Pobijedite depresiju snagom vjere by VERBUM d.o.o.

Aaron Kheriaty i o. John Cihak, STD

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE Medicinsko-duhovni pristup VERBUM

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

Biblioteka:

Posebna izdanja

84.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Recenzenti: prof. dr. sc. Goran Dodig, dr. med. izv. prof. dr. sc. Goran Kardum prof. dr. sc. Mijo NikiÄ&#x2021;, SJ

Za nakladnika: Miro Radalj

Aaron Kheriaty i o. John Cihak, STD

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE Medicinsko-duhovni pristup

VERBUM Split, 2014.

Naslov izvornika: Aaron Kheriaty, MD, with Fr. John Cihak, STD, THE CATHOLIC GUIDE TO DEPRESSION: How the Saints, the Sacraments, and Psychiatry Can Help You Break Its Grip and Find Happiness Again Copyright © 2012 Aaron Kheriaty and John Cihak © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2014. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: Mijo Pavić Redaktura: Katarina Gugić, mag. theol. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 616.895.4:2 KHERIATY, Aaron Pobijedite depresiju snagom vjere : medicinsko duhovni pristup / Aaron Kheriaty i John Cihak ; <prijevod Mijo Pavić>. - Split : Verbum, 2014. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 84) Prijevod djela: The catholic guide to depression : how the saints, the sacraments, and psychiatry can help you break its grip and find happiness again. - Bibliografija. ISBN 978-953-235-361-7 1. Cihak, John I. Depresija -- Hagioterapija 150630050

REKLI SU O KNJIZI

Knjiga pod naslovom Pobijedite depresiju snagom vjere jedna je od nebrojenih koja se pojavljuje na ovu temu zadnjih godina i u stručnoj i u popularnoj literaturi. Interes za ovu problematiku nipošto nije tek puka akademska znatiželja, a niti pomodarski trend. Radi se o pokušaju odgovornih i mislećih pojedinaca koji pokušavaju upozoriti i ponuditi korisna znanja i vještine kako se nositi s problemom depresije u vremenu u kojem živimo. Ovo tim više što su predviđanja mnogih pa i Svjetske zdravstvene organizacije da će broj oboljelih od depresije u narednim desetljećima vrtoglavo rasti sa svim posljedicama na osobnoj i kolektivnoj razini. Posebna zanimljivost ove knjige je u tome što autor na osebujan način upućuje na razumijevanje depresije iz naoko posve različitih motrišta, no istodobno dajući do znanja da je problem višeslojan kao što je i sama depresija. Vrijednost ovog štiva nalazim i u toleranciji autora prema brojnim konceptima razumijevanja depresije, uključujući i religijsku dimenziju. Autor s pravom drži da upravo tu dimenziju nije moguće zaobići, ako ni zbog čega drugog a onda zbog toga što religioznost kao značajna psihološka sastavnica određenog broja oboljelih od depresije unosi dodatnu dimenziju u razumijevanje cjelokupne psihičke strukture tih osoba koju treba respektirati u kompleksnom odabiru tretmana osobe oboljele od depresije. Ova knjiga je tim važnija što se svojim sadržajem i pristupom tematici izdvaja iz globalnih trendova u kojima se površnost širi kao intelektualni korov koji pojedinca pretvara u tek programiranog konzumenta nevrijednih informacija. Zaključno, mišljenja sam da se radi o štivu koje ima osobitu stručno-nastavnu vrijednost te ga kao takvog preporučujem i svima onima koji imaju potrebu razumjeti problem depresije u svim njenim dimenzijama, posebice oboljelima od depresije i njihovim obiteljima. prof. dr. sc. Goran Dodig, dr. med., predstojnik Klinike za psihijatriju KBC-a Split

REKLI SU O KNJIZI

Autorsko djelo autora dr. Aarona Kheriatyja i o. Johna Cihaka Pobijedite depresiju snagom vjere: Medicinsko-duhovni pristup izvanredna je knjiga koja je nastala kao plod dugogodišnjeg i predanog rada dr. Aarona Kheriatyja, psihijatra i docenta pri odjelu psihijatrije i sveučilišnog centra u Kaliforniji, SAD (UC Irvine Health Neuropsychiatric Center). Dugogodišnje je kliničko iskustvo dr. Kheriatyja potaknulo na stvaranje knjige koja je na razumljiv, jednostavan te stručan način značajna pomoć ljudima koji prolaze patnju depresije, onima koji su trajno u kontaktu s takvim osobama kao i stručnjacima – liječnicima, psiholozima, pedagozima i psihoterapeutima koji u njoj mogu pronaći interdisciplinarni pristup depresiji i njezinu liječenju. Liječničko mu je iskustvo također potvrdilo činjenicu da depresija pripada najčešćim patnjama čovjeka današnjice te autoru nametnulo potrebu za cjelovitim, integralnim pristupom osobi u depresiji. Znanstven, stručan i interdisciplinaran pristup autora ovoj tematici daje posebnu vrijednost ovome djelu jer poštuje i naglašava slojevitost i složenost čovjeka pokazujući kako se liječenje ovog teškog stanja može proširiti na sve razine čovjeka; na njegovu tjelesnu, psihičku, društvenu i duhovnu razinu. Koristeći slike i poredbe s gledišta psihologije religioznosti autori mobiliziraju snagu vjere u čovjeku navodeći među ostalim kako je u kršćaninovu životu tuga postojana i nezaobilazna na putu prema uskrsnuću predstavljajući sredstvo kojim se Bog služi kako bi čovjeka približio k sebi. Zašto bi Bog lišio čovjeka stanja tuge i tjeskobe koju su proživjeli Krist i Marija? Međutim, autori ističu važnost psihološkog i duhovnog razlikovanja tuge i žalosti od posebno pogubnog očajanja te izoštravaju dugi put od tuge i tjeskobe koje su upućivale na čovjekovu odvojenost od Boga do Isusovog vapaja na križu što je izraz Božje ljubavi prema čovjeku i ponovnog sjedinjenja! Tako je tjeskoba, kako autori ističu, utjelovljenjem do križa postala dijelom života samoga Boga te je na taj način otkupljena i preobražena. Patnja razmatrana na taj način, u vjernikovu životu ima itekako smisla jer je sredstvo koje pomaže čovjeku u najprisnijem sjedinjenju s Bogom. Ovaj način izričaja ne ostavlja čovjeka u depresiji samoga već upravo usmjerava na psihološki važno iskustvo – u ne samoći. Uz Kristovu, autori navode i Marijinu tugu ko-

REKLI SU O KNJIZI

ja predstavlja jedinstveno kršćansko iskustvo tuge koja nam pokazuje upravo put sjedinjenja s njezinim Sinom. Osoba koja je u stanju depresije i sebe opisuje kao vjernika i religioznu osobu, treba stalno dozivati misao koja je paradoks kršćanskog života: koračajući kroz tugu, s Kristom i u Kristu, postajemo istinski makarios, istinski blaženi. Kako bi to postigli, temeljna trebaju biti zadovoljena dva preduvjeta ili dvije misli koje prate navedeni paradoks: nismo sami i ne smijemo biti okrenuti k sebi – već u ljubavi i nadi drugima oko sebe. Time se nazire način rada i izlaska iz stanja depresije koji bi se trebao graditi na duhovnoj snazi čovjeka gdje se, među ostalim, zrcali psihološko duhovni potencijal nade koja osobu u stanju uznapredovale depresije čuva od suicidnih misli i poriva. Na ovaj način, autori ističu i bude duhovne snage u čovjeku koje mu daju svjetla u borbama i patnjama kroz koje prolazi u stanjima depresije. Također, ovaj način rada je povezan, a ne suprotan – i vješto kroz tekst biva nadopunjen – suvremenim spoznajama iz neuroznanosti o uporabi lijekova te važnosti emocionalnih i kognitivnih procesa u tretmanu depresije kada je taj tretman nadopunjen duhovnom dimenzijom poštujući i uvažavajući cjelovitost osobe. Objavljivanje ove knjige na hrvatskom jeziku bilo je silno potrebno s obzirom na sve veći broj osoba u stanju depresije u našoj zemlji te osoba koje trpe razne utjecaje i oblike depresije a koje su dezorijentirane u traženju pomoći i olakšanja od emotivnog i duševnog pritiska koji ih dovodi do bespomoćnog i bezizlaznog stanja. Stoga preporučujemo ovu knjigu jer će zasigurno biti pomoć onima najpotrebitijima i najugroženijima, a to su oni koji prolaze patnju depresije te na taj način pridonijeti boljitku pojedinca kao i širem krugu našega naroda promovirajući zdrav i cjelovit život. izv. prof. dr. sc. Goran Kardum, profesor na Katedri za psihologiju i voditelj Centra za savjetovanje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu

REKLI SU O KNJIZI

Knjigu Pobijedite depresiju snagom vjere, u izdanju Verbuma, napisao je Aaron Kheriaty uz pomoć Johna Cihaka, a namijenjena je svima onima koji su možda sami žrtve teške duševne bolesti – depresije kao i svima onima koji žele što bolje upoznati fenomen depresije kako bi što bolje pomogli onima koji trpe od ove duševne bolesti. Knjiga je namijenjena također stručnjacima kao što su psihijatri, liječnici, psiholozi, psihoterapeuti i svećenici i drugi vjerski djelatnici koji iz ove knjige mogu naučiti kako prepoznati simptome depresije i kako najbolje pomoći depresivnoj osobi da se što bolje nosi s ovom teškom bolešću. Treba reći da je ova knjiga ipak najviše namijenjena vjernicima i to kršćanima, a napose katolicima, kako to sami autori naglašavaju. Iako u svom naslovu sugerira da depresiju liječi vjerom, ova knjiga je prihvatljiva i za ateiste i agnostike jer fenomenu depresije pristupa interdisciplinarno, znanstveno, stručno i uvjerljivo. Autori priznaju višestruke uzroke depresije i naglašavaju da se ne može i ne smije svesti na samo jedan model kako dijagnoze tako i terapije. “Uz biološke i psihološke čimbenike depresija je često posljedica različitih društvenih, kulturalnih i duhovnih čimbenika, od kojih su neki krajnje kompleksni” (str. 16). Samim tim i u liječenju ove teške psihičke bolesti potrebno je pristupiti “s nekoliko komplementarnih motrišta” (na nav. mj.), naglašuju autori ove knjige. Posebna vrijednost ovoga djela sastoji se u činjenici da su autori uz dosadašnji poznati model terapije depresije unijeli novi pristup – duhovnu metodu, koja liječi vjerom, nadom, molitvom, sakramentalnim životom, čitanjem Svetoga pisma i sl. Spomenuta duhovna metoda liječenja depresije ima moć probuditi nadu, osnažiti vjeru i ražariti ljubav. Upravo je to najpotrebnije osobi koja pati od depresije. Takav interdisciplinarni pristup depresiji koji promiče ova knjiga kod nas na hrvatskom jeziku veoma je oskudan, a nužno nam je potreban. Posebna metodološka vrijednost ove knjige nalazi se u interdisciplinarnom pristupu obrađivanoj tematici. Autori su jasno i uvjerljivo pokazali da je depresija biološki problem – s korijenima u našoj genetskoj konstituciji, ona je također psihološki problem – posljedica poteškoća u našem razmišljanju ili ponašanju, ona je i posljedica neugodnih raznih trauma i bolnih životnih iskustava, ona je i društveni problem – prouzročen nezdravim odnosima s drugima ili pro-

REKLI SU O KNJIZI

blemima u široj kulturi u kojoj živimo. Konačno, depresija je i duhovni problem – izazvan poteškoćama s vjerom, našim grijesima ili problemima u našem odnosu s Bogom. Osim u dijagnozi, interdisciplinarni pristup je uočljiv i u terapiji depresije. Kad se kombinaciji lijekova i psihoterapije nadoda i duhovna terapija molitvom, sakramentima, vjerom i pouzdanjem u Božju svemoć, onda je osoba na najboljem putu da bude izliječena ili da joj se bitno poboljša zdravstveno stanje. Autori su donijeli prikladne biblijske tekstove, kao što su psalmi i druge molitve za ozdravljenje od depresije. Posebno bih želio istaknuti jednu rečenicu iz ove knjige, a ona glasi: “Čak i samo površan pogled na evanđelja pokazuje nam da je naš Gospodin iskusio cijeli raspon ljudskih emocija pa, prema tome, i najdublju tugu i najcrnju tjeskobu. To može pružiti golemu utjehu ljudima koji boluju od depresije. Bog nije netko tko nam je daleko. On potpuno ulazi u ljudski život i otkupljuje ljudsku narav iznutra” (str. 74). U duhovnoj terapiji glavni cilj je uspostaviti odnos depresivne osobe s Apsolutnom ljubavlju koja nas savršeno poznaje i beskrajno ljubi. Ta je spoznaja najpotrebnija osobi koja pati od depresije. Način kako se ostvaruje taj terapeutski odnos depresivne osobe s Bogom, uvjerljivo je opisan i nenametljivo sugeriran u ovom djelu. Uvjeren sam da će ovo djelo naići na veoma dobar prijem i da će biti veliko obogaćenje i pomoć profesionalnim zdravstvenim radnicima koji su angažirani u borbi protiv depresije. Ovo djelo će biti od velike koristi i samim pacijentima koji pate od depresije jer je napisano jednostavnim, jasnim i razumljivim jezikom na simpatičan i prihvatljiv način. Ova je knjiga ne samo znanstvena i stručna, nego i veoma uporabljiva i za sve prihvatljiva. Uvjeren sam da će ova vrijedna knjiga vrlo brzo doprinijeti porastu mentalnog zdravlja ne samo pojedinca koji pati od depresije, nego i čitavog naroda koji već dulje vrijeme živi u recesiji koja lako uvodi pojedinca i čitavo društvo u depresiju. Ovo korisno interdisciplinarno djelo ima moć stvarati zdrav duh u svakom pojedincu kao i u cjelokupnom društvu. prof. dr. sc. Mijo Nikić, profesor psihologije i psihologije religije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu

PREDGOVOR

Sada, kada je njegovo srce otvoreno, a njegove ruke sjaje ranama, ne postoji križ u našemu životu kojemu njegovo tijelo ne pristaje, ne postoji ni jedan naš grijeh za koji on nema ranu. Oh, siđi onda, sa svojega oltara, Spasitelju, i dođi amo među svoje pronađene ovce! Pogledaj svoje stvorenje, probodeno do srži. Paul Claudel, Corona benignitatis anni Dei

Nevolje povijesti gomilaju se jedna na drugu, a depresija uzima sve više maha. Blagodati suvremenoga svijeta svakome su očite, ali istodobno se našoj ljudskoj psihi nanosi golema šteta. Neprekidne inovacije i razvoj doveli su do posvemašnje dezorganizacije i otuđenja, pojačavajući tjeskobnost našega smrtnog života. Knjiga što je čitatelj drži u rukama prijeko je potrebno štivo za naše vrijeme. Depresija je suvremena bolest, a dr. Kheriaty se, u suradnji s o. Cihakom, potrudio proniknuti do mračnih dubina ove složene stvarnosti koju, na koncu, moramo razumjeti kao pitanje solidarnosti. Silazak u tamu Život nam pruža nepregledno mnoštvo jednostavnih radosti koje nam uljepšavaju život i čine ga podnošljivijim: dašak večeri, blještavu ljepotu prirode koju proučavamo, ljubav ukućana i prijatelja, velikodušnost među tuđincima, praktički bezgranično obilje zbito u vrhunskoj književnosti, umjetnosti i glazbi, trčanje na oštru zraku koje koristi našemu zdravlju, spontanost djece koja nas raduje i uljepšava nam život. Istina, nevolje i jadi dolaze nezvani u život svakoga od nas, ali sunce će sutra ponovno granuti i većina nas bit će sposobna započeti iznova. Čak i kada smo okruženi tamom, vidimo treperenje bujna života posvuda oko nas.

