Ljubavni roboti

SVIJET ROBOTIKE

Nevladina i neprofitna organizacija Foundation for Responsible Robotics (Fondacija za odgovornu robotiku) iz Nizozemske objavila je 2018. opsežan “konzultantski izvještaj” s naslovom Naša seksualna budućnost s robotima. Fondacija, osnovana u akademskim krugovima, organizirala je i javne nastupe usmjerene prema senzibilizaciju zajednice za zakonsko reguliranje seksualne robotike. Tema je zainteresirala i pravne krugove u SAD-u posebice zbog mogućnosti da pedofili iskoriste nedostatke u zakonima koji nisu predvidjeli zlouporabu strojeva. No prije svega to je postala tema za sociologe i psihologe. Studija, nakon pregleda “stanja tehnike” na području seksualnih robota, postavlja po mišljenju autora sedam ključnih pitanja vezanih uz njihovu moguću uporabu. U obradi teme Fondacija koristi vlastitu anketu, ali i mnoge druge ankete provedene na istu temu proteklih godina. Pitanja koja studija postavlja su: 1. Biste li imali seksualne odnose s robotom?; 2. Kakav odnos možemo imati s robotom?; 3. Hoće li robotska seksualna prostitucija i bordeli biti prihvatljivi?; 4. Hoće li seksualni roboti promijeniti društvenu percepciju spola?; 5. Može li

PROTOTIPOVI LJUBAVI: Seksualna ljubav ne kotira visoko na listi prototipova ljubavi. Majčinska ljubav je na prvom mjestu, a slijede je 2. roditeljska ljubav 3. prijateljstvo, 4. sestrinska ljubav, 5. bratska ljubav, 6. romantična ljubav, 7. strastvena ljubav, 8. seksualna ljubav, 9. platonska ljubav.

seksualna bliskost s robotima dovesti do veće socijalne izolacije?; 6. Mogu li roboti pomoći u seksualnom liječenju i terapiji?; 7. Bi li seksualni roboti pomogli u smanjenju seksualnih zločina? Akcija Fondacije pobudila je različite reakcije. Jedni je ocjenjuju ishitrenom s obzirom na stvarno stanje robotike, dok drugi smatraju da je mnogo ranije trebalo donijeti zakone o korištenju robotiziranih seksualnih lutaka prema kojima postoje različiti odnosi u svijetu. U Japanu su neki bordeli uspješno proširili svoje usluge uvođenjem seksualnih lutaka, dok je u SAD-u pokrenuta aktivnost oko zakonskog sankcioniranja zloporabe što nije omelo tržište da ponudi zainteresiranim kupcima prve deklarirane seksualne robote.

NAŠA SEKSUALNA BUDUĆNOST S ROBOTIMA (na slici lijevo naslovnica istoimene studije) vrlo ciljano konfrontira ženu i “muškog” robota nastojeći uravnotežiti apsolutnu neravnotežu na tržištu erotskih (robotiziranih) lutki koje su gotovo isključivo “ženske”. Na slici desno je Robby The Robot iz filma Zabranjeni planet (1956.) u kavalirski romantičnoj sceni koja pokazuje koliko smo promijenili odnos prema emotivnim vezama ljudi i strojeva. Robby je tipičan tehnički neutralan pratitelj ljudi. Danas se smatra da je prisutnost robota u ljudskoj okolini sve samo ne neutralna. Ljudi s robotima uspostavljat će makar i jednosmjerne emotivne veze, a to mijenja ljudsku zajednicu.

Ne postoji velika razlika između seksualnih ginoida koje razvijaju privatne tvrtke i modela ginoida čiji je razvoj znanstveno obrazložen deklariranim neseksualnim primjenama. Na slici lijevo je proizvod tvrtke specijalizirane za seksualne robote, dok su desno modeli ACTROIDA japanske start-up tvrtke proistekle iz razvikanog znanstvenog razvoja androida na Sveučilištu Osaka. Japan je najliberalnija zemlja za poslove vezane uz seksualnu robotiku i teško je povjerovati da se rezultati znanstvenog razvoja neće komercijalizirati. Slike svjedoče da tržištem seksualnih robota dominiraju “ženski” modeli, iako neki proizvođači tvrde da je potražnja za “muškim” seksualnim robotima gotovo ista kao i za ženskim. Cijena osnovnih modela kreće se od 3000 do 15 000 USD, dok dodaci na zahtjev kupaca mogu udvostručiti cijenu.

