Obuka

~1~

TARA SUE ME

Obuka

www.balkandownload.org

~2~

Za Cyndy, Danielle i Kathy.

Bez vas ova priča ne bi bila ono što jest. Obično hvala nikad neće biti dovoljno.

~3~

Zahvale

Prvo i najvažnije, veliko hvala mojem suprugu, gospodinu Sue Meu. Ne znam što je očekivao kad se prije sedamnaest godina oženio mnome (imali smo pet godina kad smo se vjenčali, ako ste se slučajno pitali), ali slutim da to nije bilo ono što je dobio. Hvala ti na podršci. Znam da nije bilo uvijek lako, ali bio si uz mene kroza sve što sam prošla. Odnosno, bio si uz mene kad sam konačno priznala o čemu volim pisati...

Puno zagrljaja, poljubaca i ljubavi za moje dvoje djece. Moja je najveća nada da nećete imati doživotne ožiljke od bezbrojnih dostava hrane, papirnatih tanjura i odgovora: “Da, mama uređuje tekst. Da, opet.”

Veliko hvala i mnogo ljubavi za Danielle i Cyndy. Priča ne bi bila ista bez vas (povez preko očiju potpuno je tvoja zamisao, Danielle, i savršena je!). Ne želim ni pomisliti na to kako bi to prošlo bez vas.

Ccchellesss, hvala na kuvertama.

Hvala Amy koja nikad nije odustala i Gereurdu što je nastavio.

Moja najiskrenija zahvalnost, poštovanje i divljenje svima u Penguinu jer su najgenijalnija skupina ljudi s kojom možete raditi.

Jhanteigh, nikad neću zaboraviti kad sam dobila tvoj e-mail dok sam vozila i zatim parkirala auto na najbliže mjesto da ga mogu pročitati. Zauvijek sam zahvalna što si vidjela nešto u meni (i nikad neću proći pokraj Burger Kinga a da se ne nasmiješim).

Claire, ti si sidro u ovom ludom svijetu. Hvala ti na strpljenju, savjetima i pokazivanju smjera.

Svakome tko me na bilo koji način podržao, voljela bih da mi je pamćenje tako dobro da vas se svih mogu sjetiti. Dio vas u svemu je što radim.

I gđici K., još jedanput, nemam riječi. Hvala ti što si prava prijateljica. Blagoslovljena sam što te imam u svojem životu i zaglavila si sa mnom zauvijek.

~4~

Prvo poglavlje —ABBY—

Vožnja natrag prema Nathanielovoj kući potrajala je duže nego što je trebala. Ili mi se činilo tako. A možda sam samo bila napeta.

Zamišljeno sam nagnula glavu. Možda nije napetost. Možda je iščekivanje. Iščekivanje jer smo poslije nekoliko tjedana razgovora, nekoliko tjedana čekanja i planiranja, napokon ovdje. Napokon na starom.

Podignula sam ruku i dotaknula ogrlicu — Nathanielovu ogrlicu. Vrhovima prstiju plesala sam po poznatim obrisima i opipavala dijamante. Okretala sam glavu s jedne na drugu stranu i ponovno se upoznavala s osjećajem njegove ogrlice na sebi.

Nije bilo riječi kojima bih opisala kako sam se osjećala s Nathanielovom ogrlicom ponovno oko vrata. Najbliža usporedba koja mi pada na pamet jest usporedba sa slagalicom. Slagalicom čiji je posljednji dio napokon na mjestu. Da, posljednjih nekoliko tjedana Nathaniel i ja živjeli smo kao ljubavnici, ali oboje smo se osjećali nepotpuno. Kad mi je ponovno stavio ogrlicu — i opet me posjedovao — bio je to dio koji je nedostajao. Čak je i meni zvučalo čudno, ali napokon sam se osjećala kao da sam ponovno njegova.

Unajmljeni je automobil naposljetku stigao do Nathanielove kuće i ušao na dugački prilaz. Iza prozora kuće treperilo je slabašno svjetlo. Namjestio je tajmer za svjetlo jer je pretpostavio da ću doći po mraku. Mala gesta, ali vrlo dirljiva. Gesta koja je, poput većine stvari koje je radio, pokazivala da sam mu stalno u mislima.

Zveckala sam svojim ključevima hodajući prilazom prema njegovim ulaznim vratima. Mojim ključevima. Njegove kuće. Prije tjedan dana dao mi je komplet ključeva. Nisam živjela s njim, ali provodila sam mnogo vremena u njegovoj kući. Rekao je daje sasvim logično da sama otključam kad dođem prije njega ili zaključam na odlasku.

Kad sam otvorila vrata, Nathanielov zlatni retriver Apollo skočio je na mene. Podragala sam ga po glavi i pustila ga nekoliko minuta u dvorište. Nisam mu dala da bude predugo vani jer nisam bila sigurna hoće li Nathaniel doći kući ranije, a ako dođe, htjela sam biti spremna. Htjela sam da ovaj vikend bude savršen.

“Miruj”, rekla sam Apollu, zastavši u kuhinji da mu napunim zdjelicu vodom. Apollo se pokoravao svim Nathanielovim naredbama, ali nasreću, ovoga je puta poslušao i mene. Prije bi uvijek išao za mnom po stubama, a večeras bi to bilo vrlo nezgodno.

Brzo sam izašla iz kuhinje i popela se na gornji kat do svoje stare sobe. Sobe koja će vikendima biti moja.

Razodjenula sam se i složila odjeću na urednu hrpu na rubu dvostrukog kreveta. Nathaniel i ja složili smo se oko toga. Od nedjelje do četvrtka, svaki put kad ostanem kod njega, spavat ću s njim u krevetu, ali petkom i subotom spavat ću u sobi namijenjenoj njegovim pokornima.

