Hermesov poučak by Zigo Obrt

Yves-Alexandre Tripković

Hermesov poučak

Zigo Rijeka, 2006.

Dharamsalus, prvi dan mjeseca prvog anno domini ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Lukuse! Evo pišem ti iz Indijusa o kojem smo toliko maštali i u kojem namjeravam, pomogo mi Buddha, ostati do kraja života. Život je takav. Danas si na jednom, a već sutra na drugom mjestu. Znaš i sam razloge koji su me odveli što dalje od utvrde Parisisa i našeg carstva pa se neću sada na tome zadržavati. Recimo samo da je to možda stoga što jednostavno nisam više bio u stanju hvatati korak s gradom koji mnogo daje, ali ne ostaje nikome dužan. Duhovno sam još i izlazio na kraj, no materijalno (a znaš da nikad nisam bio materijalist) nikako na zelenu granu. Ovdje jutra provodim u meditaciji, a poslijepodnevni sati posvećeni su igranju golfa s Dalai Lamusom. S radošću se i veseljem prisjećam naših druženja i realiziranih projekata (za novac ne brini, s Dalai Lamusom igram za lovu, pa očekuj da ću ti uskoro vratiti sav dug). Pokušavao sam se javiti Edusu, no s obzirom na to da su Indijus i Demokroacija do kraja zime zahladili diplomatske odnose, nikako da uspostavim kontakt; sve sam pokušavao, no čak mi ni Internetusom nije dostupan. Stoga, molim te, pozdravi ga kad mu se budeš javljao i reci mu da je sa mnom sve u najboljem redu i da uspješno kročim putem patnje, a račune neka mi šalje golubovima pismonošama. Da bih razmislio o svemu što mi se u posljednje vrijeme događalo, prihvatio sam se čitanja tekstova velikih mislilaca. Budući da nema slađe vode od one koja se pije na izvoru, čitam ih dakako na latinskom, no da bi se doznalo je li voda slana, nije VII

potrebno popiti čitavo more, pa ako se slažeš neka današnja poruka bude: NULLA DIES SINE LINEA1 – nema, dakle, dana a da ne pomislim na vas, a sutra se, molim te, zamisli nad izrekom: Hodie mihi cras tibi, odnosno: Danas meni sutra tebi, što neki prevode sa: Ili ću ja tebe ili neće nitko nikoga. No tako prevode članovi one sekte slobodnih prevoditelja i njihova se rješenja katkad protive gramatičkim zakonima iako su možda u duhu jezika. Potonju izreku nemoj dovoditi u vezu s novcem kojeg ti dugujem, jer čovjek sam od riječi iako me katkad i one zavaraju, a riječi su bez djela kao grom bez kiše. Sad nas zovu na meditaciju pa te s tugom ostavljam uz zvuke električne mantre, a ti mi budi u dobrom i nakloni se senseima kad vam se putevi susretnu, a Trešnjinu Cvijetu zaželi u moje ime što više plodnih pupoljaka. I reci joj da vrijeme liječi rane. A sljedeći put kad uđe u arenu neka zaštiti preostale joj udove. Servus anno domini, Alexandrus

Nema dana bez crte

VIII

Parisis, dan isti mjeseca drugog anno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI ALEXANDRUS ! Obradovala me tvoja kamena ploča koju su mi na konjima dostavili carski poštanski namještenici. Kad su mi je uručivali, na pamet mi je pala zamisao koja bi mogla revolucionirati poštanski promet. S obzirom na to da je do sada svakom tko bi se našao u blizini kamene ploče ono napisano bilo ujedno i dostupno, a nije baš lijepo da svi o svemu baš sve znaju. Pomislih da bi bilo dobro da se ubuduće kamene ploče obavijaju zavojima, stoga da ih se zaštiti od znatiželjnih pogleda, a na koje bi se tada kineskom tintom mogle napisati i adrese primatelja. Zašto te zavoje ne nazvati kuvertusom? Čim sam primio tvoju kamenu ploču, pročitavši je prihvatio sam se čekića i klina i zamolivši carske poštanske namještenike da se strpe dok ne ispišem redove koje čitaš, stao zapisivati riječi nad kojima ćeš se možda i zamisliti. Nemoj mi zamjeriti, no moram ti reći ono što ću ti kazati. Padni s konja i možda ćeš se spasiti, izgubi poštovanje ljudi i ti si izgubljen, a kako se moja razmišljanja dotiču i drugih ljudi, odlično je što sam se u prvom odjeljku dosjetio kuvertusa. Nadam se samo da se ured za transkriptuse neće usuditi zaplijeniti kamenu ploču koju ti šaljem čim se potpišem. Bit će to za otprilike petnaestak dana; sreća je što su carski poštanski službenici strpljivi ljudi. A da bi stigla do dalekog Indijusa u kojem si se nastanio, potrebno je četiri do pet mjesečevih mijena. Računaj dakle da će do tebe stići za dva do tri eliptična zaokreta Saturnovih prstenova, a možda i ranije. Dok izračunaš koliko je potrebno da IX

dođe do tebe, iznenadit ćeš se, no moja će kamena ploča već biti u tvojim rukama. Živio napredak! Vidiš, uopće ti ne zamjeram što si odlučio napustiti utvrdu, ponijevši sa sobom blagajnu sa svim prihodima naše zajednice. Međutim, svi ne misle tako, pomislit ćeš NEC PLURIBUS IMPAR2. Neću te odaslati u zabrinutost, jer tome si se mogao i nadati, ako ti kažem da je Edus uzeo u službu odrede tajnih službi ponosite utvrde Parisisa, i za tobom i našom blagajnicom, koju si valjda, bit će nepažnjom, odveo sa sobom, pokrenuo krivičnu istragu. Očito si u žurbi zaboravio napisati oproštajno pismo naznačivši adresu na kojoj se danas nalaziš, no Edus nije štedio sredstva, pa je posegnuo i za onim za čišćenje i za onima za smirenje. Očekuj stoga da će ti prije ili kasnije ući u trag i stoga MEMENTO MORI.3 I javno je, ispod repa Tronilskog konja koji krasi naš Trg od tisuću imena, izjavio, AB IRATO4, i QUOD DIXIT ILLE5? da te neće pustiti sve dok te ne uhvati(!). No, da ne misliš kako si samo njemu trnus u okusu – kad je održao govor pred plesbisom, svi su se u znak odobravanja stali češati po očima. Možda će ti se ovi retci gdjekad učiniti nejasnima, no pišem ti povremeno AB ABSURDO6 u slučaju da kamena ploča koju klešem ipak dopadne ruku carskoga kriminalističkog ureda. Čitav ti je narod za petama, a ti se čuvaj jer znaš dobro i sam kako je Ahilus završio. No kako se god osjećao i što god pritom mislio, znaš da što se našeg odnosa tiče NIL NOVI SUB SOLE7 i da u mene možeš imati potpuno povjerenje; nikome neću obznaniti da si u Indijusu, da s 2

Nejednak među mnogima

Sjeti se da si smrtan

U izljevu ljutnje

Što kaže

Besmislicom

Pod suncem ničeg novog

Dalai Lamusom poslijepodne igraš golf i da je ulog ušteđevina koju smo pohranili u našoj blagajni. Ima još jedna stvar: radi državne sigurnosti u blagajnu smo sakrili i super-tajne mikrofilmove na kojima je iscrtan šifriran plan gdje su skriveni supertajni mikrofilmovi s iscrtanim šifriranim planom. IPSO FACTO8, za tobom su, ne samo čitav puk predvođen Edusom, nego i sama vlada koja tvoj čin smatra diverzantskim i vrijednim najstrože kazne. Stoga, vratiš li se, znaš što te očekuje. Carski si neprijatelj, tvoj je kameni reljef izvješen na svim tjeralicama i već kruži Internetusom, a u ruke će 100.000 zlatnih polugusa primiti onaj koji te izruči bilo živusa bilo mrtvusa. Ta je nagrada samo upola manja od vrijednosti na koliko je procijenjena krpama obmotana glava Bin Ladenusa. Toliko da znaš. Zar je sunce krivo što slijepi miš u podne ne vidi? A ti, ako si dovoljno hrabar i pametan, RESCIPIENS POST TE HOMINEM MEMENTO TE9, napiši kamenu ploču isprike i pod hitno je pošalji vrhovnom namjesniku koji će te onda možda i pomilovati po kosi. Moraš biti svjestan da je ovo što si učinio suprotno svim našim zakonima, DURA LEX SED LEX10, i da se kosi sa svim pretpostavkama samoupravne solidarnosti.

