Nježnost Božje ljubavi by VERBUM d.o.o.

majka terezija nježnost

božje ljubavi

Majka Terezija NJEŽNOST BOŽJE LJUBAVI

Majka Terezija Nježnost Božje ljubavi

Priredili Becky Benenate i Joseph Durepos

Preveo Anđelko Bošnjak

Biblioteka: 105.

Biblioteka: FIDES 104.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta

Naslov izvornika: No Greater Love

Naslov izvornika: Dio è sempre nuovo: Pensieri spirituali

Editrice Vaticana

First published in the United States of America by New World Library

Izvršna urednica: Katarina Gugić

Lektura: Katarina Batinić Grafička priprema: Mario Šantić

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

ISBN 978-953-235-867-4

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 191012036.

Izvršna urednica: Katarina Gugić

Korektura: Bonislav Kamenjašević

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

ISBN 978-953-235-858-2

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 191020058.

Od trenutka kad duša ima milost da poznaje Boga, ona mora tražiti.

Majka Terezija

Omolitvi

Molitva je u svim stvarima, svim gestama.

Što

spavate? Ustanite! Molite…!

Isus učenicima u Maslinskom vrtu, Lk 22 , 46

Majka Terezija

Mislim da nikom Božja pomoć i milost nisu potrebne kao meni. Ponekad se osjećam tako bespomoćnom i slabom. Mislim da se zbog toga Bog koristi mnome. Budući da se ne mogu osloniti na vlastitu snagu, oslanjam se na njega dvadeset i četiri sata dnevno. I kad bi dan imao još više sati, i u tim bih satima trebala njegovu pomoć i milost. Svi se moramo držati Boga po molitvi.

Moja je tajna vrlo jednostavna: molim se. Po molitvi postajem jedno u ljubavi s Kristom. Shvaćam da moliti mu se znači voljeti ga.

Zapravo, postoji samo jedna istinska molitva, samo jedna važna molitva: sam Krist. Samo se jedan glas podiže s lica zemlje: Kristov glas. Savršenu molitvu ne čini mnoštvo riječi, već žar želje koja srce podiže k Isusu.

Volite molitvu. Osjetite potrebu da često molite tijekom dana. Molitva povećava srce sve dok ne

MAJKA TEREZIJA

postane sposobno primiti Božji dar, njega samog. Kucajte i tražite i srce će vam postati dovoljno veliko da ga primi i zadrži kao svojinu.

Toliko se želimo moliti kako treba, ali ipak podbacimo. Obeshrabrimo se i odustanemo. Želite li se bolje moliti, morate se više moliti. Bog dopušta neuspjeh, ali ne želi obeshrabrenost. Želi da budemo više poput djece, ponizniji, zahvalniji u molitvi, svjesni da svi pripadamo otajstvenom Kristovu tijelu, što znači stalno se moliti.

Moramo jedni drugima pomagati u svojim molitvama. Oslobodimo svoj um. Nemojmo moliti duge, razvučene molitve, već molimo kratke molitve, pune ljubavi. Molimo se za one koji se ne mole. Ne zaboravimo: želimo li moći voljeti, moramo moći moliti!

Molitva koja dolazi iz uma i srca naziva se unutarnja molitva. Ne smijemo nikada zaboraviti da smo na putu prema savršenstvu i neprestano bismo mu trebali težiti. Praksa svakodnevne unutarnje molitve nužna je da dođemo do toga cilja. Budući da je ona dah života za našu dušu, svetost je bez nje nemoguća.

Samo uz unutarnju molitvu i duhovno štivo možemo njegovati dar molitve. Unutarnju molitvu

snažno podupire jednostavnost, to jest zaboravljanje sama sebe nadilaženjem tijela i osjetila i čestim izražavanjem čežnje koja hrani našu molitvu. „U unutarnjoj molitvi“, kaže sv. Ivan Marija Vianney, „zatvori svoje oči, zatvori svoja usta i otvori svoje srce.“ U usmenoj molitvi mi govorimo Bogu; u unutarnjoj molitvi on govori nama. Tada se Bog izlijeva u nas.