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

Ipak, neki među nama obavijeni su tamom i njima su svako svjetlo i sjećanje na svjetlo zatamnjeni. Njima se svaki udisaj čini nagovještajem gušenja; njima se svaka mogućnost izjalovljuje; čini im se da ih je vrijeme zatvorilo u neprobojan betonski sanduk koji se proteže u nedogled. Obavija ih i do srži potresa tama gušća od tame devete pošasti. Spušta se mračna noć i čini im se da zora nikada ne će svanuti. Bolovati od depresije znači biti zatočen u svijetu bez nade, neumoljivijemu i monotonijemu od Danteova Pakla ili postapokaliptičkoga svijeta Ceste Cormaca McCarthyja. Potreban nam je tračak ljudske nade bez kojega ne bismo mogli ništa. Svi mi ujutro ustajemo iz kreveta jer moramo nešto učiniti, moramo ostvariti neku želju, a da bismo to mogli, moramo vjerovati da naše snage imaju nekoga učinka u ovome svijetu, da postoje ciljevi kojima vrijedi težiti. Bolovati od depresije znači biti lišen najobičnije ljudske nade. Biti u depresiji znači izgubiti temeljnu ljudsku težnju, volju za napredovanjem, za rastom. To znači biti uhvaćen u stupicu, tonuti na dno. Mudrost u tami Dr. Kheriaty nam u ovoj knjizi daje profinjeno djelo kršćanske mudrosti koje u sebi objedinjuje znanost, filozofiju i teologiju. Ni jedan dramatičan aspekt života, depresiju pogotovo, ne možemo objasniti bez kršćanskoga poimanja čovjeka kao bića stvorena na sliku i priliku Božju, otkupljena u Kristu i pozvana na zajedništvo s Presvetim Trojstvom. To su uporišne točke koje daju smisao našemu životu. Plan našega nebeskog Oca kojim nam pokazuje svoju dobrotu i ljubav, taj niz providonosnih strategija koje za cilj imaju vječnu sreću svakoga čovjeka, koncentriran je u potpunosti u osobi Isusa Krista, Riječi Božjoj, po kome je sve stvoreno, koji bezrezervno silazi u grijehom okaljani ljudski život, ljubeći nas do kraja i predajući nam se u potpunosti, izlijevajući krv i vodu svojega Presvetog Srca u krvotok ovoga svijeta. U otajstvima svojega života, dovršenima i upotpunjenima u vazmenomu otajstvu, Isus postaje tekuća dinamika svih naših posustajanja i kretanja naprijed, svih naših lomova i iscjeljenja.

PREDGOVOR

Otajstvo križa, pak, otkriva nam smisao tame, pa tako i depresije.

Kršćanska antropologija potkrjepljuje činjenicu – spoznatljivu čak i običnim zdravim razumom bez posvetne milosti, bez koje ju, međutim, često ne uočavamo – da je ljudska osoba jedinstvo tijela i duše (integralni humanizam). Vjera se, s druge strane, brine da ovo jedinstvo pronađe svoju mjeru isključivo u milosrdnim poticajima Providnosti. Ova knjiga izvanredan je primjer plodonosnosti katoličkoga objedinjavanja vjere i razuma u borbi protiv mentalnih bolesti jer se, s jedne strane, kloni supernaturalizma/fideizma/moralizma koji ne uviđaju kako Bog u svojoj milosti uvijek iznova prihvaća u sebi sve obrasce ponavljanja prirode i povijesti i, s druge strane, materijalizma koji ne uviđa svu dramatičnost ljudskoga života. S jedne strane, kršćani često ne uspijevaju jasno izraziti ono što pripada njihovoj vjeri; u religiji utjelovljenja integralni je humanizam od središnje važnosti. Katolici katkada zapadaju u iskušenje da ublaže problem depresije tvrdeći da ona uopće nije medicinski problem, već isključivo posljedica nedostatka duhovnosti kod patnika. Kod depresije na djelu je moćna duhovna stvarnost, ali podmetati patniku koji boluje od depresije da je on na ovaj ili onaj način kriv za svoje stanje znači postaviti stvari naglavce: ključ je u nedužnosti oboljeloga. Knjiga što je čitatelj drži u rukama pokušava dokučiti najvažnije pojedinosti ovoga mentalnog oboljenja, ali, što je još dojmljivije, nastoji razriješiti misterij koji je u samoj srži ove kao i svake druge patnje. S druge strane, neraskidivo jedinstvo ljudske osobe najlakše ćemo previdjeti ako sve svedemo na materijalne procese. Depresivni ste? Uzmite odgovarajući lijek, i to je to. Golem napredak medicine u suvremenomu svijetu slijedi poput sjene nejasnoća prouzročena svođenjem ljudske osobe na golu materiju. Tako se, primjerice, u medikalizaciji života često susrećemo sa segregacijom. Ne želimo gledati patnju, kao društvo skrivamo je od sebe. Gradimo javne prostore koje dezinficiramo, u kojima je problem patnje i smrti ublažen, manje hitan i ne zahtijeva od nas strastveno traženje odgovora na pitanje: zašto? Odgovor na ovo pitanje zapravo nije moguć bez istinske ljubavi, ali to uvijek

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

znači da moramo patiti zajedno s patnikom od čega mi ljudi – robovi konzumerizma – zaziremo. Buržujsko marginaliziranje patnje bijeg je od solidarnosti; tvrditi da je u životu najvažnije biti zdrav, uspješan, bogat, mlad i neovisan nije ništa drugo nego razmetanje. Postojanje patnje pokazuje nam da je to obična besmislica i obmana. Patnja obesnažuje ideologiju libertinske autonomije. Ona pokazuje da je autentična čovjekova autonomija nemoguća ako njezin korijen nije u danosti čovjekove naravi i da je ljudski život nemoguć bez neutažive potrebe za ljubavi. Svi mi ovisimo jedni o drugima. Solidarnost u tami Život nakon kojega slijedi smrt nije ništa drugo nego krvarenje. Čak i kada nam se čini da našoj radosti nema kraja, prisiljeni smo suočiti se s činjenicom da taština i ispraznost prožimaju sva naša nastojanja jer znamo da ćemo jednoga dana umrijeti. Zatim, tu su duhovne rane do kojih dovodi ljubav odricanjem od samih sebe kako bismo u duhu bili jedno s osobom koju ljubimo. A vremena za one koje ljubimo nikada dosta. Ljubiti znači osjećati bol zbog razdvojenosti. Oni koje ljubimo postaju sve nemoćniji i naposljetku umiru. Nikada ne ljubimo dovoljno. Drugi nas nikada ne ljube dovoljno. A onda, pokolji! Povijest je ispunjena divljaštvima, đavolskom srdžbom prema nemoćnima i nedužnima: trgovinom seksom, kulturom smrti, seksualizacijom te zlostavljanjem i ubijanjem djece, barbarskim nasiljem u obitelji i agresivnom dominacijom, istrjebljenjem čitavih naroda, istrjebljenjem jednoga čovjeka za drugim u nihilističkoj žeđi za krvlju – sve žrtva za žrtvom, gomile žrtava bačene jedna na drugu. Svatko je od nas dužan, koliko je u njegovoj moći, biti uz žrtvu: “Blago ožalošćenima” (Mt 5,4). Neke od nas je, međutim, povukao vrtlog boli ovoga svijeta. Biti depresivan znači biti otvorena rana, izložena oštru zraku stvarnosti. Pretvarati se da je kod depresije “sve u glavi”, da je ona samo posljedica neurokemijskih procesa znači imati iskrivljenu svijest. Onaj koji pati od depresije stoji na rubovima ovoga svijeta gdje kaos i ništavilo prijete da će preplavi-