Iz čega proizlazi

Kad se osvrćeš, prisjeti se da si čovjek

Zakon je oštar, ali je zakon XI

No ti si sad očito okrenuo novu stranicu. Dok si na prvoj čitao moj izvještaj o događajima koje si prouzrokovao u našoj utvrdi, na ovoj te mislim podsjetiti na naš dogovor. Nemoj se oglušiti na moje riječi i prisjeti se kako sam ti bio od velike koristi dok si obijao blagajnu i požudno trpao zlatnike u džepove. Priznaj da je sâm ni kada ne bi natovario na kočiju. Prisjeti se kako si mi tad, očiju suznih i glasom vjere, obećao da ćeš me, čim stigneš tamo kamo si krenuo, pozvati da ti se pridružim. Mudar čovjek zaboravlja sve osim svojih pogrešaka i svojih dobročinitelja. I ja se pitam. Što se dogodilo? Da se kamena ploča u kojoj me pozivaš i plaćaš mi putnu kartu nije izgubila? Možda si je uputio na pogrešnu adresu pa ti se netko, za koga misliš da sam ja, pridružio. Upozoravam te, osoba koja je s tobom – nisam ja! Ili si suzama zavio svoje prokletstvo čovjeka bez riječi? U tom slučaju dali bogovi da ti više ne koriste! Oprosti mi, prijatelju, malo sam se zanio, ali CREDO QUIA ABSURDUM11, uvjeri me stoga u suprotno i ne dopusti da ABYSSUS ABYSSUM INVOCAT12. Ne dopusti da povjerujem da si AURI SACRA FAMES i dopusti mi da te olakšam za polovicu tog tereta koji je pretežak za krhka pleća jednog čovjeka. Vidjet ćeš kako ćeš se osjećati lakšim, DONEC ERISFELIX NUMERABIS AMICOS13, a ja ću ti uvijek biti prvi među jednakima, jer ipak smo obojica EIUSDEM FARINAE14. HOC VOLO, SIC IUBEO, SIT PRO RATIONE VOLUNTAS15! I nemoj si dopustiti da ti dokazujem da EX UNGUE LEONEM16, a u suprotnom, ostaneš li pri svome, SI VIS PACEM, 11

Vjerujem jer je apsurdno

Ponor priziva ponor

Dok budeš sretan, imat ćeš mnogo prijatelja

Od istog brašna

Želim, zapovijedam, da moja želja uvjeri razum

Lava prepoznajemo po kandžama

XII

PARA BELLUM17. Dok pišem, uz mene je i Trešnjin Cvijet koja je, oduševljena što je od tebe napokon stigla kamena ploča, procvala tisućama pupoljaka. No znaš da ona ne zna doli čitati između redaka, što sam zloupotrijebio kazavši joj da si napisao da joj se uskoro vraćaš. Imaš pravo kad kažeš da vrijeme liječi rane, evo je kako od sreće poskakuje na umjetnoj nozi ukrašenoj ortopedskom cipelicom s visokom petom. Kazao sam joj i da ćeš je poučiti novim igrama koje izučavaš kod najvećih majstora. Sugerirao sam joj da uvježbava piruete koje bi joj mogle biti od velike koristi prilikom spinova, a ti nas nemoj iznevjeriti i vrati nam se što prije ruku prepunih poklona. A ako si od srama već propao u zemlju, bar skupi na hrpu ono malo ljudskosti koja ti preostaje i pošalji mi preko FedExa ono što je moje. INTELLIGENTI PAUCA18. I ne zamjeri mi ako sam se mjestimice zanio, IRA FUROR BREVIS EST19 a OMNIA VINCIT AMOR20. Alea iacta est21, Lukus P.S. Iznenađen sam tvojom informiranošću. Kako si samo saznao da se Edus, u potjeri za tobom, zatekao u Demokroaciji? P.S.II. Kazić mi je u kvaru, stoga te molim da mi ne šalješ elektromantru, osim ako je imaš snimljenu na CD-u.

Ako želiš mir, pripremi rat

Malo je riječi potrebno onom koji razumije

Ljutnja je kratka radost

Ljubav prevladava sve

Kocka je bačena XIII

Dharamsalus, dan sunčan, mjesec tajnovit anno domino ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Lukuse (stavljam na vagu da li da te od sada zovem Ludusom, prijatelju moj nepovjerljivi)! Upravo mi je dvanaest hodočasnika dostavilo tvoju kamenu ploču koja je, ako mi je računica točna, putovala do mene puna tri i pol obrtaja Saturnovih prstenova oko vlastite osi. Vidiš, u tom bih se pitanju, s obzirom na to da si razborit i domišljat čovjek, rado s tobom posavjetovao. Dopusti mi stoga da ti se obratim kao izumitelju kuvertusa po kojem će te sa zahvalnošću i današnja i buduća pokoljenja pismopisaca vječno pamtiti. Pitam se na koji način ubrzati poštanski promet, jer odveć je teško živjeti u očekivanju trenutka kad ću napokon vaš glas čuti. Već sam ti rekao da NULLA DIAS SINE LINEA, što znači da nema dana a da ne pomislim na vas. Dosjeti se stoga načina kako da ubrzamo protok naših misli i naših osjećaja i da više ne putuju dostojastvenim hodom kornjače već da nam stižu razuzdanim galopom krilatog Pegaza. Prije nego krenem klesati moj odgovor na tvoje izlaganje ukrašeno zrelim zapažanjima, dopusti mi da s tobom podijelim tračak zabrinutosti oko stanja u kojem je do mene stigla tvoja kamena ploča obavijena kuvertusom. Naime, poznavajući te, a u čitavom carstvu ne vidjeh duha pedantnijeg, znam da mi nikad ne bi poslao kamenu ploču tako traljavo obavijenu, takvu da se kroz zavoje mjestimice nazire tekst koji je, da slučaj bude zamršeniji, natopljen tragovima sapuna, kao da je netko s kamene ploče skidao otiske tvoga krasopisom isklesanog rukopisa. Uvjeri me da ničiji zlonamjerni prsti nisu upleteni. HOMO SUN HUMANI NIHIL A XIV

ME ALIENUM PUTO22, i ispostavi li se da su nekome naše prepiske zanimljive, EXULTET23, jer sebi nemam što predbaciti; ti si mi svjedok, prijatelju moj, a obojica smo – razgalio si me kad si ustvrdio – EIUSDEM FARINAE24. Znaš i sam da se nemam razloga zabrinjavati, no formalnosti radi, molim te da ispitaš malo, a tebi to neće biti teško s obzirom na to da si ipak glavni načelnik snage reda naše Parisiske komune. Saznaš li išta, molim te da mi (do)javiš što prije tako da u slučaju kakva nesporazuma, koliko god bio nevin, imam vremena pripremiti svoju obranu. Kad sam okrenuo novu stranicu, naišao sam na tvoju žalopojku u kojoj se pribojavaš da sam zaboravio na obećanje koje sam ti dao kad smo se rastajali. Znaš da sam čovjek od riječi i da sam vazda održavao svoja obećanja, a kad bi se njihova realizacija odužila, (o Luduse, Luduse, zar si ikada posumnjao u mene?) bilo bi to isključivo stoga što mi to okolnosti ne bi dopuštale. Današnji post obogatit će sutrašnju juhu. No današnje su okolnosti takve da se možeš uvjeriti da ćemo se uskoro ponovno smijati zajedno, i na prohladnom zraku naš će smijeh rađati nasmijane oblake. I opet ćemo se sastati, i na bezgraničnim travnjacima, uz ušima mile zvuke svetih krava, s posvećenim palicama zaigrati svetu igru golf. Evo kako se Rinpochix bezbrižno smije na greenu s velikom radošću očekujući tvoj skorašnji dolazak. Najavio sam te kao svog najdražeg prijatelja, što znači da mu u susret dolazi sin; stoga se nemoj snebivati naiđeš li na kraljevski doček kad stigneš. Što je uostalom i prirodno s obzirom na kraljevsku darežljivost koju njeguješ prema meni kao svome prijatelju. Nosači torbi s palicama već se prepiru oko toga tko će te prilikom igre kao sjena pratiti u stopu, a prilikom tvog boravka i Kinus i Indijus i Tibetus potpisat će Zlatnu lulu, dakle privremeno primirje, kako bi ti nesmetano svojom 22