Naše bi molitve trebale biti goruće riječi koje dolaze iz peći srdaca ispunjenih ljubavlju. U molitvama razgovarajte s Bogom s velikim štovanjem i pouzdanjem. Nemojte se vući, a nemojte se ni žuriti; nemojte vikati i ne govoriti ništa, već pobožno, uz veliku slatkoću, s prirodnom jednostavnošću, bez imalo pretvaranja, dajte Bogu hvalu svim srcem i svom dušom.

Samo jednom, dopustite da Božja ljubav u potpunosti i apsolutno zavlada vašim srcem; neka postane dio vašega srca kao druga narav; neka vaše srce ne dopusti da u nj uđe išta što se protivi Božjoj ljubavi; neka se neprestano posvećuje povećavanju te Božje ljubavi tako što će se truditi u svemu mu ugađati i ništa mu ne odbiti; neka sve što mu se dogodi prima kao iz njegove ruke; neka čvrsto odluči da nikad neće namjerno i svjesno zgriješiti ili, ako

MAJKA TEREZIJA

padne, da će se poniziti i odmah ustati – i takvo srce molit će se bez prestanka.

Ljudi su gladni Božje riječi koja će dati mir, koja će dati jedinstvo, koja će dati radost. No ne možeš dati ono što nemaš. Zbog toga je nužno produbiti svoj molitveni život.

Budite iskreni u svojim molitvama. Iskrenost je poniznost, a poniznost se postiže prihvaćanjem poniženja. Sve što je rečeno o poniznosti nije dovoljno da vas nauči poniznosti. Poniznost naučite jedino prihvaćanjem poniženjâ. A čitav ćete se život susretati s poniženjima. Najveće je poniženje znati da ste ništa. To spoznate kad se susretnete s Bogom u molitvi.

Često je dubok i gorljiv pogled u Krista najbolja molitva: ja gledam njega i on gleda mene. Kad ste licem u lice s Bogom, ne možete, a da ne shvatite kako ste ništa, kako nemate ništa.

Teško je moliti, ako ne znate moliti, ali moramo sami sebi pomoći da se molimo. Prvo sredstvo koje treba koristiti jest tišina. Ne možemo se dove-

BOŽJE LJUBAVI

sti izravno u Božju prisutnost ako ne prakticiramo nutarnju i vanjsku tišinu.

Nutarnja je tišina vrlo teška, ali moramo se potruditi. U tišini ćemo naći novu snagu i istinsko jedinstvo. Božja će snaga biti naša da bismo sve mogli činiti dobro, a tako i jedinstvo naših misli s njegovima, jedinstvo naših molitava s njegovima, jedinstvo naših postupaka s njegovima, našega života s njegovim životom. Jedinstvo je plod molitve, poniznosti, ljubavi.

U tišini srca Bog progovara. Susretnete li se s Bogom u molitvi i tišini, Bog će vam govoriti. Tad ćete znati da ste ništa. Tek kad uvidite svoju ništavnost, kad uvidite da ste prazni, Bog vas može ispuniti sobom. Duše molitve su duše velike tišine.

Tišina nam daje nov pogled na sve. Potrebna nam je tišina kako bismo mogli dotaknuti duše. Nije bitno ono što mi kažemo, već ono što Bog kaže nama i po nama. U toj tišini on će nas slušati; on će govoriti našoj duši i tu ćemo čuti njegov glas.

Slušajte u tišini jer, ako vam je srce prepuno drugih stvari, ne možete čuti Božji glas. No kad osluhnete Božji glas u nepomičnosti svoga srca, ono se ispuni Bogom. Za to je potrebno mnogo žrtve, ali ako se uistinu mislimo moliti i ako se že-

MAJKA TEREZIJA

limo moliti, moramo biti spremni učiniti to, sada. Ovo su tek prvi koraci prema molitvi, ali ako nikad ne učinimo prvi korak s odlučnošću, nećemo doći do onoga zadnjeg: Božje prisutnosti.

