GUSTAVE DORÉ
BIBLIJA GUSTAVE DORÉ
GUSTAVE DORÉ
230 ILUSTRACIJA S IZVACIMA
IZ NOVOG I STAROG ZAVJETA
Biblija. Za kršćane – Sveto pismo, Božja riječ, bogonadahnuta Knjiga nad knjigama. Za svakoga čovjeka – jedinstvena knjiga u povijesti svjetske književnosti, veličanstveni spomenik kulturne i religiozne povijesti čovječanstva i djelo neprolazne vrijednosti.
Njezin je naziv izveden iz grčke riječi biblia koja znači knjige odnosno knjižice. Riječ je zapravo o zbirci knjiga zapisanim u razdoblju od gotovo 1300 godina, odnosno o pravoj knjižnici podijeljenoj na dva velika dijela: Stari zavjet (46 knjiga) i Novi zavjet (27 knjiga). Knjige Staroga zavjeta, koje prikazuju povijest izraelskoga naroda u svjetlu vjernosti Savezu s Bogom, predstavljaju vrijeme iščekivanja Novoga saveza i ispunjenja Božjega nauma spasenja i otkupljenja čovječanstva po Isusu Kristu. Taj je Božji plan postojao od samoga početka, stoga su dva Zavjeta neodvojiva i čine jednu Knjigu. Biblija je za vjernike Božja riječ ne zato što govori o Bogu, nego stoga što donosi Božju riječ izraženu u ljudskoj riječi, sa svim njezinim ograničenjima, i otkriva spasenjsku istinu koju Bog objavljuje: istinu o Bogu Stvoritelju koji je Ljubav, svijetu kao Božjem stvorenju i čovjeku kao Njegovoj slici i prilici.
Biblijske knjige ujedinjuju najrazličitije literarne oblike koji na jednostavan, ali dubok način izražavaju sva iskustva ljudske egzistencije: rođenje i smrt, ljubav i mržnju, rat i mir, pobjede i poraze, radosti i nade, te opisuje životna iskustva nošena sviješću o savezu s Bogom. Snaga i dramatičnost njezinih tekstova predstavljaju neiscrpno vrelo i nadahnuće brojnim umjetnicima, a njezin je utjecaj na zapadnjačku, ali i svjetsku kulturu i civilizaciju nemjerljiv.
Jedan od nebrojenih umjetnika koji su u Bibliji pronašli nadahnuće je i Gustave Doré (1832. – 1883.), francuski grafičar, litograf, slikar i kipar te jedan od najvećih ilustratora 19. stoljeća. U Doréovu bogatom opusu koji obuhvaća više od deset tisuća ilustracija za više od 90 knjiga, posebno mjesto zauzima 230 biblijskih ilustracija izrađenih za luksuzno izdanje francuskog prijevoda Biblije s latinskog jezika, poznate pod nazivom Velika Biblija iz Toursa. Tzv. Doréova Biblija, vjerojatno jedino izdanje Biblije u povijesti nazvano po umjetniku, doživjela je neviđen uspjeh, a
njezino prvo izdanje rasprodano je u samo nekoliko mjeseci. Godine 1867. Doréova
Biblija objavljena je na engleskom jeziku i ovo je izdanje izazvalo pravu senzaciju te doživjelo golem uspjeh kako u Velikoj Britaniji tako i u Sjevernoj Americi. Uslijedila su izdanja na brojnim europskim jezicima, a 70-ih godina 19. stoljeća Doréova
Biblija bila je vjerojatno najtraženija i najskuplja knjiga na svijetu.
