Tvor nica Čoko lade
A RHITEKTONSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU DIPLOMSKI STUDIJ ARHITEKTURE I URBANIZMA
Industrijska arheologija A KAD.GOD. 2020./2021. V ODITELJ KOLEGIJA: Prof.dr.sc. Zrinka Barišić Marenić S TUDENT: Vili Rakita
sadržaj 1. Riječka industrija 2. Riječka tvornica čokolade 3. Zgrada tvornice 4. Popis izvora
NA NASLOVNICI: RADNICI ISPRED TVORNICE, 1930ih
Riječka industrija
P
riča industrije u Rijeci je priča o iznimnom gospodarskom razvoju, potpomognutom jakim geografskim položajem, geopolitičkim i trgovačkim vezama te obiljem sirovina.
U
drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća javljaju se manufakture koje koriste položaj uz pristaništa, prugu i trgovačke prostore koji se uz njih pružaju. No, širenjem industrije razvija se i kapacitet luke - nasipavanje obale. Primjerice, povodom otvaranja Riječke rafinerije šećera (1750ih) gradi se mali gat za iskracaj sirovina iz dalekih krajevo. Uz to otvoren je i lazaret koji omogućava veći i sigurniji protok ljudi i robe.
U
to vrijeme su u Rijeci postojali i stolarski, tesarski, kožarski, ugljenarski, veslarski, bačvarski, brodograditeljski, svjećarski, užarski i drugi pogoni, primjerice za proizvodnju alkoholnih pića i likera.
RIJEČKA RAFINERIJA NAFTE NA MLACI, 1883. RIJEČKA TVORNICA ČOKOLADE, OGLAS
P
očetak 19. stoljeća obilježilo je djelovanje Andrije Ljudevita Adamića, trgovca i vizionara koji radi na razvoju prvih tvorničkih postrojenja u rijeci. Između ostalog pokreće mlin i manufakturu proizvodnje papira (Hartera) te pogonza ekstrahiranje tanina uz Rječinu. Oba pogona preuzima William Moline koji ih dalje razvija. Jačanjem industrije rastu i trgovačke veze, kojima su kroz Rijeku prolazile mnoga dobra iz egzotičnih krajeva kojima su rukovodile specijalizirane kompanije i trgovci. Jedan od takvih je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u habsburško vrijeme, bio i Janos Gal čijim su brodovima u Rijeku između ostalog stizali kakao, kava i čaj.
SITUACIJA, HOK
PRIBLIŽNA POZICIJA TVORNICE NA ZVONIMIROVOJ ULICI, PREKO PUTA ZTC (EX VIA SERPENTINA)
N
o, početak riječke slatke povijesti potražiti ćemo nešto prije - u popisima manufaktura s početka 19. stoljeća. Naime, 1806. i 1824. godine spominje se manufaktura čokolade švicarca Giovannija Battiste Martinollija. Radnja je imala i svoj trgovački znak G.B.M., a zapošljavala je dva radnika.
D
olaskom Mađara ostvaruju se uvjeti za povećanu proizvodnju, a javljaju se i strani interesi koji počinju ulagati u riječku industriju. Jedan od njih je Mađarska opća kreditna banka, sa sjedištem u današnjoj Via Albergo Vechio 2, koja uz riječku ljuštionicu riže 1896. godine osniva riječku tvornicu čokolade. Direktor tvornice bio je Arturo Steinacker, a u upravi je bio Emilio Erlich - obojica značajni ljudi te banke u Rijeci. Fiumaner Cacao & Chocoladen Fabrik Fiume počinje radom 1897., a smješta se u kompleks uz tadašnju Via Serpentinu, u blizini tvornice torpeda. Danas je to Zvonimirova ulica, a točan položaj tvorničke trokatnice je između dvije stambene zgrade izgrađene u 60im godinama 20. stoljeća, preko puta ZTCa.