Prvi je o robotima ljubavnicima znanstveno pisao 2007. godine robotičar Devid Levy u knjizi Ljubav i seks s robotima: evolucija povezanosti ljudi i robota. Levy je, u pozorstvenom duhu suvremene znanstvenosti, svoje djelo fundirao na tvrdnji da “u ljudskoj ljubavi i seksu nema ničega što stroj ne bi mogao oponašati”. Predvidio je da će se seksualni roboti ljubavnici pojaviti za koje desetljeće. Taj optimizam temeljio se na razvijenom i rastućem tržištu jednostavnih silikonskih seksualnih lutki te snažnom utjecaju koji pornografija ima na razvoj tržišta videoindustrije i internet. Razvoj seksualnih lutaka vodit će prema sve složenijim robotiziranim proizvodima koji će u konzumentskoj tržišnoj utakmici artificijelne ljubavi kao privlačan i konkurentan proizvod s tržišnom nišom na kraju nadmašiti i same ljude. Prvo pitanje koje se postavlja uz ljubavne robote je zašto bi ljudi uopće vezivali svoj emocionalni život sa strojevima, posebice robotima. Jedan od istovremeno zanimljivijih i začuđujućih odgovora je: “savršena ljubav”. To izaziva daljnja pitanje: Što je i čemu ljubav uopće?; Što je i čemu seks? Psihosociologija nudi nekoliko odgovora na pitanje emocionalnog vezivanja mlađih generacija uz stroj, a navode se i problemi koji se zbog toga javljaju. U analizi se polazi od smanjenog zanimanja mladih ljudi za seks. Tako primjerice više od 50% Amerikanaca od 18 do 35 godina nema stalnu romantičnu vezu. Prije 15 godina bilo je 30% usamljenih, a u 2016. čak 45%. Rezultat je pad nataliteta i s njom povezana privredna konkurentnost države. Uranjajući u futurizam tehnike, gubi se, paradoksalno, povjerenje u budućnost u kojoj se tradicionalne bračne veze shvaćaju kao zamka za cjeloživotne socijalne ucjene i zarobljenost. Fakulteti važni za prestiž, pa i emotivnu afirmaciju završavaju se s kreditnim dugovima, a s obitelji se ulazi u nova zaduženja i hipoteke. Broj Amerikanaca koji su se odrekli spolnih odnosa veći je nego ikada prije: 25% muškaraca između 18 i 30 godina nije u 2018. imalo seksualnih odnosa i taj se broj od 2008. godine utrostručio. Milenijalci (oni rođeni između 1980. i 1996.) više se od drugih odriču potomstva. Gube strpljenje za uspostavljanje i razvijanje zajedništva. Svaka poteškoća stvara potrebu da se pobjegne u svijet gdje se želje ostvaruju odmah i bez sukoba mišljenja i htijenja. Stresni i nesigurni uvjeti života razlog su traženja pristupačnijeg emocionalnog partnera u svijetu sve brojnijih i složenijih artificijelnih ljubavnih pomagala koja razvojem teže postati seksualnim robotima ili kraće seksbotima. Seksualni roboti su vrsta društvenih robota sa sposobnosti stvaranja odnosa povezanosti (tzv. relacijski artefakti). Ako se netko ponaša kao da nas voli, čak i kad su ta ponašanja minimalna, skloni smo povjerovati da nas doista voli. Stoga se seksualni roboti funkcionalno oblikuju kao manipulanti koji će nas uvjeravati u svoju pri-

