POGLAVLJE 6: 93

POGL AVLJE 6: ŠKOLA I INOVATIVNO DRUŠTVO

Sažetak

U 21. stoljeću obrazovanje nam mora poslu žiti kao sredstvo za razvoj pojedinca i društva. No me đutim, obrazovne metode su još uvijek zastarjele i konzervativne. Potrebno je mnogo toga promijeniti. Što bi zapr avo suvremena škola trebala biti? Računalna revolucija uvelike utječe na obrazovanje i na škole. Postoje dr žave koje su ulo žile milijarde dolara u informacijsko tehnološke planove te su postale jedni od vodećih u svjetskoj ekonomiji . Potrebno je društvo z nanja, a da bi se to postiglo, potrebno je cjelo životno učenje. Finska je dr žava koja je to postigla te je postala primjer jednog od najboljih obrazovnih sustava svijeta. Koja je tajna njihova uspjeha?

Ključne riječi

Škola, budućnost, promjene, razv oj, tehnologija, učenje, obrazovanje, Finsko obrazovanje

6.1. Uvod

„U tijeku idućih desetljeća školovanje će se izmijeniti više nego što se promijenilo otkako je tiskana knjiga stvorila modernu školu prije vi še od tristo godina “ Peter Drucker, Nova zbilja, 1992

U današnje vrijeme vlada sve veće zanimanje za obrazovna pitanja, jer se ustoli čilo uvjerenje da će obrazovanje biti glavna odrednica uspjeha u 21. stoljeću, a i kasnij e. No me đutim, razo čaravajuće, o brazovanje se svodi na lokalna pitanja (npr. „Koliko bi se

obrazovanja trebalo odvijati za ra čunalom ili preko interneta? “). Takvim pitanjima izbjegava

se ono najbitnije, a to bi bilo razmatranje svrhe obrazovanja, tj. razloga zbog kojeg bi svako društvo t rebalo ulo žiti nov čane i ljudske resurse u obrazovanje svoje mlade ži (Gardner, 2004). Svijet se drasti čno mijenja. Ogromne promjene koje se doga đaju oko nas mijenjaju sva podru čja življenja, pa tako i podru čje obrazovanja. Tvrdnja da se škole u stotinu god ina nisu promijenile bila bi pretjerivanje. U mnogim dr žavama svijeta, u školama se u če nove teme (npr. ekologija), koriste se novi alati (npr. osobna ra čunala) koji pred 100 godina, pa i 25 godina nisu bili prisutni. Zatim postoje novi oblici prakse, popu t vrtića za sve, posebno

obrazovanje za one s teškoćama u u čenju, nastojanje da se djeca s emocionalnim ili tjelesnim poteškoćama uklju če u redovne škole itd.

No opet, ukoliko bi ljude iz 1900 godine, nekim čudom, prebacili u današnje vrijeme, mnogo

toga bi prepoznali. Poput predavanja koja i danas prevladavaju, naglasak na mehani čkom uvje žbavanju, materijali i aktivnosti izvu čeni iz konteksta itd. Vrlo malo se institucija toliko neznatno promijenilo tokom 20. stoljeća, kao one koje su zadu žene za obrazova nje. S druge strane, djeca današnjice se u svakodnevnom životu susreću s nizom medija koji bi

predstavljali čudo ljudima iz nekog ranijeg razdoblja ljudskog vijeka (npr. osobna ra čunala, pametni telefoni, Internet, 3D televi zori itd.). Posjetitelj iz proš losti, koji bi odmah prepoznao današnju u čionicu, teško bi izvan nje pronašao ikakvu sli čnost sa svijetom desetogodišnjaka

iz njegova doba. Današnje škole, zapravo obrazovanje, su konzervativne institucije. Nastavne metode, koje su se razvile tijekom dulj eg vremenskog perioda, imaju mnogo toga dobrog, no me đutim, puno toga je postalo isprazno, beskorisno, te na kraju i štetno (Gardner, 2004).

Potrebno je mnogo toga promijeniti. Dryden i Vos (2001) govore da kad bi se spojili sljedeći

elementi, revol ucija u u čenju bi br že procvjetala: Uvesti izvrsne programe razvoja male djece i programe roditeljstva Povesti svijet u interaktivnu komunikacijsku tehnologiju Izabrati izme đu najboljih dokazanih metoda u čenja Povećati partnerstvo i inicijativu škola i poslovanja Od cjelo životnog u čenja izgraditi filozofiju

Graditi na prednostima nacionalne kulture svake zemlje Poticati u čenike da budu i nastavnici i u čenici

No me đutim to je još sve u većini zemalja samo san. Pivac (1995) navodi kako nam je

obrazovni sustav takav u kojem u čenici u če za ocjene, za školu a ne za budućnost, za život. „…jedna od funkcija škole priprema za promjene. Ta „priprema “ uključuje znanje, ali i sposobnosti, aktivnosti, stavove, odnose u svijetu koji se mijenja. Zapravo, to su kvalitete ličnosti koje se stječu anga žiranošću u vlastitom razvijanju, i to kritičnošću, kreativnošću, istra živanjima, a ne jednostavnim prenošenjem i slušanjem “ (Pi vac, 1995). Odgoj i obrazovanje u školi, nemaju samo ulogu upoznavati u čenike s društv eno generacijskim iskustvom i znanstveno -tehnološkim dostignućima čovje čanstva, te prilago đavati ih okolnostima života i rada. Stjecanje znanja u školama bi trebalo biti u umijeću mijenjanja, razvijanja, obogaćivanja samog sebe, pripremajući se za budućnos t, odgajajući se i obrazujući se (Pivac, 1995).

Pivac (1995) govori da se formalna škola postupno prevladava budući da je inkompatibilna sa

suvremenim zadacima društva. Ostvarivanje inovativnog društva shodno tome, nu žno podrazumijeva i ostvarivanje inova tivne škole. Govori i da se škola treba postupno

transformirati od mjesta „sjedenja i slušanja “ u organizaciju odgoja i obrazovanja, gdje bi se

učenik, odgajajući i obrazujući, osposobio i razvio kao aktivni sudionik svijeta u nastajanju.

Škola treba biti otvorena prema razvoju, stvaralaštvu, inovacijama, putem čega se i ostvaruje budućnost.

Ostvarivanje inovativne škole je put razvoja, od tradicionalne, formalizirane škol e do njene suvremene verzije. Suvremena škola ne gubi funkciju pripreme osobe za život, samo se ta priprema ostvaruje za život u razvoju, što je karakteristika svijeta promjena, a ne za neki

stati čni „skolarizirani “ život, što je bilo tipi čno za formalnu, tradicionalnu školu. (Pivac,

1995)

S druge strane Gardner (2004) tvrdi kako j e obrazovanje konzervativno i da taj konzervatizam nije nu žno loš. Prijenos vrijednosti i savladavanje odre đenih znakovnih sustava i disciplina je vrlo po željno. No zbog velike ek splozije znanja te stalne promjene u kartografiji disciplina mladi se moraju pripremati novim i maštovitijim pristupima da bi u budućnosti mogli preuzeti

uloge koje se brzo mijenjaju.

6.2. Elektronske komunikacije

Doba u kojem se nalazimo je prvo doba u ljuds koj povijesti gdje svatko mo že komunicirati sa svima ostalima. Ra čunalna revolucija, na čelu s Internetom daje nov oblik cijeloj jednoj generaciji. Dryden i Vos (2001) navode kako bi te tehnologije mogle stvoriti jaz izme đu onih koji raspola žu i koji ne raspola žu informacijama, te na taj na čin stvoriti dvoslojno društvo – oni koji mogu komunicirati sa svijetom i oni koji to ne mogu. Djeca kojoj neće biti dostupni novi mediji će biti zakinuta u razvoju. Iz tih razloga velika je potreba da se

svi gra đani unutar svoje dr žave, a i šire, pove žu u mre žu interaktivnih i brzih komun ikacija. Ciljevi korištenja elektronske komunikacije i informacijsko -komunikacijske tehnologije su sljedeći (Šverc, 2013):

smanjiti digitalnu granicu i pospješiti digitalnu pravednost i e -uklju čenost,

povećavanje kompetentnosti 21. stoljeća (kriti čno mi šljenje, kreativnost, sposobnost rješavanja problema, samoinicijativnost ...),

poboljšati uspjeh i konkurenciju izme đu u čenika,

razviti novu kulturu u čenja poduprtu s tehnologijom, gdje je u čenik u središtu

(fleksibilnost, personalizacija, razli čiti na čini predavanja se kombiniraju, višesmjerna

komunikacija), povećavati odnosno ja čati ekonomski razvoj.

Singapur je predvodnik u tome. Njihov Nacionalni informacijsko tehnološki plan iz 198 6. godine imao je za cilj stvoriti prvo potpuno povezano društvo, d ruštvo u kojem su svi domovi,

škole, poslovne i vladine agencije me đusobno povezane elektronskom mre žom. Od tada su učinili puno više. Ulo žili su više milijardi ameri čkih dolara za uvo đenje najbolje svjetske interaktivne informacijske tehnologije u škole. Nadalje, mnogo su u činili na povezivanju škola, me đunarodne industrije visoke tehnologije te potpune zaposlenosti. Tvrtke i škole su

povezane, te diplomirani studenti raspola žu sposobnostim a koje su potrebne da bi ih se odmahuvelo u tr žište rada (D ryden i Vos, 2001). „Kada u obrazovanju ne bismo u potpunosti iskoristili mogućnosti brze elektronske

komunikacije, to bi bilo ravno tome da naši preci nisu iskoristili pismo, da su odbili

proizvoditi tiskane knjige ili trljati štap kako bi zapalili vatru “ (Dryden i Vos, 2001).

Pivac (1995) tako đer govori da škola ne smije biti zatvorena prema inovacijama, no i da ona

ne smije biti tek puko dodatak u nastavi i u školi, već da ju je nu žno ute meljivati u osnovu pedagoškog procesa u cjelini.

Rodek (1988) ta ko đer navodi kako bi bilo neopravdano kad ne bi uvidjeli nove mogućnosti

koje proizlaze iz modernih medija. Gardner (2004) navodi kako je dominacija ra čunala jedan od najva žnijih tehnoloških doga đaja našeg vremena te jedna od sila koja će preoblikovati šk ole. Promjene koje se doga đaju u današnjem svijetu su tako brze i odlu čujuće da škole neće moći ostati onakve kakve su bile, ili

da samo uvedu neke površne prilagodbe, nego će se morati brzo i prili čno korjenito promijeniti, jer ćeš ih zamijeniti druge ins titucije. Ra čunala su danas sastavni dio našeg

života. Tako i škole, svjesne njihove uloge primjenjuju tu tehnologiju u nastavi.