Riječka Tvornica Čokolade
NACRTI TVORNICE - JUŽNO PROČELJE I PRESJECI
Zgrada tvornice
P
rojekt tvornice povjeren je talijanskom arhitektu Giacomu Zammattiu koji je u to vrijeme djelovao u Rijeci. Zammattio je studij završio u Beču kod Heinricha von Ferstela, nakon ćega se vraća u Trst gdje projektira nekoliko stambenih zgrada, vlastitu kuću, a potom i zgradu Stazione Marittima. U Rijeku dolazi 1883. godine na poziv gradonačelnika Ciotte radi nadzora nad izgradnjom HNK. U gradu ostaje do 1903., a do tada iza sebe ostavlja popriličan arhitektonski opus. Zammattiova arhitektura ima obilježja visokog historicizma - pročelja imaju bogatu raščlambu i karakterizira ih čistoća stila. Posebno su vrijedna njegova urbanistička rješenja ulica te oblikovanje uglovnica, često s kupolama. U Ulici Dolac projektirao je sedam stambenih kuća za Roberta Whiteheada, vlasnika Tvornice torpeda, uglovnicu za Riječku banku te Mušku i žensku građansku školu (1885.). Autor je projekta za četvrt Brajda gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Najznačajnija djela u Rijeci su mu: Casa Veneziana (1886.), Palača Ploech (1888.), Filodramatika (1889.), te mauzeloj obitelji Whitehead (1890.)
TLOCRTI ZGRADE POGONA
Č
injenica da je toliko uspješan arhitekt zadužen za izgradnju tvornice čokolade govori o njenoj važnosti, a i kvaliteti arhitekture. Kompleks se sastoji od dvije glavne građevine, koje su ujedno i prve sagrađene - zgrada pogona (projekt iz rujna 1896.) i zgrada administracije (listopad 1896.)
Z
grada pogona je pravokutna trokatnica, sa dva jednokatna krila. Duž cijele zgrade nalazi se i suterenska etaža. Ulazi su sa sjeverne strane, na prizemnu etažu. Nosiva konstrukcija sastoji se od zidanih vanjskih nosivih zidova i srednje osi sa stupovima koji nose grede. Pretpostavka je da je međukatna konstrukcija prve dvije etaže rebrasti betonski strop, a druge strop od drvenih greda. Krov je dvostrešan sa drvenom potkonstrukcijom. U sklopu stupova provlače se i vertikale dimnjaka, a i između prozora nalaze se ventilacijski otvori. Prozori su pravokutni otvori svođeni segmentnim lukovima koji su naglašeni u oblikovanju fasade. Prozori prizemlja imaju naglašeni zaglavni kamen, koji je u prozorima prvog kata dodatno naglašen. Na prozorima drugog kata ocrtava se luk bez istaknutog zaglavnog kamena, no iznad njih se javljaju kružni prozori - otvori tavana. Prozori suterena su manji, a oblikovanje segmentnog luka i zaglavnog kamena je uklopljeno u strukturu rustikalne obrade tog poteza zida. Pročelja su simetrična, osim istaka stubišne jezgre na sjevernoj strani, a na slici s radnicima iz 1930ih vidljiv je i dodatak drvene galerije na prvom katu.
Z
grada administracije postavljena je nasuprot zgradi pogona na južnoj strani parcele - prema cesti Via Serpentina. Kvadratnog tlocrta, ova građevina ima dvije etaže. Prizemlje, sa rustikalnom obradom zida i prozorima sa segmentnim lukom te kat sa reprezentativnim prozorima ukrašenim izrazito dekoriranim nadvojima i parapetom. Vodilo se računa i o postavu dimnjaka koji simetrično izviruju iz krovišta. Ovu zgradu uz Zammattia potpisuje i arhitekt Giovanni Maria Curet
NACRTI ZGRADE ADMINISTRACIJE
FOTOGRAFIJE ZGRADE POGONA PRETPOSTAVKA: FOTOGRAFIRANO NETOM PRIJE ZAVRŠETKA IZGRADNJE, 1897. GODINE
RADNICI ISPRED TVORNICE 1930IH
Š
iroki asortiman proizvoda tvornice uključuje čokoladne table, čokoladne bombone, kakao u prahu, Riječke tortice, Adria šnite i slične slastice. Oglašavači su osmislili marke Slon (Elefant) i Jadran koje su intenzivno reklamirali. Dapače, mnoštvo reklama i razglednica su uz poneku sačuvanu ambalažu jedini preostali artefakti koji svjedoće postojanju riječke tvornice čokolade.
