ADHD, bipolarni afektivni poreme aj, OCD (opsesivno-kompulzivni poreme aj), Aspergerov sindrom, depresija i ostali poreme aji
Pogrešne i dvojne
DIJAGNOZE DAROVITE DJECE i odraslih
Dr. sc. James T. Webb, Edward R. Amend, diplomirani psiholog, Nadia E. Webb, diplomirani psiholog, dr. med. Jean Goerss, Paul Beljan, diplomirani psiholog, Dr. sc. F. Richard Olenchak Predgovor dr. sc. Ronald E. Fox, bivši predsjednik Ameri koga psihološkog društva
POGRE[NE I DVOJNE DIJAGNOZE DAROVITE DJECE I ODRASLIH
Naslov izvornika: Misdiagnosis and Dual Diagnosis of Gifted Children and Adults © 2005 Great Potential Press Hrvatsko izdanje: Pogrešne i dvojne dijagnoze darovite djece i odraslih © Nakladnik: Veble commerce Za nakladnika: Svjetlana Veble Urednica: Danijela Žitković Rumbak Prijevod: Andrea Tišljar Stru~na suradnica: Jasna Lay Cvetković, dipl. psih. Lektura: Danijela Žitković Rumbak Obrada teksta: Veble commerce, Zagreb Priprema za tisak: Zoro, Zagreb Zagreb, 2010. Sva prava pridržana. Reproduciranje ove publikacije u cjelini, djelomično ili na bilo koji drugi način, bilo kojim sredstvima nije dopušteno bez prethodne suglasnosti nakladnika. ISBN 978-953-251-114-7
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 745969
Dr. sc. James T. Webb, ABPP-Cl Edward R. Amend, diplomirani psiholog, Nadia E. Webb, diplomirani psiholog, Mr. sc. Jean Goerss, dr. med., magistrica javnoga zdravstva Paul Beljan, diplomirani psiholog ~lan Ameri~koga vije}a za pedijatrijsku neuropshihologiju Dr. sc. F. Richard Olenchak
Pogrešne i dvojne DIJAGNOZE DAROVITE DJECE i odraslih ADHD (poreme}aj pozornosti s hiperaktivno{}u), bipolarni afektivni poreme}aj, OCD (opsesivno-kompulzivni poreme}aj), Aspergerov sindrom, depresija i ostali poreme}aji
Pogrešne i dvojne dijagnoze darovite djece i odraslih: ADHD (poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću), bipolarni afektivni poremećaj, OCD (opsesivno-kompulzivni poremećaj), Aspergerov sindrom, depresija i ostali poremećaji
„Preporu~ujem ovu knjigu svim roditeljima, u~iteljima i stru~njacima koji dolaze u doticaj s darovitom djecom i njihovim obiteljima.“ Drake D. Duane, dr. med., direktor Instituta za bihevioralnu neurologiju; prijašnji predsjednik Međunarodne akademije za istraživanja poremećaja u učenju; prijašnji predsjedavajući Znanstvenoga savjetodavnog vijeća Zaklade za disleksiju
„Roditelji, u~itelji, lije~nici, psiholozi i psihoterapeuti kao i daroviti pojedinci tako `ivo opisani u ovoj knjizi na}i }e u njoj pravo blago prakti~nih spoznaja.” Dr. sc. Nancy McWilliams, autorica djela Psihoanaliti~ka psihoterapija: vodi~ za psihoterapeute; profesorica na diplomskom studiju Fakulteta za primijenjenu i teorijsku psihologiju, Rutgers, Državno sveučilište New Jerseyja
“Ova knjiga sna`na je potvrda kako se mnoga pona{anja povezana s darovito{}u mogu pogre{no tuma~iti kao poreme}aji. Toplo je preporu~ujem i stru~njacima i roditeljima.” Dr. sc. Nicholas Colangelo, profesor obrazovanja darovitih i direktor Belin-Blank centra, Sveučilište Iowe
¡5
