Queer arhitektura by Vili Rakita

Queer arhitektura Istraživački seminar arhitektura I Vili Rakita

Queer arhitektura Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu Diplomski studij, I. semestar, ‘20/’21 Istraživački seminar arhitektura I voditeljice: Melita Čavlović, Mojca Smode Cvitanović student: Vili Rakita

Queer noun colloq. (freq. derogatory). A homosexual; esp. a male homosexual. adj. Strange, odd, peculiar, eccentric. Also: of questionable character; suspicious, dubious. verb. trans. Originally: to make a fool of, ridicule; to swindle, cheat; to get the better of. Later also: to puzzle, flummox, confound, baffle, to put out of order; to spoil. Koncept društvenog identiteta kakvog opisuju teorija društvenog identiteta i, kasnije, teorija socijalne kategorizacije pruža temelj iz kojeg se mogu istraživati odnosi pojedinaca i društvenih svjetova koje nastanjuju. Iz ove perspektive, identitet nije niz određenih odlika koje pojedinac posjeduje nego nešto što proizlazi iz interakcije pojedinca i situacije u kojoj se nalazi. Kao sastavni dio tog procesa, identifikacije, na osobu izvana (od strane drugih ljudi i institucija) djeluju određene društvene sile koje projiciraju norme, obrasce ponašanja, načine razmišljanja i osjećanja. U ovoj paradigmi, pojedinac se istovremeno pozicionira u odnos sa više grupa i kategorija - kao njihov dio ili pak kao nešto različito. Ovo spremanje sebe u različite ‘ladice’ daje pojedincu pristup zajedničkoj kulturi, pa time i primjerenim obrascima ponašanja svake grupe, istovremeno se diferencirajući od ‘nepoželjnih’ grupa. Ova fluidnost društvenog identiteta alat je navigiranja kompleksnosti društvenog života pojedinca i igranja različitih uloga. Od početaka 2000-ih godina, širok spektar nenormativnih seksualnih i rodnih identiteta i politika počinju koristiti queer kao opisni pojam. Nekada je riječ queer u engleskom jeziku označavala nešto čudno i neobično, a u kasnom 19. stoljeću koristi se kao pogrdni naziv za one sa tendencijom istospolnoj ljubavi i vezama. No, u 90ima queer aktivisti, posebice članovi pokreta ‘Queer Nation’, preuzimaju naziv kao provokaciju i politički radikalnu alternativu drugim tadašnjim LGBT grupama -

“We’re here! We’re Queer! Get used to it!” Danas je queer krovni naziv seksualnih i rodnih manjina koje nisu heteroseksualne ili cis-rodne. Akademske discipline kao što su queer teorija i queer studiji dijele opće protivljenje binarizmu, normativnosti i nedostatku intersekcijskog

pristupa identitetu. Također se javljaju modeli izraza queer identiteta kao što je queer umjetnost, queer kulturna i politička društva. Kako se aspekti queer identiteta izražavaju u prostoru? Postoji li queer prostor i kako on izgleda? Kako nastaje? U knjizi Queer space, izdanoj 1997. godine, Aaron Betsky prezentira razne aspekte života queer pojedinaca i društva kroz prizmu seksa i seksualnosti. Ovaj pristup objašnjava u jednom predavanju na fakultetu u Los Angelesu.

Sex, because its fun. Sex because it seems rather fundamental. Sex because its something that for me in my life has been very problematic and intriguing, and sex because i think it offers a very clearly established narrative by which we can understand how we over time have come to construct ouselves in the world. And how those constructions reflect the exercise of power. And, finally, how we might find within the exercise of that power the fissures, the contradictions that always occur when what you plan as your projection of power actually is realised in the world. The fissures that open up within there and might allow us the chance to actually make some changes. Jedna od tih pukotina i sam početak queer prostora prema Betskyju vrlo je doslovno u ormaru. Tamno mjesto u srcu doma u kojem čuvamo fragmente sjećanja, ali koje sadrži i odjeću - slojeve kojima gradimo svoj društveni identitet, fasadu prema vanjskome svijetu. Mjesto susreta prošlosti i budućnosti, tijela i društva. Taj konstruirani prostor i persona koji proizlaze iz ormara formiraju se u ogledalu. Tamo poziramo i postavljamo svoju kreaciju u odnos sa svijetom, ali ona sama po sebi ne postoji osim u tom ogledalu, tom pogledu. Otvorena i slobodna zrcalna slika stvarnosti koja je zapravo suprotna. Cilj queer prostora je orgazam, to jest potpuno rasplinjavanje tijela u svijetu, ranjivo prepuštanje osjetu koje u zarište stavlja vlastito iskustvo. Elementi ‘ormara, zrcala i orgazma’ su ti koji grade queer prostor.

What I am calling queer space is that which appropriates certain aspects of the material world in which we all live, composes them into an unreal or artificial space, and uses this counterconstruction to create freespace of orgasm that dissolves the material world.

O tome tko je i kako gradio taj svijet u koji se pokušavamo rastopiti, Betsky gradi tezu u svojoj ranijoj knjizi Building sex: Men, Women, Architecture and the Construction of Sexuality.

The man-made world is made by men, and women have had to make their own places within it. Betsky tvrdi da kroz povijest muškarci grade spomenike svojoj muškosti i moći i to jezikom kontrole koji proizlazi iz apstrakcije oblika te uspostave redova i pravila estetike. Ovakva arhitektura, čista igra volumena pod svjetlom je zapravo igra potpune bezličnosti sa gubitkom bilo kakve veze sa svakodnevicom. Žene su te koje pune ovakve prostore mekim, senzualnim elementima, kreiraju mjesto ugode, tvore dom.

