Robotsko serijsko bojanje unikata Nova tehnologija “sluša” sjevernoatlantske prave kitove - jednu od najugroženijih

“Razumiješ li zašto moraš nastaviti sanjati?”, nagne se Leandra prema njemu, vjerna XtroManova pratilja i suborac. “Razumiješ li?” “Nisam ni mislio prestati sanjati”, odvrati Martin. “Zašto mi to govorite?” “Saznat ćeš. Uskoro.” I XtroMan i Leandra se rasplinu, kao u magli, a Martin se probudi, znojan. * * * Dva tjedna poslije, Martin je dobio ponudu. Poziv. Na sastanak s odvjetnicima što zastupaju Legend Comics, najvećeg svjetskog nakladnika stripova i producenta filmova o superjunacima. Tek nakon što je potpisao sporazum o tajnosti, Martin je saznao kako Legend želi otkupiti sva prava na XtroMana. Na cijeli njegov svijet. Bila je to ponuda iz snova. Da te otkupi najveći! Naknada je bila izdašna. Šestcifrena svota. I postotak od bilo kakve buduće zarade. Predloženi ugovor bio je opširan, s puno sitnog teksta. Martin ga je preletio očima, dok mu je srce tuklo kao ludo. Pero je bilo postavljeno na stol, strateški, njemu na dohvat ruke. Trebalo je samo posegnuti za njime i potpisati. Ali, Martina je nešto smetalo. Nije znao točno što. Tek, suzdržao se da potpiše ugovor. Rekao je kako želi nekoliko dana za razmišljanje. Ne baš sasvim sretni, odvjetnici su se složili, podsjetivši ga na potpisani sporazum o tajnosti. I tako je Martin dobio tjedan dana za razmisliti.

* * * Martin hoda ulicom, večer je. Padala je kiša i svjetla grada odražavaju se u lokvama na starom, razrovanom asfaltu. Malo je ljudi na ulici, tmurnih, što kao da su se zaboravili radovati, u potjeri za nekim svojim tmurnim poslovima u tmurnome gradu. Martin je proveo dane istražujući na mreži. Nije XtroMan bio prvi superjunački serijal koji je otkupio Legend Comics. Volcano Girl, Mr. Tomcat, Octobriana, Capitan Mexico, Amazonka... i još barem tucet drugih naslova. Svi redom s popularnošću što im je prije prodaje rasla iz mjeseca u mjesec sa svakom novom epizodom stavljenom na Tube. Imalo je to smisla, shvatio je Martin. Legend je na taj način kupovao popularne naslove, istovremeno si smanjujući konkurenciju. Ali, uvidio je Martin nakon nešto istraživanja, svi su ti naslovi umrli nakon što bi ih Legend kupio. Ono što je već bilo na Tubeu, tiho je skinuto. I niti jedan od tih naslova nije više dobio niti jednu epizodu, niti stranicu stripa, a kamoli neki film ili TV-seriju. Prodaja Legendu bila je smrt. Bogata korporacija jednostavno ih je gutala. A to u slučaju XtroMana znači samo jedno: neće više biti nikoga da se suprotstavi Crnoj hordi. Svijet koji Martin sanja ostat će prepušten na milost i nemilost zlu. Kao što se Martinu čini da je tako i u svijetu oko njega. Je li to važilo i za druge svjetove koje je otkupio Legend? Martin ne zna, ali naslućuje. Nema više Volcano Girl da brani Arhipelag od Doktora Zlog i Zlih kohorti zla. Nema Capitana Mexica da u zatvor trpa narkotrafikante i trgovce ljudima. Ni Octobriane da se bori protiv divovskih radioaktivnih morževa. Je li Legend Comics znao što radi? Jesu li kupovanjem gušili superjunake iz nečijih snova samo iz pohlepe i da pokupe ideje koje sami više nisu imali? Ili je iza svega stajalo nešto zlokobnije, plan da se bezbrojnim stvorenim svjetovima malo-pomalo raširi zlo? Martinu se vraćaju slike iz spaljenog, pobijenog sela. Netko si je dao za pravo odrediti kako neki ljudi više nisu vrijedni življenja, kako ih treba istrijebiti. XtroMan je zakasnio, nije ih uspio spasiti. A što ako XtroMana i Leandre više ne bude bilo? Ako budu prodani nekome tko će ih zauvijek izbrisati u bezdanu zaborava? Tko će zaustaviti zlodjela Crne horde? Kvragu, vrti se Martinu u glavi, ali to su ionako snovi! Kad su to snovi postali stvarnost? A novac koji nude... Ta svota nešto je o čemu Martin može samo sanjati. Samo razvlači, umjesto da potpiše, pokupi pare i uživa život. A onda mu se pred oči vraćaju pobijeni ljudi, žene i djeca. I oni su htjeli uživati život, na svoj način. Sad Martin shvaća zašto ga je XtroMan bio pozvao u mračnu uličicu. Sad shvaća što je to protiv čega se XtroMan, pa i Martin, zapravo bore. I shvaća da bi prodaja bila ravna izdaji, porazu, kapitulaciji. Nepobjedivi XtroMan i prelijepa Leandra ga trebaju. Njihov svijet ga treba. A tko zna, tako možda brani i svoj svijet! Sutra istječe rok da odluči. Martin vadi iz džepa mobitel, tipka poruku glavnom odvjetniku Legenda. Nema više potrebe da čeka do sutra. Aleksandar Žiljak