Danas, da bi se uspjelo u društvu koje je bogato informacijama i znanjem, u čenici i u čitelju moraju u činkovito upotrebljavati tehnologiju. Uvo đenje informacijsko -komunikacijske tehnologije u u čionice utje če na sljedeće na čine (Šverc, 2013):

učenicima poma že razviti kompetentnost, koja je potrebna za uspješan život i rad u 21. stoljeću,

poti če u čitelje da poboljšaju na čine u čenja u razredu sa interaktivnim i dinami čnim resursima, koje nudi ICT, osigurava više motivacije i bogatija iskustva u čenja za u čenike.

U budućnosti će se obrazovanje uglavnom ustrojiti oko ra čunala. Ono će obavljati glavninu nastave i ocjenjivanja, te će učenici raditi po kurikulumu 19koji je krojen po njihovim potrebama. Po prvi puta će se ostvariti napredne pedagoške zamisli o „personalizaciji “ i „aktivnom, neposrednom u čenju“ za u čenike u cijel om svijetu.

6.3. Škole kao cjeloživotni i c jelogodišnji centri resursa cijelih lokalnih zajednica

Suvremena znanstveno -tehnološka preobrazba koja djeluje na cjelokupno društvo,

dovodi školu na prekretnicu. Pivac (1995) navodi da škola od mjesta prenošenja i

upoznavanja prerasta i u organizaciju stjecanja, otkrivanja, istra živanja, razvijanja i mijenjanja. S obzirom na ulogu koju preuzima, škola postaje odgojno -obrazovna zajednica čiji se karakter pedagoških procesa u mnogo čemu razlikuje od organizacije i dinami ke tradicionalne škole.

„U tom pro cesu koji se utemeljuje u suvremenoj istra živačkoj znanosti, informatičkoj tehnologiji i samodjelatnoj individui, te pluralističkom društvu multikulturalnog karaktera, uz uva žavanje i razvijanje nacionalno identiteta, izgra đivat će se zajednica odgoja i ob razovanje čije su osnove, organizacija, sadr žaj i karakter života u rada integralni dio svijeta koji se mijenja. Time se iz temelja mijenja tradicionalno biće škole koja nema više funkciju da se prilago đava, imitira, sputava, već da potiče, kreira i pridon osi stvarati novi alternativni poredak “ (Pivac, 1995:11)

Ovdje Pivac govori da škole trebaju biti mjesto proizvodnje novog znanja, a ne samo mjesto

prenošenja, davanja te nekog ideologiziranog modeliranja. Iako je prošlo skoro dvadeset godina od objavljiv anja njegove knjige, škola je još i danas mjesto gdje u čenici slušaju

profesora, s malom mogućnosti me đusobne kolaboracije i komunikacije, a to bi trebalo mijenjati. Škole su vjerojatno najslabije iskorišteni veliki resursi svake zemlje, iz razloga što ra de od 8 do 14 sati, pet dana u tjednu i često manje od 200 dana godišnje.

Škola bi se trebale pretvoriti iz tradicionalnih škola u cjelo životne i cjelogodišnje centre

resursa lokalnih zajednica u kojima se nalaze. Dobro organizirane škole mogle bi preuzet i ulogu centara izvora informacija za svaku zajednicu. Primjer je škola Kimi Ora u West Flaxmeru u Hawkes Bayu na Novom Zelandu. Ta je škola

mnogo više od škole same. Ona je primjer pristupa koji obrazovanje smatra proce som koji traje čitavog života i ukl ju čuje cijele obitelji. Kimi Ora zapo činje s predškolskim dobom u

koju u uklju čena već i djeca od dvije godine. Inovativnost je u tome što u predškolskom

obrazovanju sudjeluju djedovi i bake, koji zajedno s unu čadi pjevaju, plešu itd. Nadalje, škola

nije s amo centar za igru. Ona ima potpuno opremljen zdravstveni centar gdje su uvijek dostupne medicinske sestre te lokalni lije čnici. Tako đer Kimi Ora ima i svoje mjesne novine,

svog mjesnog svećenika, vodi svoj mjesni sustav trgovine razmjenom i sportsku ekipu, ima svoj fitnes centar, te čajeve za obrazovanje odraslih, rukovodi vlastitim kafićem u kojem se

svakodnevno dru že roditelji, nastavnici i odrasli u čenici. Kako su uspjeli doći do takvog

sveobuhvatnog koncepta? Jednostav no su pitali ljude koji žive u toj zajednici. Sve uspješne

tvrtke na svijetu temelje svoje proizvodne i usluge na ispunjavanju želja kupaca, pa zašto ne

bi bio isti koncept primijenjen na škole (Dryden i Vos, 2001).

6.4. Inovativno obrazovanje Finske

Prema me đunarodnim pokazate ljima, finski su gra đani jedni od najobrazovanijih u svijetu, obrazovanje je jednako dostupno svima, a Finska u činkovito raspola že svojim resursima. Kako su to postigli? Finci su shvatili da je u modernom svijetu, obrazovana populacija koja posjeduje vješ tine klju č uspjeha zemlje. Njihov uspjeh potje če iz zahtjeva stanovništva za javnim obrazovanjem

te ulaganjem dr žave u obrazovni sustav. Promijenili su obrazovni sustav, koji je bio me đu osrednjima 1980 -ih u jedan od primjera izvrsnosti , kakav je danas. Fi nska se odlu čila za obrazovanje za cijelu naciju, te je tako izbjegla nejednakost izme đu obrazovane elite i neobrazovane ni že klase društva (Korpela, 2012).

6.4.1.Obrazovanje je temelj demokracije i modernog društva

Klimatske promjene, globa lne ekonom ske promjene, starenje stanovništva, suvremena

tehnologija, migracije stanovništva, to su sve problemi s kojima se društva suo čavaju te koji tra že promjenu na čina života i novu vrstu aktivizma. Sve te promjene utje ču i na obrazovni sustav zemalja te ga je potrebno stalno razvijati kako bi se odr žala njegova uspješnost. Što je

nacija bolje obrazovana, biti će spremnija suo čiti se s kompleksnim izazovima današnjeg

svijeta. (Korpela, 2012) U Finskoj se stalno ula že u poboljšanje postojećeg obrazovnog sustava.Na obrazovanje se troši otprilike 12% dr žavnog i općinskog prora čuna. Na taj na čin financiraju se sve obrazovne institucije, od vrtića do postdiplomskih studija, te se je tako cjelo životno obrazovanje dostupno svima. (Korpela, 2012)

Nema elitizma u društvu, jednaki su uvjeti u svim školama, te nema podjele škola na „dobre “

i „loše “. Dr žava i lokalne vlasti financiraju na principu poštenog pristupa te više poma žu onim školama koje zaostaju s kvalitetom provedbe školskog programa.

Mladi Finci svoje obvezno obrazovanje završavaju završetkom devetogodišnje škole, kad

napune 16 godina. Nakon toga mogu upisati srednju školu/gimnaziju, ili strukovnu školu. Bez

obzira koju školu završili uvijek imaju mogućnost daljnjeg višeg obrazovanja, čiji je cilj spri je čiti bilo kakve slijepe ulice. (Korpela, 2012)

6.4.2.Besplatno obrazovanje za sve

Prvi razlog je što svi imaju jednake prilike za obrazovanje, bez obzira na društveni ili

ekonomski polo žaj. Obrazovanje je besplatno od vrtića pa do završetka fakulteta, te na taj na čin finska vlada osigurava visoku kvalitetu obrazovanja i jednake prilike za sve.

6.4.3. Učitelji

Finski u čitelji, ocjenjivanjem i procjenom u čenika, tako đer ocjenjuju i procjenjuju svoj rad. Oni posjećuju seminare, stalno prate nova dostign uća i nove nastavne metode, i sve jepodre đeno sveopćoj koristi, kako za u čenika, tako i za društvo (Mitrović, 2013).

Profesija u čitelja je izuzetno cijenjena, u čitelji su visoko obrazovani, da bi predavali na bilo kojem nivou moraju imati magisterij, te iscrpno obrazovanje na polju znanosti o obrazovanju i školskim predmetima (Korpela, 2012).

Učitelji su svjesni koliko je njihov posao odgovoran za razvijanje uspješnog i zdravog finskog

društva te se tako i ponašaju. Iz tog razloga finske škole imaju vrlo malo neuspješnih u čenika, jer u čitelji svakom u čeniku prilaze individualno te je nastava organizirana tako da omogućuje

svakom u čeniku postići svoj maksimum. Posebno mjesto u finskom obrazovnom sustavu ima

i rana detekcija eventualnih poteškoća u u čenju, pamćenju ili ponašanju djece te brojni

posebni programi u koje se ta djeca uklju čuju kako bi se kognitivni potencijal ranog djetinjstva što više i bolje iskoristio, a razlika njihovih postignuća za ostalom djecom što više

smanjila. Normalno je da u jednom razredu predaju dva ili čak tri nastavnika koji se me đusobno nadopunjuju, ali i poma žu u čenicima koji nisu savladali odre đeni dio gradiva. Tako đer u čenicima poma žu i njihovi razredni kolege, stoga se cijelo školovanje do življava kao proces u čenja i povjere nj a. Učitelji sami izabiru metode koje će koristiti tijekom nastave bez obzira što se nastavni plan i

program te nastavni ciljevi odre đuju na nacionalnoj razini. Na taj na čin u čitelji su neovisni

stru čnjaci, koji su upoznati s potrebama i prilikama svojih u čenika, a s druge strane poštuju ciljeve

nacionalnog nastavnog plana i programa (Korpela, 2012).

6.4.4. Ocjenjivanje učenika

Umjesto da u čenici idu na natjecanja te se tako uspore đuju s drugima, finske se škole

fokusiraju na podršku i vo đenje u čenika kao pojedinaca. Do 5. razreda se uopće ne ocjenjuju

numeri čki, a od 5. do 9. razreda ili ne postoje broj čana ocjenjivanja, ili postoje kao kombinirana uz pismeni izvještaj o napredovanju u čenika. Standardno ocjenjivanje prakti čki ne postoji do 16. go dine, kad završe obveznu školu. Izvještaji tokom školske godine imaju

ulogu usmjeravanja i poticanja u čenja, te su od velikog zna čaja. Smjernice ih poti ču da postanu svjesni svojih razmišljanja, te kako da u če s razumijevanjem. Zadatak smjernica je da pomognu u čeniku formirati realnu sliku o svom u čenju i razvoju, te tako razvijati svoju osobnost. Na kraju školske godine, u čitelj piše individualne izvještaje o u čenicima te se na taj na čin posvećuje svakom djetetu pojedina čno, a ne programu. Ocjene koje dobi ju na kraj u nemaju funkciju kazne ili nagrade, niti je ona aritmeti čka sredina, već je prava slika zalaganja

učenika, njegovih individualnih sposobnosti, napredovanja u odnosu na mogućnosti,

razumijevanja gradiva i mnogih drugih segmenata koji zahtijevaju aktivno pr aćenje u čenika (Mitrović, 2013).