Čovjek sam i ništa što je ljudsko nije mi strano

Neka se razvesele

Od istog brašna XV

prisutnošću i svojom svetošću mogao nadahnuti sva ova prostranstva koja - jer znaju da nam dolaziš u susret – već blagošću odišu. Često pomislim na našu parisisku komunu koju sam napustio zbog tebi poznatih razloga, no vratio bih se smjesta da me danas uz ove krajeve ne veže služba pri Hramu Dalai Lamusa koji će me, evo već večeras, imenovati počasnim igračem Svetog greena i uručiti Srebrnu palicu Prvog reda. A kad stigneš, MAGISTER DIXIT25, i tebe očekuju iznenađenja kojima će i nebo pozavidjeti. Još nešto prije nego te nakratko napustim, jer evo, svečanost samo što nije. Zahvalan sam ti što si me upozorio da onaj koji je svih ovih mjeseci bio ovdje sa mnom nisi ti. Nezahvalnog li parazita, a lijepo su mi govorili MARGARITAS ANTE PORCOS26. Kad sam mu sav izvan sebe, raskrinkavši ga tvojom zaslugom, prognao da se vrati otkuda je i došao, stao se opravdavati svaljujući grešku na poštene carske poštanske namještenike, a znamo svi kako su oni ljudi najdičnije naravi i bez mrlje u karakterima. Priznanjem da je zloupotrijebio moje gostoprimstvo i velikodušnost samog Dalai Lamusa, Buddhina veleposlanika, sebi je potpisao otpusnicu i nestao s našeg posvećenog greena. Kad te varalica zagrli i poljubi, brzo prebroji svoje zube. Tek sad sam se, evo dok ti pišem, smiren vratio u sebe. A ovaj nesporazum neka nam posluži u jutarnjoj meditaciji, pa se i ti zamisli nad sljedećim: IGNORANTIA LEGIS NON EXCUSAT27, a tebe ako ikako mogu utješiti tad mi dopusti da te podsjetim da TARDE VENIENTIBUS OSSA28. Servus anno dominicanus, Alexandrus 25

Učitelj je rekao

Ne bacajte bisere pred svinje

Nepoznavanje zakona nije isprika

Onaj koji kasno dođe za stol ne nalazi doli kosti

XVI

P.S. Edusa nije bilo teško pronaći u Demokroaciji, našao sam ga dok je sav preplanuo surfao na Internetusu. P.S.II Hard-diskus mi je u kvaru pa ti za sada ne mogu na CD presnimiti elektromantru, ali znaj da će ti molitve i u tišini biti uslišene.

XVII

Parisis, dan za danom, polumjesec anno dominicanus ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Alexandruse, povlačiš li ti to mene za nosus? I mene i čitav naš ponosat narod predvođen ponosatim i uvrijeđenim Edusom? Nastaviš li ovim tonom, priprijetio je da se neće ustručavati zajahati Tronilskog konja i sabljom te Vječnog konjanika razriješiti te tvoje zlatnim uvojcima optočene glavice. Ne glumi anđelusa, vragusu mali. VADE RETRO SATANA29 ! Što se kuvertusa tiče i sâm sam zabrinut stanjem u kojem je kamena ploča stigla do tebe. Očito su Transkriptusi upleli prste pa ću ti odsad nadalje pisati između redaka, a ti dobro pazi da ti koji ne promakne, jer, prijatelju moj nemirni, ne znam koliko si svjestan toga, no u opasne si vode uplovio. I koliko god voda na izvoru bila bistra, i od nje se možeš otrovati piješ li s pogrešnog. Jer svojim postupcima ne samo da si sebi na vrat stavio čitav plebis predvođen neustrašivim Edusom koji kao što svi znaju DUOS HABET I BENE PENDENTES30, nego si svojim nerazumom razgnjevio i Savez Otaca Svetog Inkvizicijusa koji te sada proganja zbog bogohuljenja, jer onaj kojeg ti s toliko neprikrivenog divljenja opisuješ na svojim kamenim pločama, tomu slike nema u našim rimskim kalendarima. A LEX EST QUOD NOTAMUS31, stoga dobro razmisli o onome što činiš, i znaj da se u mraku rađa svjetlo, jer kad te gnjev bogova sustigne, i Prometejeve će ti se muke učiniti 29

Nazad, Satano

Posjeduje ih dva, i dobro obješena

Ono što napišemo čini zakon

XVIII

najobičnijom gimnastikom. A tada te ni Sveti green neće spasiti. Stoga ne igraj se vatrom i ispuni moju želju. Grijesi će ti biti oprošteni vratiš li se prije naše ere. Poslije će biti prekasno. Što se tiče onog predstavnika DUREA MEDIOCRITAS32 koji ti se predstavio kao da je ja, to me uopće ne čudi, O TEMPORA, O MORES33! jer u razdoblju živimo kada se svi tuđim perjem kite i kad autentičnost prepušta mjesto klonusima. Čudi me samo što je tebe uspio začarati, no očito si rastresen zbog svega onoga što si nam učinio, pa se pokaj i vrati pod naše okrilje, a mi ćemo ti progledati kroz prste. One koji ti preostanu nakon mučenja koje te očekuje. Evo sjekire kako se nestrpljivo vrpolji i čeka trenutak kad će se nakratko odvojiti od panja, jer tako se kažnjavaju lopovusi, odsijecanjem dugoprstića, a za Svetu igru ne brini, već ćemo ti izmisliti neke proteze. Spomenuo si kako bi bilo dobro da nađemo neko rješenje pa da nam kamene ploče stižu u kraćim vremenskim razmacima. Zahvaljujem ti na laskavim riječima o meni kao čovjeku kojeg će se generacije revnosnih pismopisaca prisjećati kao izumitelja kuvertusa, i u tom ti svojstvu sada pišem. Neki dan proveo sam čitavu noć, sve dok se nije razdanilo lutajući frionlajn internetusom, i na stranici www.labirintus.com naišao na nešto što bi moglo, priđemo li tome mudro, uvjeren sam, rezultirati drugom revolucijom našeg poštanskog prometa. Stranica je bila ispisana na starokineskom tako da je, s obzirom na to da nemam ugrađen poliglotus, nisam mogao iščitati, no onome što sam vidio riječi gotovo da i nisu potrebne. Neko vrijeme buljio sam u kristoekranus da vidim hoće li mi doći inspiracija. Gledao sam u prekrasan pergamentus na kojemu su razdragano plesali kineski ideogrami, pa sam ipak, iako je ponoć odavno bila prošla, a budući da ona nije došla, izjedan znatiželjom, pokucao na vrata svog susjeda. Još u snu, pre32

Otužne li osrednjosti

Kakva vremena, takvi običaji XIX

veo mi je i protumačio znakove, tako da sam, zahvaljujući svom susjedu, kineskom emigrantu koji čita isto tako dobro kao što piše, gospodinusu Gao Xingjianusu, uspio dešifrirati napisano i saznao da imam posla s Papirusom. Vidiš da je ipak lijepo što smo otvoreni prema strancima. I evo kako zamišljam dalje. Kazao si da će prilikom mog dolaska Kinus, Indijus i Tibetus potpisati Zlatnu lulu. E sad ovako: tu ćemo sjajnu povijesnu okolnost maksimalno iskoristiti tako da ću se ja kamuflirati u hipija koji, ono kao, bježi od trulog kapitalizma i iz Carske pagode, uz Hermesovu naklonost, ukrasti par dudovih svilaca. Koji će se onda, kad se lijepo upoznaju, možda i razmnožiti, a ja ću ih, čim budem na sigurnom, izvući iz svog bambusova štapa u koji sam ih bio sakrio. Na njima će onda biti da nam do mile volje pletu kilometre i kilometre Papirusa, čime ćemo zapravo začeti jednu novu industrijsku granu, pa da vidiš kako će se usporedo i poštanski promet rascvjetati. Papirusa će biti u takvim količinama da ću ga moći jeftino prodavati, i svi će biti ushićeni time što će Papirusu moći kazati što god da im je na duši, pa to onda i drugima razaslati. Povijest će mi biti zahvalna što sam uveo eru poštanskog demokracijusa, a nova božanstva kojima ćemo se klanjati zvat će se Papirus i Kuvertus. Samo da još izmislim Markus. A nosačima savjetuj da ne troše vrijeme na prepirke oko toga tko će mi nositi torbu s palicama, poput sjene prateći me na posvećenom greenu, jer dođem li, doći ću u pratnji svoje sjene. Bokus, Lukus

