Iskra br 7 by vesna usanovic

Uvodna riječ

Poštovani čitaoci! Opet smo sa vama u želji da vam predstavimo sve što smo zajedno postigli tokom prethodne školske godine. Prateći savremene tehnologije, zahtjeve i ideje novih generacija i ovaj broj je u elektronskoj formi. Nadam se da smo ponovo uspjeli objediniti vaše uspjehe i radove i sve ono na što ste ponosni, kako bi ostali trajno zabilježeni i sačuvani. Smiljka Grgurević, nast.

Školski list možete pronaći na adresi: www.osnjegos.me

Urednici: Grgurević Smiljka, Knežević Stanka Članovi uredništva: Perović Snežana, Kašćelan Juliana Radonjić Nevenka Tehnički urednik: Usanović Veselinka Učenici saradnici: Mrkaić Anastasija, Mjesečević Luka, Penić Anastasija, Isljamović Anđela, Kašćelan Nikola, Roganović Stefan, Fildeak Filip

Kotor, jun 2015.godine

Kotor

Reportaža o Kotoru

More, čisto kao suza. Kamena staza od velikih vrata, stara hiljadama godina. Bedemi čvrsti kao čelik. Nijedna oluja, nijedan haos, oborili ih nisu. I to u kojem primorskom gradu, u Kotoru. Kotor je mali, ali vrijedan grad. Može se reći da je turistički, mnogi stranci, iz svih krajeva svijeta, dolaze ovdie. Da vide znamenitosti, srca Kotora. Kafići, restorani, hoteli. Sve je to nešto što čini Kotor gradom, ali crkve, stare porodične kuće, trgovi, to čini Kotor posebnim. Kotor je toliko jak da sve trpi i sve vam obeća. U Crnoj Gori postoje mnogi gradovi koji su prekrasni, ali Kotor nije kao ostali, brda se uzdižu u krugu cijelog gradića. Na početku ovog divnog grada je sat.To je jedan od posebnih djelova, kao i trg, riva. Na toj rivi ima nekoliko klupica, a oko njih, put krase palme i raznovrsno cvijeće. Crkva Sv.Nikole je jedna od najljepših crkava u Kotoru. Pored nje, tu je i crkva Sv.Tripuna, nedaleko od rive. To je velika katedrala, katolička crkva. Naravno ispred katedrale je trg. Veliki trg ,,ukrašen’’ ljudima, koji ujutro dođu da piju kafu i uživaju u pogledu. Nedaleko je i trg od brašna.Tu je jedna stara porodična kuća, sa velikim kamenim balkonom kojeg krase sunčevi zraci koji se naziru iza brda i izazivaju oduševljenje tim prizorom. U Kotoru postoji muzej, tačnije Pomorski muzej koji je velika strast za posjetioce Kotora. Naljepši dio Kotora je park. Kako bi se reklo, raj za oči. Zelenilo svuda. Drveće na sve strane, raznih vrsta. Cvijeće, klupice. Malo i skromno igralište za dječicu i veliki spomenik Palim junacima Drugog svjetskog rata To je srce grada Kotora. Svakog dana ga možete gledati, ne može da dosadi. Bedemi koji objašnjavaju zašto su tu i za šta se bore. More koje krasi poglede i kamena vrata, čiste staze koja izlaze iz srca. Sve je to razlog zašto ga voljeti i zašto ga čuvati. Jovićevič Jelena, 93

Aktivnosti učenika naše škol

Čas u prirodi Povodom 2. februara - Svjetskog dana močvarnih staništa, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom je u Opštini Tivat organizovalo „Čas u prirodi o Tivatskim Solilima" namijenjen učenicima osnovnih škola iz Kotora, Radanovića, Tivta i Budve. Uz „Morsko dobro" organizatori skupa bili su Centar za zaštitu i proučavanje ptica i Opština Tivat. „Cilj ove aktivnosti je da se djeca školskog uzrasta bliže upoznaju sa vrijednostima specijalnog rezervata Tivatska Solila, jednim od posljednjih obalnih močvarnih staništa na Jadranu, i značajem ovog rezervata kao staništa halofitne vegetacije, te kao odmorišta i zimovališta za ptice selice. Specijalni rezervat je zaštićen na nacionalnom nivou od 2008. godine, a 2013. godine upisan je na listu močvara od međunarodnog značaja prema Ramsarskoj konvenciji. Učenici saradnici

EKOLOGIJAU okviru akcije povodom Dana planete Zemlje realizovano je dijeljenje ekoloških brošura, održan edukativni čas na temu "Ekološki principi održivog razvoja u marikulturi", kao i priprema i degustacija školjki - zdrave organske hrane iz mora za sve učesnike, saopšteno je iz doo "Boka Gard Security" Kotor. Podsjećamo, "Boka Gard" i uzgajalište školjki ˝Školjke Boke˝ Orahovac u saradnji sa kotorskim Institutom za biologiju mora, Gimnazijom Kotor, osnovnim školama "Narodni heroj Savo Ilić" i "Njegoš" iz Kotora organizovali su u aprilu više ekološko-edukativnih aktivnosti. Prethodno je od rijeke Ljute do plantaže "Školjke Boke" u Orahovcu čišćeno morsko dno na dužini oko 200 m, dubini 6-10 m i širini od obale 10-15 m. Čišćenje morkog dna obavili su Živorad Vlku i Nevres Đerić.

Učenici saradnici

PRVI SAOBRAĆAJNI ČAS OSNOVCIMA

Savez vozača Crne Gore, u saradnji sa Upravom policije i uz podršku OEBS-a, održao je u srijedu 10. septembra 2014. prvi saobraćajni čas za sve đake prvih razreda osnovnih škola u opštini Kotor. U osnovnoj školi „Njegoš" Kotor saobraćajni čas se održao u Škaljarima, s početkom u 8 časova i 15 minuta. Učenici saradnici

Aktivnosti učenika naše ško

Svjetski dan poezije

Učenici Osnovne škole „Njegoš" su, povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i u susret Svjetskom danu poezije 23.marta obišli Stari grad i na gradskim trgovima recitovali peziju, pjevali i dijelili našim sugrađanima papire na kojima su bili ispisani stihovi odabranih pjesama, te oni koje su napisali učenici škole. „Program, koji smo sa profesorkom književnosti Tatjanom Dragutinović pripremili, nosi naziv “Pjesmom ću ti reći”, a Kotorani su nas na gradskim trgovima pažljivo slušali, slikavali se sa nama i bili veoma ljubazni" – kazala nam je jedna od učenica Irina Srdić. Ona kaže da je u programu učestvovalo tridesetak školaraca .Učenici saradnici

ole

Poezija na Pijaci od kina

Povodom Svjetskog dana poezije 21. marta, Gradska biblioteka i čitaonica Kotor u saradnji sa Bibliotekom Gimnazije Kotor, organizovala je javni čas pod sloganom „I reči iz kojih proleće miriše" (M. Rakić) koji je održan na Trgu od kina. Učenici osnovnih i srednjih škola iz kotorske opštine recitovali su svoje stihove, kao i stihove poznatih domaćih i svjetskih pjesnika. Dječje pjesme recitovali su mališani iz kotorskih vrtića - petogodišnji Anđela Samardžić, Milica Mačić i Đorđe Punošević i godinu mlađa Maja Plamenac. Poeziju su čitali: Iva Roganović, Marta Koron, Đorđe Đuričić, Kristina Kamenarović, Martin Vučković, Ana Vukasović, Bojana Dedović, Katarina Franović, Anđela Kapisoda, Anja Aprcović, Maša Radovanović, Martin Krivokapić, Andrea Marić, Barbara Popović, Isidora Lakičević, Petra Radulović, Isidora Nikolić, Jovan Buzdovan, Tamara Ljesar, Bojana Jovanović, Milica Vukšić i Anita Giljača. Program su vodili učenici Sanela Spahić i Ivan Popović. U muzičkom dijelu programa nastupio je mladi kotorski bend "Rush" koji čine Ivan Franović, Vasilije Čolan i Gojko Daković iz Osnovne škole "Njegoš" i učenice Muzičke škole Tijana Jovanović i Petra Radulović. "Mislim da je program bio zanimljiv, a naš cilj je bio da uz lijepu atmosferu i čitanje stihova obilježimo Svjetski dan poezije, motivišemo mlade ljude da zavole knjigu, što češće čitaju i posjećuju nas, ali i da predstavimo njihove autorske radove" – kazala nam je Aleksandra Tomović iz Gradske biblioteke i čitaonice. Učenici saradnici (Radio Kotor)

Aktivnosti učenika naše šk

Školski maskenbal, 2014/15. Školski maskenbal se održao 20.02.2014. god. u holu OŠ“Njegoš“ u Kotoru. Zabava, tj. muzika je počela u 17h i trajala sve do 20h. U početku su se maskirani učenici sastajali sa svojim prijateljima ispred škole. Polako su počeli da dolaze i profesori. Kada su ušli u hol naše škole, direktor Stamatović Dragoljub nas je lijepo dočekao i poželio dobrodošlicu. Najbolje maske bile su Zombiji, Štreberi i Smećari. U školskom holu bila je obezbijeđena muzika i svi su igrali, plesali i zabavljali se. Najsmješniji dio je bio kada je nekoliko nastavnica počelo da igra, a učenici krišom da se smiju. Mada, i oni su im se ubrzo pridružili. Atmosfera je bila divna, svi smo igrali, plesali i dobro se zabavljali. Kada je završio maskenbal, učenici su pomogli da se sakupi smeće i nakon toga, sa lijepim utiscima, pošli kućama. Darjan Nenezić, 71

kole Osmomartovski bazar Učenici škole „Njegoš" u martu ove godine su organizovali „Osmomartovski bazar" u matičnoj školi na Benovu i u područnom odjeljenju u Škaljarima. Zarađeni novac u iznosu od 1.585,44 eura je uplaćen na žiro račune namijenjene za prikupljanje sredstava za liječenje Marije Martinović sa Cetinja i Mirjane Krstičević iz Tivta. Kolektiv škole je ponosan na učenike zbog ovog humanog gesta i zahvalan roditeljima i građanima, koji su u velikom broju posjetili bazar. Učenici saradnici

Aktivnosti učenika naše škole

Tivat: Edukativni časovi o značaju močvara za osnovce Povodom obilježavanja Svjetskog dana močvarnih staništa, Centar za zaštitu i proučavanje ptica u saradnji sa Javnim preduzećem za upravljanje morskim dobrom i Opštinom Tivat, organizovalo je edukativne časove za učesnike osnovnih škola iz Tivta, Budve i Kotora o značaju očuvanja Tivatskih solila.

Časovi su organizovani 2. februara sa početkom u 10 časova u rezervatu Tivatska solila. Časovi se organizuju u okviru projekta „Doživljavanje prirode na istorijskim Tivatskim solilima na crnogorskoj obali - povezivanje zaštite prirode i regionalnog razvoja“ koji je finansijski podržan od strane DBU - Njemačke državne Fondacije za zaštitu životne sredine. Svjetski dan močvara se u svijetu obilježava od 1979. godine kada je potpisana Konvencija o očuvanju močvara u iranskom gradu Ramsaru. Obiljžavanje ovog datuma ima za cilj ukazivanje na značaj očuvanja ovih tipova staništa kao i na potrebu njihove zaštite na globalnom nivou, zbog brojnih faktora koji ih ugrožavaju. Podsjetimo, specijalni rezervat Tivatska solila proglašen je močvarom od međunarodnog značaja 2013. godine. Osim solila, na ovoj značajnoj listi se nalazi Skadarsko jezero koji je dati status dobilo 1995. godine.

