Prsten spasenja

PRSTEN SPASENJA

Pogled na Župnu crkvu Sv. Blaža VODNJAN - DIGNANO

PRSTEN SPASENJA

M

ladić postavljanjem prstena na ruku djevojci mijenja njenu sudbinu. Od djevojke postaje supruga i majka. Pojam ‘supružništvo’ uključuje povijest. Dvoje njih se upućuju u stvaralaštvo. A ‘majčinstvo’ znači novi život.

Slično se događa s čovjekom. Čovjek je čudesno biće, ima pol koji ga neodoljivo privlači. To je Bog. Isus Krist dolazi kao posrednik. Poziva čovjeka na suživot s Bogom. Iz toga nastaje novi, nadnaravni život. Taj čudesni susret čovjeka i Boga sličan je prstenovanju djevojke.

Susret Boga i čovjeka, na neki je način predstavljeno na devetnaest vitraža ove crkve, ukupne površine 150 četvornih metara.

PRESVETO TROJSTVO

S

vijet po logici stvari ima Početak bez početka. To je u pojmu svih naroda Bog ili Otac. Već veliki grčki filozofi misle kako Bog kao osoba mora imati odnose na istoj razini. Isus Krist je objavio tri božanske Osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. To je vrhunska istina vjere. To je ujedno i ključ sreće za čovjeka. Čovjek je sretan kada u odnosima s drugim ljudima živi u razumijevanju, miru i stvaralaštvu kao što čine tri božanske Osobe.

Sve jedinstvo prirode i organizama, sav istinski društveni napredak, odslik je njihova jedinstva.

Od Njih sve počinje i k Njima se sve vraća.

ADAM I EVA

T

heilhard de Chardin sve što se može zbiti postavlja u četiri kruga: kozmogenezu - pojavu svijeta, biogenezu pojavu života, noogenezu - pojavu čovjeka i Kristogenezu - pojavu kristolikog čovjeka. Čovjek je ‘posljednje’ djelo Božje. Stvoren ‘na sliku Božju’. O čovjeku, muškarcu i ženi, nikada ne ćemo izreći posljednju riječ. Svojim tijelom obuhvaćaju sav materijalni, a svojom dušom sav duhovni svijet. Čovjek je velik do Boga.

OPĆI POTOP

Z

lo je u svojoj biti protivljenje Bogu, izvoru bitka i života. Zašto se čovjek i anđeo odlučuju na takav čin, velika je zagonetka. Zato se zlo naziva misterijem. Zlo se u Pismima naziva Smrt.

Ponekad se stiče dojam da je većina protiv Boga. Opći potop dramatski prikazuje zaraznost zla i preživljavanje samo onih koji ostaju na Božjoj strani. Noa je, na Božjoj strani, preživio zajedno sa svojoj obitelji.

ABRAHAM

Č

ovjek je kao razumno biće ekstatičan.

Ima relacije prema drugima, ali mora imati i prema nekom većem od sebe da bi se mogao razvijati. U prapovijesti je čovjek štovao prirodne sile, personificirane u idole. Abraham je prvi čovjek koji spoznaje kako iznad čovjeka postoji osobno Biće kojemu sav gravitira. Taj odnos nije jednostavan.

Abraham činom žrtvovanja sina Izaka pokazuje kako posve pripada višnjem Biću.

MOJSIJE

Č

ovjek je obdaren savješću, nutarnjim očinskim Božjim glasom koji svakog čovjeka vodi. Kad se taj glas ušutka zlodjelima, Bog i na izvanjski način iskazuje čovjeku sebe u Deset zapovijedi. Sa prve se tri zapovijedi određuje odnos Bog - Čovjek, sa drugih pet odnos čovjek - čovjek, i sa dvije odnos čovjek - stvari. Održavanje je Zapovijedi temelj svakog života i napretka.

NAVIJEŠTENJE MARIJINO

K

ad je čovjek skrenuo u zlo, božanska je inicijativa opet prva. Bog šalje anđela Gabrijela k jednoj čistoj duši s nakanom da se Bog snizi k čovjeku i uzme tijelo. Djevica Marija je daleko iznad Abrahama. Ona je ‘službenica Gospodnja’.

Dolaskom Isusa na svijet, na novi i vidljiv način započinje posljednji povijesni krug - Kristogeneza. Čovječanstvo dobiva apsolutno novi smjer i sigurnost.

ROĐENJE ISUSOVO

I

sus se rodio kad se ‘ispunila punina vremena’, kad se više od zla nije moglo živjeti.

U njemu je združena ljudska i božanska narav. Sve ljudsko i sve božansko združeno je u Njemu. Isusov dolazak u svijet je apsolutna novina koja se ikada zbila ili se može zbiti. Nju otkivaju maleni i ponizni, sposobni za učenje i rast, i inteligentni poput Kraljeva koji iz iskustva znaju kako ništa ljudsko ne može zadovoljiti čovjeka. Isusova je namjera združiti čovjeka sa sobom od djetinjstva, ne tek na kraju života.

