Duhovna promisljanja by Veble commerce d.o.o.

Dragutin Matak

Dragutin Matak je rođen u Sisku 1950. godine. Studirao je teologiju u bivšoj državi Jugoslaviji, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Magistrirao je egzegezu Novoga zavjeta, a doktorirao 1992. iz područja vjerske pedagogije s temom The Empirical Development of a College Curriculum of the Epistle to the Galatians. U proteklih trideset pet godina pastor Dragutin Matak je obavljao razne administrativne, pastoralne i akademske dužnosti. Sada je izvanredni profesor egzegeze Novoga zavjeta na Adventističkom teološkom fakultetu u Maruševcu i pastor mjesne crkve. Njegova supruga Ljiljana i on imaju dva odrasla sina koji se bave znanstvenim radom u molekularnoj genetici. Prije godinu dana postali su baka i djed.

Duhovna promišljanja

Duhovnost se u ovoj knjizi razumije kao najnaprednija čovječnost ispunjena ljepotom i dostojanstvom, te vrijednostima koje nadmašuju najplemenitiji čovjekov izum. Istinsku duhovnost ispunjava i krasi: „Ljubav, radost, mir, strpljivost, prijaznost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv ovih nema Zakona.“ (Galaćanima 5,22.23.) Nema zakonodavstva koje osuđuje ova obilježja čovjekova ponašanja, jer su to ideali koji su zajednički svim ljudima. Oni su kao zvijezde na nebu koje nepogrešivo služe kao orijentiri u vremenu i prostoru svakodnevnog života.

Dragutin Matak

Duhovna promišljanja

ISBN 978-953-251-115-4

9 789532 511154

Dragutin Matak

Duhovna promišljanja

Naslov: Duhovna promišljanja © Nakladnik: Veble commerce © 2010 Dragutin Matak Za nakladnika: Svjetlana Veble Urednica: Svjetlana Veble Lektura: Danijela Žitković Obrada teksta: Veble commerce, Zagreb Priprema za tisak: DiPro, Zagreb Dizajn naslovnice: DiPro, Zagreb Fotografije: Rudolf Bladt Zagreb, 2010. Sva prava pridržana. Reproduciranje ove publikacije u cjelini, djelomično ili na bilo koji drugi način, bilo kojim sredstvima nije dopušteno bez prethodne suglasnosti nakladnika. ISBN 978-953-251-115-4

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 745968.

Dragutin Matak

Ovu knjigu posveÄ&#x2021;ujem svojim roditeljima, Anici i Lovri Matak bez Ä?ije ljubavi i skrbi sigurno ne bih opstao.

Predgovor Uvjeren sam da je vrijeme upravo za ovakvu knjigu. Knjige od više stotina stranica čitaju samo profesionalci ili još preostali zaljubljenici u dobru knjigu. Kada je riječ o duhovnoj literaturi, onda se čini da se broj zainteresiranih čitatelja smanjuje još više. Jedan od razloga je zasigurno taj što je duhovnost različito doživljena stvarnost: jednima ulijeva strah u kosti, pa bježe od nje, dok ju drugi grle u mistici spiritističkih seansi. Duhovnost se u ovoj knjizi razumije kao najnaprednija čovječnost ispunjena ljepotom i dostojanstvom, te vrijednostima koje nadmašuju najplemenitiji čovjekov izum. Istinsku duhovnost ispunjava i krasi: „Ljubav, radost, mir, strpljivost, prijaznost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv ovih nema Zakona.“ (Galaćanima 5,22.23.) Nema zakonodavstva koje osuđuje ova obilježja čovjekova ponašanja, jer su to ideali koji su zajednički svim ljudima. Oni su kao zvijezde na nebu koje nepogrešivo služe kao orijentiri u vremenu i prostoru svakodnevnog života.

Knjiga Duhovna promišljanja razlaže upravo ovakvu, zdravu duhovnost. Podijeljena je u šest poglavlja, ili tematskih područja i sadrži stotinjak tekstova koji su objavljivani tijekom proteklih dvadesetak godina u raznim vjerskim časopisima i dnevnim novinama, kao što su Znaci vremena, Glasnik, Adventistički pregled, Vjesnik itd. U ovim se štivima uglavnom osvrćem na tekuća događanja i prigode na osnovi osobnog iskustva i razumijevanja biblijske duhovnosti. Budući da je svaki tekst posebna misaona cjelina, vjerujem da vas neće zastrašiti obim knjige, jer ju možete čitati u dijelovima i vraćati se onim člancima koji vam se čine značajnijima za vaše životno iskustvo. Čitajte ih u svim prigodama, kada ispijate čaj ili na formalnim sastancima. Iako temeljena na kršćanskim vrijednostima, knjiga je namijenjena svim ljudima, baš kao i prava duhovnost koja osujećuje i uklanja svaku isključivost. Vjerujem da će vas ovo štivo poticati na Dobro, što je potreba i cilj svakog čovjeka.

