Dijana Merdanović
Zelene doline ludosti
Zigo Rijeka, 2007.
Jednom Zecu koji me nauÄ?io kako od ĹĄume vidjeti stablo
BEZ NAVODA Radio drama
1. scena ORDINACIJA Atmosfera bolničkoga hodnika. Ženski koraci. Prestane zvuk koračanja pa se ubrzo nastavi dalje. Kucanje. Otvaranje tapeciranih vrata uz laganu škripu. Muški glas (doktor): O, već ste stigli? Ženski koraci se približavaju. Škripanje stolca na koji ona sjedne. Ženski glas (Hana): Rekli smo četvrtak u dva. Ne volim kasniti. Tišina. Hana: Mogu ovdje zapaliti? Doktor: Mislio sam da ste prestali pušiti. Hana: Prestajem. Svaki dan po malo. Doktor: U utorak ste popušili devet cigareta u 45 minuta. Hana: I? Doktor: To je cigareta svakih pet minuta. Za jednu Vam treba pet minuta. Palili ste novu dok vam je još gorila stara. Hana: Treba nečim zabaviti ruke. Doktor: Heklajte, to ne ubija. Hana: Zvučite ko bivši okorjeli pušač. Ne uvjeravajte sebe pokušavajući uvjeriti mene. Doktor: Ne pušim već dvadeset godina. Stolac škripi dok se Hana naginje prema doktoru. Hana: Zapalite jednu. Nije strašno. (šapćući) Neću ja nikome reći. Doktor se nasmije. Zavrti se u stolcu. Doktor: Pušenje je loša navika. (pauza) Pokušajte izbrojati koliko smo puta spomenuli riječ pušenje? 7
Doktor, mrmlja pokušavajući izbrojati. Doktor: Pušiti, popušiti, pušač, pušenje... Brojim li i sinonime? Hana: Dosadni ste ko moj stari. Doktor: Da sam ti ja bio otac, možda sad ne bi morala slušati opet mene. Hana: To nikad nećemo znati. Tišina. Hana cupka nogama. Doktor: Danas ste nešto nervozni? Hana: I za to ste Vi studirali deset godina? Doktor (smiješeći se): Nisam baš bio pametan. Hana (uzdahne): Nazvao me bivši. Doktor: Oprostite, morate biti malo određeniji. Kod Vas se sve vrti oko bivših. Hana: Muž. Jedini zakoniti. (pauza) Reko da će me tužiti. Doktor ustane sa stolca, odgurne ga malo nogom. Vrati ga opet dok razgovara s Lucijom. Povremeno ponovi tu kretnju. Hana stane plakati. Hana: Reko je da će me poslati u zatvor! Hana jeca. Doktor joj priđe sasvim blizu. Sagne se prema njoj. Doktor: Hajde, lijepo se naslonite i duboko udahnite. Vađenje papirnatih maramica iz kartonske kutije. Doktor: Obrišite suze. Hana prestaje jecati. Šmrca. Hana (šmrcajući): Hvala. Hana ispuhuje nos. Hana (uozbiljivši se): Jel mi se razmazala maskara? Doktor: Nije, ali ako želite provjeriti, dat ću vam ogledalo. Doktor otvara škripavu ladicu i vadi ogledalo. Hana brizne u plač.
8
Doktor: Što sad ne valja? Hana (jecajući): Vi ste tako dobri prema meni. Doktor: Hajde, uredite se malo pa ćemo nastaviti razgovor. Hana ustaje i odlazi do umivaonika. Njeni koraci po laminatnom podu. Hana (okrenuta leđima): Koliko još imamo vremena? Doktor: Pet minuta. Hana otvara vodu. Umiva se. Doktor se igra s upaljačem, gasi ga i pali. Hana zatvara vodu. Hana (okrećući se prema doktoru): Znači da u zadnjih 15 minuta nisam zapalila nijednu. Doktor: Svejedno smo potrošili dragocjeno vrijeme. Hana: Nije istina. Smanjila sam pušenje. Doktor: Možda. Hana ustaje. Šuškanje odjeće dok ju namješta. Hana (vedro): E pa, idem ja. Vidimo se idući tjedan u isto vrijeme. Doktor vadi adresar iz ladice. Šuškanje listova adresara. Doktor: Jedino utorak u 18. Uvalili su mi konferenciju. Hana: Što ću ja radit od 9 do 5? Doktor: Ne morate ići kod psihijatra jer Vam je dosadno. Zabavite se nečim drugim. Hana: Volim s vama razgovarati. Znam da Vas plaćam, al pošteno radite svoj posao. Doktor: Hvala. Hana prekapa po torbici. U torbici zveckaju ključevi i gomila gluposti. Hana (nasmije se): Skoro sam Vam popalila ogledalo. Kleptomanija, a baš sam mislila da sam je se riješila. Doktor: Niste kleptomanka. Hana: To Vi samo mislite. 9
Lucijini koraci prema vratima. Zastane. Hana: Doktore, bok! Doktor: Doviđenja, Hana. Hana glasno zalupi vratima za sobom. Ogledalo padne sa stola i razbije se.