“Ova je knjiga neprocjenjivo vrelo za stru~njake i roditelje … koje razja{njava ~esto pogre{no shva}ena iskustva darovite djece i odraslih osoba.” Mr. sc. Colleen M. Harsin, socijalna radnica, ravnateljica Službe za obitelj Instituta Davidson za razvoj talenta
“Pogrešne i dvojne dijagnoze u darovite djece i odraslih nudi ~lanovima obitelji i odgojiteljima temeljit vodi~ pun razumijevanja za pona{anja darovite djece i odraslih koja se ponekad pogre{no tuma~e kao psihijatrijski simptomi i za psiholo{ke traume koje takve dijagnoze mogu izazvati u tih neobi~no inteligentnih mladih i odraslih osoba.” Randi Hutter Epstein, dr. med., New York
“Ova dobro organizirana knjiga opisuje kako se darovitost mo`e zamijeniti s pojedinim psihijatrijskim poreme}ajima, prikriti druge poreme}aje te kako je ~esto potrebno uvrstiti darovitost u planiranje lije~enja.” Dr. sc. William H. Smith, (član Američkoga vijeća za teorijsku i kliničku psihologiju -ABPP-Cl), prijašnji dekan Fakulteta Karl Menninghera za psihijatriju i znanosti o mentalnom zdravlju
“Ova je knjiga… vrhunac razvitka na polju psiholo{ke pomo}i darovitima. Onima koji pru`aju pomo} i skrb na polju mentalnoga zdravlja daje kona~nu spoznaju koliko pogre{na dijagnoza mo`e imati ozbiljne i {tetne u~inke na darovite osobe.” Mr. sc. Andy Mahoney, stručni savjetnik, specijalizirani bračni i obiteljski terapeut, Mahoney and Associates, Herndon, Virginia,
“Ova je knjiga vrijedno vrelo roditeljima, nastavnicima i stru~njacima i na podru~ju psihologije i na podru~ju medicine. Da sam je barem imala prije puno godina.¨ Carolyn Kottmeyer, Hoagies’ internetska stranica za obrazovanje darovitih www.hoagiesgifted.org; Hoagies’ internetska stranica za djecu i tinejdžere www.hoagieskids.org 6
¡ Pogrešne i dvojne dijagnoze darovite djece i odraslih
“Ova knjiga obja{njava va`ne i relevantne zna~ajke darovite djece i odraslih te usmjerava zdravstvene radnike u skrbi za te kompleksne osobe. Knjiga je koncizna, informativna i ~itka.” Richard M. Clouse, dr. med., član Američke akademije obiteljskih liječnika, izvanredni profesor Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Louisvilleu
“Temeljito opisuje ~initelje i pitanja u vezi s pogre{nim i dvojnim dijagnozama u darovitih u~enika… Ova je knjiga va`an doprinos koji bi morao uvelike smanjiti pote{ko}e u postavljanju ispravne dijagnoze te pomo}i u~enicima i studentima da dobiju skrb potrebnu za napredak.” Dr. sc. Tracy L. Cross, istaknuta sveučilišna profesorica na studiju za darovite pri Zakladi Georgea i Frances Ball; urednica Roeper Reviewa
PREPORUKE ¡ 7
Posveta Neprofitnoj organizaciji SENG-u (engl.: Supporting Emotional Needs of Gited – Potpora emocionalnim potrebama darovitih) (www.sengifted.org), koja je svoj trud posvetila podupiranju sredine u kojoj će obitelj, škola, radno mjesto i zajednica shvaćati, cijeniti, i podržavati darovitu djecu i odrasle sa svim njihovim različitostima. Kao potporu trajnim SENG-ovim naporima, autori prilažu polovinu svojih prihoda od prodaje ove knjige. Nadamo se da će i ostali novčano poduprijeti izvrstan rad SENG-a.
