OPTIČKE NAPRAVE
Optički uređaji (2) Optičke naprave razna su pomagala, instrumenti i uređaji koji primjenjujući optičke pojave imaju vrlo široku primjenu. Sastavljene su od optičkih sastavnica (zrcala, leća, prizmi, svjetlovoda i dr.). Obično se razvrstavaju na optička pomagala kao jednostavnije naprave, optičke instrumente za promatranje predmeta, optičke mjerne instrumente za mjerenje svjetlosnih pojava i posredno optičkih svojstva tvari, optičke uređaje ili aparate za obrađivanje optičkih slika (prikazivanje, prenošenje, oblikovanje, pohranjivanje) te svjetlila kao izvore svjetlosti za osvjetljavanje i rasvjetu. Važni dijelovi mnogih suvremenih optičkih naprava su optoelektroničke sastavnice i uređaji (fotodiode, fototranzistori, svjetleće diode, pokaznici, kamere, laseri i dr.). Kamere Filmska kamera, kinematografska kamera, kinokamera ili videokamera optički su uređaji za snimanje pokretnih slika, tzv. kinematografskog filma, kraće filma, videa (lat. videre: vidjeti)1 ili televizijske slike, na vrpcu fotografskog filma ili na optoelektronički osjetnik. Od fotoaparata načelno se razlikuje samo po tome što ima mehanizam za pokretanje filmske vrpce ili računalni program za organizirano pospremanje uzastopnih digitalnih snimaka optoelektroničkim osjetnikom. Kao i kod fotoaparata primjenjuju se potpuno različite tehnike: snimanje na vrpci fotografskog filma, tzv. klasična ili filmska kinematografija te digitalna kinematografija, razgovorno videotehnika. Snimanje i reproduciranje pokreta zasniva se na ustrajnosti ili perzistenciji (lat. persistere: ustrajati) ljudskoga oka, koju je 1824. godine opazio Peter Mark Roget (1779.–1869.), britanski liječnik i leksikograf, i ustanovio kao tzv. beta-gibanje. Pri 1 U hrvatskom, kao i u drugim jezicima, povijesno su se rabili brojni nazivi za razne primjene “pokretnih slika”. Danas, osobito za elektroničku primjenu, prevladavaju kovanice s predmetkom video.
28
prijmu svjetlosnoga impulsa osjet vida nešto kasni, ali i pri prestanku impulsa nešto se produljuje, i to više nego što kasni. Ljudsko oko pri prijmu dvadesetak uzastopnih svjetlosnih impulsa u sekundi daje privid ili iluziju da se radi o neprekinutom slijedu. Smatra se kako je za postizanje privida neskokovitih pokreta potrebno snimiti i reproducirati 24 uzastopne snimke u sekundi. Tu su pojavu proučavali mnogi znanstvenici tijekom prve polovine XIX. stoljeća, a kao posljedica konstruirano je niz igračaka koje su od pojedinačnih slika davale dojam pokreta. Tu je pojavu primijenio 1874. godine za kronofotografiju (grč. kronos: vrijeme), fotografsko snimanje u pravilnim vremenskim razmacima, Pierre Jules César Janssen (1824.–1907.), francuski astronom. Konstruirao je tzv. Janssenov fotorevolver ili kronofotografski revolver (lat. revolvere: ponovno obrtati) za snimanje niza od 48 uzastopnih fotografija, koji je primijenio u astronomiji. Klasična filmska kamera optički je uređaj za snimanje pokretnih slika, tzv. filma u tzv. kemijskoj ili klasičnoj kinematografiji. Sustav uzastopnog snimanja pokreta s nizom fotografskih aparata, razvio je Eadweard Muybridge (1830.–1904.), englesko-američki fotograf. Snimke je projicirao pomoću konstruiranog projektora, tzv. zoopraksiskopa, za projiciranje niza uzastopnih slika. Tako je, snimajući nizom od 50 fotografskih aparata, koje su konji u trku uzastopno okidali, snimao snimke iz kojih je proučavao njihovo kretanje i dokazao da postoje trenutci kada su sve četiri noge konja u zraku. Na temelju njegovih uređaja Thomas Alva Edison (1847.–1931.), glasoviti izumitelj, i njegov suradnik William Kennedy-Laurie Dickson (1860.–1935.), škotski izumitelj, konstruirali su kameru za snimanje pokretnih slika na celuloidni film, širine 35 mm, s nizom otvora za zupčanik uz oba ruba, tzv. perforacijom. Snimljene slike projicirale su se na posebnom uređaju za promatranje za jednu osobu, patentiranom 1889. godine pod nazivom kinetoskop. Edison je 1895. godine objavio konstruiranu kameru za snimanje pokretnih slika, pod nazivom kinetograf. Klasična kinematografija pojavila se izumom koji su ostvarila braća Lumière, Auguste Marie Louis Nicolas (1862.–1954.) i Louis Jean (1864.– 1948.), francuski tvorničari fotografskih ploča2 2U svojoj su tvornici 1894. godine zapošljavali oko 300 radnika i proizveli 15 milijuna fotografskih ploča.