Sad kad smo preko tjedna imali tradicionalniju vezu, oboje smo htjeli učiniti sve što je potrebno da vikendom budemo u pravom stanju uma. A to će stanje uma oboma biti lakše održavati spavamo li u odvojenim sobama. Da, oboma, ali Nathanielu možda više. Rijetko je dijelio krevet sa svojim pokornima, a romantična veza s jednom od njih bila mu je sasvim novo iskustvo.

Zakoračila sam u sobu za igru gola. Nathaniel me prošli vikend proveo prostorijom — objašnjavao mi, diskutirao sa mnom i pokazivao mi stvari koje nikad nisam vidjela te nekoliko predmeta za koje nisam ni čula.

~5~

Zapravo je bila riječ o vrlo skromnoj prostoriji — drveni podovi, duboke tamnosmeđe boje, lijepi ormari od trešnjina drva, čak i dugačak izrezbaren stol od raskošnog drva. No lanci i okovi, podstavljena kožnata klupa i stol te drvena klupa za bičevanje otkrivali su pravu namjenu sobe.

Ispod obješenih lanaca čekao me jastuk. Spustila sam se na njega na koljenima i namjestila se u položaj za koji mi je Nathaniel rekao da ga moram zauzeti svaki put kad ga čekam u sobi za igru — stražnjica položena na pete, leđa uspravna, desna šaka na lijevoj položenoj u krilu, neisprepleteni prsti i pognuta glava.

Namjestila sam se u taj položaj i čekala.

Vrijeme je prolazilo sporo.

Napokon sam ga čula kako ulazi na glavna vrata.

“Apollo”, zazvao je, i premda sam znala da je to učinio kako bi ponovno izveo psa van, drugi razlog bio je da meni da do znanja tko je ušao u kuću. Da mi da vremena da se pripremim. Možda da posluša čuju li se koraci s kata. Koraci koji bi mu odali da nisam bila spremna za njegov dolazak.

Bila sam ponosna zato što ih neće čuti.

Zatvorila sam oči. Čekanju je gotovo kraj. Zamišljala sam što Nathaniel sad radi — vodi Apolla van, možda ga hrani. Hoće li skinuti odjeću u prizemlju? U svojoj sobi? Ili će ući u sobu za igru u odijelu i s kravatom?

Nije važno, rekla sam si. Što god da je Nathaniel isplanirao, bit će savršeno.

Napregnula sam uši — penjao se stubama. Sam. Nije se čuo pas kako ide za njim.

Atmosfera u prostoriji promijenila se čim je ušao u nju. Zrak je postao nabijen, a prostor između nas gotovo je zabrujao. U tom sam trenutku shvatila — bila sam njegova, da. Ta moja pretpostavka pokazala se točnom. Ali čak i više od toga, i možda i još važnije, on je bio moj.

Srce mi je počelo lupati.

“Jako lijepo, Abigail”, rekao je i stao ispred mene. Bio je bos. Zamijetila sam i da se presvukao iz odijela u crne traperice. Opet sam sklopila oči. Ispraznila glavu. Fokusirala se u sebi.

Natjerala se da ostanem mirna pod njegovim ispitivačkim pogledom.

Otišao je do stola i začula sam otvaranje ladice. Na trenutak sam se pokušala sjetiti svega što sam vidjela u ladicama, ali brzo sam se zaustavila i natjerala um da se umiri.

Vratio se i stao pokraj mene. Nešto čvrsto i kožnato spuštalo mi se niz kralježnicu.

Jahaći bič.

“Savršeno držanje”, rekao je povlačeći mi bič uz kralježnicu. “Očekujem te u ovom položaju svaki put kad ti kažem da dođeš u ovu sobu.”

Osjetila sam olakšanje jer je zadovoljan mojim položajem. Zaista sam mu željela ugoditi večeras.

Pokazati mu da sam spremna za ovo. Da smo mi spremni. Strašno se brinuo oko toga.

Naravno, sada na njemu nije bio vidljiv ni najmanji trag zabrinutosti ili sumnje. Ne u njegovu glasu. Ne u njegovu stavu. Njegovo ponašanje u sobi za igru odražavalo je potpunu i savršenu kontrolu i samopouzdanje.

Vukao je jahaći bič niz moj trbuh pa opet prema gore. Izazivajući.

Prokletstvo. Obožavala sam jahaći bič.

Nisam dizala glavu, premda sam mu željela vidjeti lice. Pogledati ga u oči. Ali znala sam da su najbolji dar koji mu mogu dati moje apsolutno povjerenje i pokornost i zato sam držala glavu pognutom i gledala u pod.

“Ustani.”

Polako sam se uspravila na noge, znajući da stojim točno ispod lanaca. Inače ih je držao zavezane visoko, ali večeras su bili spušteni.

“Od petka navečer do nedjelje popodne, tvoje je tijelo moje”, rekao je. “Kao što smo se dogovorili, stol u kuhinji i knjižnica pripadaju tebi. Ondje i samo ondje smiješ slobodno govoriti. S poštovanjem, naravno.” ~6~

Prelazio mi je objema rukama preko ramena pa niz ruke.

Jednim je dlanom kliznuo između mojih grudi i spustio ga na mjesto na kojem sam bila vlažna i željna.

“Ovo”, rekao je trljajući mi vanjske usne, “je tvoja odgovornost. Želim da budeš depilirana do gola, što je češće moguće. Ako zaključim da si zanemarila tu dužnost, bit ćeš kažnjena.”

Oko toga smo se također složili.

“Tvoja je dužnost i pobrinuti se za to da kozmetičarka obavi dobar posao. Ne priznajem nikakve izgovore. Je li to jasno?” Nisam odgovorila.

“Smiješ odgovoriti”, rekao je. Čula sam mu zadovoljstvo u glasu.

“Da, gospodaru.”

Kliznuo je prstom između mojih nabora i osjetila sam njegov dah na uhu. “Sviđa mi se kad si gola.” Vrtio je prstom oko mojega klitorisa. “Skliska i glatka. Kad nema ničega između tvoje pičkice i onoga što joj odlučim učiniti.”

Jebote.