Dragutin Matak

Sadržaj O Bogu

Žrtvom do mira ............................................................................................................................................... 13 Tri vrta .............................................................................................................................................................. 17 Eben Haezer – Kamen pomoći...................................................................................................................... 20 Kako služiti Bogu – bogoslužiti? ................................................................................................................... 23 Istinsko je bogoslužje potpuno i stalno ......................................................................................................... 25 Bogoslužje umom............................................................................................................................................ 28 Ponizno služenje u zajednici i osobno ........................................................................................................... 30 Kontroverzna “Kristova pasija” ..................................................................................................................... 32 Najteža Kristova muka ................................................................................................................................... 37 Gdje je Istina? ................................................................................................................................................. 42 Pokošeni cvjetić – Gdje je Bog kad djeca umiru? ........................................................................................ 43 Hajka na maloga Isusa.................................................................................................................................... 45 Posljednja hajka na Isusa................................................................................................................................ 47 Mobingom protiv Isusa................................................................................................................................... 52 Dodirnimo Isusa, a ne sveti gral .................................................................................................................... 55 Dodirnimo Isusa svojim umom, srcem i djelom........................................................................................... 57 Želim te zavoljeti, Bože .................................................................................................................................. 61 Zašto je Isus umro? ........................................................................................................................................ 64 Pravdom ponosni ............................................................................................................................................ 67

O Bibliji

Potreba za božanskim otkrivenjem ............................................................................................................... 73 Biblija kao Božje posebno otkrivenje............................................................................................................ 76 Biblija kao Božja riječ koju su pisali ljudi ..................................................................................................... 79 Nadahnuće biblijskih pisaca ........................................................................................................................... 82 Tumačenje Biblije............................................................................................................................................ 84 Biblija kao književno djelo ............................................................................................................................. 86 Isus Krist – središnji lik Biblije ...................................................................................................................... 90

O čovjeku

Žrtve samoobmane ......................................................................................................................................... 97 Redžina propovijed ....................................................................................................................................... 102 U Goraždu ćuprija ........................................................................................................................................ 105 Posjet svojoj Banovini ................................................................................................................................... 107 Mudri i ludi .................................................................................................................................................... 110 Ivan Prpić ....................................................................................................................................................... 112 Milka Buršić – sigurnim koracima ka stotoj ............................................................................................... 114 Zaspao u Gospodinu prof.dr. Samuele Bacchiocchi ................................................................................. 116 Kako izgleda duhovan čovjek? .................................................................................................................... 118 Ljubav na kršćanski način ............................................................................................................................ 121 “Griješiti je ljudski, a opraštati božanski” .................................................................................................. 122 Blaženi kao Marija su neznatni ................................................................................................................... 123 Tko zastupa moja prava? ............................................................................................................................. 126 Božićna priča ................................................................................................................................................. 128 Formula za dugovječnost.............................................................................................................................. 130 Raznolikost .................................................................................................................................................... 133 Čovjek je čovjeku najveći dar....................................................................................................................... 135 Prepoznajmo dobro u drugima .................................................................................................................... 137 Kada djeci nije do igre .................................................................................................................................. 139 Susret s Jürgenom Moltmannom ................................................................................................................ 142 Prednost je trpjeti s Isusom .......................................................................................................................... 144 Upoznajmo neke od poznatijih adventista u povijesti ............................................................................... 145 Životni primjer – što ostavljam nakon sebe?.............................................................................................. 148

O sadašnjosti

153

Svjetovnost i duhovnost ................................................................................................................................ 155 Kako riješiti balkanski sukob ....................................................................................................................... 156 Dvije utopije o rješenju balkanskog sukoba ............................................................................................... 158 Vjersko-politička nadmudrivanja – Slovensko pitanje .............................................................................. 161 Kako je nastao svijet? ................................................................................................................................... 163 Kreacionizam i evolucija u skladnome braku............................................................................................. 165 Prazne prazničke želje .................................................................................................................................. 170 Što Božić čini lijepim .................................................................................................................................... 173 Čudna neka vremena .................................................................................................................................... 175 Kada kipovi plaću a Gospa poručuje .......................................................................................................... 177

“Apokaliptični” napad na Ameriku ............................................................................................................. 181 Dan Gospodnji – nedjelja ili subota ............................................................................................................ 183 Ideali .............................................................................................................................................................. 185 Odvojenost crkve od države ......................................................................................................................... 187 Epidemija kompleksa manje vrijednosti ..................................................................................................... 188 Moje afričko iskustvo.................................................................................................................................... 194

