Evropskog parlamenta koja obično traje 2 – 3 godine, te, samim tim, ne postoje potpuno precizni pokazatelji o stepenu realizovanosti Glave VII Sporazuma u prvoj godini nakon njegovog potpisivanja35, u narednom dijelu ukazaćemo na ostvarene rezultate, ali i određene probleme koje je u zemljama regiona, u prvoj godini nakon potpisivanja sporazumâ o pridruživanju, identifikovala Evropska komisija:

Pogledati: Case study: „Liberalizacija viznog režima“ u nastavku teksta

Dosadašnja praksa, kako je već prethodno navedeno, pokazuje da su zemlje regiona, nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma, izrađivale akcione planove za implementaciju “kompletnog” Sporazuma, međutim, precizni kvartalni i polugodišnji izvještaji o realizaciji datih akcionih planova, u periodu važenja isključivo Privremenog sporazuma, primarno se odnose na dinamiku i kvalitet njegove implementacije, dok se stepen realizacije dijelova Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji nisu obuhvaćeni Privremenim sporazumom preciznije može sagledati po drugim osnovama, kao što su Godišnji izvještaj Evropske komisije ili, pak, izvještaji o provođenju prioriteta „Evropskog partnerstva“, odnosno, tamo gdje je to vremenski odgovarajuće, Mape puta za liberalizaciju viznog režima.

MONITORING

UPOREDNI

Zemlja

Hrvatska

Srbija

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

Godina po poptisivanju SSP

2001/2002

2008/2009

BOSNE

HERCEGOVINE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNA

Najznačajniji ostvareni rezultati prema ocjeni EC

Negativan trend

- Ostvaren je rudimentaran napredak po pitanju kvalitetnijeg normativnog i strateškog regulisanja oblasti azila i borbe protiv korupcije, iako se zbog nedostatka političke volje borba protiv korupcije ne realizuje na višem političkom i institucionalnom nivou;

- Nedovoljna zakonodavna aktivnost Vlade i Sabora koja bi trebala dovesti do stvaranja odgovarajućeg zakonskog okvira, ne neefikasna implementacija postojećeg normativnog okvira; - Nezadovoljavajući institucionalni i personalni kapaciteti; - Kašnjenje sa reformom pravosuđa; - Politički upliv u rad sudova, posebno u slučajeve koji za svoj predmet imaju ratne zločine;

- Početak implementacije Sporazuma o readmisiji sa EZ; - Početak izdavanja biometrijskih pasoša; - Iniciran dijalog o viznoj liberalizaciji; - Usvojen Zakon o kontroli državne granice i sprovedene kadrovske obuke u ovoj oblasti; - Usvojen Zakon o strancima i odgovarajući podzakonski akti;

- Vanredni predsjednički i parlamentarni izbori, kao i opstrukcija opozicije u parlamentu značajno usporili legislativne aktivnosti; - Nedovoljni institucionalni kapaciteti službi za izdavanje biometrijskih pasoša i graničnih kontrola; - Kašnjenje u provođenju Strategije integrisanog upravljanja granicom; - Kašnjenje u usvajanju zakonskih rješenja u oblasti borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma, te borbe protiv nedozvoljene trgovine drogom; - Kašnjenje u provođenju reorganizacije policijskog aparata; - Nedovoljni institucionalni kapaciteti za prijem ilegalnih migranata;

G L AVA V I I

HERCEGOVINA)

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I I

Zemlja

Crna Gora

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

Godina po poptisivanju SSP

2007/2008

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Najznačajniji ostvareni rezultati prema ocjeni EC

Negativan trend

- Usvojen niz strateških i zakonskih akata, kao što su Strategija integrisanog upravljanja migracijama, Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranju terorizma, Nacionalni strateški odgovor na droge i prateći akcioni plan, Akcioni plan za sprovođenje programa borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala 2008 – 2009, Zakon o državljanstvu, Zakon o prebivalištu i boravištu građana, kao i niz podzakonskih akata, posebno u oblasti azila i migracije; - Započelo izdavanje biometrijskih pasoša; - Početak implementacije Sporazuma o readmisiji sa EZ; - Početak implementacije Strategije za integrisano upravljanje granicom;

- Kašnjenje u usvajanju Zakona o nadzoru državne granice, Zakona o strancima i Zakona o zaštiti ličnih podataka; - Kašnjenje u izradi i implementaciji podzakonskih akata posredstvom kojih bi zakonska rješenje bila implementirana; - Neefikasna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala;

MONITORING

UPOREDNI

Zemlja

Makedonija

Albanija

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

Godina po poptisivanju SSP

2001/2002

2006/2007

BOSNE

HERCEGOVINE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNA

Najznačajniji ostvareni rezultati prema ocjeni EC

Negativan trend

- Usvajanje Zakona o borbi protiv pranja novca i odgovarajućih podzakonskih akata, te uspostavljanje Direkcije za prevenciju pranja novca pri Ministarstvu finansija; - Uspostavljena Vladina Komisija za borbu protiv trgovine drogom; - Ispoljena snažna operativna opredijeljenost za borbu protiv terorizma na principima EU i SAD;

- Kašnjenje u harmonizaciji zakonodavstva u oblasti viza sa standardima Zajednice; - Neefikasna kotrola granica, posebno prema Albaniji i Kosovu, gdje kontrola mimo zvaničnih prelaza nije ni postojala; - Kašnjenje u izradi podzakonskih akata kojim postojeća zakonska rješenja bila implementirana; - Nedovoljne operativne aktivnosti u oblasti borbe protiv trgovine ljudima, drogom i akciznom robom; - Kašnjenje u usvajanju novog Zakona o azilu;

- Registrovan operativni napredak u borbi protiv organizovanog kriminala; - Djelimično unaprijeđenje institucionalnih kapaciteta u oblasti azila; - Registrovani dalji koraci u pravcu efikasnije implementacije Sporazuma o readmisiji sa EZ;

- Kašnjenje u prilagođavanju Zakona o strancima, Zakona o zaštiti ličnih podataka i Strategije za integrisano upravljanje granicom sa zahtjevima EZ; - Kašnjenje u izradi i usvajanja odgovarajućih zakonskih rješenja u oblasti borbe protiv korupcije i oduzimanju nelegalno stečene imovine; - Spora i neefikasna implementacija postojećeg zakonskog okvira; - Kašnjenje u reorganizaciji policijskog aparata; - Nestandardizovanost graničnih prelaza sa standardima Zajednice;

G L AVA V I I

HERCEGOVINA)

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I I

Zemlja

BiH

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

Godina po poptisivanju SSP

2008/2009

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Najznačajniji ostvareni rezultati prema ocjeni EC

Negativan trend

- Nastavljena reforma policije i uspostavljanje i operacionalizacija novih policijskih tijela; - Usvojeni Strategija i Akcioni plan u oblasti migracija i azila 2008 – 2011; - Uspostavljena Komisija za intgrisano upravljanje granicom; - Unaprijeđena zakonska rješenja kojima se uređuju oblasti krivični postupak, zaštite tajnih podataka, sukoba interesa u institucijama BiH, pranja novca; - Usvojen Akcioni plan za borbu protiv trgovine ljudima 2008 – 2012; - Unaprijeđeno operativno djelovanje i patroliranje Granične policije u područjima sigurnosnih sektora; - Usvojeni strateški dokumenti u oblasti borbe protiv korupcije, organizovanog kriminala, sprječavanja pranja novca; - Usvojen Migracioni profil BiH i Strategija reintegracije povratnika u skladu sa Sporazumom o readmisiji;

- Kašnjenje u izboru rukovodilaca pojedinih policijskih tijela; - Kašnjenje u usvajanju i unaprijeđenju sistemskih akata u oblasti kontrole granica, sprječavanja pranja novca, nadzora nad opojnim drogama, zaštite svjedoka, izvršenja krivičnih sankcija, kao i u usaglašavanju zakonodavstva RS i FBiH u oblasti bankarstva i transparentnosti finansijskih tokova; - Kašnjenje u jačanju institucionalnih i administrativnih kapaciteta SIPA i drugih policijskih tijela, te Agencije za zaštitu ličnih podataka; - Kašnjenje u izgradnji azilantskog centra; - Kašnjenje u uspostavljanju sistema za razmjenu podataka između policijskih agencija u BiH; - Kašnjenje u usvajanju izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH, te Zakona o Sudu BiH;

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA V I I

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

STRANA

Studija slučaja: Liberalizacija viznog režima za zemlje Zapadnog Balkana

Oslobađanje od viznog režima prilikom putovanja u shengenski prostor (a potom i u preostale zemlje Unije koje u shengenskom Dominantna osnova za ostvarenje projektu ne participiraju) predstavlja prvu neposrednu, napretka većine zemalja regiona u konkretnu korist koju građani regiona stiču približavanjem oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ u njihove zemlje Evropskoj uniji, odnosno, ispunjavanjem obaveza koje dolazak na tzv. bijelu Shengen listu podrazumijeva. Po periodu neposredno nakon potpisivanja pitanju oslobađanja od viznog režima jasno se mogu uočiti Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju značajne razlike u tretmanu zemalja regiona. Izuzimajući bila je konkretizacija perspektive Hrvatsku, čijim državljanima je već nekoliko godina od njenog oslobađanja od shengenskog viznog osamostaljenja omogućen bezvizni režim za shengenski prostor, za ostale zemlje regiona izrađena je Mapa puta za liberalizaciju režima. viznog režima i odgovarajući akcioni plan (sa preko 700 pojedinačnih aktivnosti podijeljenih u 4 tematske cjeline) od čije kvalitetne i efikasne realizacije zavisi usvajanje pozitivne odluke o stavljanju konkretne države regiona na bijelu Shengen listu.36 Monitoring napretka pojedinačnih zemalja u procesu ispunjavanja definisanih obaveza iz Mape puta ostvaruje se posredstvom različitih instrumenata, a primarno putem zajedničkog tijela kojeg sačinjavaju predstavnici Evropske komisije i zemlje regiona u pitanju, monitoring misija Evropske komisije, te njenih redovnih godišnjih izvještaja o napretku zemalja regiona u procesu evropskih integracija. Nakon što im je u prvoj polovini 2008. godine svečano dodijeljena Mapa puta, čime je otvoren dijalog za liberalizaciju viznog režima, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija i BiH ušle su u proces intenzivnog djelovanja u pravcu ispunjavanja svih relevantnih obaveza koje Mapa podrazumijeva. Nešto više od godinu dana kasnije, uspješan zadatak u ovom procesu realizovale su Srbija, Crna Gora i Makedonija, dok je za BiH i Albaniju utvrđeno da nisu u potpunosti realizovale svoje preuzete obaveze, uz konstataciju da će pozitivna odluka i za ove dvije zemlje biti donijeta nakon uspješnog okončanja predviđenh zadataka. Proces rada institucija u Bosni i Hercegovini na realizaciji obaveza sadržanih u Mapi puta za liberalizaciju viznog režima pokazao je svu složenost pravno - političkih pretpostavki na kojima napredak ove zemlje u procesu evropskih integracija počiva. Za realizaciju najzahtjevnijim su se pokazale obaveze koje su od ranije, na primjer u okviru Evropskog partnerstva, bile identifikovane kao sporne u smislu njihove neusaglašenosti sa ustavnom strukturom zemlje i ustavnopravnim ovlaštenjima pojedinih nivoa organizacije vlasti u BiH, kao i one obaveze čije ispunjavanje su različiti politički subjekti nastojali iskoristiti u dnevnopolitičke svrhe.37

Ugovor iz Lisabona jača poziciju Evropskog parlamenta u ovom kontekstu, jer mu je, za razliku od predlisabonskog perioda u kojem je on po ovom pitanju imao samo konsultativnu ulogu, sada omogućeno da u okviru tzv. „uobičajene procedure“, na osnovu prijedloga Evropske komisije, ravnopravno sa Savjetom ministara učestvuje u donošenju odluke o stavljanju određene zemlje na tzv. „bijelu Shengen listu“.

Na primjer, do kašnjenja u preuzimanju aktivnosti u pravcu finalizacije policijske reforme u BiH došlo je zbog protivljenja institucija Republike Srpske da se ovo pitanje riješi na način koji bi podrazumijevao prenos nadležnosti sa entitetskog na državni nivo. S druge strane strane, do ozbiljnog kašnjenja usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BIH došlo je zbog intencija određenih političkih subjekata iz Federacije BiH da se u ovo zakonsko rješenje inkorporiraju i neki sadržaji koji za ispunjavanje same evropske obaveze nisu bili neophodni (npr. krivičnopravna regulacija negiranja presuđenih slučajeva genocida).

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Sve ovo je nesumnjivo dovelo do bespotrebnog gubljenja vremena prilikom usvajanja neophodnih normativnih rješenja, dijelom u Savjetu ministara, a u znatno većoj mjeri u Parlamentarnoj skupštini BiH. S druge strane, liberalizacija viznog režima je istovremeno pokazala i da su institucije u BiH, predstavnici etničkih grupacija, te predstavnici vlasti sa različitih nivoa, više nego sposobni, uz sve otežavajuće okolnosti, da iznađu odgovarajuće modalitete za rješavanje definisanih zadataka, bilo putem “ministarskih konferencija” ili radnih grupa, bilo odustajanjem od diskutabilnih političkih zahtjeva koji nemaju direktno veze sa sadržajem same “evropske” obaveze. Dnevnopolitičkim elementima opterećenom legislativnom postupku, kao jednom od fundamentalnih razloga kašnjenja bh. institucija u procesu ispunjavanja obaveza iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima, nesumnjivo treba pridodati i određene tehničke poteškoće, kao što je kašnjenje knjižica za biometrijske pasoše iz njemačke štamparije, zbog čega je testna faza izdavanja biometrijskih pasoša u BiH započela, na primjer, u momentu kada je u Srbiji već bilo izdato nekoliko stotina hiljada pasoških jedinica. Pri tome, ne treba izgubiti iz vida da je uspostavljanje i efikasno funkcionisanje sistema izdavanja i zaštite biometrijskih putnih isprava osnovna komponenta Glave I Mape puta - “Sigurnost dokumenata”. U momentu izrade izvještaja, institucije u Bosni i Hercegovini su gotovo u cjelosti realizovale obaveze iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima. Monitoring timovi Evropske komisije su u martu 2010. godine boravili u BiH kako bi na terenu stekli uvid u stepen relaizovanosti definisanih obaveza od strane institucija u Bosni i Hercegovini. Na osnovu podataka monitoring timova, te informacija do kojih je došla posredstvom sastanaka sa članovima bh. Radne grupe za liberalizaciju viznog režima, Evropska komisija izrađuje konačan izvještaj i daje preporuku o donošenju odluke o stavljanju BiH na „bijelu Shengen listu“. Prema posljednjim, još uvijek neformalnim najavama, očekuje se da izvještaj Evropske komisije i preporuka za donošenje odluke o oslobađanju od shengenskog viznog režima bude pozitivna, uz ocjenu da je Bosna i Hercegovina u datom momentu ostvarila značajniji progres nego što su to učinile Srbija, Crna Gora i Makedonija kada je donesena odluka o ukidanju viznog režima za njihove državljane. Takođe, očekuje se da željene preporuke po Bosnu i Hercegovinu budu objelodanjene početkom juna 2010. godine, za kada je zakazana i regionalna konferencija posvećena napretku Zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija, a koja će biti održana u Sarajevu. To, međutim, prema nezvaničnim najavama iz Brisela, ne znači da institucije u Bosni i Hercegovini u nastupajućem vremenskom periodu ne trebaju uložiti dodatne napore u pojedinim oblastima, kao što su borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ukoliko odgovarajuća preporuka Evropske komisije bude donijeta u najavljenom roku, konačna odluka o stavljanju Bosne i Hercegovine na „bijelu Shengen listu“ najvjerovatnije će biti usvojena na jesen tekuće godine. Snažnu podršku stavljanju Bosne i Hercegovine, ali i Albanije, na „bijelu Shengen listu“ dali su Evropski parlament i njegovi komiteti za unutrašnje poslove i pravosuđe i vanjsku politiku, međutim, ne treba izgubiti iz vida da lisabonska procedura usvajanja odluke o oslobađanju određene zemlje od viznog režima zahtijeva nešto duži vremenski period od one koja se primjenjivala prije stupanja novog Osnivačkog akta Evropske unije na snagu. S druge strane, interesantni su i određeni zahtjevi pojedinih predstavnika civilnog društva u Bosni Hercegovni upućeni evropskim institucijama da se donošenje odluke o oslobađanju Bosne i Hercegovine od viznog režima prolongira za period nakon opštih izbora koji će biti održani početkom oktobra, uz obrazloženje da bi eventualnu odluku o otklanjanju viznog režima postojeće vladajuće garniture u Bosni i Hercegovini mogle koristiti u predizborne svrhe. U svakom slučaju, bilo kakvo dalje uskraćivanje bh. državljanima da slobodno putuju u

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA V I I

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

Evropsku uniju na način na koji to rade državljani većine ostalih zemalja regiona, posebno ukoliko se to uskraćivanje temelji na neformalnom insistiranju na zahtjevima koji nisu sadržani u Mapi puta38, a koji su se mogli čuti od strane predstavnika pojedinih članica Unije, bilo bi kontraproduktivno i dodatno bi osiromašilo ionako još uvijek prilično apstraktnu “evropsku perspektivu” Bosne i Hercegovine. Otklanjanje viznih barijera predstavljalo bi prvi realan korak ka približavanju Evropske unije građanima Bosne i Hercegovine na svakodnevnoj ravni i pružilo bi svojevrsnu verifikaciju „isplativosti“ reformskih napora i aktivnosti koje institucije i politički subjekti u Bosni i Hercegovini, uz sve navedene teškoće, preduzimaju.

