Iskra 5 / 6

1

Dragi čitaoci!

Evo, izlazi još jedan broj “Iskre”. Prošlo je duže vrijeme od našeg posljednjeg “druženja” i puno se toga u međuvremenu dogodilo.

I ove godine Školski list neće izaći u štampanom obliku, već on polako prerasta u nešto novo, modernije, zanimljivije, odnosno izlazi, kao i prethodni, u digitalnom obliku. Nove tehnologije, kao i nove generacije učenika zahtijevaju i nove ideje. Na taj način želimo približiti naš list učenicima, njihovim roditeljima i prijateljima. Ne smijemo zaboraviti i značajnu uštedu papira za štampanje, o čemu naročito treba da vodimo računa kao ekološka država.

Materijale smo marljivo skupljali i obnavljali tokom cijelog prethodnog perioda kako bismo vam u ovom broju “Iskre” mogli pokazati barem dio onoga što smo radili.

U listu ćete moći da pročitate više o takmičenjima, ekskurzijama, izvannastavnim i drugim aktivnostima u kojima su učestvovali naši učenici i nastavnici. Život naše škole je vrlo bogat i raznovrstan, a više o njemu ćete saznati ako pročitate sljedeće stranice.

Zahvaljujem svim članovima kolektiva i učenicima koji su dali doprinos u izradi ovog časopisa.

Smiljka Grgurević,nast. Školski list možete pronaći na adresi: www.mojaskola.me Urednici: Grgurević Smiljka, Knežević Stanka Članovi uredništva: Perović Snežana, Kašćelan Juliana Radonjić Nevenka Tehnički urednik: Usanović Veselinka Učenici saradnici: Ljesar Tamara, Abazović Teodora, Mršulja Ivan, Bujković Lea, Bjelica Srđana, Lazarević Nina Kotor, jun 2014.godine

UVODNA RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA 2

MLADE LITERATE, NAŠI NAJMLAĐI

Kako je lijep ovaj dan Jako sam srećan i radostan.

Kad te ljubav...

Niko mi ga pokvariti neće Jer pun sam ljubavi i sreće.

Kad ti ljubav Na prstima dođe, I kroz tvoje zenice prođe, Zapali u tebi oganj boja.

Kroz prozor gledam I glasno pjevam:

Kad te ljubav slatko dira, U srcu ti pjesma zasvira.

U tebi procvjeta cvijeće I talas sreće pokreće.

,,

Oj, Boko, draga Gledam te sa svog praga.

Nemaš pojma koliko mi značiš Jer sva dobrotom zračiš,, Ivan Franović ,VI-1

zapali me oganj boja

Kad me ljubav slatka glocne, Uzburka se krv junačka, Pa se samom sebi čudim, Šta će meni torba đačka?

BOKA

Uzimam olovku i pjesme pišem Uživam i duboko uzdišem.

Kad me ljubav slatka glocne,

Kad te ljubav pomazi po kosi, Znaj da bezbroj radosti nosi.

I u džaku veliku šarenu radost Za svoju mladost Sterniša Matej, V2

Kad me ljubav slatka glocne, Pa zapali sjajem oko, Tad raširim moćna krila, Pa poletim kao soko!

Kad me ljubav slatka glocne, Zapali me oganj boja, Osvajač sam i to silni, Svaka bitka biće moja!

Baš ta ljubav snagu daje, Sve dok voliš i to traje, Kao oganj srce gori, Baš je lijepo, kad se voli!!!

Vulović Đorđe, V2

Ljubav KOTOR

U Kotoru

Kad te ljubav slatko glocne,

Kotoru, grade na obali mora,

Zapali te oganj boja

Najljepsi si kada sviće zora.

U grudima srce škljocne Upali se bezbroj boja.

Srcolovka nježno piše, Ljubav cvjeta u grudima, Budi srećan i uporan

Kad te zraci sunca dodiruju, Morski vali te blago miluju.

A tvrdjava stara San Djovani, Gordo stoji kao da te brani.

Poželite snažno želje.

Tihi biser mora Jadranskoga, Srcolovku snažno stisni

Toplo primaš u goste svakoga.

Povjeruj u srce svoje,

Vrata drevna jos ta od davnina,

Svoje želje ostvarićeš

Ti otvaras drage volje svima.

Dobar čovjek uvijek bićeš!

Ljubav živi i živjeće,

More plavo ogledalo tvoje,

Srce svoje otvorite

Što nad njima bedemi stoje.

Neka ljubav svijetom vlada

Noću meni šapuće uspavanke,

Srcolovke samo hrabro!

Kao da sam u zagrljaju majke.

Dedović Anja, V2

Filip Lupsa, VI-3

3

Na pjacama tvojim divnim, Na kamenim pločama Ljepota se tvoja vidi, Istorija tvoja zna Bedemi te stari krase, San Djovani iznad tebe stoji, Na trgu je stari sat I k'o svjedok ure broji.

Prelijep si grade moj, Okupan u moru, osunčan u ranu zoru, Blistav kao biser stojiš I vjekove svoje brojiš.

Miris mora, kamelije, bora Sliku stvara koju duša čuva Najljepši si, grade moj.

Jedini si-moj Kotor Svetlana Vuletic, VI-3

MLADE LITERATE, NAŠI NAJMLAĐI

Pjesma o Kotoru Kenova, grade moj

MOJE ŽELJE

Držiš li se još uvijek

Želim da djetinjstvo zauvjek traje, da zabava ne staje, da se igram sa prijateljima svojim, da rumene ruže brojim.

Ti sto sad jos spiš.

Želim da trčim kroz livade i poljane dok sunce ne svane.

Hoću da čitam sve knjige svijeta da me niko ne ometa.

To imas ti.

Ti si ljepši od drugih gradova u našoj Crnoj Gori.

Ono sto drugi gradovi nemaju

I sokolovi tvoji, bedemi visoki,

Kovačević Jelena

Što su se rodili sa tobom.

Jaki su oni kao kamen čvrsti,

Ina Cicović, IV 1

I štit neprobojni.

Mladen Lekic, VI-3

LJUBAV Kad mi neko kaže “ljubav”, Odmah zatim pognem glavu, Odleprsam, zavilenim, Zamuckujem i pocrvenim.

Tad me misli zaopkole, Usresrede baš na njega, Njegov osmjeh, oči snene, Joj, obrazi mi porumene.

Brzo zatim tražim razlog, Samo da bih nekud pošla, Skrenula bih temu neku, Naprimjer:”Idem baki u apoteku!”

Tad me ljubav slatko bocnu, Zapali me oganj boja, Pa pomislim i kažem sebi Jaka je ta ljubav moja!

Pismo mojoj učiteljici Draga učiteljice, prvo sjećanje na Vas vezano je za moj prvi dolazak u školu na prijem prvaka. I dok sam uplašeno i zbunjeno držala mamu za ruku u gomili djece i posmatrala meni nepoznate likove, pitala sam se koja sta Vi od njih.

Svojim strpljenjem i blagošću pomogli ste mi da sa uspjehom savladam školsko gradivo. Zahvaljujući Vama sam sa radošću i ljubavlju dolazila u školu, a najviše sam voljela kad kažete:“ Nemoj mi negativnu energiju!“ Vi ste zaslužni što sam zavoljela matematiku, jer ste mi sa puno ljubavi, znanja i strpljenja objašnjavali ovaj predmet. Kad neko osvoji moje srce onda je u njemu zauvijek, a sigurna sam da ćete Vi uvijek biti u njemu kao osoba koja je mnogo uticala na mene i koja mi je u jednom trenutku mnogo pomagala.

Vi ste jedina osoba kojoj, kada prođe ulicom, s ponosom mogu reći: „To je moja učiteljica!“ Đuričković Marija, V2

4

MISLIMO, RADIMO, STVARAMO 30.03.2012 PETAK Danas sam imao teške časove u školi. Odgovarao sam 3 predmeta, dobro je prošlo. Kada sam došao kući, ručao sam i otišao na trening.

Trening mi je trajao jedan sat i poslije tog treninga sam se vratio kući, istuširao i opet pošao sa svojim drugovima da šetam. Šetao sam oko dva sata i vratio se kući. Bio sam veoma umoran i otišao u krevet.

31.03.2012 SUBOTA Danas je 31.mart, subota. Svako jutro, kada se probudim, odmah znam da mi je dan ispunjen. Danas, kada sam se probudio, izašao sam na fudbal sa drugovima. Kasnije sam otišao na fudbalsku utakmicu između Bokelja i Grblja. To mi je bio srećan dan, naravno, bolji je pobijedio, a to je bio Bokelj. Utakmica je srećno završila, a ja sam pošao kući da se presvučem, da odem vani. Isto kao i juče bio sam sa svojim drugovima i kasno se vratio.

01.04.2012 NEDELJA Danas je 1.april, probudio sam se rano ujutro jer sam imao važnu fudbalsku utakmicu u kojoj smo morali pobijediti. U 12 je počela utakmica i završena je oko jedan sat i trideset minuta. Pobijedili smo rezultatom pet naprema dva.Otišao sam kod babe gdje sam se odmorio, bio malo na kompjuteru i legao da odspavam. Kada su došli moji roditelji po mene, otišao sam kući gdje sam čekao utakmicu na televiziji i zaspao.

02.04.2012 Danas je 2 april, ponedeljak. Probudio sam se rano ujutro i otišao u školu. Škola mi je počela u petnaest minuta do osam, a završila u jedan sat. Nije bilo teško u školi.

Iz dnevnika učenika

Utisci sa ekskurzije Zašto je sve tako brzo prošlo? Govorim o ekskurziji. Čekali smo je punih osam godina, a ona je proletjela za pet kratkih dana . “ Autobokom” smo krenuli u utorak . Prva destinacija bio je Nikšić i hotel “Onogošt”, usput smo posjećivali kulturne spomenike, koji nas i nisu nešto zanimali. Živjeli smo za noć! Večera, spremanje za diskoteku, ples, radost . Sve osim spavanja! Sledeće noći spavali smo u Plavu, koji je bio najbolji po smještaju i po prirodi, on mi je ostao u najljepšem sjećanju. Zatim Žabljak. Sa mnogima smo se tek sad zbližili i veoma nam je drago!

Još smo svi pod utiscima...sada ne bismo ovo pisali, već završili ručak i bili po sobama. Svi zajedno! Svima će nam trebati vremena da shvatimo da je sve to prošlo... Da nam samo ostaje da učimo i čekamo polumaturu. I obećano kampovanje za koje već znamo da se neće ostvariti. Zašto nije moglo trajati bar još malo? Zašto ne možemo vratiti vrijeme? Pitaćemo se još dugo. Đorđija Bajrović, 9-3

5

MISLIMO, RADIMO, STVARAMO -Kojim putem do njenog srcaSvaki dan je gledam i strepim da mi ne priđe. Želim da maštam i divim se svemu..Ne znam za koga njeno srce kuca, ali je ja volim.

Plašim se da se ne pokajem i da ne bude onako kako sam maštao. Ljepše je ovako iz daleka,i ljubav prema njoj cvjeta. Priznajem da prvo razmišljam i idealizujem, ali čovjek treba prihvatiti neke okolnosti i istinu. Često se naša maštanja ne obistine. Kada je teško doći do njenog srca, drugi ti govore da imaš bujnu maštu. Ljepše je ovako iz daleka da se divim. Bojim se da priđem i da ne bude kao prošli put. Ona se okrenula i ispalo je kao da me je ,,šutnula”. Drugovi su mi se smijali i bilo je jako neprijatno. Još pamtim moju staru ljubav. U ovom svijetu je teško naći srodnu dušu.

Izdaleka ne vidimo pravo lice osobe i njen karakter. Ne znam kako da joj pridjem, ali ovoga puta ću biti pametniji. Kao što je Desanka u svojoj pjesmi izabrala da hoće iz daleka da želi i voli oči svoje ljubavi, tako ću i ja postupiti. “Jer sreća je lijepa samo dok se čeka.”

Milaš Luka, VIII2

Kakav bi život bio bez ljubavi?

Ljubav je pokretač svega u životu, ona nam daje snagu i ljepotu , ljubav je najljepša čar što spaja ljude zbog nje se sva naša čula bude.

Zato svi treba da naučimo i znamo da ljubav u životu dajemo i uzimamo.

I niko, niko da ne zaboravi kakav bi život bio bez ljubavi.

Ima i onih što ne znaju ljubav šta je , osuđeni su na gubitke i predaje , kad bi im neko ljubav pružio, možda bi njihov život produžio.

Ja sam dijete što za ljubav glasa , jer i moje srce ona zatalasa.

Srećna sam što znam da volim I što svoju ljubav mogu da poklonim.

Kojim putem do nečijeg srca Često kao i svi moji vršnjaci i ja razmišljam o tome što je najvažnije u životu . Smatram da je to sreća. Iako sam još dijete, mislim da je za sreću najpotrebnija ljubav. Ljubav je ono što nas pokreće u životu, i što nam daje snage da idemo dalje.Da bismo zadobili nečiju ljubav i osvojili nečije srce , treba da budemo iskreni, otvoreni i da volimo. Nekada ne znam da li je bolje tu ljubav pokazati, ili je sakriti duboko u srcu. Ja mislim da je najbolje pokazati svoja osjećanja, jer samo tako ćemo znati šta ta osoba osjeća prema nama. Ako nam ne bude uzvraćena ljubav, i iz toga možemo nešto naučiti za budućnost. U životu treba iskreno voljeti, ne samo jednu osobu, nego i sve druge ljude.Treba pružiti ljubav i svojim prijateljima, roditeljima, porodicama i ta ljubav će nam sigurno biti uzvraćena. Želim da svi ljudi u svijetu imaju puno ljubavi i sreće i da ta ljubav pobijedi svu mržnju i zlo.

