Zeleni list - Rijeka prijestolnica kulture 2020.

KULTURNO PONAŠANJE IZ RAZREDNOG BONTONA 1.A PRISTOJNO SE PONAŠAMO: - U ŠKOLI

ANA SENĐERĐI

VAL BARBALIĆ

- NA ULICI

DORIAN MANESTAR

TONI OREB

- U IGRI

LEA TOMAK

LUCIJA ŠTANCL

- ZA STOLOM

AMEL TOPIĆ

DORA MANDEKIĆ

„KULTURA MOŽE IZRASTI I PROCVJETATI SAMO IZ ŽIVOTA.“ NIETZCHE IZRADILI: UČENICI 1.A I UČITELJICA ANASTAZIJA BALAS

MOJA RIJEKO

TI SI GRAD KOJI TEČE, KAO TVOJE IME. LJEPOTA VISINA I MORA, ZVUK GALEBA, OPUŠTAJUĆI ŠUM MORA I TUTNJAVE BRODOVA. KANTRIDA , STADION KOJI JE MEĐU MOREM I STIJENAMA. ANTONIO MALATESTI

VOLIM SVOJ GRAD JER U NJEMU IMAM PUNO PRIJATELJA I PRIJATELJICA. ANAI RAŽNJEVIĆ

VOLIM SVOJ GRAD JER JE POKRAJ MORA. LUCIJA GROZDANIĆ

VOLIM SVOJ GRAD ZATO ŠTO IMA PUNO NAVIJAČA. IMA DOBRE NOGOMETAŠE I LIJEPI STADION. SVI KOJI ŽIVE U NJEMU SU SRETNI I NJIME SE PONOSE. DAVID TRNINIĆ

VOLIM RIJEKU JER IMA PUNO SPOMENIKA. MARTA ROŽIĆ

VOLIM SVOJ GRAD ZATO JER IMA PUNO KUĆA I STABALA. NORMAN MORAAL

VOLIM SVOJ GRAD JER SE MOGU ŠETATI UZ MORE. VID SIŠUL

VOLIM SVOJ GRAD JER SE MOGU KUPATI U MORU.

DARIO RUŽIĆ

1. B

S UČITELJICAMA

TRSATSKA GRADINA

PETRA ROŽMANIĆ

DAVID BAN KLARA MUŽIĆ

GABRIEL KUŠIĆ

MARA PRŠO

KRISTINA FANUKO

2.A Trsatska gradina je kulturno-povijesna građevina.

Predstavlja kulturno blago našega grada.

Najstarija je građevina na Trsatu.

Izgrađena je na uzvisini u obrambene svrhe.

Ima predivan pogled na Kvarner i Rijeku.

Zbog tog divnog pogleda, ali i povijesnog značaja posjećuju ju mnogobrojni turisti.

Trsatsku gradinu najviše volim zbog predivnog pogleda na grad, pogotovo noću.

Stari zidovi nas podsjećaju na dvorce iz bajki, zato nam je gradina tako posebna.

STELLA MATKOVIĆ

BLERON IMERAJ

KORINA BARAK

KARLO VARLJEN ANTE MUŽIĆ

TREĆI (3.A) RAZRED TRSAT JE NAJSTARIJI DIO NAŠEGA GRADA. SMJESTIO SE NA BREŽULJKU S KOJEG SE PRUŽA PREKRASAN POGLED NA ZAPADNI DIO RIJEKE. PRIČE O PROŠLOSTI PRIČAJU NAM BROJNI KULTURNO – POVIJESNI SPOMENICI. TRSATSKA GRADINA GRADINA JE VRLO STARA. PRVI STANOVNICI BILI SU ILIRI (JAPODI) I RIMLJANI. TIJEKOM STOLJEĆA MIJENJALI SU SE VLASNICI I IZGLED GRADINE. U GRADINI SU ŽIVJELI FRANKOPANI, HABSBURGOVCI, BAKARSKI KAPETANI. GROF LAVAL NUGENT BIO JE ZADNJI VLASNIK. OBNOVIO JE OŠTEĆENU GRADINU. POPRAVIO STARE KULE I UREDIO SOBE. DANAS JE GRADINA KULTURNO – UMJETNIČKO SREDIŠTE RIJEKE. TU SE POSTAVLJAJU IZLOŽBE, ODRŽAVAJU KONCERTI, KAZALIŠNE PREDSTAVE…

TEA MALINOVIĆ

IVAN BORISOV

LAURA TURATO

CRKVA GOSPE TRSATSKE I SAMOSTAN FRANJEVACA NARODNA PREDAJA NAM PRIČA DA JE MARIJIN DOM PRENESEN IZ NAZARETA 10. SVIBNJA 1291. GODINE, A ZATIM U LORETO 1294. TO JE NAJSTARIJE MARIJANSKO SVETIŠETE U HRVATSKOJ. PAPA URBAN V. POSLAO JE 1367. ČUDOTVORNU SLIKU MAJKE BOŽJE. KNEZOVI FRANKOPANI PROŠIRILI SU CRKVU I SAGRADILI SAMOSTAN. 10. SVIBNJA SLAVI SE „DAN GOSPE TRSATSKE“.

