28 minute read

POGLAVLJE 8: 136

Next Article
POGLAVLJE 6: 93

POGLAVLJE 6: 93

POGLAVLJE 8: UTJECAJ MODERNIH

MEDIJA NA ODGOJ DJETETA

Advertisement

Sažetak

U ovom seminaru govorili smo o utjecaju modernih medija na odgoj djeteta. Rad se temeljio na tra ženju odgo vora na pitanja kao što su: „Kako moderni mediji utječu na odgoj djeteta? “. Pokušali smo prikazati odgovore koristeći se raznim literaturama, kao i istra živanjima koja su ra đena na tu temu. Isto tako smo prema rezultatima nekih istra živanja mogli vidjeti k ako su mediji svugdje oko nas i kako utječu na odgoj djece, pogotovo na studiji koji se provodio u četiri zemlje širom svijeta i čiji su rezultati bili fascinantni upravo zbog sličnosti slika koje su djeca različitih običaja, kultura i izvora medija naslik ali i priča koje su ispričali.

Ključne riječi : televizija, internet, društvene mre že, nasilje, djeca, odgoj

8.1. Uvod

Sama tema ovog seminara je „Utjecaj modernih medija na odgoj djeteta “, te je jako

aktualna u svijetu iz razloga što se mediji sve više koriste te postaju prisutni svugdje oko nas,

pogotovo za nove naraštaje koje mediji prate od samog ro đenja.

Upoznat ćemo se sa stanjem medija u svijetu, pa tako i u našoj zemlji, te kakav oni

utjecaj imaju na odgoj djeteta i njegovo ponašanje i razvoj. Kroz poglavlja ćemo saznati jako

zanimljive činjenice o medijima i njegovom utjecaju na djecu, detaljnije ćemo proći m edije kao što je televizija i Internet, odnosno društvena mre ža kao Facebook, jer su to mas ovni mediji koji su jedni od najzastupljenijih u društvu i jedni od najutjecajnijih.

Na žalost sva istra živanja u ovom seminaru koja su spominjana su od 2000. – 2002. godine, jedino novije istra živanje je ono koje se ti če medija u kućanstvu u Hrvatskoj, št o ćemo kasnije i vidjeti, koje je iz 2006. godine.

8.2. Povijest medija – od Gutenberga do Interneta

Sama rije č medij dolazi od latinske rije či „medius “, što zna či „srednji “, dalje zna či sredinu ili skup uvj eta u kojima se nešto doga đa (u smislu diskursa), osobu koja mo že biti posrednik izme đu ne čega i nekoga na spiritisti čkim i sli čnim doga đajima, tvar koja je nositelj energije bilo u konkretnom radnom procesu ili u duhovnom smislu, te sredstvo za masovno komuniciranje. 113

Mediji su svima poznati kao novine ili tisak, no to je kompleksan pojam koji ozna čava sustave javnog informiranja i slu že za raspršivanje vijesti, auditivnog ili vizualnog sadr žaja u svrhu informir anja, obrazovanja i zabave svih slojeva st anovništva. Pod pojmom medij

mo žemo shvatiti novine i bilo koji drugi tisak, radijski i televizijski programi, elektroni čke publikacije, Internet portali, teletekst, ukratko svaka vrsta prijenosa informacija.

Sami po četci medija su bili još u vrijeme Rims kog Carstva kada su ljudi imali potrebu zapisivati va žne doga đaje koji su se zbivali oko njih. U to vrijeme su to zapisivali na velikim kamenim ili metalnim plo čama koje bi se postavile na vidljivo mjesto kako bi svi mogli pro čitati va žne obavijesti i novo sti, te novosti još su se nazivale i „Acta Diurna “. Kasnije se

pojavio papir, a onda svima dobro poznati tiskarski stroj od Johannes Gutenberga što je

ubrzalo cijeli proces izrade tiska i drugih izvora informacija . Mo žemo spomenuti da su se prve novine poj avile po četkom 17. stoljeća, npr. u Njema čkoj 1609. godine prve moderne novine „Avisa “, u Francuskoj 1631. godine „La Gazette “, a u Hrvatskoj su po čele izlaziti 1771. godine na latinskom jeziku, a zvale su se Zagr eba čke novine. Isto tako moramo napomenuti da je tiskani medij manje utjecajan u odnosu na elektroni čke, tj. suvremene medije. 114

Povijest radija se bilje ži kao drugi medij poslije tiska, nastao je krajem 19. stoljeća, to je

slušni, tj. auditivni medij kojeg danas redovno slušaju preko milijuna l judi, iako je njegova popularnost manja nego prije. Izumitelj radija se dugo smatrao Guglielmo Marconi, no otkriće

radija pripada i Nikoli Tesli, što je potvr đeno 1943. godine. U Hrvatskoj je prva radio postaja

113Članak u knjizi, 2005 Nada Zgrabljid Rotar (Ur.) Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo: Media Centar, http://djelatnici.unizd.hr/~nrotar/Medpismed.pdf 114http://www.djecamedija.org/dk/?page_id=35

bila Radio Zagreb, koja je s emitiranjem zapo čela 1926. godine, s prvim rije čima izre čenim naradiju: „Halo, halo, ovdje Radio Zagreb “.