Milica Deletić

BojanaDedović, VI1

6

MISLIMO, RADIMO, STVARAMO KOJIM PUTEM DO NJENOG/NJEGOVOG SRCA? Svako ima svoju prvu ljubav, bilo to u vrtiću, osnovnoj školi, ili čak u srednjoj. Koliko god da tu svoju prvu ljubav pamtimo, u životu se zaljubljujemo više puta.

Svako svoju simpatiju prvo posmatra izdaleka i kad prođe pored nas, osjetimo one “leptiriće” u stomaku, a naši obrazi se zacrvene poput jabuka. Plašimo se da ne ostavimo neki loš utisak .Željeli bismo da nam on/ona ne nađu nijednu manu, iako znamo da je to nemoguće. Sve za šta se zanimamo nisu više ocjene, već informacije koje bismo htjeli da znamo o njemu/njoj.

Kada smo zaljubljeni, mi smo smiješni, a nismo svjesni toga. Po svaku cijenu želimo njegov/njen broj, ali mu/joj nikad ne bismo poslali poruku, ili nazvali. Svi traže odgovore na zagonetna pitanja! Kakodoći do njegovog/njenog srca? Šta treba uraditi da on/ ona obrati pažnju na nas? Većina nas pokušava da uspostavi kontakt sa tom osobom preko svojih prijatelja koji bi učinili sve za nas. Međutim, ako tu osobu već ne poznajemo, moramo sami napraviti prvi korak. Treba sami da se potrudimo, a ne neko drugi umjesto nas. Možda je taj put do te osobe teži, ali je svakako kraći. Ne treba se pretvarati.Treba biti prirodan jer sigurno ta osoba nije za nas ako mu/joj naša priroda ne odgovara.

Koliko god ljubav izgledala mučna i teška, ona je ustvari nešto najljepše i najsladje što nam se dešava u toku života.

SanjaPerunović, IX-3

Lik oca Mislim da je apsurdno pisati o sebi. O svom liku. Uvijek svako o meni ima loš utisak, što u početku i nije pogrešno. U životu svakako postoji period kada želiš pobjeći. Izvući se iz svoje kože, što je teoretski ne moguće, pa te djelove života zamjenjujemo nekim pogrešnim, nepromišljenim postupcima. Svoju porodicu gotovo da sam i uništio, danas sam srećan što se tih slika djetinjstva bar moj sin ne sjeća. Sve je počelo zbog pohlepe, želje za nečim većim, nečim boljim. Tako sam trošio i trošio sve dok nisam došao do nule. A dobitka nije bilo. U tom periodu sam bio zaslijepljen. Nisam znao šta radim. Uvijek sam imao taj čvrst stav. Prioritet sam bio sam sebi, a ustvari mi je samo bila potrebna podrška i ljubav. Koje sam na posljetku i dobio. Ali uvjeravam vas, iako nije na meni o tome da pričam, duboko o sebi, u duši bio sam pun topline, hrabrosti, dobrote i ponosa. U meni se otpočetka nalazi osjećaj grižnje savjesti i stida. Da mi nije bilo porodice, završio bih u zatvoru. Uvijek ću im biti zahvalan, a vama sam malo približio sebe.

Anonimni učenik

RATOVI RAZARAJU HUMANIZAM Gdje zapravo počinje rat? Da li je u glavi čovjeka, u ljudima, u narodima, odnosno, u nama? Rat je nesreća čitavog čovječanstva u kojoj svi učestvuju, htjeli oni to, ili ne.

Ta ljudska kob ruši gradove, razara pruge i mostove, uništava kuće i spomenike. Da bude još gore, ljudi se međusobno ubijaju. Možda se poznaju, možda se i ne mrze, ali oni to čine za slavodobit svojih gospodara koji se međusobno znaju, a možda i komuniciraju, ali im nikad ne padne napamet da se na bojnom polju međusobno obračunaju. Umjesto njih ginu vojnici, civili i djeca. Zašto? Zato što su toliko opsjednuti razaranjem gradova i ubijanjem nedužne djece koja nijesu ni zakoračila u život?

Kad se rat završi, sve zatihne. Ne čuju se puške, ni topovi, ni bombe. Sve je crveno od krvi i crno od dima i vatre. Gospodari rata ostanu živi i umjesto da gledaju pobjedničke parade, oni gledaju karnevale crnine i slušaju plač i leleke majki, žena i djece. Kolone izbezumljenih, ranjenih i umrlih podsjećaju na apokalipsu nestalih civilizacija.

Ljudi se mijenjaju. Humanizam i dobrota nestaju. U ljudima se javlja pohlepa, mržnja i sebičnost. Ne mare za svoje porodice ni za djecu, vec samo za sebe. Tokom rata često stanu na stranu koja je, kako oni misle prava i dobra, a ustvari na toj strani izgube glavu.

Nestaje sve dobro. Nema junaka i heroja. Samo vojnici koji umiru i ostavljaju svoje porodice zbog svojih gospodara. Bojno polje prekriveno je ostacima nesrećnih vojnika i umjesto vode, zemlja upija krv.

JovanaRadoman, IX-1 7

MISLIMO, RADIMO, STVARAMO Sreća Mnogo je djece i mnogo ljudi Koji su tužni i nemaju sreće, i zato neka vas ne čudi što jedno dijete u akciju kreće.

Neki su tužni i nijesu zdravi,

Roganović Nikola

neki što nemaju tatu, ili mamu; nekima se tuga bez razloga javi,

Penić Anastasija

neki mjesto sreće vide samo tamu!

Nekad je dovoljno htjeti malo sreće, I ona će doći da vam život krasi.

Zato jedno dijete u akciju kreće

Ivović Slobodan

da sve tužne jednom od te tuge spasi!

Bojana Dedović VI-1

VAŽNA STVAR U ŽIVOTU NIJE POBJEDA, VEĆ BORBA U životu je bitna borba, Neko misli da je bitna samo pobjeda. Život je jedna velika borba u kojoj se čovjek bori za svoj opstanak. U svakom sportu je cilj pobijediti.

Ali to nije pravi cilj. Cilj je boriti se i pokazati da ti nije stalo do pobjede, nego do borbe.

Ja treniram ragbi. Moja ekipa tretira samo borbu i da se ostavi srce na terenu. Nas trener Labovic, zvani “Labo”, nas je tome naucio. On voli da pokazuje da je ekipa spremna da se bori na terenu i da pokažu najbolje što znaju.

Kada smo izgubili. Svi su bili tužni, a trener je rekao: ”Momci, to je za vas bolje, da ucite na svojim greškama, to je znak da moramo jače i bolje trenirati i pokazati znanje. ” Tako je i bilo. Sledeća utakmica pred kraj. Pobijedili smo!!! Ali trener samo kaze: ”Bravo, momci.” Svi iz ekipe su ponižavali protivničku ekipu i previše su se uzdigli. Trener se jako iznervirao. Sazvao je još jednu utakmicu nakon dva dana. I tu smo utakmicu izgubili.

Trener je rekao: ”E, ovo vas je spustilo na zemlju, i nema više onakvog ponašanja.

Od tada smo postali dobra ekipa, koja je naucila da se bori sportski.

Ivan Maslovar, IX-4

Penić Anastasija

LIKOVNI PRILOZI 8

Milošević Josipa

BIOGRAFIJA 120 GODINA OD ROĐENJA IVA ANDRIĆA

BIOGRAFIJA

Najznačajnija djela

Ivo Andrić je rođen 9.oktobra 1892. u Travniku.Majka ga je još u povoju odnijela u Sarajevo,gdje joj je muž službovao.Godine 1894.otac mu umire od tuberkoloze.Majka ga je odnijela sestri svoga muža u Višegrad,udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednika sa kojim nije imala djece.Njih dvoje su ga prihvatili i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine,koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića.

U Višegradu Ivo Andrić pohađa osnovnu školu. U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom koja radi kao tkalja u obližnjoj fabrici ćilima. 24. juna položio je veliku maturu. Iste godine, 14. oktobra upisuje se na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Dobio je stipendiju Napretka, kulturno-prosvjetnog društva iz Sarajeva.

Sarađuje u Hrvatskoj riječi, Hrvatskom pokretu, Savremeniku - objavljuje recenzije o knjigama, zatim pjesme i bilješke o likovnim izložbama. U Hrvatskom pokretu objavljuje četiri Pisma iz Krakova. 28. juna 1914. saznaje da je u Sarajevu ubijen Franc Ferdinand, prestolonaslednik a potom napušta Krakov. Vozom stiže u Zagreb, a potom na Rijeku i onda brodom dolazi u Split.

29. jula policija ga hapsi kao pripadnika nacionalno-revolucionarne omladine. 2. jula 1917. pomilovan je i odlazi u Višegrad. Početkom jeseni mobilisan je u vojsku. Godine 1918. iz štampe izlazi Andrićeva prva knjiga Ex Ponto, pesme u prozi.

Ivo Andrić je 12. januara 1923.postavljen za vicekonzula u Gracu. Zatim se seli u Grac i upisuje na Filozofski fakultet. Godine 1928. premješten je za vicekonzula u Poslanstvo u Madridu. Iz Madrida održava veze sa svojim beogradskim, zagrebačkim i sarajevskim prijateljima. Predsednik Republike Poljske 1937. godine odlikuje ga Ordenom Velikog komandira obnovljene Poljske.

Godine 1953. prvi put poslije II svjetkog rata dolazi u Višegrad.

19. Oktobra 1961. list Borba objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljnijij kandidat za Nobelovu nagradu za književnost. Sedam dana kasnije Ivi Andriću je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Skupština Kulturno-prosvetne zajednice Srbije odlučuje da se Andriću dodeli Specijalna Vukova nagrada.

Nakon što je obolio od teškog poremećaja moždanog krvotoka, Ivo Andrić umire 13. Marta 1975.

24. Aprila u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu položena je urna Ive Andrića.

Petrović Nikola, VIII3 (izvor: znanje.org/lektire)

9

EX PONTO (1918) NEMIRI (1920) PRIPOVETKE (1924,1931,1936) MOST NA ŽEPI (1925) ANIKINA VREMENA (1931) NA DRINI ĆUPRIJA (1945) TRAVNIČKA HRONIKA (1945) GOSPOĐICA (1947) ZLOSTAVLJANJE (1950) PROKLETA AVLIJA (1954) ASKA I VUK (1960) ŽENA NA KAMENU (1962) JELENA, ŽENA KOJE NEMA (1962)

BRAĆA GRIM 200 godina od prvog izdanja bajki braće Grim Na osnovu ovih bajki napisane su mnoge komedije, osmišljene su koreografije predivnih plesova, snimljeni su filmovi...Prije dva vijeka, 20. decembra 1812. godine, u Njemačkoj je izašla iz štampe prva knjiga "Dječijih i kućnih bajki" braće Jakoba i Vilhelma Grima.

Tokom proteklih vjekova one su doživjele bezbrojna izdanja i prevedene su na 170 svjetskih jezika i pored Luterove verzije Biblije smatraju se za najpoznatije djelo istorije njemačke književnosti.

Rukopisi braće Grim koji se čuvaju u njihovom muzeju u Kaselu uvršteni su 2005. godine u Uneskovu svjetsku kulturnu baštinu dokumenata.

Među rukopisima braće Grim nisu samo bajke već i mitovi, nordijske sage, legende, razni vidovi usmene narodne književnosti, priče o životinjama, poučne priče.

Među rukopisima braće Grim nisu samo bajke već i mitovi, nordijske sage, legende, razni vidovi usmene narodne književnosti, priče o životinjama, poučne priče Nјihov rad koji je kulminirao pojavom prve zbirke bajki imao je izuzetan uticaj širom svijeta na sakupljače narodne usmene književnosti, pa je među njima i Vuk Stefanović Karadžić.

Interesovanje braće Grim za proznu "narodnu književnost" kao literarne baštine drevnih vremena, podstakli su njemački pjesnici koji su prije njih počeli da prikupljaju i zapisuju narodne pjesme.

Hans Jorg Uter, urednik "Enciklopedije Grimovih bajki" sa 2700 enciklopedijskih jedinica i autor obimog priručnika za "Dječije i kuće bajke" braće Grim smatra da je zasluga braće Grim u vremenu kada su djelovali bila ta što su se trudili da zabilježe one bajke u kojima su glavni akteri djeca ili mladi, jer to ih je činilo privlačinim za mlade čitaoce koje su kroz te priče vaspitavali u duhu etičkih i moralnih normi.

Prvo izdanje koje sada dobija u Njemačkoj velik broj izdanja bogato ilustrovanih i prilagođenih, po dužini, jeziku i stilu, raznim uzrastima ima 207 bajki.

Prva bajka je "Kralj Žabac i princeza" a izdanje se završava sa "Rapuncelom".

Prva bajka je "Kralj Žabac i princeza" a izdanje se završava sa "Rapuncelom"Posao koji je braći Grim oduzeo deset godina donio im je besmrtnost, a izdavačima bogatstva i šanse da stalno prave nove izbore "najljepših" za nove i nove generacije mališana koji se kroz njih uče mnogim lijepim osobinama.