O misiji

199

Prošao je zemljom čineći dobro ................................................................................................................... 201 Najdjelotvornija misija ................................................................................................................................. 204 Širina i dubina misije .................................................................................................................................... 206 Ljubiš li me Petre? Pasi jaganjce moje!....................................................................................................... 208 Jedinstvo i misija ........................................................................................................................................... 209 Sydneyski most .............................................................................................................................................. 212 Misija duhovne obitelji ................................................................................................................................. 215 Kršćansko (ne)jedinstvo ............................................................................................................................... 219 Misija izdavaštva ........................................................................................................................................... 221 Sijati, sijati, sijati... ........................................................................................................................................ 224 Misijske smjernice za 2003. godinu ............................................................................................................. 227 Program za treće tisućljeće .......................................................................................................................... 231 Kršćanska adventistička crkva u dvadesetom stoljeću............................................................................... 233

O budućnosti

239

Znaci Kristova dolaska i svršetka svijeta .................................................................................................... 241 Proročanstva o trećem tisućljeću – Toliko fantastičnih predviđanja ....................................................... 244 S molitvom Oče naš u treće tisućljeće.......................................................................................................... 247 Ellen G. White i proročanstvo o “ludim kravama”.................................................................................... 249 Ruža i ljiljan za treće tisućljeće .................................................................................................................... 252 Ekumenski Isus ............................................................................................................................................. 253 Novi život i uskrs ........................................................................................................................................... 254 Odlučujući rat – Harmagedon ..................................................................................................................... 255 Isusove kosti .................................................................................................................................................. 256 Kako Bog planira vrijeme ............................................................................................................................ 257 Bdijte i budite spremni za svadbu................................................................................................................ 259

1. dio

O Bogu

1. dio - O1.Bogu dio -

Žrtvom do mira

ez žrtve nema mira ni na kojem mjestu i ni u kojoj situaciji. Ovu opću tvrdnju valja ne samo pojasniti na osnovi iskustva, već i utemeljiti na izvoru koji je božanskoga podrijetla, jer ni u svemiru mir nije ostvariv bez žrtve. Pojasnimo ove dvije riječi iz naslova: Mir je stanje sklada i spokoja, sigurnosti i reda; sloboda od uznemiravajućih i nasilnih misli, emocija i djela. Žrtva je pak čin odricanja u korist nečega ili nekoga drugog.1 Na koji se način ove dvije stvarnosti dopunjuju? Da bi malo djetešce mirno snivalo, potrebno je podosta žrtvovati, osobito u višečlanoj obitelji. Braća i sestre ne smiju glasno razgovarati ili praviti buku svojim igračkama, mama i tata hodaju na prstima po stanu, a sve audio-sprave ili su isključene ili im je ton znatno stišan. Mudri supružnici spremni su žrtvovati svoja prava i lagodnost mira radi. Ovo odricanje u korist sklada u domu ne mora biti kompromis na koji smo primorani, već očitovanje istinske ljubavi prema osobama koje su dio naše obitelji. Koliko bismo prijatelja imali među rodbinom i znancima bez spremnosti da se dragovoljno žrtvujemo u njihovu korist? Kada bi požrtvovnost izostala iz našega života, pretvorili bismo se u osamljene sebičnjake koje nitko ne prihvaća niti poštuje. Nema sumnje, “isplati” se žrtvovati jer je odricanje u nečiju korist sama bit ljubavi, dakle temelj međuljudskih odnosa. Na

Prilagođena definicija iz Websterovog rječnika.

ovoj razini žrtva i mir se nekako prirodno združuju, slažu se i međusobno podupiru. Međutim, u nekim drugim životnim prilikama ovo dopunjavanje kao da prestaje, a sami se pojmovi trebaju toliko predefinirati da ih je teško prepoznati. Razmislimo o neobuzdanoj navali neprijateljstava, sukoba i krvoprolića koja nazivamo ratom. Svaki rat se dugo pamti po žrtvama, a povijesni zapisi svjedoče o potpisanim mirovnim ugovorima koji obično nastaju kada se jedna ili obje zaraćene strane toliko iscrpe da se više ne mogu tući. Po uspostavljanju mira svi žale svoje žrtve i otvoreno optužuju drugu stranu, a otvorena mržnja i neprijateljstvo prerastaju u tihu i skrivenu nepodnošljivost koja nije ništa manje opasna jer vodi ponovnom sukobu. Manji ratovi nižu se kao na tekućoj vrpci, a svakih četrdeset do pedeset godina sukobi širih razmjera uzdrmaju svijet. Uvijek iznova padaju žrtve za navodni mir koji je zapravo predah pred sljedeći sukob. Tri su nam rata najbliža i najstrašnija. Prvi i drugi nazvani su Svjetskima, a treći zovemo Domovinskim. Gotovo je stotinu milijuna ljudi žrtvovano za mir. Čini se da se ne zna što je teže i okrutnije, stradati na bojnom polju ili se nositi s posljedicama rata. Tolike razdvojene i zatrte obitelji, toliko prekinutih mladih života budući da u rat idu mladi i sposobni, tolika razočaranja zbog srušenih ideala za koje se borilo! Koliko su trajne i razarajuće razne duševne i tjelesne bolesti i invalidnost! Sve su te žrtve stalni prinosi uspostavljenome miru. A kakav je