Biblijske ilustracije Gustavea Doréa bile su prekretnica u njegovoj karijeri i mnogi ih kritičari smatraju njegovim najvažnijim i najboljim djelom. Biblija ga je u potpunosti obuzela. Oslanjao se na arheološke spoznaje te studiozno čitao i analizirao biblijski tekst, birao prizore i meditirao nad njima izbjegavajući uobičajene ikonografske pristupe prisutne kod starih majstora i umjetnika svojega vremena i time oslobodio golem potencijal vizualne invencije. Ova posebnost Doréova pristupa vidljiva je na primjeru ilustracije biblijske priče o Suzani, omiljene teme nizozemskih i flamanskih slikara koji su je redovito koristili kako bi prikazali Suzanino ogoljeno tijelo koje dva pohotna starca kriomice promatraju. Za razliku od njih, Doré predstavlja prizor prestravljene Suzane čiju čednost i vjernost ugrožavaju dva licemjerna moćnika.
Kritičari su u Doréovim ilustracijama prepoznali jedinstven realizam, teatralnost, dramatičnost i posvećenost detaljima te naglašeni prikaz ljudskih emocija. U njegovim likovima vidimo muškarce i žene koji su poput nas podložni slabostima i strastima, ali i zadivljeni pred veličinom i svetošću te ispunjeni radošću.
Atmosferom koju je uspio dočarati i dojmljivošću svojega stila, Doré je postao izvanrednim komentatorom i tumačem biblijskog teksta te omogućio čitatelju vizualizirati i uživjeti se u biblijske priče.
Iako u mladosti nije pokazivao osobitu predanost vjeri, Doré je nakon stvaranja biblijskih ilustracija svojim prijateljima kazao: „Bog je bio vrlo dobar prema meni… Svaki dan svojega života zahvaljujem mu na talentima koje mi je dao“, a engleskom svećeniku i prijatelju Fredericku Harfordu, s kojim je često razgovarao o vjeri, rekao je kako se njegovo Vjerovanje nalazi u trinaestom poglavlju Prve poslanice Korinćanima (Hvalospjev ljubavi, op. a.).
Doréova Biblija bila je omiljeni vjeronaučni priručnik u nebrojenim kršćanskim obiteljima i školama te je imala golem utjecaj na vizualnu umjetnost i popularnu kulturu 20. stoljeća. Nadamo se i vjerujemo da će i ovo Verbumovo hrvatsko izdanje Doréove Biblije zahvaljujući sugestivnim, poetičnim i maštovitim ilustracijama približiti i otkriti bogatstvo i snagu Božje riječi jer, prema riječima Doréova sunarodnjaka, glasovitog književnika Juliena Greena, Biblija „nije knjiga prošlosti, već ogledalo koje odražava sliku budućih vremena… i pismo koje je Bog uputio svakome od nas“.
STARI ZAVJET
12 – 69
Knjiga Postanka
70 – 89
Knjiga Izlaska
90 – 99
Knjiga Brojeva
100 – 113
Jošua
114 – 147
Knjiga o Sucima
148 – 151
Ruta
152 – 167
Prva knjiga o Samuelu
168 – 181
Druga knjiga o Samuelu
182 – 201
Prva knjiga o Kraljevima
202 – 221
Druga knjiga o Kraljevima
222 – 223
Druga knjiga Ljetopisa
224 – 231
Ezra Nehemija
232 – 235
236 – 239
Tobija
240 – 243
Judita
244 – 251
Estera
252 – 255
Job Izaija
256 – 261
262 – 265
Jeremija Baruh
266 – 267
268 – 269
Ezekiel
270 – 285
NOVI ZAVJET
Evanđelja
– 463
286 – 287
Daniel Amos
288 – 291
292 – 293
Mihej
294 – 295
Zaharija
296 – 305
Prva knjiga o Makebejcima
306 – 319 322 – 441
Druga knjiga o Makabejcima
Djela apostolska
– 473
Otkrivenje
Jona
STARI
ZAVJET
bog stvara svjetlost
knjiga postanka, 1. poglavlje, 1 – 18
Upočetku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama. Tada reče Bog: „Neka bude svjetlost!” i bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I nasta večer i nasta jutro: prvi dan.
Tada reče Bog: „Neka bude svod posred voda i neka rastavi vodu od vode!” Tako učini Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi.
