Obiteljski portret s robotom Robotima koji žive u obitelji bavila se umjetnost. TV serija Lost in space ili film Dvjestogodišnjak po priči Asimova primjeri su fikcionalne obrade suživota obitelji s robotima. U stvarnosti, do danas nije se dogodilo da obitelj ima kućnog androidnog pomoćnika. No u razvijenim robotiziranim društvima obiteljski robot može biti važna sastavnica političkog programa razvoja. To pokazuje jedan znanstveni projekt i jedan politički program u Japanu. U njima je koncept suživota ljudi i robota u japanskoj obitelji ključan. Projekt Wabot-house još 2001. godine postavlja za cilj istraživanje simbioze ljudi i robota u posebnim uvjetima organiziranog laboratorija. Jedna od istraživačkih tema je i “robot koji povezuje obitelj”. Wabot-house postao je konceptualno znanstveni temelj dugoročnog političkog programa japanske vlade iz 2007. godine nazvan Innovation 25. U njemu se s “robotikom kao japanskim stilom života” željelo riješiti najveće suvremene probleme japanskog društva: depo-
SVIJET ROBOTIKE
pulaciju, nedostatak radne snage i brigu za sve brojnije starije osobe. Projekt Wabot-house predstavljen je javno tek na simpoziju ISACR 2006 programatskim radom više autora Oblikovanje okoline za čovjek-robot simbiozu s podnaslovom Uvod u Projekt Wabot-house. Autori rada pitaju se: “Što će se dogoditi kada roboti počnu živjeti blisko s nama u svakodnevici?” Konstatiraju da su robotička istraživanja fokusirana na robote, ali se ne vodi računa o prostoru u kojem bi roboti živjeli zajedno s ljudima. Ciljevi projekta Wabot-House bili su “razvijati robotiku u simbiozi s ljudima i prirodom, izgraditi kuće u kojima ljudi i roboti mogu živjeti blizu, osmisliti socijalne sustave koji ostvaruju praktičnu upotrebu robota za budući život i simbiozu između robota, ljudi i njihova okruženja”. Dakle, kuća wabota bila je zamisao o praktičnom vježbanju života s uglavnom androidima sa Sveučilišta Waseda nazvanim tradicionalno wabot. O izvedenim pokusima u okviru projekta
WABOT-HOUSE I KNJIGA WABOTA. U japanskom gradu Kakamigahara određena je zona za robote i 2007. izgrađene su tri zgrade nazvane Wabot-house (slika lijevo). Objekt A, kuća za ljude, izgrađena je od “kiso” čempresa u tradicionalnom stilu po uzoru na šintoističko svetište Isa, prebivalište božice Amataratsu Omikami. Kockasta građevina sa šest katova je kuća za wabote (robote sa Sveučilišta Waseda) u kojoj su oni trebali izvesti završne radove na interijeru. Treća kuća je mjesto suživota ljudi i robota za izmjenu iskustva u korištenju uređaja i alata. Knjiga wabota broj 3 (desno) iz 2004. ima naslov Robotska veza obitelji. Strip se bavi temom prava robota i virusnom zarazom u kući wabota. Jedan od wabota neovlašteno odlazi na internet i skida igru pri čemu se zarazi virusom i načini štetu u kući. Tek nakon isključenja hardvera postaje bezopasan. Nakon toga se počinje provoditi provjera zdravlja wabota, a robotima za nadzor data su posebna građanska prava.
32
