POGLAVLJE 4: 65

POGLAVLJE 4: TEMELJNA ODGOJNA PODRUČJA

Sažetak

Odgoj se kao pojam provlačio kroz sva povijesna razdoblja u kojima se čo vjek razvijao kao osoba. Od davnina su djeca učila ponašanju te različitim kulturama kojima su bila izlo žena tijekom odrastanja. To je pro žeto sve do danas. Kroz povijest je veliko značenje imao rad. Ljudi su oduvijek morali raditi kako bi pre živjeli te s ami donosili odluke koje su bile va žne za njihov život te pre življavanje. Razne kulture imale su različite načine izra žavanja te svoje umjetničke sposobnosti. Razvijajući se na taj način, proučavanjem ljudskog ponašanja i različitosti, dolazi se do jednog osnovnog pojma, pojma odgoja. Kasnije se taj pojam dijelio detaljnije na tjelesni, intelektualni, moralni, estetski te radni odgoj. Ove vrste odgoja postojale su i ranije samo što nisu bile toliko proučavane te razvijene kao što su to danas.

Ključne ri ječi :

tjelesni odgoj, intelektualni odgoj, moralni odgoj, estetski odgoj, radni odgoj

4.1. Uvod

"Uz širok i osobitostima bogat raspon u kojem se, u raznim vremenima, na raznim mjestima, u raznim društvenim i drugim uvjetima javlja, odgoj mo žemo odrediti kao svaku svjesnu djelatnost kojom se razvijaju psihi čke i fizi čke osobine čovjeka (Malić i Mu žić, 1990)."

Najva žniji čimbenik u razvoju i odrastanju djeteta je odgoj. Pridaje m u se velika pozornost te se smatra vrlo bitnim, no nije oduvijek bilo tako. Odgoj se postepeno razvijao kroz generacije. Taj slo ženi proces u kojem su uklju čeni brojni činitelji ima utjecaj na razvitak čovjeka i ljudske zajednice. Odgoj se pojavio na po četku povijesti ljudskog društva. Otkrivajući nove

spoznaje, radeći i prenoseći svoja iskustva na mla đe naraštaje omogućen je razvitak i

napredak ljudskog rada znanosti, tehnike, kulture i samo čovjeka (Ku čice, 2011).

Da bi razvitak ljudskog društva bio mogu ć potrebno je odgojno djelovati. Zato razvoj

ljudskog društva i njegove povijesti nije moguć bez odgoja. Odgoj je temelj razvijanja i

odr žanja ljudske vrste. Razvoj svakog pojedinog čovjeka ovisi o odgoju, dakle razvoj njegovih tjelesnih, intelektualnih, e stetskih, radnih, moralnih sposobnosti i njegovi osobnosti (Vukasović, 1995). To je slo ženi proces izgra đivanja čovjeka - humanog bića. Svrha odgoja jepotpuni čovjek, razvijanje svih njegovih sposobnosti, mogućnosti usmjerenih prema

mnogostrano razvijanoj li čnosti. Izgra đivanje čovjeka gdje se dopunjuju i povezuju tjelesna skladnost, ljepota i zdravlje, samostalnost, moralnost, estetski smisao za lijepo, kultura rada i tehn ička kultura (Vukasović, 1995).

Prisutnost odgoja je u svim segmentima života (Vuka sović, 1995): ponajprije u obitelji školi i

drugim odgojnim ustanovama i izvan njih. Na njega utje če sam na čin života, odnosi i shvaćanja u društvu, razna literatura; sredstva javnog priopćavanja, razne kulturne ustanove

ali i sami stavovi odgajanika. Njeg ove aktivnosti i djelovanje u slobodnom vremenu (Ku čice, 2011).

4. 2.o dgoj i temeljna odgojna područja

4.2.1. Pojam odgoja

Pojam odgoja mogao bi se definirati na mnogo na čina. Herburt Gudjons (1994) u svojoj knjizi navodi da bi se mogla napisati čitava jedna knjiga o definicijama odgoja. Odgoj bi se mogao definirati kao proizvod, postupak, rezultat ili pojava.