Naše mlade Kotor, 17. Mart 2015

Gospodo predsjednici država,

Odlučila sam. Napisaću vam pismo u ime sve djece svijeta. Zamoliću vas da zaustavite nasilje i ubijanje. Dok ovo pišem, na televiziji se emituje Dnevnik. U Ukrajini ginu ljudi, u Jemenu ubijen ogroman broj ljudi, žena i djece, u Iraku i Siriji nešto slično. Ređaju se slike uplakane I gladne djece, napuštene, tužne, gole iI bose. Molim vas u ime sve djece svijeta, učinite nešto da ovih slika više ne bude. Djeci treba novi svijet u kojem će se družiti, bez obzira na boju kože, vjeru ili naciju, i bez obzira iz kojeg kraja svijeta dolaze. Ja želim da sva djeca svijeta budu bezbrižna i vesela. Da rata više ne bude nigdje na planeti. U svakoj školi, svuda u svijetu da sjede nasmijana djeca čiji je život ispunjen radošću, igrom, pjesmom, zabavom. Pa neka i bude po neka lošija ocjena u dnevniku, neka zaslužujemo prekor, ali ne i suze. Jer mi tek rastemo. Željela bih da imam drugare i u Americi, i u Africi, i u Ukrajni i u Rusiji. Željela bih da ih mogu posjetiti, ali i pozvati ih da i oni budu moji gosti. Gospodo predsjednici, mislim da ne postoje prepreke za tako nešto. Gradićemo svijet u kojem djeca žive slobodno, veselo, raspjevano. Čitaćemo knjige, gledati filmove, slušati muziku. Putovaćemo zajedno , skijati se na Alpima i jedriti morima. Letjećemo avionima od Podgorice i Tivta do Njujorka, Moskve, Pariza i Rima. Putovaćemo kruzerima od Havaja do Kotora. Budićemo se u ranu zoru, s prvim zracima sunca, a na plažama okeana i u maloj uvali Bokokotorskog zaliva. Uključite svoje kompjutere i moći ćete da pročitatae naše poruke. Poslušajte nas. Mi znamo da se radujemo , družimo i volimo. Dok vi naporno radite, mi vrijedno učimo . Naše znanje će pokrenuti nove fabrike, sagraditi nove nebodere, mostove, bulevare. Biće tu mjesta za nove sportske terene, parkove, bazene. Na školskom času, na našim tabletima rađaće se testovi iz svih predmeta i poneka poruka ljubavi. Moramo vrijedno učiti jer to je naša budućnost. Znanjem pobjediti rat, bolest, siromaštvo... A kad se završi još jedan vaš naporan dan, opet vas čekamo. Pronaći ćete nas kako sjedimo oko logorske vatre negdje u džungli Afrike, ili ispred kolibe na Durmitoru. Umjesto oružja, u ruci držimo gitaru. Čućete našu tihu pjesmu. Dođite da se odmorite pored nas i utonete u san. Dok spavate, vasa djeca će vas čuvati i polako odrastati. Sve što nam ostavite kao zadatak i obavezu, obećavamo da ćemo ispuniti. Mi znamo kako ćemo zajedno uraditi. Postoje šampioni u plivanju i košarci, virtuozi na violini i klaviru. Najbolje znamo da plešemo i igramo, ali umijemo i da slušamo. Gospodo predsjednici, kad pročitate ovo pismo možda ćete reći: ‘’Tvoja mašta smišlja svašta’’. Ali, nećete me pokolebati. Želim da verujem u taj svijet, novi svijet. Želim da odrastem u njemu sa svom djecom svijeta. Možda ste zaboravili da su djeca budućnost i radost. Želimo da živimo okruženi ljubavlju. Djeca će uvijek biti ukras tog svijeta. Kristina Kamenarović, VI1

e literate Budimo ljudi

Bolje sjutra

Neki ljudi,

Danas ima ljudi što u izobilju žive , i onih što im je život boje sive . Onih što im se život zlati , I ljudi što ih gladi vječno prati.

Dobri, vrijedni, hrabri, Na kraju svijeta, umiru od gladi. A mi ovdje nadmeni i hladni,

Zašto je to tako Ja stvarno ne bih mogao znati . Nekim ljudima nije lako, Zato što im pomoć nećemo dati.

Smijemo se njima Kako su žedni i gladni. Dok nepravedni ratovi se zemljom vode,

Ali samo jedno znam Ja ću pomoć uvijek da im dam . Jer ja neću da budem škrt prema njima , ja hoću da budem dobra osoba prema svima .

ljudi čudni umjesto da se vole,

I zato sad predlažem nama , Da gladna osoba ne bude sama . Dajte makar od vašeg hleba koru, Da zajedno stvorimo bolju Crnu Goru .

Jer pred bogom svi smo isti.

ratuju jednih protiv drugih, samo zbog susjeda nadmoćnijih od njih. Zato, ljudi, budimo jedno,

Mirimo se i volimo, Da se ratova više ne bojimo.

Miroslav Perković, 81

Marko Miranović i Martin Vučković, 81

„Dva vuka“-mit( legenda) Jedan stari Čiroki Indijanac ispričao je svom unuku: „U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka. -Jedan je zlo. To su: strah, gnjev, zavist, žalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosažaljenje, krivica, ogorčenje, inferiornost, laži, lažni ponos i superiornost. -Drugi vuk je dobro. To su: radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamjernost, saosjećanje, velikodušnost, istina, samilost i vjera.“ „I koji vuk pobjeđuje?“- upita unuk. Stari Čiroki odgovori: „Onaj kojeg hraniš.“

Damjan Jašović, 71

Naše mlade I bila je ekskurzija

Početak IX-og razreda, šk. 2014/15. i glavna tema je odlazan na ekskurziju. Svi u radosnom iščekivanju, uzbuđeni čekamo taj 6.oktobar. I evo ga. Krenuli smo. U autobusu muzika nikako da stane.Sitne kapi padaju, ali kiša ne predstavlja problem. Svi smo tu zajedno i jedino je to bitno.Nikome od nas nije bilo važno gdje ćemo biti, šta ćemo jesti. Samo da smo zajedno. To je ekskurzija, željeli smo da to bude nezaboravno .Tih pet dana htjeli smo da traju vječno. Desilo se toliko toga, puno je osmijeha bilo i puno je suza padalo. Za tih pet dana upoznala sam mnogo njih,zbližila se sa nekoma koje prije nisam ni primjećivala . Obišli smo znamenita mjesta ,koja su zaista divna . Ali ih je čitavo društvo učinilo još divnijim. Za svako mjesto koje smo obišli, sada nas veže nešto posebno. Sada svako mjesto priča priču. Priču koja je ostala zapečaćena u našim srcima.I zbog toga,ova ekskurzija će trajati vječno. Svaka ekskurzija je takva. Sa sobom nosi prelijepe uspomene, prelijepe slike koje nikada neće izblijedjeti, donosi nam nova prijateljstva i mnoštvo osjećaja. A onda, vraćamo se kući punog srca, sa sjajem u očima. Sanela Spahić, IX1

literate

Čovječanstvo! Problem klasnih razlika uvijek je bio problem čovječanstva. Pitanje koliko smo uopšte svjesni u kakvim uslovima neki žive i da nikad neće odrasti, nažalost, ne dopire do ljudi, ili institucija koje bi njihove živote mogle promijeniti. Kada bi se probudila humanost kod svih, koliko bi samo života bilo spašeno! Zar nije ljudskost, to jest humanost, ono najvrijednije u čovjeku? Očigledno ne, jer onima koji imaju svega u izobilju, ne padaju na pamet ljudi koji žive ispod granice preživljavanja. Naravno da oni nisu krivci za to, ali mogu uticati na mnogo života, a da to ne ugrozi njih same. Gdje vodi sve ovo, pitam se? Na jednoj strani sjaj, raskoš i strahovito rasipanje, na drugoj glad, tuga i bolest. I gdje je tu pravda, neko ima sve, a neko se u blatu i prašini bori za život. Zašto su milioni djece osuđeni da tako žive, ako uopšte i prežive? Želim da svijetom vlada mir, da nestane glad, da sva djeca i ljudi budu srećni i nasmijani. Anđela Isljamović, VIII,2

Čudo Ima jedan grad, Ima jedno mjesto, gdje živi najveći car. Uzme Bugatti, stavi u petu 300 na sat, vozi kao lud. Misli na Golfa, Misli na Hondu, Misli na mnogo stvari, a vozi Ferrari. Šutni i lomi Sve oko sebe, pokreni lava, pokreni sebe. Jačinom lava, snagom duše slomi orkane, pokreni suše. Daniel Antonio Đurović i Krsto Radonjić, 63

Naše mlade I danas manji dio čovječanstva živi u izobilju, a dio umire od gladi Naš život je nepredvidljiv i pun iznenađenja, kako srećnih, tako loših i tužnih. Razmišljam o dječaku kome često crna glavica viri iz kontejnera i užurbano prevrće kese, ne bi li pronašao komadić hljeba, o porodici koja mjesecima spava na podu jedne ruševine, o dječacima koji su usred novogodišnje noći jedva sakupili novac za jedne pez bombone, o čovjeku koji je došao kod moje bake da je moli za pomoć i toplu odjeću, a koji je ostao bez krova nad glavom, o ljudima koji svakodnevno mole za posao, a ne dobiju ga. Mnogo je unesrećenih ljudi koji nikada neće pronaći sreću. I onda se pitam, gdje su ti bogati ljudi da im pomognu. Zašto su bahati, slijepi i nehumani? Zašto imaju hladno i surovo srce? Pitam se zašto svi ljudi nemaju podjednaka prava na sreću? Teško mi je povjerovati da je to oduvijek bilo tako, ali se nadam da će se vremenom svijest ljudi promijeniti i da će oni postati plemenitiji i humaniji. Srećna sam što sam okružena porodicom i prijateljima koji uvijek nesebično, koliko mogu, pomažu slabijima, bodre ih osmijehom, toplom riječju i daju im vjetar u leđa. Veoma je bitno da volimo svoje bližnje, pa tek onda da očekujemo da vole oni nas.Tek onda kada činimo dobro, dobrome se možemo nadati. Jer jedno je sigurno, da nam život uvijek vraća ono što mi drugima dajemo. Tijana Batuta VIII3