Daramsalus, dan za danom bez mjeseca anno domini ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Lukuse, Ô, s kakvom sam radošću pohrlio stećku čim sam ga ugledao na leđima našeg dragog carskog poštanskog namještenika Obeliksusa. Zahvalan sam mu što je prevalio čitav taj mukotrpni put samo da moju malenkost okrijepi tvojim riječima. Sretan i zatečen što vidim nekoga iz moje voljene parisiske komune, pozvao sam ga da mi se pridruži na posvećenom greenu. Znaš i sam kako je Obeliksus savjestan poštar, tako da tijekom čitave igre nije ispuštao stećak iz naručja, da se kojim slučajem ta tako dragocjena pošiljka koja mu je povjerena ne bi izgubila. Čestitam ti što je tvoj izbor pao na njega, dičnog predstavnika naše utvrde i RARA AVIS IN TERRIS34. Svojom požrtvovnošću oduševio je Dalai Lamusa koji mu je u znak posebne pažnje, uz blagoslovljene riječi CAVE NE CADAS35, poklonio drevnu praćku. Mladi, na nulerix obrijani svećenici, nisu se bili u stanju suzdržati da ne prasnu u smijeh kad bi se u dva-tri navrata Obeliksus, nenaviknut na sklizak posvećeni green, samog sebe podčkalivši, poput kakvog indijskog slona, stropoštao čitavom dužinom, odnosno širinom, ne ispuštajući pritom stećak. Mladićima nije za zamjeriti jer se još nisu imali prilike uvjeriti da je SPIRITUS PROMPTUS EST CARO AUTEM INFIRMIA36, no pred blagonaklonim pogledom Buddhe, i njihov će trenutak istine osvanuti. 34

Rijetka ptica na zemlji

Pripazi da ne padneš

Duh je okretan, ali je tijelo slabo XXI

Hvala ti još jednom što si mi poslao tako dragocjenog predstavnika i zahvalnog sugovornika našeg Parisisa. Tijekom čitavog druženja prepričavao mi je svoje dojmove o pokrajinama kroz koje je pješice prolazio kako bi mi na noge donio tvojih misli odraz. Kazao mi je da je s obzirom na promjenjive političke okolnosti, i opasnosti koje su vrebale iz njih, često morao mijenjati smjer svoga kretanja, no to mu omogući da se nagleda svih onih pokrajina koje sada čine dio naše velike tvorevine – Europusa. Biranim riječima govorio mi je o svakoj pokrajini zasebno. Čini mi se da ga je najviše oduševila pokrajina Španjolskus. Gdje god da se zatekao bilo bi neko slavlje i tekila bi tekla u potocima. Izgleda da se najviše zadržao na otoku Ibisusu gdje je skupa sa stećkom uronio u more koje je zapravo isto tako stopostotni tekila sanrajz. Svakoj je nalazio i pozitivne osobine i one koje duhu malo veću zabrinutost nalažu, no eurusu zahvaljujući – jer tuđe žito svatko mjeri svojom mjerom – tom naposljetku zajednički izglasanom valutusu, gdje god da se našao, citiram ga: «ABUSUS NON TOLLIT USUM37». Kroz njegova zapažanja zamijetio sam da je izuzetno pronicljiv i precizan i da i detalji, ali i glavne smjernice u njegovim razmišljanjima, nailaze na isti prijam. Ništa mu ne izmiče i odličan je analitičar. Da mi nisi prijatelj, mogao bih čak i posumnjati da si mi upravo njega poslao kako bi iz mene izvukao što više informacija i njemu zahvaljujući osmislio strategiju kojom bi ne znam više što. Jer ne samo što je spretan nego s njim nikad ne znaš na čemu si. No sva sreća da tome nije tako, jer u koga ćemo ako ne u prijatelje ulijevati naše povjerenje? Moja smiona promišljanja na stranu, Obeliskus je stvoren za vrhunskog (š)pijuna, informatora, doušnika, tajnog agentusa, to čime bi se on mogao baviti nazovi kako hoćeš, a ja zahvaljujem Olimpu što se nemam razloga brinu37

Pretjerivanje ne isključuje upotrebu

XXII

ti, jer u tebe imam bezgranično povjerenje. A sad mi dopusti da ti iskreno izrazim sućut povodom nesretnog događaja koji nam je zauvijek odnio našeg dragog Obeliskusa. Bilo je to pred kraj poslijepodnevne igre, u neposrednoj blizini rupe broj 17. Ushićen darom koji je dobio od Dalai Lamusa – a znaš da je oduvijek bio razigran – stao se Obeliskus poigravati stećkom i drvenom praćkom. Stavljao bi stećak na kožni oslonac i naprezao gumenu oprugu do krajnje točke izdržljivosti, katapultirajući je tako svakim novim pokušajem sve dalje i sve više od sebe. Zanesen tom novom igrom, svakim novim pokušajem obarajući vlastite rekorde katapultiranja stećka udalj i uvis, dogodi mu se ono zbog čega bi i pustinja proplakala da ima suze. Pogledavajući stećak koji je leteći munjevito obarao rekord katapultiranja stećka uvis, svima nama postajući sve manji i manji, na tren je, sav ustreptao, pogledao prema nama kako bismo mu osmjesima potvrdili značenje njegova neviđena uspjeha. Zadovoljan što je u našim očima prepoznao odobravanje, i dalje je gledao u nas, a stećak je postajao sve veći i veći, dok se strahovitim ubrzanjem nije stropoštao na njega, zakucavši ga do brade u zemlju. No tko prespava vrijeme sjetve ne mora se znojiti u vrijeme žetve. Još vidim njegove lijepe razroke oči koje su kako ga je stećak pogodio tako i iskočile iz njegove glave, zaustavivši se pred nama. Pokoj mu duši. Njegova glava i danas počiva na istome mjestu i služi kao postolje stećku koji si mi po vjernom kuriru bio poslao. Taj nam spomenik služi kao primjer beskrajne odanosti i vječnog prijateljstva koji su u današnjim danima pravi rariteti. A njegove smo oči stavili na stranu u nedostatku loptica za golf. ISTI MIRAUT STELA38, Alexandrus 38

Oni promatraju zvijezde XXIII

Parisis, dan kišovit, mjesec pun anno domini ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Alexandruse! BEATI PAUPERES SPIRITU39. Neizmjerno mi je žao zbog onog što se dogodilo našem Obeliskusu, no najvažnije je od svega da naša prepiska ničim ne bude narušena, i da se bliži dan kad ćemo napokon pasti jedan drugome u zagrljaj. Vrata iza kojih je skriveno dobro teško je otvoriti, vrata iza kojih je skriveno zlo teško je otvoriti, a od zadovoljstva neću te ispuštati iz zagrljaja dok mi ruke ne utrnu. Lijepe si riječi podastro o našem Obeliskusu i dobro zapazio da je bio neobično živa duha i vazda spreman na igru. Posljednja ga je koštala života, no ima li ljepše smrti negoli kad te snađe na vrhuncu ushićenja, okruženim onima koji te vole? Istina je da je Obeliskus pješice morao svladati čitav Europus kako bi došao do tebe, i lijepo je od njega što ti je uspio opisati pokrajine kroz koje je prolazio. Danas smo svi pod istim svodom Europusa i to nam godi, no pritom, kad odemo u posjet susjednim pokrajinama, bez obzira na to što nam kazuju da se ponašamo kao da smo kod kuće, ne zaboravljamo da smo u gostima. Osjećaj je to kojeg ćutiš otkada si nezaobilazan igrač na posvećenom greenu Dalai Lamusa. Neki bi rekli da je Europus stari magarac koji natovaren poviješću jedva hoda, ja ne bih išao u te krajnosti. Istina je da je gospon pogrbljen, ali ga vitalnost nije napustila; i kao da je mlađahna gospodična, svakodnevno mu se mnogi ponosni kra(l)jevi udvaraju. 39