O povijesti televizije mo žemo reći da je to medij koji se bazira na be žičnom prij enosu pokretne slike na daljinu u obliku elektri čnog signala, na hrvatskom bi se mogla prevesti kao dalekovidnica – gledanje na daljinu. Sli čan je radiju, ali uz zvuk pru ža isliku, nagli razvoj do živjela je nakon 2. svjetskog rata, te je nakon toga postal a najutjecajniji nudeći se kao izvor

informacija i zabave za milijune gledatelja. U Hrvatskoj televizija dolazi 1956. godine, to čno 30 godina od osnutka radija u Hrvatskoj. T elevizija općenito mo že slu žiti za informiranje, zabavu i obrazovanje, a to ćemo v idjeti i kasnije kada detaljnije budemo govorili o njezinim utjecajima na djecu danas.

Današnje doba se naziva i doba Interneta, pa tako mo žemo i reći da je to jedan od

najutjecajnijih medija današnjice. Po čeo se širiti u drugoj polovici 90 – tih godina 2 0. stoljeća,

kada je bio dostupan samo nekima. Svoje porijeklo ima u istra živanjima za vojne svrhe kada se nazivao „Arpanet “, a za razvoj interneta kakvog danas poznajemo najzaslu žniji je engleski istra živa č Tim Berners – Lee koji je 1991. godine zapo čeo World Wide Web ili svima poznati www.Pomoću interneta mo žemo čitati novine, gledati televiziju, slušati radio i mnogo drugih

stvari, pa mo žemo reći da Internet na neki na čin ujedinjuje sve funkcije drugih medija. Tehnološko razvoj nam omogućava pristup intern etu preko ra čunala, mobitela, tableta, pa čak i preko televizije i drugih ure đaja. Tako đer jedan jako moderan medij, odnosno Internet stranice ili ti društvene mre že su Facebook, Twitter, YouTube koji tako đer imaju velik utjecaj na odgoj djeteta danas, što ćemo kasnije detaljnije vidjeti. 115

Mo žemo primijetiti da sam ovdje naveo tisak, radio, televiziju i Internet kao osnovne medije današnjice, ali mlade ž se najviše koristi medijima kao što je televizija i Internet, te

ćemo njih obraditi detaljnije i vidje ti njihov utjecaj na odgoj djeteta.

8.3. Utjecaj medija na djecu i odrasle

U jako puno izvora pronalazimo informacije kako mediji utje ču na ljude, bilo one zdravorazumske ili znanstvene, cilj im je razumjeti i protuma čiti ljudsku komunikaciju. Mišljen ja su razli čita, pa tako me đu znanstvenicima razli čitih profila ne postoji izri čita

115http://ahyco.uniri.hr/Seminari2009/povijest_medija/index.html

suglasnost o tome jesu li utjecaji medija pozitivni ili negativni, sigurno je to da nijedno nije dokazano. Utjecaj medija, ili ti masovnog medija kako se danas naziva, prakti čki po čine od prvog dana života djece, jednostavno zato jer odrastaju u okru ženju u kojemu su neizbje žni mediji svih vrsta, što će se detaljnije moći vidjeti u statisti čkim poda tcima. Takva sveprisutnost medija me đu djecom najranije životne dobi izazvala je javne i stru čne debate o prirodi i intenzitetu utjecaja medija na djecu.

Va žno za napomenuti je da je dob ona specifi čna zna čajka koja djecu čini najranjivijim segmentom pop ulacije, pa tako i kada je u pitanju izlo ženost potencijalnom utjecaju medija. Njihova ranjivost proizlazi iz činjenice da djeca prolaze kroz intenzivan proces socijalizacije i da su v rlo podlo žna razli čitim utjecajima (roditelji, televizija, prijatelji, crkva). Što su djeca mla đa, to su i manje sposobna zaštiti se od razli čitih utjecaja. 116

Postmodernist Jean Baudrillard, kulturni teoreti čar i filozof, smatra da je suvremeni čovjek po d utjecajem masovnih medija nema više svoga vlastitog prostora aktivnosti jer su ga mediji smjestili u univerzumu „simulakruma “ (sli čnost, nešto poput kopije, npr. slika koja

nema kvalitetu originala). U tom prostoru čovjek ne mo že odgovoriti na medijske s adr žaje, medijske slike i doga đaje. Govori kako su sami sebi stvarnost, pa tako na neki na čin dokidaju razliku izme đu stvarnosti i iluzije, sve je „hiperrealno “ bez jasnog stajališta o tome kako jest,

kako bi trebalo biti, pa je čovjek sam u svojemu svijet u višak. Toliko je izgubljen u svijetu

medija da je nesposoban suosjećati, patiti zbog slika koje mu pokazuju mediji u vijestima, dogovoriti i misaono djelovati. Za kraj govori kako su mediji proizveli simultanost, kako je simultanost otac spektakla, a spe ktakl kraj suosjećajnosti i misaonosti. Njegove rije či upućuju

na to da i djecu i ljude mediji uvode u ne stvarni svijet, u svijet interneta i filma, te kada u taj svijet u đu ne mogu raspoznati stvarnost od iluzije. To stanje je pogotovo opasno za djecu, j er za razliku od odraslih ljudi nisu okusili život toliko, te nisu dovoljno jaki sami izaći iz takvog

stanja te im je potrebna pomoć, isto takvo mišljenje primjećujemo u literaturi „Djeca i mediji “