Odgoj kao pojam , Franković i suradnici (1963:584) definiraju kao "jedan od osnovnih i trajnih društvenih pojava i djelatnosti, koja se sastoji u svjesnom i namjernom prenošenju

društveno -povijesnog iskustva starijih generacija na mla đe, sa svrhom da se svaka generacija osposobi za svoju društvenu ulogu u sadašnjosti i budućnosti i tako osigura kontinuitet društvenog života." Odgoj je najširi pedagoški pojam i obuhvaća obrazovanje, nastavu i sve

ostale pedagoške utjecaje i ustanove u kojima društvo i odgajatelji djeluju na formiranje li čnih i društvenih osobina članova odre đenog društva.

Iz defi nicije odgoja vidi se da je to veoma širok pojam. To zna či da je definirano puno va žnih pojmova unutra pojma odgoja, a ujedno tako i va žnih podru čja koja se podrazumijevaju pod odgoj em. Prema Frankoviću i suradnicima, ovaj pojam (1963) obuhvaća obrazovanje , nastavu te sve pedagoške ustanove koje provode odgoj nad svim uzrastima kako bi oni normalno

funkcionirali u svom životnom vijeku. Odgoj koji oni provode mo že se podijeliti u neka temeljna odgojna podru čja koja su ujedno i tema ovog seminarskog rada.

Prema Vukasoviću (1995), temeljna odgojna podru čja di jelimo na:

Tjelesni odgoj, Intelektualni odgoj, Moralni odgoj, Estetski odgoj i Radni odgoj.

Ovih pet navedenih podru čja smatraju se osnovnim, odnosno temeljnim podru čjima u pedagogiji te će pojedi na čno biti opisana u daljnjem djelu rada.

4.2.2. Tjelesni odgoj

Tjelesni odgoj je jedan od temeljnih odgojnih podru čja. Čovjek se sa tjelesnim odgojem susreće od

trenutka kada po činje razvijati svoje fizi čke sposobnosti. Osnovna funkcija tjelesnog odgoja je očuvanje zdravlja. On je ujedno i osnova za svaki život. Vukasović (1995) tako đer ka že da sposobnost i djelatnost čovjeka ovisi o zdravlju i fizi čkoj kondiciji. To povla či da čovjek mora biti zdrav, čvrst i otporan te da je to osnova za daljnji razvitak, bilo to intelektualni, moralni estetski ili radni. On je nezaobilazna osnova svakog uspješnog odgojnog obrazovanja.

S činjenicom koju je iznio Vukasović (1995), da je tjelesni odgoj preduvjet za ostale od goje, bih se slo žio. Naime, tvrdnja da je tjelesni odgoj najva žniji od svih me potaknula na razmišljanje o tome

koliko ljudi danas sjedi pred ra čunalima, nesvjesno konzumira velike koli čine hrane i smanjuje participaciju u socijalnom životu. Ljudi više ne izlaze toliko često kako bi se dru žili, ne stupaju u kontakt i ne razvijaju govorni čke sposobnosti. Da su imali kvalitetniji tjelesni odgoj, kako u školi, tako

i od strane roditelja, sigurno bi bili društveniji i na višem intelektualnom i moralnom stupnju. To je samo jedan primjer gdje se mo že vidjeti koliko je zapravo tjelesni odgoj bitan u samome po četku za razvoj ostalih vrsta odgoja.

Iz gore navedenog primjera mo že se uo čiti da tjelesni odgoj nije samo vje žbanje i razvijanje tijela, nego je i nešto viš e od toga (PEDAGOGIJA, 2013). U tjelesni odgoj spada nekoliko zadataka. Neki od tih zadataka su zdravstveni, obrazovni, odgojni i rekreativni zadatak. Iz njih se zapravo vidi sama raznolikost tjelesnog odgoja te koliko je on zapravo va žan. Iz tog razloga s am i naveo da je to jedan od bitnih odgoja jer daje najbolji temelj za razvitak ostalih vrsta odgoja svim ljudskim bićima.

4.2.3. Teorija, svrha i zadaci tjelesnog odgoja

Teorija tjelesnog odgoja definirana je u praksi i slu ži kao funkcija njenog una pre đivanja. Njome tjelesni odgoj dobiva teorijsku čvrstinu. Uspješnost teorije tjelesnog odgoja zasniva se

na prou čavanju svih oblika tjelesnog odgoja u školskim i izvanškolskim uvjetima. Uz to, i sa

strane u čitelja tjelesnog odgoja, svi odgojitelji moraju dobro poznavati zahtjeve teorije tjelesnog odgoja.