I danas manji dio čovječanstva živi u izobilju, a dio umire od gladi Bogatstvo mijenja čovjeka, rijetko na bolje. Svjedoci smo izopačenosti koje se događaju kod materijalno bogatih ljudi. Podjela, snobizam, samoljublje su samo od neke od manifestacija koje novac izvrši na čovjeku. Čovjek materijalno obezbijeđen gubi želju, a čovjek bez želja predstavlja samo ljušturu iz koje izlaze hirovi. Bogati ne postaje čovjek, bogatim ljudima su bitne samo pare, kao žedni ljudi koji piju slanu vodu; što je više piju, žedniji su. Tako i sa novcem. U životu treba biti skroman i težiti pravim vrijednostima, ne biti rob novca. Bogati su oni koji nemaju želja, a siromašni su oni koji stalno žele imati još više. Tamara Penda, 83

literate ,,Da više nikada na bratskom čelu dvije zavađene bore ne pođu jedna na drugu” Rodoljubiva pesma ''Crna Gora'' je pjesma u kojoj pisac izkazuje osjećanja ljubavi prema otadžbini. Inspirisan svojom rodnom, krševitom grudom, svojim korijenima, herojskim srcem svoga naroda, ali i žalom zbog ratnih vremena, pisac poziva na otpor prema osjećaju ljudske mržnje. Upravo ta mržnja dovela je do velikih podjela, gubitaka i seoba. Dovela je do toga da nestanu prijateljstva, da se brat sa bratom posvađa, da komšija sa komšijom zarati. Zar je moralo tako biti? Iz svega toga treba se ponosno uzdići, pružiti ruku prijateljstva i sa puno nade i vjere krenuti u bolje sjutra. Takav duh treba da se prenosi sa koljeno na koljeno, da se širi ljubav i njeguje tolerancija. Takve ljudske vrijednosti oduvijek su krasile Crnu Goru, a ona opet nesebično daje utočište za nova ognjišta i za nove kolijevke. Poziva odbjegle da se vrate i ponosno žive u slozi. Ljubav oslobađa strah i mržnju od različitosti, briše granice i od kraja stvara novi početak. Crna Gora je neustrašivi borac za slobodu i neisrcrpan izvor ljepote, širom otvorenih vrata dočekuje sve dobronamjernike, želeći im da postanu i ostanu dio nje. Batuta Tijana,83

Mnogo puta smo čuli od ljudi da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. Kao dijete nisam se mogao osvrtati na te rečenice. Vremenom su me neke situacije podsjetile na to i natjerale me da čak i razmišljam o tome. Kroz moje djetinstvo prolazilo je dosta različite djece, a danas i tinejdžera. Sa svima sam imao lijepo drugarstvo, uvjek bismo našli zajednički jezik. Vremenom sam primijetio da mi neki ljudi više odgovaraju od drugih. Nisam shvatio zbog čega, jer sam se sa svima podjednako družio. Izdvojilo se nekoliko njih sa kojima sam se posebno prijatno osjećao. Sa njima je bilo teško ćutati. Svakodnevno su se otvarale neke teme o kojima smo razgovarali. Pa naša iskustva, razmišljanja su nas povezala na čudan način. Osjećali smo se kao da smo čak i mislima povezani. To druženje je preraslo u jedno neraskidivo prijateljstvo koje je pustilo korijenje duboko u prošlost. To je ta iskrena i lijepa riječ kao drvo, čije je korijenje duboko u zemlji, a grane se pod nebo uzdižu. Luka Bogdanović, VIII3

Naše mlade Ljepota je gorda, ohola i dovoljna sama sebi Ljepota, gordost i oholost su oduvijek bile teme bliske piscima i pjesnicima. Opisane su i opjevane na hiljadu načina. Svaki čovjek drukčije vidi u shvata sva tri pojma. Mislim da je potrebno vrijeme i životno iskustvo kako bih u potpunosti shvatio njihovo značenje. Ljepota je nešto što te može ponijeti, očarati, ali ako uz nju idu gordost i oholost, ona gubi vrijednosti. Oholi ljudi su dovoljni sami sebi. Uživaju u svakoj gordosti i omaložavanju drugih, živeći praznim životom na lažnim visinama. Oholi i gordi ljudi nikada neće saznati da je ljepota u jednostavnosti, da se ona nalazi u nama . Vanja Janković, 82

Moje čudo U svijetu mnoga čuda postoje, Tako vjerujem i u ono moje. Vjerujem da osim ljepote I smijeha Postoje čuda za svu djecu svijeta. Svako dijete bolesno I gladno, doživi čudo ono beskrajno. Da sve tuge, patnje i boli Vjetar odnese i Sunce se rodi. I zato ljudi moji ja nisam luda. Ja sam samo mala, I vjerujem u čuda! Ivona Franović, VI3

e literate

’’Prijateljstvo se ne bira, ono biva, ko zna zbog čega, kao ljubav,,

Prijateljstvo je najljepša stvar koja se može dogoditi čovjeku. Ono u njemu probudi sve emocije, pa čak i one najdublje. Jedno od najvećih djela Meše Selimovića ’’Derviš i smrt“ je ostavilo na mene veliki utisak. Shvatila sam koliko je ustvari za čovjeka bitno da ima neku osobu, koja će uvijek biti tu za njega, da ga sasluša, ohrabri, da mu kaže kada griješi, a kada je u pravu. Danas je jako malo takvih ljudi. Sve više pričamo, a nismo u stanju da stanemo i saslušamo jedni druge, jer čovjeku je ponekad potreban pravi, istinski razgovor sa prijateljem. Iz ovog teksta saznajem da je Ahmed našao svoju srodnu dušu, svog pravog prijatelja, koga nikada ne treba da pusti iz života. Jer čovjek bez prijatelja je kao knjiga koju niko ne čita. Mislim da je prijateljstvo jedina pojava koja se dogodi, a za nju ne treba objašnjenje, ono biva, i taj trenutak je čaroban. Ono se ne ogleda po tome koliko smo dugo prijatelji sa nekim, već da li se taj neko našao za nas u trenucima slabosti, i stavio ruku u vatru za nas, ili zauvijek odšetao iz našeg života. Nisam dovoljno odrasla, ali već sada shvatam šta znači pravo prijateljstvo, i ko su mi pravi prijatelji. Kao što ljudi kažu, pravi prijatelj je osoba koja te drži za ruku, a dira ti srce. I stvarno je tako, prijateljstvo biva, baš kao ljubav. Svi ćemo jednog dana naći drugu polovinu sebe, prijatelja koji nas dopunjuje. A da bismo došli do toga treba da prevaziđemo sve prepreke, koje ujedno sačinjavaju život svakog čovjeka. Marika Parapid,82

Naše mlade

Slava i uspjeh imaju svoje lice i naličje Uspjeh znači postići željeno, a da bi se uspjelo, potrebno je ponekad mnogo odricanja. Uspjeh i slava sami po sebi čovjeku donose osjećaj samopoštovanje i divljenje od strane drugih. Niko nije postigao uspjeh ili slavu preko noći, ostvarenje toga ukazuje na ogroman rad i veliko strpljenje, što je veliki izazov, jer se takav život mnogo razlikuje od rutinskog, i svega na što je čovjek navikao. Slava i uspjeh ne donose sreću ukoliko ne radimo ono što volimo i što nas ispunjava, oni samo treba da budu posljedica velikog truda i rada. Uspjeh takođe predstavlja onaj osjećaj uzbuđenja nakon jutarnjeg buđenja jer znamo da nas čeka uzbudljiv dan. Uspjeh nas povezuje sa svijetom i budi motivaciju i osjećanja kod drugih, međutim on nas može i odvojiti, ili stvoriti osjećaj da smo dovoljni sami sebi, takođe može pokrenuti ljubomoru kod drugih. Postoje kako dobre,tako i loše strane slave, ali ono što je mnogo bitno jeste ostati čvrsto na zemlji. Anđela Isljamović, 82

TAJNA Imam tajnu jednu, Ne smijem ti reći Ako je ne čuvam , znaće neko treći .

Tajna je u meni , raste kao plima, ako ti je kažem, pričaćeš je svima .

Tajno moja, ćuti duboko u meni , neko će nas čuti i razbit sanak sneni! Dedović Anđela i Ivanović Divna,61

e literate

,,Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog čega kao ljubav''

Pravog prijatelja i pravu ljubav, po mom mišljenju je najteže naći , ali kada ih nađeš, našao si smisao života. Pravom prijatelju možeš sve reći, sve podijeliti sa njim, i osjećaj kada znaš da nekome možeš sve da kažeš, osim svojim roditeljima, je sjajan. On je uvijek tu za tebe, kao i ti za njega. Dva prava prijatelja dopunjavaju jedan drugog kao beskrajno plavo nebo i preljepa bijela ptica, tj.savršeni su raj. Ja imam pravog prijatelja, nadam se da sam u pravu, sa kojim se družim od prvog razreda i takvo prijateljstvo je neprocjenjivo. Naravno, uvijek ima i „druga strana“ pravih prijatelja koji su sa nama samo zbog svojih interesa, na prvi pogled su sjajni, a u situacijama kada treba da se žrtvuju za vas, pobjegnu kao uplašeni od velike mačke. Ali njih treba samo zaboraviti i nastaviti sa životom. Pravo prijateljstvo je kao tropska ptica, rijetka, teška za naći i prelijepa. Uroš Čikić, 83

Susret sa dječakom Stajao sam na vratima biblioteke i kada je utučen i zbunjen dječak izašao, zapitao sam ga: „Jesi li sada, kada si vratio knjigu, osjetio olakšanje u duši?“. Dječak me pogleda i dalje zbunjen, i odgovori: ''Da, jesam...''. „Je li sada shvataš koliko si se dana bespotrebno mučio mišlju kako da je vratiš? Čak si razmišsljao i o veoma ružnim stvarima, kao što je smrt, misleći da ćeš tako izbjeći dolazak u biblioteku''rekoh mu ja. Dječak, kao da se trgnuo iz sna, poslije ovih riječi žustro mi reče: ''Da li ti možeš da zamisliš šta za mene znači knjiga. To je moj jedini način da putujem svijetom, da upoznajem neke nove stvari, da maštam... '' ''Da, ali sa problemima se treba suočavati i pronalaziti rješenja za njih, a ne bježati, treba ih odgledati do zadnjeg trenutka, kao što si ti to uradio.'' Dječak mi na to odgovori da sam u pravu, i bez volje da se sa mnom raspravlja, okrenu se i ode. A ja sam pomislio kako mi djeca često od malih problema znamo u našim glavama napraviti velike, jer ipak smo djeca i ne znamo se nositi s njima kao odrasli.

Uzelac Stefan, VI3

Naše mlade literate

U zemlji dinosaurusa Kolko god decenija živjeli, ne možemo otkriti mnoge tajne svijeta. Kako je nastalo čovječanstvo? Koji je smisao života? Ili nešto jednostavnije, šta se dogodilo dinosaurusima? „ Svakog dana posjećujem nedođije dinosaurusa, mojih prijatelja. Malo ljudi zna za to čarobno mjesto, ali meni je drago što sam dio toga. Na samom ulasku u njihov život shvatit ćete da im nije lako, ali treba uživati u malim stvarima. Ova čudesna i ogromna bića žive na zemljištu punom biljaka i drveća. Kada pogledam prema nebu, zavrti mi se u glavi. Dok me jedan dinosaurus nosi na leđima, drugi me može poklopiti svojim stopalom. Bilo je i onih kojih sam se bojala, ali nisu mi više toliko strašni. Oni brinu jedni o drugima, a to je poruka i za ljude. Nekima sam dala imena, kao: Dino, Nuki, Lila...“ Oni su izumrli možda zboh Ledenog doba, ili pada meteorita, ko zna, ali ja se osjećam kao da su još uvjek sa nama. Znam da je sve ovo bila moja mašta, a dječija mašta može svašta, zar ne? Osjećala sam da sam s njima u nekom drugom svijetu; bar za trenutak. Mina Miljanić, VI3

Preduzetništvo SAOBRAĆAJNA (NE)KULTURA

U okviru proslave Dana škole, a povodom realizacije preduzetničkog projekta „Podizanje svijesti o saobraćajnoj kulturi", 1.juna 2015. je u holu Osnovne škole „Njegoš" na Benovu otvorena izložba fotografija na temu „Saobraćajna (ne) kultura". Učenici su pokazali da je, umjesto da dvorište škole i njeno neposredno okruženje bude mjesto gdje će se đaci tokom odmora okupljati i osjećati sigurno, prostor ispred škole pretvoren u javni parking. Prisutne je najprije pozdravio direktor Osnovne škole „Njegoš" Dragoljub Stamatović, koji je rekao da je osim ovog, tim preduzetništva pokrenuo više pojekata, od kojih je najznačajniji bio osmomartovski bazar. „Na naše veliko zadovoljstvo, učenici su tom prilikom sakupili oko 2000 eura, a novac je bio uplaćen na žiro račune namijenjene za prikupljanje sredstava za liječenje Marije Martinović sa Cetinja i Mirjane Krstičević iz Tivta.