ISUS POBJEDNIK ZLA

Č

ovjek je slobodno biće. Sam određuje svoju sudbinu. U tome je njegova veličina i dramatičnost. Može birati između Života i Smrti. Na stani se Smrti nudi novac, zabava i vlast nad drugima, na strani Života rad, služba Bogu i ljudima. Isus Krist je davatelj Života, zato u ljudskom tijelu prolazi zemljom čineći dobro i služeći svima.

USKRSLI ISUS

I

sus je za života iz smrti povratio djevojčicu, mladića i Lazara što je bilo nečuveno.

Za sebe je prorekao povratak iz smrti što nitko nije vjerovao. Kad se dogodilo, bilo je neshvatljivo. Isusov povratak iz smrti nije bio istoznačan kao i ono troje ljudi koje je povratio. Njegov se povratak naziva ‘uskrsnućem’. Uskrsnuće je uzimanje novog, proslavljenog tijela, koje više nije podložno prirodnim zakonima, jer živi nadnaravnu stvarnost.

Uskrsnuće je nakon istine o Presvetom Trojstvu, najveća istina koja se tiče čovjeka, jer je Isus prorekao da će svi uskrsnuti na slavu ili osudu.

SILAZAK DUHA SVETOGA

D

ok su Mojsijeve zapovijedi bile ‘zakon’ koji je omogućavao izgradnju zajednice i suživot ljudi, Duh Sveti je Ljubav Božja koja čovjeka izdiže iznad svakog zakona. Stavlja ga u ljubavni odnos s Bogom. Čovjek nadahnut Kristom, ima potrebu suobličavati se biću Božjem. Život Presvetog Trojstva koje je nekada bila samo spoznaje, postaje nova čovjekova mogućnost i potreba.

ISUS DOBRI PASTIR

Č

ovjekove su energije ograničene. Nije u stanju svakog trenutka i u svakoj prigodi intenzivno pripadati Bogu. I najveći su sveci osjećali suhoću,zamor i napasti.

Zato Isus ostaje s nama ‘do svršetka svijeta’ kao Pastir koji uči, vodi i posvećuje svojim sakramentima koji nas natapaju kao sedmora rijeka. Kad posrćemo i padamo, uzima nas i nosi na svojim plećima u život vječni.

OPĆINSTVO SVETIH

V

jerovanju se, u sažetku vjere, spominje Općinstvo svetih. Kao što stablo ima korijenje, deblo i grane, kao što je u njemu životno povezana prošlost, sadašnjost i budućnost, tako i sveukupna ljudska zajednica proživljava svoje jedinstvo.

Mrtvi se nalaze u nebeskoj sreći ili čišćenju za svoje nedostatke, a živi se oblikuju oko Janjeta i Apostola. I oni u Raju i u Čistilištu i mi vjerujući na svijetu, jedincati smo organizam koji se isprepliće svojim iskustvima i sposobnostima.

SVETI GERMAN

S

veti se German, đakon pulske crkvene zajednice brinuo za siromahe, za bogoštovlje, za naviještanje Riječi Božje. Žalostilo ga je onodobno proganjanje kršćana.

Prigovorio je to gradskom upravitelju. Uhićen je i doveden u Arenu na sud. Kad nije odstupio od vjere, mučili su ga vatrom. Prvo su mu na glavu stavili zgrijani šljem, zatim su ga golog polijevali kipućom smolom, ali mu se ništa ne dogodi. Ubili su ga 21. svibnja 290. istočno od Pule, nakon što je sam molio Boga da mu dozvoli prijeći k njemu. Uz porečke mučenike, temelj je neustrašive vjere u Istri.

SUZAŠTITNICI EUROPE

V

idoviti su ljudi odavno počeli pripremati Europsku Uniju u svijetu opće konkurencije. Znali su kako bez duhovnog života Unija ne bi mogla opstati. Zato su predložene iznimne europske ličnosti kao trajni nadahnitelji. Sv. Benedikt (+547.) koji svojim geslom ‘Moli i radi’ stvara zapadnu civilizaciju, sv. Katarina Sienska (+1380.), veliki mirotvorac, sv.Brigita Švedska, majka osmero djece, kasnije redovnica ekumenska djelatnica (+1373.) i sv. Edith Stein (+1942.), filozof, obraćenica, žrtva koncentracijskih logora, tog ponovljenog ‘općeg potopa’. Sve zaštitnicama proglašene 1. listopada 1999.