10
2. scena FLASHBACK-KUPAONICA Hana je u kupoanici. Iz otvorene slavine teče voda. Hana šmrca. Netko lupa po vratima kupaonice. Muški glas (Vibor): Izlazi iz te proklete kupaone! Kaj uopće radiš tam sat vremena? Hana i dalje šmrca. Jače otvori slavinu. Voda snažno poteče. Vibor (vičući): Nemoj brijat noge mojim žiletom! Istupiš mi ih pa se izmesarim po faci! Hana (vičući): Neću. Vibor (mirnije): Dobro, kaj onda tam radiš? Halo, jesi gluha? Hana! Kaj mi šutiš!? Vibor udara šakama po vratima i dva-tri puta nogom. Hana opet zaplače. Sad glasnije i jače. Vibor prestaje lupati po vratima. Vibor (nježnije): Jel ti to plačeš? Ajde, daj mi otvori. Hana: Neću. Vibor (iznervirano): Ak ne izađeš za pet minuta, razvalit ću vrata! Hana prestaje plakati. Zatvara slavinu. Otvara vrata. Hana: Ne moraš uvijek bit divljak. Vibor: Koji je tebi bog? Kaj cmizdriš? Hana (opet plače): Trudna sam. Vibor duboko uzdahne. Kraj scene.
11
3. scena ORDINACIJA Hana već sjedi kod doktora. Doktor: I, što Vam je Vibor rekao? Hana: Da ću završit na murji. Doktor: Ne. Što Vam je tada rekao? Hana: Pito me jel sam sigurna da je njegovo. Doktor: A čije je još moglo biti? Hana: Ničije. Bila sam samo s njim al on je bio paranoičan i ljubomoran. Doktor: I što ste napravili? Hana: Ostavila sam ga. Doktor: Samo tako? Hana: A što sam drugo trebala kad mi neko postavi to debilno pitanje nakon tri godine? Žao mi je što je dijete bilo njegovo. Doktor: Odlučili ste zadržati dijete? Hana: Bila sam premlada. Doktor: Imali ste dvadeset godina. Hana: To danas ne znači da ste se sposobni brinut za sebe. Ljudi žive sa starcima do tridesete. Doktor: Socijalne prilike su takve. Hana: A ja sam mislila da su ili lijeni ili nesposobni ili narkomani. Doktor: Ne možete tako generalizirati. Hana: Ja opet živim sa starcima u tridesetoj. Tužno, jelda? Doktor: Ispričavam se, nastavite s pričom o Viboru. Hana: Tristan je imo tri mjeseca. Doktor: Tristan? Hana: Moj i Viborov sin. Doktor: Ipak ste rodili? 12
Hana: U vikendici. Sama. Doktor: A Vibor? Hana: Nisam mu se više javila. Ni starcima. Nisu ni znali da sam trudna. Sve sam odjebala i otišla kod frenda na viksu. Doktor: Zašto niste rodili u bolnici? Hana: Jer nisam imala jebeno zdravstveno. Više nisam student. Odavno. Prestanite me prekidat s debilnim pitanjima! Hana ušuti. Neko je vrijeme tišina u ordinaciji. Hana: Umro je s tri mjeseca. Doktor: Umro je prirodnom smrću? Hana silovito ustaje sa stolca koji tresne na zemlju. Hana: Mislite da sam ubila vlastito dijete? Doktor: Oprostite, moje je da pitam. Imam raznih pacijenata. Hana podigne stolac, a onda ubrzano krene prema vratima. Doktor (ustajući sa stolca koji tresne na pod): Hana, kamo ćete? Hana (promumlja s rukom preko usta): Riga mi se. Hana se izriga na putu prema vratima. Kraj scene.