Preduzetn

ništvo

Preduzetništ

tvo

Preduzetništ

Ministar Bošković govorio na svečanosti povodom Projekta „Preduzetna škola“

Datum objave: 21.04.2015. u 16:20 | Autor: Biro za odnose s javnošću Ministar prosvjete mr Predrag Bošković govorio je 21. aprila 2015. godine, na svečanosti povodom projekta "Preduzetna škola", koji se realizuje u okviru Regionalnog centra za razvoj preduzetničkih kompetencija zamalja Jugoistočne Evrope (SEECEL). Svečanost je održana u OŠ "Njegoš" u Kotoru. Pored ministra Boškovića, na svečanosti je govoro i ministar za preduzetnistvo Republike Hrvatske Gordan Maras i predstavnica SEECELa Efka Heder.

tvo

Oni su naj PEHAR ZA OŠ “NJEGOŠ” NA TAKMIČENJU IZ ROBOTIKE

Na nacionalnom takmičenju osnovaca u robotici „First lego lige“, koje je održano u OŠ „Radojica Perović“ u Podgorici, Projekat-tim OŠ „Njegoš“ iz Kotora osvojio je pehar za najbolji projekat. Takmičenje je počelo ceremonijom svečanog otvaranja, a nakon toga krenuo je takmičarski dio u kome je učešće uzelo 10 timova osnovnih škola, uzrasta od devet do šesnaest godina, iz pet crnogorskih gradova. Rješavajući problem FLL Učionica svijeta kotorski osnovci su napravili projekat „Pametna klupa“, koji je prema ocjeni stručnih sudija bio najbolji u toj kategoriji. Projekat tim OŠ „Njegoš“ iz Kotora činili su Ivana Sjeran, Ana Vukasović, Bogdan Kašćelan, Ilija Radonjić, Vasilije Čolan i Anto Petrović.

Prvo mjesto u ritmičkoj gimnastici za Kseniju Manifestacija “Budvanski dani”, kojom se obilježava 70 godina odoslobođenja Budve u Drugom svjetskom ratu, održaće se na više lokacija u Budvanskoj opštini. Na ovogodišnjem X. Internacionalnom turniru u ritmičkoj gimnastici, učenica naše škole Ksenija Grujić osvojila je prvo mjesto u kategoriji lopta, i treće mjesto u kategoriji obruča(2003 godište). Čestitamo Kseniji.

Oni su naj

PRVO MJESTO ZA NAĐU

Na međunarodnom festivalu i takmičenju klasične gitare "Jovan Jovičić" u Novom Sadu koje se održava od 6. do 9. aprila četrnaestogodišnja gitaristkinja iz Kotora Nađa Janković (iz klase prof.dr. Srđana Bulatovića) - učenica niže muzičke škole "Vida Matjan" iz Kotora i OŠ "Njegoš" Kotor osvojila je prvo mjesto i 99 poena u konkurenciji 14 takmičara. Ovo je Nađino jedanaesto međunarodno priznanje u oblasti muzike. Na ovom festivalu učestvovala je na predavanjima i seminarima eminentnih profesora i gitarista. Iz Novog Sada Nađa putuje za Sarajevo gdje će se od 10. do 13. aprila održati međunarodni festival i takmičenje klasične gitare. (izvor: radiokotor)

NAĐA Ponovo Nađa osvaja Na međunarodnom takmičenju klasične gitare koje je održano od 15. do 18. januara 2015.u Zagrebu Nađa Janković, četrnaestogodišnja gitaristkinja iz Kotora, osvojila je prvo mjesto i zlatnu medalju. Na repertoaru su bile kompozicije „Karneval u Veneciji" Franciska Tarege i „El Colibri" Hulija Sagrerasa. Ovo je njen najnoviji međunarodni uspjeh nakon osvojenih prvih nagrada na takmičenjima u Sloveniji, Španiji, Italiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Rumuniji, te finala u Americi. Nađa Janković je učenica petog razreda niže muzičke škole „Vida Matjan" iz Kotora iz klase prof. Srđana Blatovića. Kako smo obaviješteni, narednih mjeseci će učestvovati na međunarodnim takmičenjima u regionu i širom svijeta, a planiran je i solistički koncert. Učenici saradnici 32

Komercijalna banka AD Budva je i ove godine dodijelila godišnju nagradu „Rastemo zajedno" najtalentovanijim učenicima i učenicama osnovnih škola u Crnoj Gori. Svečana dodjela nagrada je organizovana u prostorijama Sport Kluba „Čelebić" (Donja Gorica) Od ukupno 163 kontaktirane osnovne škole u Crnoj Gori, selekciona komisija odabrala je osnovce koji su u proteklom periodu ostvarili zavidne rezultate, kako na lokalnom, tako na regionalnom, ali i državnom nivou u oblastima nauke, umjetnosti i sporta. Kandidati/tkinje su dostavljali relevantne dokaze o svojim postignućima u pomenutim oblastima, kao i preporuke trenera, predavača i mentora. Komisija u sastavu: Zvonko Peković, dr Marko Miročević, Zoran Gogić, Milivoje Dragićević, Ivana Borović, Sandra Vujović, a kojom je predsjedavala mr Maja Bojanić, odlučila je da godišnju nagradu „Rastemo zajedno" za 2014. godinu, između ostalih (Marija Žižić - OŠ „Maksim Gorki"-Pogdorica, Dušan Subotić - OŠ „Oktoih"-Podgorica, Stefan Dragović-OŠ „Dr Dragiša Ivanović" Podgorica, Dejan Baletić-OŠ „21 maj"-Podgorica, Đorđe Stojanović- OŠ "Anto Đedović"-Bar, Nikola Đurović-OŠ „Petar II Petrović Njegoš"-Bar, Nina Mitrović-OŠ „Stefan Mitrov Ljubiša"-Budva, Milica Karličić-OŠ „Risto Ratković"-Bijelo Polje, Bojan Prelević-OŠ „Štampar Makarije"-Podgorica) dodijeli i Nađi Janković iz Osnovne škole „Njegoš" u Kotoru.

Učenici saradnici

Nađa I Vanja

Oni su n KOTORSKI KOŠARKAŠI

U 14.kolu Južne regije za košarkaše mlađih kategorija, pioniri Kotora pobijedili su u Tivtu ekipu Teoda 62-58. Za ekipu Kotora nastupili su: Luka Tomović, Stefan Roganović, Miloš Katurić, Ognjen Simić, Marko Đuranović, Luka Rakočević, Lazar Krivokapić, Marko Miranović, Vasilije Jovanović, Martin Vučković, Vlado Otašević, Vojin Vujović, Balša Pavićević, Andrija Perović, Damjan Jašović i Jovan Ivković Najefikasniji su bili Ognjen Simić sa 28 i Vasilije Jovanović sa 15 koševa.

Učenici saradnici

naj

Sportske igre u Baru

Državne školske sportske igre, u organizaciji Crnogorskog školskog sportskog saveza održane su u Baru. Na takmičenju iz atletike, učenici OŠ "Njegoš" predstavljali su opštinu Kotor i osvojili dvije medalje. Jovanović Vasilija, učenik VIII razreda, u disciplini skok u dalj (rezultat 5,14 m), osvojio je zlatnu medalju, dok je Vujković Vasilije, učenik IX razreda u disciplini 400 m (rezultat 59,00 sec), osvojio srebrnu medalju.

Oni su naj

GOSTI RADIO KOTORA Gosti izdanja emisije "Radio škola" 21.03.2015. na lokalnom radiju bili su trinaestogodišnji Vasilije Jovanović i Ognjen Simić-učenici osmog razreda Osnovne škole "Njegoš" na Benovu, pionirske selekcije Košarkaškog kluba "Kotor". Sa mladim, perspektivnim košarkašima razgovarala je urednica emisije Sanja Čavor.

Likovni konkurs na temu “U zemlji dinosaurusa” Darija Božović, učenica IV1 Benovo osvojila je Specijalnu nagradu za originalnost na likovnom konkursu na temu "U zemlji dinosaurusa" u kategoriji radova učenika od IV do VI razreda. Konkurs je raspisan od strane NVO DIV, Grupo Cultural i Prirodnjačkog muzeja Crne Gore.

Darija je u subotu, 06.06.2015. godine, sa svojom učitejicom Ivanom Kapetanović prisustvovala dodjeli nagrada na Budvanskom sajmu. Učenici saradnici

Takmičenja i konkursi:

- Na literarnom konkursu na temu „Pružena ruka - most h povodom Dana Crvenog krsta,Radulović Kristina IX/2 je o - Na Novogodišnjem šahovskom turniru, organizovanom o osvojila II mjesto. Mentor: Nikola Peruničić. - Na literarnom konkursu na temu „Moje buduće zaniman Gore, Srdić Irina IX/3 je osvojila I mjesto. Mentor: Tatjana - Na literarnom konkursu na temu „Moje buduće zaniman Gore Drašković Andrea IX/2 je osvojila II mjesto. Mentor

- Na 33. Školskim sportskim igrama Crne Gore, Jovanović u dalj. Mentori: Dragana Jokić i Milica Krunić. - Na 33. Školskim sportskim igrama Crne Gore, Vujković V na 400 m. Mentori: Dragana Jokić i Milica Krunić. - U subotu, 30. maja 2015. godine, u školi „Radojica Perov botici. Rješavajući problem Pametne učionice TEAM EXTR jektujući Pametnu klupu. Članovi tima su: - Sjeran Ivana VII/4 - Vukasović Ana IX/1 - Kašćelan Bogdan VII/4 - Radonjić Ilija IX/1 - Čolan Vasilije IX/1 - Petrović Anto IX/3. Mentori: Marija Samardžić, Tamara Radonjić, Dragoljub St 38

humanosti“, raspisanom od strane Crvenog krsta Kotor, osvojila III nagradu. Mentor: Stanka Knežević. od strane Šahovskog kluba Kotor, Vukasović Ana IX/1 je

nje“, raspisanom od strane Zavoda za zapošljavanje Crne a Dragutinović. nje“, raspisanom od strane Zavoda za zapošljavanje Crne r: Stanka Knežević.

ć Vasilija VIII/2 osvojio je zlatnu medalju u disciplini skok

Vasilije IX/1 osvojio je srebrnu medalju u disciplini trka

vić“ u Podgorici održano je takmičenje osnovaca u roREME naše škole osvojio je pehar za najbolji projekat, pro-

tamatović. 39

Prisutne učenike i roditelje, pozdravio je direktor Osnovne škole „Njegoš" Dragoljub Stamatović " Draga djeco, što se tiče vašeg uspjeha najbolje pokazuju brojke. Od 81 učenika IX razreda vas 13 ste Lučonoše, a 9 učenika je svih devet godina školovanja postiglo odličan uspjeh. Čestitam vam! "

LUČONOŠE

Vukasović Ana IX/1

Kekić Vladana IX/1

Franović Ivan IX/1

Čolan Vasilije IX/1

Dudić Veljko IX/2

Lukšić Željka IX/2

Mršulja Jovana IX/2

Kašćelan Vasilije IX/2

Vukotić Veselin IX/3

10.