Ovo moramo naučiti od početka: osluškivati

Božji glas u svojim srcima, a onda u tišini srca Bog progovara. Zatim će iz punine naših srdaca naša usta morati govoriti. To je veza. U tišini srca Bog govori i moramo slušati. Zatim, u punini našega srca, jer je puno Boga, puno ljubavi, puno suosjećanja, puno vjere, usta će nam govoriti.

Zapamtite, prije nego što govorite, nužno je slušati, a tek onda, iz punine srca, vi govorite, a Bog sluša.

Kontemplativci i asketi svih vremena i religija tražili su Boga u tišini i samoći pustinje, šume i planine. I sam je Isus proveo četrdeset dana u pustinji i planinama, razgovarajući satima s Ocem u tišini noći.

I mi smo pozvani na to da se u određenim vremenskim razmacima povučemo u dublju tišinu i samoću s Bogom, i kao zajednica i kao pojedinci.

Da budemo sami s njim, ne sa svojim knjigama, mislima i uspomenama, već u potpunosti lišeni sve-

ga, da u ljubavi prebivamo u njegovoj prisutnosti – tihi, prazni, u iščekivanju, nepomični.

Boga ne možemo naći u buci ili uzbuđenju. Priroda: stabla, cvijeće i trava rastu u tišini. Zvijezde, mjesec i sunce kreću se u tišini. Nije važno ono što mi govorimo, već ono što Bog govori nama i drugima po nama. U tišini nas on sluša; u tišini govori našim dušama. U tišini nam se daje povlastica slušanja njegova glasa.

Tišina naših očiju.

Tišina naših ušiju.

Tišina naših usta.

Tišina naših umova.

…u tišini srca

Bog će govoriti.

Tišina srca neophodna je da biste čuli Boga svugdje: u zatvaranju vrata, u osobi koja vas treba, u pticama koje pjevaju, u cvijeću, u životinjama.

Pazimo li na tišinu, bit će lako moliti. Toliko je govorenja, toliko ponavljanja, toliko prepričavanja priča, i usmeno i pismeno. Naš molitveni život silno pati zato što nam srca ne šute.

Brižljivije ću održavati tišinu svoga srca kako bih u tišini srca čula njegove riječi utjehe i kako bih iz punine srca tješila Isusa u nevoljnu liku siromaha.

MAJKA TEREZIJA

Prava je molitva jedinstvo s Bogom, jedinstvo jednako životno važno kao i ono između loze i trsa, što je slika koju nam Isus daje u Ivanovu evanđelju. Trebamo molitvu. Trebamo to jedinstvo da bismo donosili dobre plodove. Plodovi su ono što proizvodimo svojim rukama, bilo da su to hrana, odjeća, novac ili nešto drugo. Sve je to plod toga što smo jedno s Bogom. Potreban nam je život molitve, siromaštva i žrtve kako bismo to mogli raditi s ljubavlju.

Žrtva i molitva nadopunjuju jedno drugo. Nema molitve bez žrtve i nema žrtve bez molitve.

Isus je svoj život proveo u blisku jedinstvu s Ocem dok je hodio ovim svijetom. I mi moramo tako. Hodajmo uz njega. Moramo Kristu dati priliku da nas upotrijebi, da budemo njegova riječ i njegovo djelo, da već danas dijelimo njegovu hranu i odjeću u svijetu.

Ne sjajimo li Kristovim svjetlom, osjećaj tame koji prevladava u svijetu pojačat će se.

Pozvani smo voljeti svijet. A Bog je tako volio svijet da je dao Isusa. I danas tako voli svijet da daje vas i mene da budemo njegova ljubav, njegovo suosjećanje, njegova prisutnost po životu moli-

tve, žrtve, predanja Bogu. Odgovor koji Bog traži od vas jest da budete kontemplativci.

Vjerujemo li Isusu, svi smo mi kontemplativci u srcu svijeta jer ako imamo vjere, stalno smo u njegovoj prisutnosti. Kontemplacijom duša izravno iz Božjega srca povlači milosti koje djelatni život mora dijeliti. Naši životi moraju biti povezani sa živim Kristom u nama. Ne živimo li u Božjoj prisutnosti, ne možemo ići naprijed.