Svod nazva Bog nebo. I nasta večer i nasta jutro: drugi dan.
Tada reče Bog: „Neka se voda pod nebom skupi na jednom mjestu, i neka se pokaže kopno!” I tako se dogodi. Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog da je bilo dobro. Tada reče Bog: „Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i plodonosno drveće što rađa plodove prema svojoj vrsti, plodove što u sebi samima nose svoje sjeme na zemlji!” I tako se dogodi.
Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje što nosi sjeme i drveće, što rađa svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog da je bilo dobro. I nasta večer, nasta jutro: treći dan.
Tada reče Bog: „Neka budu nebeska svjetlila na svodu, da rastavljaju dan od noći kao znakovi, neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine! Neka svijetle na nebeskome svodu, da rasvjetljuju zemlju!” I tako se dogodi. Bog stvori dva velika nebeska svjetlila, veće da vlada danom i manje da vlada noću; uz to još (stvori) zvijezde. Bog ih postavi na svod da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je bilo dobro.
stvaranje eve
knjiga postanka, 2. poglavlje, 15 – 25
Uze, dakle, Gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja. A dade Gospodin Bog čovjeku ovu zapovijed: „Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti; samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! Jer čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti.”
Tada reče Gospodin Bog: „Nije dobro čovjeku da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu koja mu pristaje.” I dovede Gospodin Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske što ih je bio učinio od zemlje pred Adama, da vidi kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati. Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim. Ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica koja bi mu pristajala. Zato Gospodin Bog pusti dubok san na Adama. Kad je bio zaspao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.
Gospodin Bog načini ženu od rebra što ga je bio uzeo Adamu i dovede je Adamu. Adam povika: „Ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ona će se zvati mužica, jer je uzeta od muža.”
Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo. Oboje, Adam i njegova žena, bili su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim.
adam i eva istjerani iz vrta edenskoga
knjiga postanka, 3. poglavlje, 9 – 24
AGospodin Bog zovnu Adama i upita ga: „Gdje si?”
On odgovori: „Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.”
Tad on upita: „Tko ti kaza da si gol? Da nisi možda jeo s drveta s kojega ti zabranih jesti?”
Adam odgovori: „Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta, i jedoh.”
I Gospodin Bog upita ženu: „Zašto si to učinila?” Žena odvrati: „Zmija me zavede; zato sam jela.”
Tada reče Gospodin Bog zmiji:
„Zato što si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svim životinjama zemaljskim! Na trbuhu ćeš svome puzati i prah ćeš jesti sve dane svojega života.
Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina.
On će ti satrti glavu, a ti ćeš mu raniti petu.”
Ženi reče:
„Mnoge ću ti muke zadati kad zatrudniš. U bolovima ćeš rađati djecu, a ipak ćeš žudjeti muža svojega, koji će ti biti gospodar.”
Adamu reče:
„Zato što si popustio molbi svoje žene i jeo s drveta za koje sam ti zapovjedio da s njega ne smiješ jesti, zato neka je prokleta zemlja zbog tebe. S mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega. Trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti poljsko zelje. U znoju ćeš lica svojega jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si uzet.
Jer si prah i u prah se vraćaš.”
Adam nadjenu ženi svojoj ime Eva; jer postade mati svima živima. A načini Gospodin Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuče ih u njih.
Tada reče Gospodin Bog: „Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje što je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!”