13
4. scena FLASHBACK-VIKENDICA Hana hoda po drvenom podu u klompama. Pod škripi pod njezinim užurbanim koracima. Dijete plače iz druge sobe. Hana (histerično): Prestani! Njezini koraci su sve brži. Hana: Baš me briga, deri se kolko hoćeš! Dijete plače glasnije. Hana: Mogu li ja imati pet minuta odmora? Ne spavam tri prokleta mjeseca! Prestani!!! Dijete ne prestaje plakati. Hana vrišti i udara klompama u pod. Dijete i dalje plače. Hana skine klompu i baca je prema vratima. Dijete prestaje plakati. Hana na trenutak stoji bez riječi. Užurbano odlazi prema sobi, hodajući s jednom klompom. Uzima dijete. Hana: Oprosti, ljubavi. Nije mama htjela. Hana njiše dijete. Hana (tepajući): Mami su malo slabi živci. Znaš da si ti nekad zločest dečko, al ti ćeš pomoći svojoj mami, jelda? Dijete nešto guguče. Hana ga ljubi. Hana: Ti si samo moj. Mama te puno voli. Hana nešto pjevuši sebi u bradu. Njiše dijete. Beba zadovoljno mumlja. Hana izuva klompu. Njiše se lagano uz škripu poda. Kraj scene.
14
5. scena ORDINACIJA Doktor: Je li Vam bolje? Hana: Imam čir na želucu. Reagira na nervozu. Doktor: Ako Vam je slabo, možemo nastaviti drugi put. Naplatit ću vam samo pola termina. Hana (cinično): Lijepo do Vas. Doktor: I ja moram od nečega živjeti. Pauza. Neću Vam ipak ništa danas naplatiti. Hana (oprezno): Jedno jutro se nije probudio. Doktor: Nastavite. Hana: Oči su mu bile otvorene. Doktor: Jeste li odnijeli dijete u bolnicu? Hana: Zakopala sam ga u vrtu. Pauza. Iskopala sam možda pol metra. Bila sam umorna. Od svega. I stavila ga unutra. I prekrila zemljom. Pažljivo. Doktor: Zašto niste nikome prijavili? Hana: Vi biste mi vjerovali da ga nisam ubila? Hana se histerično nasmije. Hana: Nikad ne bih ozlijedila svoju bebu. Doktor: U redu, vjerujem Vam. Hana: Mičem gliste s ceste da ih ne zgazim. U budizmu poštuju sva živa bića. Doktor: Vi ste budist? Hana, svakim danom me sve više iznenađujete! Hana: Više kao hobi. Prenervozna sam ja. Ali volim istok. Na istoku izlazi sunce. Doktor ustaje odgurnuvši stolac. Doktor: Onda imam pravu stvar za vas. Doktor pušta snimku neke budističke mantre. 15
6. scena FLASHBACK- KLARIN STAN Zvuk neke slične budističke mantre. Čuju se pokreti na parketu, šuškanje odjeće. Zatim duboki izdisaj koji je vrlo polagan. Iznenada naglo otvaranje vrata koja udaraju o zid i brzi muški koraci. Muški glas (Marko): Jel ti misliš cijeli dan slušat to new age sranje? Marko gasi CD. Hana šuti. Nastavlja s vježbama opuštanja. Hana: Nije new age. To je wing cun zagrijavanje. Marko: Jebeš te kung fu spike. Kaj briješ, di si ti? Živiš u garsonijeri u Novom Zagrebu koju ja plaćam! Hana polagano ustaje. Hana: Ti ionako vidiš samo ono što ti platiš. Kad ja plaćam, ništa nije problem. Marko: Ponašaj se ko ostali. Nemreš meditirat po cijeli dan. S nikim se ne družiš. Di su ti prijeteljice? Hana: Neću se družit da bih se družila. Nisam očajna. A i ne treba mi sad niko. Marko: Niti ja, izgleda. Nisi me pogledala mjesecima. Ponašaš se ko da sam komad namještaja. Hana: Nisam se rodila da bih bila komoda ili tabure. Marko: Gdje je nestalo ono drago, umiljato stvorenje? Kaj ti se dogodilo? Hana: Mi. „Mi“ su mi se dogodili. Marko: Najbolje je da se više ne mučimo. Hana: Takav je i bio dogovor. Kad prestane biti zabavno... Marko: ...svatko na svoju stranu. Tišina.