SVETI ĆIRIL I METOD

P

apa Ivan Pavao II. bio je veliko iznenađenje. Tko je vjerovao da Poljak može biti vođa svijeta? Ali je svojom antropološkom i filozofskom pronicljivošću osvojio opće simpatije. I sam Slaven, osjećao je kako je slavenski element u Europi nedovoljno valoriziran. Da bi Europa disala ‘obim plućnim krilima’, suzaštinicima je 31.prosinca 1980. proglasio sv. braću Ćirila i Metoda. Ćiril monah (+869.), Metod biskup (+885.), evangelizacijom Slavena na materinskom jeziku uvode Slavene u europsku zajednicu naroda i na neki su način prethodnici Europskoj Uniji.

SVETI BLAŽ

K

ršćanstvo nije apstraktna teorija o Bogu, nego vrlo konkretni novi život temeljen na jedinstvu božanskih Osoba i potki vjere u vječni život. Vjernici se oblikuju u zajedništvo poput organizma u kojem jednaka prava i dužnosti imaju svi članovi. Konkretna je uzor ličnost svetac zaštitnik koji je već postigao ono za čim čezne vjerničko srce. Sv. Blaž je rođen u Turskoj.

Bio je liječnik i biskup. Imao je dar liječenja i čudesa. Nakon čudesa za njegovog mučenja, ubijen je 3.veljače 316. Ovdje se čuvaju i njegove relikvije.

SVETI MIHOVIL ARHANĐEO

Ž

ivot nije samo gomila događaja. I čovjek kao svaki stvor ima svoj uzvišeni smisao i cilj. Sv. je Mihovil vođa anđela koji surađuju s Bogom. Prema tradiciji svaki čovjek ima svog anđela čuvara koji savjetuje i potiče na dobro. Na kraju života sv. Mihovil po svojim anđelima svjedočit će kamo je kome ići: u blaženu vječnost ili vječnu žalost. U Život ili Smrt. Anđeo čuvar sa svetim Mihovilom žele nas po našem slobodnom izboru i samoostvarenju vratiti u Ljubav Presvetog Trojstva iz koje smo stvoreni.

Kakav divan krug ljudskog života! Kakav divan ‘prsten’ stavlja Krist na ruku svakom čovjeku.

V

itraži su izrađeni kroz deset godina nakon što je za obnove crkve ustanovljeno da su prozori truli. Idejni je projektant vitraža župnik Marijan Jelenić, slike su Tita Tonegguzzo, izrađeni u Laboratorio Tito Toneguzzo - Mosaici e vetrate d’arte Monza.

„Do sada su prozori naših crkava bili zatvorerni samo starim platnima, zahvaljujući vama po prvi puta sunce zlatnim pramenovima raznih boja osvjetljava pod naše bazilike prolazeći obojenim staklima. Beskrajna radost ispunja srce onih koji se mogu diviti izvanrednoj novini ovog iznimnog djela“, piše Gozbertus u 10.st.

Unutrašnjost se jednog zdanja može vrlo raznoliko proljepšati bojama, ne priječeći zrakama i svjetlu sunca da svijetli unutra,... ispravnom upotrebom stakla“, kaže opat Teofil u 12. st.

Veliki učitelji Ugo di San Vittore i sv. Toma Akvinski tvrdili su kako je svjetlo jedan od najljepših oznaka lijepoga, a za sv. Bonaventuru i sv. Alberta Velikog, svjetlo je svojstvo Boga.“ Kroz prozore se katedrale ne vidi ni sunce ni ono što je vani. Prozor više ne povezuje s vanjskim svijetom, već odvaja“, Frodl Kraft.

Na dan kad je posvećeno 90 vitraža 1144.g. opat samostana Sant Denis Suger piše: “Sjaji ono što je sa svjetlom skladno obasjano, odsijeva zdanje prožeto novim svjetlom... sva crkva odsijeva divnim svjetlom i nastavlja s presjajnim vitražima prožimati unutarnju ljepotu. Vitraži su izmijenili crkvu u nešto vrlo slično „Nebeskom Jeruzalemu” o kojem govori sv. Ivan u Otkrivenju.

Vitražni prozori imaju duhovni smisao... Vitraži su božansko pismo i prosiplju sjaj pravog sunca, to jest Boga, u unutrašnjost crkve, zapravo, osvjetljujući srca vjernika“, Ugo di san Vittore. „Značenje je kontemplacije (ovdje) dvostruko: odgonetnuti poruku i uzdići duh iz materijalnih do duhovnih stvarnosti.“ E. Castelnuovo. „Crkva je... oaza radosti i mira. ...Kršćanska umjetnost ima dvojaki cilj: duhovnu izgradnju čovjeka i usmjerenje našeg odnosa s Bogom“, kaže Ivan XXIII.

Izdaje: Župni ured Sv. Blaža Vodnjan

©Zabranjena svaka reprodukcija bez dozvole.

Tel. 052 511 420 • marijan.jelenic1@pu.htnet.hr Oblikovanje i foto. MOD; Tisak. Tiskara Nova Galižana