Daljim napretkom BiH u procesu približavanja Evropskoj uniji obaveze u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ će se rapidno usložnjavati, a kriterijumi za ocjenu ostvarenog napretka, kao što pokazuje primjer Hrvatske, dodatno će se pooštravati.

Što se tiče Albanije, Evropska komisija je u svojim izvještajima od sredine maja 2009. godine ovoj zemlji dala najniže ocjene kada je riječ o stepenu realizovanosti uslova iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima. Kao i u BiH, i u Albaniji je, prije svega zbog nerazvijenih institucionalnih kapaciteta, došlo do ozbiljnog kašnjenja u izdavanju biometrijskih pasoša u odnosu na utvrđene rokove. Biometrijski pasoši su se počeli izdavati u aprilu 2009. godine, ali je sam proces tekao veoma sporo i pokazalo se da su njeni državljani bili daleko zainteresovaniji za dobijanje novih, elektronskih ličnih karata koje su im bile neophodne za učestvovanje na izborima zakazanim za kraj juna. Pored bezbjednosti dokumenata, centralni problem kojeg je identifikovala Evropska komisija odnosio se na lošu kontrolu granica i migracija, te nezadovoljavajuću situaciju po pitanju javnog reda i bezbjednosti, spoljnih odnosa i implementacije preuzetih međunarodnih obaveza i stanja u oblasti zaštite ljudskih prava. Možda značajniji problem za državljane Albanije predstavlja činjenica da, prema najnovijim ocjenama iz Brisela, ona i dalje ozbiljno zaostaje u realizaciji svojih obaveza u procesu liberalizacije viznog režima. S druge strane, ne smije se ispustiti iz vida da je zajednička migraciona, ali i bezbjednosna „kopča“ za Albaniju, Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju - Kosovo i Metohija, sa kojim dijalog o liberalizaciji viznog režima nije ni započet, niti je za njega izrađena zasebna Mapa puta. Odluka o stavljanju na „bijeli Shengen“ Srbije ne odnosi se na Kosovo i Metohiju, čiji građani, bez obzira na njihovu nacionalnost, ne mogu aplicirati i steći biometrijsku putnu ispravu Republike Srbije. Iako je Evropski parlament usvojio političke preporuke u tom pravcu, Evropska komisija još uvijek nije odlučila da otvori dijalog o viznoj liberalizaciji sa Kosovom i Metohijom. Međutim, privremene kosovske institucije su odlučile da samostalno izrade dokument koji bi odgovarao Mapi puta kakva je izrađivana za zemlje regiona, te da djeluju u pravcu njegove implementacije. Na kraju, u pojedinim, doduše manjinskim, političkim krugovima u okviru Unije u posljednje vrijeme se pojavila i određena bojazan od prebrzog otvaranja granica za albanske državljane, a koja je rezultat pokušaja zloupotrebe bezviznog režima od strane albanskog stanovništva sa juga Srbije i iz Makedonije. Registrovan je ne mali broj lica sa ovih područja koja su bezvizno kretanje u Evropskoj uniji pokušali iskoristiti u pravcu obezbjeđenja političkog azila i trajnog ostanka na teritoriji Unije.

STRANA

Jedan od ovakvih zahtjeva koji se mogao čuti u neformalnoj komunikaciji sa Briselom, a koji nije obuhvaćen Mapom puta, jeste i rješavanje statusa izbjeglica sa KiM. Tokom 2007. godine u BiH je ukinut privremeni prihvat za nekoliko stotina izbjeglica sa Kosova i Metohije, odbijen je i njihov zahtjev za dobijanje azila, ali data lica nisu protjerana sa terotirije BiH., Služba za strance vrši identifikaciju broja lica o kojima je riječ, jer postoji procjena da je najveći broj njih već napustio BiH. Evropska komisija, prema postojećim informacijama, insistira da se njihov status riješi u skladu sa bh. zakonodavstvom, bez posebnih zahtjeva Brisela vezanih za način rješavanja ovog pitanja.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I I

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

P R AV D A , S L O B O D A , S I G U R N O S T

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Komentar

Dominantna osnova za ostvarenje napretka većine zemalja regiona u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ u periodu neposredno nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju bila je konkretizacija perspektive oslobađanja od shengenskog viznog režima, odnosno Mapa puta za liberalizaciju viznog režima i, u nešto manjoj mjeri, Evropsko partnerstvo, a ne Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju per se. Političko opterećenje ionako složenog legislativnog, ali i provedbenog procesa predstavlja najozbiljniji problem sa kojim se BiH susreće u realizaciji svojih obaveza u procesu približavanja Evropskoj uniji, uključujući i oblast „ Pravde, slobode i sigurnosti“. Aktivnosti koje su državne i entitetske institucije u relativno kratkom periodu uspješno realizovale u kontekstu ispunjavanja uslova iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima, dokaz su da, uz odgovarajuću političku volju i kvalitetniju koordinaciju rada različitih nivoa organizacije vlasti, BiH po svojoj efikasnosti ne mora zaostajati za zemljama regiona koje raspolažu daleko jednostavnijom pravno – političkom strukturom. Daljim napretkom BiH u procesu približavanja Evropskoj uniji obaveze u oblasti „Pravde, slobode i sigurnosti“ će se rapidno usložnjavati, a kriterijumi za ocjenu ostvarenog napretka, kao što pokazuje primjer Hrvatske, dodatno će se pooštravati. Bosna i Hercegovina, kao i većina ostalih zemalja regiona, pati od nedovoljnih institucionalnih kapaciteta posredstvom kojih bi neophodni sistemski i strateški dokumenti bili provedeni u praksi i posredstvom kojih bi se prevazišao rascjep između zakonodavnog i implementacionog nivoa ispunjanjavanja „evropskih“ obaveza, koji postoji u gotovo svim oblastima koje „Pravda, sloboda i sigurnost“ podrazumijeva.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA V I I I

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

POLITČIKE SURADNJE

STRANA

G L AV A V I I I

Politike suradnje

General assessment

Po modelu Pristupnog partnerstva (Accession Partnership) za zemlje kandidatkinje za članstvo u Evropskoj uniji, za zemlje zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija razvijen je novi, pretpristupni instrument - Evropsko partnerstvo kako bi se zemljama potencijalnim kandidatkinjama omogućilo brže provođenje reformskih procesa i ciljano usmjerio proces reformi i neophodni resursi. Tako su prvo Evropsko partnerstvo s EU-om 14. juna 2004. godine potpisale Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Makedonija i Albanija. Hrvatska je prvo Evropsko partnerstvo potpisala 13. 9. 2004. godine. Po potpisivanju ovoga dokumenta svaka zemlja donijela je odgovarajući akcioni plan za provedbu kratkoročnih i srednjoročnih prioriteta sadržanih u dokumentu.

Moguće je izvesti generalan zaključak da su zemlje zapadnog Balkana, godinu dana po potpisivanju Evropskog partnerstva, ostvarile neujednačen napredak u realizaciji preuzetih obaveza, odnosno da su u većoj ili manjoj mjeri bilježile zaostajanje u provođenju postavljenih prioriteta.

Analizirajući dostupne izvještaje vladinih agencija u posmatranim zemljama i izvještaje Evropske komisije o postignutom napretku za zemlje zapadnog Balkana u 2005. godini u oblasti Politike suradnje, moguće je izvesti generalan zaključak da su ove zemlje godinu dana po potpisivanju Evropskog partnerstva ostvarile neujednačen napredak u realizaciji preuzetih obaveza, odnosno da su u većoj ili manjoj mjeri sve zemlje bilježile zaostajanje u provođenju postavljenih prioriteta. Tako Makedonija u navedenom periodu bilježi značajne zaostatke u izvršavanju obaveza iz Evropskog partnerstva u oblasti Politike suradnje, iako se u momentu potpisivanja Evropskog partnerstva već tri godine nalazila u pretpristupnim pregovorima s EU-om. Pri tome se kao lakši dio posla pokazuje usklađivanje zakonodavstva s acquiesem i donošenje odgovarajućih strateških dokumenata nego njihova implementacija i provođenje u praksi. Ne čudi stoga što, naprimjer, usprkos usvajanju novoga Zakona o radnim odnosima i Nacionalnog akcionog plana za zapošljavanje, te reforme Agencije za zapošljavanje, nije postignut značajniji pomak u oblasti rada i zapošljavanja. Iako je prateće zakonodavstvo usvojeno u oblasti internog tržišta, tehničkih normi i standarda, javne uprave, energije, telekomunikacija i socijalne politike, nedostaju institucionalni kapaciteti za njegovu jasnu praktičnu primjenu. Općenito, evidentan je nedostatak materijalnih i ljudskih kapaciteta koji bi omogućili brže donošenje i provođenje reformi.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I I I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

POLITČIKE SURADNJE

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Slična je situacija i u Hrvatskoj. Iako postiže veliki napredak u usklađivanju zakonodavstva s acquisem, kreiranje i jačanje institucionalnih kapaciteta i pravnih struktura ide znatno sporijim tempom. Značajnije napore u ispunjavanju preuzetih obaveza iz Politika suradnje u prvoj godini od potpisivanja Evropskog partnerstva ulaže Albanija: osigurana je makroekonomska stabilnost, uvedene tržišno orijentirane reforme, intenziviran proces privatizacije i liberalizacije tržišta telekomunikacija, ubrzan proces donošenja novih legislativnih akata usklađenih s acquisem, transponirano je 57% evropskih standarda (ENs) u nacionalno zakonodavstvo, implementirano nekoliko ključnih strateških dokumenta, od kojih posebno treba istaći energetsku strategiju. Usprkos navedenome, izostale su ključne reforme u oblasti rada, zapošljavanja, socijalne kohezije i socijalne zaštite, javne uprave i okoliša. Proces implementacije obaveza iz Evropskog partnerstva bio je izazovan i za državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru, koje u momentu potpisivanja Evropskog partnerstva tvore jednu državu. Iako je postignut značajan napredak u realizaciji kratkoročnih prioriteta, osnovni problemi s kojima se suočavaju su slijedeći: nedovoljni napori za usvajanje nove legislative usklađene s acquisem, nepostojanje administrativnih kapaciteta za njihovu realizaciju te nedovoljan stepen suradnje na relaciji državna zajednica – republike, izazvan latentnom opstrukcijom od strane Crne Gore, koja je pripremala izlazak iz zajedničke države. Iako je, kao i ostale zemlje zapadnog Balkana, uspjela zadržati makroekonomsku stabilnost, reformski napori usmjereni ka prestrukturiranju i privatizaciji poduzeća imali su malo odjeka, kao i uspostava stabilnoga, funkcionirajućeg tržišta zemljom i nekretninama. Usvojen je i određeni broj zakonskih akata u oblasti poljoprivrede, transporta, energije, telekomunikacija i medija, ali je njihova implementacija usporena zbog nepostojećih i / ili nedovoljnih institucionalnih kapaciteta. Najveće zaostajanje u ispunjavanju preuzetih obaveza u oblasti Politike suradnje bilježi Bosna i Hercegovina. Za razliku od ostalih zemalja u regiji u kojima je proces reformi barem u dijelu usuglašavanja legislative s pravnom stečevinom EU-a brži i djelotvorniji, u Bosni i Hercegovini evidentan je nedostatak političke volje da se neophodni zakoni usvoje, kao i da se kreiraju i jačaju odgovarajući mehanizmi za njihovu implementaciju. Zaostajanje je evidentno u skoro svim oblastima koje pokriva poglavlje Politike suradnje – slobodno kretanje ljudi, dobara i usluga, porezi i carine, socijalne politike, industrija, poljoprivreda, okoliš, dok je realiziran manji broj aktivnosti u oblasti transportne politike, javne uprave, energije, statistike i financijske kontrole.

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

Zemlje zapadnog Balkana u različitim su vremenskim intervalima potpisale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Tako je Makedonija ovaj sporazum potpisala 9. aprila, a Hrvatska 29. oktobra 2001. godine, Albanija 12. juna 2006. godine, Crna Gora 15. oktobra 2007. godine. Posljednje su SSP potpisale Srbija, 29. aprila 2008. godine, i Bosna i Hercegovina 16. juna 2008. godine. Sve zemlje su po potpisivanju SSP-a pripremile i usvojile odgovarajuće strategije i akcione planove za ispunjavanje preuzetih obaveza, odnosno nacionalne planove za pristupanje EU-u.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA V I I I

Na temelju dostupnih izvještaja vladinih agencija i Evropske komisije o napretku koji je ostvarivan u oblasti Politike suradnje moguće je zaključiti da su ove zemlje u različitom obimu uspjele ostvariti postavljene ciljeve. Pri tome je važno napomenuti da se politička klima, odnosno konstelacija političkih snaga i odnosa u zemlji pojavljuje kao faktor od krucijalne važnosti za uspješnost realizacije preuzetih obaveza.

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

POLITČIKE SURADNJE

STRANA

Važno je napomenuti da se politička klima, odnosno konstelacija političkih snaga i odnosa u zemlji pojavljuje kao faktor od krucijalne važnosti za uspješnost realizacije preuzetih obaveza. U većini ostalih zemalja reformski procesi doživjeli su snažan zamah onoga momenta kada su razriješeni unutrašnjopolitički konflikti, kao u primjeru Srbije i Crne Gore nakon osamostaljenja, ili su vodeće političke elite svoju do tada deklarativnu opredijeljenost za pristupanje EU-u pretočile u stvarne i konkretne napore da se postavljeni preduvjeti ispune, kao što je to učinila Hrvatska.

Da je politički faktor ne samo ključan nego i presudan, pokazuje primjer Makedonije. Naime, u toj je državi po potpisivanju SSP-a izbila snažna politička kriza koja je u drugi plan gurnula proces evropskih integracija. O tome najrječitije govori podatak da u godini dana od potpisivanja SSP-a u Makedoniji nije usvojen nijedan novi “evropski“ zakon (Godišnji izvještaj o radu makedonskog parlamenta 2002.–2006., dostupan na www.sobranie.mk). Zakonodavni okvir Makedonije, godinu dana po potpisivanju SSP-a još uvijek je imao svoje utemeljenje u zakonodavstvu bivše SFRJ (nije harmoniziran s EU-om), a zaostaci su bilježeni i u donošenju predviđenih strateških dokumenata u oblasti unutrašnjeg tržišta i trgovine, intelektualnog vlasništva, sektorskih politika (SME, poljoprivrede, okoliša, transporta itd.). Mali pomaci dogodit će se tek s razrješenjem političke krize pronalaženjem kompromisa o ustrojstvu same države i načinu razrješavanja etnonacionalnog konflikta na relaciji Makedonci – Albanci.

Početnu konstataciju potvrđuje i slučaj Srbije i Crne Gore. Naime, dok su još bile u zajedničkoj državi, izvještaji o napretku u provođenju prioriteta iz Evropskog partnerstva ukazuju na neujednačen i otežan proces provođenja preuzetih obaveza. Tiha blokada zajedničkih institucija od strane Crne Gore, koja se pripremala napustiti državnu zajednicu, ograničavala je i usporavala proces napredovanja. Ovo je posebno evidentno u oblasti Politike suradnje, gdje je za najveći broj reformskih procesa postojala podijeljena nadležnost između republika (Srbije i Crne Gore) i zajedničke države, te je postojala i naglašena potreba bolje koordinacije, međusobnog usuglašavanja i prihvaćanja određenih rješenja. Složena politička struktura i nekoliko nivoa vlasti na kojima je trebalo usuglašavati i implementirati reforme kočila je i otežavala ovaj proces. Da su obje zemlje nakon razrješenja političke krize kao nezavisne države pokazale snažne reformske impulse, ukazuje komparacija stepena realizacije preuzetih obaveza iz Evropskog partnerstva sa stepenom realizacije obaveza iz SSP-a. Ovo se naročito odnosi na Crnu Goru u kojoj je proces harmonizacije zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a i usvajanje novih zakonskih i drugih propisa znatno ubrzan, razvijaju se i jačaju institucionalni i administrativni kapaciteti s osnivanjem novih institucija i / ili njihovim kadrovskim i materijalnim jačanjem. Obje zemlje su u oblasti Politika suradnje postigle značajan napredak usvajanjem zakonodavstva u oblasti – transporta, zaštite potrošača, unutrašnjeg tržišta, carina i poreza, zapošljavanja, energetike, poljoprivrede i ruralnog razvoja te statistike. Implementiran je i veliki dio aktivnosti usmjerenih na unapređenje administrativnih kapaciteta u oblastima koje su od ključnog značaja za primjenu SSP-a. U usporedbi s ostalim zemljama zapadnog Balkana, jedino Albanija i Bosna i Hercegovina bilježe izrazito spor tempo reformi u prvoj godini od potpisivanja SSP-a. Tako je određeni

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I I I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

POLITČIKE SURADNJE

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

pomak u ispunjavanju obaveza iz SSP-a u Albaniji postignut jedino u oblasti transporta i statistike, dok su sve ostale oblasti ocijenjene kao oblasti sa “nimalo ili malo napretka“ – kao slobodno kretanje osoba, usluga, kapitala; poljoprivreda i ruralni razvoj, informacijsko društvo i mediji te oblasti s “određenim (some progress) napretkom“, poput poreza i carine, javne uprave, zakona o intelektualnom vlasništvu, zapošljavanja, obrazovanja, okoline i energetike te srednjih i malih preduzeća. U izvještaju Evropske komisije pod naslovom Strategija proširenja i ključni izazovi 2009.–2010. ističe se kako je “Bosna i Hercegovina ostvarila ograničen napredak u usklađivanju svog zakonodavstva i politika s evropskim standardima”. Određeni napredak je postignut u oblastima kao što su transport, carine, porezi, obrazovanje i kultura. Izostala je značajnija realizacija aktivnosti predviđenih u oblasti kretanja roba, osoba i usluga, socijalne politike i politike zapošljavanja, državne pomoći, energije i životne sredine, poljoprivrede i industrije. Osim što nisu usvojeni odgovarajući normativni akti, prisutni su i problemi nedostatnih i / ili nepostojećih administrativnih kapaciteta kako bi se postigli bolji rezultati u provedbi SSP-a.