Premjestio se iza mene i rukama me uhvatio za dupe. “Jesi li stavljala čep?” Čekala sam. “Smiješ odgovoriti.”

“Da, gospodaru.”

Vratio se prstom prema mojoj prednjoj strani, a ja sam se ugrizla za unutarnju stranu obraza da ne zastenjem.

“Neću te to više pitati”, rekao je. “Odsad pa nadalje, tvoja je dužnost pripremiti tijelo da prihvati moj kurac na koji god ti ga način odlučim dati.” Povukao je prst oko ruba mojeg uha. “Želim li ti pojebati uho, očekujem da bude spremno za to.” Zakvačio mi je prst za uho i povukao ga. Nisam dizala glavu. “Razumiješ li? Odgovori mi.”

“Da, gospodaru.”

Podignuo mi je ruke iznad glave i zakvačio jedno zapešće za lance pokraj mene. Isto je napravio i s drugim. “Sjećaš li se ovoga?” upitao me, golicajući mi kosu toplim dahom. “Našeg prvog vikenda?”

Opet nisam rekla ništa.

“Jako dobro, Abigail”, rekao je. “Da ne bude nesporazuma, ostatak današnje večeri, ili dok ti ne kažem drukčije, ne smiješ govoriti niti ispuštati ikakav glas. Samo su dvije iznimke — prva je korištenje tvojih sigurnih riječi. Smiješ ih upotrijebiti kad god osjetiš potrebu za to. Upotreba sigurnih riječi nikad neće izazvati ikakvu kaznu ili posljedice. Drugo, kad pitam jesi li dobro, očekujem da odgovoriš odmah i iskreno.”

Nije čekao moj odgovor, naravno. Nisam mu ga ni trebala dati. Ruke su mu, bez upozorenja, opet otklizale na mjesto na kojem sam izgarala od želje. Glava mi je i dalje bila pognuta pa sam vidjela kako jednim prstom uklizava u mene i opet sam se ugrizla za obraz da ne zastenjem.

Jebote, bilo je predobro osjetiti te ruke.

“Već si toliko mokra.” Gurnuo ga je dublje i okrenuo zapešće. Jebote. “Inače bih te sam okusio, ali večeras sam raspoložen za dijeljenje.”

Odmaknuo je ruku i odmah sam osjetila prazninu. No prije nego što sam stigla promisliti o tome, osjetila sam njegov mokar prst na usnama. “Otvori ih, Abigail, i okusi kako si spremna za mene.”Vrtio je prst oko mojih otvorenih usana, a onda ga polako uvukao unutra.

Već sam se probala okusiti, iz znatiželje, ali nikad toliko odjednom i nikad s Nathanielova prsta.

Osjećala sam se razvratno i divlje.

Prokletstvo, odmah me napalilo.

“Okusi kako si slatka”, rekao mi je dok sam lizala okus sebe s njegova prsta.

~7~

Lizala sam mu prst kao da je kurac — vukla sam jezik cijelom dužinom i sisala ga, isprva nježno. Željela sam ga. Željela sam ga u sebi. Sisala sam jače, zamišljajući njegov kurac u svojim ustima.

Nećeš svršiti dok ne dobiješ moje dopuštenje, a bit ću vrlo škrt s dopuštenjima. Njegove riječi iz ureda proletjele su mi glavom i potisnula sam jecaj prije nego što mi je pobjegao s usana. Ovo će biti duga noć.

“Predomislio sam se”, rekao je kad sam završila s čišćenjem njegova prsta. “Ipak te želim okusiti.” Nasrnuo je usnama na moje i silom ih razdvojio. Usne su mu bile divlje — moćne i zahtjevne u svojem cilju da me okuse.

Prokletstvo, doživjet ću moždani ako nastavi ovako.

Odmaknuo se i podignuo mi bradu. “Pogledaj me.”

Prvi put otkad je ušao u sobu, pogledala sam ga u oči — bile su mirne i zelene. Jezikom je oblizao usne i nasmiješio se. “Svaki put sve slađa.”

Prisilila sam se na to da držim pogled na njegovim očima, iako sam ga htjela spustiti niže, na njegova prsa, i uživati u prizoru njegova savršena tijela. Ali Nathanielovo tijelo nije bilo tu radi mojeg užitka pa sam ga nastavila gledati u oči.

Prvi je maknuo pogled, okrenuo se i otišao do stola. Stavio je nešto u džep, a ja sam spustila glavu kad se okrenuo.

Načinio je pet koraka do mene, a onda mi je tama prekrila oči.

“Potpuno pod mojom vlašću”, rekao je glasom glatkim poput svilenog šala koju mi je zavezao preko očiju.

Pogladio mi je dojke. Dugački su prsti uhvatili moje bradavice i zavrtjeli ih, povlačili ih i okretali.

Jebote.

“Razmišljao sam o tome da večeras izvadim štipaljke”, rekao je, lagano kvrcnuvši vrh moje bradavice. Dvostruko jebote.

Razgovarali smo o štipaljkama, premda ih nikad prije nisam probala. Osjetila sam ključanje iščekivanja u trbuhu. Nathaniel mi je obećao da će mi se štipaljke svidjeti i da će kratka bol biti vrijedna užitka koji donose.

“Razmišljao sam”, nastavio je, “ali ipak sam se odlučio za nešto drugo.”

Osjetila sam hladan metal na prsima. Kao da po meni prelazi bodljikavi rezač za pizzu. Vukao ga je polako oko jedne dojke, a zatim oko druge. Nevjerojatan osjećaj. Nije se približavao bradavicama nego je vrtio kotačić bliže i bliže, a onda se odmaknuo. Zatim sam osjetila dva kotača, i svaki je oponašao drugog u pokretima. Zadirkujući i izazivajući, ali nikad ne dodirnuvši točno ondje gdje sam htjela. Dolazili su sve bliže i bliže, a onda se opet povukli. Idući su put došli još bliže i znala sam da ću izgorjeti ako me uskoro ne dodirne.