T
vornica pod istim imenom radi do 1907, godine kada ju kupuje i obnavlja Emil Gerbeaud, vlasnik poznate Mađarske slastičarnice istog imena. tvornica se tom prilikom preimenuje u Tvornica čokolae Gerbeaud. Nakon Emilove smrti 1919. godine, posao uspješno vodi njegova žena Esther - do njene smrti 1940. Tvornica se zatvara 1944. godine čime završava ova priča o prvom industrijskom pogonu za proizvodnju čokolade u Hrvatskoj. U tom trenutku firma Gerbeaud bila u rukama Emilovih i Estherinih kćeri do nacionalizacije 1948. godine.
Z
grada tvornice se nakon zatvaranja više nigdje ne spominje, a na njenom mjestu u šezdesetim godinama niču stambene zgrade za riječke radnike. Nije jasno je li zgrada tada srušena, ili nekad prije tijekom 20 godina zapuštenosti.
U
z samu tvornicu, zanimljiva je priča o poznatom slastičarskom paviljonu u Opatiji izgrađenog 1900. godine. Naime, taj paviljon je udomljavao slastičarnicu Gerbeaud koju lokalci često povezuju sa tvornicom. No, slastičarnica je otvorena prije dolaska firme Gerbeaud u Rijeku - voditelji slastičarnice su je tako nazvali po uzoru na poznato čokoladno ime iz Budimpešte te proširili glasine da se svaki dan vlakom dopremaju svježi kolači iz glavnog grada. U stvarnosti, slastičarnica nije imala direktne veze sa tvornicom čokolade. Danas je to izložbeni paviljon Juraj Šporer.
J
oš jedna čokoladna kuća u Rijeci je vila Gal-Turković koju sagradio već spomenuti Janos Gal, trgovac čiji je kakao sigurno prolazio kroz našu tvornicu. Danas je vila napuštena i u sumnjivim vlasničkim odnosima, no kao jedini preostali arhitektonski svjedok ovog dijela riječke industrijske povijesti trebalo bi se truditi sačuvati ju, a potencijalno i pretvoriti u riječku Kuću kave i čokolade - mjesto gdje nove generacije mogu učiti o fiumanskoj tvornici čokolade i probati Elefant čokoladnu tablu.
PROIZVODNJA ČOKOLADE
I
z oglasa preostalih do dan danas možemo vidjeti kako je riječka čokolada zaslađivala živote svojih sugrađana. Sada, mnogo godina kasnije industrija čokolade u Rijeci ne postoji, no grad i njegovi građani još održavaju spomen na tvornicu usmenom predajom, suvenirima i ponekim inspiriranim slasticama.
P
riča o čokoladi u Rijeci uza sebe veže jednu napuštenu vilu trgovca kakaom, lažljivi paviljon u Opatiji i tvornički pogon kojeg više nema. Za tako zanimljivu priču je šteta što je više ljudi ne zna, a upravo ovakva istraživanja mogu pomoći u generiranju svijesti i memorije o industrijskoj baštini.
VILA GAL-TURKOVIĆ
PAVILJON JURAJ ŠPORER
Popis izvora: Aničić, Ema: Riječka industrijska priča - RIP, Muzej grada Rijeke, 2014., Rijeka Nacrti, reklame: http://croinfo.net/nepoznata-rijeka/8202-tvornica-okolade-i-kakaa-u-rijeci-prva-na-balkanu.html U arhivu, tvornica: DARI, JU 51, kutija 137 U arhivu, dimnjak: DARI, JU 51, kutija 169 Članak: https://www.mojarijeka.hr/rijecka-tvornica-kakaa-i-cokolade/ Rječani o tvornici, slike: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic. php?f=86&t=2229&start=30 Emil Gerbeaud kupuje tvornicu: https://hls-dhs-dss.ch/de/articles/048821/2005-08-26/ Paviljon Juraj Šporer: https://www.festivalopatija.hr/umjetnicki-paviljon-juraj-sporer-2/
A RHITEKTONSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU DIPLOMSKI STUDIJ ARHITEKTURE I URBANIZMA
Industrijska arheologija A KAD.GOD. 2020./2021. V ODITELJ KOLEGIJA: Prof.dr.sc. Zrinka Barišić Marenić S TUDENT: Vili Rakita