Studija slučaja – važnost efikasnog zakonodavnog procesa

Za značajnije napredovanja u procesu reformi od izrazite je važnosti brz, efikasan i efektivan zakonodavni proces koji je osnova daljnjim reformskim naporima. Razumljivo je stoga da se najveći dio preuzetih obaveza iz SSP-a i prioriteta iz EP-a u oblasti Politike suradnje odnosi na usvajanje zakonskih akata i donošenje strateških dokumenata u različitim oblastima. U tom smislu nam stepen realizacije ovih obaveza, odnosno broj usvojenih zakona može poslužiti kao (jedan od) indikator(a) o uspješnosti reformi u pojedinim zemljama. Stoga je interesantno izvršiti komparaciju podataka o usvojenom zakonodavstvu za svaku zemlju ponaosob.39

70 60 51 50

44 Broj Zakona usvojenih u prvoj godini po potpisivanju SSP

40 30

27 (61,36%)

Evropski zakoni relevantni za oblast Politike saradnje

19 (25,33%)

11 (21,56 %)

10 0 (0%) 0

Macedonija

Crna Gora

Srbija

B&H

Kako do momenta sačinjavanja ovoga izvještaja nismo bili u prilici doći do neophodnih informacija o usvojenom zakonodavstvu u Hrvatskoj za period oktobar 2001. - oktobar 2002. te u Albaniji za period juni 2006. - juni 2007., u tabeli su prikazani podaci za Makedoniju, Crnu Goru, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA V I I I

Dobijeni podaci, izuzimajući Makedoniju u kojoj je politička kriza i latentni oružani sukob uzrokovao usmjeravanje parlamentarnog procesa od evropskih integracija ka pronalaženju mirovnog rješenja, govore da Bosna i Hercegovina bilježi daleko najmanji broj / procent usvojenih novih evropskih zakona u prvoj godini od potpisivanja SSP-a. Imajući u vidu ovu činjenicu, interesantno je razmotriti proces donošenja zakonskih propisa u zemljama koje su posljednje potpisale SSP: Srbiji i Bosni i Hercegovini.

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

POLITČIKE SURADNJE

STRANA

Nasuprot ubrzanom procesu reformi koje Hrvatska, Crna Gora i Srbija bilježe u oblasti Politike suradnje i u zakonodavnome i u institucionalnom segmentu, Bosna i Hercegovina se godinu dana nakon potpisivanja SSP-a

Shodno prvom godišnjem izvještaju Vlade Republike Srbije o zajedno s Makedonijom i Albanijom provođenju Nacionalnog programa za integraciju u EU, Akcioni plan svrstala u red zemalja koje nisu u ispunjen je 29% budući da je od planiranih 89 propisa usvojeno dovoljnoj mjeri ispunile planirane 26. Pri tome je Vlada Srbije od planirana 64 zakona utvrdila njih 49, a Narodna skupština kao legislativni organ usvojila ih je 17. U obaveze. usporedbi s ranijim godinama kada je uspješnost zakonodavne vlasti mjerena brojem usvojenih zakona u periodu 2003.–2007. godina bila najviše 24%, u 2008. godini ona je iznosila 29%. U radu na realizaciji navedenih aktivnosti naročito se ističu ministarstva financija, poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede te ministarstvo za životnu sredinu i prostorno planiranje. Za razliku od Srbije, u BiH je zakonodavna aktivnost prilično troma. Tako je npr. od 42 zakona, koliko ih je Vijeće ministara utvrdilo u prvih devet mjeseci 2009. godine, u parlamentarnoj proceduri usvojeno samo 15 zakona, iako je među ova 42 zakona samo 18 novih. U ostalim se slučajevima radi o izmjenama i dopunama postojećih zakona. Pri tome je evidentan izrazito mali broj tzv. evropskih zakona. U oblasti Politike suradnje za period juni 2008. - juni 2009. godine u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojeno je samo 15 zakona usuglašenih s acquis communautaireom. Od posebnog je značaja podatak da određeni broj zakonskih akata pripremljenih u Vijeću ministara BiH nije dobio parlamentarnu suglasnost: čak 12 evropskih zakona relevantnih za oblast Politike suradnje nije dobilo suglasnost u PSBiH, odnosno odbijeno je mehanizmom entitetskog glasanja, uglavnom blokadom poslanika iz RS-a.40 U odnosu na očigledno blokiran zakonodavni proces u BiH, U Srbiji je, prema Vladinom izvještaju, nacionalni program za pristupanje EU-u od jula 2008. do decembra 2009. godine ispunjen 79%, jer je od planiranih 145 usvojeno 109 ili 75% zakona, dok su od planiranih 199 podzakonskih akata usvojena 164 ili 82%. Izrazito veliki porast ispunjenosti nacionalnog plana u drugoj polovini 2009. godine rezultat je, s jedne strane, odgovornijeg odnosa institucija / ministarstava prema svojim obavezama (“planiraju manje, ali se trude ispuniti sve što je predviđeno“) i odgovornijeg rada Narodne skupštine nakon izmjene Poslovnika o radu, s druge strane, koji omogućava bržu zakonodavnu aktivnost. Direktan rezultat jeste da je od 113 upućenih prijedloga zakona u parlamentarnoj proceduri usvojeno 109 ili 96%.

Radi se o slijedećim prijedlozima zakona: Prijedlog zakona o javnim nabavkama, Prijedlog zakona o garancijskom fondu, Prijedlog zakona o okviru devizne politike u BiH, Prijedlog zakona o o financijskom lizingu, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnivanju Izvozno-kreditne agencije BiH, Prijedlog zakona o javnim cestama, Prijedlog zakona o Agenciji za razvoj informacijskog društva, Prijedlog zakona o prijevozu opasnih materija, Prijedlog zakona o poštama BiH, Prijedlog zakona o unutrašnjoj i pomorskoj plovidbi, Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci u BiH, Zakon o zaštiti planova rasporeda integriranih sklopova.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA V I I I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

POLITČIKE SURADNJE

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Komentar

Predočena analiza pokazuje da su zemlje zapadnog Balkana u prvoj godini od potpisivanja SSP-a i Evropskog partnerstva postizale različite rezultate kada je u pitanju napredak u ostvarivanju reformskih procesa u oblasti Politike suradnje. Evidentno je da tempo reformi uglavnom nije bio valjano usuglašen s donesenim nacionalnim programima za realizaciju predviđenih obaveza. Na ovo ukazuju veća ili manja odstupanja u realizaciji predviđenih aktivnosti u izvještajima nacionalnih i evropskih struktura nadležnih za praćenje procesa integracija. I u ovom kontekstu Bosna i Hercegovina ne čini iznimku. Međutim, neophodno je istaknuti činjenicu da su u većini ostalih zemalja reformski procesi doživjeli snažan zamah onoga momenta kada su razriješeni unutrašnjopolitički konflikti, kao u primjeru Srbije i Crne Gore nakon osamostaljenja, ili su vodeće političke elite svoju do tada deklarativnu opredijeljenost za pristupanje EU-u pretočile u stvarne i konkretne napore da se postavljeni preduvjeti ispune, kao što je to učinila Hrvatska. Glavnina aktivnosti iz SSP-a i EP-a tiče se harmoniziranja zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU-a i uspostavljanje i / ili jačanje institucionalnih kapaciteta, u ljudskome i u materijalnom smislu, za provedbu reformi u praksi. Nasuprot ubrzanom procesu reformi koji ove zemlje bilježe u oblasti Politike suradnje i u zakonodavnome i u institucionalnome segmentu, Bosna i Hercegovina se godinu dana nakon potpisivanja SSP-a zajedno s Makedonijom i Albanijom svrstala u red zemalja koje nisu u dovoljnoj mjeri ispunile planirane obaveze. Naročito je poražavajuća činjenica da je rad ključne institucije u procesu reformi – Parlamentarne skupštine BiH – blokiran i paraliziran iz političkih razloga, o čemu svjedoče podaci koji su u tekstu već navedeni. Ovo ima alarmantne posljedice za oblasti koje su regulirane Politikama suradnje budući da nad njima uglavnom ne postoji ustavna nadležnost na državnom nivou ili je ona vrlo limitirana. Uzimajući u obzir disonantne i konflikte predodžbe (etno)političkih elita o tome na koji način je preuzete obaveze moguće realizirati, limitirane ingerencije države u odnosu na entitete u oblasti Politike suradnje, složenu političku strukturu koju determiniraju četiri nivoa vlasti te tromu i nemotiviranu administraciju na svim nivoima, od državnoga do općinskog, jasno je da je ovakav ishod očekivan.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA I X

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

FINANCIJSKA SURADNJA

G L AV A I X

Financijska suradnja

Općenita procjena

Glava IX. SSP-a se odnosi na financijsku suradnju između zemalja koje prolaze kroz Proces stabilizacije i pridruživanja i Evropske zajednice. Pomoć koju pruža EK je tijesno vezana za napredak koju država postiže vezano za prioritete iz Evropskog partnerstva. Također zavisi od uvjeta Procesa stabilizacije i pridruživanja, s posebnim akcentom na implementaciju reformskih procesa. Pomoć koja se dodjeljuje namijenjena je za zadovoljavanje utvrđenih potreba i dogovorenih prioriteta. Evropska unije dodjeljuje pomoć kroz višegodišnje programe i pakete. Trenutni program kroz koji BiH i druge države u regiji primaju podršku je IPA (Instrument za pretpristupnu pomoć), koji u definiranim oblastima prati prioritete utvrđene u Evropskom partnerstvu, procjene godišnjih izvještaja o napretku i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Jedna od glavnih razlika između država regije u ovoj oblasti jeste da se u SSP-u država koje su ga potpisale prije nego što je zaživjelo Evropsko partnerstvo u oblasti financijske suradnje njegovi prioriteti ne spominju. Druga velika razlika u ovoj oblasti je način na koji se upravlja sredstvima. Programi pomoći implementiraju se na dva načina. Prvi je centralizirani sistem implementacije, gdje sve odluke o nabavci, dodjeli ugovora i plaćanju donosi Evropska komisija. Drugi je decentralizirani sistem provedbe (DIS – engl. skraćenica); uspostavlja se institucija u zemlji korisnici sredstava koja direktno provodi nabavku, ugovaranja i plaćanje. Kada se radi o zemljama u regiji, Evropska komisija je za većinu programa pomoći prenijela ovlaštenja i nadležnosti na svoja diplomatska predstavništva u odgovarajućim zemljama - delegacije Evropske komisije. Taj aranžman predstavlja i dalje centralizirani sistem implementacije, ali je dekoncentriran. Dok je program CARDS, koji je bio u toku kad je određeni broj zemalja u regiji potpisivao SSP, implementiran putem centraliziranog sistema, IPA program ima kao jedan od svojih ciljeva prenošenje odgovornosti za upravljanje sredstvima pomoći na zemlju korisnika sredstava kroz uspostavu i jačanje DIS-a, koji se najčešće uspostavlja u ministarstvu financija. U Bosni i Hercegovini se DIS trenutno uspostavlja u Ministarstvu financija i trezora BiH.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

I Z V J E Š TA J Z A

G L AVA I X

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

FINANCIJSKA SURADNJA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Realizacija obaveza iz EP-a i SSP-a zemalja Zapadnog Balkana

U vezi s pružanjem financijske pomoći Evropsko partnerstvo zahtijeva razvoj procedura i administrativnih kapaciteta koji će osigurati efikasnu zaštitu financijskih interesa EU-a u pružanju te pomoći; dok višegodišnji indikativni dokument o planiranju pomoći uspostavlja opći okvir za pružanje pomoći, posebni uvjeti utvrđuju se pojedinačnim godišnjim programima pomoći. Kako bi se pomoć operacionalizirala, EU i zemlja korisnica sredstava potpisuju sporazum o financiranju. Evropsko partnerstvo omogućava Bosni i Hercegovini pristup sredstvima iz regionalnih i horizontalnih programa. Evropska partnerstva iz 2004. godine u oblasti financiranja nisu imala prioritete za implementaciju. Može se reći da je program pomoći za svaku zemlju potpisnicu Evropskog partnerstva sigurno bio vođen prioritetima koji su postavljeni u Partnerstvu, međutim, oni nisu uključivali samu financijsku pomoć, niti su postavljali prioritete u ovoj oblasti. Glava IX. SSP-a se odnosi na financijsku suradnju između zemalja koje prolaze kroz Proces stabilizacije i pridruživanja i Evropske unije. Pomoć koju pruža EK je tijesno vezana za napredak koju država postiže vezano za prioritete iz Evropskog partnerstva. Također zavisi od uvjeta Procesa stabilizacije i pridruživanja, s posebnim akcentom na implementaciju reformskih procesa. Pomoć koja se dodjeljuje namijenjena je za zadovoljavanje utvrđenih potreba i dogovorenih prioriteta. U vrijeme potpisivanja SSP-a država potencijalnih kandidata iz regije na snazi su bila dva programa pomoći: CARDS u prvoj polovini 2000-ih i IPA program krajem istog desetljeća. Osnovni cilj programa IPA je pomoć državama kandidatima, kao i državama potencijalnim kandidatima, koja je usmjerena na usklađivanje s propisima Evropske unije, izgradnju institucija, unapređenje regionalne i prekogranične suradnje, razvoj građanskog društva, kao i pomoć usmjerenu na pripremu za korištenje strukturnih fondova.

Studija Slučaja – Financijska pomoć EU tokom prve godine nakon potpisivanja SSP-a

Tabela koja slijedi predstavlja iznose koje su kroz programe pomoći dobile države potencijalni kandidati u prvoj godini nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Može se primijetiti veliki raspon iznosa, od najvišeg iznosa koji je dobila Srbija do najnižeg koji je bio namijenjen Crnoj Gori. Bosna i Hercegovina se nalazi na drugom mjestu po visini dobijene pomoći, sa 89,1 milion eura.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N G L AVA I X

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

FINANCIJSKA SURADNJA

Tabela 1 – Iznosi iz programa pomoći u prvoj godini nakon potpisa SSP-a

Država

Iznos (u mil. eura)

Godina

Program

BiH

89.1

2009

IPA

Hrvatska

2002

CARDS

Crna Gora

32.6

2008

IPA

Srbija

190.9

2008

IPA

Albanija

2007

IPA

BJR Makedonija

56.2

2001

CARDS

Jedine dvije države koje su imali aktivnosti planirane u ovoj oblasti su prve dvije države koje su započele Proces stabilizacije i pridruživanja – Makedonija i Hrvatska. Te dvije države su u planovima implementacije SSP-a imale mjere vezane za financijsku suradnju, međutim, te mjere su dosta uopćene i uglavnom ponavljaju odredbe SSP-a u ovoj oblasti i imenuju instituciju odgovornu za implementaciju i suradnju u pripremi programa za financiranje, kao i rad skupa s EK-om na slijedećem programu CARDS za tu državu. Te aktivnosti su provedene.