Sretni li su siromašni duhom

XXIV

Uostalom, mogao si i sam pretpostaviti da se Edus u Demokroaciji nije zatekao samo stoga što je išao tvojim tragom; zadržao se tamo iz diplomantskih razloga. Trenutno najvjerojatnije pregovara s poglavicom Stipusom o uvjetima prihvaćanja pod zajednički krov. Vidim ih odavde: Edus, ponos naš i slava naša, i poglavica svih Demokroatikusa ispijaju kave i na vagu stavljaju argumente i protuargumente. Prilikom odlaska Edus je u diplomantski kovčeg stavio popriličan broj utega protuargumenata, ali sam ga onda odvratio u njegovoj nakani da ih sve odnese kako bi unutar kovčega ostalo mjesta i za njega. To je stoga što je putovao s diplomantskim imunitetom, a u njemu nema mjesta doli za jedan kovčeg. Vidiš, takva se ozbiljna misija ne bi mogla svakome povjeriti, no ITA DIIS PLACUIT40. A kako su pregovaranja očito zahtjevna, ne stiže ti se javljati, no to ne znači da ne misli na tebe, jer ipak si mu ti prvi među jednakima trnus u okusu. Nakon Demokroacije u obilazak odlazi u pokrajine Balkanuskog saveza i kako stvari stoje nije isključeno da će se i tamo dugo zadržati. Evo kako me prije neki dan po papagaju pismokazaču molio da mu pošaljem kovčege protuargumenata. Evo, upravo gledam karavanu deva koja nestaje za obzorom i ide mu u susret jer VERBA VOLANT, SCIPTA MANENT41, a tamošnja čeljad katkad ne vjeruje ni vlastitim, pa kako li će onda tek tuđim riječima, posebice kad joj se razložno pokušava objasniti da još nisu dorasli igrama velikih, a znamo već da TARDE VENIENTIBUS OSSA42. A kako ste poput dva vitka stabla bambusa rasli zajedno, ti znaš da Edus nikad ne odustaje, tako da možeš očekivati da prije ili kasnije uđe u tvoj razbojnički trag. Vlast ga je ovlastila da te, čim te ugleda, zalije smolom i prekrije perjem i privezanog za stup srama dovede na naš Trg s tisuću imena. Jer QUI BENE AMAT 40

Svidjelo se bogovima

Izgovoreno leti, zapisano ostaje

Onaj koji kasno dođe za stol ne nalazi doli kosti XXV

BENE CASTIGAT43. I naći ćeš se u položaju onoga čiji je glas VOX CLAMANTIS IN DESERT44 i nitko, pa da i hoće, neće ti moći priskočiti u pomoć. Eto do mene Trešnjina Cvijeta. Teškom mukom pokušava pročitati što si joj napisao između redaka – redci joj izmiču jer tvoja je misao hitra i smjela, pa joj ja pokušavam protumačiti tvoje poruke. Živi u nadi da će dan kad ćeš se pojaviti nadomak njezina srca uskoro osvanuti. Preostalom je nogom uvježbavala piruete tako da te na greenu pred Dalai Lamusom neće osramotiti. Adius, Lukus

Tko dobro voli, dobro kažnjava

Glas onoga koji viče u pustinji

XXVI

Daramsalus, dan običan, mjesec isto anno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI LUKUSE, Hoćemo li se ikada ponovno susresti? Nedostajete mi i ti i Trešnjin Cvijet i pitam se nemaš li pravo kad kažeš da mi je mjesto u Parisisu. No tko mora, nema izbora, a znaš i sam da nakon nekih stvari nema kajanja. Možda sam doista brzopleto reagirao i otišao kao muha bez glave, no i muhe imaju srca. Dopusti mi stoga da ti na ovoj kamenoj ploči ukažem na ono što mi leži na srcu AB OVO45, a ako ustrajem i ne izgubim nit svojih misli, možda dođemo i USQUE AD MALA46. Sjećaš li se dana kad smo ti, Edus i ja pred Velikim svećenikom položili svečanu prisegu da ni milom ni silom s njegova puta nećemo skrenuti? Zvijezde onih koji su izabrani sjale su nam na čelu, a njegov nas je blagonakloni osmijeh ohrabrivao da stupimo na pozornicu i srčano izgovorimo svečani govor koji smo pred tisućama sljedbenika izgovorili kao da smo jedan. Troglavi zmaj, uspostavit će se kasnije. I sazrijevali smo bezbrižno u našem Crvenom carstvu gdje su na svakom koraku rasli karanfili, tulipani i ruže (makovi su se organiziranije počeli uzgajati nešto kasnije) i svaki je dan bio pjesma našem Voljenom. Bili smo od onih koji su mogli ubirati ruže a da se ne pribojavaju trnja. A onda smo naučili čitati. I slušati.

Od jaja (početka)

Do jabuka (kraja) XXVII

Nemoj mi zamjeriti što te vraćam u te udaljene magle, no kako bi današnje vjetrove jasnije sagledao, neophodno je da mi pomogneš u njihovu raspirivanju. Prisjeti se onog davnog jutra prije naše ere. Vrijeme promjenjivo, mjestimična naoblaka i pokoji tračak sunca. Držeći se za ruke stajali smo u sretnoj povorci otpozdravljajući Čovjeku Bez Greške, i prepuni dojmova vratili se kućama tek kad se spustila noć. Vječna. A možda tog jutra uopće nismo bili u povorci već na seoskoj cesti iščekujući dolazak usnulih mještana? Dok smo sjedili za stolom i od raznih uzbuđenja izgladnjelo posezali za sočnim sarmusima, na prozoru se pojavi sjena Čovjeka Bez Greške, koja sva izbezumljena reče nama trojici kako ga je zauvijek napustila jer da više ne podnosi njegovu blizinu i da se pod tom fasadom draga i razložna čovjeka skriva pravi pravcati Manipulatorus. Između dva zalogaja sarmusa izmijenjivali smo poglede, začuđeni dolaskom te lažljive sjene. I već bi je počeli gađati ajvarusom da nam tu istu noć naše očeve noć ne proguta. I sjenu skupa s njima. I ABYSSUS ABYSSUM INVOCAT47. Uvjereni da su riječi koje su naši očevi izgovarali za stolom krive što ih je pregladnjela noć progutala, počeli smo ih skupljati bez predaha. Krali smo ih iz knjiga i novina, osluškivali one s radija, pribojavali se onih koje su stariji izgovarali u pola glasa, izbjegavali one koje su prizivale smrt, išli u susret onima koje su ukazivale na svjetlost. U međuvremenu smo otkrili da i vječnost ima rok trajanja, i zaneseni valjda i tim našim iskustvima iz djetinjstva, osnovali Sveti triumvirat. Sjeti se kako smo bili okrutni prema svakome tko nam nije išao uz dlaku, kako smo ponosno koračali na Trgu s petsto imena i kako se nismo ustručavali kažnjavati i one koji su kaznu zasluživali stoga što nisu počinili nikakav grijeh.

