POGLED UNATRAG BOJANJE
CRNO-BIJELIH FOTOGRAFIJA Ručno bojanje crno-bijelih fotografija bilo je naročito popularno kod izrade razglednica u vrijeme dok još fotografija u boji nije bila toliko dostupna ‒ dok je bila skupa i dok je i tisak u boji bio znatno skuplji od jednobojnoga, od crno-bijelog tiska. Kad se kolor-fotografija počela masovnije koristiti jer se cijenom približila mnogima, prestala je ova praksa ručnoga bojanja crno-bijelih fotografija i danas je rade samo autori koji se bave art-fotografijom. količini vode u boji. Uvijek je dobro prije nanošenja boje na fotografiju to probati na nekom komadu stare fotografije jer na taj način kontroliramo i boju i njen intenzitet na originalnoj fotografiji. Više vode u boji znači da će ton biti svjetliji i obrnuto. Ovo može biti lijepa i kreativna igra i za fotografe i za slikare.
Bojanje crno-bijelih fotografija vrlo je osjetljiv posao i može ga raditi osoba koja je likovno senzibilizirana i vizualno pismena. Fotografije koje želimo kolorirati moraju biti napravljene na mat ili polumat papiru jer lakše primaju boju. Najčešće su se koristile vodene boje i različite veličine mekanih kistova. Fotografija koju želimo bojati treba biti nešto svjetlija od uobičajenog tonaliteta. Najprije trebamo cijelu fotografiju ravnomjerno i lagano navlažiti vodom, a to najlakše radimo tamponom od vate. Na tako navlaženu fotografiju nanosimo boju, plohu po plohu, vodeći računa o gustoći boje, odnosno o
21