Duhovna promišljanja

to mir? Možemo li taj mir opisati kao stanje slobode od uznemiravajućih i nasilničkih misli, emocija i djela? Jesu li te brojne dragocjene žrtve ostvarile nešto trajnije i sigurnije u međuljudskim ili međunarodnim odnosima kako sadašnji mir ne bi bio samo privid mira pred sljedeću strahotu? Ako već bez žrtve nema mira, bismo li se mogli žrtvovati na neki drugi način nakon čega bi umjesto mržnje moglo niknuti uvažavanje i prijateljstvo među sukobljenim stranama? Možda bismo se mogli žrtvovati prije krvoprolića, snositi štetu prije sukoba, ili, jednostavno, ne odnositi se neprijateljski prema svojim neprijateljima? Pokušajmo opisati tu čudnu mogućnost.

Što bi se dogodilo kada bismo pokušali ne vraćati istom mjerom onima koji to zaslužuju – svojim neprijateljima?

Žrtva na drugi način Što bi se dogodilo kada bismo pokušali ne vraćati istom mjerom onima koji to zaslužuju – svojim neprijateljima? Na psovku uzvratiti lijepom riječju, a dopustiti da laž izgovorena protiv nas sama postane prozirna i neuvjerljiva? Zapazimo, još nije došlo do masovnog fizičkog sukoba, on se sada samo sprema – a možda ga neće ni biti ako ustrajemo na zlo uzvraćati dobrom. Naravno da neprijateljstvo neće tek tako prestati, već će uslijediti niz grubih nasrtaja prema strani koja promiče mirno rješenje. Budući da mirotvorci ne vraćaju “zlo za zlo”, njih će se smatrati ustrašenim slabićima i izmišljat će se nove primjedbe na njihov račun i novi razlozi kojima se treba pravdati neprijateljstvo prema njima. Vjerojatno će netko i posegnuti za tuđom imovinom. Sada

bi se trebalo dogoditi nekoliko drastičnih primjera nasilja i novi rat bi mogao početi sa svim svojim žrtvama i strahotama. Međutim, razmislimo o drugoj mogućnosti. Što bi se dogodilo kad bismo ustrajali žrtvujući se? Neprijateljstva se nastavljaju, a neprijatelj još ne dolazi k sebi. Koliko treba snage i žrtve da se na zlo odgovori dobrom? Čini se da gubimo svoje dostojanstvo, da smo nesposobni braniti se. Kakva li je to samo žrtva ne uzvratiti silom kada si netko prisvoji ono što pripada nama, a nas ostavi na rubu egzistencije ili čak bez nje? Ova mirotvorna žrtva ne isključuje prolijevanje nedužne krvi, jer, zapazimo, bez krvi nema žrtve, a bez žrtve nema mira. Dakle, žrtvu ne možemo izbjeći, ali je pitanje kada i u kojem se ozračju žrtvujemo. Da li prema načelu “spriječi zlo još većim zlom” ili “pobijedi zlo dobrim”? Budući da se u svakom slučaju traži žrtva, čini se da su te dvije mogućnosti odviše slične. Međutim, prema posljedicama koje uzrokuju, one su potpuno suprotne. Prva žrtva vodi trajnom miru, dok druga žrtva ustanovljava privid mira nakon kojeg slijedi mržnja i novo nasilje, što je dio začaranog kruga zla koje, kako vrijeme teče, postaje sve veće i razornije. Ovo naše “smjelo” razmišljanje o žrtvi i miru, s kojim bi se teško složili današnji vojni analitičari, političari i brojni drugi i nije tako originalno budući da je utemeljeno na kršćanskim načelima požrtvovnosti i nauku o sukobu između dobra i zla.