MATEJ JURASIĆ

ANA KULAŠEVIĆ

CRKVU SV. JURJA IZGRADILI SU FRANKOPANI SREDINOM XIII. STOLJEĆA

DORA MOMČILOVIĆ

TONI TORBARAC

HRVATSKA ČITAONICA TRSAT IZGRAĐENA JE KRAJEM XIX. STOLJEĆA. U NJOJ SE DANAS ODRŽAVAJU RAZNE PRIREDBE, KONCERTI I GLAZBENI TEČAJEVI.

RIJEČKA ZVJEZDARNICA I PLANETARIJ

Zvjezdarnica je mjesto s kojeg noću, pomoću teleskopa, možemo promatrati svemir, zvijezde, planete,...

Planetarij je kupola na čijem se stropu

prikazuje slika ili snimka svemira.

Jeste li znali... ...da je riječki planetarij jedini digitalni planetarij u čitavoj RH i okolici ? ...da su u riječkoj zvjezdarnici otkrivene dvije, do tad nepoznate, zvijezde ? ...da se riječki planetarij i zvjezdarnica nalaze na brdu Sv.Križ koje je (kao najstariji arheološki lokalitet u Rijeci) zaštićeno kao kulturno dobro ? ...da kupola riječkog planetarija ima čak 8 metara ? ...da su planetarij i zvjezdarnica smješteni u staroj vojnoj utvrdi?

3.b

s učiteljicama

Rijeka, grad koji teče!

Rijeka je grad koji teče i svatko po njoj rado šeće.

Tu su Kontinental i Kantrida, katedrala svetog Vida, NK Rijeka i Armada.

Rijeko, ti si uz mene Uvijek kad usnem san i kad krenem u novi dan!

LARA ŠUŠNIĆ

LEONARDA BANIĆ

Rijeka je grad koji teče pozdravljam ga svaku večer.

Najljepše je Jadransko more naše riječke zore.

U njemu postoji nogometni klub Rijeka sa čijeg stadiona se čuje jeka.

Tu su i Stara vrata koja se vide sa Trsata.

ANA MORENA JOVIĆ

MAJA ČAČIĆ Najdraža Rijeko, sve svoje znanje u tebi sam stekao.

Grade voljeni, od svih građana omiljeni.

Za tobom svi žude i želju da te vide,u sebi bude.

Ti si moj dom, uvijek ćeš ostati u srcu mom.

NEA BELUŠIĆ

Rijeka europski grad će biti svoje spomenike će otkriti.

Gradska ura spomenik je jedan, ali jako vrijedan.

Rijeka rijeku Rječinu ima.

Na Trsatu su crkve dvije i gradina od puno prije.

Rijeka je najljepši grad.

Nosim je u srcu uvijek, prije i sad.

LUCIJA GRIGIĆ

VITO GRUBIĆ Rijeka je moj najdraži grad.

Volio sam ju uvijek, volim je i sad.

Rijeka se proteže uz more, a iza nje dižu se gore.

Tu su Vojak, Zamet i Kantrida, Krimeja, Potok, i katedrala svetog Vida.

Tu je i HNK Rijeka, bodri ju Armada oni su ponos cijeloga grada.

JANI MILOŠEVIĆ NINA STIPČIĆ

ENEA GLAŽAR

Kada ujutro otvorim oči, kada navečer sklopim oči čeka me prizor katedrale svetog Vida..

Suncem osunčana je Kantrida.

Na Korzu zvoni Gradska ura to je riječka najljepša kultura.

Sa Trsata uzdiže se kula pogled seže do riječkog mula.

ANA MODRČIN

IZRADILI: UČENICI 4.A RAZREDA I UČITELJICA IRENA DORČIĆ LEON BANAŠIN

Kipar koji je poznatoga književnika vratio rodnomu gradu

Kamenarov umjetnički svijet od tenka do Kamova Jesmo li mogli izabrati boljega sugovornika od Zvonimira Kamenara, akademskoga kipara, restauratora i autora skulpture riječkoga barda Janka Polića Kamova, viteza crne psovke.

Naš susret dogovorili smo na Kontu, poznatu okupljalištu generacija Riječana i u hladu kestena, uz sok i budno oko Kamova započeli razgovor. Početnu tremu brzo je odagnao zanimljivi umjetnik s crnim šeširom, veselih plavih očiju i dječačkom dušom koji je potvrdio da su čuđenje u svijetu ne samo pjesnici, već svi umjetnici.