U Hrvatskoj mnogim profesorima je ocjena sredstvo prisile i kazne. Iz mog osobnog iskustva mogao sam vidjeti koliko je to loš pristup. U višim razredima osnovne škole imao sam

prijatelja koji je bio usporen, te j e sporije p isao od drugih. No me đutim postojalo je par profesora koji su ga bez obzira na njegovu o čiglednu sporost u pisanju ka žnjavali lošijim

ocjenama, a recimo da su mu dopustili du že pisanje, dobio bi zasigurno više. Na žalost to sigurno nije izolirani slu čaj, nego se sli če stvari doga đaju i drugdje.

6.5. Zaključak

„Svako dijete prilikom ro đenja ima inteligenciju čiji je potencijal veći nego što je potencijal inteligencije koju je koristio Leonardo Da Vinci “ Glenn Doman (Dryden i Vos, 2001).

Mnoga znanstven a istra živanja su pokazala da djeca do svoje četvrte godine razviju oko 50 posto svoje sposobnosti za u čenje. To bi zna čilo da tijekom tih prvih nekoliko godina u svome mozgu uspostavljamo glavne putove u čenja. Tako da roditelji do sedme godine najviše

sudjeluju u u čenju i obrazovanju svoga djeteta. No nakon toga škola preuzima tu ulogu.

Škola je jedan od klju čnih faktora ljudskog uspjeha. U njoj provedemo velik dio vremena u svome životu. Problem s kojim se većina u čenika susreće je to što je škola previše stati čna, nema me đusobne komunikacije izme đu u čitelja i u čenika nego je većinom monolog u čitelja. Potrebno je puno više razgovora, puno više pitanja, puno više odgovora na ta pitanja, da se

kroz takvu komunikaciju po jedinac razvije u osobu koja će uspješno živjeti u modernom svijetu. Ono što nam je potrebno je društvo u kojem je stjecanje, stvaranje i primjena znanja dostupno

svima te u funkciji ja čanja prosperiteta zemlje i blagostanja. Potrebno nam je društvo znanj a. Da bi neko društvo bilo društvo znanja, potrebno je cjelo životno u čenje, tj. aktivnost u čenja tijekom života s ciljem unapre đivanja znanja, vještina i sposobnosti unutar osobne, gra đanske, društvene i poslovne perspektive.

Kako se tehnologija i „inform acijsko društvo “ stalno razvijaju i povećavaju se mogućnosti

pristupa podacima i informacijama, potrebno je osposobiti svakoga za prikupljanje informacija i korištenje njima. Dakle, obrazovanje se treba prilagoditi promjenama u društvu i

biti „u korak “ sa vremenom kako bismo ostvarili cilj cjelo životnog u čenja.

„Obrazovanje je, u konačnici, povezano s oblikovanjem odre đenih vrsta pojedinaca – onakvih osoba kakve ja (i drugi) želimo da mladi ovog svijeta postanu. Žudim za ljudima koji razumiju svijet, koji od toga žive i koji ga žarko i uvijek žele mijenjati na bolje. Takvi gra đani mogu nastati samo ako učenici i studenti uče kako bi razumjeli svijet na način na koji su ga

prikazali oni koji su ga najpomnije proučili i u njemu živjeli najpromišljeni je“ (Gardner,

2004:19).

6.6. Literatura

1.Dryden G, Vos J (2001) Revolucija u učenju . Zagreb: EDUCA. 2.Gardner H (2004) Disciplinarni um . Zagreb: Educa. 3.Korpela S (2012) Škole u Finskoj. Ključ uspješne nacije. Dostupno 17.01.2017. na http://www.finland.hr/public/default.aspx?contentid=259566&contentlan=24&culture =hr -HR

4.Mitrović T (2013) Inovativne metode u praćenju napredovanja učenika u finskim školama . Dostupno 21.05. .2017. na http://mojafinska.blogspot.com/20 13/10/inovativne -metode -u-pracenju.html 5.Pivac J (1995) Škola u svijetu promjena . Institut za pedagogijska istra živanja

Filozofskog fakulteta Sveu čilišta u Zagrebu. Zagreb

6.Rodek S (1988) Nove informacijske tehnologije – izazov odgoju i obrazova nju .

Pedagoško -knji ževni zbor, Savez pedagoških društava SR Hrvatske (urednici: Pivac,

J., Šoljan, N. N., Vrgo č, H.): Odgoj i obrazovanje na pragu 21. Stoljeća. Zagreb

7.Šverc M (2013) Inov ativna pedagogija 1:1. Dostupno 17.01.2017. na https://radovi.cuc.carnet.hr/modules/request.php?module=oc_program&action=view.p hp&a=&id=38&type=2

POGLAVLJE 7: ODGOJ U OBITELJI

Sažetak

Odgoj djeteta je najva žniji i najte ži zadatak svakog roditelja. Obitelj je prva i temeljna zajednica koju dijete upoznaje i koju ne mo že birati. Tamo ono stječe prva znanja i vještine te razvija sposobnosti. Obitelj je prva koja utječe i na razvijanje ličnosti djeteta – prije nego ono krene u razne odgojno -obrazovne ustanove kao sto su ustanove za predškolski odgoj (jaslice, vrtić i s lično) te školu. Roditelji moraju biti izrazito oprezni u odgoju te moraju odgajati dobrim primjerom i pritom biti dosljedni i uporni. Onako kako žele da im se dijete ponaša se i oni moraju ponašati i to djetetu na oči jer će onda to ponašanje dijete i opo našati. Cilj svakog dobrog odgoja treba biti razvijanje djeteta u svim područjima odgoja – intelektualnom, tjelesnom, radnom, estetskom i moralnom, pritom ne zanemarujući niti jedno područje kao "manje bitno" ili isticanje odre đenog područja kao "jedinog b itnog" – a kao glavni cilj se mo že navesti osposobljavanje djeteta za samostalni život.

Ključne riječi: estetski odgoj, intelektualni odgoj, moralni odgoj, obitelj, odgoj, radni odgoj,temeljne odgojne vrijednosti, tjelesni odgoj

7.1. Uvod

Odgoj se mo že definirati na više na čina:

Odgoj je vo đenje, usmjeravanje, pomaganje djetetu, te sudjelovanje u njegovom razvoju. 20

Odgoj je me đuljudski odnos u kojem ljudska jedina zadovoljava svoje osnovne ljudske potrebe, uz i stovremeno prihvaćanje odre đenih općeljudskih društvenih normi . 21

Odgoj je djelovanje odgajatelja na mladi naraštaj u svrhu obrazovanja ličnosti . 22

Odgoj je organizirano afektivno učenje kojim se razvijaju vrijednosti, stavovi i navike . 23

Ciljevi odgoja su 24 :

izgradnja stavova i vrlina kao što su poslušnost, spremnost na kritiku, marljivost, poštenje, samosvijest, spremnost podvrgavanja tu đem autoritetu, snošljivost, miroljubivost i slično

poticanje komunikacijskih i dijaloških sposobnosti

razvijanje spremnosti zalaganja za zajednicu i borbe za temeljne demokratske strukture društva

oblikovanje individualnosti svakog pojedinca i razvijanje sposobnosti prihvaćanja vlastite osobe sa svim svojim vrlinama i manama

Obitelj je prva i najva žnija škola život a – u njoj se stje ču temelji emocionalnog, socijalnog i moralnog razvoja ličnosti 25 . Ona je primarna, životna, emotivna, zajednica kojoj

je temeljna uloga odgoj djece, a u kojoj se razvija li čnost djeteta i u kojoj postoji velika mogućnost za individualni pristup dje čjoj li čnosti, mogućnost da se pripada zajednici a da se ne izgubi individualnost li čnosti, a kojoj se kao zadatak nameće osiguravanje optimalnih uvjeta za pravilan fizički i psihički razvitak djeteta te pripremanje djeteta za život u društvenoj zajednici 26. Uloga obitelji se ne mo že zamijeniti niti sa jednom drugom sredinom, jer ako sve

20Rosid đ12: 31+ 21Bognar, Matijevid đ1: 30+ 22Meyer [7: 37] 23Vizek Vidovid, Rijavec, Vlahovid -Štetid, Miljkovid đ16: 516+ 24Meyer [7: 37, 38] 25Giesecke đ2: 94, 95+; Re čid đ11: 8, 22+ 26Giesecke đ2: 94, 95+; Maleš đ6: 7+; Rečid đ10: 21+

te če dobro, djeca u obitelji mogu steći osnovna iskustva i nau čiti se odgovarajućim stavovima

i na činima ponašanja.