Bogorodica i dijete sa svecima Domenico Veneziano, cca 1400 - 1461 Bogorodica sa kanonikom van der Paele Jan van Eyck, 1436

Betsky od Svetlane Alpers posuđuje usporedbu dvaju načina slikarstva i širi ju na arhitekturu kao ilustraciju svoje teze. Suproststavlja distancirani okvir koji je u arhitektonskim formama zatočio figure na slikama talijanskih majstora i zrcalo svakodnevnih prostora sjevernjačke umjetnosti. No pitamo se gdje u ovu binarnost pripadaju inherentno nebinarni queer prostori i stvaratelji prostora; Betsky, kako bi opisao taj međuprostor, odgovara analogijom sa arhitektonskim scenama Sebastiana Serlia. ‘Pravu’ arhitekturu predstavlja scena tragedije. Veliki heroji ovdje odigravaju priče vrijednosti i istine, da bi na kraju svi tragično umrli. Ona druga, scena komedije ocrtava svakodnevicu i sve rutine i užitke koji s time idu. Ne poseže za višim smislom, već reflektira svijet oko nas. Treća scena, ona satirična smjestila se na

međi izgrađenog i prirodnog, mitski svijet kojeg nastanjuju hibridi. To je queer prostor - prostor između. Prostor između muškog i ženskog. Prostor aproprijacije, subverzije i koreografije poznatih elemenata na nov i oslobađajuć način.

Svjesno konstruirani queer prostori često su vrlo osobni - gradnjom prostora gradimo sliku sebe. No oni, a pogotovo i prostori gdje su se queer susreti događali, uvijek su nicali u sjenama društva i urbanosti, prateći mjesta susreta, razmjene i rada. To su uličice, parkovi, luke, zahodi, podrumi, napuštene zgrade i slično. Pukotine u kojima se prividni red društva raspada. Queer space je efemerna mreža kutaka i pojedinaca u konstantnom kretanju (cruising) u potrazi za zadovoljavanjem seksualnog instinkta. Queer prostor su i heterotopije, prostori kontrole, kao što su internati i zatvori gdje se u izolaciji od vanjskog svijeta, bliskoj zatvorenoj zajednici javlja bunt i kradu poljupci. S druge su strane prostori slobode - terme i kupališta, od rimskih pa do danas. Ovdje, golim tijelom oslobođenim normi koje nosi odijelo otvaramo mjesto novim vezama. Queer susreti događaju se na mnogim mjestima, ali skoro uvijek s pozadinom urbaniteta. Ili su oni ta pozadina? Urbanost je usko vezana uz ove prostore, jer je, prema Betskyju, samo srednja klasa gay muškaraca bijele rase u mogućnosti (ili bila u mogućnosti) graditi i živjeti ovu paralelnu realnost. Danas je u analizi potrebno sagledati i iskustva i drugih manjina i dijelova LGBT zajednice koji su u puno nezavidnijoj društvenoj situaciji, a kroz povijest su bili na čelu borbe za jednakost i uspješni stvaratelji queer prostora i zajednica. Betsky također ne ide dalje od opisne analize i teorijske argumentacije, tj. ne predlaže okvir i alate za projektiranje takvih

Sebastiano Serlio Regole generali di architettura, druga knjiga

prostora. Vjerojatno zato što su ti prostori većinom efemerni i samonikli Betsky zauzima pomalo romantičan stav – da bi takvi trebali i ostati. Kao primjer stvaratelja queer prostora uzima postmoderniste koji odstupaju od sistema i izvrću ga u trenutku neobičnosti (queering of modernism) - no ne ulazi u individualnu sferu i ne pita se kako queer prostor omogućava afirmaciju identiteta ‘različitog’ i kako postojeće stanje možemo nadvladati tim alatima u arhitektonskoj praksi. Jer queer prostor ima tu orgazmičnu moć povezivanja tijela sa iskustvom svijeta oko nas, a njegovim proučavanjem možemo izvući vrijedne pouke stvaranja prostora slobode. Uzimajuću u obzir današnju stvarnost sve veće društvene kontrole, nadzora i opozicije, a istovremene emancipacije queer kulture i pojedinaca potrebno je stvoriti arhitekturu koja potiče to različito - izvor promjene i napretka, umjetnosti i užitka. Jer - alternativa je asimilacija. Podrumski prostori kluba Discordia u Rijeci

Može li takva arhitektura, ona treća Serlijeva scena mita i fantazije, ispražnjena od asocijacija sa arhitekturom sistema i normi, pružiti mjesto stvaranja zadovoljstva, novih obrazaca ponašanja? Neobična, uvrnuta i queer arhitektura u kojoj je, pošto identitet prozlazi iz interakcije pojedinca i svijeta oko njega, dozvoljena potpuna sloboda izraza istog? Prostor cruisanja gdje flertujemo sa idealnim stvarnostima koje mogu postati Stvarne?

Queerness is not yet here. Queerness is an ideality. Put another way, we are not yet queer, but we can feel it as the warm illumination of a horizon imbued with potentiality. We have never been queer, yet queerness exists for us as an ideality that can be distilled from the past and used to imagine a future. The future is queerness’s domain.

— Jose Esteban Munoz, Cruising Utopia

klub Discordia di sc o di v a

neobična vrata 90

en ic

h i z ibri no dn jt ie isu gi ća pat p* sk ** i st ** u p

ar ne ste p

bi z

iv lje ni s

isk r

an wc cije li

hi to vi

rn ut ad iz vor ko an ji h a s iz a st ra u nj po aj vi u m ru a ke vo d

čud