Komentar

Finansijska podrška Europske unije zahtjeva razvoj procedura i administrativnih kapaciteta koji trebaju osigurati efikasnu zaštitu financijskih interesa EU tokom pružanja te pomoći. Nadalje, to zahtjeva i osmišljene projekte koji bi trebali biti pozitivno ocjenjeni kako bi se povukla sredstva koja stoje na raspolaganju.Uvođenje decentraliziranog sistema implementacije – DIS u budućnosti, zahtjevat će dodatno jaćanje institucionalnih i ljudskih kapaciteta u Bosni i Hercegovini. Osigurana sredstva su uvjetovana razvojem jasnih politika, strateškog planiranja, strukrurnih prioriteta i transparentnosti.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Zaključak Zemlje zapadnog Balkana u prvoj su godini implementacije SSP-a i Prijelaznog sporazuma napravile neujednačen progres, prvenstveno jer su početne pozicije bile različite. Nisu se sve jednako mogle posvetiti evropskom putu, ponajprije jer je u nekim od tih zemljama, poput BiH i Srbije, njegov tempo usporavala unutrašnjopolitička nestabilnost; u Srbiji zbog Kosova, a BiH zbog nesuglasica u pogledu kompetencija državnih institucija. Uporedna analiza pokazala je da su najviše napredovale one zemlje koje su imale stabilnu vladu, stabilnu većinu u parlamentu i funkcionalan politički sistem. Makedonija i Hrvatska su otvorile pregovore, Srbija i Crna Gora aplicirale za status zemlje kandidata, dok su BiH i Albanija najviše kasnile u provedbi obaveza SSP-a i Evropskog partnerstva. Zapadni Balkan nije uspio akceptirati političke kriterije i opće principe na kojima počiva Evropska unija. Čak i najnaprednije zemlje na evropskom putu, poput Hrvatske, imaju problema u ispunjavanju općih principa. Zajednički imenitelj slabosti za sve zemlje je zastoj u poštivanju ljudskih prava i sloboda, borba protiv korupcije, funkcionalnost pravosuđa te bilateralna suradnja u regiji. Proces EU integracija na zapadnom Balkanu već duže vremena prate pokušaji političkih elita da relativiziraju prioritete Evropskog partnerstva te taktiziraju kod “osjetljivih” političkih pitanja. Na drugoj strani, gotovo da je matematički mjerljiv pozitivan utjecaj evropskog puta sa svim pratećim uvjetima iz SSP-a i Evropskog partnerstva na ubrzavanje reformi. Sve posmatrane zemlje, izuzev Bosne i Hercegovine, napravile su značajne ustavne korekcije kako bi se prilagodile zahtjevima EU-a. U svim je posmatranim zemljama pojačana uloga parlamenta u domenu integracija u Evropsku uniju. Politička taktiziranja sve su slabija, a evropska perspektiva sve više postaje imperativ, naročito nakon prvog vala vizne liberalizacije. U Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji euroskepticizam je opao, a u prosjeku za dvadeset posto porasla podrška evropskom putu i bolnim reformama koje vlade moraju provesti. Ovaj uspjeh svakog dana je na kušnji. Posebno kada se dođe na teren otvorenih pitanja regionalne suradnje gdje je, nažalost, postignut samo djelomičan uspjeh. Ekonomsko povezivanje može se smatrati izuzetkom iz ovoga sumornog zaključka, posebno Srednjoevropski sporazum o slobodnoj trgovini (CEFTA) kao veoma koristan projekt ekonomske koordinacije zapadnog Balkana. Vanjskotrgovinski bilansi svake od zemalja pokazuju da su najbolji trgovinski partneri upravo zemlje regije, najbliži susjedi. Vijeće za regionalnu suradnju (RCC) još jedan je pozitivan primjer poticanja socijalne, ekonomske i infrastrukturne kohezije regije. Bosna i Hercegovina mora učiniti dodatni napor kako bi dostigla dinamiku regije u ispunjavanja obaveza iz domena slobodnog kretanja roba i kapitala, naročito kada se radi o pitanjima koja idu u korist domaćim izvozno orijentiranim proizvođačima. Cijela regija, izuzev Albanije i Makedoniji gdje Evropsko partnerstvo nije postavljalo ove uvjete, kasni u ispunjavanju obaveza poboljšavanja pravnog okvira u borbi protiv pranja novca. Hrvatska je apsolutni šampion u broju ostvarenih reformi u domenu kretanja kapitala, a zajedno sa Srbijom čini regionalni nosivi stup o oblasti transporta i komunikacija. Postoji i određeni broj reformi i obaveza gdje je BiH u sličnoj poziciji kao i ostale zemlje u regiji. Radi se o konsolidaciji i privatizaciji bankarskog sektora te o njegovom nadzoru, u čemu je dosta posla urađeno, s tim da u BiH zbog političkih blokada još ne postoji nadzor nad bankarskim tržištem na državnom nivou. Proces provođenja reformi u oblasti zračnog prometa pokazuje da BiH ima potreban kapacitet da bude lider u regiji kada za to postoji politička volja.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

Također, sve zemlje zapadnog Balkana već odavno su razvile zakonodavstvo i institucije za reguliranje pravila konkurencije na tržištu. Uslijedila je i uspostava propisa i institucija za reguliranje državnih pomoći, osim u Bosni i Hercegovini, koja i dalje nema usvojen zakon i uspostavljenu neovisnu instituciju za reguliranje državnih pomoći iako je prijelazni rok iz Privremenog sporazuma za ovu aktivnost 1. juli 2010. Gotovo sve zapadnobalkanske zemlje, uključujući i Hrvatsku koja je u procesu približavanja Uniji najviše odmakla, hronično pate od nedovoljno reformiranoga i od političkih utjecaja oslobođenog pravosudnog sistema, korupcije na svim nivoima te, u usporedbi s evropskim standardima, nedovoljno efikasne uprave. Pored zajedničkih, ispunjavanje ugovornih i drugih relevantnih obaveza u oblasti Pravda, sloboda i sigurnost u svim zemljama regije nailazi na pojedinačne probleme i poteškoće, primarno političke, ali i tehničke prirode. Bosna i Hercegovina bilježi najveće zaostatke u ispunjavanju preuzetih obaveza u oblasti Politike suradnje. Za razliku od ostalih zemalja u regiji u kojima je proces reformi barem u dijelu usuglašavanja legislative s pravnom stečevinom EU-a brži i djelotvorniji, u Bosni i Hercegovini evidentan je kako nedostatak političke volje da se neophodni zakoni usvoje, tako i da se kreiraju i jačaju odgovarajući mehanizmi za njihovu implementaciju. Zaostajanje je evidentno u skoro svim oblastima koje pokriva poglavlje Politike suradnje – slobodno kretanje ljudi, dobara i usluga, porezi i carine, socijalne politike, industrija, poljoprivreda, okoliš, dok je realiziran manji broj aktivnosti u oblasti transportne politike, javne uprave, energije, statistike i financijske kontrole. U pogledu financijske suradnje između zemalja koje sudjeluju u Procesu stabilizacije i pridruživanja i Evropske zajednice pomoć koju pruža Evropska komisija je vezana za napredak koji država postiže vezano za prioritete iz Evropskog partnerstva. Također zavisi od uvjeta Procesa stabilizacije i pridruživanja, s posebnim akcentom na implementaciju reformskih procesa. Jedine dvije države koje su imale aktivnosti planirane u ovoj oblasti su prve dvije države koje su započele Proces stabilizacije i pridruživanja – Makedonija i Hrvatska. Napredak postoji, dakle, ali je neujednačen. Regionalna ravnoteža u približavanju EU-u je veoma važna, jer samo uravnotežen pristup osigurava dugoročnu stabilnost. Ovo je lekcija koju moraju podjednako proučiti i zemlje zapadnog Balkana i EU, koja treba početi razmišljati i o novim inovativnim i uravnoteženim konceptima Evropskog partnerstva na zapadnom Balkanu.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

S A Ž E TA K N A L A Z A F O K U S G R U P A I. UVOD Vanjskopolitička inicijativa Bosne i Hercegovine (VPIBH), u sklopu realizacije projekta ‘’Monitoring procesa evropskih integracija’‘, pristupila je izradi komparativnog izvještaja o procesu evropskih integracija Bosne i Hercegovine u odnosu na druge države u regiji. U sklopu ove komponente predviđeno je održavanje šest fokus grupa u kojima bi se građani, privrednici i državni službenici iz BiH izjasnili o nizu pitanja kako bismo na temelju odgovora na njih pokušavali ocijeniti njihove stavove u vezi s evropskim integracijama zemalja u regiji. Istraživanje je provedeno u periodu oktobar-novembar 2009. godine na različitim lokacijama u Bosni i Hercegovini, i to Mostar, Zenica, Doboj, Brčko i Sarajevo. Izvještaj je napravljen na temelju analize transkripta. Grupa je tonski snimana, a tokom rada fokus grupa moderator je pravio i zabilješke. Trake su pregledane i transkribirane a izvještaj koji je pred vama rezultat je toga rada. Fokus grupa kao metodu ima i neka ograničenja koja treba uzeti u obzir. Glavno ograničenje je da je to metoda koja je po prirodi opisivačka i ilustrativna. Ona ne daje sveobuhvatan pregled grupe koja je predmet istraživanja. Fokus grupe kreiraju sliku o temama koje se studiraju i jasno indiciraju gdje u budućnosti pažnja treba biti usmjerena. Fokus grupe nikada ne daju apsolutno tačne odgovore, što također treba uzeti u obzir. Fokus grupe provedene u sklopu ovog istraživanja pružile su obilje korisnih informacija o temama koje su istraživane i mada ne pružaju statističku pouzdanost, ipak nam daju važne indikatore iz kojih u svrhu ovog izvještaja izdvajamo najvažnije nalaze.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

II. INTEGRACIJA CIJELE REGIJE U EU ILI PRETHODNO RJEŠAVANJE HISTORIJSKIH NESUGLASICA Kod većine učesnika u fokus grupama prevladao je stav da se regionalni problemi dugoročno mogu riješiti samo priključivanjem svih država regije Evropskoj uniji bez uvjetovanja u vezi s prethodnim rješavanjem međusobnih nesuglasica. Proponenti ovog stava afirmirali su tezu da će s ulaskom u EU problemi koji se sada čine veliki biti marginalni ili će potpuno nestati. “Moje mišljenje je da EU treba u paketu primiti sve ove države i siguran sam da se ova pitanja ne bi više postavljala kao otvorena pitanja. Ona sama, jednostavno, prirodno nestaju i siguran sam da bi se to desilo i u slučaju zemalja bivše Jugoslavije ukoliko bi se sve one integrirale u EU.” (Doboj) Neki učesnici su čak apostrofirali da Evropska unija kod donošenja odluka za Balkan treba imati u vidu da je nedavna historija Balkana mnogo puta bila u znaku opasnog hodanja po ivici i da je zidove koji su zbog toga podignuti teško srušiti ako cijela regija ne postane dio evropskog mentaliteta. Evropska unija mora biti svjesna činjenice da će svako insistiranje na rješavanju nesuglasica između država Balkana prije nego što im ona otvori vrata biti povezano s rizikom pojavljivanja novih i većih antagonizama koji odnose između pojedinih država mogu pretvoriti u „igre bez granica“. Ono što pada u oči jeste da su za učesnike koji su zagovarali potrebu suočavanja i neodložnog rješavanja otvorenih pitanja primarna bila pitanja prostornog razgraničenja, dok kažnjavanje ratnih zločinaca nije ni spomenuto.

III. OPĆI NALAZI Iz obimnih izvještaja po pojedinačnim fokus grupama izdvajamo opće nalaze koji proizlaze iz ukupne diskusije o pitanjima koja su postavljana učesnicima.

Postoji veliko slaganje među svim ispitanicima da krivca za to što BiH kasni u evropskim integracijama u odnosu na susjedne zemlje treba tražiti isključivo unutar njezinih granica. U javnosti postoji jasno shvaćanje da su uvjeti za evropske integracije tehničke prirode i da su jednaki za sve zemlje. Prema tome, usprkos snažnoj medijskoj kampanji kojom se pokušalo pokazati da je EU nepravedno postupila zato što su druge zemlje iz regije dobile bezvizni režim prije BiH, građani su svjesni da je to proces u kojem se odlučuje na osnovu kriterija, a te kriterije naša zemlja nije ispunila na vrijeme. “Ja mislim da Evropska unija praktično ne pravi nikakve razlike među zemljama. Ista pravila vrijede za sve zemlje, koje treba da ih prihvate kako bi se pridružile Evropskoj uniji.“ Međutim, jasno su vidljive razlike u činjenici da učesnici srpske nacionalnosti vide dejtonski Ustav BiH kao „svetinju”, dok Bošnjaci zahtijevaju promjenu dejtonskog koncepta države. Bitno je međutim istaći da u odnosu na ranija istraživanja koja je provodila Vanjskopolitička inicijativa (naročito u odnosu na period prije izbora 2006. godine) ispitanici srpske nacionalnosti javno favoriziraju podjelu Bosne i Hercegovine. Najviši nivo slaganja između ispitanika u svim grupama je postignut u pitanju krivice

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

političara i birača. Kroza sve fokus grupe se provlačila priča o lošim političarima, njihovim političkim trgovinama i opstrukcijama, korupciji, neodgovornom ponašanju i davanju lažnih obećanja. No suštinu neuspjeha na putu ka Evropi prema njima treba tražiti u tome da politički lideri u BiH izjavljuju da imaju političku suglasnost oko evropskih integracija, iako praksa pokazuje da su konkretne reforme na tome putu podređene interesima pojedinačnih političkih stranaka i entiteta.

“Imam osjećaj da kod nas vladajuća koalicija nema interesa da BiH uđu u Evropu. Imam osjećaj da se oni nama predstavljaju kao - oni svi za to rade, a ustvari - oni svi drže svoju avliju, svoje dvorište, nikako da se slože da kompaktni uđemo.” (Brčko) Interesantno je do koje mjere ispitanici također traže krivicu među samim građanima. Prevladava mišljenje da svojim “neracionalnim i nezrelim” izbornim ponašanje birači svjesno produžavaju političko preživljavanje političara koji proizvode krize i potiču egzistencijalnu nervozu kod većine građana. Navedeno je mnoštvo primjera kako su ljudi nezadovoljni jer nemaju posla, loše žive, ne mogu da putuju bez viza, ali ipak ti nezadovoljni ljudi na izborima opet većinom glasaju za „svoje“. Većina ispitanika također jasno vidi da je etnička podijeljenost u BiH više izražena nego u zemljama u regiji i da to predstavlja još jedan razlog zašto naša zemlja zaostaje u odnosu na susjede. Jasno je iskazan stav da BiH, za razliku od drugih država regije, nije postigla potreban nivo unutrašnje društvene integracije. “Mislim da mi sada pričamo jedno, a kad izađemo na ulicu, pričamo nešto drugo. Opet ćemo birati jedne te iste. I opet ćemo kada budemo imali neki skup, kritizirati naše rukovodioce i predsjednike, i šta ja znam, a kada izađemo, pričat ćemo nešto drugo. Kod naroda moral je vrlo nizak. Bez obzira kakvo obrazovanje ima.” (Brčko) Iako su predmet ovog istraživanja bile evropske integracije zemalja regije, dakle pitanje od jednakog interesa za pripadnike svih etničkih grupa u BiH, primjetan je jak utjecaj nacionalnog određenja na odgovore učesnika fokus grupa. Prema velikom broju pitanja moguće je odgovore podijeliti po grupama različitih nacionalnosti, čak i ako se radi o pitanjima koja su čisto tehničke prirode. Također je primjetan stav među ispitanicima da je pitanje evropskih integracija u vezi s određenim zadovoljavanjem pravde, odnosno ispravljanja nepravdi koje su posljedica rata, bilo da se radi o političkim, socijalnim ili uvjetima za daljnji napredak pojedinih zemalja prema EU-u. Iako postoji određen nivo razumijevanja da su evropske integracije tehnički proces baziran na objektivnim kriterijima, iz odgovora datih o naknadnim pitanjima vidljivo je razmišljanje kod pripadnika svih etničkih grupa da bi EU trebala pokazati više senzibiliteta prema određenim nacionalnim „nepravdama“. Primjetno je bilo jedinstvo učesnika u davanju prvobitnih odgovora na pitanja o integraciji cijele regije u EU, koje je pokazalo interes za što skoriju i bezuvjetnu integraciju svih zemalja u regiji. Međutim, iz odgovora na naknadna pitanja ponovno su isplivale bitne razlike između nacionalnih grupa, koje su pokazale određenu dozu osjećaja za nepravdu kod Bošnjaka ako bi susjedne zemlje napredovale brže od BiH. “Ne smatram da su Srbija i Hrvatska od strane EU stavljene u bolji položaj, ni da su im dati bolji uvjeti nego BiH.” (Brčko)

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Također, iz odgovora pripadnika srpske nacionalnosti primjetan je veći interes i podrška evropskim integracijama Srbije nego integracijama BiH, što je pokazalo do koje mjere su interesi građana ipak podređeni njihovim „nacionalnim“, a ne egzistencijalnim pitanjima. Prethodni nalaz također pokazuje da evropske integracije još uvijek ne dopiru do građana kao nešto što će u određenom trenutku uticati na kvalitet njihovog života, nego ga shvaćaju više kao politički proces koji se tiče samo države i koji nije u vezi s kvalitetom njihovog života. Interesantno je bilo, naprimjer, da su na pitanja o liberalizaciji viznog režima burno reagirali samo učesnici bošnjačke nacionalnosti, iako se ova odluka jednako odnosi na sve građane BiH. Učesnici srpske nacionalnosti su tako odobravali odluku Evropske komisije da bezvizni režim omogući građanima Srbije prije nego onima iz BiH, iako je izvjesno da veliki broj bh. građana srpske nacionalnosti nema državljanstvo Republike Srbije, te ta odluka njima samima neće omogućiti slobodan pristup zemljama Šengena. Razlike u ovim odgovorima ukazuju na još jednu interesantnu specifičnost. Iz odgovora kojima se odobrava bezuvjetna i brza integracija cijele regije u EU može se zaključiti da bi preokupacija pitanjima evropskih integracija ipak utjecala na smanjenje nacionalnih tenzija ako bi to jasno vodilo ka integraciji u strukture u kojima ta pitanja postaju irelevantna. Međutim, činjenica da u samome tom procesu postoji toliko pitanja u kojima je jak nacionalni naboj, govori ipak i o tome da u tome procesu postoji veliki broj pitanja koja u sebi nose nacionalnu dimenziju. Na primjer, ovaj nalaz podupire tezu da je EK trebala biti svjesna da sama ubrizgava nacionalni naboj u tehničke uvjete omogućavajući bezvizni režim Srbiji i Crnoj Gori, ali ne i BiH. Ovim ne osporavamo važnost kriterija za ispunjavanje Mape puta za liberalizaciju viznog režima, ali koristimo ovaj primjer da pokažemo na koji način EU upada u zamku i sama doprinosi stvaranju nacionalnih tenzija. Smatramo da je o ovome trebalo strateški promišljati daleko prije nego što je došlo do procjene samih kriterija i u obzir uzeti posljedice koje takva odluka proizvodi. Ohrabrujući je nalaz da građani prepoznaju uspjeh koji su zemlje u regiji postigle u zajedničkoj borbi protiv prekograničnog kriminala zahvaljujući suradnji policijskih struktura. Usprkos vrlo emotivnim odgovorima na sva pitanja koja su se bar malo doticala određenih nacionalnih interesa, većina učesnika je ipak tvrdila da su ekonomska pitanja najvažnija za građane Bosne i Hercegovine. Učesnici svih grupa, neovisno odakle dolaze i bez obzira na starosnu dob i spol, pokazali su svoje veliko nezadovoljstvo ekonomskim stanjem u BiH. Tako prednost koju učesnici daju domaćim proizvodima pokazuje njihov interes za jačanje domaće ekonomije i podupire prethodni nalaz da ekonomska pitanja ipak igraju značajnu ulogu u životu građana. Međutim, i ovaj stav treba uzeti s određenom dozom rezerve, jer su učesnici na pitanje o tome šta utječe na njihov izbor pri kupovini proizvoda iz inozemstva naveli motive i razloge koji su po prirodi vezani za nacionalni identitet više nego za kvalitet proizvoda. Učesnici to obrazlažu time što su im proizvodi iz susjednih zemalja prepoznatljivi i kako imaju izgrađenu naviku da ih kupuju, iako je evidentan određeni nivo nacionalne pristranosti u tom izboru. Ipak, na kraju se većina učesnika složila da je cijena presudna i da je u tom smislu njihov odnos prema stranim markama gotovo isti kao i prema domaćim brendovima. Fokus grupa u kojoj su učestvovali državni službenici na vrlo ilustrativan način je razotkrila suštinske probleme u bh. administraciji. Iako je rasprostranjen stav u