Prvi i glavni zadatak teorije tjelesnog odgoja je da pravilno postavi i interpretira glavnu svrhu tjelesnog odgoja (Vukasović, 1995). To zna či da taj zadatak treba omogućiti optimalni i

svestrani razvoj osobnosti pojedinca. Iz teorije proizlaze zadaci tjelesnog odgoja koji su već u

prethodnom poglavlju navedeni kao dijelovi tjelesnog odgoja.

Zdravstveni zadatak (zdravstveni odgoj) kao dio tjelesnog odgoja se og leda u sveukupnoj brizi za zdravlje mladih generacija. On uklju čuje stjecanje higijenskih znanja, navika te primjenu sredstava i mjera koje su neophodne za izvo đenje tjelesnog odgoja. Zdravstveni zadatak se brine da prostorije u kojima se obavlja tjelesni odgoj budu čiste, igrališta ure đena, sun čana i zra čna. Higijena odjeće, obuće te sprava s kojima se radi ima tako đer veliku va žnost. Bitne su i tjelesne vje žbe prilikom kojih se sti če znanje o bavljenju tjelesnim aktivnostima (PEDAGOGIJA, 2013).

Obrazovni zadatak ve že se na osiguranje stjecanja potrebnih znanja, formiranje prakti čnih umijeća i navika, potpomaganje razvoja psiho -motori čkih sposobnosti i izgra đivanje od re đenog pogleda na život. Znanje je polazno za svaku vrstu odgoja pa tako i ovdje. Potrebn a su znanja o higijeni, anatomiji ljudskog tijela, fiziologiji i tako dalje. Umijeća i

navike koje se razvijaju proizlaze zapravo iz iskustva i znanja koje se zna o pojedinom podru čju. Tako đer, i psiho -motori čke sposobnosti koje se stje ču iskustvom vezane su na tjelesni odgoj jer one proizlaze iz njega. Sve du žim i intenzivnijim vje žbanjem nekog pokreta stje ču se psiho -motori čke sposobnosti u odre đenim dijelovima tijela (Vukasović, 1995).

4.3. Intelektualni odgoj

4.3.1. OdreĎenje intelektualnog odgoja

Prema bitnim odre đenjima čovjeka postoji još jedan veoma va žan odgoj. Njegov naziv je intelektualni odgoj. Kroz povijest, ova vrsta odgoja je često naglašavana te stavl jana u obzir prilikom odgoja, ali se unato č tome nije uspjelo kvalitetno prou čiti i teorijski obraditi ovo podru čje. Prema Vukasoviću (1995), odgoj se nije nikako mogao maknuti kao komponenta

odgojnog rada jer bez stjecanja i razvitka intelektualnih snaga i sposobnosti nema pravog odgoja. Kad se krene u daljnje prou čavanja samostalnih odg ojnih podru čja, intelektualni odgoj nestaje te često na njegovo mjesto dolazi didaktika. Nadalje se intelektualni odgoj prou čava u sklopu didaktike i nema mnogo materijala o samome intelektualnom odgoju kao dijelu bitnih odre đenja čovjeka.

Prema Frankoviću i suradnicima (1963:340) intelektualni odgoj je: "Razvijanje intelektualnih

snaga i sposobnosti osobe koja se odgaja, obrazovanjem kao i drugim oblicima odgoja koji izgra đuju nau čni nazor na svijet. Intele ktualni odgoj vrši se najintenzivnije u pravilno

organiziranoj nastavi."

Iz definicije o intelektualnom odgoju vidi se da je povezan sa stvaranjem navika, umijećem

sistema znanja i sl. U ovom dijelu bih se slo žio sa autorom oko teze da se kroz povijest sigurno nije mogao izbjeći naglasak na intelektualni odgoj jer sve ove nabrojene sastavnice su

glavni dio nas. One nas zapravo jednim dijelom i odre đuju. Tako đer, poma žu nam u svakodnevnom funkcioniranju. Bez nekih navi ka i umijeća sigurno bi nam bilo puno t eže u životu, a one nam samo to olakšavaju. Uz to, vjerujem da se ovo podru čje još nije kvalitetno

razvilo jer svaki pojedinac je jedinka za sebe i svaki pojedinac ima svoje vrste navika, svoja umijeća koja nisu jednaka drugim osobama oko nje. Iz istog raz loga je i veoma teško

promatrati intelektualni odgoj na primjerima navika, umijeća te sposobnosti skupina. Ako bi

se gledalo pojedina čno, sigurno bi se intelektualni odgoj mogao odrediti razli čito za svaku osobu. Kod nekih bi navike bile više izra žene, kodnekih manje, neki bi sigurno imali ja če izra ženi intelektualni odgoj dok drugi ne u tolikoj mjeri.