Zato ga izagna Gospodin Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju od koje je bio uzet. I kad je bio izagnao Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put drvetu života.
kajin i abel prinose žrtvu
knjiga postanka, 4. poglavlje, 1 – 7
Adam spozna Evu, ženu svoju. Ona zatrudni i rodi Kajina. Tada reče: „Dobih čovjeka s pomoću Gospodina.” Nato dobi još jednog sina, brata njegova Abela. Abel postade pastir, Kajin ratar. I poslije nekog vremena dogodi se da Kajin prinese Gospodinu žrtvu od plodova poljskih. I Abel žrtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospodin pogleda milostivo na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i njegovu žrtvu ne pogleda. Tada se Kajin veoma razljuti i gledao je preda se mrko. A Gospodin upita Kajina: „Zašto si ljutit i gledaš preda se tako mrko. Nije li ovako: Ako pravo radiš, smiješ slobodno dići pogled? Ako li krivo radiš, ne vreba li tad pred vratima grijeh koji je upravljen tebi, ali mu ti moraš biti gospodar?”
umorstvo abela
knjiga postanka, 4. poglavlje, 8 – 16
Ijednoga dana, kad se Kajin sa svojim bratom Abelom, dok su bili u polju, nešto porječkao, skoči Kajin na brata svojega Abela i ubije ga.
Tada upita Gospodin Kajina: „Gdje ti je brat Abel?”
On odgovori: „Ne znam. Zar sam ja čuvar brata svojega?”
Tad reče Gospodin: „Što si učinio? Glasno vapi sa zemlje k meni krv tvojega brata. I zato da si proklet, prognan od domaćeg tla, što je otvorilo usta svoja da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega! Kad zemlju obradiš, neka ti više ne daje uroda. Lutat ćeš i bježat ćeš po zemlji.” A Kajin se potuži Gospodinu: „Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao podnositi. Izgoniš me, eto, danas iz dobre zemlje! Moram se kriti pred tobom, moram lutati i bježati po zemlji. Tko god me susretne, ubit će me.”
Gospodin mu odgovori: „Naprotiv, tko god ubije Kajina, bit će sedam puta osvećen.” I Gospodin učini na Kajinu znamen, da ga ne ubije nitko tko ga susretne.
Kajin ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod, istočno od Edena.
knjiga postanka, 6. poglavlje, 5 – 7 i 7. poglavlje, 10 – 18
Kad Gospodin vidje da je pokvarenost ljudi na zemlji velika i da je sve mišljenje i htijenje njihova srca svejednako išlo samo na zlo, pokaja se Gospodin
što je bio načinio ljude na zemlji, i bio je duboko ožalošćen. I odluči Gospodin: „Istrijebit ću sa zemlje ljude što sam ih stvorio, s ljudima i stoku, sitne životinje i ptice nebeske. Jer se kajem što sam ih načinio.” Samo Noa nađe u očima Gospodnjim milost.
Nakon sedam dana prodriješe vode potopa na zemlju. U godini šestotoj života Noina, sedamnaestoga dana drugoga mjeseca, toga dana prodriješe svi izvori velikog bezdana i otvoriše se nebeske ustave.
Dažd je padao na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći. Upravo toga dana uđoše u korablju Noa i njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet, i s njima žena Noina i tri žene njegovih sinova; oni i sve vrste zvijeri, stoke i životinja što gmižu po zemlji, i sve vrste ptica, sve što je imalo krila i perje. Uđoše k Noi u korablju po dvoje od svih živih bića. Uvijek muško i žensko od svih bića uđe, kao što mu je zapovjedio Bog. Tada Gospodin zatvori za njim (vrata). Nato se izli potop na zemlju četrdeset dana. Voda naraste i diže korablju tako da je plovila nad zemljom. Sve više nabuja voda i diže se visoko nad zemlju. A korablja je plovila na vodi.
prizor potopa
knjiga postanka, 7. poglavlje, 19 – 24
Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom. Voda se pope petnaest lakata visoko iznad brdâ, tako da su ona bila poplavljena. Tada izgiboše sva bića što su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve što gmiže po zemlji, a i svi ljudi. Sve, što je imalo u sebi dah života, sve što je živjelo na suhu, pomre. Tako istrijebi on sva bića što su živjela na zemlji, čovjeka, stoku, što god gmiže i ptice nebeske; sve bi istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i što je bilo s njim u korablji. Voda se na zemlji penjala još sto i pedeset dana.