16
Marko: Jel ti sad trebam pružit ruku? Hana: Radije me odvedi u krevet. Da se rastanemo ko ljudi. Marko: Ovaj put ne. Gotovo je. Hana: Zašto ne kažeš da si zaljubljen u drugu ženu? Ionako su te vidjeli. Marko šuti. Onda odjednom baci liniju na pod. Zgrabi ključeve i baci ih u zid. Marko (urlajući): Tko me vidio? Reci, tko? Sve ću vas pobit! Hana: Nije bitno. Marko: Tko ti je to reko? Vrat ću ti polomit! Hana se krene histerično smijati. Marko joj opali šamar. Tišina. Hana: Ti si najobičnija kukavica. Marko (na rubu suza): Nikad nisam udario ženu. Hana: Nikad nisi ni tako volio ženu. Marko: Što ti je sve ovo trebalo? Hana: Da ti dokažem da sam jača. Marko: Jesi sad sretna? Pogazio sam zadnji princip u životu. Hana: Sad mogu mirno nastaviti dalje. Bez tebe. Marko: Zašto me maltretiraš? Hana: Jer mogu. Jer te ne volim. Jer si kukavica. Marko: Trebala si me ostaviti. Hana: Nisam mogla. I ja sam kukavica. Kraj scene.
17
7. scena ORDINACIJA Hana je u ordinaciji i nešto pjevuši. Lupka ritam po stolu. Doktor: Ispričavam se što ste čekali. Obično ne kasnim. Hana: Svejedno, doktore. Što je deset minuta u mom beskorisnom životu? Doktor: Danas ste raspoloženi, cinični ste. Hana: Ne bih rekla. Nesretna sam. Doktor: Zašto ste nesretni? Hana: Vi to recite meni. Doktor: Imate gdje biti. Zarađujete. Imate auto. Mladi ste, pametni i lijepi. Hana: I duhoviti. Doktor: Specifičan je taj Vaš humor. Hana: Al sam luda ko kupus. To su mi svi rekli. Doktor: Ostavite se tih laičkih dijagnoza. Dođite sami do toga. Hana: A zašto Vas plaćam dvjesto kuna po satu? Doktor: Da Vas slušam. Jer očito drugi ili ne žele ili nemaju vremena. Hana: Ja sam uvijek slušala druge. Iz čistog altruizma. Hana: Bila sam tuđe rame za plakanje. Od vlage sam dobila reumu. Doktor: Koliko ste vremena posvetili sebi u zadnjih 7 godina? Hana: Oko 4 sata dnevno. Tada sam spavala. Doktor nešto piše. Doktor: Nemojte mi propisivati nikakve lijekove. Skinula sam se s kave, cigareta, svih opijata, televizije, lažnih prijatelja, lošeg seksa,...
18
Doktor: Sa svega kao s cigareta? Hana: Povremeno si dopustim loš seks s nepoznatim mladićem. Doktor: Bitno da se rekreirate. Tjelovježba godi vašem umu. Hana (veselo): Mom bezumnom umu. Njemu ni skijaški skokovi ne mogu više pomoći. Doktor: Uvijek možete probati alpsko skijanje. Hana (zbunjeno): Ne razumijem. Doktor: Sad sam ja bio ciničan. Oprostite.
19
8. scena FLASHBACK-PARK S JEZEROM Hana vrišti od uzbuđenja. Atmosfera parka zimi. Trčanje kroz duboki snijeg. Hana (smijući se): Ne! Pusti me! Muški glas (Karlo): Ajde, možeš ti to! Primi se jače! Karlo nastavlja trčati po snijegu vukući Luciju za sobom. Umara se. Zastane. Hana se koprca po snijegu. Karlo: Dugo te nisam čuo da se tako smiješ. Hana: Dugo nisam bila sretna. Karlo: Želim slušati tvoj smijeh. Hana se počne na silu smijati što postaje prirodan smijeh. Smjeh odjekuje kao jeka. Hana naglo prestaje. Tišina. Koraci po snijegu. Hana: Lako se smijati. Karlo: Što ćemo s Markom? Hana: Riješit ću ja to. Iako je on tvoj najbolji prijatelj. Karlo: Bio. Hana: Misliš da radimo nešto krivo? Karlo: Ne. Zaljubili smo se. Hana: Znamo da je Marko pizda. Karlo: Ti to znaš već godinu dana pa si još s njim. Hana: Ti ga znaš već pet godina pa si mu još prijatelj. Karlo: Licemjerni trokut. Ti si hipotenuza. Hana: C je korijen iz a na kvadrat plus be na kvadrat. Karlo: Samo kod pravokutnog trokuta. Tišina. Karlo: Voliš me jer me stvarno voliš ili samo jer me trebaš? Hana: Trebam te jer te volim. 20