8
¡
Zahvale Želimo izraziti zahvalnost svim roditeljima koji su s nama podijelili svoje bolne priče koje su ilustracije u ovoj knjizi. Oni, kao i stotine drugih roditelja s kojima smo radili, pomogli su nam da shvatimo kako je pogrešna dijagnoza u darovite djece i odraslih raširen problem te kako darovitost često postoji zajedno s poremećajima tvoreći tako složene situacije. Također želimo zahvaliti SENG-u (Supporting Emotional Needs of Gifted – Potpora emocionalnim potrebama darovitih) za potporu kroz radionice koje obrađuju ovo vrlo važno područje. Baš te radionice dale su mnogo zamaha ovom djelu. Sharon Lind, koja toliko jasno piše o teorijama pretjeranih pobudljivosti što ih je razradio poljski psihijatar Kazimierz Dabrowski, zaslužuje da je se posebno spomene. Uvelike cijenimo njezinu pomoć u recenziranju rukopisa kao i njezine ranije radove na ovome području. Doktor medicine Xavier Castellanos također zaslužuje da ga se posebno spomene, zbog njegovih pronicavih i vrlo korisnih komentara o ranijoj inačici ovoga rukopisa te zbog njegova trenutačnoga rada na području ADHD-a te na drugim područjima usko povezanima s ovom knjigom. Vrlo smo mu zahvalni. Osoblje Great Potential Pressa bilo je od goleme pomoći. Cijenimo njihovu podršku i vjeru u važnost objavljivanja ove knjige. Osobito cijenimo oštro oko i sugestije svojih izdavača, Janet Gore i Jen Ault Rosso. I, iznad svega, zahvaljujemo se svojim suprugama i supruzima, koji su nam bili potpora u našem radu i darovali nam vrijeme u kojemu smo se odvojili od obitelji i pisali. ¡9
Sadržaj PREPORUKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 POSVETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 ZAHVALE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 UVODNA RIJEČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Što se misli pod pojmom “darovit”? . . . . . . . . . . . . 37 Postoji li u darovite djece i odraslih rizik za probleme?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Zašto se tolikoj darovitoj djeci postavlja toliko mnogo dijagnoza? . . . . . . . . . . . . . 42 Uloga medicinskih stručnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . 44
I. Poglavlje KARAKTERISTIKE DAROVITE DJECE I ODRASLIH . . . 47 Karakteristike ponašanja darovitih . . . . . . . . . . . . . 51 Česti problemi zbog kojih se darovita djeca upućuju na psihološku procjenu . . . . . . . . . . . . . . . 52 Česti problemi zbog kojih se odrasle darovite osobe obraćaju za psihološku pomoć . . . . . . . . . . . 54 Intenzivnost / osjetljivost / pretjerane pobudljivosti . . 57 Pretjerana pobudljivost intelekta . . . . . . . . . . . . . . 59 Pretjerana pobudljivost ma{te . . . . . . . . . . . . . . . . 60 ¡ 11
Pretjerana pobudljivost emocija . . . . . . . . . . . . . . 61 Pretjerana pobudljivost psihomotorike . . . . . . . . . . 62 Pretjerana pobudljivost osjetila . . . . . . . . . . . . . . . 63 Pretjerane pobudljivosti i pogrešne dijagnoze . . . . . . 64 Stilovi mišljenja i učenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Problemi koji se povezuju s “vizualno-prostornim” nelinearnim stilovima mi{ljenja i u~enja . . . . . . . . . . . 69 Problemi koji se povezuju s “slu{no-sekvencijskim” linearnim stilovima mi{ljenja i u~enja . . . . . . . . . . . 70 Idealizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Odnosi s vršnjacima i učenicima u razredu . . . . . . . . 72 Neujednačeni razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Rasu|ivanje koje zaostaje za intelektom . . . . . . . . . 77 Obrasci interesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 Napredni interesi: neobični, brojni i raznoliki ili hiperfokusirani . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 Kreativnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Problemi uzrokovani pogrešnom obrazovnom sredinom ili nedostatkom razumijevanja u obitelji . . . 82 Dijagnoze i darovita djeca i odrasli . . . . . . . . . . . . . 82
II. Poglavlje POREMEĆAJ POZORNOSTI SA I BEZ HIPERAKTIVNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 ADD/ADHD, darovitost ili oboje? . O{te}enja. . . . . . . . . . . . . . . Razina aktivnosti . . . . . . . . . . Dijagnosti~ki kriteriji . . . . . . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
86 91 92 93
Tradicionalni pokušaji dijagnosticiranja ADD/ADHD-a . . . . . . . . . . . . . . . 95 Bodovne ljestvice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 Hiperaktivnost i impulzivnost . . . . . . . . . . . . . . . 100 12
¡
Testovi inteligencije, testovi postignu}a i neuropsiholo{ki testovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Testiranje osobnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Hiperfokus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Razlučivanje ponašanja kod ADD/ADHD-a od ponašanja darovitih . . . . . . . . . . . . . . Situacijska specifi~nost pona{anja . . . . . . Darovita djeca s ADD/ADHD-om . . . . . . Farmakoterapija . . . . . . . . . . . . . . . . . Sli~nosti i razlike . . . . . . . . . . . . . . . . . Nespojivi ili proturje~ni elementi pona{anja