A onda je to učinio — kotačići su prešli preko mojih bradavica, točno po mjestu na kojem sam trebala olakšanje. Osjećaj je bio tako dobar da sam zaboravila gdje sam i što radimo i zastenjala sam od zadovoljstva.

“Ahhh.”

Istog se trenutka povukao. “Kvragu, Abigail”, rekao je i skinuo mi povez s očiju. “To je drugi put u manje od dva sata. Sad i popodne u mojem uredu.”Tako me jako povukao za kosu da nisam imala izbora nego pogledati ga u oči. “Tjeraš me na zaključak da zapravo ne želiš ovo.”

Suze su mi pecnule oči. Očajnički sam željela ovoga vikenda sve učiniti savršeno. A već sam dvaput zabrljala — jedanput u njegovu uredu i drugi put sad u sobi za igru. Ali najgore, apsolutno najgore jest to što sam znala da sam razočarala Nathaniela.

Htjela sam mu se ispričati. Reći mu da mi je žao i da ću biti bolja. Ali rekao mi je da ne govorim i najbolje što sam mogla bilo je pokoriti se toj naredbi.

“Da vidimo”, rekao je i dalje me gledajući u oči. “Koja je kazna za neposlušnost tijekom scene?” ~8~

Znao je koja je kazna, isto kao i ja. Vjerojatno i bolje. No razvlačio je samo da bi me duže mučio.

“Aha, da”, rekao je kao da se upravo sjetio. “Broj udaraca za neposluh tijekom scene određuje se po domovu nahođenju.”

Po domovu nahođenju.

Sranje. Što će odlučiti?

“Mogao bih ti dati dvadeset.” Prešao mi je rukama po stražnjici. “Ali bio bi to kraj igre za večeras, a mislim da nijedno od nas ne želi to.”

Naravno da ne.

Neće mi valjda dati dvadeset?

Spustila sam pogled i uložila svu moguću snagu u to da ne popustim pred iskušenjem i pogledam klupu za bičevanje.

“Ali danas sam ti dao tri u uredu”, razmišljao je, “i očito nisu pomogli.”

Srce mi je lupalo kroz kožu na prsima. Bila sam sigurna da ga i on može vidjeti.

“Osam”, rekao je naposljetku. “Ponovit ću prethodna tri i dodati još pet.” Nagnuo se prema meni i šapnuo: “Idući put dodat ću još pet da ih bude ukupno trinaest. Poslije toga osamnaest.”

Snažno me povukao za kosu. “Vjeruj mi. Ne želiš doći do osamnaest.”

Prokleto točno, nisam htjela doći do osamnaest. Nisam htjela ni onih osam koji su me čekali.

Oslobodio mi je ruke iz lanaca. Ignorirao je limenu kutijicu melema na stolu. Zasad neće biti ništa od masiranja za ublažavanje boli. “Na klupu, Abigail.”

Sranje.

Sranje. Sranje. Sranje. Sranje. Sranje.

Ja to mogu, govorila sam si koračajući prema klupi. Mi to možemo. Ovo je sasvim drukčije od prošlog puta. Objasnio mi je zašto se prošlog puta nije pobrinuo za mene poslije kako je trebao.

Osim toga, večeras će biti samo osam udaraca.

Pobrinut ću se da ne bude više od toga.

Ali premda je prošli put bilo zbilja loše, moji koraci prema klupi nisu bili spori zbog razmišljanja o boli. Bila sam razočarana u sebe. Razočarana u svoju neposlušnost, ali još više, osjećala sam krivnju zato što su ga moja djela prisilila na to da me kazni već našega prvog vikenda igre. Prvoga sata prvog vikenda.

Smjestila sam tijelo u gladak žlijeb klupe i poželjela da sve što prije završi pa da možemo nastaviti s ugodnijim stvarima.

Nije me silio da čekam. Gotovo odmah nakon što sam se namjestila u svoj položaj počeo me lupati rukom po stražnjici.

Zagrijavanje.

Brzim mi je pokretima pljeskao stražnjicu, jače nego što je to činio kod erotskog lupanja.

“Strašno sam razočaran zato što ovo moram raditi tako brzo”, rekao je.

Da. To je najviše boljelo.

“U uredu sam ti rekao da brojiš.” Podignuo je nešto s poda pokraj klupe. “Ali buduči da sam ti večeras zabranio da govoriš ili da se ikako glasaš, ovaj put ja moram brojiti.” Žalac kožnate trake zapekao me po stražnjici.

“Jedan”, rekao je, čvrstim i odlučnim glasom.

Opet udarac.

“Dva.” Jao. Do petog su mi udarca nečujno klizile suze niz lice. Ugrizla sam se za donju usnicu da se suzdržim od ispuštanja ikakva zvuka. ~9~

“Još tri”, rekao je i protrljao mjesto po kojem me udarao. “Šest”, rekao je poslije sljedećeg. Osjetila sam da ne udara jednakom silinom kao prije.

Još dva. Još samo dva i možemo krenuti dalje.

“Sedam.”

I konačno: “Osam”. Čula sam njegovo teško disanje iza sebe i mahnito treptala tjerajući suze iz očiju. Spustio je kožnatu traku i slušala sam kako mu se koraci udaljavaju od mene.

Vratio se nekoliko trenutaka kasnije i namazao me nečim hladnim i vlažnim. “Jesi li dobro?” šapnuo je.

Ispustila sam dah pun drhtava olakšanja. “Da, gospodaru.”

Nastavio me milovati dok je govorio. “Razgovarali smo o ovome. Nije mi drago što te moram kazniti, ali ne mogu prijeći preko nepoštivanja zapovijedi. Jasno ti je to.”

Da, bilo mi je jasno. Idući put ću se više truditi.

Pomaknuo se na rub klupe i sagnuo tako da mu je lice bilo u ravnini s mojim. Sasvim nježno poljubio mi je jedan pa drugi obraz. Srce mi je počelo luđački udarati kad se usnama približio mojima. A onda me napokon poljubio — polako, nježno i dugo.

