Maketarstvo

Početak nove školske godine najčešće je i vrijeme kada se mladi odlučuju za nove izvanškolske aktivnosti i hobije. Jedna od strasti je i maketarstvo, kreativan hobi koji u sebi ujedinjuje ljubav prema tehnici, interes za povijest i tehnologiju. Pomoću maketa (fr. maquette), umanjenih statičnih modela građevina, strojeva, vozila i sl., izrađenih od različitog materijala, može se pratiti razvoj tehnike još od najranijeg vremena. Makete vjerno prikazuju različite vrste cestovnih vozila, zrakoplove, brodove, ali i strojeve koji su nekada bili u uporabi ili se vrlo rijetko koriste, npr. vodenice. Često su zanimljivije od drugih vizuala (npr. fotografije) budući da mogu dati više podataka o određenom razdoblju ili događaju. Za izradu maketa koriste se različiti materijali, poput drva, kamena ili mesinga (slitina bakra i cinka). Osnovni alat za izradu maketa su skalpeli, škarice, kliješta, pincete, razne vrste turpija i fini brusni papir. Danas se sve više koristi plastika, odnosno u uporabi je plastično maketarstvo koje se pojavilo u SAD-u sredinom prošlog stoljeća. Ovim načinom omogućena je serijska proizvodnja određenih dijelova maketa, npr. lego-kockice ili druge igračke, budući da se rastopljena plastika ubrizgava u čelične kalupe. Uobičajena mjerila za makete su 1:10, 1:50, 1:100, ali mogu biti rađene i u većem mjerilu ili kao minijature. Maketa se razlikuje od modela (pisano u 646. broju ABC tehnike) jer model prikazuje način na koji objekt funkcionira, npr. model broda plovi, dok je maketa statična. Maketarstvom su pokrivena gotovo sva povijesna razdoblja, od figura prvih ljudi, izuma iz srednjeg vijeka, pa do najnovijih otkrića u XX. stoljeću. Zanimljivo je kako je brodomaketarstvo, grana maketarstva, zbog svoje praktične primjene tijekom planiranja i izobrazbe u XVII. stoljeću postalo profesionalna djelatnost u engleskoj mornarici. Također, maketarstvo nalazi svoju primjenu i u arhitekturi, npr. u sklopu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu prije desetak godina otvorena je maketarnica, radni prostor u kojem studenti teorijsko naučeno znanje koriste u praksi koristeći različite alate i tehnike za izradu arhitektonskih modela. Različite se makete često susreću u poslovnim prostorima ili u domovima kao ostavština bivših radnika, njihovih stvaratelja ili vlasnika kada su one bile poistovjećivane s originalima. Čini se ipak kako maketari, zaljubljenici u povijest tehničke kulture, najviše u svojoj izradi koriste prijevozna sredstva, prije svega zbog dostupne literature, ali i poznavanja povijesnih okolnosti oko nastanka određenog izuma (npr. željezničke pruge i vlakovi u XIX. stoljeću). Vjerne i unikatne replike nekih predmeta ili događaja vrlo često završe u različitim muzejima ili galerijama gdje se čuvaju kao nacionalno blago. Najbolji primjeri kod nas su: Gallerion, privatna galerija stalnoga postava: povijest pomorstva i pomorskih ratova na Jadranskom i Sredozemnom moru, u Novigradu, u Istri; Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, u kojem se nalaze različite zbirke maketa i modela jedrenjaka i parobroda od XII. pa do početka prošlog stoljeća, te Memorijalni centar Faust Vrančić u Prvić Luci kod Šibenika, s izloženim maketama Vrančićevih izuma, poput mlinova na vodeni, vjetreni i ručni pogon, raznih konstrukcija mostova te naprava za prenošenje teških tereta i dr. Zaljubljenici u ovaj hobi okupljaju se kroz različite udruge i klubove. U Hrvatskoj je među poznatijima Hrvatski savez brodomaketara koji kao član Hrvatske zajednice tehničke kulture i Svjetske organizacije brodomodelara (engl.

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Slika 1. Maketarstvo potiče mlade na kreativnost i razvoj tehničke kulture, tehnologije, ali i na interes za poviješću

Slika 2. Vjerno napravljena maketa vrlo često završi kao muzejski eksponat

Slika 3. Prometna sredstva su zbog svoje popularnosti jedna od najzanimljivijih tema među maketarima Slika 4. Sredozemno more dobilo je ime po svom međukontinentskom položaju

Slika 5. Turizam i promet, koji je posebno izražen na Sredozemlju, smatraju se jednim od glavnih pokretača globalnog ekonomskog razvoja

World Organisation for Modelshipbuilding and Modelshipsport, NAVIGA) okuplja sedam udruga čiji članovi izrađuju i druge makete koje nisu povezane s brodovima i pomorstvom. Hrvatska zajednica tehničke kulture donijela je 1997. nacionalna pravila za izradu, natjecanje i ocjenjivanje maketa hrvatskih tradicionalnih brodova i brodica. Za razliku od međunarodnih pravila, koja su predviđena za ocjenjivanje napose sadržajnih, reprodukcijskih maketa, nacionalna pravila omogućuju ocjenjivanje uloženoga istraživačkog rada koji se nagrađuje dodatnim bodovima.

Divovsko odmaralište Proteklog ljeta brojni ljudi bili su na putovanju radi odmora i uživanja. Odmarališta su najčešće bila povezana s vodom, bilo da je riječ o moru, jezerima, rijekama ili vodi koja se odnosi na zdravstveno-rekreacijski program kao što su splavarenje, rafting, plivanje, jedrenje, ronjenje ili korištenje termalnih voda radi zdravstvenih razloga. Najpoznatije odredište je Sredozemno more ili Mediteran koji tijekom ljeta posjeti čak 250 milijuna ili jedna trećina od ukupnog broja turista. Sredozemno more je unutarnje more između Europe, Bliskog istoka u Aziji i sjeverne Afrike. Ovo more, u čijem je sastavu još njih jedanaest (uključuje Jadransko more) obuhvaća 2,8% Atlantskog oceana kojega je rubno more. Okosnica svih prometnih pravaca u Sredozemnome moru je pravac Gibraltarska vrata–Sueski kanal, dok su Istanbul, Marseille, Genova, Alžir i Aleksandrija najveća lučka središta. Na ovome području nalaze se 24 države u kojima živi oko 430 milijuna stanovnika, te bi uskoro moglo postati najgušće naseljeno područje na svijetu. Zanimljivo je kako je ovo područje 27. godine prije Krista bilo jedna država (Rimsko Carstvo), tada i nikada više. Stari Grci nazivali su ga Unutarnjim morem (grč. ἡ ἐντòς ϑάλασσα), a Rimljani Našim morem (lat. Mare nostrum). Na području ovoga mora nastale su prve ljudske civilizacije, carstva, abrahamove religije (judaizam, kršćanstvo i islam), a na njemu je čovjek izumio trgovinu, geometriju i pismo. Ne postoje u pravom smislu granice Mediterana, ali

se ono smatra područjem sve do granice dokle masline mogu uspijevati.

Ivo Aščić