Ponor priziva ponor

XXVIII

Kazao si tada da AUDACES FORTUNA IUVAT48, bližnji su nam uzvikivali CAVE NE CADAS49, a mi smo, presretni, što smo pobjegli iz Utopije, očito hrlili u novu. No sve bi to ostalo u zakutcima moje duše da me jučer prilikom jutarnje meditacije ne zaprepasti događaj od čije mi pomisli same utrnu kosti. Sjedeći u položajima Začuđenog Lotusa, uz pratnju elektromantre, osluškivao sam Dalai Lamusovo mrmljanje vizualizirajući u sebi duhovne poruke. U jednom trenutku osvrnuo sam se oko sebe i vidio da polovica prisutnih spava. Druga je polovica bila budna, što znači da je Dalai Lamus ćorio i zapravo hrkao jer smo jedino nas dvojica bili u Hramu providnosti. Tada se uspostavi da sam prethodnom rečenicom bio u krivu jer se Dalai Lamusova sjena uspravi i krene prema meni govoreći: “Gdje si, puško stara? Znam te kad si pištolj bio. Što je sad, više se ne poznajemo? A kad je trebalo presvlačiti pelene? A kad mali nije imao za sladoled? Pa romobil, pa motor, pa auto, a da je znao za helikopter, i njega bi uzjahao! Nego ajmo mi ovako...” – počelo mi se vrtjeti i u glavi i u želucu od te priproste sjene koja mi se obraćala nerazumljivim sibilskim jezikom. “...Ti ćeš meni pokloniti svoju sjenu, a ja ću ti za uzvrat omogućiti da zaboraviš neke stvari! Sjeti se, petokraka, pa karanfili, pa slet, pa dugovi, pa drugovi, pa sve je to naše, pa tko će koga i znaš ti već, što da se trošim. Nisi se baš proslavio...”. “Ali tko ste vi i što to lupetate?” Pokušavao sam se izvući iz tog stiska savjesti, jer prepoznao sam je čim je progovorila, bila je to ista ona sjena koja je u nama tražila utjehu, ono kod prozora dok smo jeli sarmuse. Nakon što je bez pozdrava napustila Čovjeka Bez Greške zapošljavala se u službu raznih gospodara dok nije naišla na Dalai Lamusa: “Odgovara mi jer je fin i pristojan i jer 48

Sreća se smiješi smjelima

Pripazi da ne padneš XXIX

znam da nikada neće prijeći preko mene žive da bi učinio nešto što mi ne bi bilo po volji.”. Njezin je gospodar kojim je očito bila zadovoljna i dalje drijemao, a ja sam pristao da joj ustupim sloj svoje sjene, pa vidiš li me malo izblijedjele sjene, ne brini, jeftino sam prošao, jer obično se sa slobodom ne cjenka, a ako hraniš tigra, nesreća te neće mimoići. Vidiš, da sam ostao u Parisisu, do toga ne bi došlo, no utjeha mi je što ste ti i Edus netaknuti, i stoga prije negoli se doista pripremite na dolazak – razmislite! Ne bih si oprostio da vas snađe ista kob. Tantoene animis coelestibus iroe! VANITAS VANITATIS ET OMNIA VANITAS50, Alexandrus

Taština, taština, sve je taština

XXX

Parisis, bez dana, mjesečina anno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI ALEXANDRUSE! S velikim ti žaljenjem javljam da mi nije stigla tvoja kamena ploča u kojoj si mi širom otvorio svoje srce. Znaš da su vremena burna, pa nije isključeno da su drumski razbojnici zaskočili poštansku kočiju, ABUSUS NON TOLLIT USUM51, i odnijeli tvoje kamene ploče koje bi mi, da su mi stigle, zasigurno izmamile suze. Bojim se samo da ti analfabeti, uplašivši se tvoga, njima nerazumljivog, krasopisa, nisu posegnuli za macolom i tvoje misli razbili na tisuću komada. Naiđem li ikada na tvoje razmrskane misli, neću štedjeti truda da ih ponovno sastavim. Siguran sam da će i Trešnjin Cvijet zasukati rukav i brižljivo skupljati krhotine tvojih razmišljanja, jer nema užitka koji se ne bi mogao skupiti strpljivošću. Nego, usnuo sam neobičan san, pa mi podari malo od svog dragocjenog vremena. Vidim te u društvu Dalai Lamusa i Čovjeka Bez Greške, a pod vama jedna sjena koja nikako da odluči kome će pripasti. Nadmudrujete se međusobno radi otimanja sjene, a ona se meškolji i ne da se urazumiti. Pa u kakvom to vremenu živimo, kad ni sjene više nisu ono što su nekad bile! I već ste se bacili na Čovjekuse, ne ljuti se, dogovorivši se da će sjena pripasti onome koji ishodi pobjedu, kad se sjena iznenada uzvrpolji i poput jegulje iskliznu iz prostorije iz koje niste mogli van jer su jedina vrata bila tako mala da ni glavu niste mogli promoliti kroz nju. Zabezeknuti, pratili ste je pogledom kako klizi planinama duše i brežuljcima savjesti. 51

Pretjerivanje ne isključuje upotrebu XXXI

Tada se zidovi iznenada srušiše i vi se nađoste na proplanku kojemu se kraja nije dalo nazreti. I sunčali ste se tako neko vrijeme dok vas nije natkrila ona ista sjena koja se u međuvremenu utisućustručila i svom svojom silinom sručila na vas, pretvorivši vas u svoje odraze. Evo kako se i vi pretvoriste u sjene i kako od tada lutate svijetom u potrazi za Gospodarom Svjetlosti u kojeg ulažete nadu da će vam ishoditi stalni posao. Prenosim ti svoj san jer me nešto kopka. Znaš i sam da smo od malih nogu bili nemirni; onda su nam narasle, a s njima i naš nemir, tako da nikome nismo ostajali dužni. I sve se pitam ima li pravde i hoće li grešnike ikad itko prozvati da odgovaraju za svoje postupke. Znaš na koga pritom mislim. A ti ako si dovoljno razborit, ne šalji mi više sentimentalne kamene ploče u kojima mi govoriš o našoj razuzdanoj prošlosti, koju sam uostalom već i zaboravio i koja uopće nije bila takva kakvom si je opisao. A i te se ploče, što je najgore od svega, jer su besmislene, gube u rukama drumskih razbojnika tako da ih ja ne mogu ni pročitati pa ne znam što te tišti. Pomiri se sa svojom sjenom i ne bacaj mi prašinu u oči skrećući s teme, nego mi pod hitno pošalji dio onog bogatstva koje sam nikada nećeš potrošiti. Prije nego bude prekasno. Dopusti mi da ti pomognem. Prijatelji su tu da s tobom podijele tvoj teret. Bilježim se, Lukus

XXXII

Dharamsalus, dan takav, mjesec nikakav anno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI LUKUSE! Da mi to moje obveze dopuštaju, ovim bih se stopama sjurio za drumskim razbojnicima i iz ruku im oteo kamenu ploču koju sam ti bio namijenio. Rana koju nanese pas liječi se kožom toga istoga psa. O sudbo, što si nam to namijenila! Zar da strepimo za svakom našom pošiljkom svaki put kad svom žestinom klinom otkucavamo točku na i? Zar da se svakim dahom pribojavamo da će naše najskrovitije misli pasti u ruke tuđincima, ili još gore, ljudima nama znanim koji će onda, kao da je riječ o glini, naše misli izvrtati, potiskivati, gnječiti, usitnjavati i svom snagom bacati iz konteksta? Oni ne zaslužuju doli ARGUMENTUM BACULINUM52! Daj ti vidi, ti koji si tako domišljat i prepreden, kako im pripriječiti put? Inače, imaš li kakvih novosti o onim tvojim Papirusima o kojima si mi s toliko ushićenja pričao? Znaš da bi svima nama tvoje otkriće bilo od velike koristi, ili pak možda imaš poteškoća u pronalaženju Markusa pa te to sputava da olakšaš život našim kamenim pločama? A on ti je, čuo sam tu od nekih mještana, prevrtljiv i sitničav, i nikako da ga se uhvati ni za glavu ni za rep; no kad ga jednom zgrabiš, tad se priljepi uz tebe poput kakva uštipka i nikakvim ga se nagovaranjima ne možeš riješiti. Navodno je zadnji put viđen kako ufira Muzama na otoku Filosu. Ali pazi! Nemoj se prevariti! Nije ti on onaj slavni predak Eurusa, iako su imenjaci. Oni ti jedan s drugim nemaju nikakve veze. Upozoren si. 52