Neke od definicija obitelji su:

Obitelj je intimna, krvnom vezom povezana socijalna jedinica čiji je odgoj prvi odgoj koji društvo omogućava djetetu . 27

Obitelj je prva i temeljna životna zajednica, utemeljena na zajedničkom životu krvnim srodstvom povezanih osoba . 28

Obitelj je odgojna zajednica roditelja i djece (bez obzira na to je li riječ o biološkoj ili usvojenoj djeci), zasnovana na emocijama ljubavi i privlačenja, a karakterizirana zajedničkim stanovanjem i ekonomskom kooperacijom članova . 29

Kada se govori o obitelji, vrlo često se u vidu ima zajednica čiju str ukturu čine majka, otac i jedno ili više djece. Takva je obitelj najzastupljenija, ali nije jedini oblik obiteljske

organizacije pa se kao takva ne mo že uzeti kao jedino mjerilo obiteljskog života. Postoje i druga čiji oblici obiteljske organizacije koji po nekad prili čno odudaraju od "tradicionalnog" tipa kao što su primjerice obitelj u kojima veza muškarca i žene nije brakom sankcionirana, razvedeni brakovi, obitelj udovica i udovaca, novi brakovi roditelja i slično . 30

Obiteljski odgoj je djelovanje cjelok upnog obiteljskog konteksta kao cjeline me đusobno zavisnih pojava na razvitak ličnosti djeteta, radi izgra đivanja njegovih osobnih kvaliteta i kvaliteta koje mu omogućuju uspješno uključivanje u okolinu u kojoj živi i djelovanje u toj okolini. 31

Odgoj u o bitelji ne ovisi toliko o vremenu koje roditelji provode u kući, koliko o kvaliteti

njihova bavljenja djetetom. Roditelji trebaju svjesno djelovati na svoje dijete te ga "u činiti" osobom. Cilj obiteljskog odgoja je formiranje ličnosti, sposobne da u proces u svog razvitka progresivno mijenja sebe i svoju okolinu 32. Pritom treba imati na umu da razvoj zdrave

li čnosti nije moguć ako dijete ima negativnu sliku o sebi – da bi itko bio u stanju poticati kod drugog osjećaj osobne vrijednosti, mora sebe do življavat i kao vrijednost. Dijete nikad neće

27Rečid đ11: 8+ 28Rosid đ12: 80+ 29Maleš đ6: 7+ 30Maleš đ6: 32, 33+ 31Maleš đ6: 16+ 32Maleš đ6: 18+

postati li čnost ako mu se ne obraća kao li čnosti te ako sebe takvim ne do življava. 33

Roditelji se u obitelji trebaju m eđusobno poštivati, voljeti te zajedni čki odlu čivati i uskla đivati odgojne utjecaje na dijete. Neka odgojna na čela kojih bi se roditelji trebali pridr žavati tokom odgoja su 34 :

roditelji trebaju odgajati osobnim primjerom, ali trebaju i upućivati na druge primjere

roditelji trebaju biti uzor svojoj djeci

roditelji trebaju oduševljavati djecu i poticati razvoj djeteta

roditelji trebaju pripaziti na organizaciju života i kućnog reda

roditelji se trebaju koristiti igrom

roditelji trebaju navikavati djecu na rad

roditelji ne smiju škrtariti s priznanjima, trebaju pohvaliti kada treba, ali i biti oprezni u nagra đivanju te umjereni i oprezni u ka žnjavanju

roditelji se trebaju brinuti za djecu

roditelji trebaju češće upozoravati djecu

roditelji trebaju bit i dosljedni u zahtjevima prema djeci

Svako dijete treba ljubav(treba osjetiti da je voljeno i željeno, te da je roditeljima stalo do onoga što mu se doga đa), sigurnost (treba znati da postoji mjesto gdje pripada), naklonost (treba vjerovati da je prihvać eno čak i kada mu se nešto ne odobrava), kontrolu(treba znati da postoje granice što mu je dopušteno i da se dr ži tih granica), vo đenje(treba imati pomoć i

primjer u u čenju kako se treba ponašati), neovisnost(treba imati povjerenje u svoje sposobnosti), zaštitu(treba osjetiti da će ga se čuvati od povrje đivanja), vjeru(treba imati formirane moralne standarde po kojima će živjeti), te mu mora biti pru ženo pravo na 35 :

zdravo, sigurno i sretno djetinjstvo

maksimalni razvoj individualnih potencijala i sp osobnosti

komunikaciju i interakciju s vršnjacima i odraslima

sprečavanje, otklanjanje ili ubla žavanje negativnih socijalno -gospodarskih, kulturnih,

33Jelavid đ5: 18, 19+; Maleš đ6: 20, 21+ 34Meyer đ7: 38+; Rosid đ12: 105, 300+ 35Itkovid đ3: 336, 337+; Ro sid đ12: 61+

zdravstvenih i drugih sličnih utjecaja

pravovremeni, efikasan i osobnosti djeteta primjeren obiteljski odgoj

Obiteljski odgoj ne smije zaostajati za zahtjevima koje suvremeni život nameće djetetu.

Ako se to dogodi, dijete se mo že naći u procijepu izme đu roditeljskih i društvenih zahtjeva.

Zbog toga se o čekuje od obitelji da poštuje i da se vlada prema vrijednosnoj orijentaciji društva u kojem egzistira i za koje priprema svoje dijete 36 .

7.2. Važnost i utjecaj obitelji

U obitelji dijet e stje če moralni, estetski, radni, tjelesni i intelektualni odgoj te ulazi u društveni i kulturni život. U obitelji djeca stje ču i prva znanja, vještine i navike, te se stvaraju

osnove za uklju čivanje djeteta u društvene odnose te uvi đanje, shvaćanje i pri hvaćanje normi

društvenog ponašanja. 37

Da bi obitelj mogla obavljati svoju ulogu, treba ispunjavati sljedeće uvjete 38 :

skladni obiteljski odnosi

socijalne i pedagoške kvalitete

dobre ekonomske prilike

organizacija života u obitelji

Skladni obiteljski odnosi

Skladni obiteljski odnosi podrazumijevaju zajednicu ravnopravnih osoba (i roditelja i djece) u kojoj roditelji vode obitelj, a djeca se u njoj odgajaju. U skladnim obiteljskim odnosima nastaju zdravi socijalni odnosi me đu članovima obitelji, osjeć aj sigurnosti djeteta i razvijanje najva žnijih crta li čnosti: čvrstoća karaktera, hrabrost i optimizam. 39

Socijalne i pedagoške kvalitete

Obiteljski odgoj je vrlo slo žen proces čiji rezultati uvelike ovise o pedagoškim znanjima

roditelja. Postoji povezan ost izme đu roditeljske brige za dijete i odgojnih rezultata u obitelji. Va žniji je intenzitet odgojnog djelovanja od du žine, te je va žno znati kako organizirati obiteljski život da bi se postigli onakvi odgojni rezultati u obiteljskom odgoju kakve društvo

36Maleš đ6: 23+ 37Rečid đ10: 21+; Rečid [11: 22] 38Rečid đ10: 21+; Rečid đ11: 14+ 39Rečid đ11: 14+; Odgoj u obitelji (2014)

očekuje. 40

Dobre ekonomske prilike

Djeci treba ispuniti primarne zahtjeve i to prehrambene, stambene, zdravstvene i odgojne. Pritom treba biti izuzetno oprezan – iz obitelji dobrog materijalnog stanja mo že doći

maloljetni čka delikvencija zbog popuštanja roditelja prema radu, davanju prevelikog

džeparca, nedostatka vremena za odgojno djelovanje i neograni čenog razumijevanja za širok i spektar zabavljanja mladih. 41

Organizacija života u obitelji

Potrebno je odrediti dnevni red koji obuhvaća pravila ponašanja i du žnosti svakog člana obitelji i to prema dobi djece, veli čini obitelji, sredini, stambenim prilikama i sli čno. Dnevni red obuhvaća vrijeme spavanja, jela, igre, odmora, šetnje, u čenja, rada, pravila urednosti, čistoće, lijepog ponašanja i sli čno. Kroz u čenje, igru i rad djeca ovladavaju znanjima, vještinama i navikama te razvijaju sposobnosti, a na taj na čin sakupljaju i životno iskustvo. Kod igre je va žno, osim dobre organizacije, i da se otac ili majka spuštaju na razinu djeteta te

da se s njim igraju i poma žu im u njihovim "dje čjim" poslovima. To će kod djeteta stvoriti

osjećaj da su njegove aktivnosti va žne kada se i roditel ji uklju čuju u njih, a rezultat će biti taj

da će dijete ja čati svoju li čnost, osjećaj nezavisnosti i samopovjerenja. 42Neke od metoda koje

se pojavljuju u obiteljskom odgoju su razgovaranje, uvjeravanje, navikavanje, sprečavanje, usmjeravanje i poticanje 43 . Me đutim, najpouzdanije i najdjelotvornije odgojno sredstvo je

primjer. Ako su roditelji u dovoljnoj mjeri kulturni, dostojanstveni, dosljedni u ponašanju, marljivi, disciplinirani, suosjećajni, iskreni i srdačni, tada će sve ove pozitivne osobine slijediti i djeca 44 . Rije či nisu dovoljne za dobro odgajanje, već su bitni i postupci koji su u

skladu s rije čima, odnosno, roditelji se moraju dosljedno ponašati. Svaki član obitelji djeluje kao zaseban entitet, ali iako se obitelj sastoji od tako više razli čitih pojedinaca, uvijek mora postojati dogovor izme đu roditelja (ili odgajatelja) kako će se odgajati dijete i uvijek mora

postojati zajedni čko djelovanje. 45

40Rečid đ11: 17+; Odgoj u obitelji (2014) 41Rečid đ11: 18, 19+; Odgoj u obitelji (2014) 42Rečid đ11: 19, 21+; Taqi Falsafi đ14: 77+; Odgoj u obitelji (2014) 43Rečid đ11: 42] 44Rečid đ11: 45+ 45Jankovid đ4: 95, 97+; Rečid đ11: 44+

Cilj dobrog i ispravnog odgoja je da se dijete pripremi za život i za sve situacije koje on nosi – uspone i padove, uspjehe i neuspjehe, pobjede i poraze. Ona obitelj koja je zasnovana na osjećaju ljubavi izme đu roditelja i djece ima veće mogućnosti i u postizanju tog cilja.

Djeca će usvojiti prve navike svoga ponašanja u takvoj obitelji, ljubaznost, suosjećanje,

poštovanje od raslih ljudi, odva žnost, ponos, zdrav odnos prema drugima. Djeca će po četi uzvraćati ljubav drugima. 46

Ali s ljubavi se ne smije niti pretjerivati niti je uskraćivati. Pretjerana ljubav mo že pogodovati razvijanju negativnih osobina 47 – razma ženost, egoiza m, zavist, prkos, nadutost, samozadovoljnost i sli čno. Tako đer, zbog pretjerane ljubavi djeca mogu razviti osjećaj ni že vrijednosti koji se najviše manifestira kasnije u životu, pogotovo kada se suo če sa životnim poteškoćama. S druge strane, i nedostatak r oditeljske ljubavi ili vrije đanje djece mo že biti štetno jer djeca po činju osjećati hladnoću i odbojnost prema roditeljima te razvijaju iskrivljene

oblike ponašanja kao što su izoliranost, sva đanje i općenito, agresivno ponašanje, a dolazi i do

gubitka li čnosti i samostalnosti kao i do stvaranja osjećaja ni že vrijednosti. 48

Da bi se odgoj mogao okarakterizirati kao dobar, djeca trebaju postati neovisne i samostalne li čnosti. Na roditeljima je da s djecom postupaju tako da ona u tu svoju neovisnost i samost alnost povjeruju te da se osjećaju kao ravnopravni članovi obitelji. Djetetu treba iskazivati poštovanje te se treba suzdr žati od njegova poni žavanja i vrije đanja. Odgoj nikako ne smije biti zanemaren jer se onda ne formiraju ona pozitivna svojstva koja će djeci pomoći

dalje u životu – da stvaralački rade, zadovoljno žive i moralno djeluju 49. Odgoj

podrazumijeva razvijanje djeteta uzimajući u obzir i prilike djetinjstva u cjelini koje moraju

biti povoljne – obitelj, mjesto stanovanja, krug prijatelja i sli čno. Tako shvaćeni odgoj

podrazumijeva i kako su odgajatelji (roditelji ili druge odrasle osobe) ophodile s djetetom, ali i ukupnost utjecaja kojima je dijete bilo izlo ženo u svojoj socio -kulturnoj sredini. 50