Pojavom ove zbirke braće Grim došlo je do porasta interesovanja za narodne bajke koje bi, vjerovatno, bile zaboravljene.

Na osnovu ovih bajki napisane su mnoge komedije, osmišljene su koreografije predivnih plesova, snimljeni su filmovi i postavljene elegantne opere po motivima raznih bajki.

U najpoznatije bajke braće Grim ubrajaju se: „Snežana i sedam patuljaka“, „Ivica i Marica“,„Zlatna guska“, „Tri praseta“, „Vuk i sedam jarića“, „Zlatna ribica“ i „Bradonja“. Priče braće Grim, posebno “Crvenkapa” i “Trnova ružica”, među najprevođenijim su njemačkim djelima u svijetu.

Učenici saradnici

Hans Kristijan Andersen SJEĆANJE NA ANDERSENA Povodom 2. aprila Međunarodnog dana dječje knjige koji se obilježava u znak sjećanja na dan rođenja književnika Hansa Kristijana Andersena, Gradska biblioteka i čitaonica Kotor organizovala je radionice za najmlađe. „U srijedu 4. aprila 2012. organizovali su radionicu za djecu iz kotorskih vrtića, a 06.04. – na engleskom jeziku za učenike četvrtog razreda Osnovne škole „Njegoš“ iz Kotora. Radionice su vodile bibliotekarke Jelena Vukasović i Ivana Roganović, a krajem mjeseca održane su i kreativne radionice (za pravljenje figura od kartona) za učenike nižih razreda osnovnih škola“ – izjavila je upravnica biblioteke Marija Starčević. Ona je navela da će, u skladu sa mogućnostima, najnovijim publikacijama za djecu i mlade biti obogaćen knjižni fond. „U planu nam je i opremanje kutka za najmlađe, ali i upotpunjavanje bibliotečkog fonda slikovnicama, 3D knjigama, stripovima, priručnicima, enciklopedijama i beletristikom“ .

Učenici saradnici

10

PJEVAM TI PJESMU

SVJETSKI DAN POEZIJE

Povodom obilježavanja svjetskog dana poezije učenici Osnovne škole „Njegoš“ su u podne 21.03.2012. na glavnom gradskom trgu organizovali prigodan program. Recitovali su stihove poznatih pjesnika za djecu i odrasle, a na majicama su ispisali poruke koje pozivaju mlade ljude, ali i one starije da se posvete čitanju.

“Veoma se raduju i užele poezije, pa me vrlo često pitaju kada će u okviru nastavnog programa red doći na recitovanje ili učenje pjesme. Danas su bili veoma srećni što će stihove u Starom gradu da izgovaraju glasno i što će na taj način uticati na vršnjake da se posvete čitanju poezije“ – kaže njihova profesorka Tatjana Dragutinović.

NJEGOŠU U ČAST UČENICI O NJEGOŠEVOJ POETICI “Iskra besamrtna” – naziv je javnog časa koji јe, povodom 160 godina od smrti Petra II Petrovića Njegoša, u kotorskoj Gimnaziji bio održan u četvrtak 1.decembra2011. sa početkom u 19 sati.

Ovaj čas posvećen Njegoševoj poetici pripremili su učenici drugog razreda Gimnazije i Srednje ekonomske škole, a ulaz je bio slobodan.

HUMANOST NA DJELU HUMANITARNI PROJEKAT STUDENATA FAKULTETA ZA POMORSTVO Studenti Fakulteta za pomorstvo u Kotoru organizuju završnicu humanitarnog projekta pod nazivom „Montenegro Regionem Oecumenismo 2013“. Završnica je koncipirana kroz dva segmeta i to: izlaganje referata studenata Fakulteta sa pratećim kulturnim programom koje će se održati u četvrtak 16.maja u 19 sati, a biće prirđno i druženje organizatora i učesnika projekta dan kasnije.

Obuhvatiće obilazak Bokokotorskog zaliva brodom „Vodena kočija“. Ukrcaj je u 18 sati i 30 minuta u Tivtu, a polazak u 19 sati.

Program ovog humanitarnog projekta je realizovan tokom studijske 2012/13.godine i to od septembra 2012. do maja 2013. kroz razne humanitarne aktivnosti studenata Fakulteta za pomorstvo, sa idejom predstavljanja Crne Gore kao zemlje svih naroda, bez obzira na njihove razlike.

11

LJEPOTA JE GORDA Ljepota je gorda, ohola i dovoljna sama sebi Čitajući ovaj naslov i sama ne znam da li ovi pojmovi mogu imati neku povezanost. Svaka riječ posebno i nema neku definiciju. Ova tema bi možda kod svakog pisca bila opisana na drugačiji način, jer svako o ovim pojmovima ima različito tumačenje. Ja ću pokušati opisati na neki svoj dječiji način, onako kako ove pojmove ja doživljavam.

Prvo ću početi sa ljepotom. Po meni ljepota opisuje, kako sama riječ kazuje, nešto lijepo. Prvo pomislim na vanjsku ljepotu nekog ljudskog bića. Zatim ta ljepota može da se veže i sa nekom umjetnošću, pisanjem i nekim dosta lijepim, možda nama i neobičnim, stvarima. Ali, ipak mislim da svu ljepotu nosimo unutar sebe. Da sva ljepota dolazi iznutra, jer vanjska ljepota i izgled ne čini čovjeka. Znači, što je ljepši „iznutra“ bolji je čovjek, jer to znači da je taj čovjek u svakom trenutku spreman da ti pomogne.

Pa eto, možda i same povezanosti ovog naslova „Ljepota je gorda, ohola i dovoljna sama sebi“. Ako uzmemo da je čovjek lijep, gord i ohol, ta ljepota mu se gubi. Čovjeka koji je gord zamišljam kao osobu koja je puna sebe, hvalisava, koja gleda sve sa visine. Takvom čovjeku je ispod časti pričati sa drugima. Možda griješim u ovoj definiciji, ali to mi je bila prva asocijacija. Po meni gordost je i oholost, na neki način. Oholost je omalovažavanje ljudi. Čovjek koji je ohol, pun je sebe i uobražen je. Takvi ljudi su, mislim, dovoljni sami sebi, jer ustvari misle da su najpametniji, najbolji i sve u životu mogu riješiti sami.

Pišući o ovoj temi i davajući neke svoje definicije možda sam bila i prestroga. Od ova tri pojma najviše mi se sviđalo da pišem o ljepoti. Međutim, kada se poveže sa gordošću i ohološću i ta ljepota može biti ružna.

Tomić Mila, VIII3

Ljepota je gorda, ohola i dovoljna sama sebi Svi težimo ka nekom savršenstvu, pa čak i ja. Da li griješim? Mislim da ne, ako to radim na pravi način.

Kada kažem „savršenstvo“, mislim na osobu koja posjeduje puno vrlina, ali i ljepotu. Ljepota nije uvijek toliko bitna i presudna u životu, ali nije ni na odmet. Kratko se bavim manekenstvom, ali sam imala priliku da vidim zaista lijepe djevojke, ne samo uživo, već i na televiziji, u novinama, časopisima i filmovima... Uvijek sam se pitala šta se zaista krije iza te ljepote i da li su tako „lijepe“ i u duši. Većina ljudi misli da je ljepota „karta“ na koju uvijek mogu igrati, ali ja se sa tim ne slažem. Šta će ti da budeš lijep, ako nisi pametan, duhovit, pristojan, znaš da se ponašaš i ako ne poštuješ druge. Možda bih i ja da sam savršena, ali nisam. Niko nije savršen. Treba se truditi i mane sakrivati, a ne praviti se da ih nemaš. Puno mojih drugarica trude se da budu u centru pažnje, i u tome malo pretjeruju. Mnoge poznate ličnosti koje teže ka savršenstvu često puta uz pomoć plastičnih operacija unište sebe, ali i svoj izgled. Onda nemaju ni ljepotu, a ni pamet koja im je zaista potrebna.

Zato želim svima da poručim da budu pametni i da ne misle da je biti lijep nešto najbitnije bez čega se ne može.

Osobe koje misle da su najljepše i najbolje, iznad svih drugih nikada ne prođu dobro u životu jer su previše samouvjereni, a to ne valja. Treba biti umjeren u svemu. Ljepota je gorda, ohola, ali i prolazna. Đukić Dejana, 83

12

ONI SU NAJ, NAJ...

I nagrada: Igra u dvorištu - Ivan Franović

NVO "Ekom" je organizovala konkurs "Mladi ekoreporteri 2014". U kategoriji “FOTO priča” prvo mjesto je pripalo učeniku VIII razreda nase skole Ivanu Franoviču.

I nagrada: "Moje buduće zanimanje" - Maša Mirilović Na konkursu Zavoda za zapošljavanje na temu "Moje buduće zanimanje" ,učenica 9-1 Maša Mirilović osvojila I mjesto.

Mentor Smilja Grgurević.

Ispitni centar Crne Gore objavio je imena učenika koji su postigli najbolje rezultate na takmičenju u znanju iz prirodnih nauka, istorije, geografije, stranih jezika i programiranja.

Učestvovalo je 726 učenika osnovnih i srednjih škola, od kojih je 62 uspjelo da se plasira na prve tri pozicije.

Iliji Gračaninu iz Osnovne škole Njegoš iz Kotora pripalo je drugo mjesto u takmičenju iz matematike, Bojan Knežević iz iste škole podijelio je drugo mjesto iz engleskog jezika sa Filipom Fatićem iz OŠ Maksim Gorki Podgorica, Tijana Klimović iz Osnovne škole Narodni heroj Savo Ilić Dobrota osvojila je treće mjesto iz biologije, a prvo mjesto iz italijanskog jezika pripalo je Emi Radoničić iz kotorske Gimnazije.

Učenici saradnici

Jovana Radoman, učenica 6. razreda sa odsjeka za flautu kotorske Muzičke škole, osvojila je maksimalnih 100 poena na međunarodnom takmičenju duvača

KOTORSKIM DŽUDISTIMA 4 MEDALJE

„Davorin Jenko“ koje se od 2. do

Džudisti Kotora su 05.03.2012. u Podgorici učestvovali na prvenstvu Crne Gore za kadete i turniru Mladost open. Jovan Kostić je na državnom šampionatu osvojio bronzu.

11.marta 2012. održalо u Beogradu. Međunarodni žiri takmičenja zlato je dodijelio mladoj flautistkinji iz klase profesorke Tamare Knežević nakon nastupa u velikoj konkurenciji.

Na takmičenju Mladost open zlato je pripalo Marjanu Bilaferu, a bronze Krstu Peroviću i Blažu Kustudiću, učenicima naše škole

Jovana Radoman će već u nedjelju 11.marta učestvovati na 14. Susretima flautista u Valjevu.

Učenici naše škole Doris Kordić i Matija Marinović osvojili su I i II mjesto

Na ovogodišnjem konkursu „Mailing List Histria“ učenici naše škole Doris Kordić i Matija Marinović osvojili su I i II mjesto u kategoriji individualnih radova.Takođe i jedan grupni rad koji su radili učenice IX 2 je osvojio specijalnu nagradu.Ovo je jedan od sastava koji je napisala Kordić Doris a koji govori o Peraškim Romeu i Juliji, istinitoj tragičnoj ljubavnoj priči.

13

Motto: DOLLORE

Doris Kordic

Classe IX Scuola Elemenare "Njegoš" Cattaro-Montenegro C’è una baia bellissima sulla costa Adriatica dal nome Bocche di Cattaro. In questa baia sta dormendo, come la bella addormentata, una città di marinai e legende, la città costruita dalle pietre bianche, la città di Perast. Sopra la città si alzano le mura della fortrezza antica, abbandonata da tanto tempo, e davanti ad essa, come due perle scintillanti, l’isola della Madonna di Skrpjela e l’isola di San Giorgio. Ci vi porterà in barca ogni cittadino di Perast, raccontandovi nel frattempo la storia del giovane soldato francese e una bella ragazza di questa città, la storia dei due giovani legati nell’amore, separati dalla vita e poi uniti per sempre nella morte. La gente di queste parti li chiama Romeo e Giulietta di Perast.

La storia comincia nel 1813, durante l’occupazione francese delle Bocche di Cattaro. Un’unità di artiglieria era situata all’isola di San Giorgio, insieme al giovane ufficiale Ante Slovic, il cui padre veniva da Dalmazia, e la cui madre era francese. Nonostante la Guerra, lui, incantato dale bellezze della piccola città, spesso camminava per le sue strade. Come era giovane e pieno di vita, pensava anche all’amore. In fondo della sua anima, sentiva il nonsenso della Guerra e della morte. Un giorno, mentre gli ultimi raggi del sole accarezzavano Perast, ha visto una bellissima ragazza. Quando i loro occhi si sono incontrati, lui sapeva che quello era amore a prima vista e per sempre, che lei era la ragazza dei suoi sogni. Non è passato tanto prima che le ha detto che le voleva bene, e lei ha accettato il suo amore, anche se un po’ timida all’inizio. La ragazza si chiamava Katica Kalfic. Non era facile pensare all’amore in questi tempi di odio e incomprensione. Ma, come sempre, l’amore è più forte dell’odio, essa non conosce confini, tempo, guerre… è sempre più divina. Katica e Ante credevano nel loro amore, guardavano con speranza al future e al vivere insieme..Non sapevano che una cosa terribile capitasse in qualche giorno…

Gli abitanti di Perast hanno ribellato l’occupazione e hanno fatto arrabbiare I francesi, il cui commandante ha ordinato il cannoneggiamento di Perast, dall’isola di San Giorgio. E fare questo, lo doveva proprio Ante Slovic. Non potendo scegliere, con grande tristezza e preoccupazione doveva ubbidire il commandante. Si sentiva infelice, perché nel frattempo ha cresciuto il suo amore per Katica, per Perast e per I suoi cittadini..Solo un tiro bastava che i cittadini decidono di rinunciare. Il giovane ufficiale, allegro, pensando che tutto era finito si è recato a Perast a unirsi con il suo amore. Correva saltando le scale e immaginando il loro incontro. Però, nessuno l’aspettava davanti alla casa di Katica. Ci fu un silenzio inquietante. Ante ha alzato gli occhi per vedere la fortrezza distrutta, sotto la quale era la casa di Katica. Sentì qualcosa di pesante nel fondo della sua anima…Le finestre erano chiuse ,e come si avvicinava alla casa, il suo cammino diventava sempre più pesante…Sul letto stava Katica, non muovendosi…gli hanno detto che è morta nel cannoneggiamento.