9. scena ORDINACIJA Hana cupka nogom, doktor udara olovkom po fasciklu na stolu. Hana: Nešto ste nervozni? Doktor: I ja sam čovjek. Hana: Ja Vas nerviram? Kažu da znam iznervirat čovjeka. Doktor: Nije baš neki kompliment. Hana: Igram se. Ispitujem granice. Doktor: Otkud Vam pravo da se poigravate ljudima? Hana: Valjda sam zapela u nekoj infantilnoj fazi. Doktor: Razmaženi ste i bezobrazni, uglavnom. Ostatak vremena ste dragi i nježni, ako Vam nešto treba. Vi jeste dijete. Hana (cinično): Zato me valjda žele tući po guzi. Doktor: Tukli su vas? Hana: Pao je pokoji udarac. Imam polomljen nos, rebro, potres mozga, spaljenu ruku... Doktor: Zašto ih niste prijavili? Hana: Ne trpim birokraciju. Spora je i slijepa. Oni su svi, ionako, bili mamini i tatini sinovi. Doktor: Bili ste s njima iz interesa? Hana: Zvučali su perspektivno, al nekako u doba kad sam ih ja upoznala, svi su u bili švorc. Doktor: Vi ste ih uzdržavali, a oni su Vas maltretirali? Hana, gdje Vam je samopoštovanje? Hana: Onog dana, s njim, je ostalo zakopano u jedva pedeset centimetara dubokoj rupi. Loše pokrivenoj. Doktor: Imate li vezu s njegovim ocem? Hana: Nazove tu i tamo. Kad treba posudit pare il se riješit neke naporne cure. Doktor: Zašto mu pomažete? Volite ga? 21
Hana: Ne. I znam da on meni ne bi pomogao. Doktor: Želite da Vam ljudi budu zahvalni? Da misle da ste svetica? Hana: Želim da me ostave na miru. Doktor: Pa tko vas gnjavi? Hana: Vibor. Nanjušio je da se viđam s nekim. Sad nema koku pa muči mene. Doktor: Ne može Vam ništa. Nema dokaza. To je ionako bilo davno. Hana: Zna on to, ali uživa biti zao. Ja mu malo puštam pa ugrizem. Igramo se. Sad se osjeća jačim. Doktor: Prekinite taj odnos. Nije zdrav. Hana: Ali me zabavlja! Doktor ustane i napravi par koraka po sobi. Hana: Svi su se oni igrali. Htjeli su uvijek biti gore jer su jači. Kao, tako je i u prirodi. Zato testiram granice. Osim s Karlom. Doktor: Što je njemu falilo? Hana: Ništa. Bio je idealan. Zato je nestao. Doktor: Kako nestao? Hana: Ustao ujutro, rekao da ide u šumu jer mu treba sloboda i otišao. Doktor: Nije Vam se nikad javio? Hana: Nekad kad šetam sa psom, negdje po prirodi, imam osjećaj da me netko gleda. Sigurna sam da je Karlo. Doktor: Mislite da Vas uhodi? Hana: Otišao je kad sam naučila što sam trebala naučiti. Više mi nije bio potreban pa je otišao. Doktor: U nekom trenutku Vam je moralo biti žao što ste izgubili možda jedinu osobu koju ste voljeli. Hana: Nisam ga prestala voljeti. Niti on mene nije. Ništa se nije promijenilo, ali me počela mučiti prošlost. Doktor: I zato ste ovdje? 22
Hana: Shvatila sam da mi je od ovih razgovora samo gore. Prošlost me sustigla i čvrsto stisnula za grkljan. Doktor: Nikad mi pacijent nije sam zaključio terapiju. Vi ionako niste bili pravi pacijent. Hana: To znači da ću dobiti lovu natrag? Doktor: Nažalost, ne. Hana: Nisam ni mislila. Još uvijek ne razumijete moj humor. Hana ustaje uz škripu stolca. I doktor ustaje uz još veću škripu. Doktor: Hana, pazite se slabih muškaraca. Hana: Pokušat ću sa ženama. Hana se nasmije. Doktor: Shvatio sam šalu. Hana: Mislila sam ozbiljno. Pauza. Rukuju se. Hana. Hvala Vam doktore, drag ste Vi čovjek. Hana krene prema izlazu uz škripu parketa pod njezinim nogama. Doktor: Hana? Hana se užurbano vrati natrag. Hana: Strašno mi je neugodno, evo Vam natrag olovku. Nisam namjerno. Otkad ne pušim, ruke same vrludaju. Doktor: Zadržite je. Pauza. Nego, jeste li za prijateljsku večeru? Ja častim. Hana: Već ste se zaljubili u mene? Hana se posprdno nasmije i požuri prema vratima. Njene potpetice zveckaju po laminatu. Zalupi vrata za sobom. Doktor uz škripu otvara ladicu. Pali cigaretu. Uvuče dim. Doktor (ironično): Gdje bih ja stigao kad bi se u svaku koja mi dođe zaljubio... (ozbiljno) A da imaš dobre noge, imaš. Samo da ti nije te glave na ramenima. 23