46Rečid đ11: 24, 28+; Taqi Falsafi đ14: 142+ 47Rečid đ11: 29+ 48Rečid đ11: 29+; Taqi Falsafi đ14: 80, 142+ 49Rečid đ10: 22+ 50Giesecke [2: 56, 57]; Taqi Falsafi [14: 66]

7.3. Odgoj u obitelji prema temeljnim odgojnim područjima

Tjelesni odgoj

"Zdrav duh u zdravom tijelu" – fizičkom aktivno šću se unapre đuje i jača zdravlje i opća tjelesna sposobnost, sistematski se razvija čitav organizam i pojedini organi, svestrano se razvijaju pokreti, snaga, otpornost, izdr žljivost, upornost, okretnost, odva žnost, inicijativa, disciplina te mnoge druge p ozitivne osobine volje i karaktera, a njeguje se i ljepota i skladnost pokreta 51. Roditelji su ti koji trebaju upoznati djecu sa potrebom fizi čke aktivnosti te ih trebaju uputiti u ustanove koje se bave tjelesnim odgojem. 52

Glavni zadatak obitelji je da s e brine za normalni tjelesni rast i razvitak djece omogućujući im da se bave tjelesnim vje žbama u raznim ustanovama izvan obitelji, da osigura povoljne higijenske prilike, zdravu prehranu i zdrav na čin života. Roditelji su ti koji svojoj djeci daju upute i savjete kako bi se ona mogla odlu čiti za aktivnost kojom će se baviti,

te su du žni usmjeriti ih u aktivno bavljenje sportom, a ne ih pretvoriti u pasivne konzumente sporta koji samo prate sport preko medija ili, još gore, da im se sav interes usredoto či n a sportske kladionice. 53

Kroz tjelesni odgoj dijete u či kada je red za ishranu, kada za odmor i kada za aktivnosti. Kroz taj odgoj dijete razvija psihomotoriku, stje če higijenske navike te stvara uvjete za zdrav život. Najva žniji zadaci tjelesnog odgoja s u 54 :

higijenski

biološki

obrazovni

estetski

rekreativni

moralni

51Pataki [8: 41] 52Pataki đ8: 41+; Pavletid đ9: 334+ 53Pavletid đ9: 334+ 54Pavletid đ9: 335 -342+; Rečid đ11: 41+

Higijenski zadatak

Higijenski zadatak obuhvaća sveukupnu brigu z a zdravlje te svijest o normalnom zdravstvenom stanju – higijenski uvjeti i životno okru ženje predstavljaju kriterij djetetovog zdravlja i bolesti 55. Djeci je potrebno usaditi ona higijenska znanja i navike te je potrebno

primjenjivati ona sredstva i mjere koje su neophodne u toku tjelesnog odgoja. Tjelesni odgoj se mora provoditi pod higijenski povoljnim okolnostima jer odstupanja mogu negativno utjecati na zdravlje i tjelesni razvoj. Tako đer je potrebno pripaziti na odjeću i obuću koja mora

biti prikladna za tjelesno vje žbanje, a sprave i ure đaji moraju po svojoj te žini i izradi biti takve da ne ugro žavaju zdravlje onoga tko ih koristi. Tjelesni odgoj podrazumijeva i stjecanje osnovnih znanja o zna čenju i va žnosti tjelesne aktivnosti, ali i o negativnim po sljedicama pretjeranog bavljenja pojedinim aktivnostima. 56

Biološki zadatak

U biološki zadatak spada unapre đivanje glavnih bioloških procesa – fizi čkog rasta i razvitka. Kroz tjelesno vje žbanje je potrebno utjecati na povoljan i pravilan rast organizma, na ja čanje njegove otpornosti i na stvaranje potrebnih uvjeta za daljnji pravilan tok razvoja. Fizi čkom aktivnošću se poboljšavaju opće funkcionalne sposobnosti, a najviše organa za

kretanje i disanje, krvotoka te živ čanog sustava. Da bi se ostvario biološ ki zadatak potrebno je sprije čiti i neutralizirati štetne utjecaje koji mogu nepovoljno utjecati na tjelesni razvoj. 57

Obrazovni zadatak

U obrazovni zadatak spada razvijanje prirode pokretljivosti, motori čke sposobnosti, koordinacije i ekonomi čnosti pokr eta, brzine, snage i izdr žljivosti, a odnosi se na kretanje sa kojima se čovjek susreće u svakodnevnom životu. Razvijanje tih elemenata ne bi bio moguć

bez odre đenog udjela odgovarajućih psihi čkih aktivnosti – put usvajanja pojedinih pokreta mora biti svje stan uz aktiviranje percepcija, stvaranje i o življavanje predod žaba, usmjeravanje pa žnje, pa preko stjecanja znanja do razvijanja vještina i navika. Djeci je potrebno usaditi znanja i pravilne poglede na ulogu i mjesto tjelesnog odgoja u životu ljudi –

osnovni sadr žaji obrazovnog zadatka su 58 :

55Taqi Falsafi [13: 93] 56Pavletid đ9: 335 -342] 57Pavletid đ9: 335 -342] 58Pavletid đ9: 335 -342]

zdravstveno i praktično značenje tjelesnog odgoja

utjecanje prirodnih faktora na razvoj čovjeka

mogućnosti utjec anja tjelesnog vje žbanja na organizam

zadaci i principi tjelesnog odgoja

specifične potrebe radnih ljudi na području fizičke kulture

razvijanje istinskog smisla za fizičku kulturu i njeno društveno -političko značenje

Estetski zadatak

Kroz estetski zad atak je potrebno razviti kod djece smisao za lijepo i skladno putem tjelesnih pokreta te smisao za harmoni čan razvoj tijela. Tako đer, potrebno je djecu nau čiti do življavati, uo čavati i stvarati estetske kvalitete, te razvijati prirodnost, skladnost, ritmi čnost, gracioznost i elasti čnost pokreta. Jedan od primjera provedbe estetskog zadatka je povezivanje pokreta i glazbe - prilago đavanje gibanja sadr žaju muzike, izra žavanje muzičkih sadr žaja putem pokreta. 59

Rekreativni zadatak

Rekreativni zadatak podrazu mijeva aktivni odmor i zdravu razonodu. Prilikom svake aktivnosti, organizam se troši i umara pa mu je potreban odmor, naknada istrošenih tvari i

osvje ženje. Zato je po željno one vrste tjelesnog vje žbanja koje ne iziskuju velike napore, upotrijebiti kao sr edstvo odmora i razonode – to je potrebno svima koji se dulje vrijeme zadr žavaju u zatvorenim prostorijama i ne kreću se dovoljno. Na taj na čin će biti prisutno

vedro raspolo ženje, zadovoljstvo vje žbanjem, radost – tjelesna aktivnost zaista treba biti vedr a razonoda, i nikako se ne smije dopustiti da ono poprimi obilje žja atraktivnosti, senzacionalnosti, nekulturnog i življavanja i surovog ponašanja. 60

59Pavletid đ9: 335 -342] 60Pavletid đ9: 335 -342]

Moralni zadatak

Glavni cilj moralnog zadatka je oblikovanje li čnosti i moralnih kvaliteta koje su čovjeku neophodne za stjecanje takve socijalne i moralne zrelosti preko kojih se vrši uspješna

integracija mladih ljudi u društvo – obogaćivanje emocionalnog života, razvijanje etički vrijednih m otivacija i s tim u vezi moralnih svojstava, te općenito izgra đivanje moralnih svojstava . Kod djece je potrebno razvijati i poticati zadovoljstvo, veselost, vedrinu, radost, samostalnost djelovanja, odlu čnost, smionost, inicijativnost u pojedinim situacija ma, ustrajnost, svladavanje vlastitih slabosti (strah, suzdr žljivost, bol, stidljivost), otvorenost, srda čnost, upornost, inicijativnost, odlu čnost, savjesnost, pouzdanost, skromnost, časnost, principijelnost, zdrav optimizam, a potrebno je spre čavati neza dovoljstvo, žalost, ljutnju, mr žnju, sebi čnost, svadljivost, popustljivost, aljkavost, častohlepnost, licemjerstvo, kukavi čluk i pesimizam. Te emocije je najbolje razvijati i suzbijati kroz igru i sport jer su to podru čja koja sadr že veliku raznolikost emo cionalnog do življavanja. Igra je izraz cjelokupne dječje aktivnosti, sposobnosti, želja, motiva, načina ocjenjivanja ličnih osobina i slično 61 .

Potrebno je stvoriti one eti čke vrijednosti koje su spojive s općim društvenim na čelima, a pozitivne kvalitete k araktera moraju postati stalna obilje žja li čnosti pri vršenju ostalih

društvenih zadataka. 62

Intelektualni i radni odgoj

Intelektualnim odgojem dijete usvaja sustave znanja, formira umijeća i navike, razvija intelektualne snage i sposobnosti, ovladava ku lturom intelektualnog rada te oblikuje pozitivne osobine ličnosti . 63

Cilj intelektualnog odgoja je razvijanje i oplemenjivanje fizi čkih snaga, društveno moralne sfere čovjekove djelatnosti, ljudskog stvaralaštva, estetskog do življavanja lijepog (u prirodi , ljudskom radu i umjetnosti) te proizvodnja razli čitih vrijednosti. Intelektualni odgoj utje če na formiranje volje i karaktera, a najviše se provodi u školi gdje se intelektualni odgoj

sistematski provodi, gdje se djeci pru ža znanje te gdje se razvijaju i ntelektualne sile i sposobnosti djeteta. 64

Zadaci intelektualnog odgoja su razvijanje radoznalosti, otvorenosti, aktivno kritičko prosu đivanje, spoznavanje, razvijanje logičkog mišljenja te poticanje psihičkih procesa –