Iako ga svi znaju kao kipara, njegov umjetnički rad bio je vezan uz kazalište, Lutkarsko kazalište u Rijeci. „Upoznao sam se s generacijom lutkara i i nekoliko godina djelovao kao scenograf i kostimograf. U tomu razdoblju koristio sam i uveo neke nove materijale kao npr. kartonsku ambalažu za jaja koju sam preoblikovao u metalni štitnik na prsištu generala. Lutkarstvo sam napustio kada sam počeo razmišljati samo o lutkama. Uplašio sam se da potpuno ne uđu u moj kreativni svijet.“ Zanimalo nas je je li već kao dječak znao da će biti umjetnik, a on nam je iskreno odgovorio da se ne smatra genijalcem koji je stvarao već u trećoj godini života, već je tek s devet godina otkrio taj poriv u sebi, mada je i prije škole često modelirao različite figure od ilovače, ali ih je sramežljivo skrivao od sviju. Iako je naizgled nespojiva ljepota umjetnosti i strahote rata, Zvonimir Kamenar u petoj je godini života, bojeći se njemačkih tenkova u zbijegu za Drugoga svjetskog rata na Praputnjaku, učinio tenk od ilovače - svoju prvu skulpturu. Kada je izabrao kiparstvo za svoj životni poziv, nije baš naišao na odobravanje obitelji. „Roditelji su me htjeli odvojiti od umjetnosti. Rekli su: Ako bude umjetnik, nikad hlača ni gaća neće imati, a ja sam im rekao da je to moj izbor, da zaborave trokute i ravnala jer sam više volio slobodu i loptu od matematike. Nju sam zavolio tek 1955./1960. godine u Školi za primjenjenu umjetnost u Zagrebu kod prof. Topličana koji je pisao udžbenike iz Matematike jer sam znao da sam upisao školu koju volim i da uz Matematiku mogu modelirati i crtati po svojemu guštu. Za diplomski rad odabirem temu „Dječja igračka“ u materijalu drvo za dječju dob od pet godina i dajem joj ime FUNČI kako su me i kod kuće zvali, a danas mi je to umjetničko ime.

I Zvonimir Kamenar naglašava važnost umjetnosti u ljudskomu životu. Dao nam je svoju definiciju. „Umjetnost je jedna od najljepših socioloških kategorija okrenuta najljepšemu što čovjek iz sebe može iznijeti. Ona se ne mijenja u svojoj biti, odraz je pojedinca prema društvu. Netko je zaljubljen u cvijeće i preko cvijeća može izgovoriti više nego putem pamfleta. Kako je rekao Krleža: Ni med cvetjem ni pravice! Dao je do znanja da i bez toga malog terputeca ne bi se zadovoljili ni ružom pa vam dajem roditeljski savjet: Ono što najviše strši ne mora biti i najbolje, mediji će vas tjerati da mislite kako oni diktiraju, ali vi morate odabrati što je dobro, a što nije.“ Iako možemo pretpostaviti da je i umjetnikov kruh sa sedam kora, Zvonimir Kamenar nikada nije požalio što se bavi umjetnošću i kao što sam kaže: “Nikad se nisam požalio na umjetnost, već na glupost!“

Kamenar u svojemu radu koristi različite materijale, a posebno su ga oduševile njegove staklene skulpture jer je staklo lomljivo, krhko, upija svjetlost i kroz njega je dobio najbolji odraz disanja.

Pretpostavljamo da je i samomu Kamovu, naslonjenom na ogradu mosta nad Rječinom, bilo najzanimljivije slušati kako ga je Zvonimir Kamenar ovjekovječio. Vjerojatno je i on prvi put čuo da je najprije imao dva lijeva stopala, ali ga je spasila balerina koja je kipara upozorila na taj mali nesklad  „Godine 1991. umire mi otac, lovim ribu na Mrtvomu kanalu, a ustvari lovim samoga sebe i razmišljam kako urediti to mjesto. Prvo sam zamislio čovjeka koji razmišlja naslonjen na staru kamenu bitvu. Nakon dvije godine u Prologu izlazi tekst o Kamovu i njegovoj drami Smrtopis. Prije toga, s Kamovljevim sam se djelom upoznao kao devetnaestogodišnjak čitajući roman Kaljužu i priznajem, ništa nisam razumio. Cijelo vrijeme Kamov je na neki način živio u meni i uz mene, možda sam zbog toga 1996. s lakoćom napravio skulpturu u sedam dana kao što je i Bog stvorio svijet u sedam dana.“ Kamenarov Kamov nije odmah završio na ogradi Konta s kojega danas gleda građane Rijeke. Arhitekt Branko Silađin vidio ga je izložena na Kontu i 2000. godine prilikom restauracije mosta, postavio ga na današnje mjesto. Upravo zato što je na taj način oplemenio riječko kultno okupljalište, Zvonimir Kamenar dobio je nagradu Grada Rijeke.