KISSINGER ‒ MOBITELSKA EKSTENZIJA ZA LJUBLJENJE NA DALJINU. Tržište virtualne artificijelne ljubavi snažno je razvijeno, a sve se više koriste fizički dodaci za mobitele i računala za ostvarivanje različitih fizičkih kontakata na daljinu. Od poljupca do daljinskog digitalno sintetiziranog taktilnog seksa. Promovira se pojam ERO-BOT (akronim pojmova erotika i robot) koji označava stroj za seks. Osvješteniji komentatori smatraju da je riječ o osiromašenju emotivnosti i njenoj standardizaciji. Pojam “ero-bot” prema promotorima na znanstvenim konferencijama uključuje brojne oblike i sadržaje poput seks-robotike, erotske osobnosti iz virtualne i proširene stvarnosti, mnogobrojne erotske aplikacije i erotske chatbotove.

OD TAMAGOTCHIJA DO EMOCIONALNE INTELIGENCIJE LOVOTICSA. Sitni tamagotchi (krajnje lijevo) je povijesni prethodnik ”relacijskih artefakata” sposobnih za manipulaciju onoga s kojim uspostavlja društvenu povezanost. EROBOTI (u sredini) rezultat su primjene strojnog učenja na postojeće tržište artificijelne ljubavi i ljudske seksualnosti. Robot LOVOTICS (desno) prvi je pokušaj razvoja emocionalne inteligencije integriranjem psiholoških, neuronskih i kemijskih modula. Emocionalna i društvena inteligencija su ključni čimbenici koje robot treba imati da bi stvarno reagirao na ljudske emocije. Osjećajnu inteligenciju robota LOVOTICS stvaraju umjetni endokrini sustav i modul intimnosti. Unutarnja stanja robota su funkcije hormonalnih, osjećajnih i intimnih parametara stanja. Umjetni endokrini sustav robota oponaša ljudski endokrini sustav koji radi s umjetnim hormonima čija se razina dinamički mijenja kroz interakciju robota i čovjeka. Modul intimnosti ispituje parametre bliskosti, dodira, sličnosti i privlačnosti i njihove utjecaje na ponašanje robota. Posljedično robot kroz interakciju s čovjekom razvija različite razine intimnosti, i to pokazuje zvukovima, svjetlošću i pokretima.

Koja je prednost ljubavnih robota u odnosu na ljude? Roboti su uvijek prisutni i dostupni, privrženi i odani. Ako se netko ponaša kao da nas voli, čak i kad su te radnje vrlo minimalne, skloni smo povjerovati da nas doista voli.

vrženost, a po njihovom ponašanju zaključivat ćemo da su zaljubljeni u nas. Psihološki čimbenici u ljubavi, seksu i privlačnosti mogu se već danas oblikovati u robotici barem na donjoj razini prihvatljive funkcionalnosti. Ljudi psihološki antropomorfiziraju (počovječuju) životinje, strojeve i predmete jer su evolucijski predisponirani za razvijanje odnosa s bićima izvan vlastite vrste. Ranije započete adaptacije ljudi na stroj, davanje prednosti odnosima čovjeka i računala u odnosu na druge ljude povećavat će se. S robotima koji budu iskazivali neke psihološke odnose pokušat ćemo ustaviti veze jednake barem onima koje imamo s domaćim životinjama. Strojevi će prevladati u emocionalnom životu modernih ljudi jer su stalno raspoloživi i prilagodljivi. Okretanje artificijelnim osjećajima i zanimanje za seksualne robote posljedice su odnosa u suvremenom društvu, tjeskoba i frustracija izazvanih kod mladih. Rezultati su vid-

ljivi i u anketama. Najcitiraniju anketu o stavu suvremenika prema seksualnim robotima proveli su Scheutz i Arnold 2017. 86% anketiranih smatra da roboti mogu oblikom i osobinama oponašati ljudsku seksualnost, a 20% ih misli da mogu prepoznati i ljudske osjećaje. Seks čovjek-robot imat će prednosti: jer neće biti prijenosa spolno prenosivih bolesti (92%), jer će seks biti dostupan u bilo kojem trenutku (80%), jer neće psihološki utjecati na partnera (72%), jer će roboti biti stalno raspoloživo društvo ljudima (59%). Kao nedostatke sudionici ankete navode da bi roboti mogli naštetiti odnosima među ljudima (70%), da se može stvoriti ovisnost o seksu s robotima