4.3.2 Svrha, smisao i ciljevi intelektualnog odgoja

Osnovni smisao intelektualnog odgoja je razvijanje čovjekovih intelektualnih potencijala i njegovespoznajne moći, kako bi se ubrzao proces razvitka znanosti i tehnike. Prema

Vukasoviću (1995), osnovni element intelektualnog odgoja je istina. Istina se gleda kao

temeljni cilj odgoja intelekta. Kroz istinu odnosno "carstvo istine" te ljudske potrebe za spoznajom dolazi se do stalnog obogaćivanja intelektualnih snaga, ja čanje intelektualnih kapaciteta, razvijanje i usavršavanje čovjeka kao razumnog i plemenitog bića. Svemu ovdje

navedenom slu že razni zadaci koji su bili naglašeni u prethodnom poglavlju.

Va žnu ulogu u intelektualnom odgoju tako đer ima i aktivnost. Aktivnost u intelektualnom odgoju dijelimo na psihi čku aktivnost, funkcioniranje psihi čkih funkcija te intelektualne procese. Svi ovi elementi oblikuju osobu na druga čiji na čin, odnosno njezin ra zvoj je u svakom elementu druga čiji od razvoja neke druge osobe. Primjer koji navodi Vukasović

(1994) je da čovjek mo že biti sasvim miran, tjelesni pokreti mogu biti gotovo paralizirani, dok

u intelektualnom pog ledu ta os oba mo že biti veoma aktivna. Osoba mo že intenzivno misliti, zaklju čivati te rješavati probleme. Znanstvena istra živanja koja su provedena dovela su do zaklju čaka da se ona sastoji od većeg broja operacija i procesa. Vukasović (1994) zaklju čuje daako želimo usavršiti kulturu intelektualnog rada, moraju se aktivirati i razviti ti misaoni procesi.

Zaklju čak je da bez razvijanja intelektualnog rada nema ni rezultata. Prou čavajući povijest,

mo že se zaklju čiti da se sve do danas u školama i kućama sve više stav ljao u prvi plan intelektualni odgoj u odnosu na manualni. Pedagozi su naglašavali bitnost intelektualnog

odgoja i u tom smjeru je i razvijana škola. Pojedincu treba podići produktivnost intelektualnog

rada i time će se ta osoba kvalitetno razvit i te razmišljati na višoj razini nego što bi to bilo bez

podizanja produktivnosti. Time se i ovo postavlja kao osnovni cilj intelektualnog odgoja: podići produktivnost intelektualnog rada te će se time podići i intelektualni odgoj.

Kao primjer bih naveo situaciju iz osnovne škole. Naime, imao sam kolegu koji je živio u veoma problemati čnoj obitelji sa puno djece. Cijelo osnovno školovanje je radio po

prilago đenom programu jer su profesori zaklju čili da nije dorastao "normalnom" programu. Vjerujem da su z a to krivi njegovi roditelji jer nisu brinuli za njega kad je to bilo potrebno, odnosno nisu usadili u njega neke sposobnosti koje su trebali. Nije mu nikad ustanovljen neki oblik smanjene intelektualne sposobnosti, nego nije bio sposoban u čiti na razni os talih učenika. Uz veći anga žman i potporu škole, vjerojatno bi napredovao br že i kasnije bio uspješniji. Naime, nedovoljnim pridavanjem pa žnje, mo že se smatrati da je bio zanemarivan od strane škole, obitelji, sredine itd. Više potpore i razumijevanja treb ali su pokaza ti svi koji su bili neposredno uklju čeni u njegov odgoj i obrazovanje i razvoj njega kao pojedinca.