Marković Nikoleta IX/3

11.

Pasković Marija IX/3

12.

Perkin Vuk IX/3

13.

Petrović Anto IX/3

ODLIČNI SVIH 9 GODINA 1. Vučković Petar IX/1 2. Dedović Bojana IX/1 3. Deletić Marija IX/1

KOTORSKE LUČONOŠE NA PRIJEMU KOD GRADONAČELNIKA

4. Radonjić Ilija IX/1 5. Stanovčić Maša IX/1 6. Vujić Vanja IX/2 7. Drašković Andrea IX/2 8. Rajman Filip IX/2 9. Petrović Matija IX/3

Naši najmlađi Ličnost koja je obogatila moje djetinjsto

U mom životu postoji mnogo osoba koje su mi drage i dobre, ali ću opisati jednu, za mene posebnu. Moja kuma Petra je najbolja prijateljica koju sam ikada srela. Dan bi počinjao sa našim zajedničkim druženjem i doručkom. Stalno bih se igrala sa njom. Zajedno bi ljeti išle na kupanje, ručale i zabavljale se. Uveče bismo do kasno gledale neku emisiju na televiziji, ili se igrale naših pomalo čudnih igara. Bile smo nerazdvojne. Sada, kad smo porasle, postoje neke razlike između nas , ali se i dalje super slažemo i družimo. Jeste da su ta druženja malo rjeđa zbog njenih obaveza, ali se volimo kao sestre. Kada sam tužna, kada me nešto muči, njoj mogu to povjeriti kao rođenoj majci. Nikad se ne razdvajamo. Kada se posvađamo, i to vrlo rijetko, svađa ne traje ni sat vremena, odmah se pomirimo. Svaka me moja drugarica ponekad iznevjerila,ali moja kuma nikada. Ne sjećam se kako smo se upoznale, jer sam bila jako mala, ali ona je promijenila moj život i zauvijek ću pamtiti naša druženja. Danila Novović, 53

Bliži se rastanak naš...

Kraj školske godine, hm, rastanak od učiteljice i drugara, pojmovi su koji do skoro nisu stvarali nikakve emocije u meni. Sada,pr i samoj pomisli na to, moje tijelo osjeća ružu vjetrova, nepoznati gost. Sve se više bliži taj rastanak, nešto o čemu svi pričaju. Čim čujem tu riječ, obuzme me jeza. Sva ta ružna osjećanja dolaze, jer imam osjećaj da će nestati jedna velika, složna porodica. Učiteljica dobija novu generaciju, a čak ni mi ostali nećemo ostati zajedno. Miješanje ćemo svi teško podnijeti. Drugari iz razreda postali su mi poput braće i sestara. Učiteljica je nama svima kao mama. Zbližile su nas i petodnevne ekskurzije na Lovćenu, koje ću pamtiti zauvijek.Tamo, kao i u školi, bilo je malo svađe, ali najviše sloge. Kada smo se vratili sa Lovćena, bilo nam je žao, jer je to bila posljednja ekskurzija našeg razreda. Da smo snimili film o nama, bili bismo mješavina komedije i drame. Zašto baš ta dva žanra? Zato što smo najčešće veseli, ali znamo biti i bezobrazni, pa učiteljici pokidamo živce. Film bi pratio naše odrastanje, sticanje znanja, i što je najbitnije, pretvaranje one male, slatke djece u ljude! Tome pretvaranju u ljude doprinijela je učiteljica svojim optimističkim duhom, i nadom da će uspjeti. Postali smo velika porodica i ne bih da se rastanemo. U mome srcu uvijek će biti poseban kutak za nas. Staša Bajković, V3

Bliži se rastanak naš…

Pet godina bili smo najbolji. Vi ste bili tu za nas svaki dan, čas, sekund. A... šta ćemo sad bez Vas, bliži se rastanak naš. Sjećam se prvog razreda, kao da je bio juče. Mi mali, držali smo svoje roditelje čvrsto za ruku. Bila sam radoznala da saznam ko mi je učiteljica. Kada sam Vas ugledala, pomislila sam u sebi: -To je ona!? Ona je moja učiteljica!? U vašim očima se vidjela dobrota, ljubav. Na kraju se ispostavilo da i jeste Vi moja učiteljica. Prolazile su divne godine, provedene sa Vama. Došao je taj četvrti razred, u kojem smo Vas mnogo nervirali. Stalno ste se ljutili na nas koji smo govorili da se više ti nestašluci neće ponavljati. Završili su se razredi : prvi,drugi,treći,četvrti, nijesam bila tužna jer sam znala da nas sljedeće godine čekate u učionici sa onim Vašim osmjehom od uha do uha. Došao je ovaj peti razred. Već smo svi tužni. jer ste Vi osoba koja nam je mnogo značila u životu, osoba koja nas je učila prva slova i brojke, osoba koja nas je učila da nije važno ko je kakve vjere, da moramo voljeti sve ljude. Vi ste nas učili da se ljudi dijele na dobre i zle. Više nemam šta da Vam kažem, osim da Vas volim i izgovorim jedno veliko hvala! Doviđenja učiteljice! Nedostajaćete mi. Moj život neće biti isti bez Vas, jer ste Vi u mom životu igrali veliku ulogu! Volim Vas! Danila Praščević, V3

Bliži se rastanak naš

Kroz ovih pet godina stekla sam prijatelje koji će uvijek ostati u mom srcu, iako ćemo se u šestom razredu rastati. Moji prijatelji mi mnogo znače, ali pored njih i meni jedna veoma draga osoba. To je moja učiteljica. Kada sam je prvi put srela, mislila sam da je jako stroga. Pri početku sam se bojala nje, ali kroz ovih pet godina shvatila sam kakva je ona ustvari, a ona je brižna, pametna, dobra ,hrabra... Da ne bih dugo nabrajala, ona je moja druga mama. Svoje drugare smatram braćom i sestrama koji su uvijek tu za mene. Imali smo lijepih uspomena, doživljaja... Iako izgleda kao da se mrzimo međusobno, u stvari mi tako na neki način pokazujemo ljubav među nama. Svi će mi mnogo nedostajati, a posebno moja učiteljica, ali ipak neke slike brzo izblijede, ali uspomene više vrijede.

Naši najmlađi

Ličnost koja je obilježila moje detinjstvo

Kada sam prvi dan ušao u školu, odmah sam se uplašio. Ali vi ste me dočekali sa puno ljubavi i pažnje. Kada pomislim, za trenutak mi dođe da zaplačem. Ovaj put se moram rastati od Vas, učiteljice, ali Vas nikada neću zaboraviti. Naučili ste me da pišem, da čitam, računam, crtam, pjevam i da radim mnogo drugih stvari. Vi ste me čuvali i pazili, bili uz mene svo vrijeme i kada bih nešto pogrešno uradio, Vi bi mi oprostili. Vašom ljubavi i pažnjom ste mi pomogli da se riješim svih strahova vezanih za školu. Prošlo je skoro 5 godina od našeg prvog susreta. Znam da nikada neću imati finu učiteljicu kao što ste Vi, Vi ste osaoba koja je obilježila moje djetinjstvo.

Paule Krivokapić, V3

Ličnost koja mi je obilježila život

U mom životu mnogo ljudi je obilježilo moj život, ali neko ga je obilježio sa mnogo ljubavi. To je moja mama. Moja mama mi je podarila život, pazila me, šetala i učila me kako da volim ljude. Bila je uz mene kada mi je porastao prvi zub, kada sam prohodala, i bila je tu da me svake noći ušuška u krevet i brine se o meni. Kada sam porasla, ona me je naučila prve brojeve i riječi, kako da gledam na sat i da zavežem vezice. Svaki put kada je pošla na putovanje ne bi se vratila bez poklona. Priređivala mi najbolje rođendane, krstila me i sve ostalo. Uvijek mi je kupila sve što sam htjela, bila dobra i ispunjivala mi sve želje. Naravno, bila sam u kazni, ili bih dobila batine kada sam bila nevaljala, ali to je sve normalno. Ja joj se zahvaljujem ovim sastavom, jer je moj život obojila šarenim bojama i bila je tu za mene svaki dan u mog života. Lola Vukčević, V3

Osmijeh☺

Osmijeh je čudo, Što lice krasi, Osmijeh je lijek, Što nekad i spasi.

Osmijehom se Prijateljstvo jača, Sa osmijehom se ljepše Kroz život korača!

Djeca se Smiju najiskrenije, Dječiji osmijeh Nema cijene.

Sa djecom je, Svakog dana, Radost i osmijeh Na usnama.

Osmijeh je, Najveće bogatstvo, Što u dobru i zlu, Spašava drugarstvo. Nekim čudom, Kad god se smiješ, Drugarstvo činiš I razveseljuješ. ☺

Ivana Ševaljevic, V2

Naše polig

glote

Naše polig

glote

Nagrade na 12. Literarnom konkursu „Mailing list Histria 2014“ Na 12. Literarnom konkursu „Mailing list Histria 2014“ učenici naše škole Tamara Ljesar, Lea Bujković, Lena Uzelac, Marinovvić Matija i Kordić Doris, učenici IX razreda osvojili su značajne nagrade. Za I i II mjesto u individualnim radovima (Kordić i Marinović) dobili su visoke novčane nagrade i diplome. U kategoriji za grupni rad učenice Ljesar, Bujković i Uzelac dobile su niže novčane nagrade i diplomu. Čestitamo Uredništvo Evo kako je to doživio jedan od nagrađenih učenika: „Petog novembra 2014. sa profesoricom Gordanom Franović, mi učenici, dobitnici nagrada našli smo se u palati Bizanti. Prisustvovali su i neki od članova žirija. U sjećanju mi je ostalo ime gospođe Marie Rite. Lijepa atmosfera i mi ponosni na naše nagrađene radove. Ponosna, takođe, i naša profesorica. Bilo mi je posebno drago... uz diplomu za osvojeno drugo mjesto, prvi put i novčana nagrada. I to za literarni rad. Moji baka i djed su zaslužni za sve, jer da nije bilo njihovih priča, ne bi bilo tog mog djela, za njih takođe važnog. Jer, trebalo je pisati o njihovim pričama. Pomislio sam da bi trebalo i svako od nas da zabilježi takve priče. Nastale bi cijele knjige.“ Marinović Matija