Nastavak sa 2. stranice

biogoriva “neće samo spriječiti teške posljedice na čovječanstvo i okoliš već i proizvesti izvor energije” “Trenutno se svijet usredotočuje na borbu protiv COVID-19, međutim, možemo predvidjeti i pitanja gospodarske krize i ekološke neravnoteže” pojašnjava. Moramo se pripremiti za sučeljavanje s izazovima koje silom nameće pandemija COVID-19, kako bismo održali održivost. Povećanjem proizvodnje i korištenja OZO-a za zaštitu zdravstvenih radnika i drugih djelatnika na prvoj crti borbe s virusom COVID-19, javlja se i problem zbrinjavanja OZO-a koji je zabrinjavajuć zbog samog materijala zaštitne opreme, odnosno netkanog polipropilena. Tijekom trenutne pandemije COVID-19, najčešće se koristi OZO dizajniran za jednokratnu upotrebu nakon čega slijedi odlaganje. Nakon što se ti plastični materijali ispuste u okoliš, završavaju na odlagalištima ili u oceanima jer je njihova prirodna degradacija teška pri normalnoj temperaturi okoline. Trebaju im desetljeća da se raspadnu. Recikliranje ovih polimera zahtijeva i fizičke metode i kemijske metode. Smanjenje, ponovna upotreba i recikliranje tri su stupa odr(68%), da roboti mogu kod ljudi stvoriti nerealna očekivanja (66%), a 32% misli da bi roboti mogli biti predobri i natjerati ljude da se nikad ne vrate svojoj vrsti. Da spolni odnos s robotom ne može biti pravni problem misli 71% ispitanika, a 50% ispitanih smatra da se ljudi mogu zaljubiti u robote. 40% anketiranih misli da se ljude ne može varati sa seksualnim robotima, ali 37% se slaže da bi ljudi seksualnog robota smatrali jednakim ljudskom ljubavniku. 30% ih misli da se seks sa seksualnim robotom ne može smatrati pravim seksom. Igor Ratković

IZ SVIJETA ZNANOSTI

živog razvoja koji mogu pomoći u sprečavanju odlaganja plastike u okoliš. Istraživački tim posebno se usredotočio na proučavanje strukture polipropilena, njegovu prikladnost za OZO, zašto predstavlja ekološku prijetnju i metode recikliranja ovog polimera. Njihovi uvjerljivi nalazi upućuju na mogućnost pretvaranja otpada iz OZO-a u gorivo pomoću pirolize. To je kemijski proces za razbijanje plastike pri visokim temperaturama – izlaganje temperaturi između 300 i 400 stupnjeva celzijusa na sat vremena – bez prisustva kisika. Koautorica dr. Bhawna Yadav Lamba kaže kako je ovaj proces među najperspektivnijim i najodrživijim metodama recikliranja u usporedbi sa spaljivanjem i odlaganjem otpada. “Piroliza je najčešće korištena kemijska metoda čije koristi uključuju sposobnost proizvodnje velikih količina bioulja koje je lako biorazgradivo” kaže ona. “Uvijek postoji potreba za alternativnim gorivima ili energetskim resursima kako bi se zadovoljili naši energetski zahtjevi. Piroliza plastike jedna je od metoda za ublažavanje naše energetske krize.” Zaključuje: “Izazovi gospodarenja otpadom iz OZO-a i povećanja potražnje za energijom mogli bi se istovremeno rješavati proizvodnjom tekućeg goriva. Tekuće gorivo proizvedeno iz plastike čisto je i ima svojstva goriva slična fosilnim gorivima..”

Sandra Knežević