Veliki sukob između dobra i zla Sukob između dobra i zla nazvan je velikim zato što se odvija i izvan granica našega planeta. Iako je nastanak zla u okruženju sveopćeg dobra nama neshvatljiva tajna, Božja objava ili Biblija i nastala je s ciljem da nam razjasni istinsku narav dobra i zla uz

1. dio - O1.Bogu dio -

Radosnu vijest (Evanđelje) da je Dobro pobijedilo i da uvijek pobjeđuje. Zlo je počelo nezadovoljstvom iz obijesti pa zatim i pobunom najuzvišenijeg anđela koji se zvao Svjetlonoša (Lucifer).2 Sklad i mir Božje vladavine bio je uzdrman. Tako je nastao rat na Nebu, a “Zmaj,

Bog ne suzbija zlo čak ni “anđeoskim” nasiljem, već svojom dobrotom osporava zlo i trajno ga neutralizira.

stara ‘Zmija’ koja se zove ‘đavao’ – ‘sotona’, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.” (Otkrivenje 12,7-9) Na naš planet zlo dolazi na isti način – nezadovoljstvom prvih ljudi božanskim dobrom.3 Ima li žrtava u tome sukobu? Itekako, sve žrtve koje su ikad stradale dio su upravo tog sukoba. Jesu li sve iste? Ne, brojne su žrtve posljedica bratoubilačkog sukoba počevši od Kajina i Abela, a neke slijede uzor Isusove žrtve koja opraštanjem i zauzimanjem za dobro svojih neprijatelja potiče i donosi istinski i trajni mir. Iako ima dodirnih sadržaja u Abelovoj i Isusovoj žrtvi, budući da su i jedan i drugi nevini stradali te umrli od ruke svojih najbližih, ove su dvije žrtve ipak različite. Abel je ubijen iznenada i stradao je kao žrtva zavisti svojega brata Kajina nakon čega je uslijedio neprekinuti niz osveta i izmirenja dugova, dok je Isus izabrao put

2 Povijesni opis pada tirskoga kralja nadmašuje ovozemaljsko ostvarenje te tako upućuje na začetnika svakoga zla. (Ezekiel 28,11-19) Tekstovi u Izaiji 14,12-15 i Otkrivenju 8,10 i 9,1 opisuju pad Svjetlonoše (Lucifera). 3 Na nagovor “Zmije” čovjek sudjeluje u đavolskom nezadovoljstvu i zlo se seli na Zemlju (Postanak 3,1-7).

žrtve i dragovoljno se žrtvovao kako bi zadobio svoje neprijatelje za mirno rješenje sukoba. Iako je Bog zabranio osvetu nad Kajinom i njegovim potomstvom (Postanak 4,15), bratoubilački se ratovi nastavljaju. Međutim, oni koji se žrtvuju kao Isus i mole s Njim istu molitvu “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!” (Luka 23,34) grade mir već ovdje očekujući slavni susret s Knezom mira4 kojom će Ga prilikom “vidjeti svako oko, i oni koji su ga proboli.” (Otkrivenje 1,7) Budući da Božja dobrota ne potiče sve zlikovce na promjenu, na prvi pogled ostaju neriješeni računi između dobra i zla. Čini se da nevini stradaju, a zli napreduju. Tema koja nam se nameće, i koju ostavljamo za neku drugu priliku, jest pitanje Božjeg suda na kojem se sudi pravedno i koji će jednom zauvijek iskorijeniti zlo iz svemira čime završava velika borba između dobra i zla. Žrtva za mir na drugi način, bez krvoprolića nakon kojega slijedi još veća mržnja i zlo, nalazi svoj Iako je Nebo zanijemilo promatrajući nepravdu i strahotu Golgote, ubrzo se svemirom zaorila nova pjesma, pjesma pobjede nad zlom.

najcjelovitiji opis u Golgoti i Isusovoj žrtvi pomirnici. U velikome sukobu između dobra i zla najvažnije je uočiti Božji postupak rješavanja nastalog problema. Da bi pobijedilo strašno zlo i raskrinkalo prepredenu đavolsku laž o naravi Božje vladavine, Nebo se odlučilo za utjelovljenje, život, smrt i uskrsnuće našega