PREDGOVOR

ti i uništiti ovaj sićušni krug života koji živimo. On na svojoj koži osjeća posvemašnji nedostatak ljubavi. Depresija je sjećanje, u duboku, augustinovskomu značenju ove riječi: sjećanje kao prisutnost. Depresivan čovjek sjeća se žrtava apsorbirajući njihovu bol svim udovima svojega tijela, sve do najdubljih predjela svojega duha. Isus apsorbira svu strahotu sebičnosti, patnje i grijeha, ispijajući do dna kalež konačnosti koja krvari. Ipak, ova vrijedna knjiga u svojoj dubokoj mudrosti pokazuje da ljudi oboljeli od depresije sudjeluju u Kristovoj spasiteljskoj tami. Dakako, patnjom se, uz pomoć milosti koju smo primili krštenjem, izravno suobličujemo raspetomu Kristu. Rekao bih čak, sukladno jasno izraženoj namjeri ove knjige, da se osoba oboljela od depresije, čak i ako nije krštena, objektivno sjedinjuje s Kristom. Biti depresivan znači biti nedužan bačen u pakao. Krist bezrezervno silazi u pakao čovjekove patnje. Kad god netko pati, Krist pati zajedno s njim. Kada smo napušteni, sjedinjeni smo s Kristom Istinska ljubav vrijedi sve bogatstvo ovoga svijeta i daje sve, sažiže poput plamena i sjedinjuje krajnji ushit i najveću bol u zapanjujuću sintezu svega što postoji. Samopožrtvovna ljubav jamči nevjerojatan paradoks smrtne egzistencije: vrtoglavu dramu tjeskobnosti i nade, krvi i radosti – zapanjujuću u svojoj milini, zastrašujuću u svojoj brutalnosti. Ova dva pola susreću se u raspetomu Kristu jer Bog je tako ljubio svijet... Johann Christoph Arnold prisjeća se riječi svojega oca Heinricha koji je izgubio svoje prvo dijete u dobi od tri mjeseca: Djeca su bliža Isusovu srcu od ikoga drugoga i on nas poziva da slijedimo njihov primjer. Činjenica da djeca moraju podnositi patnje vrlo je neobična. Reklo bi se da ona nose krivnju nekoga drugog, da ispaštaju zbog pada stvorenja. Na njima kao da se na neki način izvršuje odmazda za grijeh...

Ovo otajstvo u kojemu umjesto krivca ispašta netko drugi otajstvo je koje je u samoj srži spasenja, otajstvo solidarnosti koja na-

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

pušta sigurne granice: to je otajstvo bez kojega je nemoguće istinski razumjeti depresiju. Otajstvu depresije ne bismo smjeli pristupiti drukčije nego prihvaćajući istinu o ljubavi koja svojom dramatičnom amplitudom obuhvaća čitav svijet. Tamu depresije moguće je osvijetliti samo svjetlom Isusova silaska u tamu čovjekove egzistencije. Konačna Riječ odgovora na krik čovjekove agonije jest Riječ koju Otac izgovara u pakao čovjekove bespomoćnosti, sve do tišine smrti. Ljubeći nas do kraja, dosegnuvši samo dno beznađa, napušten od Boga, Sin, paradoksalno, iskazuje svoju neizmjernu ljubav prema Ocu, izvršujući njegovu volju kojom je u svojoj ljubavi odlučio spasiti svakoga pojedinog od nas. Isus je, jednostavno, prihvaćanje Očeve volje. Stoga je, kako će švicarski teolog Hans Urs von Balthasar reći, Isusova napuštenost na križu savršena objava nerastavljiva, vječnoga jedinstva Oca i Sina; iz te ljubavi, i jedino iz nje, proizlazi svaka ljubav na ovome svijetu. Isusovo postajanje našim očajem (a da pritom sam ne očajava!); njegovo postajanje grijehom, premda je sam bio bez grijeha, to je krajnja poslušnost onoga koji je naš vođa u vjeri. Vjerovati Ocu čak i kada su sva svjetla pogašena, kada su iščezli svi znakovi njegove nazočnosti: to je kršćanska vjera i ta vjera se – na tajanstven način – nada i ljubi bez ikakva ograničenja. Hoćete li probdjeti sa mnom jedan sat? Znači li to da depresivna osoba ne treba zatražiti liječničku pomoć? Sačuvaj nas, Bože, od takva pogrješna tumačenja kršćanske solidarnosti! “Izbavi nas od zla”, nalaže nam Isus, pozivajući nas da se molimo njegovu Ocu. Nevolje će nas svakako sustići: ne trebamo ih tražiti. Svakim novim napadom depresije osoba se sunovraćuje u mračni bezdan pakla; nema potrebe umnažati pakleni bezdan. Najvažniji poticaj medicinskoj tehnologiji, kojoj je pošlo za rukom djelotvorno ublažiti toliko ljudskih patnja, dao je Zapad sa svojim kršćanskim humanizmom. Naš nebeski Otac ne želi nikoga od nas izgubiti u tmini. On ne želi da se ubijemo. Da, mi moramo ostati s Isusom, moramo čeznuti da budemo s njim (čak i kada od-

PREDGOVOR

lazi u vrt svoje smrtne muke), moramo moći podnijeti tamu – ali ne moramo biti depresivni da bismo se sjedinili s Isusom. Zahvaljujući transfuziji križa krvotokom ovoga golemog sustava smrtne egzistencije koja neizmjerno pati sada kola svježa krv kršćanskoga života. Živimo samo po krvi i vodi koje teku iz Isusova Presvetoga Srca. Nikada, međutim, ne smijemo prisvojiti ovaj osobiti put sjedinjenja s Isusom koji je Otac odabrao za nas. Izliječeni od depresije, ostanimo i dalje bdjeti s Gospodinom. Činimo to pod okriljem Blažene Djevice Marije, u podnožju križa. I dok bdijemo, u ovoj smo izvanrednoj knjizi dobili prijeko potreban vodič, dragocjen dar Božje providnosti za naše vrijeme. Isti onaj Bog koji je prirodu skrojio tako vješto i profinjeno da u njoj možemo pronaći lijek za depresiju ulazi u našu ljudsku dramu kako bismo mogli kao slobodni ljudi ući u kraljevstvo beskrajnoga svjetla, života i ljubavi: ova knjiga otkriva nam se u tomu sjecištu prirode i milosti. Zahvaljujući njoj sada u tomu sjecištu možemo živjeti daleko mudrije. “(...) a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu” (Otk 21,3–4). dr. sc. J. David Franks

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

UVOD

Depresija je poremećaj raspoloženja, toliko tajnovit, mučan i neshvatljiv po načinu na koji ga mi kao posredujući razum postajemo svjesni da ga je gotovo nemoguće opisati. William Styron, Darkness Visible

Problem depresije Depresija je poremećaj – najčešće težak, katkada smrtonosan – u čovjekovu psihološkomu i fizičkomu funkcioniranju. Ovaj je opis, međutim, samo polazna točka jer je depresija kompleksno stanje koje nije moguće opisati samo kao bolest. Zahvaljujući medicini danas o depresiji znamo više no ikada, ali cjelovit prikaz ove bolesti znatno je složeniji. Uz biološke i psihološke čimbenike depresija je često posljedica različitih društvenih, kulturalnih i duhovnih čimbenika, od kojih su neki krajnje kompleksni. S obzirom na to da depresija ima više aspekata, kako bismo je razumjeli i uspješno liječili, potrebno joj je pristupiti s nekoliko komplementarnih motrišta. Tim ćemo se čimbenicima vraćati kroz cijelu knjigu. Bez obzira na to kako gledamo na uzroke depresije i metode njezina liječenja, nema sumnje da je teret depresije u današnjemu svijetu vrlo težak. Depresija je najučestalija od svih teških i kroničnih mentalnih bolesti. Štoviše, istraživanja pokazuju da je depresija, među svim psihijatrijskim poremećajima, najveći teret za društvo. Svjetska zdravstvena organizacija stavlja depresiju na četvrto mjesto među deset najvažnijih uzroka bolesti u svijetu. Očekuje se da će ova bolest tijekom sljedećih dvadeset godina izbiti na drugo mjesto ove liste. Kao što je jedan psihijatrijski istraživač i kliničar izjavio, trenutno živimo u “dobu melankolije”.1 Onaj tko depresiju nije iskusio iz prve ruke teško može razumjeti patnje prouzročene ovom bolešću. Sjećam se jedne sedamdesetogodišnje pacijentice koja je, uz tešku depresiju, bolovala i