noa šalje goluba na zemlju
knjiga postanka, 8. poglavlje, 1 – 13
Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u korablji. Zato pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala. Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda. Sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca zaustavi se korablja na gori araratskoj. Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi brda. Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor na korablji, što ga je bio načinio. I pusti gavrana. Ovaj je lijetao tamo i amo, dok ne presahnu voda na zemlji. Tada pusti goluba da vidi je li voda otekla sa zemlje. Ali golub ne nađe mjesta gdje bi stao, pa se vrati k njemu u korablju; jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. On pruži ruku svoju, uhvati ga i uze k sebi u korablju. Onda pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba iz korablje. Golub se vrati k njemu istom pred večer; i gle, imao je u kljunu zeleni list masline. Tada je znao Noa da su vode otekle sa zemlje. Ipak pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba. Ali se on više ne vrati k njemu. Šest stotina i prve godine, prvog dana prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji. Kad sada Noa otkri krov na korablji i pogleda, vidje da se je površina zemlje počela sušiti.
noa proklinje hama
knjiga postanka, 9. poglavlje, 18 – 29
Asinovi Noini, koji izađoše iz korablje, bili su: Šem, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu. Ta su trojica bila sinovi Noini. Od njih vuče lozu cijelo čovječanstvo. Noa poče obrađivati zemlju i zasadi vinograd. A kad je pio vino, opi se, i ležao je otkriven u svom šatoru. Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i kaza to obojici braće svoje vani. A Šem i Jafet uzeše plašt i staviše ga obojica na svoja ramena, stupiše natraške unutra i pokriše njim golotinju svojega oca. Lice njihovo bilo je pritom natrag okrenuto, tako da ne vidješe golotinje svog oca. A kad se Noa rastrijezni od vina i dozna što mu je bio učinio najmlađi njegov sin, povika: „Proklet da je Kanaan!
Neka je najniži sluga braći svojoj!”
Potom nastavi: „Blagoslovljen da je Gospodin, Bog Šemov!
Kanaan neka je njegov sluga!
Neka raširi Bog Jafeta; neka prebiva u Šemovim šatorima!
Kanaan neka mu je sluga!”
Noa poživje nakon potopa još trista i pedeset godina. A svega poživje Noa devet stotina i pedeset godina; i umre.
kula babilonska
knjiga postanka, 11. poglavlje, 1 – 9
Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. A kad otiđoše od istoka, nađoše ravnicu u šinearskoj zemlji i ondje se naseliše. Tada rekoše jedan drugome: „Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!” I služila im opeka za kamen i zemljana smola za žbuku. Potom rekoše: „Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
A Gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji. I reče
Gospodin: „Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Odsad im neće smetati ništa da naprave što naume. Hajde da siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!” I rasprši ih Gospodin otamo po svoj zemlji. Tako su morali odustati od zidanja grada. Zato je prozvan Babel; jer ondje pomiješa Gospodin jezik cijele zemlje, i otamo ih rasprši Gospodin po svoj zemlji.
žena i zmaj
otkrivenje, 12. poglavlje, 1 – 9
Veliki znak ukaza se na nebu: Žena, odjevena u sunce, mjesec joj pod nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bijaše trudna i vikala je od bolova, mučila se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu: gle, velik Zmaj boje plamena. Imao je sedam glava i deset rogova; i na glavama mu sedam kruna. Njegov rep odvuče trećinu nebeskih zvijezda, i baci ih na zemlju. Zmaj stajaše pred Ženom koja je trebala roditi, da joj proždre dijete čim rodi. I rodi muško, sina koji će vladati nad svim narodima željeznim žezlom. Njezino dijeto bi uzeto k Bogu i njegovu prijestolju. A Žena pobježe u pustinju, gdje je imala pripravljeno mjesto od Boga, da se ondje hrani tisuću i dvjesta i šezdeset dana. Nastade rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zaratili su sa Zmajem, i Zmaj se borio, i njegovi anđeli. I Zmaj sa svojima izgubi, tako da im više nije bilo mjesta na nebu. Na to bi zbačen veliki Zmaj, stara zmija koja se zove đavao i Sotona koji zavodi sav svijet. Bi zbačen na zemlju, i njegovi anđeli biše zbačeni s njim.