4.4. Moralni odgoj

4.4.1 Definicija moralnog odgoja

Moral dolazi razvojem moralnog odgoja. Kako bi bila prihvaćena u društvu te kako bi je ljudi

više cijenili, svaka osoba bi trebala imati razvijenu moralnu stranu. Svi smo mi društvena bića

te te žimo dru ženju s drugima. Kod nekih je to izra ženije kod nekih nije. S druge strane, tako đer i društvo, odnosno prosperitet ljudske zajednice, usavršavanje i humaniziranje me đuljudskih odnosa zahtijeva od pojedinca da se prilagodi zajedni čkim uvjetima života. Bez toga ne bi bilo moguće prihvaćanje zajedni čkog života. Sa gledišta pojedinca te gledišta

društva mo že se zaklju čiti da je to i zapravo svrha moralnog odgoja (Vukasović, 1995).

Prihvaćanje društva od strane pojedinca te ujedno prihvaćanje pojedinca od strane društva.

Budući da je moralni odgoj veoma bitan u razvoju pojedinca i društ va, Vukasović (1995)

dolazi do zaklju čka da je moralni odgoj jedan od klju čnih faktora izgradnje demokratskih društvenih odnosa. To za sobom povla či poja čavanje odgojne funkcije škole te da mladi od

najranije dobi u če kako misliti, pošteno raditi i živjetida bi usadili u sebe moralne vrijednosti. To je potrebno kako bi kasnije , a ujedno i u mla đoj dobi bili na jednoj istinsk oj razini me đuljudskih odnosa.

Danas se moralom i moralnim odgojem bavi etika. Etika se prema Vukasoviću (1977) definira

kao teorija morala, znanost o moralu, filozofijska disciplina koja prou čava moral te kaofilozofija morala. Osnovni zadatak etike je da objasni prirodu i karakter morala te da upozori na njegovo podrijetlo, smisao i zna čenje za društveni život. Uz sve ovo navedeno tak ođer uzima u obzir i kriti čko stajalište prema tim shvaćanjima i konkretn im moralnim odnosima, moralnoj praksi, da ih vrednuje i usmjerava, da upućuje kakvi bi oni morali biti. Dakle, moral je sastavni dio života dok je etika teorija te prakse. Kad se ti s astavni dijelovi spoje, etika i moral čine oblikovanje i usavršavanje čovjeka što se ostvaruje u procesu moralnog odgoja.

Moralni odgoj tako đer podupire, odnosno prou čava teorija moralnog odgoja. Ona se temelji na moralno eti čkim shvaćanjima i stavovima k onkretne društvene zajednice. Teorija

moralnog odgoja izgra đuje cjelovit sustav moralnog odgoja. Vukasović (1995) navodi da ona

objašnjava njegov smisao i zna čenje, pokazuje i pribli žava odgajateljima moralni ideal kojem treba te žiti, postavlja vrhovni cil j i konkretne zadatke koje treba ostvariti, razra đuje etape procesa moral nog oblikovanja li čnosti, tuma či sadr žaj moralnog odgoja, prou čava, normira i

objašnjava faktore, na čela, metode, sredstva i oblike moralno g odgoja. Skup svih ovih nabrojenih stavki zajedni čkom suradnjom dovodi do svestrano razvijene li čnosti. Tako đer, svi ovi aspekti su ujedno i podloga za prakti čni dio odnosno primjenu na samoj osobi. Vukasović

(1995) tako đer navodi da teorija nije jedini k lju čni faktor za razvoj moralnog odgoja. On govori i o potpori koju odgojni rad ima, koja se nalazi u praksi života t e koju dobiva iz redova širih društvenih snaga i organizacija. Ako je ta potpora u pozitivnom smislu to jest da se

promoviraju pozitivna na čela, moralni stavovi, pozitivni primjeri i ako zajednica visoko cijeni i vrednuje moralne postupke onda je to idealno mjesto za razvoj moralnog odgoja. Osoba koja je odgajana u takvoj okolini imati će usa đene pozitivne moralne vrijednosti, odre đeni red u životu, obavljati će redovito ljudske du žnosti, poštivati moralne norme te obveze. S druge

strane pak, ako društveni život daje mnogo negativnih primjera kao što je to danas veoma

često, više nije tako lako odgajati te se teško posti žu rezultati na podru čju moralnog odgoja. U ovome slu čaju teorija moralnog odgoja mo že biti savršeno razra đena, ali ako nema potporu prakse sigurno neće biti pozitivni rezultati. To su dvije stavke koje se moraju nadopunjavati

da bi polu čile pozitivne rezultate (Vukasović, 1977) .