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
103 104 106 107 109 110
Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
III. Poglavlje DIJAGNOZE LJUTNJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Darovita djeca i ljutnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Ljutnja kao dijagnostički simptom . . . . . . . . . . . . . 118 Opozicijski prkosni poremećaj . . . . . . . . . . . . . . . 119 Opozicijsko pona{anje u darovite djece. . . . . . . . . 121 Nespojivi ili proturje~ni elementi pona{anja . . . . . . 122 Poremećaj ophođenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 Nespojivi ili proturje~ni elementi pona{anja . . . . . . 126 Intermitentni eksplozivni poremećaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 Nespojivi ili proturje~ni elementi pona{anja . . . . . . 128 Pervazivni poremećaj ponašanja NOS . . . . . . . . . . 129 Nespojivi ili proturje~ni elementi pona{anja . . . . . . 129 Narcisistični poremećaj osobnosti . . . . . . . . . . . . 130 Narcisizam darovitosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 Nespojivi ili proturje~ni elementi pona{anja . . . . . . 136 Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
IV. Poglavlje IDEACIJSKI I ANKSIOZNI POREMEĆAJI . . . . . . . . . 139 ¡ 13
Opsesivno-kompulzivni poremećaj . . . . . . . . . . . . 141 Opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti . . . . . 143 Odnos s darovito{}u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Aspergerov sindrom (poremećaj) . . . . . . . . . . . Sli~nosti Aspergerova sindroma i pona{anja darovitih Razlikovne karakteristike . . . . . . . . . . . . . . . . Situacijske specifi~nosti. . . . . . . . . . . . . . . . . Introvertiranost ili Aspergerov sindrom? . . . . . . . Nespojivi ili proturje~ni elementi pona{anja . . . .
. . . . . .
. . . . . .
148 154 155 158 159 160
Shizoidni poremećaj osobnosti . . . . . . . . . . . . . . 161 Sli~nosti s darovitom djecom i odraslima . . . . . . . . 162 Nespojivi ili proturje~ni elementi pona{anja . . . . . . 164 Shizotipni poremećaj osobnosti . . . . . . . . . . . . . . 165 Sli~nosti s karakteristikama darovite djece . . . . . . . 167 Nespojive ili proturje~ne osobine . . . . . . . . . . . . 168 Izbjegavajući poremećaj osobnosti . . . . . . . . . . . . 169 Sli~nosti s darovitom djecom i odraslima . . . . . . . . 170 Nespojive ili proturje~ne osobine . . . . . . . . . . . . 172
V. Poglavlje POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA . . . . . . . . . . . . . . . 173 Bipolarni afektivni poremećaji . . . . . . . . . . . . . . . 175 Karakteristike bipolarnih poreme}aja . . . . . . . . . . 176 Bipolarni afektivni poreme}aji u adolescenata i odraslih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 Bipolarni afektivni poreme}aji u djece . . . . . . . . . . 179 Bipolarni afektivni poreme}aji brzih izmjena epizoda u djece . . . . . . . . . . . . . . 179 Sli~nosti s darovitom djecom i odraslima . . . . . . . . 180 Ciklotimični poremećaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 Depresivni poremećaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 14
¡
Distimični poremećaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 Sli~nosti sa zna~ajkama darovite djece i odraslih . . . 190 Egzistencijalna depresija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
VI. Poglavlje POREMEĆAJI U UČENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195 Dijagnosticiranje poremećaja učenja . . . . . . . . . . . 200 Disleksija i ostali poremećaji učenja koji se temelje na jeziku . . . . . . . . . . Poreme}aj ~itanja, poreme}aj pisane i govorne produkcije . . . . . . . . . . . . Pisanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Produkcija jezika . . . . . . . . . . . . . Poreme}aji u~enja i pam}enja . . . . . Poreme}aj matemati~kih sposobnosti . Sa`etak . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . 205 . . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
206 207 207 208 208 209
Poremećaji neverbalnoga učenja . . . . . . . . . . . . . 209 Poremećaji senzorno-motoričke integracije . . . . . . . 211 Poremećaji auditivnoga procesuiranja . . . . . . . . . . 213 Kognitivna rehabilitacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
VII.
Poglavlje POREMEĆAJI SPAVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 “Kratkospavači” i “dugospavači” . . . . . . . . . . Implikacije obrazaca kratkoga spavanja i dugoga spavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Savjeti stru~njacima i roditeljima . . . . . . . . . . Razlikovanje normalnoga kratkoga ili dugog sna od poreme}aja spavanja . . . . . . . . . . . . . . .