Naše polig

glote

Razmišljam o kn Čovjek nije stvoren za poraze Starac Santjago predstavlja borbu čovjeka protiv prirode. Borbu protiv onoga što ljudima najteže pada-poraza. On je u svojoj sredini naučio da se treba pomučiti za svoje interese, da se ne treba predomišljati, ni bilo kome popuštati. On je te večeri mogao pustiti onu veliku ribu. Bio je vrhunski ribar, što je njemu uloviti drugu ribu. Ali čovjek nije stvoren za poraze, kada bismo mi stalno dopuštali da nas hvale, naš kraj bi bio blizu. Ako bismo odustajali od nama važnije stvari, zamislite u što bi nam se život pretvorio. Santjago je svojom izdržljivošću i iskustvom pokazao kako ne treba odustajati, pokazao je da ,,svaku bitku treba voditi kao da je zadnja”. On je podstrek svim mladim, a i onim starim. Njegov život je kao metafora za hrabrost i istrajnost. Stari ribar je znao ako se preda da će to uticati na njegovo samopouzdanje, da će se osjećati nesigurno. A to sve bi uticalo na ulov, to bi se odrazilo na količinu hrane. Mnoge porodice su zavisile od jednog ulova.To je bila surova strana zivota u ribarskim mjestima. On je na pobjedu odlucio reagovati po principu ,,to je prošlost, život ide dalje”. Naravno, bilo mu je žao fantasticnog ulova. Ali vrijeme ne možemo vratiti unazad. Život Santjaga je kao izreka ,,jedna bitka dobija rat”. Stalna borba i otpor sredine će nam sigurno donijeti bolji život. Čovjek nije stvoren za poraze, a da smo stvoreni da gubimo i poštujemo , ko zna kakva bi civilizacija bila i da li bi je uopšte bilo. Petrović Anto,IX3

Hari Poter je knjiga koja me je spasila. Kada sam čitao knjigu preplavila su me osjećanja. Ona mi pruža potpuno zadovoljstvo i ostavila je jaki trag u mom srcu, obilježila mi je jedan period života. Darjan Nenezić, 71

Savršenstvo galeba je u želji za slobodom “Galeb Džonatan Livingston” je lik iz savremene istoimene bajke koji ima prenosno značenje. Džonatan može biti bilo ko od nas, a ne samo običan galeb. On je simbol nas, ljudi koji žele da ostvare svoje snove i postignu nešto u životu.On ima čvrstu volju da ostvari svoje namjere. Sve što želi jeste da uzleti visoko u slobodu, dalje od kopna. Želi da dostigne najveću visinu i da bude najbrži galeb u svom jatu. Svi, pa čak i njegovi roditelji, su bili protiv toga. Oni su htjeli da ostane na kopnu, da bude kao i njegovi preci koji su živjeli svoj život loveći hranu svakog jutra. To jednostavno nije bilo za njega. On nije htio biti takav galeb. Htio je biti drugačiji i ostati zapamćen po nečem dobrom. I bio je dovoljno hrabar da se otisne sa kopna i osvoji slobodu.U tome pronalazi svoju podršku, dva najbolja prijatelja, Flečera i Salivena. Oni su cijelo vrijeme bili uz Džonatana. Džonatan je uspio i da njih nešto nauči, da lete visoko i da nikada ne odustaju. .,,Galeb koji leti najviše i vidi najbolje”, to je suštinska misao ove knjige. Džonatan je uspio u svojim namjerama, ostvario je svoje ciljeve i poručio nam da je život ljepši. Džonatan nam poručuje samo jednu rečenicu, jednu misao “da nikada ne odustajemo od svojih snova, da budemo hrabri i uporni, jer živimo samo jednom. Pasković Marija,IX3

njiževnom djelu Čovjek nije stvoren za poraze (“Starac i more” E.Hemingvej) Želja svakog čovjeka je da zauvijek živi, da bude upamćen. Starac Santjago nije bio ništa drugačiji od ostalih ljudi. Imao je svoje snove, svoj cilj. Uvijek je težio da bude,,veći,,. Uz mnogo truda i volje, i maštanje postaje java. Samo je bitno nikada ne odustati. Svaka budala može da odustane. Život nam se ne nametne uvijek onako kako bismo mi htjeli, zato mu treba uzvratiti. Kažu da niko ne zna svoju sudbinu. To nije istina. Mi je sami sebi diktiramo. Kada hoće da nas spriječi , da nam stane na put, treba da pronađemo novi, kao i sam ribar Santjago. On nije bio snažan, mlad ribar. Godine su ga stizale, i izdavala snaga. I bolest. On je sve to odbacio. Htio je da dokaže da godine ne određuju starost, da starost ne određuje život. Živiš ni za šta, umreš za nešto. Ako se više nikada ne probudiš, tada odmaraš. Ali uzalud taj odmor bez umora. Sam sebi postavljaš cilj i gaziš ka njemu. Kada ga dosegneš, ideš na sljedeći. Starac je imao jedan svoj nedovršen cilj koji je htio da ostvari. Otisnuo se svojom malom barkom u okean koji se činio kao beskraj. Mnogo je čekao da se pojavi njegov plijen. Nakon dva i po mjeseca čekanja dogodilo se to što se događa jednom za života. Trznuo mu se štap. On je bio spreman da uloži svaki atom snage. Riba ga je vukla dva puna dana. Htjela je da mu otme snove. Ali on nije posustajao lako. Dva puna dana je vukao štap. Bio je na izmaku snage, ali njegova želja nije htjela da odustupi čak i kad je tijelo htjelo. Nakon dva najduža dana u njegovom životu,riba je ta koja je „pukla“. Uspio je da je uhvati. Ali imao je i novi cilj. Bio je nasred okeana. Daleko od kuće. Znao je da još nije sve završio. Bio je tako blizu, a tako daleko. Međutim, kada se nije nadao, njegovi snovi su se izgubili. Ribe su mu pojele plijen. Ostao je samo leš da svjedoči o njegovom djelu. Svaki rad, ili nerad, nas kad tad osvijeste i vrate u stvarnost i okrenu sebi samima. Vukotić Veselin, IX3

Lik Nikoletine Bursaća Nikoletina Bursać nije izmišljen lik, već je on zaista postojao u životu Branka Ćopića. Bio je to njegov drug iz ranih školskih dana koji ga je često štitio i brinuo o njemu. On je piscu poslužio kao inspiracija u stvaranju lika Nikoletine Bursaća. Iako je bio još dječak, Nikoletina je zreo i razuman, i kada je izbio rat, bez razmišljanja odlazi u partizane da brani svoju zemlju. U ratu je bio surov prema svima, osim prema onima kojima je potrebna zaštita. On je snažan, jak, naizgled grub i neotesan. Uvijek je osoran i mrzovoljan u razgovoru s drugima, čak i sa majkom. Ali, ustvari, on je dobar, plemenit, naivan, brižan i osjećajan. Pun je ljubavi, ali tu ljubav izražava na čudan način. Uvijek se trudi sa ostane čvrst i tvrdog srca, i da sakrije svoja prava osjećanja. Na rastanku sa majkom, sitnom i zgurenom staricom, on postaje čak i surov. Majka ga, sva uplakana i zabrinuta zadržava, dajući mu savjete da brine o sebi, a i želeći da ga što duže zadrži pored sebe. Nikoletinu kao da ne dotiču njene suze i želi što prije da ode. Ali, kada je majka u opasnosti, on ostaje na položaju štiteći je vatrom iz mitraljeza, čak i poslije naredbe komandira o povlačenju. Pri tome stalno zabrinuto pita Đurkana dokle je majka stigla. Pisac je ovaj lik naslikao kroz mnoge kontraste. Nikoletina je s jedne strane snažan i jak kao stijena, a s druge nježan i brižan, na svoj poseban način. Stefan Uzelac VI3

Razmišljam o književnom djelu Čitajući lektiru ,,Galeb Džanaton Livingston'', naučila sam mnogo. O ljudima, o životu i njegovom značaju, smislu. Proletjela sam sa Džonatanom svaki pad, naučila svaku lekciju, bar sam se trudila da naučim jer nije lako biti Džonatan, ne taj besprekorni neograničeni ,,Galeb'' koji živi u svima nama, čuči nam u srcu i polako kuca. Kuca da se odazovemo na njegov zov i probudimo ga. Dozvolimo mu da poleti u savršentsvu. Ljudi rijetko kad puštaju Džonatana napolje, ali kad ga puste, tek onda dožive sve. Možda budu neprihvaćeni u početku, kao što i u priči bješe, ali, sa voljom, nadom i vjerom najslabija krila se u nebesa podići mogu. Onda život može biti more, more nad kojim letimo. Beskonačno prostranstvo, sloboda. Nebo nam može biti kuća, u kojoj snivamo i snove ostvarujemo. Život može biti lijep, ali ne i savršen bez ... Ja se Džonatonu divim, da, ali ne zbog njegovog dostignuća. Zbog njegovog horizonta?, ne. Divim mu se zbog njegovih padova. Padova poslije kojih je ustajao hrabro i junački, a ni u jednom trenutku nije gubio nadu. Uzdigao bi se više i baš su ga ti padovi ojačali, podigli do ,,raja''. Do tog savršenog neograničenog galeba. Eto, ljudi moji, to je savršenstvo, taj skup padova i uspjeha .To jedno bez drugog ne može.To je ono što nas je Džonatan naučio. Da koliko god bilo teško, pokušavamo iznova i iznova. I da, pašćemo i da, boljeće, boljeće jako, ali posle tog pada ustaćemo. Ustaćemo jači, i poletjećemo opet . Ovaj sastav mogao je otići u hiljadu smjerova, ali ja sam izabrala baš ovaj jer mislim da ono što je zaista najvažnije je ta lekcija koju nas Džonatan u uči, da znam da sam uradila sve da dostignem svoje snove i da pomognem drugima da ih ostvare. Vladana Kekić, IX1

Život danas je veoma težak, zato za njega ne postoji pravilo kako treba da se ponašamo, zato živimo onako kako umijemo i kako smatramo da je najbolje za nas. Najgore je to što gotovo niko ne živi život pun strpljenja i obzira prema drugima, a da za to ne zahtijeva neku nadoknadu. Svi žele nešto, a niko se ne pita da li mu je to zaista potrebno i da li time može usrećiti nekog drugog, osim sebe. Često se susrećemo sa strašnim sudbinama ljudi, kojima treba pomoći, a ne okretati glavu od njih. Na ulici vidim ljude izmučene od nemaštine, koji traže i mole za pomoć, pa im pogled pun saosjećanja, a ne prezira, pomaže da na trenutak zaborave svu svoju muku. Na televiziji vidim ljude koji traže pomoć za djecu i odrasle kojii su oboljeli, treba im lijek, ili je potrebna hitna operacija. Moji roditelji često pomognu u takvim situacijama i tada stvarno shvatim koliko je malo, skromnim ljudima, potrebno za sreću. Znamo da je novac nužna potreba, ali ne treba ni u čemu pretjerivati. Mislim da je novac prolazna stvar, a ono što ostaje jeste naša duša i ono što imamo u njoj. Ako smo zadovoljni, puni života, nade, ljubavi, tada smo najbogatiji. Parapid Marika, VIII2

Nagrade za književnost Sjećanje na Branka Ćopića i Svjetski dan dječje knjige

Povodom obilježavanja Svjetskog dana dječje knjige i stotinu godina od rođenja poznatog pisca za djecu Branka Ćopića Javna ustanova "Kulturni centar Nikola Đurković" - Gradska biblioteka i čitaonica, 02.04.2015.god u kinu "Boka" organizovale su predavanje "Humoristički valeri Ćopićeva djela" (sa posebnim osvrtom na školsku lektiru) koje je održala prof. dr Svetlana Kalezić -Radonjić. Nakon predavanja je prikazan poznati film Orlovi rano lete, nastao po istoimenom Ćopićevom romanu.