Mediji mogu negativno utjecati na moralni razvoj djeteta ako nisu kontrolirani od strane roditelja. Današnja djeca imaju pristup razli čitim tehnologijama i lako dolaze do informacija koje ponekad nisu prikladne njihovoj dobi i zrelosti. Djeca bez pomoći odraslih ponekad teško prosu đuju i donose moralne sudove. Tu im je potrebna pomoć škole, obitelji i okoline

koja treb a svojim vlastitim primjerom usa đivati moralne vrijednosti i biti dosljedan u provo đenju istih.

4.5. Estetski odgoj

4.5.1 Definicija estetskog odgoja

Estetski odgoj se razvijao još od nekad samo što ljudi nisu bili svjesni toga. Od davnina je

čovjek imao potrebu za crtanjem, ure đivanjem prebivališta, ukrašavanjem oru žja i tako dalje. Čovjekovo oko veoma lako zapa ža lijepe stvari te ih pokušava kopirati i crtati. Naravno, to

nije izra ženo kod svake osobe jednako. Ova vrsta odgoja nije usa đena čovjeku ro đenjem, nego ga on razvija kroz vrijeme. Tek ro đene bebe po činju zapa žati od trenutka kad se rode. Ono što primjećuju su simetri čne stvari, kao što je to primjerice simetri čno lice ili osmijeh.

Prema Frankoviću i suradnicima (2013:233) estetski odgoj obuhvaća: "Razvijanje i formiranje

interesa i smisla za lijepo u prirodi i životu, radu i umjetnostima, a ostvaruje se odgojno obrazovnim radom u školi putem nastave, u vanškolskom radu u čenika kao i estetskim oblikovanjem okoline i života u čenika." Zadaci es tetskog odgoja su (Pedagogiijaffsa, 2013): Razvoj sposobnosti uo čavanj a lijepog, formiranje sposobnosti estetskog do življavanja, izgra đivanje stvarala čkih estetskih sposobnosti i njegovanje spo sobnosti estetskog vrednovanja.

Iz ove definicije mo že se zaklju čiti da se estetski odgoj razvija kroz godine kod svake osobe te da nije usa đen u nikoga od nas. Mlada djeca u če simetriju te osnovne elemente kao što su

osnovni geometrijski likovi, tijela itd. S godinama se to širi na slo ženije elemente pa smo tako i mi na Odabranim poglavljima matematike pokušavali predo čiti četvrtu dimenziju koja ne postoji u praksi, već samo u teoriji. Tu se vidi da smo ipak kao društvo ograni čeni u nekim aspektima te si ne mo žemo predo čiti druge dimenzije, ali ono što se nalazi u naš oj dimenziji veoma lako zapa žamo i uo čavamo.

4.5.2 Svrha i zadaci estetskog odgoja

Vukasović (1994) napominje da estetski odgoj pridonosi potpunijem razvoju osobnosti dok

čovjekov život čini potpunijim, ugodnijim, osmišljenijim i ljepšim. Mo žemo reći da je i to svrha, a ujedno i zadatak estetskog odgoja, kako bi svak oj osobi život bio potpuniji, ugodniji, osmišljeniji te ljepši. Ovisno o tome koji dio estetskog odgoja se bolje razvio, takva će biti i

percepcija stvari te života, od pojedinca do pojedinca. Iz tog razloga bi b ilo dobro djecu osposobljavati da lako i brzo uo čavaju i adekvatno do življavaju sve što je estetsko u prirodi,

društvenom životu, me đuljudskim odnosima i umjetnosti.

Kao što je to već ranije navedeno, za zadatke estetskog odgoja koji čine smisao estetskog odgoja, mo že se reći da daju smisao za lijepo, odnosno uo čavanje, do življavanje, ostvarivanje i vrednovanje lijepog. Svaki element za sebe čini jednu cjelinu te je svaki jednako va žan da bi se kvalitetno razvio smisao za lijepo odnosno kvalitetan estetski odgoj. Tako đer, svaki pojedinac više je razvio jedan element pa tako danas imamo tzv. "umjetni čke duše", one koji

bolje uo čavaju, ljude koji neke stvari shvaćaju preosobno itd. Razvoj čovjeka u estetskom odgoju zapravo čini jednu njegovu veliku osobinu i na čin na koji on shvaća ljude te ljudi

shvaćaju njega.