61Rečid đ11: 12+ 62Pavlet id đ9: 335 -342] 63Vukasovid đ18: 25+ 64Pataki đ8: 42+; Pavletid đ9: 354+

percepcije, predod žbi, govora, pa žnje, mišljenja i kreativnog mišljenja. 65

Intelektualni i radni odgoj su usko povezani – bez intelekta nema rada, bez rada nema intelekta. Intelektualni el ementi se nalaze u svim ljudskim djelatnostima i aktivnostima. Čovjek percipira svoju okolinu, do življava je i neprestano spoznaje, te svojom misaonom aktivnošću bogati i neprestano usavršava svoju svijest o toj okolini. Potrebno je kod djece

proširivati n jihova znanja o okolini, te razvijati njihov interes za nove spoznaje, želju da se prou če slo ženija intelektualna podru čja – kod djece je potrebno postepeno razvijati zainteresiranost i radoznalnost za novim znanjima i sposobnostima, uzimajući pritom u obz ir njihov opći razvoj i sposobnosti . 66

Zadaci radnog odgoja su teorijsko i praktično upoznavanje s osnovama proizvodnje i njihovom primjenom u glavnim granama industrijske i poljoprivredne proizvodnje, formiranje vještina i navika rukovanja osnovnim alati ma i strojevima za rad, razvijanje tehničkih sposobnosti i stvaralačkog odnosa prema radu te praktično uvo đenje djece u proces proizvodnje 67. Kod djece je potrebno postepeno razvijati radne navike koje predstavljaju

osnovu za svaki rad (prvenstveno za inte lektualni rad) te stvarati stavove prema teškoćama u

učenju i rješavanju problema. Tako đer je potrebno da obitelj unapre đuje intelektualni razvoj djeteta osiguranjem prostora za učenje, odr žavanjem prikladnog dnevnog reda, te pru žanjem pomoći i poticanjem na samostalniji intelektualni rad 68 . 69

Estetski odgoj

Glavni zadaci estetskog odgoja, kojima je kona čni rezultat razvijeni smisao za estetske vrednote, su 70 :

pru žanje estetskih utisaka te pravilnim ukazivanjem na njih istančavanje i obogaćivanje djeteto vog estetskog zapa žanja i do življavanja

osnovnim znanjima iz estetskog područja i estetske kulture osposobljavanje dijeteta za pravilno prosu đivanje i te oblikovanje njegovog estetskog ukusa

osposobljavanje djeteta za ostvarivanje estetskih vrednota u životu i radu njegovanjem i razvijanjem njegovih estetskih stvaralačkih snaga

65Rečid đ11: 32+ 66Pavletid đ9: 354+ 67Pataki [8: 47] 68Rečid đ11: 32+ 69Pataki đ8: 47+; Pavletid đ9: 355+ 70Pavletid đ9: 471+; Rečid đ11: 39+

Roditelji kod svog djeteta trebaju sv jesno, namjerno, planski i sistematski razvijati i graditi kod svoje djece smisao za one vrijednosti u prirodi, životu i radu koje imaju obilje žja lijepog, odnosno, potrebno je kod djece razvijati interes i smisao za lijepo – imajući taj smisao

će djeci život biti sadr žajniji i vredniji. Djeca kroz estetski odgoj moraju nau čiti uo čavati i do življavati lijepo u svojoj okolini, a pru žanjem osnovnih znanja i formiranjem osnovnih umijeća i navika estetskog karaktera, roditelji svoju djecu trebaju osposobiti i z a estetske stvarala čke snage. 71

Moralni odgoj

Moral je odraz društvenih odnosa me đu ljudima. Obuhvaća norme ponašanja i djelovanja

me đu ljudima u društvu, a obuhvaćen je karakterom samog društva. Mjerilo prave moralnosti je sklad izme đu moralne svijesti, riječi i djela 72. U odgoju roditelji utje ču na stvaranje moralnih spoznaja, uvjerenja, stavova, ponašanja i djelovanja kod svoje djece 73 .

Najbitniji zadaci u oblikovanju moralne li čnosti su 74 :

razvijanje moralne svijesti

razvijanje osjećaja i interesa

razvijanje volje

razvijanje karaktera

razvijanje samostalnosti

razvijanje dosljednosti

razvijanje kritičnosti

razvijanje borbenosti

razvijanje odnosa prema radu

71Pataki đ8: 46+; Pavletid đ9: 440+ 72Pataki [8: 44, 45] 73Rečid đ11: 33+ 74Pavle tid đ9: 385 -402+; Rečid đ11: 34+

Razvijanje moralne svijesti

Djecu je potrebno osposobiti da mogu samostalno prosu đivati moralne vrednote u konkretnim odnosima te da se mogu u skladu s tim odnosima i moralno ponašati. Potrebno je

razvijati snagu mo ralne svijesti i kvalitete koje je čine, a koje su odgovornost, kriti čnost, idejnost, sklad misli i djela i sli čno. 75

Razvijanje osjećaja i interesa

Razvijanje osjećaja i interesa podrazumijeva razvijanje moralnih vrijednosti kao što su

skromnost, radino st i poštenje. Te moralne vrijednosti, ako su do življene, su vezane uz emocionalni život pojedinca. Emocije koje je potrebno razvijati kod djece su radost te zauzetost za bli žnjega i okolinu jer se time djecu aktivno razvija te ih se priprema da se uklju če u potpuno i kvalitetno do življavanje i život koji tra ži radinost, kriti čnost, skromnost i samosvijest. Interes predstavlja pobudu za razvijanje odre đenih intelektualnih sposobnosti i oblikovanje moralne li čnosti, a usmjeren je na me đuljudske odnose te na vladanje li čnosti u društvu. 76

Razvijanje volje

Volja se ti če sposobnosti ostvarivanja postavljenih ciljeva, pravilno prosu đivanje vlastitog postupanja prema vlastitim nagnućima i objektivnim društvenim te žnjama te razvijanje kvaliteta kao što su snaga v olje, odlu čnost, ustrajnost, zauzetost, aktivnost. 77

Razvijanje karaktera

Karakter čine bitne osobine li čnosti kojima se izra žava njen specifi čni odnos prema svijetu i životu. Odnosi mogu biti odnos me đu ljudima, odnos prema sebi, odnos prema društvu i o dnos prema radu. Iz tih osobina li čnosti izvire čovjekovo postupanje. 78

Razvijanje samostalnosti

Da bi se razvila samostalnost, potrebno je imati povjerenja u čovjeka. Samostalnost kao takva podrazumijeva potrebu da čovjek preraste svoje nagone i organsk e potrebe, da ih nau či usmjeravati i sre đivati, da razvije duhovne interese i ciljeve, da se postavi kao čovjek na vlastite noge te da se osposobi za vlastito odlu čivanje i odabiranje djelatnosti. 79

75Pavletid đ9: 385 -402+; Rečid đ11: 34+ 76Pavletid đ9: 38 5-402+; Rečid đ11: 34+ 77Pavletid đ9: 385 -402+; Rečid đ11: 34+ 78Pavletid đ9: 385 -402+; Rečid đ11: 34+ 79Pavletid đ9: 385 -402+; Rečid đ11: 34+

Razvijanje dosljednost

Dosljednost je od izrazite va žnosti jer ona omogućuje čvrstinu u prosu đivanju i postupa nju te vjernost samome sebi. Dosljedna osoba samostalno i odgovorno postupa, ne koleba se izme đu mnogih utjecaja nego postupa iz uvjerenja te je aktivna u zajedni čkom stvaranju boljih odnosa me đu ljudima. Ta je osoba puna zahtjeva prema sebi, pa je u moguć nosti da razumije i pozitivno utje če i na druge. 80

Razvijanje kritičnosti

Kriti čnost je svojstvo čovjeka da prosu đuje vrijednost vlastitog postupanja prema sebi i prema okolini, da ocjenjuje pojave izvanjskog svijeta, pozitivne osobine karaktera koji se stvarala čki uklju čuje u društvo time da vrednuje pojave i te ži rješenjima koja trebaju voditi

skladnijem razvoju društva i pojedinca. Kriti čnost tra ži ocjenjivanje odnosa i situacija u njihovoj konkretnosti, odnosno, u odre đenoj sredini, vremenu i s obziro m na odre đene uzroke i posljedice. 81

Razvijanje borbenosti

Potrebno je razviti osjećaj potrebe da se bori i sudjeluje u razvijanju moralnih, materijalnih i kulturnih dobara. 82

Razvijanje odnosa prema radu

Čovjekova akcija u bilo kojem smjeru omogućuje vrednovanje li čnosti uopće, a posebice

moralne li čnosti jer je aktivnost čovjeka stanoviti odraz njegove cjelokupne li čne kvalitete, njegova općeg i cjelovitog odnosa prema svijetu i društvu, a rad je pokreta č cijelog društvenog života i napretka. Rad nije cilj već sredstvo za postizanje ciljeva, a time je i

mjerilo za ocjenjivanje svakog pojedinca. 83

80Pavletid đ9: 385 -402+; Rečid đ11: 34+ 81Pavletid đ9: 385 -402+; Rečid đ11: 34+ 82Pavletid đ9: 385 -402+; Rečid đ11: 34+ 83Pavletid đ9: 385 -402+; Reč id đ11: 34+

Prvi koraci u svijet

Postoje dva stajališta koja objašnjavaju razvoj dje čje društvenosti. Prvo govori kako se

dijete ra đa kao egocentri čno biće zaokupljeno samim sobom, a kada krene u svijet, kada

po čne socijalizacija, ono postaje i dr uštveno biće. Drugo stajalište govori pak kako se čovjek ra đa kao društveno biće te je po tom dijete čvrsto vezano uz druge ljude, a tokom svog razvoja te veze mora postepeno olabaviti te se odvojiti i riješiti ovisnosti o drugima i

individualizirati se. N ajto čnija teorija bi ipak bila kako se istovremeno odvija i proces socijalizacije i proces individualizacije – dijete istovremeno postaje sve društvenije kada

krene u svijet, ali i postaje sve više osoba koja se razlikuje od drugih. Prvi koraci u svijet su

na po četku grupe za igru sa vršnjacima, ustanove za predškolski odgoj, zatim škole, a kao

konstantni "odgajatelj" se navode mediji. 84

Grupe za igru

Do otprilike treće godine, dijete je uglavnom okru ženo samo svojom obitelji i njoj najbli žim osobama (šir a porodica, bake i djedovi i sli čno). Nakon toga, po činje postupno slabljenje povezanosti djece uz roditelje te uklju čivanje u širu društvenu zajednicu i to kroz

grupe za igru. Dijete se po činje igrati vani s drugom djecom te se stvaraju grupe – grupe obi čno nastaju spontano, ali uvjetuju ih blizina stanovanja, spol djece, interesi i sli čno. U grupi se svako dijete u či odr žati, prilago đavati drugoj djeci, poštovati zajednička pravila igre te produkitvno sudjelovati u projektima 85 . Grupa kao takva ima svoju strukturu, a svako

dijeteunutar te strukture svoj status i ulogu. Status je polo žaj koji dijete zauzima u grupi na osnovisvojih prijašnjih aktivnosti, a pretpostavlja da ostala djeca priznaju taj status. Uloga je način ponašanja i aktivnosti što se od dj eteta očekuju u grupi 86 . U grupama se iz tog

razloga često iu pravilu pojavljuju i socijalne frustracije zbog kojih će dijete njegovi vršnjaci

ili prihvaćati ili odbijati. Svako dijete kroz te grupe mora nau čiti zadobivati priznanje pa su zbog toga te gru pe va žne jer daju va žna socijalna iskustva koja nije moguće dobiti u obitelji

niti me đu braćom i sestrama.