In quell momento tutto si è sprofondato, è sparito tutto il mondo, tutti I suoi sogni! Tutto è cambiato, per sempre, quello che voleva…L’amarezza della vita gli mordeva il cuore, però esso non voleva rinunciare, non voleva smettere di voler bene..

Secondo una vecchia usanza, il giorno seguente I cittadini hanno portato il corpo di Katica, con le loro barche all’isola di San Giorgio, dove era il loro cimitero. Ante ha deciso, quello stesso giorno, di lasciare l’esercito e restare per sempre con il suo amore. Ha deciso di diventare fratello Frane e di vivere su quella piccolo isola per poter fare guardia sopra Katica. Era il suo unico abitante, l’unico che curava il cimitero e la tomba di Katica. Di notte guardava le stele, desiderando morire il più presto possibile, per poter trovare la pace della sua anima. Le sue preghiere erano sempre le stesse.

I francesi se ne sono andati dall’isola presto dopo questo, poi ci sono venuti gli inglesi che mostravano tanto rispetto per fratello Frane, gli anche portavano da mangiare. Gli anni passavano e I cittadini si sono abituati a Frane che veniva a Perast con la sua barca. Sapeva canottare molto bene e conosceva bene il mare e le sue correnti . A volte trasportava la gente da Perast all’sola. Nonostante tutto, spendeva la maggioranza del suo tempo all’isola. Ha impiantato due cipressi , accendeva le candelle ogni giorno e portava I fiori sulla tomba di Katica. Con il tempo si invecchiava, ma il suo amore resisteva a tutto, era forte come sempre, e le ferrite non si potevano curare. Pregava ogni giorno per salvazione delle anime di Katica e gli altri cittadini. Una notte, la luce della candellina non si poteva veder sull’isola. Alcuni cittadini si sono recati alla casa di Frane e l’hanno trovato morto, sdraiato per la tomba di Katica. Hanno deciso di soddisfare il suo desiderio e l’hanno sepolto accanto al suo amore. Non c’è nessun segno sul lapide, perché in questo periodi solo I lapidi dei nobili erano segnati. Ma, c’è qualcos’altro che è rimasto dietro di loro – la storia del loro amore infinito!

Così l’amore dei due giovani ha vinto tutto, anche il tempo passato, ed è rimasto segnato nelle canzoni e raccontato nello spettacolo teatrale di Stevan Koprivica “ D minor delle Bocche” . Nel suo testo, la eroina Katarina (che è infatti Katica della storia) dice :”La Guerra è il period dell’odio, non dell’amore. Noi abbiamo bisogno dell’odio, pensiamo che è sublime e per l’amore diciamo che è un sentimento basso, sporco e che porta alla gente solo la miseria. Io prendo quel peccato dell’amore e non gli rinuncio mai!”

E io vi ho raccontato la storia di Romeo e Giulietta di Perast!

14

ČAS U PRIRODI

ČAS U PRIRODI -SOLILA

Javno preduzeće »Morsko dobro« završilo je uređenje posebnog rezervata prirode »Solila« pokraj Tivta.

Ovim povodom 13.03.2012. na Solilima je bio održan »Čas u prirodi« namijenjen učenicima završnih razreda osnovnih škola i učenicima srednjih škola, kao i svim zainteresovanim građanima. »O tome koliko i šta znači za stanovnike, turiste, i posebno ljubitelje ptica sa jedne i ptice-selice kojima Solila predstavljaju značajno odmorište i hranilište, s druge strane, na Času u prirodi govorili su stručnjaci Zavoda za zaštitu prirode (ornitolozi i botaničari), predstavnici Opštine Tivat i JP Morsko dobro« - rekla je pi-ar »Morskog dobra« Sandra Radulović.

Učenici saradnici

Globalno zagrijavanje Ono što sve više zaokupira našu pažnju jeste pojam globalnog zagrijavanja. Prelistavajući internet stranice došli smo do definicije da se globalno zagrijavanje odnosi na fenomen porasta prosječne temperature vazduha na površini Zemlje i okeana. Prosječna površinska temperatura je porasla za oko 0,74 do 0,18 oC u toku perioda od 100 god.

Nažalost, posljedice se primjećuju i u našoj zemlji. Krajem 2010 god. velike poplave zahvatile su teritoriju Cetinja i Zete,a ove godine svjedoci smo velike količine snijega koja je blokirala život na sjeveru Crne Gore. Posljedice su tu, izvore takvog stanja znamo, ali nažalost čini se da se malo preduzima da se situacija promijeni.

Globalno zagrijavanje je kazna što nismo dovoljno čuvali prirodu i poštovali njene zakone. Velike mašine koje rade na nafti i izduvni gasovi iz automobila s jedne strane su nam olakšali život,a s druge strane ,,posvađali'' nas sa prirodom i skoro uništili planetu.

Todorović Nikola, IX-3

LIKOVNI PRILOZI

Marković Marija

Franović Ivona

Franović Ivona

Danijel Antonio Đurović

Franović Ivona 15

Franović Ivona

Ljepota profesije koju bih odabrala kao životni poziv

MOJE BUDUĆE ZANIMANJE

Još od mog ranog djetinjstva vezana sam za muziku više od svega. Po cijele dane sam samo pjevala, što i dalje radim. Eto zato mislim da nema profesije kojom bih se bavila, a da nije vezana za muziku.

Pored toga što pjevam sebi gdje nema publike, idem i na hor. Često dobijam solo dionice.To ne znači da bolje pjevam od svih njih, ali sam jedina koja ne dobija napad treme pred nastup. Jedino sam tada sigurna da će sve ispasti kako treba i jedino tada imam najviše samopouzdanja u sebe i svoj talenat. Kad izadjem na scenu, zaboravim na probleme i sve postane puno ljepše na tih nekoliko minuta. Ista stvar je i kad uzmem svoj instrument, mog dobrog druga - violončelo.

Ko god me pita šta sviram, ima začudjeni izraz lica, a zatim se nasmije i upita:,,A zašto si baš to izabrala“. A ja sam sve više ostajala bez riječi od sličnog objašnjavanja. Smatrala sam da je pomalo uzaludno. Nemoguće je to objasniti njima koji ga neće moći uzeti u ruke i odsvirati melodiju koja zvuči kao umirujući čovjekov glas.

Kako postajem sve starija, tamo sam sigurnija u svom odabiru profesije i u pomoć muzike. Nije to mala stvar, za mene je to recept za sreću.

Mija Risteljić,IX-4

Ljepota profesije koju bih odabrala kao životni poziv Na pitanje što želim da budem kad porastem, moj odgovor je-srećna. Možda to nije tačan odgovor, ali je jedini i pravi.

Biti srećan je širok pojam. Znači biti okružen ljudima koje voliš, raditi ono što voliš...Najvažnije je znati šta to voliš i šta te čini srećnim, e to možemo pronaći jedino u sebi.

Vjerovatno sam ja još mala da znam šta mi sve svijet nudi i kakve opcije postoje. Ali jedno znam. Znam što mi pruža najveću radost u životu i što me ispunjuje, a to je pomaganje ljudima. Vidjeti osmjeh na nečijem licu, i znati da ste ga vi skrojili je nenadmašan osjećaj. Zbog toga me privlači jedna profesija-psiholog.

Ljepota u toj profesiji je, po meni, što nekome olakšavaš dušu. Što možeš pomoći nekome, uvjeriti ga da nije sam, da postoje osobe koje su tu za njega, da uvijek postoji neko ko ga voli.

Koliko ljudi gledam na ulici, tužnih lica, bez osmjeha i očiju bez onog sjaja. Uvijek razmišljam imaju li oni kome da izjadaju tu bol. Imaju li kome da kažu kako se osjećaju, ili sve zatvore za sebe pustivši da ih to izjeda iznutra. Njima bih željela da pomognem. Željela bih da im moja riječ nešto znači i promijeni smisao života.

Još od malena zamišljam svijet u kojem nema žalosnih i nesrećnih ljudi, svijet bez patnje i tuge. I cijelog života ću se truditi da takav postane, iako znam da je nemoguće. Ali biće mi dovoljno i da pomognem samo nekoliko osoba, da znam da sam par ljudi istinski usrećila i povela na pravi put. Tek će onda cijelo moje postojanje imati smisla, tek onda neću biti jedna od milijardu osoba koja je samo živjela na ovoj planeti.

Zbog toga je moj cilj postati psiholog i trudiću se da to uspijem, da jednoga dana kad ostarim, mogu sa osmjehom da se sjetim da sam uradila nešto bitno.

Mirilović Maša, 9-1

Moje buduce zanimanje Postoji toliko znimanja na svijetu, a samo par njih bih izdvojila za one kojima se želim baviti. Profesor fizickog vaspitanja, engleskog jezika, kompozitor, pijanista, ili plesacica? Da mogu, sve bih izabrala, ali najvise od svega želim biti plesačica.

Jako dugo godina sam se bavila plesom, ali sam morala pauzirati zbog zdrastvenih problema. To je bio najgori period u mom životu. I bilo mi je teško bez plesa, ali sam izdržala. Sada se ponovo vraćam u formu i nadam se da će sve biti kao i prije, ako ne i bolje.

Poslije Srednje muzičke škole, voljela bih da upišem Plesnu akademiju u Beogradu. Sigurna sam da bi tamo bilo veoma naporno, ali vrijedi kad to voliš. Nakon akademije voljela bih da idem na takmičenja i kasnije da otvorim svoju plesnu skolu. Oduvijek sam željela predavati ples djeci. Volim praviti koreografije, smišljati nove korake, figure i slično.

Nadam se da će se moj san ostvariti i da ću za par godina imati svoju plesnu školu punu razigrane dječice spremne za ples.

Ivana Prorocic, IX-4 16

PRED KNJIŽEVNIM TEKSTOM ESEJ “Mrtvo more” Svi ljudi su drugaciji, svi su posebni I bas to je bit našeg postojanja. Bas nas to razlikuje od životinja. To što načinom razmišljanja, govorom, postupcima I djelima pokazujemo da nismo isti. U tome je sva draž i ljepota ovog svijeta, u različitosti.. ali uvijek postoje ljudi koji se boje odstupanja od uobičajenog I koji žele da je sve jednako i slično. Takvi ljudi su kroz istoriju pokretali ratove i usporavali pokretanje društva. Takvi ljudi su ljudi iz satire “Mrtvo more.”

Osudili su mladog pjesnika što se odstupio u razmišljanjima od tadašnjeg stanovništva I što je život sagledao na drugi način, skroz drugačiji od uskog shvatanja drugih ljudi. Pokušao je da nadje neki smisao, koji je kroz pjesme izražavao. To je bila novost i javno mnjenje nije bilo spremno da je prihvati. Nije bilo spremno na promjene. Ne kažem da svi ljudi nisu bili spremni.

Neki su bili, itekako, ali su pod utiscima drugih, utihnuli.

Ovome mladom pjesniku, život je uništen, jer je bio jedinstven. Bio je zlatna ribica u moru drugih, bezbojnih, koje samo plutaju, bez ikakvog smisla, za samo jednim ciljem, da ispune ono za što su stvoreni, da žive. Nisu imali nikakvu želju da svoje postojanje učine posebnim, da ono bude upamćeno kroz godine.

Ti ljudi, kao što je mladi pjesnik, su doveli do toga da svijet postane ono što je sad. Oni su uvodili neke nove stvari, koje su u njihovo vrijeme bile neprihvaćene i strogo osudjivane od strane drugih. Ali, tokom godina su dobijale smisao. Dobijalo je smisao svako svako slovo koje je pjesnik napisao, svaka riječ u koju je on unio život. Svaka bol i razočaranje koje je mogao da podnese, sve suze njegove vjerenice, svi zlobni komentari na račun knjige…

Ali niko pjesniku u lice nije mogao nista ružno reći, niko nije imao hrabrosti da ga pogleda u oči i saspe mu sve u lice. Jer, svi su u dubini znali da to što pjesnik radi, da to zapravo i nije loše, da on ne griješi, ali nisu imali hrabrosti da to priznaju. Zato su, iza ledja, ljubomorno pričali, izmišljali svasta, ne dozvolivši mu da bude srećan u svom uspjehu.

Nije nas cilj da postanemo kao drugi, potrebno je da se medjusobno razlikujemo, da naučimo da vidimo drugačije ljude od sebe i da ih poštujemo zbog toga što jesu.