Bukerova nagrada Australijancu Flenagenu

Australijski pisac Ričard Flenagen dobitnik je ovogodišnje Bukerove nagrade za roman "The Narrow Road to the Deep North" (Uski put ka dubokom sjeveru.) Australijski autor Ričard Flenagen dobitnik Man Buker nagrade za 2014. Godinu Flenagenov roman je priča o ratnoj brutalnosti i njenim posljedicama, inspirisana iskustvima piščevog oca – ratnog zarobljenika japanske vojske u drugom svjetskom ratu.U središtu pažnje je takozvana „Pruga smrti“ u Burmi, izgradjena prinudnim radom i po cijenu desetina hiljada ljudskih života. Knjiga je i posvećena Flenagenovom ocu – „zatvoreniku broj 335“ – koji je preminuo u 99. godini, ubrzo pošto je njegov sin završio rukopis. Australijskom autoru je nagradu i ček na 80,000 dolara uručila Kamila, vojvotkinja od Kornvola i supruga princa Čarlsa, na ceremoniji u Londonu.Inače, ovo je prva godina da su pisci svih nacionalnosti mogli da se kandiduju za Man Buker nagradu koja je ranije bila otvorena samo za pisce iz Britanije, Irske i članice Komonvelta.

Nagrade Enesu Haliloviću nagrada “Meša Selimović”

Literarna nagrada “Meša Selimović” za 2014. godinu pripala je Enesu Haliloviću za pjesničku zbirku “Zidovi” u izdanju kuće Albatros plus, saopštio je danas novinar kulturne rubrike lista “Večernje novosti” Dragan Bogutović u Vukovoj zadužbini. U ovogodišnjem Velikom žiriju “Večernjih novosti” za knjigu godine učestovalo je 49 istaknutih književnih kritičara, teoretičara i književnih istoričara. Oko “Meše” su po 27. put okupljeni književni znalci koji redovno prate domaću produkciju i koji su godinama privrženi ovom prestižnom priznanju.

Nikolaidisov roman “Devet” u trci za Mešinu nagradu Roman “Devet” Andreja Nikolaidisa, u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja, predložen je ove godine za jednu od najvećih regionalnih književnih nagrada – Meša Selimović. Po prijedlogu selektora za Crnu Goru, Vlatka Simunovića, u trku je ušao i roman “Vajar” Svetozara Savića, u izdanju Obodskog slova.Članovi žirija za 15. Međunarodne književne susrete Cum grano salis su Semezin Mehmedinović, predsjednik, i članovi Julijana Matanović, Enes Karić, Milorad Popović i Vladimir Arsenić.Nagrada Meša Selimović, za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini na jezičkom govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, dodijeliće se na 15. Međunarodnim književni susretima Cum grano salis koji će se održati u Tuzli od 2. do 5. septembra 2015

za književnost

Nikoli Živanoviću nagrada "Branko Miljković"

Nagrada “Branko Miljković” uručena je 16.05.2015. u Nišu Nikoli Živanoviću za knjigu “Carmina Galli” u izdanju Narodne biblioteke “Stefan Prvovenčani” iz Kraljeva. Nagradu je laureatu uručio niški gradonačelnik Zoran Perišić, a priznanje se dodjeljuje za najbolju pjesničku zbirku u prošloj godini. Žiri je radio u sastavu Nikola Vujčić, Aleksandar Kostadinović i Goran Stanković, a na konkurs je pristiglo oko 150 pesničkih knjiga. Nagradu dodeljuje grad Niš, a finansijski je podržava Ministarstvo kulture i informisanja, dok je Niški kulturni centar organizator dodjele te prestižne nagrade koja se sastoji od Povelje i novčanog iznosa. Nagrada “Branko Miljković” dodjeljuje se od 1971. godine.

Nagrade NOBELOVAC 2014 PATRICK MODIANO Patrick Modiano, francuski romaanopisac rođen je 30. jula 1945. Godine. Dobitnik je velike nagrade Francuske akademije za roman 1972, te Goncaurtove nagrade 1978. za roman,,Ulica mračnih dućana''. Modiano je rođen u braku između oca italijanskog Jevreja i majke Belgijanke. Ovako uspješan i ostvaren čovjek iza sebe ipak nema srećnu prošlost i djetinjstvo, a djetinjstvo je najvažniji period u doba čovjekovog života, u kome već počinje da izgrađuje sebe kao ličnost i ona je donekle podloga za našu budućnost što naš dragi Patrik nije imao. Njegovo djetinjstvo proteklo je u jedinstvenoj atmosferi; između odsustva oca, o kojem je čuo dosta problematičnih priča, i čestih turneja njegove majke. Sekundarno obrazovanje zavrsio je zahvaljujući pomoci francuske vlade .To ga upravo i zbližilo sa bratom Rudijem koji je umro u dobi od 10 godina. Zato su i Patrikova djela napisana između 1967. i 1972. posvećena njemu . U životu su nam uvijek veliki oslonac braća i sestre , jer sa njima rastemo zajedno , dijelimo sreću i tugu, dobro i loše i kad god neko pokuša i najmanjom riječju da ih povrijedi, već tada osjećamo kao da je odjednom kakva strijela proletjela našim srcem i kao da možemo da učinimo sve i ne trepnuvši, samo da ne vidimo jednu naizgled lijepu kristalnu kapljicu nalik rosi – kišu tuge koja pada niz lice naših voljenih. Nažalost, njegov dragi brat koji je i danas mogao biti među živima, koji mu je mogao biti rame za plakanje, u trenutku je postao ispisan sa lica zemlje; kao kad odjednom oluja odnese svo lišće na koje se nažalost niko ne obazire; niko ne saosjeća sa bolnom dušom drugih, već život ide dalje i vrijeme prolazi i uprkos unutrašnjim poteškoćama zbog kojih srce može da prepukne.Ovaj događaj najavio je kraj Modianovog djetinjstva , a on je nastavio čuvati u pamćenju ovaj period s velikom nostalgijom. Poslije osnovne škole, pohađanja na koledžu Sv.Josipa, a zatim Liceja u Parizu, nije nastavio dalje školovanje .Prema obrazloženju žirija , Modiano je nagrađen za ''Umjetnost memorije '' kojom podsjeća na neuhvatljive ljudske osobine i neotkriveni život - svijet pod okupacijom, Modianov opus posvećen je najvećim dijelom nacističkoj okupaciji i njenim posljedicama u Francuskoj. Teme za pisanje knjiga su mu sjećanja , identitet i vrijeme. ,,Nikada ne bih radio ništa drugo osim pisanja. Sjećam se da kao mladić nijesam imao diplomu, nikakav konačan cilj i da mi je bilo teško da započnem karijeru tako rano. Više volim da ne čitam svoja rana djela. Ne zbog toga što mi se ne sviđaju, već zbog toga što u njima više ne prepoznajem sebe. Isto kao kada ostarjeli glumac posmatra sebe kao mladica u nekoj od glavnih uloga ''. - izjavio je prije tri godine Modiano. Njegovo najpoznatije djelo je ,,Nestala osoba''. To je priča o detektivu koji je izgubio pamćenje. ,,Malobrojni su njegovi intervjui, ali su njegove riječi neprocjenjive ... osvajajući ljubaznošću, uvodi vas u svoj kabinet, prostranu prostoriju punu antikvarnog namještaja i beskrajnih polica sa knjigama, uglavnom esejima o ratu, na francuskom i engleskom jeziku '', opisao je jedan novinar susret sa Modijanom. ,,Poslije svakog romana, imam utisak da sam sve raščistio, ali znam da ću se opet i ponovo vratiti istim ,sitnim detaljima, malim stvarima koje su dio onog što jesam .“ ,,Na kraju, svi smo određeni mjestom i vremenom u kojem smo rođeni''(Modianov citat) Anastasija Mrkaić, 82

za književnost

Pulicerova nagrada za književnost Entoniju Doru Entoni Dor je u Parizu sa jedanaestogodišnjim sinom jeo sladoled kada je saznao da je za roman “Sva svjetlost koju ne vidimo” dobio Pulicerovu nagradu za književnost. Dobitnik Pulicerove nagrade za 2015. godinu proglašen je na Univerzitetu Kolumbija. U užem izboru bili su Ričard Ford sa zbirkom priča “Let Me Be Frank with You”, Lejla Lalami sa romanom “The Moor’s Account” i Džojs Kerol Outs sa zbirkom priča “Lovely, Dark, Deep”. Žiri za dodjelu Pulicerove nagrade naveo je u obrazloženju da je Dorov roman “maštovito i složeno” djelo koje istražuje “ljudsku prirodu i kontradiktornu moć tehnologije”. Roman “Sva svjetlost koju ne vidimo” prije nekoliko mjeseci bio je i u najužem izboru za prestižnu američku nagradu National Book Award. To je priča o dvoje mladih ljudi – slijepoj Francuskinji i njemačkom vojniku – zahvaćenih vihorom Drugog svjetskog rata, koji nastoje da sačuvaju humanost, razum i smislenost svojih života u opštem paklu koji je oko njih. U obrazloženju se još navodi da u Dorovom romanu čitamo niz “kratkih, stilizovanih poglavlja” inspirisanih “strahotama Drugog svjetskog rata”. Roman je odmah po objavljivanju postigao nevjerovatan uspjeh. Bio je 49 nedjelja na listi bestselera New York Timesa i prodat je u više od 1,6 miliona primjeraka.

Zanimljive ličnosti iz Zanimljive ličnosti iz naše sredine

Deseti decembarski dan u Kotoru, osvanuo je sunčan i pomalo vjetrovit. Prethodnih dana bilo je puno kiše i duvao je jak jugo. Danas se može napraviti lijepa šetnja po starom gradu. Divan je, obasjan suncem. Pločnici bliješte pod sunčevim zracima. Grad je potpuno „otkriven“. Svaki detalj se može opaziti. Istorija, kultura, davna vremena, starinska elegancija i raskošna arhitektura, sve kao na dlanu. Sjedi se ispred kotorskih kafea, pije espreso , ,,ćakula'' sa prijateljima. Mnogi su udobno zavaljeni u fotelje, sa licima okrenutim prema suncu i njegovim toplim zracima. Nešto je, ipak, življe na rivi. Na pijaci, žamor i galama. Čuju se prodavci kako hvale svoje proizvode. Neki kupci pristaju, a neki još negoduju. Miris ribe dominira. Ribari su donijeli sinoć ulovljenu ribu. Pričaju kako je rombun najbolje ,,radio''. Na rivi je dosta velikih, luksuznih jahti, mada, naravno, mnogo manje nego ljeti. Među tim velikim i luksuznim jahtama spazih drveni brodić. Na njemu sjedi jedan krupan i bradat čovjek. Stupih sa njim u razgovor. On je Siniša Daković, kapetan drvene brodice ,,Ređina''. Saznao sam da je brod star preko sto godina. -Star je preko sto godina?- začuđeno ga upitah. -Da, preko sto godina, iz 1905. Njime ljeti prevozim turiste do Žanjica. -Znate li gdje je sagrađen?-upitah. -Sagrađen je na Korčuli. U daljem razgovoru kapetan Siniša mi otkriva jednu veoma interesatnu priču o brodu. Bio je zaplijenjen od strane Njemaca u Drugom svjetskom ratu. Tadašnji vlasnik se nije pomirio sa tom činjenicom i odlučio je da ga vrati. Sa nekoliko svojih rođaka, jedne hladne januarske noći, 1942. to je i uspio. Vratio ga je. Kapetan je stavio, tada, brod i sebe na raspolaganje partizanima. -Kako ste ga dobili?-pitao sam kapetana Sinišu. Pa, kupio sam ga prije pet do šest godina, restaurisao ga i od tada nam ovdje služi za turistički prevoz. I tom pričom privlači dosta pažnje . -Da li se vi bavite još nečim? -Da, bavim se muzikom. Sviram gitaru. Imao sam svoj bend. Takođe se bavim inženjerstvom. Inženjer sam u ,,Jugopretrolu''. Još malo smo razgovarali i pozdravili se. Kapetan je otplovio sa riječima: ,,Idemo ja i brod malo da „izađemo“ na otvoreno. Kapetan i brod su se udaljavali, a ja ih netremice posmatrao. Priču o ovoj ličnosti i o Kotoru naljepše je završiti ovdje. S pogledom na more. Gojko Daković, IX1

naše sredine

Reportaža o ...