84Bognar, Matijevid đ1: 144+ 85Giesecke [2: 97] 86Bognar, Matijevid đ1: 138+

Predškolski odgoj

Kao ustanove za predškolski odgoj, koj i traje od ro đenja do polaska u školu, se mogu navesti 87 :

jaslice u kojima mogu boraviti tijekom dana dojen čad od šest tjedana pa sve do

napunjene prve godine

jaslice za hodanje ili puzanje koje su na raspolaganju za djecu izme đu dvije i tri godine

dječji vrtić koji prima djecu od treće godine do polaska u školu

dnevni boravci (dnevna prihvatilišta) koja raspola žu jaslicama, vrtićima i igraonicama

i mogu primati djecu na cijeli dan

U tim ustanovama dijete susreće odrasle osobe koje ne pripadaju njegovo j obitelji, ali nude i pru žaju zaštitu i pomoć isto kao i njegovi roditelji. Tako đer, tamo to dijete susreće

drugu djecu koja mu nisu niti brat niti sestra, nisu niti prijatelji, ali bez obzira na to, s njima stupa u odnose – s tom djecom se mora ponašati u skladu s odre đenim pravilima. Dijete dolazi u situaciju da se igra s tom djecom te na taj na čin razvija koncentraciju, pozornost, maštu,

kognitivne i tjelesne sposobnosti. Na taj na čin se dijete mo že razviti sukladno stupnju svojeg razvoja. 88

U predškol skom dobu po činje proces u kojem se ukida odgojni monopol roditelja. To naravno ne zna či da oni više nemaju nikakav utjecaj jer za dijete obitelj i dalje ostaje

najbitnija gdje ono interpretira svoja iskustva i do življaje i u koju ima veliko povjerenje. To zna či da se utjecaji roditelja po činju miješati s utjecajima drugih. To zahtijeva da roditelji

svoje vlastite predod žbe i stavove puno više moraju opravdavati i objašnjavati djetetu, i to bez

ikakvih predrasuda prema drugim ljudima, jer ono izvana sad don osi i vlastita iskustva. 89

87Giesecke [2: 98] 88Giesecke [2: 99] 89Giesecke [2: 99, 100]

Škola

Kada dijete krene u školu ono stupa u javni život te upoznaje razliku izme đu rada i slobodnog vremena. Škola i školske zadaće predstavljaju ra d, a vrijeme poslije toga jest slobodno vrijeme 90 . Slobodno vrijeme, iako je privatna stvar svakog pojedinca, ima veliku

pedagogijsku va žnost. To vrijeme u budućnosti dobiva sve veće zna čenje za osobni život – u slobodno vrijeme ljudi sudjeluju na kulturni m doga đanjima, društvenim doga đanjima te su poneki i politi čki aktivni. Unato č tome, slobodno vrijeme još uvijek u školskom nastavnom

planu i programu nema istaknuto mjesto i na to slobodno vrijeme se ne gleda kao na nešto

va žno, iako zapravo ono je va žno. 91

Dijete koje je krenulo u školu i dalje gleda na obitelj kao na najva žniju kariku u svojem životu, ali njihova uloga se postupno mijenja. Dijete je sada dio razreda, kolektiva, koji je sastavljen od petnaestero do tridesetero djece pribli žno iste dobi. S druge strane, sve aktivnosti koje dijete ima vezane uz školu su samo njegove – škola se po činje do življavati kao nešto što pripada samo djetetu jer ono svoje zadaće treba riješiti samo kako bi unaprijedio

svoju samosvijest i samostalnost. Greška je rodit elja kada rješavaju baš svaki zadatak sa

djetetom koje je ono dobilo u školi, bez obzira treba li mu pomoć ili ne, ili kada je dijete

upućeno na roditelje od strane svojeg nastavnika. Roditelj treba biti posrednik izme đu subjektivnih potreba djeteta i objektivnih zahtjeva škole i pomoći djetetu da se osamostali bez

stvaranja ikakvih "paktova" s djetetom protiv nastavnika ili obratno, s nastavnikom protiv djeteta . 92

Mediji

Medije se mo že nazvati i kućnim suodgajateljima , jer, čim dijete nau či čitati, ono čita sve što prona đe i vidi, izme đu ostalog i propagandne tekstove. Mediji, odnosno, masovni mediji su sastavni dio života jer se preko njih dobivaju informacije o svijetu – mediji educiraju, zabavljaju i šire spoznaje. Masovni mediji su (posebice televizi ja), razbili informacijski monopol obitelji i škole prema osobama u razvoju – oni su se pobrinuli da se poravnaju granice izme đu djetinjstva i svijeta odraslih 93 . 94

90Giesecke [2: 108] 91Giesecke [2: 100, 108, 109] 92Bognar, Matijevid đ1: 139+; Giesecke đ2: 104+ 93Giesecke [2: 105] 94Giesecke đ2: 104+; Samardžid (2013) 110

Mediji kao glavni izvori informacija uvelike utje ču na stavove i ponašanja ljudi pa se kao

takvi mogu smatrati kao odgajateljima ljudi, a naro čito djece – mediji formiraju pojedince kao ljudske osobe i to najčešće putem manipulacije koja se odvija preko medijskih sadr žaja koji se nude. Na roditeljima je (ali i na školi), da kod djece iz tog razloga razvijaju sposobnost

kriti čnosti prema sadr žajima koje ti mediji pru žaju. 95

7.4. Zaključak

Za dijete ka žemo da je odgojeno onda kada se mo že samo disciplinirati, kada ima obzira prema drugim ljudima, kada prihvaća razumne argumente te kada pred sobom i ljudima oko

sebe mo že preuzeti odgovornost za vlastite misli, osjećaje i postupke. Odgoj se usmjerava na strukturu ljudske ličnosti, odnosno na svestrano obrazovanje ličnosti. 96

U odgoju roditelji često i griješe. Jedna od čestih grešaka je kada su roditelji nedosljedni

– malo su autokrati, malo su nezainteresirani, malo su demokrati. Zatim, gr eška je i kada

roditelj po čne sa žalijevati dijete nakon što mu je opravdano nešto uskratio (ili ako mu je netko

drugi nešto uskratio uz opravdani razlog). Roditelji ponekad previše govore, a malo djeluju, a

i to kada govore ne biraju pa žljivo rije či ili bi raju krivo vrijeme za razgovor. Najgore je kada roditelji uopće nemaju vremena za razgovor jer dijete tako mo že steći dojam da im nije niti

stalo do njih. Tako đer je problem kada roditelj komunicira s djetetom na na čin da ga izaziva, provocira ili vrije đa,odnosno kada otvoreno prema djetetu iskazuje neprijateljska osjećanja.

Roditelji često ne dopuštaju djetetu da samo odabere kako će se ponašati, ali im ne dopuštaju

niti da sami odlu če prihvatiti posljedice svoga ponašanja. O tim posljedicama roditelji često niti ne razgovaraju sa svojom djecom već pokušavaju sve zataškati i riješiti kao da se nije niti

dogodilo. Kao greška se mo že navesti i to da roditelji nisu raspolo ženi za humor te da ne znaju biti optimisti. 97

S djetetom treba razgovarati jer se samo na taj na čin mogu sprije čiti neka ne željena ponašanja. S druge strane, kvalitetnim razgovorom je moguće dijete i motivirati na red, rad i

učenje. Pritom je va žno u dogovor i razgovor aktivno uklju čiti djecu da sudjeluju i da daju svoje ideje, mišljenja i prijedloge. 98

Najbolje se odgaja primjerom – svojim ponašanjem roditelji na odre đeni na čin pokazuju djetetu kako je u redu ponašati se. Djeca te poruke koje im šalju roditelji na razli čite na čine

95Samardžid (2013) 96Meyer [7: 37] 97Itkovid đ3: 347+ 98Itkovid đ3: 347+

obra đuju i prera đuju, a na kraju i oponašaju, bez obzira bilo to ponašanje dobro ili loše. Dijete gleda i sluša. Što vidi da drugi rade, to radi i ono. Što čuje da drugi govore, to govori i ono. Na taj način dijete uči i na taj se način di jete odgaja. 99Što žele da im čine djeca, to i roditelji u što većoj mjeri trebaju raditi djeci na o či. Dobar primjer vrijedi više nego tisuću dobrih

rije či i bilo kakvih znanosti. Svi pokreti i postupci, svi govori i ponašanja roditelja se s punom pa žnjombilje že u dječjoj psihi 100 . 101

Ono što dijete do živi u svom djetinjstvu uvelike utje če na njegovo ponašanje kasnije u

životu. Dijete treba promatrati kada je u društvu svojih vršnjaka jer je tada najslobodnije i jer

tada pokazuje kakvo zaista je. Roditel ji tada mogu vidjeti njegove sklonosti, slabosti, vrline, ćud i sposobnosti te se u skladu sa tim saznanjima mogu ponašati na primjeren na čin. Neki od primjera kako bi se dijete moglo ponašati kasnije u životu zbog situacija do življenih u djetinjstvu su 102 :

dijete koje do življava neprijateljsko ponašanje, uči se sva đati

dijete koje do življava ravnodušnost, uči biti osamljeno

dijete koje do življava kritiziranje, uči osu đivati

dijete kojemu se često prigovara, ne primjećuje da ga okolina voli

ako se dije te ismijava, ono uči biti povučeno

dijete koje do živaljava osramoćivanje, uči se stidjeti samoga sebe

dijete koje nema braću i sestre, ne zna što je bratska i sestrinska ljubav

dijete koje živi u toleranciji, uči biti strpljivo

ako se dijete ohrabruje, ono se uči samopouzdanju i sigurnosti

ako dijete do življava pohvalu, ono uči primjećivati i cijeniti dobro

dijete koje do življava poštenje, uči se biti pravedno

ako dijete živi sa sigurnošću, ono se uči povjerenju

ako dijete do življava odobravanje, on o se uči biti zadovoljno sobom

dijete s kojim se razgovara, uči se razmišljati

99Trstenjak [15: 11] 100Taqi Falsafi [13: 147] 101Jelavid đ5: 20+; Rečid đ11: 7+; Trstenjak đ15: 11+ 102Trstenjak [15: 29]; Vodopija [17: 265, 266]

dijete koje do življava da se roditelji vole, uči da je obitelj zajednica ljubavi

ako dijete živi s prihvaćanjem i prijateljstvom, ono uči pronalaziti ljubav u svijetu