Maša Mirilović, IX-1

Esej “Mrtvo more” Pravo je, “Mrtvo more”, život u malom mjestu, bez ikakvih događanja, bez valova.

Val u mrtvilu nedogađanja čini čovjek koji hoće da ostavi traga svojom idejom, a ideje i promjene su neophodne za napredak u bilo čemu.

Ograničeni način razmišljanja većine, u jednoj maloj sredini prejak je neprijatelj za pojedinca. I jedan bezazlen i novi stih pjesnika, razlog komentara.“Nisam znao da je toliko lud?”- razgovaraju ljudi.

“Ja sam,pravo da ti kažem, uvijek primjećivao da sa njim nisu čista posla!”

I eto predmeta za izrugivanje ili ogovaranje. U prirodi je ljudskoj u malom mjestu, sporog dana i tempa života odupirati se napretku. A umjetnici su bezazleni, a mocni ratnici. Lagano je rugati se s njima. A što bi bila umjetnost da nema kreativnosti, ideje, promjene!

Ipak val da li već,i ili manji, na površinu tog “Mrtvog mora”, svojim pokretom doprinosi nečemu, što pokreće i što je možda u prvo vrijeme nevidljivo, ali s vremenom, uprkos činjenici da se more “umrtvilo”, ostavljen će biti makar mali trag, koji kroz vrijeme pokazuje svoj skriveni značaj, koji ispliva iz dubine pobjedonosno i tiho.

MatijaMarinović, IX-2

17

Razmišljam o pjesmi ,,Ikona”

Ovo je priča o ljubavi dvoje ljudi koji više nisu zajedno, niti će ikada više biti.

U pjesmi,,Ikona’’pisac opisuje ljubav prema ženi koju je volio i još uvijek voli. Iako zna da je nikada niše neće vidjeti, nada se susretu sa njom...

Ponekad mu se učini da je vidi u nekoj drugoj ženi, ipak znajući da nje odavno nema.

Ljudi vjeruju, ili ne vjeruju u Boga, ali ipak znaju da postoji neka ,,viša sila’’ od nas, običnih ljudi.

On nije vjerovao ali je ipak palio kandilo pred ženinom slikom. Ljubav je jaka, bilo da je između dva para prijatelja ili članova porodice. Pisac je znao da više nikada neće vidjeti svoju dragu ženu i to ga je činilo tužnim…

Nijedan čovjek koga volimo ne može umrijeti u našim srcima, ako smo ga iskreno voljeli, cijenili i poštovali ...

Ako ćemo ga se sjećati i pričati o njemu.

Kristina Roganović ,VIII3

FUNKCIONALNI STILOVI Razgovorni stil Ke nova, Marko?

Ništa, ti? ’Oćemo li na basket, ili na igrice?

Nemoj da idemo na basket, možda će opet kiša.

Jesi li ponio lumbrelu?

Nisam. ’Ajmo onda na igrice. Đe su Nole i Stevan? ’Oću li ih zvat?

Ela, zovi ih da idemo skupa.

Osmislili:

IX 4

Radulović Nikola Roganović Novak Siljanoski Marko Dragićević Marko

18

RAZMIŠLJAJMO EKOLOŠKI !

Globalno zagrijavanje

RAZMIŠLJAM EKOLOŠKI

-Šta je globalno zagrijavanje?

-Globalno zagrijavnje je pojava stalnog rasta srednje temperature planete Zemlje,prouzrokovanog sve većim ispuštanjem štetnih gasova u

Prije nego što zid iškrabaš, Ti razmisli malko prvo, Šta će ljepši ukras biti,

Atmosferu. Čovjek još od 19. vijeka konstantno narušava prirodnu ravnotežu

Žvrljotina, ili drvo!

gasova, a prvo povećanje ukupne temperature planete uočeno je već Kad misao pustiš dublju,

pedesetih godina prošlog vijeka.

Kao korijen kakvog brijesta,

-Kako je došlo do globalnog zagrijavanja?

Da je drvo izbor pravi,

-Ugljen-dioksid koji nastaje sagorjevanjem ugljenika i nafte u Zemljinoj

Tad dilemi nema mjesta.

atmosferi zajedno sa ostalim gasovima,formiraju sloj koji zadržava sunčevu

Kada shvatiš, kao nama i prirodi,

toplotu stakla u stakleniku. Tokom cijelog vijeka emisija ugljen –dioksida je

Sat otkucava biološki,

stalno bila u porastu, što je dovelo do pregrijavanja Zemlje i do radikalnih

Jedino ćeš tada znati, Da razmišljaš ekološki.

klimatskih promjena.

Kakve će biti poslijedice globalnog zagrijavanja?

Netzmeskal Dario

-Svijet će se i dalje zagrijavati, a efekti klimatskih promjena će varirati od zemlje do zemlj. Bogata i razvijena društva poput Sjeverne Amerike, Evrope i Japana vjerovatno će iskoristiti svoju tehnologiju da ublaže poslijedice. Izmisliće neke nove vrste žita, konstruisati novi sistem navodnjavanja i ograničiti korišćenje . Neke sjevernije zemlje , poput Kanade i Rusije, imaće čak korist od budućeg zagrijavanja.

Poboljšaće im se žetva, smanjiti troškovi grijanja, a i klima će postati pogodnija. S druge strane unutar ekonomskih nerazvijenih zemalja poput dijela Afrike, Azije ili Južne Amerike možemo očekivati velike krize. Njih će teško pogoditi nadolazeće globalno zagrijavanje i njime uzrokovati klimatske promjene. Područja poput Bangladeša i većine niskih otočja nevjerovatnije će biti poplavljena zbog dizanja nivoa mora i olujnog vremena koje nam slijedi.

-Šta možemo učiniti da to spriječimo?

-Pa...ako želimo izbjeći katastrofalne posljedice moramo u sljedećem vijeku spustiti globalno zagrijavanje ispod 2 stepena C. Prvi znak ka tom putu trebalo bi biti redukcija stvaranje gasova uzročnika efekta staklenika za 5% do 2016. godine. Pri tome niko nije siguran da je to izvodljivo.

Radili: Roganović Vladimir, Popović Jovan, Rečković Denis

19

Bolesti zavisnosti

Bolesti zavisnosti

Savremena psihijatrija stavlja bolesti zavisnosti na prvo mjesto po zastupljenosti, tempu širenja i stepenu štetnosti po zdravlje i socijalno blagostanje. Često i po život.

Zavisnost je oboljenje sa sledećim karakterističnim simptomima: 1.

Opsesivna želja za redovnim pribjegavanjem «voljenoj» supstanci ili radnji, čak po cijenu sopstvenih interesa 2. Potraga za zadovoljstvom, dodatnom energijom ili opuštanjem, bježanje od problema iz svakodnevnog života 3. Rast tolerancije - uvećava se količinska potreba (doze, učestalost, dužina, intenzivnost zloupotrebe) 4. Promjena psihe, karaktera, ponašanja ličnosti zavisnika sa gubitkom ranijih vrlina, zrelosti i odgovornosti 5. Psihološki i često fizički diskonfort pri uzdržavanju koji se može manifestovati emocionalnom napetošću, nestrpljivošću, nervozom i ponekad, agresivnošću. Nerijetko dolazi do dosade, tjeskobe, depresije. Obično se uvećava žudnja, patološka želja za obnavljanjem stereotipa zavisnosti 6. Sklonost ponavljanju i nastavljanju upotrebe supstance ili nezdravog načina života uprkos narastajućoj štetnosti po zdravlje, porodičnom, društvenom, ekonomskom statusu. Ponekad i uprkos smrtnoj opasnosti.

Bolesti zavisnosti se dijele na: Hemijske zavisnosti: Heroinska i opijatska narkomanija - Zavisnost od kokaina i drugih stimulatora - Zavisnost od marihuane (kanabisa) - Zavisnost od sedativa (tabletomanija) - Pušenje - Alkoholizam

Bihevioralne zavisnosti: - Patološko kockanje (zavisnost od igara na sreću) - Zavisnost od kompjuterskih igara i interneta - Zavisnost od hrane - Seksualna zavisnost

Priredila: Milošević Kristina, IX3 (Centar za bolesti zavisnosti, Beograd)

BOLESTI ZAVISNOSTI - NARKOMANIJA U drevnim civilizacijama (vavilonskoj, persijskoj, staroindijskoj, Grci, Rimljani, Turci, Indijanci, Inke…) ljudi su koristili prirodne droge iz svoje okoline najčešće u magijskim i religioznim obredma. Korišćenje droga izvan tog konteksta bila je rijetka pojava.

U drugoj polovini XX veka došlo je do ekspanzije korišćenja i pojave zloupotrebe droga. Dolazi i do dramatičnog porasta broja osoba - zavisnika od različitih droga, bilo prirodnog ili sintetičkog porijekla i to naročito među mladima.

Narkomanija kao oblik zavisnosti od hemijskih sredstava uključuje kompulzivnu upotrebu sredstava koja izaziva i zavisnost od droge, a karakterišu je: - neodoljiva žudnja za nastavljanjem uzimanja droge - psihoaktivne supstance - dugim uzimanjem droge dolazi do porasta tolerancije, pa se količina droge povećava radi postizanja odgovarajućeg farmakodinamičkog i psihološkog efekta; - psihička ili fizička zavisnost, ili i jedna i druga; - apstinencijalni sindrom, nakon prestanka uzimanja droge; - štetne posledice za pojedinca i društvo.

Znatiželja, nezadovoljstvo i “mladalačka pobuna protiv svijeta”, želja za prihvatanjem u društvu koje im imponuje, nesigurnost i nedostatak samopouzdanja – samo su neki od stotinu razloga zbog kojih mladi ljudi počnu eksperimentisati s drogama.

Roditelji, u vječnoj trci da porodici osiguraju “normalan” život, mogu se naći u situaciji da ne reaguju na vrijeme. Zato, treba naći vremena i razgovarati, treba poznavati svoje dijete. Baš kao što ga učimo o rješavanju drugih životnih problema i situacija, tako ne treba zatvarati oči ni pred drogama. Mladi čovjek mora naučiti kakva mu zaista opasnost prijeti. Porodična sreća, pa i život mogu biti cijena kojom se plaća zanemarivanje i pomisao “Moje dijete se ne drogira, to rade neka druga djeca”.

Roditelji, po pravilu, kasno primijete da im je dijete zavisnik od droga. Djeca koriste drogu i po nekoliko godina, a njihovi roditelji to saznaju, recimo, tek u posljednja dva mjeseca. Osim što su zauzeti i preokupirani borbom za osiguranje egzistencije, najčešće su roditelji "slijepi za promjene u ponašanju kod svoje djece". Štaviše, roditelji obično negiraju promjene u djetetovom ponašanju. Vrijeme počinjanja konzumiranja psihoaktivnih supstanci u prosjeku se pomjerilo na oko 15 godina. Čak se kod sve mlađih i mlađih adolescenata, kod djece od 12, 13 ili 14 godina uspostavlja zavisnost, ili zloupotreba uzimanja droga. S obzirom da adolescenti još nemaju sopstvenu organizovanu ličnost, oni žele da se identifikuju sa vršnjacima, da postanu deo plemena u kome neće da štrče ni na koji način.

Zloupotreba droge prisutna je u svim dobnim grupama, ali je ipak najrizičniji uzrast - adolescentno doba. "Krivci" za to su novi načini zabave, trendovi, pozitivni stavovi prema drogama, materijalistička filozofija, hedonistička orijentacija prema životu, povodljiv adolescentni karakter itd.

Osećaj inferiornosti i nedostatak samopoštovanja; loše socijalne prilike u porodici, nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi doprinose vjerovatnoći da će adolescent posegnuti za drogama. Osobe koje uzimaju droge uslovno se mogu podijeliti u dvije grupe: u prvoj se nalaze tzv. "uspješni konzumenti" koji uzimaju droge u svrhu stimulacije i smirenja, a služe im kao pomoć u trci za materijalističkim ciljevima modernog društva (karijera i zarada novca). U drugu skupinu pripadaju oni koji bježe od stvarnosti jer misle da su nesposobni za život, neuspješni i nedovoljno poštovani.

Podaci o broju zavisnika moraju se uzeti s rezervom jer se do podataka može doći samo posredno, preko registrovanih zavisnika u medicinskim institucijama, preko smrtnih slučajeva izazvanih predoziranjem, ili putem registrovanih kriminalnih aktivnosti.

20 Priredila: Bajrović Đorđija, IX 3 (izvor Novine Toronto)

IZ NAŠE ŠKOLE Izvještaj sa školskog maskenbala Kao i svake godine, i ove je u O.Š.”Njegoš” održan tradicionalni maskenbal za učenike škole. Maskenbal je održan u petak, 10.februara 2012. godine od 18 do 21 čas u holu škole.

Ulaznica je koštala 1 euro, a za tu prigodu angažovan je DJ Marko Kontić, i obezbjeđeni su sokovi za prisutne. Osim brojnih učenika od 6. do 9.razreda, maskenbalu su prisustvovale i nastavnice Lidija Vasić, Julijana Kašćelan i Tatjana Dragutinović, kao i školski psiholog Vanja Žerajić i direktor škole Drago Stamatović. Što se tiče maski, bilo je nekoliko dobrih, a maskirali su se uglavnom učenici nižih razreda. Nažalost veliki broj prisutnih se nije maskirao.

Cijeli događaj je prošao bez incidenata, kao što se i očekivalo, a u vedrom raspoloženju kako i priliči gradu gdje su maskenbali i više od tradicije.