što će se kasnije u seminaru vidjeti. 117

Potter, W.J. ope t navode da se utjecaj medija mo že podijeliti na kratkoro čne i dugoro čne, s obzirom na to kad se utjecaj pojavi – odmah nakon konzumiranja medija ili dugo vremena nakon konzumiranja medija. Isti če da se iz medija u či, pa tako mediji imaju

116Vlasta Ilišin, Ankica Marinovid Bobinac, Furio Radin, Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece 21. str. 117Članak u knjizi, 2005 Nada Zgrabljid Rotar (Ur.) Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo: Media Centar, http://djelatnici.unizd.hr/~nrotar/Medpismed.pdf

posljedice na znanje, npr. u čiti putem interneta. Drugo, govori kako mediji djeluju na naše

stajalište o nekom pitanju, odnosno oni stvaraju naše mišljenje, ja čaju ga, obli kuju, to mo žemo shvatiti tako što prenosimo informacije koje smo vidjeli na televiziji ili internetu, te

na pojedina pitanja odgovaramo tako što upotrebljavamo odgovore koje su preuzeti s televizije ili interneta. Treće, mediji djeluju na emocije pa tijeko m gledanja filmova osjećamo

strah, bol, tugu, radost, veselje, to mo žemo objasniti filmom koji gledamo, ako je njegov sadr žaj tu žan, mo že kod gledatelja doći do osjećaja tuge. Četvrto, mediji izazivaju fiziološke

reakcije kao što su ja če lupanje srca, viši krvi tlak, povišeni adrenalin, poglavito kod sadr žaja koji nas plaše ili seksualno uzbu đuju. Peto, mediji utje ču na ponašanje gledatelja, mo žemo navesti primjer djeteta koji j e u filmu ili crtanom vidio nešto kao npr. igranje ili dru ženje, njegova će želja biti isto se tako igrati i dru žiti. To je upravo na maloj djeci posebno izra ženo. Za kraj Potterovih rije či mo žemo reći da mediji mogu djelovati trenuta čno i usaditi trenuta čna znanja, mogu stvarati, ja čati ili umanjivati naše stavove, mogu djelovati na naše emocije,

mogu nas natjerati na neku akciju, mogu nas uzbuditi ili smiriti. Upravo navedeno ne mora uvijek biti negativno, često su to emocije zadovoljstva i vrlo korisna znanja koja nam poma žu snala ženju u društvu i u me đuljudskim odnosima. Ali naravn o postoji i negativna strana medija, ali u tom slu čaju je va žno osvijestiti te procese i mehanizme djelovanja medija i njihove uloge u stvaranju našeg mišljenja, zato je kod dj ece to opasnije i treba im nadzor u nekim doticajima s medijima, što ćemo vidjet i kasnije u seminaru kada detaljnije bude rije či o nasilju. 118

8.4. Utjecaj medijskog nasilja

Iz prethodnog poglavlja smo mogli vidjeti da mediji mogu utjecati na ponašanje ljudi,

izrazito djece jer nisu još dovoljno psihi čki odrasli kako bi mogli razlikovati što je stvarnost,

a što nije. Tako mediji preko kojih se mo že vidjeti nasilje stvaraju privid da živimo u nasilnom svijetu, prikazivanje pornografije kod djece stvaraju krivi dojam o intimnim me đuljudskim odnosima, mediji tako konstruiraju svij et kakav on uistinu nije, što još jednom

jako utje če na djecu, te poneki znanstvenici tvrde kako to ra de s ciljem, tj. u ne čijem interesu bilo politi čkimili ekonomskim.

118Članak u knjizi, 2005 Nada Zgrabljid Rotar (Ur.) Medijska pismenost i civilno društ vo, Sarajevo: Media Centar, http://djelatnici.unizd.hr/~nrotar/Medpismed.pdf

Istra živanje koje se provelo na medijima televizije, interneta i video igricama, uz koje djeca provode najv iše vremena i to naj češće sami ili u društvu vršnjaka, izdvajaju se

četiri osnovne hipoteze o utjecaju medijskog nasilja na djecu.

I.Stimulacijska hipoteza ili imitacija – sama rije č imitacija upućuje na zna čenje ove hipoteze, a to je da djeca imitiraju ono što vide. Istra živanje je pokazalo kako više od

60% djece mla đe dobi oponaša svoje junake koje gleda na televiziji. To je recimo nešto

što je dijete vidjelo na televiziji, filmu, iako to oponašanje u 90% slu čajeva nije doslovno.

II.Hipoteza uznemiravanja – Ispitanici u istra živanjima vrlo često govore da medije koriste za zabavu zato jer im je dosadno i zato da bi se odmorili i opustili. Ali mediji u kojem ima nasilja, pornografija, filmovi strave, nasilne igrice i sli čni sadr žaji izazivaju kod djece emocion alnu uzbu đenost i strah.

III.Hipoteza katarze – prije svega pojam katarza zna či o čišćenje, pro čišćenje, osloba đanje od ne čega. Prema katarzi čnoj hipotezi, nasilje izaziva redukciju nasilnog ponašanja,

smanjuje nasilno ponašanje. Pa mo žemo reći da djeca, kroz gledanje nekih oblika nasilja, primjerice nasilja u crtanim filmovima, mogu osloboditi neprijateljske osjećanje koje su potiskivali, te da je takva vrsta "zamjenske agresije" zapravo pomoć

i olakšanje.