Dijete treba odgajati tako da ono razvija svoju društvenost. To je kontinuirani proces koji

se sastoji od socijaliz acije i individualizacije . Socijalizacija djeteta se provodi postepenim uklju čivanjem u društvo kroz grupe za igru s vršnjacima, ustanove za predškolski i školski

odgoj i sli čno. Na taj na čin, dijete uz obitelj i pomoć drugih osoba postupno izgra đuje svoju li čnost. U odgoju se ne smije brzati – potrebno je da djeca pro đu kroz sve razvojne periode te je potrebno odgoj prilagoditi tim periodima djeci odre đene dobi. Pritom treba imati na umu kako se svako dijete razvija svojom brzinom i tempom koji je individu alan, pa tu činjenicu treba uzeti u obzir. 103

Uloga obitelji se ne mo že zamijeniti niti jednom drugom sredinom. U suvremenoj demokratskoj obitelji, zasnovanoj na roditeljskoj ljubavi, djeca zaista mogu stjecati sva potrebna znanja, vještine i navike. U ta kvoj obitelji ona mogu razvijati psihofizi čke sposobnosti te mogu formirati norme moralnog ponašanja. Demokratska obitelj

podrazumijeva ravnopravnost svih članova, pa tako i djece, u poštivanju ličnosti, ali i u postavljanju i obavljanju odre đenih zadataka , a sve kako ne bi došlo do anarhičnosti odnosa 104 . I sve je to to čno u teoriji, ali na žalost, u današnje vrijeme, postoje problemi u

suvremenoj obitelji koji se mogu ukratko svesti na 105 :

1.Kada izme đu roditelja postoji bilo kakav sukob, pogotovo onaj koji je nerazjašnjen ili

nesvjestan, djeca naj češće ispaštaju jer su najslabiji član lanca i jer se oni najmanje mogu braniti. Sukobi mogu nastati zbog visokih me đusobnih emocionalnih zahtjeva članova obitelji, zbog nade da će se za razo čaranja i neuspjehe pre trpljene na poslovnom planu naći nekakva kompenzacija u obitelji i sli čno – sve to lako mo že preopteretiti članove obitelji te dovesti do loše komunikacije, a samim time i do još

većih problema.

2.U obitelji je moguće dijete pripremiti samo ograni čeno na ne ke društvene uloge.

Iskustva koja dijete stje če u svojoj obitelji, a koja su va žna za odrastanje, često nisu dovoljna za opstanak izvan obitelji. Potrebno je do živjeti i moguće ljudske odnose

izvan obitelji, a koja uklju čuju odre đena "neosobna" funkcionaln a ponašanja u

ulogama koja su potrebna za ljudske odnose u velikim društvenim organizacijama.

103Bognar, Matijevid đ1: 145+ 104Rečid đ11: 10, 11+ 105Giesecke đ2: 96+; Rečid [11: 10, 11]

3.Vrlo često djeca postanu previše emocionalno i socijalno vezana za r oditelje (ili samo jednog), pa zbog toga imaju velike probleme sa uklju čivanjem u odnose izvan obitelji.

Tako đer, ta djeca nemaju niti povjerenja u te odnose i smatraju ih nepouzdanima.

Roditelji su za to odgovorni jer vrlo često žive za dijete i više nego što je to potrebno i

time im ne rade dobro već im rade štetu jer se djeca na taj na čin ne mogu osamostaliti, a i na taj na čin roditelji mogu ugroziti svoj me đusobni odnos jer zanimanja i potrebe roditelja kao para su samostalni i ne smiju se legitimirati preko djeteta. Općenito ako

roditelji imaju dobar me đusobni odnos, i njihovom djetetu ide dobro.

Svrha odgoja je nau čiti dijete da se pravilno ponaša te da pravilno postupa. Da bi se to

postiglo, dijete treba navikavati na pravilno ponašanje i postupanje te ga treba čuvati da se ne po čne ponašati nepravilno ili da po čne postupati loše. Svaku ste čenu naviku treba njegovati i ponavljati kako ona ne bi oslabila i izgubila se. Za prvi odgoj, prije nego što dijete krene u

školu, se mo že reći da nije ništa drugo nego navikavanje jer je mozak u to vrijeme najsposobniji baš za takav odgoj, i dijete ima izuzetno izra žene sposobnosti slije đenja, oponašanja i primanja – ovdje je zbog toga bitno ponovno spomenuti taj dobar primjer kojeg će djeca po svom uro đenom nagonu oponašati i samim time se naviknuti na dobro . 106

Dijete je onoliko sposobno koliko ga njegova okolina smatra sposobnim. U odgoju je bitno ne plašiti djecu, ne rugati im se, a sva djeca (ako roditelji imaju više djece) trebaju biti

jednaka. Roditelji treb aju biti dosljedni i ako nešto dosljedno tra že, neumoljivo, dijete će se na

kraju na to i naviknuti te će, kada zna da nešto mora napraviti i da nešto ne mo že izbjeći, to i

napraviti. Djecu je potrebno stalno zapošljavati novim zadacima koji su u skladu s njihovim mogućnostima i sposobnostima, te mu je potrebno davati slobodu kretanja i govora. Pritom ih

se ne smije "pustiti s lanca", već, ako i kada je potrebno ih treba uputiti te ih stalno podsjećati

na to da nisu sama na svijetu, da imaju svoje du žnosti prema odraslima te da trebaju imati i obzira prema drugima – ukratko, da moraju biti pristojni prema svima. 107

106Taqi Falsafi [13: 147]; Trstenjak [15: 13, 15] 107Trstenjak [15: 22, 23, 24, 26, 31, 32]; Vodopija [17: 404]

Kako bi se izbj eglo usvajanje negativnih oblika ponašanja, roditelji moraju pravovremeno zapo četi s primjenom sredstava za spre čavanje (ako je potrebno), i to zahtjeve, zabrane, zapovijedi, nadzor i kazne. Pritom treba naglasiti kako je dogovor u kojem aktivno sudjeluju i djeca najbolja alternativa kaznama 108 , te da semnogi problemi ponašanja mogu spriječiti davanjem mogućnosti izbora s odgovarajućim posljedicama ili ograničenjima 109 . Sredstva za poticanje pozitivnih oblika ponašanja su općenito priznanje, odobravanje, o bećanje, pohvala i nagrada. 110

Kada god roditelj svoje djete kazni ili nagra đuje za nešto, ono mora znati zašto je to

učinjeno – ako mu se nešto uskrati, ono mora znati zašto mu je to uskraćeno, a ako je nešto

dobilo, mora znati čime je to zaslu žilo – svaku nagradu i kaznu je potrebno obrazlo žiti. Naravno, i kod kazni i kod nagrada je potrebno biti dosljedan (u slu čajevima kada je više

djeca – izbor nagrada i kazni mora biti isti za svu djecu uvijek). 111

Kako dijete razvija svoje tjelesne sposobnosti, i k ako se u obitelji provodi intelektualni, radni, tjelesni, estetski i moralni odgoj, treba dijete navoditi da stasa i da oja ča u psihološkom

smislu. Treba obratiti pa žnju na djetetovo emotivno i duhovno zdravlje te treba dijete nau čiti istinitom govoru, kul turi opho đenja, pravilnom odnosu prema svojim du žnostima, osjećaju odgovornosti i sli čno – sve to je ono što treba pou čiti dijete u vrijeme djetinjstva kako bi kasnije u životu bilo što samostalnije i uspješnije. 112

108Itkovid đ3: 347+ 109Itkovid đ3: 347+ 110Rečid đ11: 46, 48+ 111Itkovid đ3: 347+; Rečid đ11: 46+ 112Taqi Falsafi [13: 148]

7.5. Literatura

(1)Bognar, L.; Matijević, M. (2002) Didaktika . Zagreb, Školska knjiga

(2)Giesecke, H. (1993) Uvod u pedagogiju . Zagreb, Educa

(3)Itković, Z. (1997) Opća metodika nastave . Split, Knji ževni krug

(4)Janković, J. (2004) Pristupanje obitelji: sustavni pristup . Zagreb, Alinea

(5)Jelavić, F. (1998) Didaktika . Jastrebarsko, Naklada Slap

(6)Maleš, D. (1988) Obitelj i uloga spola: utjecaj roditelja na usvajanj e uloge spola kod djece. Zagreb, Školske novine

(7)Meyer, H. (2002) Didaktika razredne kvake: rasprave o didaktici, metodici i razvoju škole. Zagreb, Educa

(8)Pataki, S. (1964) Opća pedagogija . Zagreb, Pedagoško -knji ževni zbor

(9)Pavletić, V. (1968) Pedagogija 1 . Zagreb, Matica Hrvatska

(10) Re čić, M. (2003) Obitelj i školski uspjeh učenika . đakovo, Tempo

(11) Re čić, M. (1996) Odgoj u obitelji . đakovo, Tempo

(12)Rosić, V. (2005) Odgoj - obitelj - škola. Rijeka, Graftrade

(13)Taqi Falsafi, M. (2011) Dijete, naslije đe i odgoj: S v. 1. Sarajevo, Fondacija

Mulla Sadra

(14)Taqi Falsafi, M. (2011) Dijete, naslije đe i odgoj: Sv. 2 . Sarajevo, Fondacija

Mulla Sadra

(15)Trstenjak, D. (1951) O odgoju djece, nagradama i kaznama . Zagreb,

Pedagoško -knji ževni zbor

(16)Vizek Vidović, V.; Rijavec, M. ; Vlahović -Štetić, V.; Miljković, D. (2003)

(17)Vodopija, Š. (2009) Učenjem u društvo znanja: savjetnik za učenike, studente i roditelje; prilog: okvir za stručno usavršavanje . Zadar, Naklada

(18)Vukasović, A. (1976) Intelektualni odgoj . Zagreb, Izdava čkizavod

Jugoslavenske akademije

Internet izvori:

(19)Samard žić, Andriana. Va žnost masovnih medija u odgoju i obrazovanju , 15.07.2013. http://www.djecamedija.org/?p=2627 (15.06.2017.)

(20)Odgoj u obitelji . http://oc -pgz.hr/clanci_odgoj_u_obitelji.h tml (15.06.2017.)