. . . 219 . . . 221 . . . 222 . . . 222
Nesanica (insomnija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223 Nespojive ili proturje~ne karakteristike . . . . . . . . . 224 ¡ 15
Hipersomnija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 Nespojive ili proturje~ne karakteristike . . . . . . . . . 225 Ometanja spavanja . . . Enureza . . . . . . . . . No}ne more . . . . . . No}ni strahovi . . . . . Ostala reme}enja sna
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
226 228 228 229 230
Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230
VIII. Poglavlje ALERGIJE, ASTMA I REAKTIVNA HIPOGLIKEMIJA . . 231 Alergije i astma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 Implikacije za medicinskoga stru~njaka . . . . . . . . . 233 Reaktivna hipoglikemija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 Hipoglikemija i alergije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236 Reaktivna hiperglikemija i druge dijagnoze . . . . . . . 236
IX. Poglavlje PITANJA ODNOSA DAROVITE DJECE I ODRASLIH . . . 237 Dijagnostika problema odnosa. . . . . . . . . . . . . . . 238 Odnosi roditelj-dijete. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Borbe za prevlast . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240 Pretjerano uplitanje u djetetov život . . . . . . . . . Postupak s darovitim djetetom kao s odraslom osobom . . . . . . . . . . . . . . . . Slu`enje darovito{}u kao izlikom za lo{e dru{tveno pona{anje . . . . . . . . . . . . . Manipuliranje u odnosu roditelj/dijete. . . . . . . . Prilago|avanje pona{anjima svojstvenim darovitima Nijekanje darovitosti . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . 242 . . 244 . . . .
. . . .
245 247 248 249
Odnosi s vršnjacima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250 Suparni{tvo s bra}om i sestrama . . . . . . . . . . . . . 251 16
¡
Pitanja spolnoga identiteta . . . . . . . . . . . . . . . . 252 Pritisci od strane vr{njaka . . . . . . . . . . . . . . . . . 253 Odnosi u odrasloj dobi . . . . . . . . . . . . Problemi u bra~nim odnosima i u vezama Problemi odnosa na radnome mjestu . . . Socijalizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dijagnoza i lije~enje . . . . . . . . . . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
254 255 257 258 260
X. Poglavlje RAZLIKOVANJE PONAŠANJA DAROVITIH OD PATOLOŠKIH PONAŠANJA . . . . . . . . . . . . . . 263 Dijagnostički postupak . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tipi~ni obrasci u darovite djece i odraslih osoba. . Anamneza razvoja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pitanja konteksta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Stupanj poklapanja s dijagnosti~kom kategorijom . Dvojne dijagnoze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Razina pote{ko}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
268 270 270 271 272 272 274
Komunikacija uz uvažavanje intelektualne sposobnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274
XI. Poglavlje KAKO DAROVITU DJETETU ILI ODRASLOJ OSOBI ODABRATI MEDICINSKOGA STRUČNJAKA ILI SAVJETNIKA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
XII. Poglavlje IZVORI POMOĆI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285 Udruge i organizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285 Internet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
BILJEŠKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287 O AUTORIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299 ¡ 17
Pokušajte promatrati svoje dijete kao sjeme koje ste dobili u omotu bez naljepnice. Vaša je dužnost da tom sjemenu pružite odgovarajuću okolinu i hranjive tvari te da čupate korov. Vi ne odlučujete kakvu ćete vrstu cvijeta dobiti niti u kojem će godišnjem dobu cvasti. Moderni nastavnik (citirano u: Mogel, 2001)1