pad babilona
otkrivenje, 18. poglavlje, 1 – 10
Poslije toga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba. On je imao veliku vlast, i zemlja bijaše osvijetljena od njegove slave. I povika jakim glasom:
„Pade, pade veliki Babilon, i postade prebivalište đavlima, i tamnica svakom nečistom duhu, i tamnica svakoj nečistoj i mrskoj ptici; jer žestokim vinom svoje bludnosti napoji sve narode; i kraljevi zemlje s njom su bludno griješili, i trgovci zemlje obogatili su se od njezine silne raskoši.”
I začuh drugi glas s neba koji je govorio:
„Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete dionici njezinih grijeha, i da ne primite od njezinih zala!
Jer njezini grijesi dopriješe sve do neba, i Bog se sjeti njezinih nepravda.
Platite joj kao što i ona plati, i podajte joj dvostruko po njezinim djelima; u čašu u koju je lijevala ulijte joj dvostruko!
Koliko se nadimala i naslađivala, toliko joj podajte muke i tuge, jer govori u svomu srcu: Sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i tuge neću vidjeti.
Zato će u jedan dan doći njezina zla: smrt, i tuga, i glad, i bit će spaljena ognjem, jer je jak Gospodin Bog koji joj sudi.”
Tada će plakati i tugovati za njom kraljevi zemlje koji su s njom bludničili i raskošno živjeli, kad vide dim njezina požara. Izdaleka će stajati od straha pred njezinim mukama i govorit će:
„Jao, jao, veliki grade Babilone, jaki grade, kako u jedan čas dođe tvoja osuda!”
posljednji sud
otkrivenje, 20. poglavlje, 1 – 13
Tada vidjeh anđela gdje silazi s neba, a imao je ključ bezdana i velike verige u svojoj ruci. On uhvati Zmaja, staru zmiju, koja je đavao i Sotona, i sveza ga na tisuću godina. Baci ga u bezdan, zatvori, i zapečati, da više ne zavodi narode, dok se ne navrši tisuću godina. Potom treba biti odvezan na malo vremena.
I vidjeh prijestolja. Onima koji su na njima sjedili bi dano da sude. Vidjeh duše pogubljenih zbog svjedočanstva o Isusu i zbog Božje riječi. Oni se ne pokloniše Zvijeri ni njezinoj slici, i ne primiše žiga na čelu i na ruci. Oživješe i kraljevaše s Kristom tisuću godina. Ostali mrtvaci ne oživješe, dok se ne navrši tisuću godina.
Ovo je prvo uskrsnuće. Blažen i svet onaj koji ima dio u prvom uskrsnuću. Nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti Božji i Kristovi svećenici, i kraljevat će s njim tisuću godina.
Kad se navrši tisuću godina, bit će odvezan Sotona iz svoje tamnice, i izići će da zavodi narode na sva četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi u boj. Bit će ih kao morskog pijeska. Zauzeše svu zemlju i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Siđe oganj s neba i proguta ih. A đavao, koji ih je zavodio, bi bačen u ognjeno i sumporno jezero gdje su Zvijer i lažni prorok. Bit će mučeni dan i noć u vijeke vjekova.
Vidjeh veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Od njegova lica pobjegli su zemlja i nebo, i mjesto im se ne nađe. Vidjeh mrtve velike i male gdje stoje pred prijestoljem. I knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori koja je Knjiga života. Mrtvi bijahu suđeni po onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima. More dade svoje mrtvace, a smrt i podzemlje dadoše svoje mrtvace; i svaki bi suđen po svojim djelima.
otkrivenje, 21. poglavlje, 9 – 27
Idođe jedan od sedam anđela koji su imali sedam čaša punih sedam posljednjih zala, i progovori sa mnom: „Dođi, pokazat ću ti zaručnicu, Jaganjčevu ženu.”