4.6. Radni odgoj

4.6.1 Definicija radnog odgoja

Radni odgoj je peto temeljno odgojno podru čje. Pojam rad javlja se u četvrtoj skupini čestih pojmova koji su opisani u pedagogiji. Pedagozi ga di jele još na proizvodni rad, društveno korisni rad, proizvodna praksa, samoposlu živanje te produktivan rad u čenika (Vukasović,

1995). Radni odgoj slu ži kako bi čovjek lakše i više razvio svoju li čnost, da razvije razli čite navike i metode koj e će mu pomoći u daljnjem životu te raznim životnim preprekama.

Franković i suradnici (1963:828) navode sljedeću definiciju: "Radni odgoj je osposobljavanje

učenika za rad u obitelji i školi, u proizvodnji i životu. Radni odgoj obuhvaća i tehni čki odgoj, tehni čko i opće tehni čko obrazovanje, ali se time ne iscrpljuje. Pojam radni odgoj obuhvaća

sve oblike odgoja i obrazovanja koji treba da u čenike osposobe za rad. Vrši se u školi, u

obitelji, u radionicama, u poduzećima i u životu." Zadaci radnog odgoja su (Pedagogijaffs a, 2013): Odgojni, obrazovni, rekreativni i radno –profesionalni.

Iz definicije se vidi da čovjek mo že na lakši na čin ovladati kulturom rada, radno -tehni čkom i proizvodnom kulturom. To sve mu omogućuje lakši život, njemu osobno olakšava neke

zadatke koji s e nalaze na njegovom putu, a i ljudi koji imaju razvijeni dobar radni odgoj imaju i podršku drugih ljudi u tome radu.

4.6.2 Zadaci radnog odgoja

Kao što je već spomenuto u definiciji, zadaci radnog odgoja s u odgojni, obrazovni, radno profesionalni te rekreativni zadatak. Odgojni zadatak ima dvije va žne uloge, a to su usvajanje kulture rada u skladu sa zahtjevima znanstveno -tehni čke revolucije te formiranje radnog morala (Vukasović, 1979). Prva stavka se odno si na to da li čovjek zna raditi odnosno raditi kako treba dok se druga odnosi na njegovo osobni odnos prema radu. Ako čovjek zna raditi odnosno kako treba raditi, iz tog rada dobivati će pozitivne rezultate. Druga stavka opet

ozna čuje odnos čovjeka prema radu. Da li on prihvać a taj rad, da li ga razumije, da li ima pozitivan odnos prema tome radu itd.

Obrazovni zadatak pretpostavlja usvajanje odgovarajućih znanja i podru čja tehni čkih nauka o znanstvenim osnovama i na čelima proizvodnje. Ovdje se velika uloga stavlja na u čenike koji u svojem školovanju trebaju upoznati tehni čke znanosti. Prilikom toga trebaju shvatiti ulogu znanosti u razvitku tehnike i proizvodnje kako bi lakše upotrijebili to u životu. Ovdje vidimo da obrazovni zadatak ima zna čajnu ulog u u radnom odgoju. On priprema u čenike kako bi oni lakše razvili svoj radni odgoj te primijenili tehnike koje nau če u svojem radu.

Radno -profesionalni je treći zadatak radnog odgoja. Ovaj zadatak upućuje na to da se u čenici specijaliziraju za odre đeno pod ru čje te da su dobri u tome podru čju. Profesori prate rad učenika te vide u čemu su dobri i kasnije im nude te opcije odnosno u čenici sami imaju uvid u to što im ide dobro te se sami opredjeljuju za taj smjer (Vukasović, 1979). Kao najbolji

primjer ovdje b ih uzeo finsko školstvo gdje profesori od malena prou čavaju djecu u čemu su oni sposobni i već ih onda usmjeruju tako. Ako vide da netko dobro crta daju mu više takvih

zadataka. Ako vide da je netko dobar sa matematikom pokušavaju ga razvijati u tome smjer u itd.