UVOD

od raka od kojega samo što nije umrla. Nakon dugotrajnih fizičkih bolova i mučne kemoterapije najposlije je ozdravila od raka. Rekla mi je, međutim, da bi, da je u prilici birati između raka i još jedne epizode kliničke depresije, bez imalo oklijevanja izabrala rak. “Patnje prouzročene depresijom bile su daleko gore”, rekla mi je. Nekoliko godina nakon što mi je prestala dolaziti na tretman od jednoga sam kolege čuo da je ubrzo zatim, tijekom još jedne depresivne epizode, oduzela sebi život. Bila je praktična vjernica katolikinja. Za sobom je ostavila supruga, petero djece i nekoliko unučadi. Sama riječ depresija vjerojatno ne opisuje dovoljno precizno prirodu ove bolesti. Izraz depresija označava neveliko uleknuće na ravnoj površini kao što je, primjerice, uleknuće na cesti. Onome tko je bolovao od depresije ovo iskustvo ne čini se tek kao uleknuće nego kao mračan i očajan ponor. Depresija je snažan i ozbiljan uzrok mentalnih, tjelesnih i duhovnih patnja. Mnogi od nas koji nisu bili žrtve ove teške bolesti mogli bi pogrješno pomisliti da znaju kako se osjeća čovjek kojega je pogodila ova bolest. Na koncu, svi se mi katkada osjećamo potišteni i snuždeni. Svi smo mi iskusili tugu, strah ili malaksalost duha. Depresija nam se može učiniti manje-više nalik uobičajenoj svakodnevnoj potištenosti – možda intenzivnijoj i dugotrajnijoj, ali ne različitoj po vrsti. Ta je pretpostavka pogrješna. Iako je između depresije i uobičajenoga iskustva potištenosti moguće povući blijedu analogiju, depresija je posve drukčija zvjerka. Ako ono što psihijatri i psiholozi nazivaju depresijom nije samo nešto intenzivniji oblik tuge, iako, sasvim sigurno, depresija može uključivati i duboku tugu, što je ona onda? Osim toga, što uzrokuje depresiju? Je li ona biološki problem, s korijenima u našoj genetskoj konstituciji? Je li psihološki problem, posljedica poteškoća u našemu razmišljanju ili ponašanju, ili je možda posljedica neugodnih životnih iskustava? Je li ona društveni problem, prouzročen nezdravim odnosima s drugima, ili problemima u široj kulturi u kojoj živimo? Ili je, možda, duhovni problem, izazvan poteškoćama s vjerom, našim grijesima ili problemima u našemu odnosu s Bogom? Nekim se čitateljima možda čini i da nije toliko važno pitanje što uzrokuje depresiju, nego kako se možemo oslo-

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

boditi depresije. Nadam se da ću na stranicama što slijede uspjeti koliko-toliko rasvijetliti ova pitanja. Koja je svrha ove knjige? Po zanimanju sam psihijatar i medicinski pedagog i u svojoj sam karijeri liječio mnoge ljude koji su bolovali od depresije i srodnih poremećaja, i u bolnici i u klinici. Katolici i pripadnici drugih kršćanskih denominacija katkada traže pomoć upravo od mene jer žele da ih liječi čovjek koji pripada njihovoj vjeri. Tako sam liječio velik broj katolika, među kojima i više svećenika i redovnika, koji su bolovali od depresije. Tijekom rada u klinici postavljeno mi je mnoštvo pitanja o depresiji i njezinoj povezanosti s duhovnim životom. Nekim mojim pacijentima članovi obitelji i prijatelji, čak i župnici i duhovnici, davali su nekorisne i štetne savjete za hvatanje ukoštac s depresijom. “Kada bi samo imao više vjere, ne bi podnosio tako silne muke”; ili: “Sve što trebaš učiniti jest da se više moliš i više čitaš Bibliju – ostavi se lijekova i prestani odlaziti psihoterapeutu”; ili: “Boluješ od bolesti koja ima korijene u biologiji i nema nikakve veze sa životom vjere.” Umjesto da mu pruže olakšanje, savjeti nalik ovima samo pogoršavaju stanje oboljeloga. Ljudi koji ovako savjetuju oboljeloga pokazuju da ne znaju što je depresija i da nisu svjesni njezina utjecaja na duhovni život i vjeru oboljeloga. Ova je knjiga namijenjena prvenstveno oboljelima od depresije i onima koji su im bliski – članovima obitelji i prijateljima – koji žele što bolje shvatiti tegobe kroz koje prolazi voljena osoba. Ona može biti korisna i svećenicima, župnicima, duhovnicima i katehetama. Na koncu, može biti od koristi stručnjacima za mentalno zdravlje koji žele još bolje upoznati svoje kršćanske pacijente. Knjiga ima isključivo edukacijsku svrhu: ona nije priručnik za terapiju i ne može poslužiti kao zamjena za psihijatrijsku njegu ili duhovno vodstvo. Kada je riječ o oboljelomu od depresije, može se koristiti usporedo sa psihoterapijskim tretmanom i terapijom lijekovima pod uvjetom da je ove načine liječenja preporučio kompetentan liječnik ili stručnjak za mentalno zdravlje. Jednako tako, ovu

UVOD

knjigu treba shvatiti isključivo kao nadopunu, a ne zamjenu za duhovno vodstvo i pastoralnu skrb. Ljudi prečesto izbjegavaju zatražiti liječničku pomoć kada boluju od neke bolesti, posebno ako se radi o mentalnoj bolesti. Takvi ljudi sebi čine lošu uslugu kada, bez odgovarajućega stručnog znanja i obrazovanja, pokušavaju sami sebi postaviti dijagnozu i liječiti sami sebe. Dugotrajno pretraživanje interneta u potrazi za objašnjenjem simptoma i mnoštvo neuspjelih pokušaja pronalaženja odgovarajuće strategije za samopomoć obično imaju prednost pred posjetom liječniku. U međuvremenu, stanje oboljeloga može se pogoršati i prilika da se s liječenjem otpočne na vrijeme nepovratno je izgubljena. Ako ova knjiga može ičemu poslužiti, nadam se da će barem dio onih koji boluju od depresije motivirati da što prije zatraže psihijatrijsku pomoć. Katolička perspektiva knjige Knjigu je napisao katolik i ona je namijenjena prvenstveno katolicima, no jednako tako i pripadnicima drugih kršćanskih denominacija. U pitanjima vjere i morala knjiga je vjerna naučavanju Katoličke Crkve. Unatoč tome, uvjeren sam da će i protestantski i pravoslavni kršćani primijetiti da su teološka stajališta koja u njoj iznosim sukladna njihovim uvjerenjima, uz moguću iznimku nekolicine dijelova u kojima govorim o specifično katoličkim praksama kao što je, primjerice, sakrament pomirenja koji ne postoji u protestantizmu. Doktrine koje su zajedničke svim kršćanima važnije su od onih koje nas i dalje dijele zbog čega vjerujem da knjiga može biti na korist svima onima koji ispovijedaju da je “Isus Gospodin” (Rim 10,9). Knjiga je prožeta filozofskim shvaćanjem ljudske osobe onako kako je poima kršćanska vjera. U cijeloj sam knjizi nastojao uskladiti spoznaje suvremene psihologije i medicine s naučavanjem Svetoga pisma i predaje, posvetivši posebnu pozornost uvidima crkvenih otaca i svetaca. Pri pisanju knjige vodio sam se uvjerenjem da je, želimo li u potpunosti upoznati sebe kao ljudska bića, potrebno upoznati Isusa Krista. Kao što Drugi vatikanski kon-

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

cil naučava: “Otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu Utjelovljene Riječi.”2 Neki čitatelji zacijelo će se upitati: kakve veze psihijatrija ili psihologija imaju s religijom ili duhovnošću? Kakav je smisao u tome da dermatolog piše o oboljenjima kože s kršćanskoga stajališta? Ako u tome nema nikakva smisla, otkuda onda potreba da psihijatar piše o depresiji s kršćanskoga stajališta? Ivan Pavao II. sjajno je odgovorio na ovo pitanje kada je na jednomu skupu psihijatara rekao: Po samoj svojoj naravi, vaš posao često vas dovodi na prag otajstva čovjeka. On podrazumijeva osjetljivost za kompleksnu strukturu djelovanja ljudskog uma i srca, te otvorenost konačnim pitanjima koja ljudskom životu daju smisao. Upravo ova područja od najveće su važnosti za Crkvu i podsjećaju na hitnu potrebu konstruktivnog dijaloga između vjere i znanosti koji bi doprinio većem razumijevanju otajstva čovjeka u njegovoj punini.3