IV.Habituacija ili hipoteza o neosjetljivosti – hipoteza o neosjetljivosti kao posljedici prekomjernog gledanja nasilja zasniva se na svakodnevnom iskustvu koje pokazuje da izlo ženost jednom izvoru djelovanja pozitivnom ili negativnom djeluje na nas tako da se navikavamo na njegovu nazo čnost i sadr žaj, pa p ostajemo manje osjetljivi. Prekomjerno gledanje nasilja uzrokuje kod djece emocionalnu i kognitivnu otupjelost i povećava prag tolerancije prema nasilju u životu.

Za kraj o medijskom nasilju unato č razli čitim teorijama i hipotezama koje smo sad mogli vidj eti, mo žemo reći, tj. slo žiti se sa svima znanstvenicima, gledateljima medija, posebno roditeljima da nasilja ima ne samo previše u medijima, nego ga svakim danom ima

sve više i u realnom svijetu. Istra živanja pokazuju kako su brojke o gledanosti nasilnih filmova vrtoglave. Dijete koje je do završetka srednje škole provelo 11000 sati u šk oli, gledalo je televiziju 15000 sati, te u tom vremenu vidjelo oko18000 ubojstava i svjedo čilo nebrojenim scenama nasilja: tu čnjavama, zlostavljanjima, plja čkama, fizi čkomuništavanju,

pale ži, bombardiranju, pokazala su istra živanja već prije dvadesetak, mo žemo zamisliti da su te brojke narasle s obzirom da je i nasilje u medijima tako i u svijetu naraslo. Stru čnjaci smatraju da djeca, uslijed prekomjernog gledanja n asilja u medijima, do življavaju svijet kao mjesto nasilja, puno strašnije i opasnije nego što uistinu jest, jer se nasilje u životu doga đa desetke puta rje đe nego u medijima.. 119

8.5. Utjecaj interneta i društvenih mreža na djecu

Pojavom interneta doš lo je naglog razvoja komunikacije preko njega, tako i informiranja preko njega, zabavljanja i drugo. Postoje razli čite stranice koje se mogu pristupiti preko ra čunala i interneta, koja su otvorila mnoga vrata svim ljudima na svijetu, p a tako i djeci koja k oriste svakodnevno ra čunalo i Internet. Korištenje interneta od strane djece za

roditelje je jako teško nadzirati, jer to mogu raditi preko raznih ure đaja i u svako doba dana.

120

Jedna od takvih stranica je Facebook, to čnije najposjećenija društvena mre ža današnjice. Facebook je donio novi trend komunikacije me đu mladima, mo že se reći da je

postao jedan od na čina društvenog izra žavanja. Upravo zato što jako puno mlade djece koriste

takve društvene mre že kao što je Facebook, postavlja se pitanje je kakav j e utjecaj takvih društvenih mre ža na djecu. Stru čnjaci istra žuju kako to utje če na razvoj mladih, na njihov odgoj i njihovo razmišljanje. S jedne strane takve stranice dobro utje ču na djecu, tako što na

njima mogu upoznati nove prijatelj e, u čiti o drugim o bi čajima, kulturama, zabavljati se, isto tako otvaraju djecu na na čin da ih ohrabruju i daju im samopouzdanja, osjećaj pripadnosti

zajednici. Tako su studije u Americi pokazale kako Facebook i sli čne društvene mre že mogu pomoći stidljivim tinejd žerima da s teknu više povjerenja u svoje sposobnosti i postanu

otvoreniji ka javnosti. Oni znaju da je ono što napišu na svoju stranicu javno, ali zbog toga što

je ispred njih ekran, a ne gomila ljudi, to im daje osjećaj anonimnosti.

No postoji i loših strana Facebo oka, studije pokazuju da korištenje Facebooka u

velikoj mjeri mo že pogoršati postojeće simptome i stanje narcisoidnosti kod djece, upravo iz

razloga što pojedinac putem Facebooka mo že konstantno pru žati drugima informacije o sebi,

119Članak u knjizi, 2005Nada Zgrabljid Rotar (Ur.) Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo: Media Centar, http://djelatnici.unizd.hr/~nrotar/Medpismed.pdf 120http://www.woman.ba/2011/08/12/utjecaj -drustvenih -mreza -na -ponasanje -djece/

svojim postupcima, emocionalnom stanji i sli čno. Jer kod takvog djeteta u slu čaju da stavi slike sebe na svoj profil mo že izazvati n egativne komentare od prijatelja ili drugih korisnika Facebooka, a time se narušava samopouzdanje djeteta. Tako su loše strane i mogućnost

gubitka privatnosti, manje interpersonalne komunikacije te ovisnost o društvenim mre žama. Ovisnost o društvenim mre žama odnosno u čestalo pisanje poruka, čest boravak na takvim mre žama mo že prouzro čiti isto tako ovisnost o alkoholu, pušenju, drogama i poremećaje u

prehrani, probleme sa spavanjem. 121Isto tako, djeca koja previše gledaju razne vrste medija,

mogu imati prob lema s depresijom. Istra živanje obavljeno me đu djecom dobi izme đu četvrte i osme godine, koja su koristila previše internet, glazbu i video igre, pokazalo je da imaju više

psihi čkih problema od onih koji to koriste u puno manjoj mjeri. Za djecu mla đe dobi to jako utje če na njegov odgoj, ponašanje i odrastanje, u nekim slu čajevima ostaju do životni o žiljci od takvih doga đaja kroz koje je teško sam proći i zaboraviti ih. Zato je jako teško za roditelje