Kako bi animirali učenike da se u većem broju maskiraju, ovom prilikom predlažem da se sledeće godine uvede izbor i nagrađivanje najboljih i najoriginalnijih maski.

Izvještava: Kristina Milošević IX-3

Franović Ivona

Milošević Josipa

MAJ - MJESEC RIMSKIH MOZAIKA „Maj-mjesec rimskih mozaika” – naziv je manifestacije koja je u Risnu održana 10.05. 2014. sa početkom u 17 sati.

Učesnici su bili učenici OŠ „Njegoš” Kotor, OŠ „Veljko Drobnjaković” i Javne predškolske ustanove „Radost” Risan koji su priprepremili pripremili bogat muzičko-scenski program.

Učenici saradnici

VRŠNJAČKA RADIONICA "OSVOJI INTERNETSURFUJ PAMETNO" Ambasadori Sigurnog Interneta - Ana Vukasović i Vasilije Čolan, držali su radionice u okviru projekta Osvoji Internet, surfuj pametno . Edukovali su učenike VI razreda osnovnih škola «Njegoš” i «Ivo Visin”, o pravilnim načinima korišćenja ove globalne mreže.

Pravila ponašanja na Internetu, zaštita ličnih podataka i korišćenje chat-a i društvenih mreža teme su koje bile u fokusu radionica vršnjačke edukacije.

Sportsko takmičenje Na sportskom terenu OŠ "Njegoš" - Kotor,u srijedu 09.04.2014 god. je održano takmičenje u fudbalu.

Učešće su uzele sve osnovne škole naše opštine.Turnir je protekao izuzetno zanimljivo, borbeno i u duhu fer-pleja. Učenici naše škole su osvojili II mjesto.

21

IZ NAŠE ŠKOLE NOVOGODIŠNJI POKLONI ZA DJEČIJE ODJELJENJE Učenici osmog jedan razreda Osnovne škole „Njegoš“ na Benovu sa profesorkom Stankom Knežević 30.12.2011.god. su posjetili dječije odjeljenje kotorske Opšte bolnice i mališanima koji tamo borave uručlii novogodišnje poklone. „Učenici su predali poklone među kojima su igračke, slikovnice, bojanke, crtani filmovi i dječje društvene igre“ – kazala nam je zamjenica direktora škole Snežana Perović.

Učenici saradnici

NJEGOŠU U ČAST

Javni čas povodom obilježavanja 200 godina od rođenja velikog pjesnika, vladike i vladara Petra Drugog Petrovića Njegoša, održan je 13.11.2013. u holu Osnovne škole “Njegoš” na Benovu.

Nakon intoniranja himne Crne Gore prisutnima se najprije obratio je profesor istorije Dušan Popović koji je govorio o Njegošu kao istorijskoj ličnosti i svjetovnom gospodaru. “Ovo je godina Petra II Petrovića Njegoša, jedine ličnosti istorije i kulture Crne Gore čija su djela daleko nadmašila granice Crne Gore, obilježila i uticala na književna kretanja i kulturu ovog dijela Evrope, prevedena na mnoge evropske i svjetske jezike i dobila brojna priznanja”, kazala je ovom prilikom profesorka književnosti Tatjana Dragutinović. O Njegošu u anegdotama govorila je profesorka Stanka Knežević. Jedna od tema bila je “Susret sa Njegošem izvan školske lektire”. Stihove iz “Gorskog vijenca” čitali su učenici Boško Balandžić, Marija Rajman, Agnija Mrkajić i Irina Srdić. Odlomak iz “Luče mikrokozme” čitala je Doris Kordić. U programu su učestvovali još i učenici Jovana Subotić, Vuk Perkin, Anto Petrović, Vesko Vukotić, Jovana Čamdžić i Aleksandar Ivanović.

Učenici saradnici

POSJETA UČENIKA ORGANIMA LOKALNE SAMOUPRAVE Opština Kotor je 03.10.2013. primila učenike petog razreda naše škole, Osnovne škole "Njegoš". Povod njihove posjete je bio upoznavanje sa djelatnostima iz nadležnosti lokalne samouprave, a u cilju zbližavanja sa novim školskim predmetom Poznavanje društva. Učenici su prvo posjetili Skupštinu Opštine Kotor gdje ih je primio predsjednik Nikola Bukilica. Ovom prilikom su se upoznali sa funkcionisanjem sistema za glasanje na sjednicama ovog tijela i sa radom odbornika. Prijemu su prisustvovali i izvršni direktor AD "Luka Kotor" Vasilije Kusovac i predstavnici javnih preduzeća. U Opštini Kotor ih je primio menadžer u lokalnoj samoupravi Srđan Dragomanović. Djeca su postavljala brojna pitanja iz oblasti komunalne djelatnosti, saobraćajnog reda, izgradnje sportske sale i zaobilaznice...

"Drago nam je što smo ugostili učenike Osnovne škole "Njegoš" i što imamo priliku da odgovorimo na brojna pitanja đaka.

Opština Kotor je uvijek otvorena za građane koji u bilo kom trenutku mogu posjetiti našu ustanovu i dobiti sve potrebne informacije. Znamo da ima određeni broj problema koje Opština ne može odmah riješiti, ali smo spremni da izađemo u susret svim zahtjevima, koliko god je to u našoj moći"- rekao je između ostalog Dragomanović.

Učenici su bili zadovoljni dobijenim odgovorima i nakon posjete sigurno imaju jasniju sliku o poslovima lokalne samouprave“ – naveli su iz Opštine Kotor.

Učenici saradnici (izvor Radio Kotor) 22

IZ NAŠE ŠKOLE

OBILJEŽEN DAN OŠ " NJEGOŠ" - KOTOR Dana, 30.maja 2014. god.obilježen je Dan škole.

Na svečanoj sjednici nastavničkog vijeća, uz prisustvo roditelja, direktor OŠ„Njegoš” Dragoljub Stamatović uručio je di-plome „Luča” učenicima koji su postigli odličan uspjeh iz svih nastavnih predmeta i imali primjerno vladanje. Direktor škole je učenicima i nastavnicima čestitao Dan škole koji je obilježen sportskim aktivnostima učenika. Posebne čestitke uputio je učenicima sa željom da i dalje nastave uspješno školovanje. „Luču” je dobilo 14 učenika i to:  Lena Uzelac,  Lea Bujković,  Anastasija Petrović,  Maša Mirilović,  Anja Radonjić,  Teodora Abazović,  Maria Rajman,  Anja Živković,  Ivan Mršulja,  Lea Grgurević,  Doris Kordić,  Tatjana Matković,  Agnija Mrkaić i  Andrijana Jovanović.

Priznanja su dobili i učenici koji su postigli odličan uspjeh tokom osam godina osnovnog školovanja: Srđana Bjelica, Milica Božović, Milica Kapetanović, Dražen Petrović, Nina Lazarević, Milica Ristić, Matija Marinović, Tamara Ljesar, Milan Veljović i Marko Grgurević.

Nagrade su uručene i Doris Kordić za osvojeno prvo mjesto (mentor Tatjana Dragutinović) na literarnom konkursu na temu NOB-a, raspisanom od strane Udruženja boraca NOR-a i antifašista, u okviru programa proslave Dana opštine i Dana oslobođenja Kotora. Maši Mirilović za osvojenu prvu nagradu, (mentor Smiljka Grgurević) na literarnom konkursu na temu profesionalne orjentacije, raspisanom od strane Zavoda za zapošljavanje, Anastasiji Petrović koja je pohvaljena (mentor Tatjana Dragutinović) na literarnom konkursu na temu „Najljepše pismo” raspisanom od strane Pošte Crne Gore.

(Fotografije - Tamara Radonjić)

23

(Sa sajta mojaskola.me)

IZ NAŠE ŠKOLE PREDAVANJA O BEZBJEDNOSTI U SAOBRAĆAJU U KOTORSKIM ŠKOLAMA Predavanja o bezbjednosti u saobraćaju za učenike završnih razreda kotorskih osnovnih škola održana su u februaru 2013. u Osnovnoj školi Veljko Drobnjaković u Risnu i u Osnovnoj školi Njegoš na Benovu. Prema riječima predstavnika organizatora Dragane B. Mijušković iz ALFA Centra, već sedam godina zaredom organizuju akcije iz oblasti bezbjednosti u saobraćaju za djecu pomenutog uzrasta. ,,Projekat Siguran korak se realizuje od početka decembra. Obilazili smo školarce u Podgorici i Nikšiću, a nakon Kotora obići ćemo sjever Crne Gore” – kazala je Mijušković i najavila dalju saradnju sa školama. ,,U planu je da organizujemo posjetu učenika sa sjevera Luki Kotor, dok će djeca sa primorja imati priliku da upoznaju Željeznicu Crne Gore i Aerodrom u Podgorici. U maju ćemo u saradnji sa policijom organizovati takozvane velike saobraćajne javne časove na otvorenim prostorima u gradovima koje obilazimo” – kaže Mijušković.

Zainteresovanim učenicima na pitanja je odgovarao Vasilije Bubanja iz kotorske ispostave Uprave policije, a u okviru predavanja učenici devetog jedan razreda Osnovne škole Njegoš na Benovu imali su priliku da pogledaju edukativni film. ,,Na ovaj način želimo da utičemo na podizanje svijesti o saobraćajnoj kulturi sa ciljem da preventivno djelujemo na smanjenje saobraćajnih nesreća, povrijeđenih i stradalih u Crnoj Gori” – poručuju iz Alfa centra.. (sa sajta radiokotor.me)

Poznati rukometaš na času izborne nastave

Gost časova izbornog predmeta Sport za sportiste u 9. razredu Osnovne škole „Njegoš“ na Benovu bio je crnogorski rukometni reprezentativac Petar Kapisoda. „Prema nastavnom programu predmeta, u 9. razredu se izučava rukomet, a proslavljeni sportista je našim učenicima pokazao osnovne elemente tehnike i taktike ovog sporta“ – istakla je profesorica Milica Krunić .

24

IZ NAŠE ŠKOLE PRIJEM ZA NAJBOLJE UČENIKE I STUDENTE

U okviru programa obilježavanja Dana opštine Kotor 19.11.2013. u prostorijama Opštine organizovan prijem najboljih učenika i studenata iz našeg grada. Prisutne su pozdravili gradonačelnica Marija Ćatović i predsjednik Skupštine opštine Kotor Nikola Bukilica.

“Veoma se radujem što se danas družimo sa vama, jer vi ulivate povjerenje i nadu za budućnost, a prilika je i da nam uputite korisne kritike kako bismo učinili naš grad još ljepšim” – kazala je gradonačelnica Marija Ćatović. “Kotor je grad koji godišnje posjeti oko 500 hiljada stranih turista i u obavezi smo da čuvamo prirodne ljepote koje posjedujemo, a vi ste budući neimari našeg grada i razvoja lijepog Kotora i to morate znati” – kazao je predsjednik Skupštine opštine Kotor Nikola Bukilica.

Učenici saradnici

PRIREDBA NJEGOŠU U ČAST Povodom obilježavanja 160 godina od smrti Petra II Petrovića Njegoša u školi „Njegoš“ na Benovu vec novembra 2011.god. je održana priredba. Predstavili su se mladi recitatori, pjevači i igrači koji su na publiku ostavili odličan utisak.

Učenici su govorili o Njegoševom djetinjstvu, odrastanju i rodnom kraju, a u okviru folklornog programa odigrano je i crnogorsko kolo. „Moram da kažem da je inicijativa za održavanje programa potekla upravo od učenika. Imali smo podršku uprave škole, a na trudu i zalaganju veoma sam zahvalna mladoj koleginici Nikoleti Stefanović. Narodne nošnje za ovu priliku učenicima su ustupili predstavnici kulturno-umjetničkog društva „Nikola Đurković“, a pjesmu koju je otpjevala Tamara Ljesar, na violini je ispratila njena vršnjakinja iz Muzičke škole „Vida Matjan“ Jelena Jovović. – kazala nam je profesorka Stanka Knežević.

Recitatori i voditelji programa Milica Cvijović, Željko Vujović i Luka Vujaš kažu da su se za današnji program pripremali oko mjesec dana. „Bili smo vrijedni i trudili se da se dobro pripremimo te da našim drugarima prenesemo određene detalje iz Njegoševog djetinjstva i života. Vjerujem da će im se dopasti“- kaže Milica.

Tamara Ljesar je otpjevala staru narodnu lirsku pjesmu „Poljem se vija oj zor delija“ nakon čega je uslijedio aplauz koji je pratio i folklorni i recitatorski program. „Nadam se da će sve proći dobro. U pitanju je jedna veoma lijepa pjesma čiji sam tekst u potpunosti upamtila, ali priznajem da imam tremu“ – rekla je Tamara neposredno pred početak priredbe.

Priredili učenici saradnici

25

IZ NAŠE ŠKOLE UČENICI ŠKOLE NJEGOŠ POSJETILI DOM STARIH Učenici Osnovne škole "Njegoš" 08.03.2012.god. na Dan žena, obišli su stanarke Doma starih "Grabovac" u Risnu kojom prilikom su staricama podijelili skromne darove.

Učenici saradnici

USPJESI UČENIKA ŠKOLE "NJEGOŠ" Maja 2012.god.na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici je održano takmičenje učenika osnovnih i srednjih škola iz matematike, fizike, biologije, hemije i programiranja pod nazivom „OLIMPIJADA ZNANJA 2012“.