Argument štapa XXXIII

A što se tvog sna tiče, nevjerojatno je kako se u nekim točkama poklapa s onim što se meni u zbilji dogodilo. Da se kamena ploča koju sam ti poslao nije našla u rukama drumskih razbojnika, znao bi o čemu ti govorim. No svejedno, zahvaljujem ti što si sa mnom podijelio svoj san. U posljednje vrijeme slabo spavam tako da mi ni san ne pada na oči. A ima li ljepšeg obloga za dušu? Iskoračiti na trenutak iz naših života i utonuti u blaženstvo sna. Kakav si ti prijatelj, da te nema, trebalo bi te zamisliti! A ovako kako već postojiš ne moram te ni zamišljati već samo uživati u plodovima tvog velikodušnog prijateljstva. Hvala ti još jednom, vjerni moj Lukuse, božji odabraniče i sviju vrlina vrlino! Ono što mi se neki dan dogodi i o čemu sam te izvjestio na onoj kamenoj ploči koja se zagubila, opsjedalo me još nekoliko dana, no nepotrebno je da te time zamaram. U svakom slučaju, ovom te prilikom izvještavam da sam se konačno oslobodio tih duhovnih trzavica koje pripisujem mom neispavanom stanju. Potpuno iscrpljen, na jutarnjoj meditaciji doživljavao sam priviđenja, tako da mi je ustvari i drago što kamena ploča nije dospjela u tvoje ruke jer bi tada zasigurno zaključio da je tvoj prijatelj s puta patnje i kružnog toka samsare skrenuo na put popločen shizofrenikusom, psihopatologikusom i inim boljkama naše svakodnevice. A ovu ću ti kamenu ploču ipak poslati preporučeno, da joj se kojim slučajem ne dogodi ono što se dogodi njenoj prethodnici. O, već nas vidim kako sve četvero ubiremo plodove naših zajedničkih iskustava i puštamo mozak na ispašu. BEATI POSSIDENTES53. Do skorog viđenja, amice, Alexandrus

Sretni oni koji posjeduju

XXXIV

Parisis, još je dan, mjeseca dakle nema anno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI ALEXANDRUSE! Ovaj ti put javljam da mi je tvoja ploča stigla neokrnjena. I ja ću ti od sada, potaknut tvojim primjerom, slati svoje ploče preporučeno, slava našoj poštanskoj službi! Znaš da nisam zlopamtilo i da s prošlošću nisam na ti, jer čovjek sam koji gleda naprijed i koji zna da će mu se želje kad-tad ispuniti. A u retrovizor pogledavam samo kad mi je neophodno da sagledam ono što nas očekuje. No ti očito lakše potpadaš pod pritiske prošlosti, VOE VICTIS54 , što sam uočio i iz tvoje kamene ploče koja mi nikada nije stigla jer se tada još nisi dosjetio da mi je možeš poslati preporučeno. Evo stoga kako vidim našu zajedničku budućnost. Ti ćeš se, jer si svjestan svih svojih propusta, lijepo pokajati i priznati svoje grijehe time što ćeš mi vratiti onu moju bolju polovicu blaga koje si zatekao u blagajni. Učinit ćeš to jer znaš da će te u suprotnom sjena prošlosti i dalje proganjati ne dopuštajući ti da u miru Buddhinu prioneš svojim jutarnjim meditacijama. I koliko god si ti mislio da je ona sjena koju si mi spominjao u kamenoj ploči koju nikad nisam vidio proizvod zavjere tvoje mašte, znaj da si u krivu i ne zavaravaj se kad dobro znaš da se sve to uistinu dogodilo. I da se nećeš moći posvetiti svojim jutarnjim meditacijama dok sve svoje dugove ne isplatiš. Meni. A što se Papirusa tiče, čudi me što me uopće pitaš što je sa svim tim kad dobro znaš da nećemo ništa biti u stanju pokrenuti sve 54

Zla kob poraženima XXXV

dok mi ne pošalješ kartu i dok se sa šupljim štapom ne uputim u Kinus, iza velikog paravana diplomantskog misionara, podsjećam iako znam da više ih se opilo vinom nego nadom. A Markusu sam na tragu, ne brini se za to, imamo njegov robo-portret i baš sam poslao odrede Ljudi bez Imena i Prezimena da pronjuškaju okolo. Zato sada Ured za popis stanovništva ima velikih problema jer više ne zna tko se kako zove, pa im je katkad teško i nacionalnost ustanoviti – smiješnog li proračuna kad evo danas svi samo što nismo pod zajedničkim krovusom Europusa! Ljudi bez Imena i Prezimena razmiljeli su se po čitavom Europusu i šire i svakodnevno me informiraju o najmanjim detaljima koji bi nas, nadam se uskoro, mogli dovesti na sam prag Markusova poštanskog sandučića. Valjda mu taj osjećaj slobode ne dopušta da se tijelom i dušom preda našoj stvari, pribojavajući se da ćemo ga, kad ga se jednom dočepamo, prilijepiti uz neko mjesto koje bi mu bilo ispod časti. Evo baš mi javljaju iz Južnog Amerikusa da je viđena silueta koja odgovara njegovu opisu. Zar i ti, E.T., Lukus P.S. Znam kako Markus izgleda, no spominjao si da ima dvojnika, možeš li mi ga opisati kako bih mu lakše ušao u trag?

XXXVI

Daramsalus, dan zagonetan, mjesec prevrtljiv anno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI LUKUSE! U svojim si prethodnim kamenim pločama raspravljao o mnogim značajnim i meni srcu priraslim temama. Sve ih imam pohranjene, a Dalai Lamus je bio toliko obazriv da mi je dao sagraditi oveće skladište u koje kronološki odlažem tvoje kamene ploče. Na ulazu sam postavio istih onih dvanaest hodočasnika koji su mi ono jednom bili donijeli tvoju kamenu ploču u slučaju da se netko drzne baciti oko na našu prepisku, jer znaš i sam da opreza nikad dovoljno. Stoga sam, kao što si pretpostavljam i ti, svaku kamenu ploču isklesao u dva primjerka, jedan koji potom tebi šaljem i drugi koji ostaje u Arhivu kako bi prepiska bila cjelovita i kako bi kad me bilo hvališ ili kudiš znao na što se odnosiš. Šest sam hodočasnika postavio s jedne strane ulaza, a preostalih šest da ih nadgleda s druge strane. Kako su se požalili da ne mogu baš čitav dan i čitavu noć stajati na istom mjestu, odobrio sam im da se u ponoć zamijene za mjesta i da onih šest koji su nadgledali onih drugih šest sad bude nadgledano od onih šest koje je bilo nadgledano od onih šest. Tako da su naši spisi na sigurnom! Pa kad se za jedno dvadesetak svjetlosnih godina, znajući da su tamo, netko sasvim slučajno dosjetiti da ih otkrije, sva će istina izići na vidjelo. No do tad ćemo se mi već ugodno smjestiti u našim kalupima iz kojih će nam onda, nama u slavu, podići veličanstvene spomenike. Samo da ih hrđa ne nagrize, budući da vrijeme sve pokriva i sve otkriva. A onda će se, već ih vidim kako hrle prema nama, i majmuni i gangsteri i heroji i sva sila stampeda obrušiti na nas; kazujući nam ono što nas, na kraju krajeva, možda čak i XXXVII

ide. Stoga oprez, biljka koju si zasadio mogla bi se kad izraste, a SOL LUCET OMNIBUS55, i kad ju sasijeku, na tebe obrušiti. I stoga ne ispuštaj onu dobru staru i provjerenu izreku: QUI SCRIBIT BIS LEGIT56. A sad mi dopusti da te izvijestim o najnovijim zbivanjima. Znaš da sam uvijek rado viđen gost na posvećenom greenu. Isto tako možeš pretpostaviti da se između Dalai Lamusa i mene, tijekom svih ovih mjeseci zajedničkog udaranja po golferskim lopticama, usadilo povjerenje kakvo dolikuje ljudima koji se poštuju, poštujući međusobne razlike. No kako je jutro osvanulo, tako sam, posegnuvši za blagajnom koja mi je vazda stajala na uzglavlju kreveta i pred kojom bih svaku noć prije spavanja i svakog jutra po buđenju izmolio molitvu, ustanovio da više nije na uobičajenom mjestu. Prvo pomislih da je otišla na jutarnju meditaciju, no onda brže-bolje odagnah tu suludu primisao. A znaš i sam kako mi je ta blagajna bila neizmjerno draga, kao podsjetnik na najsretnije dane koje sam proživio u parisiskoj komuni. I vrpoljim se ja tako pogledavajući oko sebe, zabrinut, HORRESCO REFERENS57, jer kako je otkad sam napustio parisisku komunu nikada nisam ispuštao iz vida, tako sam si počeo zamišljati najveće strahote. Razumljiva ti je moja briga. Tad mi priđe Ričard Đirus koji se stalno vrzma oko Dalai Lamusa i pita me kao “Što ti je? Kao da si s Marsa pao!”. A ja mu samo da mi se makne s puta ako želi sačuvati živu glavu. Očito ju je želio sačuvati pa mi se makne s puta, a ja POST HOC ERGO PROPTER HOC58 ravno Dalai Lamusu da: “O, Učitelju, ponizno Te molim da mi izađeš u 55