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

javnosti da su kapaciteti državne službe jedna od osnovnih kočnica ka evropskim integracijama, iskrena diskusija u ovoj fokus grupi je ukazala da se jedan od osnovnih problema za takvo stanje nalazi u lošim rješenjima u Zakonu o državnoj službi. Navedeno je da je priliv nekvalitetnih i neadekvatnih kadrova rezultirao ogromnim brojem namještenika, koji su brojčano uvećali administraciju, ali se time nije poboljšao njezin kvalitet rada. Neselektivan odabir takvih kadrova je zacementiran donošenjem Zakona o državnoj službi koji je „legalizirao“ postojeće stanje. Ponavljamo, posebnu dimenziju ovom nalazu daje činjenica da je proizašao iz diskusije učesnika koji su zaposleni u državnoj službi. Iz iste diskusije proizlazi i sumnja da je intencija Zakona o državnoj službi više bila legalizacija postojećih odnosa nego poboljšanje kvaliteta administracije. Na ovo posebno ukazuje diskusija o profesionalnoj edukaciji državnih službenika, njihovom ocjenjivanju, nedostatku mehanizama za sprečavanje odliva kvalitetnih kadrova u privatni sektor, te nedostatku kvalitetno definiranih linija odgovornosti u pojedinim organizacijama s obzirom na ogromne ovlasti koje su prenesene na Agenciju za državnu službu. Iako je ovo možda očigledan i očekivan problem, ipak želimo posebno naglasiti slijedeći nalaz. Državni službenici su se posebno žalili da zbog nepoznavanja engleskog jezika nemaju pristup dokumentima iz pravnog naslijeđa (acquis communautaire) EU-a. Tako i pored dobre volje da se barem upoznaju s njegovim sadržajem, to nisu u stanju zbog jezičnih barijera. S obzirom na to da je ovo sasvim očekivan problem, želimo istaći očekivanje državnih službenika da je država, koja je sigurno bila svjesna ovog nedostatka, mogla djelomično kompenzirati i amortizirati ovaj problem time što bi mnogo ranije pristupila prevođenju potrebnih dokumenata.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

IV. PRAVDA, SLOBODA SIGURNOST Odlazak stranih sudija i tužilaca Sudeći prema komentarima učesnika, očigledno je da su diskutanti odgovore iz ove oblasti uglavnom bazirali na svojoj nacionalnoj pripadnosti. “Ja sam za ostanak stranih sudija. Mi smo svi bili umiješani u ove sukobe, htjeli mi to priznati ili ne. Strane sudije su tu i ja očekujem da oni unesu nešto novo u naše sudove. Oni će sigurno naučiti naše ljude praksama koje postoje u svijetu, a nama su nepoznate. Ja sam za ostanak stranih sudija.” (Zenica) Predstavnici srpskoga i hrvatskog naroda smatraju da je prisutnost međunarodnih sudija i tužilaca anomalija te su se zalagali za njihov odlazak. Ono što pada u oči je i određena kontradiktornost u njihovim ocjenama. Strane sudije i tužioci im smetaju kada su u pitanju predmeti ratnih zločina, ali nisu sigurni da bi se procesuiranje kriminala i korupcije moglo izvesti bez njih. “Po meni iz toga proizlaze sve ove tužbe i osude Srba za ratne zločine. Bilo je na svim stranama zločina, to ne može niko negirati, ali uzmite samo u godinama: na hiljadu i nešto godina osuđeni su Srbi, na 140 godina osuđeni su Hrvati, a na mizernih 50 godina muslimani. Ja sam mišljenja da što prije odu, to bolje.” (Doboj) “Ja bih osobno sve suce strance digao sa tih pozicija, odnosno ne bih ih ostavio u Sudu BiH, jer smatram da imamo dovoljno obrazovanih ljudi.” (Mostar) Većina učesnika smatra da će odlazak međunarodnih sudija i tužilaca oslabiti sposobnost bh. pravosuđa da se bori protiv organiziranog kriminala, ekonomskog kriminala i korupcije. Smatra se da domaće sudstvo kod procesuiranja korupcije često pristaje na kompromise jer nema hrabrosti i snage da stvari izvede do kraja. Vlada mišljenje da je domaće pravosuđe građeno na stranačkim i poslušničkim odnosima te da su mu političari iz toga razloga uglavnom „nedodirljivi“. “Ako pogledamo taj kriminalni milje, kriminalci se lako udruže, naše sudstvo mora imati snage da se suočava s njima i zbog toga mislim da su nam strane sudije još potrebne.” (Zenica) Kao primjer velike involviranosti politike u pravosudni sistem navođeni su primjeri imenovanja nekih sudija kojima je glavna preporuka za tu funkciju bilo članstvo ili pripadnost određenoj političkoj stranci. Neki učesnici su u kontekstu ovog pitanja spomenuli da je sudstvo u Hrvatskoj i Srbiji mnogo odlučnije uhvatiti se ukoštac s ovim problemom i da naše sudstvo treba koristiti njihovu dobru praksu. Zloupotreba dvojnog državljanstva Učesnici u svim grupama složili su se da zloupotreba dvojnog državljanstva značajno opterećuje međudržavne odnose između država u regiji, a posebno Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Oni također smatraju kako nije uredu da osobe s dvojnim državljanstvom izbjegavaju sudske postupke ili izdržavanje već izrečenih zatvorskih kazni prelazeći iz jedne u drugu zemlju, a da pritom imaju zaštitu jedne od tih zemalja. Iako su se složili da se te zloupotrebe ne bi mogle tolerirati bez podrške političara i državnih vlasti koje takvim osobama pružaju zaštitu, bilo je i mišljenja kako ovoj pojavi pogoduje i činjenica da ustavi i drugi propisi nekih zemalja regije potpuno zabranjuju ili bitno otežavaju izručenje njihovih državljana. Iako je većina kao jedino rješenje podržavala stav o potrebi potpisivanja međunarodnih sporazuma kojima će se regulirati ovo i druga

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

pitanja koja za sobom povlači dvojno državljanstvo, bilo je i onih koji su se založili za njegovo potpuno ukidanje. Njima instrument dvojnog državljanstva smeta jer ono „dvostrukim“ državljanima daje privilegiju da mogu glasati u više država. Većina je istaknula da postoji nedostatak političke volje da se spriječi zloupotreba dvojnog državljanstva. Neki učesnici smatraju da osobe koje su zloupotrijebile dvojno državljanstvo to ne bi mogle uraditi bez podrške političara i vlasti države koje takvim osobama pružaju zaštitu pred zakonom. “To nije nikakvo bježanje. Moje mišljenje je da se oni sami dogovore. Ne može on pobjeći iz jedne države u drugu, a da ga druga prihvati. To je sve do vlasti. Kako on može iz Sarajeva doći do Imotskog, a da ga niko ne zna. To je, znači, ipak sve do vlasti.” (Doboj) Prekogranični kriminal Iako je nekoliko učesnika navelo neke od uspješnih akcija domaće i policija drugih država u regiji, to nije promijenilo stav većine da je nemoguće naći efikasnu formulu za suzbijanje prekograničnog kriminala sve dok kriminalci svojim nelegalno stečenim novcem mogu kupiti zaštitu od krivičnog progona. “Sada se najčešće dešava da taj krupni kriminal podržavaju ljudi koji su na vrhu, na vlasti, i to nije samo kod nas, nego i u susjednim državama. Oni vode taj krupni kriminal, šverc duhana i droge, i svega ostaloga što se naziva krupni kriminal. Ima tu visokih dužnosnika, kako se sada moderno kaže.” (Zenica) Rasprostranjeno je mišljenje da kriminalne grupe, osim što koriste navodnu potkupljivost državnih službenika, koriste i nedostatke u organizaciji granične službe. Iako nisu negirali da su učinjeni značajni pomaci ka njenom poboljšanju, opće mišljenje učesnika je da su operativni kapaciteti Državne granične službe BiH nedovoljni za potrebe pokrivanja cjelokupne granice sa susjednim državama. “Kad uzmeš našeg policajaca, granična policija - nije on zainteresiran, on ima mizernu plaću, njemu se valja pentrati po onim gudurama, a nekad je i nenaoružan, valja mu nekad i pucati, zavisi od situacije.” (Brčko) Učesnici smatraju da zbog financijskih i tehničkih problema razvoj granične službe nije završen, i to koriste kriminalci koji su veoma dobro uvezani. Na kraju, učesnici su se složili da zbog višedimenzionalnog i međunarodnog karaktera koji ova pojava ima, efikasna nacionalna politika njenog suzbijanja ne može se graditi ukoliko nema čvrste suradnje policija u regiji. “Sve te radnje koje se tiču ilegalnih prelazaka granice dešavaju se jer nam država ne funkcionira. Znači, država treba da funkcionira i bit će sve uredu.” (Doboj) Suradnja s Tribunalom u Haagu Pitanje da li suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu treba biti uvjet za daljnje integracije zemalja regije u EU, izazvalo je različite odgovore kod učesnika, ovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti. Stav učesnika srpske nacionalnosti je da suradnja s ICTY-em ne treba biti uvjet za daljnje evropske integracije zemalja u regiji. Iako bi ovakav njihov stav mogao upućivati na drugačije zaključke, oni nisu osporili potrebu daljnjega procesuiranja optuženih za ratne zločine. Osporili su samo mogućnost da to dalje radi Tribunal u Haagu. U tom smislu predložili su da se svi predmeti iz ICTY-a prebace u neki drugi sud čije bi sjedište bilo locirano u matičnoj zemlji optuženoga ili u nekoj drugoj koja nije bila uključena u sukobe u bivšoj Jugoslaviji. Kao razlozi izrazito negativnog stava prema ICTY-u navođeni su njegov nepravedan i neobjektivan odnos prema optuženicima iz srpskog naroda.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

“Pa ne treba biti uslov za nastavak integracija, jer Haag je smiješan sud u principu, i to je van pameti. Kad pogledate neke njihove tužioce, neki naš pripravnik bolji je nego njihov sudija. Maloprije neko reče - to je samo pranje para. Politički sud, i eto ti. To je moje mišljenje, iako neko može da razmišlja ovako ili onako. Sve se svelo na politiku. Ako ćemo tako, hajde da sudimo za sve zločine. Nećemo sada selektivno, ovi su krivi, a ovi nisu krivi. Kako ja mogu biti kriv samo zato što sam Srbin.” (Doboj) Učesnici Bošnjaci imali su drugačiji stav. Oni se protive bilo kakvom nastavku evropskih integracija ukoliko on nije uvjetovan suradnjom s Tribunalom u Haagu. “Dok se ne uhvate svi ratni zločinci, jednostavno nema mogućnosti da se sve završi kako treba, a pogotovo u pojedinim državama. Ja mislim da bi bilo nelogično i nepravedno naspram nas u BiH da oni idu ispred nas. Da mi koji smo žrtva ostajemo, a ono koji su krivi idu dalje.” Deblokiranje evropskih integracija Srbije ili hapšenje Ratka Mladića Na pitanje šta misle o prijedlogu Evropske komisije da se Srbiji deblokira proces evropskih integracija iako nije uhapšen Ratko Mladić, učesnici srpske i bošnjačke nacionalnosti ponovno su imali različite stavove. Učesnici srpske nacionalnosti bili su sretni zbog ovog prijedloga Evropske komisije. Iako se nisu direktno izjasnili ni za ni protiv hapšenja Ratka Mladića, jasno su indicirali da Srbiji treba dati šansu, jer ona ne smije biti talac jednog čovjeka. Krivica mora biti individualizirana kako bi se sa srpskog naroda skinula kolektivna odgovornost. “Ne mislim da međunarodna zajednica treba da ucjenjuju bilo koju zemlju u regiji, a pogotovo oko evropske integracije te neke saradnje s nama. To je jedna suluda ucjena. Ko ima pravo da naređuje da ispravni ljudi ispaštaju zbog toga bića. Što bi ispravni ljudi jedne države ispaštali zbog njih.” (Brčko) “Ne trebamo poistovjetiti narod s pojedincem. Ja sam za to.” (Doboj) Bošnjaci se protive ovom prijedlogu. Oni smatraju da Evropska komisija ovim potezom nagrađuje Srbiju iako je ona vodila ratnu politiku u regiji. Hapšenje haškog bjegunca Ratka Mladića i dalje mora biti “velika obaveza Srbije i isključiv uvjet da ona uđe u EU”. Njihov odgovor na ovo pitanje ne korespondira s ranijim stavom o bezuvjetnom ulasku svih država regije u EU. Bošnjaci se također protive mogućnosti da Srbija uđe u EU prije Bosne i Hercegovine. “Ja mislim da je to čista nepravda i veliki ustupak Srbiji. Ako je Hrvatska ustupila svoje najveće generale za koje se sumnjalo da su počinili zločini, pitam se onda zašto je EU zažmirila kada je Srbija u pitanju, ako kod njih i sada vlada kriminal i korupcija. Čini mi se da su oni probleme Srbije prebacili preko RS-a, da se mi zabavimo o sebi i ne vidimo da su oni njima dali daljnji prolaz i da oni ne moraju ispuniti taj uvjet.” (Zenica) Liberalizacija viznog režima Pitanje liberalizacije viznog režima, sudeći po komentarima, vrlo je važno pitanje za građane Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjake. Čak i manje uključene grupe živnule su kada ih je moderator zamolio da prokomentiraju odluku Evropske komisije da BiH, za razliku od Srbije, Crne Gore i Makedonije, izostavi iz grupe zemalja za koje je predložena liberalizacija viznog režima. “Mislim da su mogli s obzirom na to da su tehničke barijere prevladane. Stalno se pozivaju na taj problem početka izdavanja biometrijskih pasoša. Ustvari, sada bi trebali biti dosljedni kako bi otklonili svaku sumnju da je stvar političke prirode.”

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

Učesnici Bošnjaci reagirali su vrlo burno. Većina je teško pronalazila riječi kojima bi opisala svoje nezadovoljstvo i razočarenje ovom odlukom. Više puta su ponovili da je za njih to diskriminirajuća odluka u pogledu ravnopravnosti u odnosu na druge konstitutivne narode u BiH. “Iskreno, mi u BiH smo pogođeni tom odlukom. Mi smo kao žrtva agresije i očekivali da će EU dati pozitivan signal BiH bar nešto prije Srbije, ako ništa drugo. Međutim nije došlo do toga, Srbija i Hrvatska su to dobile, što nama sada stvara još veću nesigurnost jer svi ovi koji imaju dvojno državljanstvo, jednostavno, sada mogu da se šetaju po Evropi, a Bošnjaci koji ne mogu imati ni srpsko ni hrvatsko državljanstvo opet ostaju u nekoj fildžan državi. Mislim da je u BiH opće ogorčenje zbog takve odluke.” (Zenica) Učesnici su navodili i druge posljedice ovakve odluke. Spomenute su ograničene mogućnosti edukacije i stručnog usavršavanja, uspostavljanja poslovnih veza, kontakata s ljudima različitih kulture, povremenih radnih angažmana itd. Iako mnogi od njih nisu sebe vidjeli kao neposredne korisnike prednosti bezviznog kretanja, procjenjivali su da bi liberalniji vizni režim uveliko koristio mladima. “Ova odluka uskraćuje građanima neke od mogućnosti za poboljšavanje kvaliteta života i profesionalnog usavršavanja. Ukoliko bi čovjek i razmišljao da ode na neko usavršavanje ili neku dodatnu edukaciju, on se mora zamarati oko dobivanja viza.” (Zenica) Iako su učesnici Evropsku komisiju proglasili glavnim krivcem, bilo je i dosta komentara da odgovornost za takvu odluku snose i bh. vlasti. “Iako svjesni da su propusti nastali krivicom vlasti, neki političari su ovu odluku iskoristili za podgrijavanje tenzija i politiziranje odluke. Smatram da nam nisu odobrili jer nismo ispunili uvjete. Sad normalno mnogi političari nastoje to ispolitizirati. Iz svojih stranačkih interesa.” “Ali ako nismo ispunili uvjete, vjerojatno Evropska zajednica i ne želi jedan presedan prema nama da napravi, jer ako napravi jedan, mi smo nezasitni, odmah bismo tražili i druge.” Većina državnih službenika se ipak nije upuštala u to da li je odluka opravdana ili nije, oni su radije pričali o problemima koje imaju kada treba da pribave vizu za službeno putovanje u inozemstvo. “Eto i tu imamo jedno neshvaćanje kod EU-a i država članica, koje znaju da mi državni službenici idemo po pozivu radi nekakvih tih službenih stvari i, recimo, daju nam nekakvu vizu koja traje tri dana isključivo ili provode tu proceduru kao da smo pošli da tražimo useljenje u te države. To je apsurdno.”