Od 2000. godine Kamov živi s Riječanima, a to potvrđuje i zanimljiva zgoda koju nam je ispričao umjetnik. Naime, njegov prijatelj jednom prilikom mu je rekao:“ Zvone, dok nisam shvatio da sam pijan, stalno sam s njim razgovarao!“ Pred Zvonimirom Kamenarom još su mnogi izazovi, u sedmom mjesecu odlijevak Kamova otići će u Barcelonu, grad u kojemu je Kamov umro u 24. godini. Veliki je to uspjeh i za samoga autora i za Rijeku i Hrvatsku, ali skromnost i čovjekoljublje iščitava se iz njegove poruke. „Uspjeh je isto što i neuspjeh. U životu ćemo i griješiti, ali nikada ne smijemo razbijati nečije srce i dušu!“

Novinarke: Lorena Matulina i Silvia Miletić, 7.a Foto: Mario Štefančić, 8.b

RIJEKA 2014.

DELTA

       

zatvoreno područje onemogućen pristup moru lučka skladišta gradski kolektor željezničke pruge autobusna postaja parkiralište malo igralište

STARA SKLADIŠTA

MOST BRANITELJA

RJEČINA MRTVI KANAL

RIJEKA 2020. - Zelena kulturološka oaza u centru grada Želimo imati skejt park... ... i biciklističke staze ! Želimo sjediti u centru grada okruženi zelenilom... ...i uživati u koncertima na otvorenom ! Želimo razgledavati novi kulturni multimedijalni centar... ... o povijesti i velikanima našega grada ! Želimo sudjelovati u kreativnim radionicama... ... i pokazati našu originalnost !!!

7.b

Riječka kulturna baština: -Trsatska gradina (izuzetna građevina, jedna od najstarijih u Hrvatskom primorju

s koje se pruža veličanstven pogled na Rijeku i

)

okolicu

-Katedrala sv. Vida -stadion Kantrida (po CNN treći najčudniji stadion na svijetu)

-zvončari (jedna od najstarijih i najbrojnijih karnevalskih grupa grada Rijeka) Riječki karneval - morčić (jedan od najprepoznatljivijih simbola Rijeke)

-Riječke ljetne noći

-

Povijesne osobe iz Rijeke koje su promjenile povijest:

Antun Mihanović Antun Mihanović (Zagreb, 10. lipnja 1796.

- Novi dvori kraj Klanjca, 14. studenoga 1861.), hrvatski književnik i pravnik.

Andrija Mohorovičić Andrija Mohorovičić (Volosko kraj Opatije, 23. siječnja 1857. Zagreb, 18. prosinca 1936.), istaknuti je hrvatski znanstveni djelatnik na području meteorologije i seizmologije, s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Karolina Riječka (Carolina Bellinich) Karolina Belinić, udata žena i majka troje djece, koja je 1813. godine, povijesni dokumenti zbore, uvjerila zapovjednika britanske flote da obustavi topovsku paljbu na naš grad.

Ivan pl.

Zajc Ivan Dragutin Stjepan Zajc, znan kao Ivan pl. Zajc (Rijeka, 3. kolovoza 1832. - Zagreb, 16. prosinca 1914.), hrvatski skladatelj i dirigent. za 8.a izradio Nikola Juran

8.B: RIJEČKA PROŠLOST I SADAŠNJOST U SLIKAMA

Crkva Blažene Djevice Marije s franjevačkim samostanom najstarije je marijansko svetište u Hrvatskoj.

Katedrala riječkog zaštitnika, svetog Vida.

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl.Zajca potječe iz 1885.

Rijeka je najveća i najvažnija morska luka u Hrvatskoj.

Obalna šetnica na lukobranu, molo longo, ponosi se svojom dužinom od 1707 m.

Bivša zgrada Croatia Line simbol je pomorske moći Rijeke.

Halubajski zvončari na UNESCO-vom su popisu nematerijalne kulturne baštine svijeta.

Sveučilišni kampus u blizini naše škole objedinjuje 4 fakulteta i Znanstvenotehnologijski park.

Morčići – najprepoznatljiviji simbol Rijeke.

U lipnju će se održati 15. jedriličarska regata Fiumanka.

Armada, riječka navijačka skupina nastala je 1987. okupljanjem tridesetak mladih navijača na terasi Robne kuće Ri.

Ovo je samo djelić onoga zbog čega Rijeka zaslužuje postati Europskom prijestolnicom kulture!