1 minute read
Literarni radovi učenika 4.B
Zemljin monolog
Ja sam Zemlja, dom sam mnogim biljkama, životinjama i ljudima. Nalazim se u svemiru. Sastojim se od vode i kopna. Na kopnu ima mnogo kontinenta i država. Mene zbilja veseli kada se na planetu rodi neko mladunče od životinje ili neko dijete. Veseli me kada ljudi počiste ono što su zagadili. Rastužuje me kada zagađuju ili ubijaju drveća, životinje ili bilo koju biljku. Ljudi, molim vas da prestanete zagađivati i uništavati vaš jedini dom. Jadne životinje ne znaju što se događa, a vi uništavate njihov dom. Prestanite misliti na sebe. Sve životinje, biljke i ljudi koji pomažu meni isto će izgubiti dom. Nije sve u vama!
Advertisement
Zemlja
Nola Horvat, 4. b
Moj pogled u dvorište
Moje dvorište je dosta veliko i dugoljasto. Okrenuto je na južnu stranu svijeta.
Kad sjedim na terasi vidim puno zimzelenog ukrasnog drveća,okruglih i vijugavih oblika ošišanih čempresa. Cvijeća ima u raznim duginim bojama. Od žutih narcisa do raznih malih grmova trajnica, ruža čiji mali pupovi tek započinju svoju cvatnju. Ima ih crvenih kao mak i žutih kao sunce. Mirisi su raznovrsni jer ima mnogo mirisnog bilja (kadulja, metvica, origano, ružmarin) koje kad dotakneš ima svoj specijani miris. Kukci, leptiri, pčele zuje neumorno od jutra kao i ljudi kad rade svoje poslove , čak se i mačak lijeno izvalio ispod jednog zelenog grma i promatra dva vrckava vrapčića koji su sletjeli na malo drvce sa žuto zelenim lišćem koje se ljulja i njiše na vjetru kao njihaljka na igralištu dok smo u igri.
Volim boraviti u svojem dvorištu, trčati, igrati se, voziti bicikl… Lijepo je uređeno i osjećam se ugodno i smireno.