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

V. EKONOMSKE INTEGRACIJE Prepreke razvoju ekonomije u BiH Ovo je jedna od oblasti u kojoj su učesnici ipak imali veliki stepen suglasnosti bez obzira na etničku i entitetsku pripadnost. Također, u ovoj oblasti su građani pokazali veliki stepen informiranosti i razumijevanja razloga za zastoj u ekonomskom razvoju BiH koji se pripisuje nizu faktora.

Odsustvo razvojnog koncepta. Država nema sistemski pristup razvoju ekonomije i još nikada nije ponudila efikasan model koji bi premostio praznine nastale raspadom privrednog sistema bivše Jugoslavije u koji su bosanskohercegovačke kompanije prije rata bile visoko integrirane. Iako su pokazali razumijevanje za teškoće tranzicije kroz koju BiH prolazi, većina učesnika nije bila spremna prihvatiti da se nije moglo uraditi više u izgradnji privrednih struktura koje su mogle pokrenuti veće investicije, aktivirati privredne resurse zemlje i omogućiti veću zaposlenost. “Ali koja je to politika, koji su to političari koji nisu u stanju da ožive privredu i ekonomiju, i onda nije ni čudo što nam Evropa i EU postavlja te kriterije jer ovakvi kakvi smo ne možemo mi njima biti oko vrata.” (Brčko) Država nema pozitivan odnos prema ljudima koji se bave biznisom. Učesnici nisu sporili da je vezivanje za vanjske investicije samo “pojas za spašavanje” koji treba hvatati, te su naglasili da država ne treba zanemariti unutrašnje potencijale koji također mogu potaknuti razvoj. “Država koči firme koje rade uspješno. Ona koči stvari da bi išle dobro. Ja radim u vanjskotrgovinskoj firmi i znam da nas država koči na svakom koraku. Kada bi se država više bavila privredom, kada bi ona podržavala privrednike, nama bi bilo dobro.” (Zenica) Sadržaji zakona koji reguliraju poslovno okruženje često ovise o pritisku određenih političkih sponzora i ne stvaraju uvjete za privredni rast. Politika visokih poreznih stopa sprečava razvoj domaće privrede i njihovo smanjenje ili ukidanje u velikoj bi mjeri dodatno poboljšalo performanse preduzeća i sačuvalo mnogo radnih mjesta. Politika se teško odriče svoga utjecaja na ekonomiju. Praksa protežiranja povlaštenih privrednih subjekata ne samo da guši natjecateljski duh već mnoge firme koje nisu u grupi favoriziranih vodi u propast. Privatizacija u BiH nije bila metoda prestrukturiranja privrede, već povlađivanje interesima nekih nosilaca vlasti i tajkuna bliskih vlasti. Ogromni iznosi novca koji je trebalo da bude usmjeren u njen razvoj završili su na privatnim računima političkih moćnika.

Većina učesnika smatra kako će evropski standardi, iako će biti poteškoća da budu primijenjeni u BiH, ipak natjerati privrednike da funkcioniraju na sasvim drugačiji način. Kao osnovne prednosti uvođenja standarda Evropske unije naveli su lakše poslovanje te veću sigurnost kod protoka kapitala, roba i radne snage. “Niko neće doći sa strane i ubaciti kapital u BiH dok god ne budemo u Evropskoj uniji. Članstvo u EU-u znak je sigurnosti onima koji ulažu kapital.” (Zenica)

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

Kupujmo domaće Kod većine učesnika postoji načelna sklonost ka domaćim proizvodima, naročito kada je hrana u pitanju. Ukoliko je u širokom spektru ponuđene robe domaći proizvod konkurentan cijenom i kvalitetom, većina učesnika je izjavila da će mu pokloniti povjerenje. “Gledam da uzimam domaći proizvod i da je on proizveden što bliže lokalnoj sredini u kojoj živim. To se odnosi na prehrambene proizvode, a za ostalu robu jednostavno znam ili regiju ili privrednika koji je proizvodi i jednostavno iz tog razloga potražim tu robu.” (Zenica) “Ako je iste kvalitete, naravno da ćemo se opredijeliti za domaće proizvode.” (Zenica) Međutim, ako je domaći proizvod loš ili je mnogo skuplji od sličnoga stranog proizvoda, nikad ga neće kupiti. Važan razlog davanja prednosti domaćim proizvodima je činjenica da to može imati višestruko pozitivne efekte na jačanje domaće privrede. A ako nema alternativnih domaćih proizvoda, učesnici se radije opredjeljuju za proizvode iz zemalja s kojima postoji određena kulturna sličnost. U tom pogledu navodili su proizvode iz zemalja bivše Jugoslavije. Učesnici smatraju da logiku ovakve preferencije treba tražiti u činjenici decenijske povezanosti s državama koje su nastale s raspadom Jugoslavije. Učesnici su privrženost tim proizvodima tumačili kao naviku ili kao izraz povjerenja u kvalitet robe koja se proizvodila u bivšoj Jugoslaviji. “Ja mislim da većina ljudi evo u Mostaru gleda hrvatski proizvod kao domaći proizvod. Bar u mome okruženju. Mislim da je to iz navike.” (Mostar) Međutim, na pitanje koji faktori utiču na njihovu odluku pri kupovini, odgovori su bili različiti. Neki učesnici su davali prednost kvalitetu, neki zemlji proizvodnje ili čak brendu, no za većinu je najvažniji faktor cijena. Kada je cijena u pitanju, njihov odnos prema stranim markama gotovo je isti kao i prema domaćim brendovima. Većina učesnika vjeruje da je moguće uticati na podizanje popularnosti domaćih proizvoda i ukazali su na značaj reklamiranja i organiziranja kampanja koje promoviraju domaće proizvode. U vezi s tim zamjerke većine učesnika odnosile su se na indolentno ponašanje bh. proizvođača prema značaju reklame. Ispitanici su iskazali znatan stepen nezadovoljstva ponašanjem političara koji daju loš primjer jer se ne opredjeljuju za domaće proizvode iako u javnosti često pozivaju na ekonomski patriotizam te vrste. “Mislim da su marketing i promocija domaće proizvodnje na ovim prostorima znatno ispod nivou drugih razvijenih zemalja.” (Doboj) Međutim, učesnici iz grupe privrednika su istaknuli da iako bosanskohercegovački potrošači deklarativno podržavaju kupovinu domaćih proizvoda, oni se često ne ponašaju u skladu s tim. Razloge takvog ponašanja neki su pronalazili u još uvijek neformiranoj svijesti domaćih potrošača o ekonomskom značaju kupovine domaćih proizvoda, drugi su to pripisivali nekoj vrsti ekonomskog patriotizma prema nekoj od država iz susjedstva, a bilo je i onih koji su razloge za to pronalazili u nedovoljnom korištenju marketinga. “Nekada je postojala akcija ‘kupujmo domaće‘. Bilo je i inicijativa nekih političkih stranaka da se uvedu carine za određene vrste proizvoda. Bilo je dosta toga, ali ne znam koliko su te akcije bile uspješne. Bude npr. akcija u Sarajevu ‘kupujmo domaće‘, održi se sajam, posjeti ga 200 ljudi i opet propadne.” (Mostar) Privrednici su se složili da je suviše liberalna vanjskotrgovinska politika dovela do jakog

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

ulaska stranih konkurenata i gušenja domaćeg tržišta. Uslijed ekspanzije jeftinih proizvoda iz inozemstva ostavljeno je malo ili nimalo prostora za plasman domaćih. Učesnici su i kod ove teme veliki dio krivice pripisali državi. Neki su se direktno žalili na nedostatak državne kontrole vanjskotrgovinskih transakcija, neki su se zalagali za uvođenje antidamping mjera, kao i uvođenje tehničkih barijera. Primjena CEFTA-e Učesnicu iz grupe privrednika nisu mogli ocijeniti efekte primjene Sporazuma o slobodnoj trgovini srednjoevropskih zemalja (CEFTA) pravdajući to kratkim vremenskim periodom od njegovog stupanja na snagu, ali su u principu imali pozitivan stav prema njemu. Većina misli da je CEFTA dobar model međusobnog trgovanja između zemalja u regiji, jer ukida carine na gotove proizvode, repromaterijal i opremu. “Prvo moram reći da je CEFTA kao sporazum, kada bi se u cijelosti proveo, bez ikakvih zareza i bez ikakvih manipuliranja s tim, koristan za Bosnu i Hercegovinu. Naravno da je on smanjio carine na gotove proizvode, na repromaterijal, na opremu, i to bi da Bosna i Hercegovina ima strategiju dinamičkog razvoja, bilo od velike koristi za nju.“ Mogućnost lakšeg ulaska na teže dostupna susjedna tržišta također je spomenuta kao pogodnost ovog sporazuma. Međutim, pripremljenost BiH za provedbu ovoga i sličnih bescarinskih sporazuma ocijenjena je negativno. Bosna i Hercegovina je u proces implementacije ovog sporazuma ušla bez institucija koje su za to neophodne. „Međutim, ima nekoliko članova u tome sporazumu koje Bosna i Hercegovina ne želi ili nije u stanju da ispuni. Prije bih rekao da ne želi. To je kada se radi o uspostavljanju institucija za kontrolu kvaliteta i certifikaciju proizvoda, onda i njihovom međusobnom priznavanju. Mi smo po jednom od članova iz ranijeg sporazuma o slobodnoj trgovini bili obavezni da izgradimo te institucije, osposobimo ih i educiramo, i akreditiramo da one mogu vršiti kontrolu proizvoda koji ulaze u BiH. Da smo to uradili, sada ne bismo imali ovo smeće koje dolazi iz Evrope po niskim cijenama, od kojeg mnogi ljudi obolijevaju, hrane jako sumnjivog kvaliteta, proizvoda sumnjivog kvaliteta.“ Iako su se generalno pozitivno izjasnili o CEFTA-i, nekoliko učesnika ukazalo je da ima još puno stvari na kojima BiH treba raditi da bi došla do pozitivnih rezultata koje ovaj sporazum omogućava. Učesnici su navodili da su privrednici BiH, a posebno oni koji se bave proizvodnjom i prometom hrane, izloženi velikim problemima kada pokušaju svoju robu plasirati u zemlje CEFTA-e. Između ostalog, od privrednika se traži da na graničnim prijelazima sa zemljama CEFTA-e u regiji kvalitet svoje robe dokumentiraju certifikatom izdanim u međunarodno akreditiranim institucijama koje u BiH još nisu oformljene, kao npr. akreditirani laboratoriji za kontrolu kvaliteta. Zbog nepriznavanja bh. dokumenata kvalitet proizvoda prilikom ulaska u Evropsku uniju ili neku od zemalja CEFTA-e obavljaju akreditirani laboratoriji tih zemalja. Uzorci iz svake pošiljke robe se ispituju u njihovim laboratorijima, što je ne samo vremenski dug već i skup proces. „Naravno, kada vi vršite certificiranje u inostranstvu to zahtijeva sredstva. To je jedan način odlijevanja kapitala. Drugi put kapital se odliva jer kada vi vršite certifikaciju u njihovoj zemlji da biste dobili certifikat njihovog kvaliteta, onda se pred vas postavljaju neki tehnički uvjeti koji vjerojatno nisu predviđeni za njihove kompanije. Treći je što se vrlo često traži da se tim probama prisustvuje direktno. To ponovo zahtijeva određena sredstva.“ Interesantan je stav građana iz ostalih grupa učesnika koji smatraju da je odluka Ustavnog suda BiH o stavljanju izvan snage Zakona o zaštiti domaće proizvodnje u sklopu sporazuma CEFTA-e opravdana. Učesnici su ukazali da je CEFTA međunarodni sporazum iz kojeg više

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

nema izlaza i svi oni koji pokušavaju raditi suprotno njegovim odredbama moraju računati na određene sankcije kod Evropske unije. Većina učesnika se složila da BiH mora zaštititi domaću proizvodnju od prekomjernog uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Srbije i Hrvatske, ali to ni u kom slučaju ne smije biti učinjeno donošenjem zakona koji će povrijediti odredbe CEFTA-e. Sporazum CEFTA, po mišljenju većine učesnika, otvara širok spektar mogućnosti za proizvođače iz Bosne i Hercegovine. Bitan uvjet da se te mogućnosti iskoriste jeste podizanje nivoa konkurentnosti domaćih proizvođača. Oni su se također složili da je CEFTA velika prijetnja firmama slabe konkurentnosti, ali za njih je to također šansa da na novim tržištima nađu poslovne ili strateške partnere s kojima će ući u novi i kvalitetniji poslovni ciklus. Na pitanje koliko se u Vanjskotrgovinskoj komori prate učinci koje je CEFTA do sada imala na privredu BiH, učesnici smatraju da su to uglavnom površne analize. To što Vanjskotrgovinska komora nema svoja predstavništva u zemljama CEFTA-e u regiji, po njima, također je znak nezbiljnog pristupa države prema mogućnostima koje ovaj sporazum otvara privredi BiH. Bankarski sektor Sudeći prema komentarima, u pogledu financiranja banke su bolna tačka za privrednike. Iako je bilo značajnog sučeljavanja argumenata, mišljenje većine je da bankarski sektor ne može odgovoriti potrebama privrednika. Bilo je puno komentara da su banke uglavnom okrenute stanovništvu gdje su kamatne stope više, pa je veća i mogućnost ostvarivanja profita, da neće da posluju s privrednim subjektima jer im je tu rizik veći, a bilo je čak i sumnji da kako su to većinom strane banke, ne postoji patriotski osjećaj prema zemlji Bosni i Hercegovini. “Banke u ovom slučaju zaista ne igraju nikakvu ulogu u poticaju i razvijanju ekonomije u BiH jer nisu bosanske. Banke posluju po svojim principima, one nemaju patriotski osjećaj prema BiH. U procesu privatizacije nismo vodili računa koliko banaka ćemo privatizirati. Trebalo ih je privatizirati po principu 49% neka ima stranac, a mi 51%, da imamo onu zlatnu dionicu koja će nam omogućiti da kreiramo politiku i određujemo kamatne stope.“ Svi su se složili da su aktivne kamatne stope enormno visoke. “Kamatne stope su jako visoke. Sve firme koje dolaze u Bosnu u Hercegovinu i nude ovdje svoje proizvode kreditiraju se u svojim vlastitim zemljama. Čak i mješovite firme ne uzimaju kredite u BiH zbog visokih kamatnih stopa, nego te kredite uzimaju u svojim zemljama gdje je kamatna stopa povoljnija.“ Iako su se privrednici nadali da će se situacija popraviti s osnivanjem razvojnih banaka, to se nije desilo. Učesnici su optužili Razvojnu banku Federacije BiH da vrši neselektivnu i politički dirigiranu politiku odobravanja kredita. „Razvojna banka nije osnovana zbog komercijalne aktivnosti, nego zbog podrške privredi, poljoprivredi. Efekti toga ne postoje, sistem ne postoji. A, naravno, sve će banke boriti za svoj profit, pa zato se i zove banka.“ Privrednici su izrazito kritični prema poreznom sistemu Federacije BiH. Imali su dosta primjedbi na visinu poreza na dohodak, poreza na dobit i nedostatak poreznih olakšica. Stopa PDV-a, međutim, nije visoka, neki čak misle i da je najmanja u Evropi.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Prepreke za izvoz Većina učesnika smatra da je Bosna i Hercegovina u mogućnosti da ostvaruje značajno veći izvoz sa znatno drugačijom izvozno-proizvodnom strukturom nego što je bila do sada. Izvoz u kome sada dominiraju sirovine, poluproizvodi, odnosno proizvodi nižih faza obrade ne bi više smio biti osnovna vanjskotrgovinska orijentacija BiH. Za mnoge učesnike podatak da BiH ima značajan deficit u robnoj razmjeni s inozemstvom bio je argument za tvrdnju da su u ovoj oblasti potrebna znatna poboljšanja uvjeta. Većina je krivicu za to nalazila u nemaru države i njenih institucija, ali je bilo i učesnika koji su sugerirali da treba otvoreno govoriti kako većina bosanskohercegovačkih firmi malo radi na izgradnji svoje konkurentnosti. „Prošle sedmice sam bio sedam dana u Ljubljani i Mariboru. Jedini naš proizvod koji sam našao u svim trgovinama u kojima samo kupovao bilo je ‘Bimal‘ ulje. Čak mi je došlo da ljudima napišem čestitku i postavim pitanje – kako su uspjeli? Našao sam ga u Merkatoru. U ovim manjim trgovinama, da ne pričam, naravno da ga nema.“ „Ovo kako ste vi našli taj proizvod, ja sam u Crnoj Gori našao samo ‘Violetine‘ maramice, da mogu suze obrisati njima; iz Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori.“ Država ne daje izvozne stimulacije i kredite izvoznicima. Neki učesnici su u uskraćivanju državne financijske pomoći izvoznicima pronalazili razloge vanjskotrgovinskog deficita, pričali o tome kako se izvoznici snalaze i kako im je financijska podrška uskraćena. “Da smo uveli instrumente kojima bi država sufinancirala ili davala poticaja izvoznicima, vjerojatno ne bismo ni imali ovoliki debalans u vanjskoj trgovini. Pošto ih nemamo, morat ćemo se onda moliti Bogu da se zadrže ove strane organizacije. Ne govorim o OHR-u, govorim o nekim drugim institucijama koje praktično i vode ekonomsku politiku ove zemlje.“ Učesnici su naveli i niz mjera direktne pomoći koju država ograničeno ili uopće ne pruža izvoznicima. To se odnosi na nedovršenost izgradnje institucija za educiranje, osposobljavanje izvoznika i njihov organizirani nastup na inozemnim tržištima. Učesnici su istaknuli kako se proizvođači koji sada uglavnom izvoze direktno ne snalaze baš najbolje na tržištima vani, često ne znaju prepoznati ‘’zamke’‘ koje se mogu pojaviti, ne znaju kako da reagiraju i kome da se obrate kada su oštećeni, ni kako se vode arbitražni procesi. BiH također nema vanjskotrgovinsku mrežu institucija koja bi pomagale izvoznicima na određenim tržištima i promovirala bosanskohercegovačku privredu u inozemstvu. Privrednici su se žalili da imaju puno problema dok dobiju vize za putovanja u inozemstvo. Pitanje financiranja izvoza stimuliralo je diskusiju o stranim investicijama. Na osnovu velikog broja primjera koji su dati učesnici su se složili da je u uvjetima oskudne domaće akumulacije sredstava priliv stranog kapitala jedini lijek za oporavak privrede i njen daljnji razvoj. Također su se složili da se Bosna i Hercegovina nije nametnula kao atraktivno područje za strana ulaganja. Dijelom je to zbog političke nestabilnosti, dijelom zbog inertnosti državnih institucija u promociji potencijala, zatim neadekvatnoj infrastrukturi te zakonskim i regulatornim barijerama. “Jako je puno investitora odustalo od investiranja kod nas zbog procedura koje smo mi toliko zakomplicirali da više odbijaju nego što privlače.“ Privrednici koji su učestvovali u diskusiji nisu zadovoljni učinkom Agencije za promociju stranih investicija (FIPA), pa su preporučili da se više koriste iskustva sličnih agencija u