Robotsko serijsko bojanje unikata

SVIJET ROBOTIKE

Automobilska industrija već je desetljećima daleko ispred drugih područja industrije po broju primijenjenih robota. Bojanje složenih automobilskih karoserija jedna je od najstarijih primjena industrijskih robotskih ruku. No “autolakiranje” je i jedan od najskupljih postupaka u automobilskoj proizvodnji zbog visokih cijena boje i otapala, velike potrošnje energije i potrebe zadovoljavanja ekoloških propisa. Teži se čistoj i kvalitetnoj personaliziranoj proizvodnji s minimalnim udjelom ručnog rada. Bojanje automobila u serijskoj proizvodnji povezano je s estetikom pa se već danas zahtijevana kvaliteta ne može postići ručnim radom. Isplative su i proizvodnje s malom količinom i visokom cijenom kod kojih su kvaliteta i ujednačenost bojanja najvažniji dio tržišnog uspjeha. Po učinkovitosti i kvaliteti robotizirano bojanje karoserija u visokoserijskim proizvodnjama doseglo je razinu na kojoj je ljudski rad prisutan još u vrlo ograničenim, gotovo manufakturnim bojanjima s više boja po posebnim narudžbama. Primjena robota u serijskom bojanju karoserija automobila danas je proizvodni standard. Iako se činilo da je dosegnut vrh u toj najstarijoj primjeni robota nagrada Robotics 2021 za inovativnost i poduzetništvo u robotici i automatizaciji (IERA) pokazuje da su još moguća prevratnička unapređenja. Robotizirani postupak tvrtke ABB “PixelPaint” dvobojnog “printanja” boje u jednom prolazu na karoseriju automobila osvojio je ovogodišnju sedamnaestu po redu svjetsku nagradu. Karoserije se standardno boje u jednoj nijansi, ali se na tržištu pojedini model nudi u stotinjak nijansi. Štoviše, s gledišta mogućnosti suvremene tehnike površinske zaštite i strojeva moguć je gotovo beskonačan izbor nijansi. Upravo kroz izbor boje vidljiv je trend prilagodbe proizvođača pojedinačnim zahtjevima korisnika. No iako se kvaliteta bojanja čini gotovo presudnim čimbenikom tržišne konkurentnosti pri izboru modela, svrha bojanja ipak nije samo estetska. Boje za automobile mijenjale su se kroz povijest. Postajale su manje nezdrave, a više ekološke. Od visoko hlapivih otapala koja su

Prostori za bojanje u tvornicama automobila strogo su kontrolirani. To je jedino mjesto koje se ne smije razgledati za obilaska. Komore za bojanje su ventilirane i temperaturno kondicionirane. Nalik su salama u bolničkoj kirurgiji kako bi se spriječilo taloženje prašine i drugih vanjskih nečistoća na svježe obojenim automobilima.

RUČNO BOJANJE KAROSERIJA. Bojanje je vrlo složen, težak i za zdravlje opasan posao (slika lijevo). Danas su ljudi zadržani za posebne višebojne narudžbe i maskiranja. Roboti su potpuno istisnuli ljude iz procesa serijskog jednobojnog bojanja jer je lakše naučiti nekoga programirati robota nego kvalitetno bojati. Prvi hidraulički roboti za bojanje s početka 80-ih godina nisu mogli obojati cijelu školjku vozila već su se uključivali i ljudi. Primjenom robota u bojanju automobila započela je 1969. mala norveška tvrtka “Trallfa” (slika desno). Roboti nude brzu i jeftiniju prilagodbu kod promjene modela vozila i opsega poslova, no najvažnija je ujednačenost kvalitete postupka.