da odrede kada njihova djeca smiju koristiti Internet i dr uštvene mre že, jer i zabrane njegova korištenja mogu negativno utjecati na pojedinu djecu, pogotovo u društvu koja mo žda odbacuju pr ijatelje koja nemaju Facebook. Što mo že uzrokovati osjećaj neprihvaćenosti i

usamljenosti kod takve djece. Stru čnjaci savjet uju roditeljima da ograni če korištenje interneta

i društvenih mre ža na na čin da djeca obave svoje zadatke pa kada ih obave za nagrad u smiju posjetiti Internet i društvene mre že. Jer prekomjerno korištenje interneta utje če na u čenje kod djece, a samim time i na ocjene, što opet sa sobom nosi niz drugih reakcija. 122

8.6. Utjecaj televizije i crtanih filmova na djecu

U prošlim poglavljima spom injali smo o utjecaju medija na djecu tako i o nasilju na medijima, u ovom poglavlju ćemo malo detaljnije nešto re ći o utjecaju televizije i crtanih

filmova na djecu.

Istra živanja su pokazala kako djeca u dobi do dvije godine uopće ne bi trebala gledati

televiziju. Stru čnjaci sumnjaju da djeca u toj dobi crtane filmove i općenito sadr žaje na televiziji vide kao zbunj ujući skup boja, zvukova i slika. Kao i što smo do sada spomenuli,

djeca ne razlikuju stvarnost od televizijskih slika, ne razumiju sadr žaj slika i ne shvaćaju o

121http://www.slideshare.net/novimediji/utjecaj -drutvenih -mrea 122http://dnevnik.hr/vijesti/zanimljivosti/facebook -uzrokuje -depresiju -tjeskobu -i-paranoju.html

čemu je tu zapravo rije č. Va žno je znati da djeca najviše rije či nau če u interakciji s roditeljima. 123

Iz druge literature mo žemo vidjeti istra živanja koja su pokazala kako je televizija najja či masovni medij na svijetu, što ne čudi jer unato č pojavlji vanju novih medija kao što su

ra čunala, Internet, tableti, televizija je zadr žala svoju prisutnost razvojem slike, zvuka, programa, oblika. Tako đer su istra živanja provedena na pitanja da li televizija pozitivno utje če na utje ču ili negativno, te su odgovo ri bili razni, s tim da u pozitivni u činci preve žu negativne. 124

Kao što smo ranije naveli postoje i nasilni filmovi i nasilni crtani filmovi koji imaju

elemente agresivnog ponašanja. Takvi crtani filmovi nose poruke da najja či uvijek pobje đuje te djeca u svajaju vrijednosti prema kojima je ovaj svijet opasan i loš, isto tako nasilne scene

koje djeca gledaju, pokušavaju i kopirati. Kod neke djece se mo že pojaviti i strah ili noćne

more u kojima su žrtve nekog nasilja ili pak mogu postati potpuno ravnodušni prema nasilnim

scenama.

Neki na čini na koje sprije čiti negativan utjecaj televizije na djecu su:

Ograni čiti vrijeme gledanja televizije i ne odstupanje od toga, tako će dijete od

po četka nau čiti da se televizija gleda u odre đenim okolnosti ma te da dru ga opcija ne postoji.

Utješite dijete ako ga je neki sadr žaj uznemirio, katkad to mo že biti nešto posve bezazleno, ali utjeha je uvijek potrebna, razgovarajte o tome što je dijete vidjelo.

Komentirajte s djetetom sadr žaj koji gleda kako biste vje žbali ko munikaciju i iskoristili dobro stranu koju pru žaju edukativni sadr žaji za djecu, uz vašu pomoć

učenje će biti potpunije.

Osmišljavajte djetetovo slobodno vrijeme sa što bogatijim sadr žajem. Nećete uvijek

imati ni snage ni ideja, ali radije tada p rona đite manje zahtjevne igre, nego da mu uklju čite televiziju.

123Članak u knjizi, 2005 Nada Zgrabljid Rotar (Ur.) Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo: Media Centar, http://djelatnici.unizd.hr/~nrotar/Medpismed.pdf 124Vlasta Ilišin, Ankica Marinovid Bobinac, Furio Radin, Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece 23. str.

Nije svaki animirani film namijenjen djeci, a osobito djeci predškolske dobi. I ne reagiraju sva djec a jednako na televizijski sadr žaj, bio on namijenjen djeci ili ne. Imajte na umu djetetov k arakter i ne ismijavajte ga ako se uplaši zbog vama

bezazlenih stvari. 125

Naravno kao i u do sad navedenim medijima, tako i kod televizije ima i dobrih strana, kao što je gledanje dje čjih programa, edukativnih emisija, primjerenih animiranih filmova, dokume ntarce i mnoge druge. Televizija pru ža jako puno informacija o životu i svijetu u kojem živimo, što ne podrazumijeva uvijek loše stvari. Isto tako poti če razvoj in telektualnih sposobnosti djece kao što je slušanje, razumijevanje i pamćenje. Djeci televizij a i gledanje primjerenog sadr žaja pribli žava slova i čitanje te u čenje stranih jezika. Ukoliko primijetite da dijete pokazuje zanimanje za strane jezike koje je pu tem televizije pokupio, treba ga i na druge na čine poticati da ih razvija. Pomoću kvalitetnog televizijskog programa dijete širi

svoje horizonte, upoznaje ljudske vrijednosti te raznolikosti (AnimalPlanet, DiscoveryChannel, NationalGeographic, TV -Učilica idrugi).