4 Knez mironosni je jedno od starozavjetnih mesijanskih imena Isusa Krista iz Izaije 9,5.

Duhovna promišljanja

Spasitelja. U ovome Božjem pothvatu Isusova žrtva na Golgoti predstavlja krunu, ona je kao zaštitni znak izgradnje mira na Božji način. Teško nam je shvatiti, a još teže prihvatiti ovaj Božji postupak. Bilo je i drugih rješenja koja je Nebo imalo na raspolaganju u borbi sa zlom. Isus spominje jedno kada opominje Petra koji je upravo počeo stvarati red odsijecanjem glava svojih neprijatelja:5 “Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju od mača ginu. Ili misliš da ne mogu zamoliti Oca svog da mi u ovaj čas pošalje više od dvanaest legija anđela?” (Matej 26,52.53) Međutim, Bog ne suzbija zlo čak ni “anđeoskim” nasiljem, već svojom dobrotom osporava zlo i trajno ga neutralizira. Iscrpljeno i mučeno Tijelo koje je iskrvarilo na jednome kvadratnom metru kamenita tla izvan grada Jeruzalema prije gotovo dvije tisuće godina, najveća je i jedino djelotvorna pobjeda dobra nad zlom. Nevini Jaganjac6 Božji koji je “prošao čineći dobro i ozdravljujući sve koje đavao bijaše tlačio” (Djela 10,38) nepravedno je osuđen, popljuvan i ubijen iz zavisti i mračnih pobuda. Cijelome je svemiru postalo kristalno jasno da je nekadašnji najugledniji anđeo, Svjetlonoša (Lucifer), koji je ispunjavao svemir svojim sladunjavim lažima i spletkama zapravo ričući lav koji proždire7 – svirepi zlikovac koji ostvaruje svoje bolesne ambicije gazeći nedužne. Iako je Nebo zanijemilo promatrajući nepravdu i strahotu Golgote, ubrzo se svemirom zaorila nova pjesma, pjesma pobjede nad zlom.8 Đavao

5 Petar je u gorljivome gnjevu odsjekao uho sluzi velikog svećenika koji se zvao Malko. Sigurno je da nije namjeravao odsjeći samo uho. (Matej 26,51; Ivan 18,10) 6 Jaganjac je starozavjetna žrtvena slika Mesije koji strada za svoj narod. Iako priklan, Jaganjac je pobjednik nad đavlom u apokaliptičkim opisima. (Izaija 53,7; Ivan 1,29; Otkrivenje 5,6.9.12) 7 1. Petrova 5,8. 8 Vidi Otkrivenje 5. i 15. poglavlje.

je pobijeđen. Rat na Nebu je okončan. Zlo je samo sebe uništilo. Tamo đavlu više nema mjesta. Đavao je pobijeđeni neprijatelj koji čeka na konačno uklanjanje zla i zlih iz svemira. Jedini prostor gdje njegove namjere još uspijevaju jest naša Zemlja. Ovdje on promiče huškačke i zavodilačke strategije u međuljudskim odnosima, nakon čega slijede krvoprolića i novi razlozi za mržnju i još svirepije sukobe. Bez žrtve nema mira ni na kojem mjestu niti u bilo kojoj situaciji Kada je riječ o trajnome, božanskome miru, žrtva treba biti pomirnica po uzoru na Kristovu žrtvu na Golgoti. Isus svojim sljedbenicima zapravo i poručuje: “Ovo sve dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam službu pomirenja. Prema tome mi vršimo posredničku službu u ime Krista...” (2. Korinćanima 5,18.20) Kakvog li izazova! Kakve li prednosti – posredovati u ime Boga na uspostavljanju trajnoga mira! U svakidašnjem životu, kada žrtva nije tako drastična, kao i u strahotama rata, prihvatimo Božji način ostvarivanja mira i beskompromisno slijedimo Kristov primjer žrtve pomirnice. Budući da je Žrtva na Golgoti oprobano nebesko rješenje, obrazac i strategija u borbi protiv zla, smijemo li i pomisliti hrvati se sa zlom na neki drugi način? “Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj dobrom!” (Rimljanima 12,21) Rujan 2003.

1. dio - O1.Bogu dio -

Tri vrta

rema izvještaju apostola Ivana „ na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt…”(Ivan 19,41) Međutim, Isusovo raspeće počelo je još ranije u drugom vrtu, pored mjesta Getsemani, gdje su Isusa u velikoj agoniji oblile krupne kapi krvavoga znoja. (Matej 26,36-56; Marko 14,32-52; Luka 22,40.53; Ivan 18,1-12) Ali Isusovo raspeće u uskoj je vezi s još jednim vrtom gdje su naši grešni praroditelji žrtvovali janje i gdje im je rečeno da će sam Bog uzeti na sebe osudu njihovog grijeha da bi sakrio njihovu golotinju. Raspeće susrećemo i u Edemskom vrtu. Dakako, postoji još jedan vrt gdje nalazimo raspetog Isusa. To je Rajski vrt koji je Isus spomenuo na križu – vrt vječnih nebesa, mjesto zajedništva Oca, Sina i Svetog Duha. Njegovo je raspeće počelo tamo jer je Isus Jaganjac zaklan „od postanka svijeta”. (Otkrivenje 13,8) Obratimo svoju pozornost samo na prva tri vrta Isusova stradanja. Nakon dirljive molitve za svoje tvrdokorne učenike, „zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici.“ (Ivan 18,1) Nalazili su se istočno od Jeruzalema u Getsemanskom vrtu. Tuda je prije tisuću godina prošao slavni Isusov predak, David, prezren, neshvaćen od svojih najbližih, odbačen od svoga naroda. Kralj je David sišao sa svoga prijestolja i napustio grad noću. A sada istim putem prolazi Sin Davidov, prezren, neshvaćen i odbačen od svojih najmilijih. Cedron znači “tama”, a tama na