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

regiji, posebno Agencije za promociju izvoza i strana ulaganja (SIEPA) iz Srbije. “Države regije imaju mnogo bolje rezultate u privlačenju stranih investitora. Kao pozitivan primjer naveli su Srbiju koja je u pogledu priliva greenfield investicija lider u regiji.” „Sve zemlje koje su htjele da privuku strane investitore uložile su u infrastrukturu, napravile hale i sa stranim investitorima kontaktiraju prije nego što će doći, u koju granu oni imaju namjeru da investiraju, šta će proizvoditi, educiraju kadar koji mu treba i stvaraju druge pretpostavke zbog kojih će investitor željeti da dođe. Ne dolazi niko ovdje iz ljubavi i nekih strateških ciljeva, dolaze ovdje upravo zbog toga da zarade nešto više nego u nekim drugim zemljama.“ Nizak nivo konkurentnosti bh. firmi također je jedna od barijera za postizanje boljih izvoznih rezultata. Učesnici su navodili brojne primjere o tome kako domaće firme zapostavljaju važne oblasti poslovanja, kao što su izgrađivanje ljudskih resursa, njihova edukacija, marketing i promocija te podizanje nivoa tehnološke spremnosti. “Mi kao poslodavci znamo da je za nas jedan bitan uvjet uspostava ekonomsko-socijalnog vijeća na državnom nivou. Rok za njegovo formiranje bio je 30. septembar prošle godine. I do dan-danas to ekonomsko-socijalno vijeće na državnom nivou nije uspostavljeno i mi direktno trpimo posljedice jer nemamo mogućnosti da razvijamo partnerstvo i dijalog s vlastima na državnom nivou u rješavanju pitanja koja su u njihovoj nadležnosti.“ Većina učesnika je navela da privatni sektor trenutno ima problema u dobivanju kadrova koji posjeduju nivo znanja i vještina potreban za ozbiljniji izlazak na svjetsko tržište, jer tržište rada ne nudi potreban profil kadrova. Dobar broj učesnika žalio se na to da su kadrovi koji se obrazuju nepripremljeni za rad u privredi. Ukazali su i na pojavu da obrazovani ljudi preferiraju zapošljavanje u državnoj službi. Korupcija Tema korupcije bila je jedna od vrlo inspirativnih tema za učesnike. Diskusije su se uglavnom zadržavale na nivou opisivanja ove pojave, ali malo je bilo onih koji su nudili rješenja za njeno suzbijanje. Optuživani su uglavnom političari i državna administracija, mada se i zdravstvo često pojavljivalo kao oblast u kojoj je izražena korupcija. “Ne samo da se raspisuju tenderi po nečijoj mjeri, nego se i favoriziraju dobavljači po mjeri. Ako napravite loš tender koji će biti oboren po tom zakonu, dok se drugi ne raspiše, stari dobavljači nastavljaju snabdijevanje te iste firme. Tu je zakon na strani korupcije javno i otvoreno.“ O sadržaju Zakona o javnim nabavkama učesnici su se uglavnom pohvalno izjašnjavali. Prema njima, korupciju ne proizvodi loš zakon, već njegova loša primjena koja se prilagođava interesima davalaca mita. Učesnici su se žalili na rad Ureda za rješavanje žalbi. Većina je bila mišljenja da iako postoje određena poboljšanja u njegovom radu, Ured još uvijek ne vrši onu funkciju koja se od njega očekuje. Učesnici su to pripisali njegovom višegodišnjem neradu, koji je rezultirao ogromnim brojem predmeta, a bilo je kritike i na stručnost ljudi koji tamo rade. “Da o javnim nabavkama i ne govorimo. U javnim nabavkama se više posla napravi kroz anekse ugovora o javnim nabavkama nego kroz glavni tender. Oni koji pripremaju dokumentaciju na tenderima već su dobili određeno mito i pravi se tender prema uzorku za onu firmu od koje će se nešto kupiti. A na tendere samo što sliku ne stavljaju. Onda druga stvar. Onaj koji je izgubio na tenderu može mjesecima da blokira onoga koji je dobio, jer ti uredi za žalbe su pretrpani žalbama.“ Vrlo je uočljivo bilo da učesnici nisu pričali o sprezi sudstva i politike, što se redovno dešava kada se isto pitanje postavi u fokus grupama građana.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

VI. JAVNA UPRAVA Iz diskusija je bilo teško izvesti zaključak kome su upućivane kritike, javnim dužnosnicima ili državnim službenicima, ali su vrlo jasne njihove indicije da će napredak u procesu evropskih integracija biti ograničen trenutnim kapacitetima bh. administracije. Učesnici u svim grupama su pokazali iznenađujuće jednoglasan stav da je administracija kamen spoticanja u bilo kavom pokušaju da se stvari u Bosni i Hercegovini dovedu u normalnije stanje. Nakon sumiranja njihovih komentara, u mogućnosti smo dati slijedeći opis ključnih odlika bh. administracije. Državnu službu karakterizira visok stepen politizacije na svim hijerarhijskim nivoima, nedostatak osoblja koje posjeduje znanja i vještine da povuče ovaj proces naprijed, neefikasnost i inertnost za bilo koju vrstu modernizacije. “Mislim da institucije BiH imaju velikih problema s kadrovskom politikom bez obzira da li se radi o državnim službenicima ili namještenicima. Mislim da to prije svega počinje od sistema obrazovanja u BiH koji stvarno proizvodi neadekvatne kadrove. Izlazi generacija za generacijom, a ne prate se stvarne potrebe ni državne administracije ni privrede u BiH. E sad još kad uzmete pojedinačne institucije, onda možete vidjeti da i od tih malobrojnih državnih službenika u većinom nepopunjenim institucijama većina njih nije na adekvatan način sposobna obavljati zadatke na kojima je.” Na početku diskusije o ovoj temi među državnim službenicima moderator je zamolio učesnike da prokomentiraju nalaze nekih studija koje su ustvrdile da je državna administracija nedovoljno pripremljena da radi na ispunjavanju zahtjeva iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Iako se svi nisu slagali s tvrdnjom koju je iznio moderator, ipak je prevladalo mišljenje da Bosna i Hercegovina ima razloga za brigu. Administrativni kapaciteti BiH znatno su slabiji od onih koji su potrebni zemlji koja ima aspiracija postati članicom Evropske unije. Iako je proces modernizacije administracije započeo prije nego što je BiH ušla u proces evropskih integracija, ona još uvijek nije dosegla potreban nivo spremnosti za tako ozbiljan posao. Učesnici su se složili da u je institucijama izražen nedostatak stručnog osoblja. Naglašeno je i da je u prethodnim godinama zapošljavano previše ljudi s neodgovarajućim obrazovanjem. Time je u većini institucija stvorena brojčana nadmoć državnih namještenika čiji je posao u suštini logistički, dok visokokvalificiranih ljudi koji su u stanju da planiraju i provode politike nema dovoljno. Iako su mnogi očekivali da će se s formiranjem Agencije za državne službenike stvari u vođenju kadrovske politike popraviti, dosadašnja praksa ih je demantirala. Naprotiv, uvođenje Agencije mnogo je stvari u kadrovskoj politici učinilo lošijim. Iako se nisu upuštali u opisivanje detalja, učesnici su spomenuli da su ministri prije uspostave Agencije za državne službenike imali mnogo više slobode u izboru svojih suradnika. Po Zakonu o državnoj službi uvedena je Agencija za državne službenike. Ona nije skoro ništa doprinijela kada je u pitanju vođenje kvalitetnije kadrovske politike. Jedna moja kolegica mi je rekla da je stanje bilo puno bolje prije nego što je uveden ovaj zakon jer je ministar prije imao pravo da dovede nekoga za koga zna da je stvarno stručan. A sada nama Agencija dovodi svakakve ljude. Sama ona svojim primjerom pokazuje koliko smo kadrovski slabi i nepopunjeni.” Nedostatak legitimnih načina procjene rada i rezultata umanjuje entuzijazam zaposlenih. Plaće i uvjeti rada u administrativnim službama ne prate one koji prevladavaju u privatnom sektoru, zbog čega se javlja ne samo pad motivacije zaposlenih već i odliv kvalitetnog osoblja. “Nema sistemskog pristupa u kadrovskoj politici, sistem vrijednosti je ozbiljno narušen, tako

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

da neki idu logikom da je nekada bolje ništa ne raditi. Evo ja ću iznijeti svoj primjer: sve što više radim, sve više sam izložena nekom psihološkom pritisku. Bolje prolazi onaj koji ne sagorijeva na poslu.” “Apatija kod državnih službenika ne postoji zbog zadataka koje imaju, koji su pred njima i koje treba uraditi, već upravo zbog toga što im se dodjeljuje veća odgovornosti nego drugima, a zato nisu adekvatno nagrađeni ni zaštićeni. I onda dolazimo do toga da čovjek posumnja u svoj zdrav razum i svoje postupke: da li mu se zapravo isplati hoće li raditi i poduzimati bilo kakve aktivnosti a isto tako taj nekakav sistem nagrađivanja i napredovanja apsolutno ne postoji niti je bilo kada zaživio.” Iako je problem nedostatka stručnih kadrova identificiran kao najveći problem, puno se pričalo o nedovoljnoj ili neadekvatnoj edukaciji. Obuka u službama nije sistematski organizirana niti je u potpunosti vođena stvarnim potrebama. “A da ne govorim o opremljenosti, edukaciji, to je poražavajuće. Evo mi još ‘pješke‘ sve radimo, nemamo informatičke opreme, edukacija nikakva. Jedino što je po zakonu jeste da državni službenik mora imati položen stručni ispit. Ali stručna edukacija ništa. Ljudi nisu educirani, ne znaju, moraš im pomoći u njihovom radu.” “Mislim da generalno sve institucije BiH zaostaju i s tehničkom pripremom a pogotovo s edukacijom kadrova. I osiguranja bilo kakvog školovanja, i edukacije, i bilo kakve literature, i bilo kakvih pravilnika, bilo kakvih uputstava, što se tiče kadrovske politike i upoznavanja s razvojem određenih događanja u pojedinim sektorima.” Obuka i obrazovanje realiziraju se uglavnom zahvaljujući međunarodnoj pomoći, koja je često neprikladna i neprimjenjiva. Institucijama Evropske unije je prigovoreno da nisu uradile kvalitetne pripreme za transfer znanja prema lokalnom osoblju. Eksperti koje angažira Evropska komisija ponekad se ne “snalaze baš najbolje” u vezi s educiranjem lokalnog osoblja. Navođeno je dosta primjera da međunarodni eksperti forsiraju primjenu nekih evropskih rješenja koja su u kontradikciji s našom realnošću. Učesnici koji su imali takvih iskustava kažu da su zbog toga postali mnogo obazriviji kod prihvaćanja takvih zahtjeva. “Iz svoga dosadašnjeg iskustva moram reći da i ovi iz evropskih institucija nisu dovoljno dobro pripremljeni da bi nam to mogli prenijeti. To je za nas, kako da kažem, neprihvatljivo, nama nejasno, nejasan jezik, i ovo kako još nismo sredili stanje, kako se izašlo iz rata, i još dobijemo tako lošu uputu.” Učesnici su se također žalili da nemaju pristup ni uputstva u vezi s direktivama koje su im potrebne za posao usklađivanja pravnih propisa BiH s pravnim naslijeđem EU-a jer se kod nas kasno krenulo s njihovim prevođenjem. Direkcija za evropske integracija im je tu malo od pomoći. Ona ih uglavnom upućuje da se konsultiraju s kolegama iz Hrvatske i Srbije koji su više odmakli u tome poslu. “Ja sam član više radnih grupa koje imaju zadatak da usklađuju naše zakone iz raznih oblasti s evropskim direktivama. Šta su problemi koje mi pravnici imamo kada je u pitanju usklađivanje domaćih propisa sa propisima EU-a. Koliko je meni poznato, mi imamo neki prijelazni period od šest godina da ispoštujemo zahtjeve iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Međutim, meni se čini da je to nemoguće uraditi u tome vremenskom okviru s obzirom na to da nemamo prevedene propise, odnosno nemamo dokument s kojim ćemo uskladiti ove naše domaće propise.” Kao poseban problem učesnici su istaknuli nedostatak kvalitetne, jasne i kontinuirane resorne i međuresorne komunikacije i koordinacije. Primjedbe su se uglavnom odnosile

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

na to da pojedine stranke zakone ne procjenjuju po kvalitetu sadržaja, već da li on odgovara njihovim političkim interesima i favoriziranim subjektima. Opće je mišljenje da se poslanici u parlamentima ne ponašaju odgovorno i da se zbog toga usvaja malo zakona iako se oni redovno i na vrijeme pripreme. “Federalno ministarstvo razvoja i poduzetništva je početkom godine realiziralo program razvoja poduzetništva u naredih pet godina. Ja bih rekao dosta dobro i preuzimajući sve evropske direktive koje reguliraju tu oblast. Međutim, problem je u tome što je taj dokument trebalo da bude dio ukupne strategije industrijskog razvoja u Federaciji. Ja kao državni službenik u resornom ministarstvu to sam pratio nekoliko mjeseci i u ovom momentu uopće ne znam da li je ta strategija razvoja usvojena do dan-danas.” “Ne znam šta rade moji u upravi. Znam da ih ima puno, a kad meni nešto treba, nema ih nigdje. Po pet puta ih nekada zovem telefonom, onda im pošaljem faks, a oni kažu: mi to nismo dobili. Tu je problem a, recimo, ljudi s kojima ja radim: oni hoće da rade i hoće da rade bolje, ali mi nemamo adekvatnog pristupa važećim propisima. Ti propisi postoje, ali ja nikada nisam dobio nijedan, nego sam ih ‘skinuo‘ s interneta. Ova moja uprava nije donijela ni one pravilnike koje može donijeti direktor. Mislim da je to problem i mislim da sve odrađuje politika odozgor.”