Doktor se udobno smjesti na stolicu. Dugo ispušta dim iz usta. Doktor: Hm... zaljubio?! Pa nisam valjda lud! Svašta. Kraj
24
BILJEŠKA O AUTORICI
Dijana Merdanović je rođena u Zagrebu prije 26 godina, gdje živi i radi do dana današnjeg. Nakon završene IV. jezične gimnazije upisuje dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti. Diplomirala je 2005. godine s dugometražnim scenarijem kod mentora Gorana Tribusona. Tijekom studija je pisala filmske scenarije, TV drame, radio drame, teorijske i dramske tekstove. Radila je u marketingu kao copywriter, pisala scenarije za jednu sapunicu, humorističnu seriju i dokumentarni serijal. Trenutno je na godišnjem odmoru u potrazi za izgubljenim mirom koji će joj omogućiti nastavak stvaranja ili promjenu karijere i bavljenje ekoturizmom. Na platformi života svim elementarnim česticama vjeruje u mogućnost otoka.
POPIS IZDANIH KNJIGA U EDICIJI KATAPULT
Smeće – A. Kapidžić, E. Krivac i M. Novković Snuff film – Goran Dević Kvadratni alfabet – Marko Tokić Zlatna Pirana – Nikola Tutek Hermesov poučak – Yves-Alexandre Tripković Cyber joint (+Sex & nasilje) – Marin Tomić
O UDRUZI KATAPULT
Udruga Katapult je osnovana u Rijeci početkom 2006. godine s ciljem poticanja stvaralaštva i kulture mladih, promoviranja mladih autorica i autora te suradnje u izdavaštvu. Udruga svoje ciljeve provodi kroz promocije mladih autorica i autora, kreativne radionice i seminare, pružanje logističke i edukacijske potpore članovima u kreativnom pisanju, lekturi, grafičkom dizajnu, web dizajnu, uredništvu, grafičkoj pripremi, crtanju stripova, marketingu itd. Drugim riječima, udruga Katapult educira mlade u svim segmentima izdavačkog procesa, potiče njihovu kreativnost, međusobno i zajedničko djelovanje i suradnju te volonterstvo kao temeljnu vrijednost modernog, aktivnog i snažnog civilnog društva. Također kreira kulturni prostor u kojem mladi mogu ostvariti svoju kreativnost, osigurava im potporu i daje povratnu informaciju o njihovom radu. Jednako tako želi razviti odgovornost autora prema knjizi kao proizvodu svojeg i tuđeg kreativnog rada.
kontakt e-mail katapult@zigo.hr
C O M M O N S
D E E D
Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5 Slobodno smijete: • umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati djelo Pod sljedećim uvjetima:
Imenovanje. Morate priznati i označiti izvornog autora ili davatelja licence. Nekomercijalno. Ovo djelo ne smijete koristiti u komercijalne svrhe. Bez prerada. Ne smijete mijenjati, preoblikovati ili prerađivati ovo djelo.
• U slučaju daljnjeg korištenja ili distribuiranja morate drugima jasno dati do znanja licencne uvjete ovog djela. • Od svakog od tih uvjeta moguće je odstupiti, ako dobijete dopuštenje nositelja autorskog prava. Prethodno ni na koji način ne utječe na zakonska ograničenja autorskog prava. Ovo je svima čitljiv sažetak Pravnog teksta (pune licence).
Dijana Merdanović • Zelene doline ludosti
creative commons
Izdavač Zigo Rijeka Za izdavača Zlatko Ožanić Urednik Nikola Tutek Jezična savjetnica Lea Perinić Oblikovanje naslovnice Ivan Krile
ISBN 978-953-7142-27-8 www.katapult.com.hr