Uzdahnula sam.

Odmaknuo se, a u očima mu je zaplesao zločest sjaj. “Dođi, ljepoto.” Ispružio je ruku prema meni. “Želim okusiti tu slatku picu.”

~ 10 ~

Drugo poglavlje —NATHANIEL—

Uhvatila me za ruku i stisnuo sam je jedanput prije nego što sam je pustio. Sišla je s klupe bez posrtanja i krenula prema stolu.

“Drugo poglavlje”, rekao sam joj.

Mislio sam da bi joj već ovaj vikend mogla trebati kazna — naš prvi vikend u starim ulogama.

Posljednjih nekoliko tjedana živjeli smo kao ljubavnici i, premda smo uživali u našoj vezi, oboje smo osjećali da nešto nedostaje. Ipak, ovaj će presudni vikend biti i najteži.

Njezino kažnjavanje nikad mi neće biti najdraži čin, ali osjetio sam olakšanje. Sad sam znao da to mogu učiniti. Nikad nisam ni najmanje sumnjao u to da ona to može podnijeti.

Gledao sam je i osjećao kako sve dublje ulazim u potrebno mentalno stanje. Nisam činio ovo već nekoliko mjeseci, ali iznenadilo me kako sam se ugodno osjećao vraćajući se u svoju ulogu. Kao i uvijek, bila je u pravu — bili smo spremni.

Opet sam se usredotočio na Abigail. Ležala je na leđima, ruku položenih uz tijelo, savijenih koljena i raširenih nogu. Točan opis drugog stavka.

“Jako mi je drago što se sjećaš”, rekao sam. Premda se nije pomaknula niti na bilo koji način reagirala na moje riječi, znao sam da će je moja pohvala ohrabriti.

Pogledom sam joj lutao po tijelu. Upijao sam njezine duge ruke i noge, način na koji mi se nudila, puna povjerenja. Cisto savršenstvo.

Stavio sam dlanove na njezine kukove i klizio joj trupom prema rukama, uhvatio sam joj šake i podignuo ih iznad glave. Pogledi su nam se susreli nakratko. “Zatvori oči”, rekao sam joj.

Savinuo sam joj ruke u laktovima i zavezao je za stol. Prstima sam joj prelazio po trbuhu i kukovima, pazeći na njezinu stražnjicu, i zavezao joj gležnjeve za stol. Vidio sam da se naježila. Kad sam završio, zakoračio sam unatrag.

Jebote.

Kako je pogled na nju djelovao na mene...

“Uzmi vremena i osjeti, Abigail”, rekao sam. “Osjeti svoju izloženost.” Bradavice su joj se ukrutile na moje riječi. Izvrsno. “Svoju ranjivost.”

Pustio sam da upije težinu mojih riječi, znajući kako će se bespomoćno osjećati u svojem trenutačnom položaju.

“Mogu ti učiniti što god želim”, rekao sam, još je uvijek ne dodirujući. Još uvijek puštajući da je samo moje riječi miluju i uzbuđuju. “I planiram učiniti mnogo toga.”

Uzeo sam jastuk i gurnuo joj ga pod stražnjicu. Vjerojatno je još bolna od bičevanja. Osim toga, ovaj mi je položaj davao bolji pristup. Na trenutak sam pomislio na to da je podsjetim da ne smije doživjeti vrhunac dok joj to ne dopustim, ali ipak sam odustao od toga. Morala je naučiti. Bio sam siguran da će se sjetiti, a ako se to slučajno ne dogodi, bit će to dio obuke. Premda bi trinaest udaraca poslije ovih osam koje sam joj maloprije zadao okončalo našu igru za večeras.

“Prekrasna si”, promrmljao sam.

Počeo sam od njezina vrata i polako se kretao prema dolje. Dok sam prelazio prstima po nježnim kostima njezinih ramena, palcima sam okrznuo rub ogrlice blizu udubine u njezinu vratu.

Nekoliko sam joj minuta nježno pomilovao tijelo, dajući joj vremena da se privikne na svoj sputani i bespomoćni položaj. Dajući joj vremena da se usredotoči na moj dodir i na mene. Rukama sam je postupno trljao sve grublje, ali ostala je tiha.

~ 11 ~

Smjestio sam joj se između nogu i povukao prst po mokrim naborima. Malo je zadrhtala, ali ipak je ostala mirna i tiha.

“Mmmmm”, izustio sam, stavio joj ruku na međunožje držeći palac na klitorisu, a srednji prst malo sam gurnuo unutra. “Uzbuđuje te kad me ovako poslužuješ. Je li tako, zločestoćo?” Gurnuo sam prst dublje. “Napaljuje te kad si vezana .”Trljao sam je palcem. “Je li bolje to što znaš da mi pripadaš ili to što znaš da ću ti učiniti što god želim?” Gurnuo sam i drugi prst u nju. “Možda oboje?” upitao sam šapnuvši.

Oboje, znao sam. Sigurno oboje.

Izvukao sam prste i spustio glavu kako bih joj nježno poljubio golu kožu. Zadrhtala je ispod mene. Blago sam je raširio pa joj jezikom prešao preko rascjepa. Opet se uzdrhtala, ali i zadržala mirnoću. Ponovno sam je polizao, uživajući u njezinoj slatkoći, osjećajući lagano drhtanje kože dok se trudila ostati nepomična i sasvim tiha za mene. Gurnuo sam jezik dublje unutra i zatim povukao vrh do njezina klitorisa pa završio malim kruženjem. Pri idućem prelaženju uključio sam i zube ovlaš je grickajući.

Milovao sam joj bedra dok sam je lizao i grickao, škakljajući joj kožu sasvim laganim dodirima.

Onda sam se pomaknuo još bliže i grickao je jače, razvlačeći joj užitak i dovodeći je opasno blizu ruba.