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

S A Ž E TA K

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

N A L A Z A F O K U S G R U PA

VII. UZROCI NEUSPJEHA BiH NA EVROPSKOM PUTU „Uvjeti koje Bosna i Hercegovina treba ispuniti treba da budu javni, treba da budu obznanjeni. Također bi bilo dobro da se objasne i mape puta. Znači, kada bi se sve to radilo javno, onda bi ovo trebalo biti poznato svakom građaninu.“ Od obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koje će Bosna i Hercegovina najteže ispuniti prvo je spomenuta ekologija, što je iznenađujuće. Učesnici su to obrazlagali argumentima da je BiH ekološki „zapuštena“ zemlja, da građani i vlasti imaju nizak nivo senzibilnosti za pitanja zaštite prirodnog okoliša, da sistem ekološke zaštite u Bosni i Hercegovini nije u skladu sa standardima EU-a, te da je prilagođavanje tim standardima financijski vrlo zahtjevan poduhvat. “U oblasti ekologije u BiH nisu nikad poduzete neke stvarne aktivnosti, bilo da su zakonodavne aktivnosti ili su samo praktične, tu smo u totalnom zaostatku i imamo neku ogromnu prazninu.” “Ekologija, naprimjer. Tu ima jako puno problema. Na lokalnom nivou ne mogu se ni o čemu dogovoriti. Niko neće prihvatiti da na njegovom području postoji neka deponija koja ispunjava sve standarde EU-a. Oni misle da je to – izbaci na ledinu i završen posao.” Poljoprivreda i zaštita domaće proizvodnje također su spomenute kao oblasti u kojima BiH može imati velikih problema. Većina učesnika smatra da poljoprivreda u našoj zemlji nije bila u strateškom položaju i da će njeno prilagođavanje zahtjevima Evropske unije biti dug i vrlo bolan proces za poljoprivredne proizvođače. Na kraju su se složili da će najmanje problema biti kod usvajanja ekonomskih standarda, jer taj proces ne zavisi toliko od volje bh. vlasti, već od djelovanja tržišnih mehanizma. “S obzirom na to da većina Sporazuma predstavlja jednu vrstu trgovinskog sporazuma EUa i BiH, mislim da će nam taj dio predstavljati najmanje problema. Radi se o klasičnom ugovoru o trgovini, gdje ćemo mi s vremenom, zapravo, bez problema primjenjivati te odredbe u ovoj slobodnoj trgovini. A mislim da ćemo najviše problema imati s uvođenjem i primjenom acquisa i standarda EU-a, u svim institucijama i sektorima BiH.” Postoje bitne razlike između ispitanika različitih nacionalnosti vezano za to gdje još treba tražiti uzroke neuspjeha BiH u pogledu evropskih integracija. Grupa ispitanika srpske nacionalnosti suglasna je u iskazanom nezadovoljstvu angažmanom međunarodne zajednice i otvorila je pitanje njezinih stvarnih mogućnosti da utječe na tok događaja u Bosni i Hercegovini. Ciljevi međunarodne zajednice i način angažiranja nisu bili precizno definirani ni javnosti saopćavani na otvoren i jasan način; pribjegavanje ad hoc rješenjima je često bilo kontraproduktivno. Međunarodnoj zajednici je također prigovoreno da je imala puno pogrešaka u identificiranju i nametanju prioriteta u vođenju tranzicije Bosne i Hercegovine. Smatra se da su ekonomija i razvoj poduzetništva oblasti koje je međunarodna zajednica naročito zapostavljala. Učesnici su vrlo negativno ocijenili i suštinu niza reformskih projekata koji su vođeni pod njezinim patronatom. U tome kontekstu najviše su kritizirali reformu pravosuđa i reformu policije. Postoje i brojne greške u pristupu Evropske unije, odnosno njenih institucija i međunarodne zajednice, generalno, prema Bosni i Hercegovini. Evidentno je njihovo nepoznavanje nekih osnovnih pojmova o BiH, našoj strukturi, kako ustavnoj, tako zakonodavnoj i cjelokupnim zbivanjima koja su obilježila posljednje razdoblje u našoj zemlji.

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

S A Ž E TA K

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

N A L A Z A F O K U S G R U PA

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

Dosta učesnika drugih nacionalnosti smatra da međunarodno upravljanje ne samo da ograničava državni suverenitet BiH već je i „tehnički“ vrlo upitno da li je država s takvim oblikom „mentorstva“ uopće prihvatljiva za Evropsku uniju. Većina smatra da je u politici EU-a prema Bosni i Hercegovini bilo dosta političkih improvizacija, dvostrukih kriterija i neprincipijelnih pritisaka te da je međunarodna zajednica na našu zemlju gledala očima predrasuda. Iako ne sumnjaju u dobre namjere međunarodne zajednice da nam pomogne, dosta ispitanika zamjera međunarodnoj zajednici da strategija koju je skrojila za BiH nije uvijek odgovarala potrebama zemlje. Kao što smo sad svjedoci ovoga Butmirskog procesa, kada su faktički navrat-nanos htjeli da nam za 15 ili mjesec dana ponude neko novo rješenje koje bi trebalo da vrijedi godinama i godinama, i to u godinama koje su za nas najvažnije, baš za vrijeme procesa evropskih integracija. Postoje uočljive, iako očekivane razlike između ispitanika različitih nacionalnosti o pitanju ustavnih prepreka koje usporavaju evropske integracije. Jasno su vidljive razlike u činjenici da učesnici srpske nacionalnosti vide dejtonski Ustav BiH kao „svetinju”, dok Bošnjaci zahtijevaju promjenu dejtonskog koncepta države. Bitno je, međutim, istaći da u odnosu na ranija istraživanja koja je provodila Vanjskopolitička inicijativa, naročito u odnosu na period prije izbora 2006. godine, ispitanici srpske nacionalnosti sada javno favoriziraju podjelu Bosne i Hercegovine. Ispitanici bošnjačke i hrvatske nacionalnosti smatraju da je jedna od prepreka to što je država definirana kao zajednica dva entiteta s dva potpuno različita administrativna sistema. Smatraju da je praksa pokazala kako ‘’arhitektura’‘ odlučivanja koja je u tu svrhu uspostavljena ometa uspostavu funkcionalne i moderne države i da u tome dijelu treba napraviti izvjesna ‘’dotjerivanja’‘. “Ono što je u drugim zemljama slučaj da je postignut nacionalni konsenzus, kod nas takav konsenzus postoji samo na riječima. Političari ne odgovaraju nikome, ne odgovaraju građanima. Oni odgovaraju samo svojim strankama, kotirani su i vođeni iz svojih stranaka. Ako se u ispunjavanju uvjeta ispriječi neka situacija u kojoj jedna od stranka neće ostvariti ono što je očekivala od tog sporazuma, ona će automatski dići kočnicu i cijeli proces će biti doveden u pitanje.“

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

I I

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

PRISM RESEARCH za Vanjskopolitičku inicijativu BH (VPI BH) Narativni sažetak rezultata ispitivanja javnog mnijenja Metodologija

Metod anketiranja:

Lični intervju u okviru domaćinstva ispitanika

Metod izbora domaćinstva:

Slučajni izbor – Tehnika slučajnog kretanja

Metod izbora ispitanika: :

Princip zadnjeg rođendana (ispitanik je osoba iz domaćinstva starija od 18 godina koja je posljednja imala rođendan)

Veličina uzorka:

1050 ispitanika

Reprezentativnost:

Uzorak je reprezentativan na nivou BiH za stanovništvo od 18 i više godina

Vrijeme anketiranja:

20.–31. decembra 2009.

Instrument:

Upitnik za anketiranje dizajnirao je Prism Research

Glavni nalazi Svi ispitanici podjednako smatraju da se BiH kreće u pravcu poboljšanja, a u pravcu pogoršanja kada su u pitanju evropske integracije (po 45%), s tim da je ispitanika koji smatraju da se BiH u pitanju evropskih integracija kreće u pravcu poboljšanja skoro dvostruko više u Distriktu Brčko nego u FBiH i RS-u (DB 87%, naspram FBiH 45% i RS 44%).

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

Ispitanici u principu podržavaju ulazak BiH u EU, odnosno daju prosječnu ocjenu 3,3 prilikom ocjenjivanja u kojoj mjeri podržavaju ulazak u EU, dajući ocjene od 1 do 4, pri čemu ocjena 1 znači “jako ne podržava” a ocjena 4 “jako podržava”. Daljnja analiza je pokazala da ispitanici iz FBiH i Bošnjaci u većoj mjeri podržavaju ulazak BiH u EU nego ispitanici iz RS-a te oni koji su srpske i hrvatske nacionalnosti. Svi ispitanici na prvo mjesto stavljaju Hrvatsku kao državu koja trenutno prednjači u pregovorima o pridruživanju EU-u. Na drugom mjestu je Srbija, zatim Crna Gora, Makedonija, dok je BiH na pretposljednjem mjestu, ispred Albanije - koju ispitanici stavljaju na posljednje mjesto. Pri tome ispitanici iz FBiH češće smatraju da Hrvatska, Albanija i BiH prednjače u ispunjavanju navedenih uvjeta u odnosu na ispitanike iz RS-a koji takvo mišljenje iznose kada su u pitanju Srbija, Crna Gora i Makedonija. Svi ispitanici prilikom ocjenjivanja aktivnosti vlasti na svim nivoima u BiH usmjerene na ispunjavanje uvjeta za pridruživanje EU-u daju prosječnu ocjenu 2,2 (ocjene se kreću od 1 do 4, pri čemu ocjena 1 znači “jako negativno” a ocjena 4 “jako pozitivno”), što znači da u principu nisu zadovoljni aktivnostima vlasti usmjerenim na ispunjavanje navedenih uvjeta. Pri tome ispitanici iz RS-a i oni koji su srpske nacionalnosti pozitivnije ocjenjuju navedene aktivnosti u odnosu na ispitanike iz FBiH, i Bošnjake i Hrvate. Oko polovine svih ispitanika smatra da nijedan nivo vlasti ne realizira zadatke koji su potrebni da bi se naša zemlja u budućnosti pridružila EU-u, nakon čega slijede oni koji nisu znali / željeli odgovoriti (16%). Na trećem mjestu su ispitanici koji navode da su to državne vlasti (12%), dok su ostali odgovori zastupljeni ispod 8%. Da entitetske vlasti najbolje realiziraju zadatke koji su potrebni da bi se naša zemlja u budućnosti pridružila EU-u, češće navode ispitanici iz RS-a nego oni koji žive u FBiH (17% naspram 2%). Više od polovine ispitanika koji su naveli da državni, entitetski i kantonalni nivo vlasti najbolje realizira zadatke koji su potrebni da bi se BiH pridružila EU-u, nije znalo ocijeniti koja je to institucija (52%). Oko deset posto ispitanika smatra da navedene zadatke najbolje realizira Vlada / institucije RS-a a podjednak broj njih navodi da je to VIjeće ministara / Vlada FBiH (po 11%). Pri tome, mišljenje da Vlada / institucije RS-a rade najbolje u interesu pridruživanja BiH EU-u najčešće iznose ispitanici srpske nacionalnosti. Više od polovine svih ispitanika najvećom preprekom u realizaciji obaveza BiH za pristupanje EU-u smatra domaće političare (56%), i ovaj odgovor je najzastupljeniji kod ispitanika iz Distrikta Brčko i ispitanika bošnjačke nacionalnosti. Drugi odgovor po zastupljenosti je “Ustav BiH”, koji navodi oko desetak posto svih ispitanika, dok su preostali odgovori rijetko navođeni. Odgađanje liberalizacije viznog režima kod većeg dijela ispitanka nije direktno utjecalo na njihove planove za putovanja (66%, i to češće navode ispitanici iz DB-a nego oni koji žive u RS-u), dok ih nešto manje od trećine navodi da jeste (30%). Ispitanici uglavnom smatraju da su i domaće vlasti i Evropska unija podjednako odgovorni zato što BiH nije dobila bezvizni režim s EU-om (47%). Nakon njih slijede oni koji smatraju da su za to najodgovornije domaće vlasti (36%), dok najmanji dio ispitanika navodi da je za to odgovorna EU ili da nikoga ne smatraju odgovornim za navedeno stanje (po 7%). Domaće vlasti češće krive ispitanici iz FBiH i RS-a, i u najvećoj mjeri ispitanici Bošnjaci, u odnosu na one iz DB-a koji češće od ostalih ne krive nikoga od navedenih, dok ispitanici srpske nacionalnosti najodgovornijim smatraju Evropsku uniju. Ispitanici prilikom ocjenjivanja u kojoj mjeri vjeruju da će ispunjavanje standarda EU dovesti do poboljšanja ekonomske situacije u BiH daju prosječnu ocjenu 2,1 (pri čemu se

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

I I

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

ocjene kreću od 1 do 4, i pri čemu ocjena 1 znači “uopće ne vjerujem” a ocjena 4 “u potpunosti vjerujem”) i što u principu znači da nisu optimistični u pogledu ovog pitanja. Pri tome ispitanici hrvatske nacionalnosti imaju veća očekivanja kada se radi o tome da će ispunjavanje standarda EU-a dovesti do poboljšanja ekonomske situacije u BiH u odnosu na ispitanike srpske i bošnjačke nacionalnosti. Kada se radi o ocjeni ispitanika o tome u kojoj mjeri vjeruju da su naši privrednici sposobni da se takmiče sa stranim firmama jednom kada uđemo u EU, njihova prosječna ocjena je 2,8 (pri čemu ocjena 1 znači “uopće nisu sposobni” a ocjena 4 “u potpunosti su sposobni”), pri čemu manju prosječnu ocjenu daju ispitanici iz RS-a i oni koji se izjašnjavaju kao Srbi, u odnosu na ispitanike iz FBiH, i Bošnjake i Hrvate. Oni koji su naveli da naši privrednici nisu sposobni da se takmiče sa stranim firmama jednom kada uđemo u EU najčešće smatraju da je problem u državnim strukturama (67%), dok nešto manje od četvrtine smatra da je problem u privrednicima (24%). Ispitanici daju prosječnu ocjenu 2,6 kada se radi o tome u kojoj mjeri smatraju da su državni službenici obučeni i upoznati sa zahtjevima koji se postavljaju pred BiH u procesu pridruživanja EU-u (ocjene se kreću od 1 do 4 pri čemu ocjena 1 znači “uopće nisu obučeni i upoznati” a ocjena 4 “u potpunosti su obučeni i upoznati”). Pri tome Hrvati mnogo češće od Srba procjenjuju da su državni službenici obučeni i upoznati s navedenim zahtjevima. Veći dio svih ispitanika smatra da državni službenici imaju volju i želju da rade u interesu građana i države kako bi BiH što prije postala članica EU-a (44%), mada treba napomenuti da ih više od trećine smatra suprotno (40%). Pored toga, ispitanici iz Distrikta Brčko u najvećoj mjeri smatraju da državni službenici imaju volju i želju raditi u interesu građana i države, dok kada se radi o nacionalnosti ispitanika, podaci ukazuju da Srbi češće dijele ovo mišljenje nego ispitanici Bošnjaci. Ispitanici daju prosječnu ocjenu 2,7 kada se radi o njihovom mišljenju o radu nevladinih organizacija, pri čemu su se ocjene kretale od 1 do 4, gdje je ocjena 1 značila “jako negativno” a ocjena 4 “jako pozitivno”. Anketirani građani Distrikta Brčko i oni koji su bošnjačke nacionalnosti dosta pozitivnije ocjenjuju rad nevladinih organizacija u odnosu na anketirane građane FBiH i RS-a i one koji se izjašnjavaju kao Srbi i Hrvati. Ispitanici u najvećem broju smatraju da su NVO-i u BiH donekle aktivni u upoznavanju građana s procesom EU integracija (39%), zatim slijede oni koji smatraju da su NVO-i malo aktivni (31%) a onda i oni koji navode da nisu nimalo aktivni (15%). Mali dio ispitanika smatra da su NVO-i u velikoj mjeri aktivni kada se radi o upoznavanju građana s procesom integracija u EU (7%). Televizija je glavni izvor informiranja većine ispitanika kada se radi o procesu EU integracija (74%), dok su ostali izvori informiranja zastupljeniji kod manje od 8% ispitanika. TV češće navode ispitanici iz RS-a i oni koji su srpske nacionalnosti, nego što ga navode ispitanici iz FBiH i oni koji su bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Veći dio svih ispitanika kada uzme sve prednosti i nedostatke u obzir te potrebno vrijeme, smatra da je budućnost BiH u EU-u (64%), što je odgovor koji je najzastupljeniji u Distriktu Brčko. Nakon njih slijedi petina ispitanika koja smatra da nema druge alternative (21%), dok nešto više od desetine smatra da budućnost BiH nije u EU-u (12%). Također, veći dio svih ispitanika podržava ulazak BiH u EU čak i ako to bude zahtijevalo da se neke nadležnosti moraju prenijeti s entiteta na državni nivo (pretežno se radi o

STRANA

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

ispitanicima bošnjačke nacionalnosti), pri čemu to smatraju gotovo svi ispitanici iz Distrikta Brčko, dok ispitanici iz RS-a u mjeri od 45,3% podržavaju ulazak BiH u EU pod navedenim uvjetima. Da građani zemalja članica EU-a žele vidjeti BiH kao članicu Unije u budućnosti, smatra više od polovine svih ispitanika (56%), dok manje od trećine smatra suprotno (30%). Potvrdan odgovor najčešće navode anketirani građani Distrikta Brčko (govoto svi). Nešto više od polovine ispitanika podržava članstvo BiH u NATO-u (56%), pri čemu je ta podrška najmanje prisutna kod ispitanika koji žive u RS-u. Osim toga, podršku članstvu u NATO-u najčešće iznose ispitanici bošnjačke nacionalnosti. Kada se radi o tome šta za ispitanike prije svega znači članstvo BiH u NATO-u, veći dio ih navodi “sigurnost” (24%), zatim “nametanje političke volje Zapada”, “prevenciju mogućih sukoba” i “stabilizaciju regije kao preduvjeta za integraciju u EU” (po 13%), dok su ostali odgovori zastupljeni u manje od 10% slučajeva. Daljnja analiza po entitetima i nacionalnosti ispitanika je pokazala da ispitanicima koji žive u FBiH i ispitanicima bošnjačke nacionalnosti članstvo BiH u NATO-u češće znači prije svega sigurnost, nego onima koji žive u drugom entitetu i ispitanicima koji su srpske nacionalnosti. “Nametanje političke volje Zapada” je odgovor koji u najmanjoj mjeri zastupljen kod ispitanika koji su iz FBiH, kao i onih koji su bošnjačke nacionalnosti. U DBu ispitanici najčešće navode da za njih članstvo u NATO-u predstavlja prije svega stabilizaciju regije kao preduvjeta za integraciju BiH u EU.

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

I I

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

100

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

I I

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

101

102

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

I I

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

103

104

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

I I

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

105

106

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

I I

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

107

108

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

BOSNE

BOSNA

I I

HERCEGOVINE

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A

109

110

MONITORING

UPOREDNI

PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA

I Z V J E Š TA J Z A

N A R AT I V N I

BOSNE

2 0 0 9 ( Z A PA D N I B A L K A N

HERCEGOVINE

BOSNA

HERCEGOVINA)

S A Ž E TA K R E Z U LTATA I S P I T I VA N J A J AV N O G M N I J E N J A