Cedronu bit ce najgušća kada se svi demoni skupe oko Njegovog umornog, blijedog, ali svetog i dragocjenog čela. Kakve li razlike između ovog vrta i vrta u Edemu: U vrtu se Edemskom nalazio prvi Adam, a ovdje je drugi Adam; popuštajući primamljivosti grijeha prvi nas je Adam upropastio, dok drugi Adam prolazi kroz smrtne agonije jer nas želi spasiti; iz ovoga će vrta poteći lijek koji će iscijeliti rane zadobivene u onom prvom vrtu, jer u prvom vrtu prvi Adam griješi dok u drugom vrtu drugi Adam pati zbog grijeha; u Edemu Adam govori s kušačem, u Getsemaniju Isus govori sa svojim Ocem; Adam se

Zamislimo maloga Isusa kako trči raširenih ručica u zagrljaj svojoj majci dok sunce pred njim jasno ocrtava sjenku križa..

je sakrio pred svojim Bogom dok Isus traži Božju prisutnost; iz prvog vrta Adam je istjeran a iz ovog vrta Sin Božji je odveden; Adam uzima plod, a Isus ispija čašu; mačem se je branio ulaz u prvi vrt a sada mač probija slabine Čovjeka u agoniji kroz kojega ulaz u Nebo opet postaje slobodan - pristup drvetu života je ponovo moguć. U ovom vrtu Bezgrešni uzima na sebe grijehe dok čistoća njegovog bića odbacuje teret grijeha koji treba ponijeti. Ali apsolutna ljubav kaže da je to uvjet spasenja. Kakvo li je to bilo

Duhovna promišljanja

razapinjanje prije pribijanja na križ? Isusovo je čelo orosio krvavi znoj. Isusova agonija u Getsemanskom vrtu bila je ogromna. Bila je to više mentalna borba, a ne toliko fizička - jer razbojnici s Njegove lijeve i desne strane na križu fizički su duže patili od Isusa. Sada Isus vidi dubinu ponora grijeha i u suzama pada na zemlju moleći Oca da ukloni ovu čašu od Njega. (Matej 26,39) Odvajanje od Oca čini ponor tako dubokim a tama grijeha prijeti da ga zauvijek proguta. Ogroman teret svih grijeha pritiskuje prečisto i nevino Janje Božje; svi su mu grijesi pripisani, kao da je On za njih kriv, kao da ih je On učinio. To su Adamovi grijesi, grijesi pretpotopnog naraštaja, Sodome i Gomore, Jeruzalema i Rima, kršćana i neznabožaca, grijesi gradova i sela, mladih i starijih, moji i tvoji; tu su sve sebičnosti, požude, mržnje, pakosti i surovosti; sve je to stavljeno na Njegovu svetu glavu – Njega za to okrivljuju svećenici, Rimljani i sam đavao. Sotona likuje jer se nada kako će njegove optužbe upućene Bogu konačno slomiti Čovjeka koji pati. Agonija smrti je počela, Isus ispašta drugu smrt. Agonija Getsmanskog vrta nastavlja se na Golgoti. Matej je zapisao: „Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’” (Matej 27,45-46) Isus je u teškom stanju i izgleda da ne vidi jasno cilj svoga dolaska jer sada se ne čuju riječi Njegove prvosvećeničke molitve: „Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.“ (Ivan 17,4.5) Umjesto toga čuje se vapaj Sina za pomoć. Ljudsko pero ne može opisati niti um shvatiti bol koju je Otac osjećao. Isus je od svoga rođenja živio u sjenci križa.