Posljednji zadatak radnog odgoja je rekreativni zadatak. Ovdje se radni odgoj smatra u slobodno vrijeme osobe, odnosno u hobijima u slobodno vrijeme. Tako đer se razvijaju radne sposobnosti za neku aktivnost (igranje nogometa, pjevanje, izrada skulp tura itd.). Ovdje je bitno da takva zanimanja odnosno hobiji di žu raspolo ženje, zadovoljstvo, radost te postaju zdrava zabava i korisna razonoda (Vukasović, 1979). U današnje vrijeme ljudi jako puno i

intenzivno rade na radnom mjestu te ih ove aktivnosti u slobodnom vremenu opuštaju i čine sretnijima. Na žalost, živimo u doba kad se ljudi izrabljuju te su veoma nezadovoljni na poslu. Zato je dobro da na đu neki hobi i razvesele sami sebe .

4.7. Zaključak

Prilikom izrade ovog rada pobli že sam prou čio osnovni pojam odgoja te njegove temeljne odrednice. Prou čavajući literaturu vezanu uz ovu temu detaljnije sam upoznao temeljna

odgojna podru čja koja je Vukasović (1995) podijelio na tjelesni odgoj, intelektualn i odgo j, moralni odgoj, estetski odgoj te radni odgoj.

Kao osnovno obilje žje tjelesnog odgoja javlja se o čuvanje zdravlja, što zna či da čovjek mora biti zdrav, čvrst i otporan kako bi se dalje mogao razvijati intelektualno, moralno, estetski i radno (Vuka sović,1995). Često se javlja zabluda da je tjelesni odgoj samo vje žbanje i razvijanje tijela, no stru čna literatura dokazuje suprotno. U njoj se navodi da tjelesni odgoj ima svoj zdravstveni, obrazovni, odgojni i rekreativni cilj.

Intelektualni odgoj usk o je vezan uz stvaranje navika i umijeća te poma že u svakodnevnom funkcioniranju. Vukasović (1995) kao jedan od najva žnijih elemenata intelektualnog odgoja navodi istinu te govori o tome da se istinom dolazi do ja čanja intelektualnih snaga i kapaciteta te razvoj a čovjeka kao razumnog i plemenitog bića. Tako đer, kao bitan element treba spomenuti i aktivnost koja čini svaku osobu jedinstvenom, odnosno poma že u razlikovanju jedne osobe od druge.

Kao treće temeljno podru čje naveden je moralni odgoj koji je vrl o bitan u razvoju pojedinca i društva. Ova vrsta odgoja slu ži da bi se kroz proces oblikovanja čovjeka osoba razvila u moralno ljudsko biće (Vukasović, 1977). Moralno zna či da osoba prihvati osnovna pravila, na čela te disciplinu društvenog ponašanja. S druge str ane obveza društva bi trebala biti da

prihvati tu osobu te njegove karakteristike.

Od davnina se javlja ljudska potreba za lijepim, crtanjem, ure đivanjem i ukrašavanjem što

ozna čuje po četak razvoja estetskog odgoja. Ova strana kod nekih osoba izra žena je ja če dok kod nekih slabije. Prema Frankoviću i suradnicima (2013:233) estetski obuhvaća: "Razvijanje

i formiranje interesa i smisla za lijepo u prirodi i životu, radu i umjetnostima, a ostvaruje se odgojno -obrazovnim radom u školi putem nastave, u vanškols kom radu u čenika kao i

estetskim oblikovanjem okoline i života u čenika." Ova definicija govori o tome da se ova vrsta odgoja mo že ostvariti ako je osoba razvijana u tom pravcu u samom obrazovnom sistemu, ali uz t o mora imati i podršku roditelja i okol ine.

Kao posljednje, ali ne i najmanje bitno odgojno podru čje Vukasović (1995) navodi radni

odgoj. Prema Frankoviću i suradnicima (1963) radni odgoj obuhvaća sve oblike odgoja i

obrazovanja koji je potreban za osposo bljavanje u čenika za rad. On obuhvaća tehni čki odgoj, tehni čko i opće tehni čko obrazovanje. Kao dvije najva žnije uloge radnog odgoja javljaju se usvajanje kulture rada te formiranje radnog morala (Vukasović, 1979). Usvajanje kulture rada

razvija osobni sta v čovjeka prema radu kao sredstvu za pre življavanje, dok formiranje radnog morala ima odraz na razumijevanje čovjeka o funkciji i potrebi za radom te o njegovom pozitivnom ili negativnom stavu.