Sunce sja za sve

Onaj koji piše čita dva puta

Ježim se dok pričam

Nakon toga, dakle zbog toga

XXXVIII

susret i pomogneš doći do moje voljene blagajne. Među mladim svećenicima ima i onih vičnih šali, pa ako mi je vrate do zalaska sunca, spreman sam im oprostiti nestašluk. No oni očito nisu, dok su ruke na svetu blagajnu polagali, bili svjesni težine (zlo)čina koji su si na vrat stavili. Jer iako su ljudi stvoreni od istog metala, nisu svi izliveni iz istog kalupa – spreman sam im stoga sve oprostiti, samo da mi je vrate živu i zdravu! A ako nisu oni, o, presveti Učitelju, tad bih posumnjao na Ričarda Đirusa koji se od jutros nekako bezobzirno smijulji, i to ne samo da mi ide na živce nego i na njega baca opravdanu sumnju. Uskoči mi u pomoć, Čuvaru naših povodljivih duša, i pomogni onima koji su skrenuli da se vrate na jedini pravi put Vraćanja moje blagajne!” – sav ustreptao i obliven hladnim znojem izgovorio sam svoju molbu Dalai Lamusu, koji me je, osmjehujući se, gledao kao da sam doista pao s Marsa. Malo sam se začudio jer je to bilo drugi put istoga dana, a i jer nikada nisam nogom kročio na taj planet, no mogao sam ga uvjeravati do iznemoglosti, njegovo nepovjerenje nije jenjavalo. Položio je svoju ruku na moju, pa sam ja svoju na njegovu, pa je on onda svoju drugu ruku na onu moju koju sam ja položio na njegovu, i upola glasa uzviknuo: “Čini što ti volja nalaže!”. Osluškivao sam neko vrijeme svoju volju, no nikako da čujem njezina glasa. Valjda nije ni slutila da očekujem njezin poziv pa je brbljala tamo s nekim, no nakon nekog vremena ipak se oglasi, i to SMS-om jer je jeftinije: “Tu sam STOP Sorry bila sam u gužvi STOP Čekam te kod Velikog kotača STOP.” Pohrlio sam do Velikog kotača koji pokreću peripetuum mobitelad. (Sve je više ljudi koji se osjećaju izgubljeni bez hodajućih telefonusa iliti mobitela. Tako da su de facto svakome i u svakom trenutku dostupni, onol’ko koliko im se čovjek želi podati. Hodaju ulicama i razgovaraju, smiju se i došaptavaju sa sugovornicima na drugom kraju žice, odnosno živice. Zove tako jedno mobitele drugo mobitele pa si prek živice mukaju o ovome ili onome. Mobilna su telad katkad praktična? Radiš recimo svoj poso kojeg baš i nema XXXIX

za pajceke hraniti, pa izađeš na tezgu, a on dođe, tebe nema, al’ te se preko mobilnog teleta ipak nađe, pa pos’o il’ obaviš preko one stvari koju mnogi sve rjeđe ispuštaju iz ruke il’ se fino vratiš k’o da niš nije bilo i središ ih sve. Il’ si recimo s nekom mačkom al’ ti vrag ne da mira pa se uključiš na mobitele - u jednini - i nazoveš svoju golubicu samo da joj kažeš kako ti nedostaje i kako je posla preko glave; tad njoj mukne njeno mobitele, a ona da je baš u nekoj gužvi, pa da kakvi su to uzdasi koje čuješ, a da se to tamo neki konj prenavlja u busu, pa kao daj mi ga da ga ja smirim, a ona kao ne brini zečiću silazim na sljedećoj. Pa onda ponovno: a kako to da se ne čuje buka motora, a pa da su baš stali na semaforu i da kao čujemo se kasnije, kaže golubica zečiću, a ovaj ne zna da li da posumnja u konja il’ kakvu drugu živinu. I osjećaš se kao pravo mobitele, no i tako je sad još samo pitanje izbora na koju ćeš se mobitelad osloniti.) Kad tamo, kod Velikog kotača, skužim: očito je došlo do nekog kratkog spoja, poruka nije meni bila upućena. Što da radim? OMEN NOMINIS59, Alexandrus

Slutnja imena

BILJEŠKA O AUTORU

Yves-Alexandre Tripković rođen ‘72. (stoljeće nije bitno), zbog najrazličitijih okolnosti često je mijenjao ulice, kvartove, gradove, države, kontinente… Maturiravši u Zagrebu (Kultura), u slobodnom se stilu katapultirao u Nomadland, free-lansirajući se u neizvjesnosti nakon što je na Sorboni diplomirao slavistiku. Surađuje s hrvatskim i francuskim medijima. Osnivanjem nakladničke kuće theatroom noctuabundi pariške registracije radi na intenziviranju književnih razmjena. Preveo je Pohvalu parazitu Lukijana iz Samosate (Jesenski i Turk, 2005.) i Badem (Nedžma, Oceanmore, 2006.) Smišlja kako da se preseli na Veneru…

CCXXI

POPIS IZDANIH KNJIGA U EDICIJI KATAPULT

Smeće – A. Kapidžić, E. Krivac i M. Novković Snuff film – Goran Dević Kvadratni alfabet – Marko Tokić Zlatna Pirana – Nikola Tutek

O UDRUZI KATAPULT

Udruga Katapult je osnovana u Rijeci početkom 2006. godine s ciljem poticanja stvaralaštva i kulture mladih, promoviranja mladih autorica i autora te suradnje u izdavaštvu. Udruga svoje ciljeve provodi kroz promocije mladih autorica i autora, kreativne radionice i seminare, pružanje logističke i edukacijske potpore članovima u kreativnom pisanju, lekturi, grafičkom dizajnu, web dizajnu, uredništvu, grafičkoj pripremi, crtanju stripova, marketingu itd. Drugim riječima, udruga Katapult educira mlade u svim segmentima izdavačkog procesa, potiče njihovu kreativnost, međusobno i zajedničko djelovanje i suradnju te volonterstvo kao temeljnu vrijednost modernog, aktivnog i snažnog civilnog društva. Također kreira kulturni prostor u kojem mladi mogu ostvariti svoju kreativnost, osigurava im potporu i daje povratnu informaciju o njihovom radu. Jednako tako želi razviti odgovornost autora prema knjizi kao proizvodu svojeg i tuđeg kreativnog rada.

kontakt e-mail katapult@zigo.hr

C O M M O N S

D E E D

Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5 Slobodno smijete: • umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati djelo Pod sljedećim uvjetima:

Imenovanje. Morate priznati i označiti izvornog autora ili davatelja licence. Nekomercijalno. Ovo djelo ne smijete koristiti u komercijalne svrhe. Bez prerada. Ne smijete mijenjati, preoblikovati ili prerađivati ovo djelo.

• U slučaju daljnjeg korištenja ili distribuiranja morate drugima jasno dati do znanja licencne uvjete ovog djela. • Od svakog od tih uvjeta moguće je odstupiti, ako dobijete dopuštenje nositelja autorskog prava. Prethodno ni na koji način ne utječe na zakonska ograničenja autorskog prava. Ovo je svima čitljiv sažetak Pravnog teksta (pune licence).

Yves-Alexandre Tripković • Hermesov poučak

creative commons

Izdavač Zigo Rijeka

Za izdavača Zlatko Ožanić

Urednik Marko Gajski

Jezične savjetnice Ina Randić i Daniela Rožić

Dizajn naslovnice Enver Krivac

ISBN 953-7142-23-X www.katapult.com.hr