Ilija Gračanin učenik 9.razreda Osnovne škole „Njegoš“ Kotor, čiji je mentor profesorica Stanka Veljović, po drugi put te godine osvojio je prvo mjesto na takmičenju iz matematike.

Na literarnom konkursu sa temom iz profesionalne orjentacije Đorđija Bajrović je osvojila prvo, a Mia Ristelić drugo mjesto,mentor Smiljka Grgurevic.

VRIJEDAN LEGO KOMPLET ZA ŠKOLU “NJEGOŠ” Predsjednik fondacije „Mladi pronalazači Crne Gore“ prof. dr Srđan Kadić i direktorka Osnovne škole „Pavle Rovinski“ Mirjana Papić uručili su učenicima kotorske Osnovne škole „Njegoš“ komplet Lego robota - majndstorms (lego mindstorms). „Vrijednost donacije koju smo uručili je hiljadu eura, a čini je edukativni lego komplet koji će učenici koristiti prilikom takmičenja u Lego ligi Crne Gore“ - kazao je za Radio Kotor predsjednik pomenute Fondacije Srđan Kadić, dodavši da je takmičenje u lego robotici dobra prilika za razvijanje dječje radoznalosti.

U pitanju je međunarodno takmičenje koje se održava u šezdeset jednoj zemlji, a na prošlogodišnjem je učestvovalo više od dvije stotine hiljada djece. Svake godine postavlja se novi izazov, a timovi stiču poene nalaženjem inovativnih rješenja, pri čemu se moraju pridržavati ključnih pravila i principa. „Cilj naše Fondacije je promovisanje nauke i tehnologije među mladima, a takmičenje je dobar način da djeca uzrasta od deset do četrnaest godina predstave raznovrsne ideje, ali i nauče kako da funkcionišu u timu“ – rekao je Kadić. Program pomenutog takmičenja akreditovan je od strane Ministarstva prosvjete Crne Gore.

NAKON 11 GODINA GIMNAZIJSKI ŠKOLSKI LIST Nakon 11 godina duge pauze, Gimnazija Kotor je 2012.god. nastavila izdavanje školskog lista pod nazivom „Eho“ čiji je prvi broj bio štampan u tiražu od 300 primjeraka.

Glavna i odgovorna urednica je profesorka Ksenija Muk, a redakciju čine profesori Ruža Soldo, Ana Kašćelan, Neđeljko Moškov, Miroslav Kilibarda, Tomislav Dragojević, Marina Kordić i Svetlana Kikanović.

Učeničku redakciju, koju predvodi Jelena Strugar, čine Nina Lakičević, Tea Grgurević, Mirjana Seper, Ivana Pavleža, Žarklina Iković, Vanesa Spahić, Nikoleta Savić, Šemsa Fetić, Milica Ljutić, Lidija Kordić i Marta Krstović. Tehničku obradu je uradio Neđeljko Rudović. „U prvom broju lista Eho mogao se pročitati ogroman broj tekstova od raznoraznih izvještaja sa školskih događaja, preko upoznavanja sa debatnim klubom, do korisnih savjeta za maturante i predstojeće matursko veče“ – najavila je učenica Jelena Strugar dok je glavna urednica Ksenija Muk u uvodnom tekstu iskazala uvjerenje da će list pokazati sposobnosti i kreativnost kotorskih gimnazijalaca.

Učenici saradnici

LIST UČENIKA KOTORSKE GIMNAZIJE

26

NAGRADE ZA KNJIŽEVNOST NOBELOVAC

Alis Manro Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije Alis Manro (engl. Alice Munro; Vingam, Ontario, 10. jula 1931) je kanadska književnica, koja piše na engleskom jeziku. Dobitnica je Nobelove nagrade za književnost 2013. i Man Booker International nagrade 2009. za životno delo. Takođe je trostruki dobitnik kanadskog priznanja Governor General's Awards za fikciju.

Priče Manrovljeve nejčešće su smeštene u provinciji Hjuron u jugozapadnom delu Ontarija. One istražuju ljudsku složenost jednostavnim prozni stilom. Manrovljeva pisanja su je označila kao „jednu od najvećih sveobuhvatnih pisaca fikcije“, a Sintija Ozik nazvala „njihovim Čehovom“ 10. oktobra 2013, Manrov je dodeljena Nobelova nagrada za književnost, citirana kao „majstor sveobuhvatne kratke priče“. Ona je prva Kanađanka i 13. žena koja je dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Originalne zbirke kratkih priča

„Ples srećnih senkih“ - 1968 (dobitnik Governor General's Awards 1968) „Životi devojaka i žena“ - 1971 „Nešto što sam mislila da ti kažem“- 1974 „Ko misliš da si- 1978 (dobitnik Governor General's Awards 1978; takođe objavljena i kao „Sobarica prosjak“) „Meseci Jupitera“- 1982 (nominovan za Governor General's Awards 1982) „Progres ljubavi“- 1986 (dobitnik Governor General's Awards za fikciju 1986) „Prijatelj iz moje mladosti“- 1990 (dobitnik Trillium Book Award) „Otvorene tajne“ - 1994 (nominovan za 1994 Governor General's Awards) „Ljubav dobre žene“ - 1998 (dobitnik Gilerove nagrade 1998) „Mržnja, prijateljstvo, udvaranje, ljubav, brak“ - 2001 (reobjavljeno kao Away From Her) „Begunac“ - 2004 (dobitnik Gilerove nagrade 2004 „Pogled iz kamenog zamka“ - 2006 „Previše sreće“ - 2009 „Dragi živote“ - 2012

27

NAGRADE ZA KNJIŽEVNOST Mo Yan dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2012.

Kineski pisac Mo Yan, pravog imena Guan Moye (1955) dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 2012., postavši tako prvi, ili drugi kineski pisac ovjenčan ovom prestižnom nagradom, uzme li se u obzir da je 2000. godine nagrađen Gao Xingjian, kineski pisac koji je 1987. emigrirao u Francusku i danas se smatra francuskim piscem.

Mo Yan u svojim djelima "halucinatornim realizmom povezuje narodne priče, istoriju i savremenost", navedeno je u obrazloženju Švedske akademije, upoređujući njegovo pisanje s kompleksnošću jednog Williama Faulknera i magičnog realizma Gabriela Garcíae Márqueza, ali polazeći od tradicionalong kineskog litararnog stvaralaštva i oralne tradicije.

"Mo Yan" je pseudonim, a na kineskom znači "ne pričaj". Ime nije slučajno odabrao, naime, već je u vrijeme pisanja svojeg prvog romana 1981. godine, bio je poznat po svojem kritičkom i otvorenom progovaranju, koje nije bilo dobro primjeno u Kini. Tako je u bijegu od cenzure, odabrao 'auto-cenzruru, izabravši ime koje će ga podsjećati da ne priča previše.

Ovaj 57- godišnje pisac piše romane i kratke priče, a na zapadu je najpoznatiji po svojem romanu "Red Sorghum: A Novel Of China" (1987) po kojem je snimljen za istoimeni film redatelja Zhanga Yimoua. Često je opisivan kao "jedan od najpoznatijih, najzabranjivanih i najpokradenijih" kineskih pisaca (Wikipedia).

Nobelova nagrada u iznosu 1.2 miliona dolara (930,000 eura) mu je tradicionalno uručena na godišnjicu rođenja Alfreda Nobela, 10. Decembra 2012. u Stockholmu.

Nobelovu nagradu za književnost dobio Šveđanin Tomas Transtromer Nobelova nagrada za književnost za 2011. dodijeljena je švedskom književniku, pjesniku i publicisti Tomasu Transtromeru, objavio je Nobelov odbor za dodjelu nagrada

Nobelovu nagradu za književnost dodjeljuje je Švedska akademija koja se sastoji od 18 članova koji tu čast zadržavaju doživotno.Među članovima, poznatim pod nadimkom De Aderton (Osamnaestorica), nalaze se istaknuti švedski književnici, lingvisti, profesori književnosti, istoričari i ugledni pravnici.

Dobitniku Nobelove nagrade za književnost pripada novčana nagrada, diploma i medalja.

Medalju koju dobija dobitnik nagrade za književnost dizajnirao je švedski kipar Erik Lindberg, a predstavlja mladića koji sjedi pod stablom lovora te sluša i zapisuje pjesmu Muze.

Na medalji su ugravirane riječi iz Vergilijeve Eneide: Inventas vitam juvat excoluisse per artes (odnosno, "oni koji su svojim znanjem učinili život na zemlji boljim").

Tomas TranstrÖmer Tomas Tranströmer je svedski pisac , pjesnik i prevodilac . Rođen je 15. aprila 1931. godine u Stokholmu.

Tomas je svoje srednje obrazovanje stekao u latinskoj školi Sedra u Švedskoj , a potom je 1956. diplomirao psihologiju na Univerzitetu u Stokholmu . Pored književnog rada radio je dugo godina kao psiholog u zatvorima sa mladim prestupnicima , mentalnim bolesnicima i zavisnicima od drogа. Prestao je da se bavi ovom profesijom pošto je preživio moždani udar 1990. godine .

Počeo je da piše sa 13 godina , a prvi zbirku pjesama - ,, 17 pjesama “ objavio je 1954. godine . Robin Fulton je preveo na engleski njegovo cjelokupno djelo i objavio ih 1997. u Velikoj Britaniji pod zajedničkim -,,Nova zbirka pjesama “ . Tranströmer je napisao i autobiografiju ,, Sjećanja me posmatraju '' , objavljenu 1993. godine .Tokom sedamdesetih godina drugi pjesnici su ga kritikovali zato što nijedno njegovo dijelo nije bilo politički angažovano . On u svojim djelima opisuje slike iz svakodnevnog života i pejzaže , kao i drugaciji pogled na ljudski um .

Tomas Tranströmer se smatra jednim od najboljih svjedskih pjesnika . U toku svog života , bio je više puta pominjan kao kandidat za Nobelovu nagradu . Dobitnik je više značajnih internacionalnih nagrada za poeziju od kojih je i jedna koju je dobio u bivšoj Jugoslaviji – Evropska književna narada opštine Vršac . Njegova djela su prevedena na 50 jezika .

Godine 2011 . je dobio Nobelobvu nagradu za književnost .

Mija Risteljić ,IX-4

28

NAGRADE ZA KNJIŽEVNOST Bookerova nagrada konačno dodijeljena Julianu Barnesu Britanski pisac Julian Barnes konačno je dobio najugledniju britansku književnu nagradu.

Do sada je nekoliko puta ušao u najuži izbor za Bookerovu nagradu.

Bookerova nagrada vrijedna čak 57.000 eura uručena je 65-godišnjem britanskom piscu Julianu Barnesu. Barnes je već nekoliko puta ušao u uži izbor, ali izdašna i najuglednija britanska književna nagrada uporno mu je izmicala. Sada je nagrađen za knjigu “The Sense of an Ending”.

Dodeljene Pulicerove nagrade za književnost objavljeni finalisti i dobitnici Pulicerovih nagrada za književnost, istoriju i muziku.

Nagrada za književno delo (prvenstveno o životu u Americi) nije dodeljena Nagradu za dramu je dobila Quiara Alegría Hudes za dramu “Water by the Spoonful” Nagradu za istoriju je dobio pokojni Manning Marable za delo “Malcolm X: A Life of Reinvention” Nagradu za biografiju je dobio John Lewis Gaddis za delo “George F. Kennan: An American Life” Nagradu za poeziju je dobila Tracy K. Smith za zbirku pesama “Life on Mars” Nagradu za dokumentarno delo je dobio Stephen Greenblatt za delo “The Swerve: How the World Became Modern” Nagradu za muziku je dobio Kevin Puts za ”Silent Night: Opera in Two Acts” Pulicerova nagrada (engl. Pulitzer Prize) je američka nagrada koja se dodeljuje za u novinarstvu, književnosti i komponovanju muzike. Dodeljuje je Univerzitet Kolumbija iz Njujorka.

najveće

doprinose

Nagrada se dodeljuje svake godine u 21 kategoriji. U 20 kategorija svaki dobitnik dobija diplomu i nagradu od 10.000 američkih dolara. Pobednik u kategoriji javna služba u novinarstvu su uvek novine koje dobijaju zlatnu medalju, iako se prilikom obrazlaganja nagrade može navesti i najzaslužniji pojedinac.

Nagradu je ustanovio Džozef Pulicer, mađarsko-američki novinar i izdavač, koji je nakon smrti 1911. sav svoj imetak zaveštao Univerzitetu Kolumbija. Prva Pulicerova nagrade je dodeljena 4. juna 1917. i otada se tradicionalno dodeljuje svakog aprila.

Dobitnike bira nezavisna komisija.

29

INFORMATIKA I FIZIKA Da li stiže nešto potpuno nepoznato u fizici: Špekulacije o dva bozona!?

Iz CERN-a svako malo stižu nove, potencijalno spektakularne vijesti o toj misterioznoj čestici koja bi trebalo da objasni porijeklo mase u svemiru.

U Evropskom centru za nuklearna istraživanja kod Ženeve nedavno su objavljeni novi rezultati , koji su doveli do sumnji da je nešto krupno prećutano.

Pokazalo se naime da se Higsov bozon mnogo češće raspadao u dva fotona nego što se očekivalo – dajući time nagovještaj fizike koja je u ovom trenutku van domašaja našeg razumijevanja.

Prema najnovijim glasinama, istraživači Atlasa pronašli su nešto toliko neobično, da su fizičari svemu pristupili sa visokom sumnjom.

