Pjesme u prozi

Večer u Kućanu Svaki dan ona dolazi. Neugodnu tišinu probija lavež pasa. Zrak je težak od umornih izdaha kao da želi da ga pustimo na miru. Svjetla se gase i sve polako tone u san.

Karlo Pretković, 8. a

Večer u Kućanu Došla je večer. Ni puka ni životinja nema. Ulica je duga i osvijetljena. Čuju se šumovi laganog povjetarca koji prolazi ulicom. Odjednom počne padati kiša. Oluja dolazi, gromovi sijevaju nad velikim crnim nebom koje guta posljednje zvijezde. Ona osvijetljena ulica postala je mračna, tužna i jeziva ulica. No, do jutra će sve proći. Neće više biti ni kiše ni gromova ni jakog vjetra. Dan će biti lijep, a puk i životinje čut će se u radosti i veselju.

Lovro Žitnjak, 8. a

Večer u Kučanu Kućanska večer, neopisiv doživljaj. Bez ikakvih sirena i glasnih krika. Selo miruje. Svježi hladni zrak prolazi selom. Mjesečeva svjetlost osvjetljuje ulice mračne. Bistro nebo smješka se svakom.

David Šestak, 8. a

Večer u Kućanu Kad se spusti tamni mrak, kad se sva svjetla ugase, kad sve utihne, a samo se par zrikavaca čuje i koji šišmiš preleti, nastane mir. Zrak zamiriše mirisom uvenulog lišća i odmara. I u tom trenutkuvrijemezastane.

Jaša Berger, 8. a

Večer u Kućanu Večer je brzo pala. Hodam u tami i čujem samo lavež pasa koji me prate. Magla se počela dizati i hladan povjetarac ledi mi prste. Tu i tamo neka mačka prijeđe cestu ili neki auto prođe. Lišće lagano šušti kao da uspavljuje ptice među granama. Lagano pada jesenja kiša i mirisi jeseni i lišća osjete se svakim korakom sve više. Odjednom je sve utihnulo i psi su pošli na spavanje. Samo moj kišobran i ja lutamo u magli.

Lea Magić, 8. a