Mi dolazimo na svijet i moramo umrijeti. On je došao da bi dragovoljno umro. Rođen je u štalici, kao i mnogi jaganjci za žrtvu. Zamislimo maloga Isusa kako trči raširenih ručica u zagrljaj svojoj majci dok sunce pred njim jasno ocrtava sjenku križa. Prije nego je navršio godinu dana njegovi vršnjaci,

Najsudbonosnije stvari u vezi s daljim postojanjem Svemira i naše zemlje nisu se rješavale u velikim vijećnicama Rima niti u hramu Hebreja, već u štalici i u tri vrta.

male bebe Betlehema, na strašan način umiru. Gdje se god pojavi Sin čovječji tu se nalaze sjenke križa. I tada kada je navršio trideset godina simbolički prisustvuje svojoj smrti - krštava se u Jordanu. Stijena se mora udariti prije nego što voda života poteče. U ovim teškim trenucima Krist još nije proslavljen, pobjeda još nije bila izvojevana. Čovjek još nije izmiren s Bogom. Dokle god Isus svojim tijelom ne otvori prolaz u Svetinju nad svetinjama grešnik ne može pristupiti Prijestolju milosti. Neznabošci su mogli doći do određene točke u hramu, Hebrejke malo bliže, Hebreji još bliže, a Leviti posve blizu Svetinji. Svećenici su ulazili u Svetinju, ali je samo prvosvećenik jednom godišnje, sam, ne bez krvi, ne bez tamjana, ulazio u Svetinju nad svetinjama. Međutim, ovdje je sada Prvosvećenik koji sam, sa svojom krvlju ulazi jednom i nalazi vječni otkup za čovjeka (Hebrejima 9,11.12). Kada je Jedan umro svi smo s Njim umrli. Mi smo svi umrli kroz našeg Posrednika prije dvije tisuće godina. Zalaganjem svojega Predstavnika svi smo platili cijenu grijeha i to dok smo još bili u gri-

1. dio - O1.Bogu dio -

jehu. (Rimljanima 5,8) Janje je bilo zaklano dok je još Izrael bio u Egiptu. „Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.“ (Rimljanima 5,10) Ovo nije neka slabašna, neodređena nada koja je puna uvjeta i nesigurnosti. To nije “pouzdanje” za koje kažemo: “ Može biti, jednoga dana, da će me Bog prihvatiti. Postoje realne mogućnosti da me Bog primi...” Pomirenje je učinjeno, spasenje je zajamčeno. „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!“ (Efežanima 2,8). Jedino činjenica da smo izmireni s Bogom na Golgoti u Isusu Kristu može pomoći grešniku da zamrzi grijeh. To je temelj naše nade. To je atmosfera pomirenja koju moramo udisati ukoliko želimo imati stvarnih i konkretnih blagoslova od božanskoga dara. To je svijetlost koja raspršuje svaku tamu. Opisujući agoniju na Golgoti Matej izvještava: „Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete.” (27,45) Isus završava svoj tegobni petak i to u podne kada sunce najjače sije. Međutim, sve u prirodi je stalo, mrak je prekrio zemlju, cijeli je svemir utihnuo. Svima je jasno, osim ljudima na zemlji, tko je đavo i kakve su mu namjere. Sva stvorenja razumiju, izuzev ljudi, da Bog nije mogao biti milostiv bez pravednosti jer bi tada sav svemir bio izložen kaosu i nesigurnosti. Bog nije mogao djelovati protiv sebe samoga. On nije mogao raditi protiv svoje volje, svojega zakona. Božji je zakon, zakon ljubavi,

osnova i temelj postojanja cijelog Svemira, sadržaj dobrobiti svima koji ga poštuju. I upravo kada je to plemenito srce Našega Spasitelja prestalo kucati, tama je napustila Golgotu; svijetlost je zasjala u gustome mraku. Njegovom smo dolamom pokriveni a pravdom opravdani. Isusova donja haljina, „koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje“ (Ivan 19.23) govori nam o razlici između naše i Njegove pravde. Naš je plašt otrcana krpa na krpi dok je njegov satkan u nebeskim dvorima od vrha do dna, bez ijednog uboda načinjenog ljudskom rukom. I On je dao tu svoju pravednost onima koji su ga razapinjali.(Luka 23,34) Jednom svojom pomisli mogao ih je zbrisati s lica zemlje, ali On im daje svoju odjeću kako bi sakrio njihovu sramotu. To su zraci Sunca pravde koji još uvijek obasjavaju ovaj tamni svijet. Najsudbonosnije stvari u vezi s daljim postojanjem Svemira i naše zemlje nisu se rješavale u velikim vijećnicama Rima niti u hramu Hebreja, već u štalici i u tri vrta. Nad njima se je nadvila sjenka križa koji je garancija našega prava na život i bogatog sadržaja naše svakodnevnice. Sve je to Bog učinio da bi nam dao što nam ne pripada, kako bismo mi imali što Njemu pripada - svoju pravdu. Približimo mu se, ali ne u svojoj pravdi. Studeni 1988. (Tekst pripremljen po sjećanju na propovijed D. Forda iz 1979. na Sveučilištu Andrews.)

Dragutin Matak

Duhovna promišljanja

Dragutin Matak

Duhovna promišljanja

ISBN 978-953-251-115-4

9 789532 511154

Dragutin Matak