U posljednjoj rečenici ulomka koji smo naveli sažet je jedan od najvažnijih ciljeva ove knjige. Njezina je temeljna svrha pokrenuti konstruktivan dijalog između znanosti i vjere kako bi se što bolje osvijetlio misterij čovjeka u njegovoj punini. Još konkretnije, ovaj dijalog bacit će još više svjetla na misterij bolesti koju nazivamo depresijom kako bi oboljeli mogli zatražiti i pronaći djelotvornije načine liječenja. Dermatologija se zadržava na površini kože. Psihijatrija, pak, pokušava proniknuti u zamršeno funkcioniranje uma i duše, gdje se ljudi muče s problemima vlastitoga identiteta, smisla i svrhe života. Stoga psihijatrija ne može ne dijalogizirati s filozofijom i teologijom koje također pokušavaju odgovoriti na ova pitanja, posebno na pitanje tko smo i zašto smo na ovome svijetu. Prema grčkomu korijenu riječ psihijatar znači doslovce “liječnik duše”. U suvremenoj je psihijatriji ovo značenje manje-više odbačeno. Filozof Platon na jednomu mjestu kaže da grčki liječnici njegova doba nisu sposobni liječiti bolesti zato što razdvajaju dušu (psykhé) i tijelo (soma). Isti bi se prigovor mogao zacijelo uputiti i suvremenim psihijatrima: suvremena psihijatrija usredotočena je na tijelo, posebno na mozak, isključujući dušu. Drugi upu-

UVOD

ćuju upravo suprotan prigovor psihijatriji i psihologiji tvrdeći da ove dvije discipline prekoračuju granice svojega područja i zalaze u područje koje je nekoć zauzimala religija. Biskup Fulton Sheen jednom se zapitao nije li psihoanalitičarev kauč zamijenio ispovjedaonicu. Philip Rieff o ovomu kulturalnom problemu piše u svojoj poznatoj knjizi The Triumph of the Therapeutic4. Unatoč opravdanoj zabrinutosti potaknutoj ovim prigovorima, Ivan Pavao II. založio se za konstruktivan dijalog psihijatrije i psihologije s jedne te filozofije i teologije s druge strane. Iskren dijalog pretpostavlja da obje strane u dijalogu imaju što reći jedna drugoj. Ispovjedaonica nikada nije bila zamišljena kao mjesto za liječenje neuroza i drugih mentalnih poremećaja niti je psihijatrov kauč zamišljen kao mjesto na kojemu se odrješuju grijesi. Ondje gdje postoji psihološki poremećaj ili mentalna bolest potreban je djelotvoran lijek. U spomenutomu govoru psihijatrima pokojni Papa nastavlja: Ispovjedaonica nije niti može biti alternativa za tretman kod psihoanalitičara ili psihoterapeuta, niti se može očekivati da istinska patološka stanja budu izliječena pristupanjem sakramentu pokore. Ispovjednik nije liječnik ili terapeut u tehničkom smislu te riječi; štoviše, ukoliko mu se učini da stanje pokornika zahtijeva medicinsku skrb, ispovjednik se ne bi smio sam baviti tim stanjem, već uputiti pokornika kompetentnim i čestitim stručnjacima.5

Knjiga koju držite u rukama odaje dužno poštovanje blagodatima suvremene znanosti, suvremene medicine i metodama u psihijatriji, uključujući uspješnu psihoterapiju. S obzirom na to da je svijet stvorio Bog, istina je, u konačnici, jedna. To je razlog što provjerene i valjano protumačene istine znanosti ne mogu proturječiti ispravno shvaćenim istinama objavljene religije. Stoga, umjesto da liječenju pristupimo s formulom “ili – ili” moja je preporuka da prihvatimo pristup “i – i”. Kada me neki pacijent koji vjeruje u Boga pita što mu preporučujem: da se više moli ili da počne uzimati lijekove protiv teške depresije, moj je odgovor: i jedno i drugo. Suvremena psihijatrija može puno toga pružiti vjernicima, baš kao i suvremena kardiologija: psihijatri mogu ponuditi lijekove za ozdravljenje od različitih bolesti i za uklanjanje patnja koje poga-

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

đaju ljude, uključujući i one s dubokom vjerom. Uz to, psihijatrija i psihologija s vremenom su, zahvaljujući istraživanjima, kliničkomu iskustvu i pažljivu promatranju, došle do spoznaja koje nam mogu pomoći u odgovoru na vječna pitanja o čovjeku i njegovoj naravi. Nekima od ovih pitanja stoljećima su se bavile velike religijske i filozofske tradicije. Traženje odgovora na ova pitanja možemo obogatiti spoznajama do kojih su došle suvremena znanost i medicina. Neki će se čitatelji zacijelo upitati zašto se ova knjiga na poseban način obraća kršćanima. Zašto ne proširiti perspektivu i uključiti i vjernike drugih religija? Razlog zašto to ne činim jest u tome što je o “religiji” teško pisati općenito. Iako je moguće reći da je čovjek po svojoj naravi religiozno biće, ne postoji takvo što kao što je generička “religija”; postoje samo konkretne religije i sve one daju različite (i ne uvijek uskladive) odgovore na problem patnje i njezina smisla. Ne poznajem nikoga tko vjeruje u “religiju”, ali poznajem mnogo kršćana, židova, muslimana, hinduista i budista. Ove religije mogu imati neke zajedničke elemente, ali trpati ih sve zajedno pod zajednički naziv “religija” i zatim o ovoj heterogenoj skupini govoriti kao o jedinstvenoj stvarnosti značilo bi zapasti u beznadnu apstrakciju. Umjesto da se obraća svakome tako zamišljena knjiga ne bi se zapravo obraćala nikome. Promislite samo o različitim pristupima patnji u različitim religijama. Uzmimo samo jedan primjer: za budista patnja je zapravo iluzija; patnja u konačnici ne postoji. Rješenje problema patnje, po budizmu, sastoji se u tome da se oslobodimo iluzije patnje, iluzije odvojenosti između sebe i svega ostaloga na svijetu. Usporedite ovo razumijevanje s judaizmom koji nam donosi lik patnika Joba: iako shrvan patnjama, Job polaže nadu u Boga, sve vrijeme ne poričući da su njegove patnje zbiljske. Bilo da je riječ o Jobovim patnjama, patnjama o kojima govori psalmist ili o patnjama Izraelaca u egipatskomu ropstvu – nigdje se u hebrejskomu Svetom pismu ne sugerira da su ove patnje iluzija. One su stvarne i nije ih moguće ignorirati. Zato što su stvarne, patnje potiču nadu u Božje izbavljenje, nadu u ispunjenje obećanja koja je Bog dao preko svojih proroka i potiču iščekivanje budućega Mesije.

UVOD

Ako je budističko poimanje patnje u opreci s judaističkim, tada je u još većoj opreci s kršćanskim poimanjem. Kršćanima, kao i židovima, patnja nije iluzija. U kršćanstvu patnja ne samo da potiče nadu u buduće izbavljenje – ona je već sama po sebi otkupiteljska. Kršćanska patnja dobiva puno značenje kada je sjedinimo s otkupiteljskom patnjom Isusa Krista na njegovu križu. Čovjekovo je spasenje neodvojivo od križa. Nakon ovih na brzu ruku opisanih oprečnosti očito je da ne postoji jedinstven “religijski” odgovor koji bi nam pomogao u izlaženju na kraj s problemom patnje, bilo da je riječ o depresiji ili o drugim oblicima duševne ili tjelesne patnje. Od svih religija na svijetu kršćanstvo, po mojemu mišljenju, daje najuvjerljiviji odgovor na problem patnje. Iako rado priznajem da osjećam divljenje prema drevnim stoičkim filozofima i njihovu hrabru odgovoru na problem patnje, vjerujem da nam je, na koncu, potreban odnos sa živim Bogom kako bismo mogli primjereno podnositi patnje s kojima se suočavamo na ovome svijetu. Razmotrite kakav nam pristup patnji danas nudi sekularni humanizam koji tvrdi da će jednoga dana ukloniti baš svaku bol i svaku patnju koristeći se isključivo tehnološkim sredstvima. S obzirom na to da danas to još uvijek nije moguće (a ne će biti potpuno moguće ni u budućnosti), u pozadini ovoga plana stoji, kako se čini, nastojanje da se patnja ukloni uklanjanjem ljudi koji pate, primjerice pomoću eutanazije, tj. potpomognuta samoubojstva. Meni se to čini prilično primitivnim i pogubnim načinom poricanja. Tražimo li pragmatične načine za hvatanje ukoštac s problemom patnje, nereligijski odgovori doimaju se prilično blijedima i neuvjerljivima u usporedbi s religijskim odgovorima koji ne ignoriraju stvarnost ljudske patnje niti zanemaruju ovaj problem. Gotovo da nema sveca, crkvenoga naučitelja ili velikoga mistika koji nije pisao o problemu ljudske patnje, a mnogi od njih junački su se uhvatili ukoštac s patnjom koja ima korijen u čovjekovu emocionalnomu životu. Zapravo, stoljećima prije pojave psihologije i psihijatrije kao znanstvenih disciplina kršćanska filozofija i teologija posvećivale su znatnu pažnju čovjekovu afektivnomu životu, pa tako i depresiji. Među istaknute mislioce u tomu pogledu možemo uvrstiti sv. Augustina iz 4. i sv. Ivana Damaščan-