Reportaža o Tonću Praciju

Kad kažeto “more”, onda vam u glavi dođu vjerovatno sva stara tužna , a ponekad I dobra sjećanja. Starac, zvani ,,El komandant'', obožavao je more, a vaterpolo mu je bio život, to jest klub ,,Primorac''. Ljudi u gradu su ga skoro svi obožavali jer on ih je nosio u društvo nevjerovatnih istina. Dok traju utakmice,on je bio glavna tzv, Beštija''. Pomagap je svim ljudima i svako ga je volio kao nekog svog. Neki ga nisu simpatisali, možda zato što je znao da popije malo više. Ali, imao je veliko srce, dobio medalju za preko 40 puta davanja krvi i jos mnogo toga... Ali svakoga jutra on bi stojao u parku kraj mora , hranio golubove, dočekivao to sunce kotorsko. Moglo bi se o njemu pisati danima, o njegovim dobrim stranama... Ali naš Kotoranin se razbolio od teške bolesti -tumora. Nije mogao više ići na utakmice svog voljenog kluba, niti je mogao ispratiti karnevale kao nekad. Sjedao je u bolnici, kraj prozora gledao more i molio se za pobjede Primorca … On je pošao na nebo, a na njegovoj sahrani svirala je gradska muzika, bili su svi igrači tima, sve njegove “beštije”… Poslije njegove smrti došla je i utakmica, ona najvažnija o kojoj je sanjao da će jednoga dana navijati sa tribina. Na toj utakmici svi su nosili majice sa njegovim likom i natpisom ,,El komandant''. Uspjeh se postiže ne samo talentom, već i ljubavlju i dobrotvornim djelima. Ali, on je i sad ostao naš ,,EL KOMANDANT'' i oriđinal kotorski! Renata Mirošević

Geografija-zanimljivosti Tektonski poremećaji

Tektonski pokreti jeste naziv za sve pokrete i poremećaje u Zemljinoj unutrašnjosti koji su uzrokovani unutrašnjim silama, takoreći sva ona vertikalna, horizontalna i kosa pomijeranja stijenskih masa,koja utiču na formiranje reljefa. Zemljotres nastaje usled pomijeranja tektonskih ploča, kretanja Zemljine kore, ili pojave udara, a posljedica je podrhtavanje Zemljine kore zbog oslobođanja velike energije. Nasuprot rasprostranjenom uverenju da su to rijetke pojave, oni se dešavaju vrlo često, ali njihov najveći broj je slabog intenziteta i javlja se na relativno malim površinama kopnenih prostora, ili okeanskog dna. Japan je zemlja u kojoj ima najviše zemljotresa, gotovo svakoga dana po jedan. Naravno, to su uglavnom zemljotresi koji ne nanose veću štetu. Uzrok ove pojave je to da Zemljina kora nije svuda podjednake debljine i negdje se nije dovoljno slegla, pa postoje prekidi slojeva u stijenama. Gdje god je kora oslabljena, ili postoji prekid, dolazi do međusobnog trenja masa stijena, a energija koja se pri trenju razvija, pretvara se u podrhtavanje, ili vibracije u stijenama. Jak zemljotres je zadesio Nepal, gdje je pogodio Dolinu Katmandu koja je zbog brojnih kulturno istorijskih spomenika upisana na listu svjetske baštine UNESCO-a. Jedan od sedam ovih spomenika je Durbar trg ili dvorski trg koji ima oblik spiralne školjke, jednog od simbola Bude. Ovaj spomenik je potpuno uništen u zemljotresu. Smatram da zemljotresi ulaze u red najstašnijih prirodnih katastrofa koje se dešavaju na Zemljinoj površini, zbog čega su još od davnina privračili pažnju ljudskog roda. Usljed toga, podatke o zemljotresima nalazimo u zapisima starim više hiljada godina.Tek tokom 19.i 20.vijeka ljudi intezivnije izučavaju zemljotrese. Parapid Marika VIII2

Dan planete Zemlje obilježen 21.04.2015. Izloženi panoi uljepšani su radovima nastalima na časovima Crn.srp.hrv.jezika i književnosti.

Informa “Surfuj pametno” u OŠ ”Njegoš”

Dana 2.04.2015.god u sali OŠ "Njegoš" realizovana je interaktivna radionica o bezbijednom korišćenju interneta. Jedinstven projekat na temu sigurnog interneta lansiran je u septembru 2012. godine potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju između kompanije Telenor i Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije. Uspostavljena je saradnja Telenora i Udruženja Roditelji u sklopu projekta "Osvoji Internet, surfuj pametno!’’.

Telenor fondacija u saradnji sa ICT sektorom nastavlja aktivnosti u okviru inicijative „Osvoji Internet, surfuj pametno“, usmjerene na edukaciju o bezbjednoj upotrebi interneta. Naša škola je uključena u projekat od početka, četvrtu godinu . Ove godine je "Teatar mladih" realizovao interaktivnu radionicu. Jedan od fokusa aktivnosti jeste i da se stariji osjećaju bezbrižno kada su im učenici i djeca aktivni dio globalne mreže, nevezano da li se edukuju, igraju igrice, ili koriste društvene mreže.

atika

Ja u svijetu tehnologija Tehnologija svojim napretkom gura svijet naprijed, čini se kao da je ona ta sila koja pokreće našu planetu. Njezin značaj izranja iz svakog aspekta naših života. Toliko je dobra da nam ponekad zamijeni loptu, teren ili prijatelje. Kao i svima ostalima, I moj život se u krajnjim granicama sastoji od ekrana i punjača. Nije da ne volim takav svijet, ali smatram da tehnologija kojom se mi koristimo zna više od Instagrama, Facebook-a, Retrica i prednje kamere. Ona je veoma korisna i praktična - zar to nije nešto što svi ljudi žele da imaju? Da, svi žele da posjeduju bar jedan ,komad savremene tehnologije, ali da li iko taj komad upotrebljava za neke korisne stvari - učenje, posao, upoznavanje?! Djevojke treba naučiti da posjedovanje tehnologije ne znači i posjedovanje statusa, već posjedovanje znanja I obrazovne širine. Nažalost, mi koji smo izmislili tako genijalnu stvar smo je i upropastili i od nje napravili “lične karte” koje određuju naš identitet i status. Eto, na što je spala tehnologija… Ambasador sigurnog interneta sam tri godine, bavim se edukovanjem vršnjaka o opasnostima na internetu, samim tim sam naučila da se koristim svim dostupnim tehnologijama. Velika je šteta što se sva djeca, ali i odrasli, ne mogu tako edukovati. Kada bi im neko pokazao mogućnosti ovih malih mašina, odrasli možda na telefone, kompjutere i tablete ne bi gledali kao na igračke današnje generacije. Kada bi je svi koristili ravnopravno , svijet bi se, čini mi se, rotirao mnogo brže, možda bismo čak I prestigli vrijeme. Djecu treba naučiti da, ako već dan provedu uz društvo telefona, urade nešto korisno. Koliko god tehnologija bila revolucionarna, ona je samo tehnologija i ona ne može zamijeniti naše prijatelje. Uostalom, to nije ni njen cilj. Tehnologiju treba koristiti za ono zašto je ona namijenjena - da obrazuje svijet. Ako je tako budemo koristili, mogu se napraviti velike promjene. Jer ove male stvari, koje skoro svako od nas stiska svojim dlanom, stvarno mogu promijeniti svijet.

Ana Vukasović,IX/1

Sa sajta naše škole

Svjetski dan nauke

Obilježavamo Svjetski dan nauke

Ministarstvo nauke Crne Gore u saradnji sa UNESCO Regionalnim biroom za nauku i kulturu u Evropi i Nacionalnom komisijom za UNESCO, drugi put obilježio je Svjetski dan nauke za mir i razvoj.

. Svjetski dan nauke za mir i razvoj se tradicionalno obilježava u velikom broju zemalja širom svijeta još od 2002. godine. Ministarstvo nauke se i 2014. godine pridružilo akciji i pružilo podršku ovoj značajnoj inicijativi. Tema Svjetskog dana nauke je bila Kvalitetno naučno obrazovanje, pitanje koje je poslednjih godina sve više u fokusu obrazovnih sistema širom svijeta, kao i globalnih foruma na temu nauke i obrazovanja. Svjetski dan nauke u Crnoj Gori je obilježen stručnim panelom na temu „Naučno obrazovanje u Crnoj Gori – prepoznavanje vizije za budućnost”. Panel je održan 10. novembra 2014, u Eko zgradi UN (Plava sala). Uvodna izlaganja imao je Bendžamin Perks, šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru, ministarka nauke Sanja Vlahović, a putem video poruke obratila se Irina

Bokova, generalni direktor UNESCO-a.

Moja zvijezda

„Zvijezde za sve ljude nisu iste“ Za mene su one najveća tajna

O, veličanstvene zvijezde! Vi što obasjavate tamno nebo i oživljavate noć.Vi što ste hiljadama kilometara daleko, a opet se sjetite da svako veče posjetite i moj komadić neba. Kakve li ste vi? Dok vas očarana gledam kako šarate noć, razmišljam o životu i njegovim tajnama. Možda ste i vi usamljene tamo gore na nebeskom svodu, kao i ljudi na zemlji. Možda ste i vi u potrazi za ljubavlju, ili nekom novom avanturom. Da li ste umišljene, pa sijate tako jako, ili ste, pak, same i tražite druga? Fali li vam ljubav? Vaša srodna duša? Neko ko će dati vašem životu sasvim novu svrhu. Ili ste kao i mi, ljudi, i tražite nekog da vam pokaže tajne života. Ponekad vas nacrtam olovkom na papiru, pa vas spojim zajedno i spoznam da niste sve jednako udaljene jedna od druge. Neke od vas su veoma blizu i zajedno svijetlite u noći kao svici pokraj moga prozora. Pitam se da li ćete ikada upoznati i one zvijezde što su vam malo dalje, ili ćete ostati na tom mjestu do kraja svojih života? Naravno, nisu sve zvijezde iste i neće sve isto postupiti. Jedna će poći u avanturu i preći put do svoje zvijezde, a druga neće imati hrabrosti i ostaće sama daleko izvan svakog snopa zvijezda. Da, sijaće jako, ali ni blizu kao one zvijezde koje imaju jedna drugu. I dok joj se svi mi budemo divili na modro-plavom nebu, ljudi se neće zapitati kako je njima. Ali vi što ste same, nemojte se ljutiti na nas ljude. Mi smo, ipak, navikli da gledamo na svakoga samo površno. Ova pitanja ostaće u mojim mislima, a jednog dana jedna zvijezda biće hrabra i spustiti se do ove izgubljene na Zemlji i otkriti joj tajne života. A ta koja bude veoma hrabra i prevali toliki put, to će biti moja zvijezda!

Bojana Dedović, 91

likovni prilo

ozi