Naime, umjesto jednog probijanja vrha u podacima, pronađena su dva.

Izgledalo je kao da postoji jedan Higsov bozon sa masom od 123,5 GeV (gigaelektron volt, mjera koju fizičari koriste za definisanje mase čestica) i još jedan sa masom od 126,6 GeV – što predstavlja statistički značajnu razliku od skoro 3 GeV. Stručnjaci su pokušavali da otkriju da li je u pitanju greška, ali bez velikog uspjeha.

Vijesti o tome su procurile u javnost pa su se na blogovima i u naučnim časopisima pojavile glasine da postoje dva Higsova bozon, što je zamirisalo na senzaciju. Prije četiri dana je stigao demanti.

"Podaci do kojih smo došli posljednjih nekoliko mjeseci pokazuju da nova čestica nije jednostavna, ali da je veoma nalik Higsovom bozonu", saopšteno je iz CERN-a. Takođe je rečeno da bi u martu iduće godine moglo biti definitivno objavljeno da su stručnjaci CERN-a riješili tajnu misteriozne čestice.

Sekcija iz fizike

Pogledajte gdje živi internet: Google otvorio vrata U galeriji je Google postavio niz fascinantnih fotografija strojeva, žica i inih pomagala koja rade punom parom upravo u trenutku dok čitate ovaj članak

Gdje se skrivaju svi ti silni podaci koji su nam na dohvat miša kada traženi pojam ukucamo u Google? Čuvaju se na serverima u ogromnim centrima baza podataka koje Google ima diljem svijeta, a odsad svaki znatiželjnik može zaviriti iza Googleovih vrata i provjeriti "gdje živi internet".

Na YouTubeu је objavljen kratki propagandnii video u kojem korisnike najkorištenije tražilice pozivaju u virtuelni obilazak.

Vidjeti se tako može sprat sa serverima i moćnim računalima koja ih održavaju, djelove s uređajima za hlađenje, žice, prolaze, hodnike i naravno, ljude koji centar drže na okupu.

Na Google Street Viewu do u detalje se može istraživati centar u Lenoiru u Sjevernoj Karolini, a u galeriji na ovoj adresi Google je postavio niz fascinantnih fotografija strojeva, žica i drugih pomagala koja rade punom parom upravo u trenutku dok čitate ovaj članak.

Priredili zaljubljenici u fiziku 30

SJEĆANJE NA ALEKSANDRA IVANOVIĆA SJEĆANJE NA LESA IVANOVIĆA Pjesničko veče povodom stotinu godina od rođenja Lesa Ivanovića bilo je organizovano 13.12.2011.god. u 17 sati u Osnovnoj školi „Njegoš“ na Benovu. U programu su učestvovali učenici škole.

SJEĆANJE NA DRAGANA RADULOVIĆA SJEĆANJE NA DRAGANA RADULOVIĆA Na današnji dan 07.02.2014. prije dvanaest godina u Podgorici je umro Dragan Radulović, crnogorski pisac za djecu.

Jedan je od osnivača Festivala pozorišta za djecu u Kotoru.

Objavio je više od 20 knjiga-Krilati dječaci, Leptir na asfaltu, Tata ugasi mrak, Djeca imaju pravo, Hoću kući, Lirski poker sa Duškom Trifunovićem, Ljubivojem Ršumovićem i Mošom Odalovićem i mnoge druge.

Dobitnik je Trinaestojulske nagrade zatim Zmajeve, Ratkovićeve, nagrade Unicefa, a 1993.godine uručena mu je Novembarska nagrada grada Kotora.

Bio je urednik Redakcije programa za djecu i mlade Televizije Crne Gore, a njegove emisije Velike nevolje malog Borisa, Ljubica ljubičica, Gorki slatkiši, Kolijevka i druge osvojile su mnoga priznanja kod nas i u inostranstvu.

Osim književnog i televizijskog rada bavio se slikarstvom i fotografijom, a izlagao je u Podgorici, Budvi, Kotoru i drugim gradovima.

ŠTO ZNAČI BITI SLAVAN I USPJEŠAN Slava i uspjeh imaju svoje lice i naličje U životu treba imati cilj. Ako želimo da postignemo veliki uspjeh, treba za to dosta truda. Bilo to u sportu, muzici, školi, ili na poslu. U svemu što radimo ima uspona i padova. Nije moguće stalno uspijevati, ali ako „padnemo“ ne treba odmah odustati i kazati „ja ovo ne mogu“, tako nikada nećemo uspjeti ni u čemu. Od riječi „ne mogu“ se ništa ne može naučiti. Zato treba ići dalje. Truditi se da to što želimo dobijemo. Kada si uspješan čovjek, ljudi te sve više cijene i imaju „visoko“ mišljenje o tebi. Zato zbog sebe samih treba da se trudimo, jer život je jedan i treba ga živjeti.

Sanja Perović, VIII3

Slava i uspjeh imaju svoje lice Svi ljudi bi voljeli da su slavni i uspješni. Da imaju bogatstvo, slavu i uspjeh, ali to ima i mana i vrlina.

Slava i uspjeh ne donose uvijek sreću i radost, već veliku bol i patnju. Neko zbog slave i uspjeha mora da pretrpi i prećuti mnogo toga, dok neko na lakši način dođe do njih. Slava i uspjeh sa sobom nose veliku ljubomoru. Mnogo ljudi ne može da podnese da je neko slavan, uspješan, odnosno bolji od njih. Neki ljudi su zbog slave i uspjeha spremni da urade svašta, da povrijede porodicu i prijatelje. Nekad je neko slavan i uspješan, ali ta slava i uspjeh su štetne za druge ljude, a nekad je neko slavan i uspješan i to donosi dobit ljudima. Nekima promijene život na dobro. Oni budu srećni i zadovoljni.

U svakom slučaju ljudi treba da se trude da postignu slavu i uspjeh, ali da nikoga ne povrijede i nanesu mu zlo.

Deletić Milica, VIII 3

31

IV 2 RAZRED

PJESMA 0 PROlLJEĆU

U proljece laste dolecu, mravi vrijedno rade, leptiji na cvjetove S~Cu, ja se radujem proljecul Djeca se igraju napolju, dosta im bilo zime, svi tad radosno sapcu: nOdose sjeverne klime".

Ribice veselo skacu, zimus ntfu mogle, dosta im je smrzavanja, od hladne zimske vode.

U proljece se pcele roje, oblaci njih po nebu se viju, pauci bijelu rnrezu kroje, svici se u travi kriju. '\

Đorđe Raičević

Predmet>Priroda i tehnika Nastavna jedinica>Šta možeš napraviti od gline?

Radovi učenika IV2

LUTKARSKA PREDSTAVA ,,Vrapčić'' Maksim Gorki Glumci: ODJELJENJE IV-2 OŠ ,, Njegoš '' -Benovo Kotor Učiteljica: Tamara Radonjić predstavu možete pogledati na sljedećoj adresi. http://www.youtube.com/watch? feature=player_embedded&v=6HVCAc9P998

32

IV 2 RAZRED

Čas likovne kulture-geometrijske figure i oblici Tehnika: kocke šećera Likovni problem: razvijanje osjećaja za volume Radovi učenika IV2

U okviru nastavne jedinice ,,Kako spasiti drvo'' odjeljenje IV2 zasadilo je sadnicu limuna.

U susret proljeću, procvjetala je i naša mala kreativna radionica.

33

PRIRODNI FENOMENI Ovo još niste vidjeli - divovski crveni val Кo bi rekao da pijesak i prašina mogu izgledati tako očaravajuće. Snimku je snimila obitelj na odmoru u Australiji Najprije fotografije, a zatim i snimka nevjerojatne oluje koja je prašinu i pijesak pretvorila u golemi crveni val prašine i pijeska obišle su svijet.

Snimku je na plaži u Australiji snimila jedna obitelj na odmoru 9. siječnja.

Bili su na plaži kad se odjednom sve zamračilo, a zatim je prema plaži krenuo val crvene prašine.

Očaravajuća mjesta koja ostavljaju bez daha Nemoguće je posjetiti sva mjesta na našoj planeti, ali neka su toliko čarobna da ih zaista vrijedi vidjeti.

Bambusova šuma u Japanu Smeštena na periferiji Kjota, ruralna četvrt Arašijama sadrži mnoga kulturna blaga, međutim, ono po čemu se ovo područje izdvaja je prirodno blago - čudesna bambusova šuma Sagano.

Smatra se jednim od najljepših prirodnih pejzaža u cijelom Japanu, i to ne samo zbog svoje prirodne ljepote, već i zbog zvuka koji vjetar proizvodi dok struji kroz gustu šumu bambusa.

Pogledajte nevjerovatne fotografije sjeverne svjetlosti Snažna solarna oluja je danas zahvatila Zemlju, ali za sada se ne osjećaju štetne posljedice, tvrde naučnici.

Na nebu iznad sjevernih djelova Evrope, Sjeverne Amerike i Azije danas se mogla vidjeti spektakularna sjeverna svjetlost.

Sjeverna svjetlost ili aurora borealis i južna svjetlost ili aurora australis nastaju kada namagnetisane čestice koje Sunce tokom solarne oluje izbaci u svemir dođu u dodir sa Zemljinom atmosferom.

Zbog jačine ove solarne oluje, moguće je i da će sjeverna svjetlost biti vidljiva i južnije nego što je to uobičajeno.

Ove fotografije snimljene su u Švedskoj, Kanadi, na Aljasci i Islandu.

Mladi geografi 34

PRIRODNI FENOMENI Priroda napravila umjetnička djela Stijene, koje izgledaju kao da ih je neko naslikao i obojio bojama, među kojima dominira crvena, čine prirodni pejzaž u jednom malom mjestu u Kini.

Ovaj nevjerovatni prirodni pejzaž se nalazi u gradu Nijiayingu u kineskom okrugu Gansu. Stijene su formirane od crvenkastih naslaga pijeska na erozivnom terenu, koji je stotinama godina unazad formirao nevjerovatan pejzaž boja i rijetkih oblika.

Ove stijene su prije dvije godine upisane u svjetsku kulturnu baštinu.

LIKOVNI PRILOZI

Ana Kovač II 1

Ana Kovač II 1

Barac Anastasija

Duško Vujičić

Miloševuić Josipa

Ksenija Grujić

Miloševuić Josipa 35

Ksenija Grujić

ŠARENA STRANA Posmatraj kladioničara koji prati sportske rezultate. Zapiši šta si uočila od tih zapažanja i načini kratku priču sa jednim likom.

-Bila je to subota.Tek je svanulo, ali nisam mogla spavati. Na svjež vazduh sam izašla odmah nakon što sam ustala iz kreveta. Šetala sam tako sama, a na ulicama nije bilo nikoga. Nalik gradu bez ljudi. Odjednom začula se buka, navijanje, graja. Bio je to jedan lokal. Umorila sam se, pa sam sjela popiti nešto.

-Ljudi su stojali u jednoj gomili, ali tu je bio i on. Odvojen od svih. Privukao mi je pažnju. Gledao je fudbal držajući ruke na glavi, a pored njega stojalo je nekoliko sportskih tiketa. Odmah sam shvatila šta mu je. Mora da je pao na sportsku, pomislila sam. U tom trenutku odskočio je sa stolice, urlajući, psujući svoj život i igrača koji je promašio gol i koji mu je osigurao još jednu propast, gubitak. Izgledao je očajno, kao da je prodao i svoj vlastiti život za te tikete. Neprestano je psovao, a onda se priključio gomili, navijao je još malo. Njegovo raspoloženje mijenjalo se iz sekunde u sekundu. A onda je nestao. Od tada ga nisam vidjela.

-Ovo iskustvo nije bilo prijatno. Ljudi gube i materijalne i psihičke sposobnosti. Ali to je kao droga. Jednom probaš, navučeš se i ne možeš prestati. A onda izgubiš novac, krov nad glavom, podršku ljudi koje voliš. Tek onda shvatiš šta je pogrešno, a šta nije. Đorđija Bajrović 93

Prodajem polovnu lizalicu staru pet godina.

Prodajem tablicu množenja i dijeljenja besplatno.

Kupujem mozak. Samo da nije ispravan.

Prodajem Bošovu bijelu tehniku u crnoj boji.

Prodajem savjest, garantovano ne grize.

Stan u centru Kotora 130m2, vikendica na Žabljaku, mercedes. Ništa ne prodajem samo se hvalim.

Izgubljeni crni vučjak. Molim vas, ako ga neko vidi neka bježi. Аnonimni učenici 6. razreda

Šta je to olimpijada? - I2 Blažo – To je neka flauta.

Nikolina – To je neki fudbal.

Novak – Je li ono sa lastikom ?

Jan – Kad se trkaš i kada bacas i nešto tako.

Nađa – Kad igraš lastiš i treba da prođeš kroz lastiku da je ne dodirneš I onda ko dodirne ispada iz igre.

Matea – Je li to broj ? Đorđe – To je da se igra Liga šampiona i da bude 9:9, i da bude penal, i daju neki go, i oni su pobijedili.

Veljko – Lastika koja ima vatru i vodu.

Luka K. – To je možda neka ptica.

Luka R. – Trkanje ili pobjeđivanje.

ZI O RIL

P I N V O LIK

Danijel Antonio Đurović Marija Marković

Filip Kustudić 36

AN D I J DN E J L S O

P

37

I , IX 3 L O K UŠ

38