POSEBNA KONSTRUKCIJA ROBOTA ZA BOJANJE. Svi veliki proizvođači nude danas posebno razvijene robote za bojanje automobila. Njihova konstrukcijska posebnost su šuplji ručni zglobovi (slika u sredini) koji omogućuju da se zračna crijeva i kabeli smjeste u šupljinu ruke robota. To povećava doseg robota i pristup izratku, smanjuje trošenje spojeva i vodova te mogućnost onečišćenja okoline. Da bi se doseglo i periferne prostore karoserije ovi roboti imaju sedam zglobova (slika lijevo). Dvostruki zglob baze ili struka omogućava postavljanje robota na zidove i stropove (slika desno) čime se smanjuje volumen komora za bojanje i potrošnja energije za grijanje zraka. omogućavala brzo sušenje prešlo se na vodom razrjeđivane boje. Bojanje se i danas smatra vrlo složenim, teškim i za ljudsko zdravlje opasnim poslom. Unatoč prelasku na vodene alkalijske boje, industrijsko bojanje prskanjem još se smatra neekološkim. Na jedan automobil nanosi se dva i pol kilograma boje u obliku raspršene elektrostatičke maglice na temperaturi između 21 i 25 stupnjeva. Nanosi se sedam zaštitnih slojeva. Svaki je mikronske debljine i velike izdržljivosti koja se postiže pečenjem na 140 stupnjeva. Temeljna antikorozivna zaštita lima obavlja se u dubokim kadama potpunim uranjanjem cijele karoserije. Srednji sloj boje štiti metal od udaraca i ogrebotina, a višeslojni površinski nanosi boje i završno lakiranje povećavaju izdržljivost na kišu ili UV-zračenje. Bojanje je, s obzirom na tehničke zahtjeve za kvalitetu, vrlo osjetljiv postupak u kojem samo zrno prašine može pokvariti konačan rezultat. U komorama za bojanje radi istovremeno i usklađeno različit broj robota. Prije ih je bilo i do deset po karoseriji dok su danas dovoljna i dva. Njihov rad je visoko integriran u smislu da prate pokretnu traku s vozilom, ali i pokrete susjednih robota. Cijeli postupak bojanja sa sušenjem trajao je i do šest sati po vozilu. Nakon bojanja vozila prolaze kroz skener gdje se u postupku od četrdesetak sekundi provjerava kvaliteta nanosa boje i glatkoća površine. Komora za bojanje sa cirkulacijom toplog zraka je “gutač energije” pa joj se stalno smanjuje volumen, a roboti se postavljaju stropno ili bočno po zidovima komore. Radi zaštite od boje roboti imaju cerade ili su obloženi epoksidnim premazom otpornim na kemikalije. Razvoj postupaka bojanja teži stalnom smanjenju otpada (boje i cijelih proizvoda), potrošnje energije, vremenskog ciklusa, ekološkog otiska i kapitalne opreme. Roboti za bojanje sve su lakši i učinkovitiji, s većim dosegom i sposobnošću obrade i zamršenijih dijelova. Pojednostavljena konstrukcija robota i glava za bojanje te sposobnost obavljanja više poslova na manjem prostoru vrlo su važni čimbenici koji utječu na krajnju cijenu proizvoda. Suvremeni raspršivači boja imaju više senzora koji daju povratnu informaciju o stanju raspršivača i trenutnim uvjetima u procesu bojanja. Npr. žiroskopski se mjeri kretanje i kutno ubrzanje raspršivača na ruci robota. Tako se ograničava ubrzanje i izbjegavanje oštećenja zračnog motora zbog naglog preusmjeravanja. Senzor vibracija upozorava ako zvonasta čaša postane neuravnotežena, što dovodi do nepravilnog nanošenja boje. Taj senzor bilježi i oštećenja zračnog motora. Senzor temperature prati temperaturu komprimiranog zraka i optimizira potrošnju ispušnog zraka sprečavajući kondenzaciju vode. Nagrađeni postupak automobilskog PixelPainta je svojevrsno digitalno bojanje mikronskim mlaznicama. Radnu stanicu za bojanje čine 2 robota. Postupak je poseban po tome što se umjesto prskanja standardnim rotacijskim raspršivačem boje nanose inkjet glavom s visokom rezolucijom. Boja se ispisuje na površinu pomoću glave s tisuću mikromlaznica. PixelPaint je sustav inkjet glave visoke razlučivosti za izravno bojanje karoserije automobila u dvije