Isto tako mo žemo primijetiti kako se mišljenja razlikuju, te kako opet u literaturi

„Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece “ , znanstvenici i istra živa či navode kako postoji mnogo mitova o djeci i televiziji, i to uglavnom pogreš nog shvaćanja o

tome kako djeca koriste televiziju i kako aktivno odgovaraju na njene sadr žaje ili kako ih televizija mijenja.

Na po četku odmah odgovaraju na pitanje zašto djeca uopće gledaju televiziju:

Iz navike i dosade

Radi potrebe za “bijegom “ od r ealnosti Zbog uzbu đenja

Zbog potrebe za relaksacijom i zabavom Zato da nau če nešto o svijetu 126

U knjizi se spominju B. Guntera i J.McAleera, koji navode da je s mnogim zdravo razumskim vjerovanjima povezana implikacija o va žnosti televizije, jer ona gledateljima „usa đuje“ nove stavove i primjere za ponašanje, koje oni preuzimaju bez preispitivanja i

125http://www.roditelji.hr/jaslice/odgoj/2210 -utjecaj -crtanih -filmova -na -djecu/ 126Vlasta Ilišin, Ankica Marinovid Bobinac, Furio Radin, Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece 23 25 str.

otpora, ka žu da je to vjerovanje najzavodljivije i najviše pogrešno. Gledatelje nisu prazne

posude, pa tak o ni mlada djeca, ne prihvaćaju pasivno sve što televizija ka že ili im poka že.

Osim nasilja koje se mo že vidjeti na televiziji, tako su i reklame jedan faktor utjecaja na djecu, primjerice kada dijete vidi igra čku na reklami odmah ju želi, no ta želja je privremena, odnosno to je kratkotrajan u činak, isto što je tuma čio i Potter, W.J.

Neki pozitivni u činci televizije su primjerice: poticanje znati želje verbalnih sposobnosti stjecanje širokih spektra novih znanja

poboljšana komunikacija

pobu đivanje no vih interesa Mo že se reći da ovisi o brojnim činjenicama, koliko će djeca „profitirati “ od

pozitivnih i negativnih u činaka televizije, pogotovo djeca ranog djetinjstva (do 6 godina) jer supotencijalno najizlo ženiji i najneotporniji na utjecaje razli čitihmedija. Jednako tako va žno je spomenuti ulogu roditelja u cijeloj pri či, istra živanja su pokazala kako 10 -15% djece pri ča s roditeljima o gledanom sa dr žaju na televiziji, što ukazuje na slabu komunikaciju i

nezabrinutost roditelja. Zato je potrebno da se roditelju uklju če u gledanje televizije kako bi djeci mogla objasniti što je fikcija, a što realnost, jednako tako što je pozitivno, a što

negativno.

Prije u seminaru smo spomenuli 4 hipoteze, u knjizi „Djeca i mediji “ u istra živanju su polazili od tri hi poteze:

masovni mediji zauzimaju istaknuto mjesto u svakodnevnom životu djece

intenzitet korištenja medija i medijski sadr žaji koje djeca preferiraju indikatori su potencijalnog utjecaja masovnih medija na djecu

korištenje medija i njihovih sadr žaja pov ezano je s promatranim socijalnim obilje žjima djece 127

Još jedna zanimljiva činjenica je da djeca u Hrvatskoj koja gledaju više televiziju su i

bolji u čenici (vrlo dobri i odli čni), a dobri u čenici izdvajaju se po tome što češće od ostalih ili

ne gledaju televiziju ili je gledaju od tri sata na dan. Što je za čuđujuće, jer su i znanstvenici

127Vlasta Ilišin, Ankica Marinovid Bobinac, Furio Radin, Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece 23 32 str.

smatrali da bi trebali biti naopa čke, oni koji više gledaju da su lošiji u školi, pretpostavili su da je odgovor u selekciji sadr žaja koji djeca gledaju. 128

8.7. Moderni mediji u brojevima

Uzorak od 2700 u čenika širom Republike Hrvatske (Zagreb, Split, Dubrovnik, Osijek)

daje iduće po datke:

Slika 1. Prisutnost računala i interneta u kući ( http://student -web.unizd.hr )

Ure đaji koje posjeduj u djeca u svojoj sobi:

128Vlasta Ilišin, Ankica Marinovid Bobinac, Furio Radin, Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece 130. str.

Slika 2 . UreĎaji u sobama djece ( http://student -web.unizd.hr )

Sljedeći podatci su prema istra živanju GFK, 2006. godine, iz c ijele Republike Hrvatske: 129

Imaju mobitel

Ne čita knjige

Ne bavese sportom

TV u sobi

11 -13 godina gleda TV svaki dan

Gledaju tv svaki dan

Slika 3. Predmeti djece i aktivnosti ( http://studen t-web.unizd.hr )

129http://student -web.unizd.hr/~tmagdic/medijkaosredstvoodgojaisredstvozlostavljanja -110803103211 phpapp01.pdf

8.8. Dječja mašta i televizija

Dje čja mašta i televizija se odnosi na studiju koju su proveli „Internatio nal Central Institute for Youth - and Educational Televizion “ (Internacionalni centralni institut za mladost,

Maya Götz, Dafna Lemish, Amy Aidman, Hyesung Moon).