Što je kontemplacija? Živjeti Isusovim životom. Tako ja to shvaćam. Voljeti Isusa, živjeti njegovim životom u sebi, živjeti svoj život u njegovu životu.

To je kontemplacija. Moramo imati čisto srce kako bismo mogli vidjeti – bez ljubomore, ljutnje, prepiranja i posebno bez nebrige za druge. Za mene kontemplacija ne znači biti zatvoren na mračnu mjestu, već dopustiti Isusu da živi svoju strast, svoju ljubav, svoju poniznost u nama, moleći se s nama, prebivajući s nama i posvećujući preko nas.

Naša kontemplacija naš je život. Ona nije stvar činjenja, već bivanja. Ona je stanje u kojem je naš duh pod vlašću Duha Svetog, koji udahnjuje u nas

Božje izobilje i šalje nas svemu stvorenom kao njegovu osobnu poruku ljubavi.

Ne smijemo tratiti vrijeme čekajući izvanredna iskustva u svom životu kontemplacije, već mora-

MAJKA TEREZIJA

dužnosti obavljati s izvanrednom ljubavlju i predanjem.

Jednostavno rečeno, naš život u kontemplaciji znači vidjeti stalnu Božju prisutnost i nježnu ljubav prema nama u najmanjim sitnicama u životu. Biti mu stalno dostupan, voljeti ga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom, bez obzira na to u kojem nam obliku on dolazi. Idu li vaš um i srce k Isusu čim ustanete ujutro? To je molitva, da svoj um i srce upravite k Bogu.

Molitva je sam život sjedinjenja s Kristom. Stoga je molitva neophodna kao i zrak, kao i krv u našem tijelu, kao bilo što, neophodna da bismo bili živi za Božju milost. Puno se moliti nije dovoljno; moramo se moliti predano, sa žarom i pobožnošću. Moramo se moliti ustrajno i s velikom ljubavlju. Ne molimo li se, naša prisutnost neće imati snagu, naše riječi neće imati snagu.

Molitve su nam potrebne kako bismo bolje vršili poslanje od Boga i kako bismo u svakom trenutku znali kako mu biti posve dostupni.

18 mo živjeti po čistoj vjeri, uvijek budni i spremni na njegov dolazak tako što ćemo svoje svakodnevne

BOŽJE LJUBAVI

Trebali bismo dati sve od sebe da hodimo u Božjoj prisutnosti, da vidimo Boga u svakoj osobi koju susretnemo, da živimo svoju molitvu u danu.

Poznavanje sama sebe tjera nas da kleknemo, što je uistinu potrebno za ljubav. Jer poznavanje Boga stvara ljubav, a poznavanje sebe stvara poniznost. Poznavanje sebe vrlo je važno u našim životima. Kako kaže sv. Augustin: „Prvo sebe nasitite, tek ćete onda moći dati drugima.“

Poznavanje sama sebe čuva nas i od oholosti, posebno kad ste na kušnji. Najveća je pogreška misliti da ste presnažni da biste pali u napast. Stavite prst u vatru i opeći će vas. Tako moramo proći kroz vatru. Bog pripušta napasti. Jedino što mi moramo učiniti jest odbiti popustiti im.

Molitva, da bi bila plodonosna, mora dolaziti iz srca i mora moći dodirnuti Božje srce. Vidite kako je Isus naučio svoje učenike da se mole. Vjerujem da svaki put kad kažemo Oče naš, Bog pogleda svoje dlanove, gdje nas je urezao. („U dlanove sam te svoje urezao.“ Vidi Iz 49,16.) On pogleda svoje

MAJKA TEREZIJA

dlanove i vidi nas tamo. Kako su divne Božja nježnost i ljubav!

Molimo li se i živimo li molitvu Očenaša, bit ćemo sveti. Sve je tu: Bog, ja, moj bližnji. Oprostim li, mogu biti sveta i mogu se moliti. Sve to dolazi iz ponizna srca i ako to imamo, znat ćemo kako voljeti Boga, voljeti sebe i voljeti bližnjega. Ovo nije komplicirano, no mi toliko kompliciramo svoje živote sa svim tim dodacima. Važno je samo jedno: biti ponizan, moliti se. Što se više molite, bolje ćete se moliti.

Dijete bez problema izražava svoje male misli jednostavnim riječima koje mnogo govore. Isus je rekao Nikodemu: „Postani poput djeteta.“ Molimo li se s evanđeljem, dopustit ćemo Kristu da raste u nama. Stoga se molite s ljubavlju poput djece, s najiskrenijom željom da ljubite mnogo i da učinite ljubljenim onoga koji nije ljubljen.

Sve će naše riječi biti beskorisne ako ne dolaze iznutra. Riječi koje ne daju Kristovo svjetlo povećavaju tamu. Danas, više nego ikada, moramo se moliti za svjetlo kako bismo spoznali volju Božju, za ljubav kako bismo prihvatili volju Božju, za način da vršimo volju Božju.

Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled upravljen k nebu, poklik zahvalnosti i ljubavi u krilu kušnje kao i u krilu radosti; ukratko, ona je nešto veliko, nešto nadnaravno, što mi širi dušu i sjedinjuje me s Isusom.

sv. Mala Terezija

Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!

Isus, Mk 11 , 24

Homilija na misi proglašenja Majke Terezije

Homilija na misi proglašenja Majke Terezije svetom

Molitva Svetoga Oca u rodnome gradu Majke Terezije

Sv. Majka Terezija (1910.–1997.) jedan je od najvećih duhovnih velikana našega doba. Nadahnula je milijune ljusvojim izvanrednim primjerom suosjećanja i nesebičnoga davanja u radu za siromašne, bolesne i odbačene.

Sv. Majka Terezija (1910.–1997.) jedan je od najvećih duhovnih velikana našega doba. Nadahnula je milijune ljudi svojim izvanrednim primjerom suosjećanja i nesebičnoga davanja u radu za siromašne, bolesne i odbačene.

Jednako tako mnogima je pružala utjehu i poticaj svojim duhovnim promišljanjima što ih ova jedinstvena knjiga sabire na jednome mjestu.

Nježnost Božje ljubavi donosi samu srž duhovne mudrosti

Majke Terezije – riječ je o najpristupačnijoj i najinspirativnijoj zbirci njezinih misli dosada. Ovo iscrpno izdanje donosi njezine govore, pisma i razmišljanja o ljubavi, molitvi, davanju, služenju, siromaštvu, opraštanju, Isusu i brojnim životno važnim temama. Knjiga završava kratkom biografijom i intervjuom s Majkom Terezijom o konkretnim izazovima i radostima koje joj je donosio rad siromašnima i umirućima. Kao poseban dodatak tu je homilija pape Ivana Pavla II. na misi njezina proglašenja blaženom i homilija pape Franje na misi njezina proglašenja svetom.

Nježnost Božje ljubavi donosi samu srž duhovne mudrosti Majke Terezije – riječ je o najpristupačnijoj i najinspirativnijoj zbirci njezinih misli dosada. Ovo iscrpno izdanje donosi njezine govore, pisma i razmišljanja o ljubavi, molitvi, davanju, služenju, siromaštvu, opraštanju, Isusu i brojnim životno važnim temama. Knjiga završava kratkom biografijom i intervjuom s Majkom Terezijom o konkretnim izazovima i radostima koje joj je donosio rad sa siromašnima i umirućima. Kao poseban dodatak tu je homilija pape Ivana Pavla II. na misi njezina proglašenja blaženom i homilija pape Franje na misi njezina proglašenja svetom.

Nježnost Božje ljubavi snažno je svjedočanstvo duboke nade i trajne vjere u Boga, u ljude i u stvoreni svijet. Čitatelja će uvesti u dušu ove nevjerojatne žene predstavljajući preobražavajuću viziju kršćanstva Majke Terezije u njegovoj uzvišenoj, nadnaravnoj jednostavnosti. Ova je knjiga sposobna dirnuti ljudska srca i postati izvorom nadahnuća za mnoge.

„Bog nas voli nježnom ljubavlju. To je sve čemu nas je Isus došao naučiti: nježnoj ljubavi Božjoj.“

Majka Terezija

978-953-235-858-2