Točno sam osjetio kad se počela truditi da odgodi vrhunac — disanje joj je postalo isprekidano, a noge su joj se počele tresti. Jedanput sam puhnuo u nju i poslao dugu i ravnomjernu struju toplog zraka preko natečenog klitorisa. Zategnula je tijelo odolijevajući orgazmu.

Nisam želio da podbaci u svojim naporima, a znao sam da neće uspjeti suzdržati orgazam ako joj ponovno dodirnem osjetljivu točku. Zato sam se odmaknuo i milovao je od gornjeg dijela bedara prema stopalima. Vraćao sam je s ruba. Vraćao sam je na zemlju.

Snažno je izdahnula i tijelo joj se opustilo.

“Bila si dobra, Abigail”, rekao sam. “Jako sam zadovoljan.”

Licem joj je proletio mali smiješak.

Da, ljepoto. Pronađi zadovoljstvo u mojem užitku.

Dovoljno je dugo bila svezana u jednom položaju. Najprije sam joj odvezao ruke. Počevši od zapešća i spuštajući se prema ramenima, nježnim sam milovanjima tjerao sve bolne čvorove i, kad sam završio, postavio sam joj ruke uz tijelo. Zatim sam se spustio do njezinih nogu i ponovio sve na donjoj polovici tijela, oslobodio joj gležnjeve i nježno masirao listove. Kad sam završio, namjestio sam ih tako da vise s ruba stola a da su joj koljena i dalje raširena.

Odmaknuo sam se od nje i otišao do ormarića na drugoj strani sobe. Otvorio sam vrata, spremio vibrator u džep i izvadio bič od zečjeg krzna. Dok sam hodao natrag prema stolu, bosa su mi stopala blago lupkala po podu od bjelogorice. Koračao sam snažnije nego inače jer sam želio da me čuje i da zna gdje se nalazim.

Oči su joj i dalje bile zatvorene.

Odlično.

“Pogodi što imam”, rekao sam, iako sam znao da neće odgovoriti. Tijelo joj je i dalje bilo opušteno. Jako nježno, povukao sam trakice biča po njezinim prsima. “Bič.” Povukao sam joj trakice niže niz tijelo tako da joj zagolicaju trbuh. “Reci mi, Abigail, želiš li da te išibam?”

Zastao joj je dah.

“Možda sam malo neljubazan”, rekao sam. “Zapovjedio sam ti da budeš tiha dok upotrebljavam novu igračku.” Lagano sam zamahnuo nitima biča po njezinu trbuhu. “Ali učinit ćeš kako ti kažem, je li tako?” ispitivao sam. “Učinit ćeš sve što želim od tebe.” Na kraju ću je dovesti u to stanje — stanje u kojem će mi potpuno vjerovati po pitanju svojega tijela. Kad će mi dati sve što ima i još više. No još nije bila ondje. Možda je mislila da jest, ali ja sam znao bolje — trebat će vremena.

~ 12 ~

Ni ovoga puta nisam se žurio nego sam joj polako pripremao tijelo. Bič nije služio samo tome da joj donesem užitak nego i da je podsjetim na to da sam ja taj koji ima kontrolu. Iskoristit ću je, da, ali nikad joj ne bih naudio. Pokazat ću joj da mi može vjerovati. Da je sigurna.

Promijenio sam udarac. Bič joj je nježno sletio na prsa, najprije na jednu stranu pa na drugu, i dodirnuo joj osjetljive bradavice. Spustio sam joj meke trakice niže niz tijelo i postupno ubrzavao pokrete. Zečje je krzno bilo sasvim mekano. Planirao sam napredovati sve do antilopa, ali to je bilo prije večerašnje kazne. Želio sam je pripremati polako i nježno, no bojao sam se da će joj antilop biti previše poslije šibanja.

Premjestio sam bič u lijevu ruku i prstima desne ruke dotaknuo je između nogu, lagano joj milujući klitoris, a onda ga polako umočio u njezinu sasvim mokru točku.

Savršeno.

Vratio sam bič u desnu ruku i udario je po gornjem dijelu bedra. Vrhovi trakica biča prešli su joj preko ulaza. Podignuo sam ruku i opet zamahnuo. “Škaklja li te to, Abigail?” upitao sam. “Dovoljno dodira da ti probudi žudnju, ali preblago da bi ti donijelo olakšanje?”

Nastavio sam još nekoliko minuta mijenjajući položaj i udarajući svaki put drugo mjesto.

Odmah sam primijetio kad joj je tijelo postalo previše napeto. “Opusti se, Abigail”, rekao sam joj, milujući joj krznom trbuh. “Večeras neću upotrijebiti ništa jače i, u ovoj fazi naše igre, obavijestio bih te prije nego što bih to učinio.”

Izdahnula je i napetost joj je napustila tijelo.

“To je to”, rekao sam, još jedanput udarivši joj nježnim bičem prsa. “Samo osjeti.”Vukao sam joj trake niz tijelo i lagano udario klitoris. “Vjeruj mi.”

Izvadio sam vibrator iz džepa i uključio ga tako da ga čuje prije nego što išta učinim s njim.

“Možeš li podnijeti još?” upitao sam. Znao sam da može.

Jednom sam rukom nastavio zamahivati bičem, a drugom sam polako uvukao vibrator u nju.

Znao sam da će, gurnem li ga prejako i prebrzo, odmah doživjeti vrhunac i zato sam ulazio polako, dajući joj vremena da se navikne na lagano vibriranje.

Kita mi je postajala sve tvrđa ispod traperica, ali potpuno sam potisnuo svoje želje i potrebe i usredotočio se na nju. Večeras je sve podređeno njoj, da se navikne na naš novi dogovor, da vratim njezino povjerenje. Da joj predstavim novi način kontrole, onaj koji nikad prije nisam forsirao.

Polako sam uvlačio i izvlačio vibrator i istodobno je zadirkivao bičem. Krznene bi niti sletjele na njezine grudi u istom trenutku u kojem bih vibrator gurnuo dublje. Počeo bih neki ritam, a onda ga promijenio da je stalno držim u neizvjesnosti.

Kad sam zamijetio da se muči da odgodi orgazam, izvadio sam vibrator pa ga, zajedno s bičem, spustio na stol. Pomaknuo sam se bliže i nježno joj milovao lice. “Otvori oči, ljepoto.”

Nekoliko je puta trepnula pa se fokusirala na mene.

Povjerenje i ljubav koje sam joj vidio u očima zamalo su me ostavili bez daha, ah uspio sam se pribrati. “Jesi li dobro?” upitao sam.

“Da, gospodaru”, šapnula je.

Nagnuo sam se i usnama okrznuo njezine. “Ide ti odlično”, rekao sam blizu njezinih usana, a onda se odmaknuo. “Možeš ostaviti oči otvorenima.”

Pomaknuo sam se bočno uz nju i otkopčao traperice. Stajao sam dovoljno blizu da me čuje, ali izvan njezina perifernog vida da me ne vidi, gurnuo sam traperice do poda i teško progutao kad mi je erekcija slobodno izletjela.

Jebote.

Nisam bio siguran koliko ću dugo ja moći izdržati. Nekoliko sam minuta stajao mirno, pokušavajući odlučiti kako da nastavim, i nekoliko sam puta odsutno protrljao kitu.

Iskoračio sam iz hlača i krenuo prema stolu. Ona je ležala mirno, ravnomjerno disala i povremeno treptala. Lutao sam očima po njoj — od njezinih krutih i tvrdih bradavica do meke kože ~ 13 ~

trbuha čijeg sam se okusa živo sjećao — sad je sigurno već imala blago slankast okus. Morao sam uložiti golemu kontrolu da ne pojurim prema stolu i ukopam se u nju.

Ali kako mogu očekivati da nauči što je kontrola ako joj ne mogu pokazati da sam je svladao sam?

Zavrtio sam joj bradavicu. “Štipaljke bismo mogli sutra”, rekao sam i snažno joj stisnuo drugu bradavicu. Duboko je udahnula. “Ali zasad”, rekao sam, “namjesti se na ruke i noge i digni to prekrasno dupe u zrak za mene.”

Odmah se pokrenula, okrenula se na stranu pa se brzo namjestila na ruke i noge.

“Ostani raširena”, naredio sam joj.

Kad se namjestila u položaj, zakoračio sam unatrag i počeo polako spuštati stol. Bio je podstavljen i izrađen po narudžbi, s mehanizmom za automatsko spuštanje i podizanje. Kad sam ga podesio na visinu koju sam želio, pomaknuo sam se i stao iza nje. “Pomiči se unatrag dok ti ne kažem da staneš.”

Krenula je unatrag prema meni i stavio sam joj ruku na stražnjicu. “Dovoljno”, rekao sam.

Prešao sam joj rukama po stražnjici. “Što misliš, Abigail?” upitao sam. “Jesam li te mučio dovoljno dugo?” Gurnuo sam kukove prema njoj tako da me može osjetiti. “Da ti dam svoj kurac?”

Spustila je gornji dio tijela oslonivši se na laktove i čekala.

“Mmmmmmm”, mrmljao sam uživajući u pogledu na nju raširenu i to kako me čeka. Raširenu i spremnu. Lagano sam je pljesnuo po stražnjici. Bol od šibanja sigurno je već malo popustio. Ovaj je udarac poslužio samo da je dodatno uzbudi.

Stavio sam joj ruke na bokove i polako ušao u nju.

Jebote.

Uzeo sam je to jutro pod tušem. Uzeo sam je dvaput prošle noći. Zašto je uvijek bilo tako jebeno dobro, baš svaki jebeni put? Zabacio sam glavu i gurnuo ga dublje u nju.

Tako dobro. Tako ispravno.

Jebote.

Fokusiraj se.

Malo sam se povukao i zadirkivao joj klitoris vrhovima prstiju. “Večeras si bila tako dobra da bih ti mogao dopustiti da svršiš.” Povukao sam se još više. “Ili ću te prisiliti da čekaš do sutra.”

Rekavši to, počeo sam spor, provocirajući ritam. Izvukao bih se gotovo do kraja. Pričekao, kako se činilo, cijelu vječnost. Pa polako opet ušao u nju.

Još sam više usporio. Uživao sam u osjećaju da sam u njoj. Činio sam što je potrebno da osjeti svaki moj milimetar. Osjećao kako se rasteže kad bih je opet napunio.

A onda sam se, napokon, počeo kretati brže. Ali samo neznatno. Uz svaki nasrtaj prstom bih joj kružio oko klitorisa, namjerno izbjegavajući izravan kontakt.

“Prati moj ritam”, naredio sam joj. Pri mojem idućem nasrtaju odgurnula se unatrag i uvukla me dublje.

To. Održavao sam nam brzinu. Njezine su mi se dojke lijepo smjestile u šake dok sam se kretao u njoj. Uštipnuo sam joj bradavicu, zamišljajući štipaljke koje ću joj staviti sutra — glave zabačene u ekstazi dok je opet dovodim do ruba užitka.

Kvrcnuo sam joj jednu bradavicu i zavrtio tvrdi vrh između prstiju. Još se jače gurnula u mene, pokazujući mi, bez riječi i zvukova, kako se osjeća. Spustio sam joj ruke niz tijelo i pod jagodicama osjetio kad joj je disanje postalo isprekidano. Kraće. Ni ona ni ja nismo mogli izdržati još dugo.

Pojačao sam ritam, nasrćući žestoko i neumorno, a ona je počela disati još teže.

“Volim biti u tebi”, rekao sam zarivši joj prste u kukove u uzaludnom pokušaju da joj se približim još više. Još dublje. Bilo kako. “Volim to kako ti se tijelo rasteže.” Riječi su mi izlazile u

~ 14 ~

dahtajima dok sam se kretao sve brže. “Kako me prihvaća.” Kukovi su mi se tresli i gurnuo sam ga još dublje. “Jebote.”