Tema je potaknuta u želji da se istra ži što djeca maštaju i koliko je te mašte

pokupljeno iz n ekih medija današnjice (televizija, Internet, obitelj, crkva i drugo). Istra živanje se odnosilo na 197 djece iz četiri zemlje širom svijeta, Njema čka, Izrael, Ju žna Koreja i Amerika, ciljna skupina je bila 8 do 10 godina (djetinjstvo srednje dobi), dje čaci i djevoj čice, provedeno na proljeće 2001. godine.

Studij se odnosio na dje čju maštu, odnosno dali su zadatak da djeca uz glazbu i tekst

koji su im čitali na glas sanjare, maštaju. Nakon toga bi naslikali o čemu su maštali, te s

nekoliko re čenica ispod slike upotpun ili sliku, poslije toga bi išli na intervju i još ispri čali, objasnili što su sanjali.

Za rezultati su korištene naslikane slike djece, napisane re čenice i njihova objašnjenja,

za pozadinske podatke korištena su pojašnjenja roditelja i odgoji telja, tj. ka ko su oni do življavali dje čje sanjarenje.

Parametri prema kojima su uspore đivali slike, tekst i pri če su:

priroda svijeta kojeg su zamišljali

djetetovo mjesto u tom svijetu i želje da djeluje biografski i svakodnevni tragovi u zamišljenom sv ijetu tragovi medija u zamišljenom svijetu

Rezultati su bili jako fascinirajući, djeca su pri čala i slikala udaljene zemlje, gradove i prelijepu prirodu, u kojoj su se osjećala lagodno, opušteno, u kojima su mogli biti šta su

željeli, studija pokazuje zapanjujuće v isoku razinu sukladnosti izme đu slika djece s obzirom na njihove snove. Iako je bilo 197 djece iz razli čitih krajeva svijeta, s vrlo razli čitim tradicijama i medijskom ponudom, bilo je moguće grupirati dje čje snove u devet kategorija baziranih na prikuplje nim podatcima:

svijet u skladu s prirodom i životinjama (podudaranje - Rajski vrt Eden – medij crkva, televizija, Biblija)

svijet sukoba i prijetnje (podudaranje – Dragon Ball Z, Digimon – medij televizija, crtani filmovi) svijet u žitka (podudar anje – slatkiši, slatko – svakodnevni doga đaji) svijet zabave svijet nadnaravne moći

svijet tehnologije, strojeva i izuma svijet putovanja svijet mašte

svijet plemića

Sanjarenja djece uparuju s pri čama, filmovima, glazbom, obitelji, dru ženjem, nek e od njih su detaljno naveli jer su pronašli dosta sli čnosti. 130

Ovakvu studiju mo žemo shvatiti na na čin da vidimo koliko današnja djeca upijaju ono

što vide, čuju, osjete u svojem okru ženju punom medija, a prema tome i stvaraju želje koje su povezane s raz nim medijima.

8.9. Zaključak

Za kraj mo žemo zaklju čiti koliko moderni mediji kao što je televizija i internet mogu

utjecati na odgoj djeteta, pogotovo na djecu mla đe dobi, upravo iz razloga što nisu upoznata s

realnošću svijeta i zato što se ne mogu s ami štititi od okru ženja bilo ono masovni mediji ili nešto drugo.

Vidjeli smo kako upotreba interneta, raznih stranica, to čnije društvenih mre ža mo že negativno utjecati na ponašanje i odgoj djeteta, tako da dijete mo že postati depresivno, pa čak i ovisno o društvenim mre žama kao što je Facebook. Zato je na roditeljima da paze na djecu i

na vrijeme koje provedu surfajući internetom i gledajući televiziju, isto tako da pokušaju

paziti na sadr žaje koje pritom gledaju.

130http://www.br -online.de/jugend/izi/english/publication/televizion/16_2003_1/e_goetz_ua.pdf

U predzadnjem poglavlju malo smo prošli kr oz statistiku, te smo mogli vidjeti koliko kućanstva posjeduje televiziju, ra čunalo i Internet što naravno i naglašava rizik njihova

utjecaja na djecu o kojem smo pisali u seminaru, ali i ostale ukućane.

Mogli smo vidjeti da istra živanja nisu dokazala istinu, to čnost o utjecaju medija na odgoj djec e, na njihovo ponašanje, njihove osjećaje, zato je toliko va žno odgovoriti na to pitanje, kako bi se moglo sprije čiti bilo koja sumnja u to. Isto tako svi se sla žu da se na medijima prikazuje jako puno nasilja, to je još jedno neodgovoreno pitanje, da li t o nasilje na medijima poti če današnju djecu na nasilje, jer mnogo znanstvenika, roditelja i drugi dijeli

jednako mišljenje, a to da djeca oponašaju, odnosno da se ponašaju nasilno zbog medija koji

prikazuju nasi lni sadr žaj. Ali isto tako smo mogli vidjeti razne hipoteze koje se spominju, a jedna od njih je da nasilje na televiziji mo že izazvati opuštanje za djecu koja u sebi osjećaju

agresivnost i nemir.