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

skoga iz 8. stoljeća. Jedan od najpronicavijih filozofskih i teoloških opisa čovjekovih emocija naći ćemo u spisima sv. Tome Akvinskoga. Iako nije oblikovao ni jednu razrađenu teoriju o potiskivanju ili drugim “obrambenim mehanizmima” o kojima govore suvremeni psiholozi, sv. Toma je već u 13. stoljeću iscrpno opisao čovjekove emocije i stanja, uključujući i depresiju.6 Pažnje je vrijedna i meditacija sv. Tome Morea o Kristovoj agoniji u Getsemanskomu vrtu naslovljena Kristova žalost, koju je napisao za vrijeme zatočeništva u londonskome Toweru, iščekujući smaknuće.7 To, međutim, ne znači da nam prakticiranje religijske vjere (ili bilo kojega sustava vjerovanja) pruža jamstvo da će neka osoba biti lišena patnje, pa tako ni depresije. Kršćanska vjera ne zagovara takav nauk. Duhovne stvarnosti života u Kristu – sakramenti, molitva, teološke krjeposti vjere, nade i ljubavi, naravne krjeposti, uključujući hrabrost i velikodušnost, dobra djela – sve ovo igra neobično važnu ulogu u našemu mentalnom zdravlju. One, međutim, čovjeka ne čine imunim ni na depresiju ni na bilo koju drugu mentalnu bolest. Nažalost, neki vjernici pogrješno vjeruju da ove stvarnosti polučuju upravo takav učinak. Takva se shvaćanja moramo osloboditi: naravno, način na koji čovjek živi, primjerice ako se prejeda ili puši, često pomaže u razvijanju ove ili one bolesti, primjerice dijabetesa ili raka pluća. To, međutim, ne znači da se sve fizičke bolesti mogu spriječiti zdravim načinom života ili ispravnim vjerovanjem. Isto vrijedi i za mentalne bolesti. Neke bolesti koje danas označavamo kao mentalne poremećaje najbolje ćemo razumjeti kao “bolesti” u najstrožemu smislu ove riječi, tj. one su posljedica poremećena djelovanja bioloških čimbenika koji su najčešće izvan naše kontrole, primjerice naših gena. Poremećaji poput shizofrenije ili bipolarnoga (ranije nazivana manično-depresivnoga) poremećaja, premda se manifestiraju na psihološkoj razini i razini ponašanja, rezultat su genetskoga i neurobiološkoga ustroja i ne mogu se spriječiti niti ih je moguće liječiti samo psihološkim sredstvima, ovim ili onim vjerovanjem ili snagom volje. Druge mentalne bolesti rezultat su njihova položaja na najudaljenijemu suprotnom kraju spektra od neke normalno raspoređene crte ličnosti, primjerice neuobičajeno niska stupnja inteligen-

UVOD

cije ili posjedovanja neke ekstremno izražene crte ličnosti. Na te crte utječu čimbenici poput genetike i ranoga utjecaja okoline nad kojima pacijent nema kontrolu ili ne ovise o religijskoj vjeri. Neki drugi mentalni poremećaji, opet, posljedica su psiholoških trauma prouzročenih pogubnim djelovanjem traumatičnih životnih iskustava ili fizičke traume izazvane ozljedom mozga. Samo po sebi se razumije da takve mentalne bolesti nije moguće izbjeći priklanjanjem ovoj ili onoj vjeri, ovoj ili onoj ćudorednoj praksi. Tijekom povijesti mnogi su sveci i ljudi herojskih krjeposti bolovali od ove ili one mentalne bolesti. Zanemarimo li ovu činjenicu, izlažemo se opasnosti bezobzirna i nepravedna stigmatiziranja onih koji boluju od depresije. Ako su sveci, tj. muškarci i žene najbliži Bogu, čija bi nam vjera i dobra djela trebala poslužiti kao uzor, iskusili najdublju tugu te čak povremeno zapadali i u depresiju, tada je više nego jasno da vjera sama po sebi nije cjepivo protiv ove bolesti. Izgovarajući Apostolsko vjerovanje kršćani ispovijedaju vjeru u “uskrsnuće mrtvih”. Čovjek nije ni bestjelesna duša ni samo materijalno tijelo. Svaki je čovjek supstancijalno jedinstvo duše i tijela, duha i materije. Sv. Toma Akvinski je proučavao što ova istina zapravo znači za ljudsku afektivnost i emocionalni život: s jedne strane, duh (tj. razum i ljubav) trebaju oblikovati naše tjelesne želje i strasti dok, s druge strane, naše strasti i emocije utječu na naš razum i na naše razumske sposobnosti. Ovo filozofsko stajalište, koje ima uporište u kršćanskoj objavi, poklapa se i s rezultatima istraživanja suvremene medicinske znanosti. Između duha i tijela nesumnjivo postoji duboka povezanost: ono što utječe na jedno nužno proizvodi posljedice za drugo. Sukladno ovomu gledanju na ljudsku osobu depresiji ćemo pristupiti “odozgor”, tj. istražit ćemo njezine psihološke, društvene i duhovne uzroke i načine liječenja, ali pristupit ćemo joj i “odozdo”, tj. pozabavit ćemo se njezinim genetskim i drugim biološkim korijenima te načinima na koje nam medicinska znanost može pomoći u njezinu liječenju. Ovo razumijevanje čovjeka kao supstancijalnoga jedinstva tijela i duše jedna je od temeljnih filozofskih pretpostavki od kojih polazimo u ovoj knjizi. Među ostale temeljne pretpostavke na koje

POBIJEDITE DEPRESIJU SNAGOM VJERE

nas upućuje katolička filozofska i teološka tradicija, a potvrđuju ih i psihološka istraživanja, uvrstit ću sljedeće: na naravnoj razini čovjek je razumsko biće, drugim riječima, čovjek je sposoban tragati za istinom i sposoban je shvatiti istinu. Naša inteligencija potiče u nama razumske želje (slobodna volja) pa kažemo da je čovjek biće obdareno voljom, sposobno oblikovati svoj emocionalni život i svoje želje kako bi mogao živjeti u skladu s istinom. Drugim riječima, čovjek je slobodan birati između dobra i zla i zato je odgovoran za svoje postupke pred drugima i pred Bogom. Zaključno, naša sloboda, zasnovana na razumu, čini nas naravno sposobnima za uspostavljanje odnosa ljubavi i uzajamnosti s drugim ljudskim bićima i s Bogom. Kao što smo već rekli, naša sposobnost odlučivanja, naši osjećaji i postupci su, zbog jedinstva tijela i duše, u suštini međusobno povezani. Drugim riječima, katoličko poimanje čovjekove osobe je holističko – otvoreno svim aspektima istine o čovjekovoj osobi. U ovoj ću knjizi, stoga, nastojati primijeniti holistički pristup u razumijevanju depresije i njezinu liječenju. Kršćanski nauk omogućuje nam bogato i uravnoteženo gledanje na čovjekovu stvarnost. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju: Bog nas je stvorio u osnovi dobrima i obdario nas prirođenim dostojanstvom. Istodobno, međutim, naša je narav ranjena; ona je, zahvaljujući istočnomu grijehu, izgubila svoje dostojanstvo izvorne milosti i stoga je neizbježno manjkava, sklona zlu i podložna bolestima i patnjama. Ipak, važnije je od toga to što smo otkupljeni Kristovom žrtvom na križu i pozvani na jedinstvo s Kristom i njegovim Tijelom, tj. Crkvom. Bivamo posvećeni neprekidnim djelovanjem Duha Svetoga. To je razlog zašto, prihvatimo li skrušeno Božju ljubav i milosrđe, možemo zadobiti oprost i biti spašeni. Doista, sposobni smo pronaći smisao, nadu i otkupljenje čak i usred najtežih patnja i bolesti, čak, usudio bih se reći, i onda kada bolujemo od najtežih oblika depresije. Ove su značajke od središnje važnosti čovjeku kao osobi: u suštini smo jedno, tjelesna i istodobno duhovna bića, obdarena razumom, upućena jedno na drugo, slobodna, stvorena kao dobra, ranjena grijehom, ali otkupljena i sposobna primiti Božju milost koja nas posvećuje.8 Nažalost, velik broj suvremenih skučenih psiholoških teorija često niječe ove značajke. Ova nepotpuna gleda-