Uvodna riječ U ljeto 2004. godine, dok sam letio na 25. sastanak u povodu osnivanja Fakulteta za teorijsku psihologiju Državnoga sveučilišta Wright u Daytonu, u saveznoj državi Ohio (SAD), započeo sam razgovor sa suputnicom za koju se uspostavilo da je supruga jednoga od predsjednika sveučilišta. Kad je saznala s kojim ciljem putujem, spomenula je kako zna za Državno sveučilište Wright, i to konkretno kako Fakultet za teorijsku psihologiju ima program pod nazivom SENG (Potpora emocionalnim potrebama darovitih, engl.: Supporting Emotional Needs of Gifted), posvećen aktivnostima za darovite osobe i njihove obitelji, koji je “pravo nacionalno blago”. Ne znajući kako sam, kao dekanosnivač toga Fakulteta već upoznat s programom SENG i njegovim osnivačem dr. Jamesom T. Webbom, nastavila mi je pričati sve o programu. Ja sam, naravno, bio više nego voljan slušati njezine pohvale moje očito dobre prosudbe kada sam pristao udomiti taj program na Wrightu, gdje sam tada bio dekanom. Njezina je priča bila poznata i vrlo nalik ostalima koje sam tijekom godina čuo. Devetogodišnjega sina njezine sestre prije nekoliko su godina gotovo izbacili iz razreda u njegovoj redovitoj školi zbog loših ocjena, nedostatka pozornosti, nepisanja zadaća, nestrpljivosti u ophođenju s kolegama u razredu i fasciniranošću električnim motorima koja je graničila s opsjednutošću. Inzistirao je da se njima bavi bez obzira na to što se u tom času u razredu događalo. Nastavnik ne samo da je bio ljutit, već i prilično zbunjen i frustriran jer je dječak bio visoko inteligentan, a ipak se opirao svim naporima da ga se promijeni. Budući da nije mogao kontrolirati dječakovo problematično ponašanje, učitelj je želio ¡ 21
da se dijete premjesti u kakvu vrstu alternativnoga programa. Dječakova teta, moja suputnica, predložila je njegovoj majci da kontaktira program pod nazivom SENG na Državnom sveučilištu u Daytonu u američkoj saveznoj državi Ohio. Roditelji su odveli svojega sina u Dayton na pregled i savjetovanje. Utvrdilo se kako je dječak toliko intelektualno darovit da su mu potrebe bile daleko iznad onoga što mu je mogla pružiti njegova škola u manjem gradiću u Indiani. Roditelji su obaviješteni o mogućnostima i metodama pružanja odgovarajuće intelektualne stimulacije. Dobili su razumne savjete o tome kako da se uhvate ukoštac s raznim vidovima neprimjerenoga ponašanja u razredu te praktične preporuke o tome kako se ponašati prema dječakovoj braći i sestrama. Rezultati su ubrzo bili vidljivi. Usprkos činjenici da u školskom sustavu Indiane u to vrijeme nije bilo dostupan nikakav program za darovite, pomoć koju je ova obitelj dobila od SENG-a dječakovim je roditeljima omogućila da se bolje skrbe za intelektualne i razvojne potrebe svojega sina i da uoče uspjeh svojih vlastitih nastojanja. Tijekom samo nekoliko mjeseci dječak se pretvorio iz problematična učenika u motivirana i revna učenika željna znanja. I više od toga. Promjena je bila toliko velika da su roditelji još jednoga učenika u toj istoj školi primijenili te metode u svojega sina slična obrasca ponašanja i postigli jednako dobre rezultate. Ovaj me susret živo podsjetio na rane dane SENG-a, kada je dobio prostorije u novom Fakultetu za teorijsku psihologiju na novom državnom sveučilištu u Daytonu u Ohiju te kako je rad ovoga programa rezultirao ovom knjigom. Priča započinje 1980. godine, samoubojstvom darovita i talentirana 17-godišnjega dječaka imena Dallas Egbert. Njegovi su se roditelji obratili dr. Jamesu T. Webbu, tada zamjeniku dekana na Fakultetu za teorijsku psihologiju, radi mogućnosti da se na Državnom sveučilištu Wright razradi kakav program za obitelji darovite djece. Posebno su ih zanimale emocionalne potrebe takve djece zbog 22
¡ Pogrešne i dvojne dijagnoze darovite djece i odraslih
vlastitih poteškoća u pronalasku pomoći za svojega sina. Doktor Webb, ranije pročelnik Psihološke službe u Pedijatrijskome medicinskom centru u Daytonu, prepoznao je potrebu za takvom službom i brzo skicirao program koji bi također zadovoljio potrebe doktoranata na Fakultetu za teorijsku psihologiju. Odobrio sam njegov prijedlog pa smo se dali na posao. Mogućnost rada s takvom posebnom skupinom djece, čije se potrebe toliko često zanemaruju u američkom školskom sustavu, donijela je Fakultetu dvoje: jedinstvenu dodatnu ponudu psiholozima koji se bave pedijatrijskom psihologijom te mogućnost da se zadovolji stvarna društvena potreba. Novi program SENG ubrzo je privukao studente, zaklade i pozornost javnosti. Novčana potpora Zaklade Dallasa Egberta kao i mjesne neprofitne organizacije te tradicionalnijih izvora ubrzo su program uvrstili među najbolje financijski podupirane fakultetske programe što se tiče studentske potpore. Kada su 1981. godine Egbertovi roditelji i doktor Webb sudjelovali u emisiji Phil Donahue Show, javilo se je više od dvadeset tisuća gledatelja diljem Sjedinjenih Država. Postalo je jasno da se program bavi stvarnom potrebom. Program SENG bio je jednostavan i bavio se samom srži problema. Ponajprije, formalnu procjenu inteligencije i osobnosti obavljali su psiholozi na Fakultetu, a potom su razgovarali pojedinačno s darovitom djecom i njihovim obiteljima. Potom, kao odgovor na zahtjeve iz čitavih Sjedinjenih Država, osnivane su konzultacijske službe za psihologe, psihoterapeute, nastavnike i ostale stručnjake – i za individualnu pomoć i putem radionica. Treće, SENG je razradio i proveo u djelo niz vođenih diskusija sa skupinama roditelja – tjedni niz deset ključnih tema koje su se ticale obitelji s darovitom djecom. Tu su roditelji razmjenjivali zamisli i učili jedni od drugih. Roditelji su postajali sposobniji anticipirati probleme, pronalaziti rješenja i sprječavati da se teškoće pojave. Shvatilo se kako su roditeljima darovita djeteta potrebne vještine za koje ih je malen broj pripremljen. UVODNA RIJEČ ¡ 23
Po bilo kojemu uobičajenom mjerilu procjene sveučilišnih akademskih programa SENG je bio uspjeh. Zadovoljavao je stvarnu društvenu potrebu, pružao nova znanja i nove intervencijske metode, o njemu su nastajali brojni radovi koji su pridonosili znanstvenoj literaturi, pridonio je poboljšanju stručne izobrazbe te privukao donacije izvana. Nažalost, kako je program sazrijevao, sponzori su se okrenuli drugim stvarima. Kao što je tipično za moderna sveučilišta, dotok novih profesora i administrativnoga osoblja donio je i nove prioritete i nove mogućnosti što su vodili u drugim smjerovima. Na Državnom sveučilištu Wright dopustilo se da SENG uvene i umre. Nasreću, SENG se reformirao u neovisnu neprofitnu organizaciju (www.sengifted.org) te nastavlja dobro raditi putem konferencija, istraživačkih i predavačkih stipendija te kroz trajne edukacijske programe za psihologe. Važnije je pitanje i žalosna činjenica, međutim, što emocionalne potrebe darovitih i talentiranih nikada nisu bile visoko rangirane na popisu socijalnih tema američkoga obrazovanja niti su ih terapeuti i medicinski stručnjaci* postavili kao prioritet. Usredotočiti se na darovitu djecu i odrasle čini se ponekad elitističkim i nedemokratskim u društvu u kojemu skrb za siromašne i potrebite – izgleda – ima prednost. Davati novac i podršku potpornim programima za darovitu djecu mnogima izgleda kao davati kruha nad pogačom dok su druge potrebe toliko brojne. To nije nov fenomen. Godine 1919. psihologinja imena Leta Stetter Hollingworth utemeljila je područje obrazovanja darovitih kada je započela predavati prvi kolegij iz toga predmeta na fakultetskoj razini na Učiteljskom koledžu pri Sveučilištu Columbia. Sedam godina poslije njezin je pionirski rad okrunjen objavom prvoga udžbenika o obrazovanju darovitih Darovita djeca: njihova narav i odgajanje (Hollingworth, 1926.). U toj knjizi Hollingworthova obrađuje više tema koje bi jednako tako mogao opisati Webb sa svojim suradnicima gotovo sedam desetljeća poslije: javne škole nisu uspjele zadovoljiti svoje iznimne učenike; darovita djeca ne moraju nužno biti sva slična; neujednačenost razvoja je inherentna u darovitosti; 24
¡ Pogrešne i dvojne dijagnoze darovite djece i odraslih
okolina determinira buduća postignuća darovitih; djeca superiorne inteligencije imaju posebne probleme u društvenoj prilagodbi.* Prisiljavati demokratsko društvo poput američkoga da usredotoči pozornost i energiju na društvene i emocionalne potrebe darovite djece pokazalo se problematičnim još od osnivanja SAD-a, a tako će vjerojatno biti i predvidljivoj budućnosti, usprkos činjenici da su takvi učenici pravo “intelektualno blago” američkoga društva. Brižni, kreativni i energični roditelji, nastavnici i ostali stručnjaci snažnim podupiranjem te djece mogu ponekad preokrenuti tendenciju društva da zatvara oči, ali tu je potreban trajan i iscrpljujući napor. Poput napuhane lopte koju pritišćemo prstom: ona će popuštati pritisku samo dok je pritišćemo. Kada prst otpustimo, vratit će se u prvobitno stanje. Bez stalnoga pritiska skupina poput onih koje predstavljaju autori ove knjige (dvojica od njih, doktor Ed Amend i doktor Paul Beljan studirali su program SENG na Državnome sveučilištu Wright), potrebe ove posebne skupine neće biti zadovoljene niti priznate, a mnogoj darovitoj djeci i odraslima pogrešno će se dijagnosticirati da boluju od kakve mentalne bolesti. Autore ove knjige i njihova izdavača Great potential press valja pohvaliti. Ostavština Lete Hollingworth u njihovu je djelu sačuvana, a američko obrazovanje kao i obrazovanje općenito njihovim djelom postaje bolje. Medicinski stručnjaci kao i roditelji imat će velike koristi od podataka iznesenih u ovoj knjizi, a broj darovite djece i odraslih kojima je postavljena pogrešna dijagnoza smanjit će se. Dr. sc. Ronald E. Fox, psiholog, izvršni direktor Savjetodavne skupine HRC-a, Chapel Hill, Sjeverna Carolina prijašnji predsjednik Američkoga psihološkog društva
*
medicinski stručnjak – Izraz je ostavljen kao u originalu uglavnom zbog razlika u kategorizaciji zanimanja između SAD-a i Hrvatske te razlike u poslovima, radnim zadacima i ovlastima unutar pojedinih zanimanja. U knjizi se svi koji su uključeni u rad s darovitom (i ostalom) djecom na planu mentalnoga zdravlja nazivaju health care /medical professionals, a tu su: counsellors (savjetnici, psihoterapeuti – ne posve isto kao u nas), psihijatri, klinički psiholozi, školski psiholozi, školski pedagozi, medicinske sestre (specijalizirane, te američki ekvivalenti našim višim medicinskim sestrama), radni terapeuti. UVODNA RIJEČ ¡ 25
Pogrešne i dvojne DIJAGNOZE DAROVITE DJECE i odraslih Kod pojedine najinteligentnije i najkreativnije djece i odraslih pogrešno se dijagnosticiraju poremećaji kao što su ADHD (poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću), ODD (opozicijski prkosni poremećaj), bipolarni afektivni poremećaj, OCD (opsesivno-kompulzivni poremećaj), autizam, depresija, poremećaji učenja i spavanja ili Aspergerov sindrom. Zbog toga se mnogima propisuju nepotrebni lijekovi i neodgovarajuća psihološka savjetovanja. U ovoj knjizi grupa najvrsnijih medicinskih stručnjaka kliničara na području dijagnoze darovite djece i odraslih, nakon mnogo godina iskustva i prakse i susreta sa pogrešno dijagnosticiranim osobama, uz primjere slučajeva iz prakse navode: • • • • • • •
Najčešće dijagnoze u darovite djece i odraslih Karakteristike darovite djece i odraslih Karakteristike neispravnih dijagnoza u darovite djece i odraslih Smjernice kako izbjeći obilježavanje darovite djece pogrešnom dijagnozom Probleme odnosa roditelj – dijete Teme koje se tiču darovitih odraslih osoba Savjete kako odabrati terapeuta-savjetnika ili medicinskoga stručnjaka
“Ova, po mnogo čemu jedinstvena knjiga pruža nam posve novi uvid u moguće pogreške pri identificiranju darovitosti i dijagnosticiranju poremećaja, a osobitu pozornost posvećuje skupini s najvećim rizikom- djeci i odraslima s dvojnim dijagnozama. Prikazani su mnogi slučajevi pogrešno postavljenih dijagnoza u darovite djece i odraslih, kako iz prakse kliničara, tako i školskih psihologa.” Jasna Cvetković-Lay dipl.psih., obrazovna specijalistica za darovite Centra Bistri} i stručna suradnica na hrvatskom izdanju.
“Trebalo bi zahtijevati da ovu knjigu pročita svaki stručnjak koji skrbi o djeci i svaki roditelj inteligentnoga djeteta s poremećajima u ponašanju.” Fernette F. Eide, dr. med., neurologinja i mr. sc. Brock L. Eide, dr. med., liječnik opće prakse, Sveučilišna klinika za neuroznanosti Eide
vww.veble.hr
169,00 kn
ISBN 978-953-251-114-7