Zadnjim poglavljem, odnosno istra živanjem, smo pokazali d a postoje nekakvi utjecaji koji su čak jednaki s obzirom na rezultate tog istra živanja, sve te činjenice koje se prikupljaju širom svijeta, a koje su vezane za moderne medije bit će još jako dugo aktualne i jako će se

puno pitanja postavljati na tu temu.

8.10. Literatura

Knjige:

1.Ladislav Bognar, Milan Matijević, Didaktika, Školska knjiga, Zagreb 2005. 3.

izmijenjeno izdanje

2.Stephen M. Alessi, Stanley R. Trollip, Multimedia for learning,Third Edition, Allyn &

Bacon 2001.

3.Vladimir Poljak, Didakti čke inovacije i pedagoška reforma škole, Školske novine -

Zagreb, 1984.

4.Vladimir Poljak, Didaktika, Školske novine - Zagreb, 1985. (peto izdanje)

5.Vlasta Ilišin, Ankica Marinović Bobinac, Furio Radin, Djeca i mediji: Uloga medija u

svakodnevnom životu djece, Zagreb: D ržavni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i

mlade ži; Institut za društvena istra živanja u Zagrebu, 2001.

Internet izvori:

1.Autor: Članak u knjizi, 2005 Nada Zgrabljić Rotar (Ur.) Medijska pismenost i civilno

društvo, Sarajevo: Media Centar, http://djelatnici.unizd.hr/~nrotar/Medpismed.pdf –

dostupno 20.01.2017.

2.Autor: Vlasta Ilišin, Medija u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim

sadr žajima, Institut za društvena istra živanj a, Zagre b, 2003. http://www.mediaresearch.cro.net/clanak.aspx?l=hr&id=212 – dostupno 20.01.2017.

3.Maya Götz, Dafna Lemish, Amy Aidman, Hyesung Moon, The role of media in

children's ma ke -believe worlds, http://www.br online.de/ jugend/izi/english/publication/televizion/16_2003_1/e_goetz_ua.pdf

4.Autor nepoznat, http://www.djecamedija.org/dk/?page_id=35 – dostupno 20.01.2017.

5.Autor nepoznat, http://ahyco.uniri.hr/Seminari2009/povijest_medija/index.html –

dostupno 20.01.2017.

6.Autor nepoznat, http://www.woman .ba/utjecaj -drustvenih -mreza -na -ponasanje -djece/ –

dostupno 20.01.2017.

7.Mia Meglić, Biljana Starović, Fakultet politi čkih znanosti, 2011., http://www.slideshare.net/novimedi ji/utjecaj -drutvenih -mrea – dostupno 20.01.2017.

8.Autor nepoznat, facebook -uzrokuje -depresiju -tjeskobu -i-paranoju.html – dostupno 20.01.2017.

9.Petra Zaharan, http://www.roditelji.hr/odgoj/utjecaj -crtanih -filmova -na -djecu/ – dostupno 20.01.2017.

10.Ivana Biljan, prof. pedagogije, Mediji kao sredstvo odgoja i sr edstvo zlostavljanja, http://student -web.unizd.hr – dostupno 20.01.2017.

11.Vesnica Mlinarević, Visoka u čiteljska škola, Osijek,

http://bib.irb.hr/Dijete_i_televizija.pdf - dostupno 20.01.2017.

12.Ksenija Dominković, Medijska kultura – odgoj za medije, http://kresimirmikic.com/odgoj_za_medije.pdf – dostupno 20.01.2017.

13.Autor nepoznat, http://www.poliklinika -djeca.hr /istrazivanje – dostupno 20.01.2017.

14.Rebecca A. Clay, Unraveling new media's effects on children, 2003.,

http://www.apa.org/monitor/feb03/unraveling.aspx – dostupno 20.01.2017 .

15.Ivana Biljan, prof. pedagogije, Mediji kao sredstvo odgoja i sredstvo zlostavljanja, http://student -web.unizd.hr – dostupno 20.01.2017.

O autoru:

Zoran Hercigonja, ro đen je 13.04.1990. godine u Vara ždinu. Osnovnu školu " Petar Zrinski " završio je 2005. godine u Jal žabetu. Iste god ine upisuje Elektrostrojarsku školu Vara ždin , smjer"Tehni čar za ra čunalstvo" i uspješno polo ženom maturom završava 2009. godine. Daljnje školovanje nastavlja na Fakultetu organizac ije iinformatike Vara ždin 2009.godine. Preddiplomski studij "Informacijski sustavi " završava 2013. godine. Nastavlja studirati na istom fakultetu na diplomskom studiju za informati čare usmjerenja "Informatika u obrazovanju" koji završava 2015. godine s velikom pohvalom (Magna cum laude). Akademske godine 2013/2014. dobitnik je dekanove nagrade za najboljeg studenta diplomskog studija informatike. Radi kao profesor informatike i matematike. Autor je tridesetak stru čnih radovate četiri znanst vena radakoje redovito objavljuje u časopisima: Pogled kroz prozor, International Journal of Digital Technology and Economy, Matematika i škola, zborniku Carnetove kori sni čke konferencije te u Zborniku radova Veleu čilišta u

Šibeniku. Autor je i glavni urednik pedagoš kog časopisa Vara ždinski učitelj. Nagrađen je za izradu metodičke preporuke u 2019. godi ni.Također nagrađen je kao jedan od 504 najbolja

odgojno -obrazovna djelatnika u 2019./2020. godini.

This article is from: