Opisi dvorišta

Moje dvorište

Moje dvorište je veliko i dugo. Polovica mog dvorišta je popločena, a ostatak je travnat. Na

mom dvorištu ima mnogo velikih trsova i mirisnog cvijeća. Najviše volim miris lavande.

Često sjedim na vrtnoj garnituri i igram se sa svojim veselim psima kao sa svojim prijatelji

ma. Najviše volim slušati predivan pjev ptica. Na dvorištu imamo jednu manju kućicu u

kojoj često imamo rođendanske proslave. Volim se igrati na svom dvorištu kao na igralištu.

Jako volim svoje dvorište i volim provoditi mnogo vremena na njemu.

Lana Bužanić, 4. a

Moje dvorište

Moje

dvorište je veliko i lijepo. Obasjano je toplim proljetnim suncem pa me

podsjeća na šarenu kazališnu pozornicu na kojoj boje, zvukovi i mirisi uživaju u veseloj igri. Kad izađem na dvorište, prvo što primjećujem je zelena trava prošarana bijelim i žutim cvjetićima. Ona je poput velikog mekanog tepiha iznad kojeg neprestano kruže leptiri, pčele i ostali kukci kao da plešu neki čarobni ples. Njihovo zujanje, praćeno cvrkutom ptica, mogao bih slušati cijeli

dan. Opuštajuće je poput klasičnog koncerta. Vidim kako lagani povjetarac nježno ljulja krošnje stabala, a grane voćaka trepere kao da se već vesele ovogodišnjim plodovima. Kad šećem dvorištem, osjećam miris raznobojnog cvijeća. Najviše ima tratinčica i maslačaka, a prednji dio ukrašavaju veliki grmo

vi magnolije i raznobojni jaglaci, ponosni kao da svima žele pokazati da ih je moja baka posadila s velikom ljubavlju. I moj djed jako voli ovo dvorište. Čujem zvuk njegove motike kojom čisti korov oko trsova. Automobili prolaze cestom. Kokoši kokodaču sa svih strana kao da izmjenjuju neke vrlo važne vijesti. Susjedovi psi laju kao da svojim vlasnicima žele poručiti da je vrijeme za

šetnju. Svi ti zvukovi, zajedno s kukcima i pticama, zvuče poput savršenog orkestra. Jako volim svoje dvorište jer u njemu imam mnogo mjesta za igranje, a posebno mi je drago zato što sam u njemu napravio svoje prve korake.

Noa Trtinjak, 4. a

Moje dvorište

Moje dvorište je usko i dugačko kao kakav tunel

na autocesti. Puno je

zelene trave. Hodajući bos po njoj osjećam da me bockaju kao ježeve bodlje. Na sredini dvorišta nalazi se velika prekrasna trešnja s mnoštvom malih ružičastih cvjetova koji lijepo mirišu. Gledam je i izgleda mi sretno u društvu svojih cvjetova, kao i ja kad sam u društvu svojih prijate

lja. Najednom čujem cvrkut ptica. Ugledam malog sivog vrapca koji je došao u moje dvorište odmoriti se od napornog leta. Odmarajući se, tu i tamo zabije mali smeđi kljun u zelenu travu u nadi da će pronaći nekog malog bijelog crvića. Međutim, u ustima je imao bijelu kapicu sa žutim

suncem u sredini –tratinčicu. Svašta se može vidjeti u mome dvorištu. Volim ga, ne kao čokoladu, ali brinem se da bude čisto i pokošeno.

Vito Lukinec 4. a

Priča na daljinu

Jutro dječačića Ante

Sunce sije, ptičice pjevaju, pčelice zuje, samo Ante nikako da se probudi.

Njegov sat Satić zvoni i zvoni, ali Ante se ni ne trzne. Satu Satiću je dojadilo zvoniti pa ode po pužića Ivicu. Ivica puzi po Antinoj kosi, ali Ante se samo malo počeše. Njih dvoje (Satić i Ivica) odoše do mišića. Mišić mu plazi po nosiću, no Ante se samo okrene na drugu stranu. Satić, Ivica i mišić pozovu i psića Skya i magaricu Nenu da se pridruže njihovom pokušaju buđenja Ante. Satić zazvoni, Ivica puzi, mišić cijuče, Sky laje, a Nena njače. Ta halabuka probudila je cijelo selo, no nije probudila Antu. Na nebu su se pojavili oblaci. Odjednom je zagrmjelo i Ante se odmah probudio.

Svi su bili sretni što se Ante konačno probudio. Ante se spremi i pođe u školu.

Lea Kamenar, 4. a