UVOD

nja na čovjekovu osobu često se svode na manjkave filozofije pod krinkom neupitnih “znanstvenih” zaključaka koji, na koncu, za posljedicu imaju neadekvatan pristup liječenju. Psihijatrija i religija Neki kršćani pristupaju psihijatriji sa stanovitim nepovjerenjem i sumnjičavošću. Korijeni ovoga nepovjerenja sežu najmanje stotinu godina unatrag, u početke suvremene psihijatrije krajem devetnaestoga stoljeća. Kratak izlet u prošlost možda nam može pomoći da razumijemo zašto toliko kršćana i stručnjaka za mentalno zdravlje ima poteškoća u međusobnu razumijevanju i uvažavanju. Kao prvo, utemeljitelj psihoanalize i vjerojatno najpoznatiji psihijatar u povijesti, Sigmund Freud, bio je žestok protivnik svake religije i svake religioznosti. On je, zapravo, tvrdio da religijska uvjerenja nisu samo pogrješna, već izrazito patološka. Po Freudu, vjernici nisu samo u krivu, oni su bolesni; Freud je religijsku vjeru smatrao “izrazom neuroze”. Po njegovim vlastitim riječima, religija je “univerzalna opsesivna neuroza čovječanstva”. I ne samo to: on je u svojemu čudnovatu poimanju čovjekove psihologije tvrdio da je čovjek u svojoj srži tek hrpa nesvjesnih seksualnih i agresivnih nagona. Freudov biograf Ernest Jones nabraja šest najčešćih riječi kojima se Freud koristio u opisivanju čovjekova nesvjesnoga mentalnog života: potisnut, aktivan, životinjski, infantilan, nelogičan i, naravno, seksualan. Takve su sile koje ključaju u uzavrelu kotlu naše podsvijesti: kada pacijent (uz stručnu pomoć psihoanalitičara) zaviri u svoju nutrinu, ono što će ondje ugledati ne će biti nimalo lijepo. Freudovo shvaćanje ljudske osobe kosi se s kršćanskim shvaćanjem dostojanstva čovjeka koji je, premda ranjen grijehom i nesavršen, i dalje biće obdareno razumom i slobodno, sposobno znati i ljubiti, stvoreno na sliku i priliku Božju. Drugi u nizu znamenitih psihijatara, Carl Jung, imao je na prvi pogled više razumijevanja za religiju. Njegove su teorije, međutim, na neki način još više podrivale religiju od Freudovih. Iako nije otvoreno nijekao Božju opstojnost, Jung je tvrdio da se Bog samo nastanio u “kolektivnomu nesvjesnom” čovječanstva. Kada

BILJEŠKE

SADRŽAJ

Rekli su o knjizi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Dio I. ŠTO SVE TREBA ZNATI O DEPRESIJI? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 1. Vrste depresije i njihovi uzroci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 2. Depresija i duhovni život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 3. Depresija i srodni poremećaji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 4. Depresija i rizik od samoubojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Dio II. KAKO POBIJEDITI DEPRESIJU? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 5. Antidepresivi i drugi biološki načini liječenja . . . . . . . 131 6. Psihoterapija: njezina korist i ograničenja . . . . . . . . . . 152 7. Duhovna pomoć u depresiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180 8. Božansko sinovstvo i krjepost nade . . . . . . . . . . . . . . . 211 DODATCI 1. Izvori za daljnje proučavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 2. Molitve za pomoć u tjeskobi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235 3. Govor Ivana Pavla II. na temu depresije. . . . . . . . . . . . 245 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248 Bilješka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253

254

Spajajući u sebi stoljetno iskustvo i nauk kršćanske duhovnosti i najsuvremenije psihološke uvide i spoznaje, ova knjiga postala je klasik na području ljudskoga razvoja i psihologije duhovnosti. Potkrijepljena iskustvima stvarnih ljudi koje je autor upoznao i koji su iskusili poziv unutarnje sile koja nadilazi njihova racionalna promišljanja i emocionalne pobude, ova knjiga predstavlja koristan vodič svakome na putu duhovnoga razvoja. 303 str. Tvrdi uvez.

Osim odgovora na pitanje što je to temperament, kao i brzih obrazaca za samotestiranje, ova knjiga donosi i pomoć za bolje razumijevanje temperamenta te utjecaja što ga on ima na duhovni život, ali i ukazuje na načine motiviranja sebe i drugih. Ako tražite odgovore na pitanje o vlastitoj osobnosti i osobnosti ljudi s kojima živite, o tome što uvjetuje određene reakcije, izbore i raspoloženja – onda je ovo knjiga za vas. 278 str. Tvrdi uvez.

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u travnju 2014.

Velik broj ljudi pati od duboke, sveprožimajuće tuge koju moderni psihijatri nazivaju depresijom. U knjizi Pobijedite depresiju snagom vjere ugledni psihijatar Aaron Kheriaty propituje suvremene učinkovite načine za nošenje s ovom sveprisutnom bolešću i njezinim posljedicama, ujedinjujući ih s duhovnom potporom koju daje vjera. Dugogodišnje kliničko iskustvo u liječenju pacijenata s depresijom potvrdilo je dr. Kheriatyju da ispovjednici ne mogu izliječiti neuroze niti psihoterapijski kauči mogu osloboditi grijeha. Izlječenje dolazi samo kada ujedinimo legitimna otkrića moderne psihologije i farmakologije s duhovnim vodstvom i vjerskom praksom, dajući posebnu pozornost vjekovnoj mudrosti duhovnih velikana. U ovoj knjizi, uz stručnu pomoć dr. Kheriatyja, moguće je saznati kako razlikovati depresiju od onoga što joj nalikuje, ali što je fundamentalno različito mentalno stanje poput osjećaja krivnje, duhovne tromosti, tame grijeha ili pak uzvišene duhovne suhoće poznate pod nazivom “tamna noć duše”, a koja je zapravo privilegirana duhovna kušnja poslana dobroj duši kao poseban dar od Boga. Ova knjiga pomaže i u prepoznavanju različitih vrsta depresije i omogućuje razumijevanje uzajamna djelovanja često mnogostrukih uzroka: bioloških, psiholoških, kulturnih i moralnih. Također, upoznaje sa suvremenim dosezima farmakoloških i drugih medicinskih tretmana, kao i prednostima i nedostatcima psihoterapije. Posebice se pojašnjava važnost koju duhovno vodstvo treba imati u izlječenju osoba koje su vjernici te se ističe presudna uloga nade – kršćanske nade – koja može izvesti iz depresije. U vremenu sve većih depresivnih oboljenja knjiga Pobijedite depresiju snagom vjere psihijatra Aarona Kheriatyja, utemeljena na dugogodišnjemu stručnom iskustvu na polju psihijatrije i psihoterapije i nastala u suradnji s poznatim duhovnikom Johnom Cihakom, zasigurno će mnogima pomoći pobijediti pritisak depresije i iznova pronaći životnu sreću. Osim što oboljelima može poslužiti na putu ozdravljenja, bit će od velike koristi i njihovim obiteljima i prijateljima, kao i svima onima koji rade s ljudima: liječnicima, duhovnicima, odgojiteljima, pedagozima itd. ISBN 978-953-235-361-7

VERBUM 115 kn

9 789532 353617