Odvede me u duhu na veliku i visoku goru i pokaza mi sveti grad Jeruzalem, gdje silazi s neba od Boga. Blistao je Božjom slavom, a njegova svjetlost bijaše kao dragi kamen, kao kamen jaspis što sja kao kristal. Imao je velike i visoke zidine s dvanaest vrata i na vratima dvanaest anđela i natpise s imenima dvanaest plemena Izraelovih sinova. Od istoka troja vrata, od sjevera troja vrata, od juga troja vrata, od zapada troja vrata. Gradske zidine imale su dvanaest temelja, i na njima imena dvanaestorice Jaganjčevih apostola.
I onaj koji je govorio sa mnom imao je kao mjerilo zlatnu trsku, da izmjeri grad: njegova vrata i zidine. Grad se sastoji od četiri ugla, a dužina mu je kolika i širina. On izmjeri grad trskom: dvanaest tisuća stadija. Dužina i širina i visina su jednake. I izmjeri gradske zidine: sto i četrdeset i četiri lakta, po ljudskoj mjeri kojom se anđeo poslužio. I građa njegovih zidina bila je jaspis, a grad čisto zlato slično staklu. Temelji gradskih zidina bili su ukrašeni svakim dragim kamenjem: prvi temelj bijaše od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od hrizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od hrizoprasa, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. A dvanaest vrata – dvanaest bisera; svaka vrata bijahu od jednoga bisera. Gradski trg bijaše od čistog zlata, kao prozirno staklo. Hrama ne vidjeh u njemu, jer je njegov hram Gospodin Bog Svemogući, i Jaganjac. Grad ne treba sunca ni mjeseca da svijetle u njemu, jer ga je Božja slava obasjala i svjetiljka je njegova Jaganjac. Živjet će narodi u njegovu svjetlu, i kraljevi zemlje donosit će mu svoje blago. Njegova vrata neće se zatvarati danju, jer ondje noći neće biti. Donosit će mu bogatstvo i blago poganskih naroda. Neće u taj grad ući ništa nečisto niti itko od onih koji čine gadosti ili lažu, nego samo koji su zapisani u Jaganjčevoj Knjizi života.
VERBUM
GUSTAVE DORÉ
BIBLIJA
Biblija s ilustracijama čuvenoga francuskog umjetnika
Gustavea Doréa jedno je od najpopularnijih izdanja ilustriranih Biblija svih vremena.
U doba kad se pojavila, bez medija kojima smo danas okruženi, naišla je na veliko odobravanje kako stručne kritike tako i publike koja je prvi put mogla vidjeti dramatične biblijske događaje predočene na tako snažan i dojmljiv način.
Njezina popularnost bila je golema, a njezin utjecaj na umjetnost i likovnu kulturu neprocjenjiv je. Istinsko remek-djelo ilustracije duboko je ukorijenjeno i u našoj tradiciji, a sada će ovim objavljivanjem u Verbumovu izdanju, u potpuno novom grafičkom ruhu, osvojiti i novu publiku. Ukupno 230 ilustracija iz Staroga i Novoga zavjeta, popraćenih izvornim biblijskim tekstom, približit će mnogima priče iz Biblije svojom dramatičnošću, sugestivnošću i estetskim pristupom i kroz likovni medij otkriti bogatstvo i snagu Božje riječi.
Iako objavljena prije skoro dva stoljeća, ova ilustrirana Biblija i dalje se objavljuje u cijelom svijetu, nalazi svoje mjesto u kućnim bibliotekama i uvodi nove generacije mladih čitatelja u svijet biblijskih događanja te tako dokazuje da ne pripada prošlosti, nego da je njezina uloga podjednako važna danas kao i u vrijeme njezina objavljivanja i da takva pripada budućnosti.