Riječi su se pretvorile u gunđanje i nisam ni znao što govorim. Svijet je nestao. Vrijeme se usporilo. Postojali smo samo mi.

Tijelo joj je drhtalo pod mojim.

“Da ti dopustim da svršiš?” zadirkivao sam je. Jedini odgovor koji mi je dala bilo je još jedno guranje u mene. “Ili da budem zaista okrutan?” Na trenutak sam prestao govoriti kad me uzela još dublje. “Da te natjeram da čekaš do sutra? Da se mučiš cijelu noć?”

Kretao sam se još brže i ulazio dugo i snažno. Ona se umirila, tijela napeta i zategnuta od naprezanja da zadrži orgazam. Mene su jaja boljela od potrebe za olakšanjem.

Nagnuo sam joj se preko leđa i šapnuo: “Svrši jako za mene, dušo.” Prstom sam zaokružio oko njezina klitorisa i glas mi je postao tiši. “Želim te čuti.” Dodirnuo sam joj klitoris vrhom prsta.

Njezin je vrisak odjeknuo tihom sobom.

Jebote.

Opet sam nasrnuo u nju.

“O. Bože. Dragi”, povikala je dok joj se tijelo stiskalo oko mene. Njezin je orgazam okinuo moj i svršio sam jednako silovito kao ona.

Potpuno istrošeno, tijelo joj je malaksalo palo na stol. Nagnuo sam se naprijed i oslonio na laktove, nježno joj ljubio dno leđa i trudio se vratiti disanje u normalu. Ona se nije ni pomaknula.

“Jesi li dobro?” pitao sam.

“D... da.” Duboko je udahnula. “Gospodaru.”

Kretao sam se uz njezino tijelo, milujući je i ljubeći putem, penjući se na stol kako bih joj se približio, a onda sam napokon sišao s nje. “Ustani kad budeš spremna”, rekao sam. “Smiješ slobodno govoriti.”

Još je nekoliko minuta ležala mirno pa se ni ja nisam žurio — trljao sam joj mišiće, nježno joj grickao i milovao kožu usnama. “Bila si jako dobra”, rekao sam joj držeći usne na njezinu vratu.

“Jako sam zadovoljan.”

Okrenula se, s blagim osmijehom ponosa na usnama, i nisam odolio a da je nježno ne poljubim.

Zašto sam ikad mislio da je zabrana ljubljenja dobro pravilo? “Ne moraš se žuriti”, rekao sam joj.

“Istuširaj se, napij se vode — što god želiš — i vidimo se u knjižnici za pola sata.”

~ 15 ~

Treće poglavlje —ABBY—

Bio je to uvjerljivo, bez ikakve sumnje i potrebe da uopće razmišljam o tome, najčudesniji orgazam u mojem životu. A to što nisam smjela govoriti, čak ni zastenjati, i to što sam morala čekati dopuštenje, učinilo je cijelo to iskustvo intenzivnijim. A onda sam se, izlazeći iz sobe za igru, sjetila njegova promukla šapta. Svrši jako za mene, dušo. Želim te čuti. I zamalo sam opet svršila. Dušo.

Zadrhtala sam od same pomisli na to.

Prvo što sam primijetila kad sam ušla u svoju sobu bila je kantica leda na komodi. I tek kad sam u njoj vidjela bocu s vodom, shvatila sam koliko sam žedna. Ali Nathaniel je, naravno, unaprijed mislio na to. Na sve je mislio.

Popila sam pola boce i tada ugledala jednostavnu spavaćicu koja me čekala u podnožju kreveta.

Nasmiješila sam se. Nathaniel je imao pune ruke posla s pripremama prije nego što je došao u sobu za igru. Odložila sam bocu i podignula spavaćicu. Bila je nježne zelene boje i ne pretjerano seksi ili izazovna. Osjećat ću se kao kraljica kad je budem nosila.

Imala sam još mnogo vremena prije nego što sam trebala biti u knjižnici pa sam se na brzinu istuširala i pustila toplu vodu da mi teče po osjetljivoj koži. Kad sam odjenula spavaćicu, otkrila sam još jedno iznenađenje: hladan mi je saten klizio po toploj koži. Nježno je milovao lagano peckanje preostalo od našeg večerašnjeg druženja pa sam, čak i s drugog kraja kuće, osjećala dodir svojega gospodara.

Zastala sam pred vratima svoje sobe. Moj gospodar.

Tad sam prvi put pomislila na njega kao na svojega gospodara, umjesto Nathaniela. Nisam predugo razmišljala o tome, već sam požurila stubama, nestrpljiva da ponovno budem u njegovoj blizini. Čekao me u knjižnici stojeći pokraj stola s alkoholnim pićima i prešao pogledom po meni kad sam ušla.

“Prekrasno ti stoji ta haljina, Abigail”, rekao je.

Abigail. Podsjetnik da je, premda smo u mojoj knjižnici, još uvijek vikend, a ja i dalje nosim njegovu ogrlicu i moram se ponašati u skladu s tim.

On je nosio žućkasto smeđe pamučne hlače stegnute vrpcom u struku i također nije izgledao nimalo loše. Spustila sam pogled na vrhove svojih nožnih prstiju i gledala ih kako se migolje.

“Hvala, gospodine.”

“Gledaj u mene kad smo u knjižnici”, rekao je.

Podignula sam glavu i susrela njegov pogled. Oči su mu bile mračne od emocija.

“Ne zaboravi”, rekao je nježno, “ovo je tvoj prostor.”

“Da, gospodine”, odgovorila sam. Prošli tjedan rekao mi je da ga u knjižnici ili za kuhinjskim stolom mogu oslovljavati s gospodine. Vikendom je na svakom drugom mjestu očekivao da ga zovem gospodaru.

“Kakav je osjećaj?” upitao me i brzo dodao, “Mislim na haljinu.”

“Prekrasan.” Zanjihala sam kukovima i saten je ponovno zalepršao po tupoj boli moje stražnjice.

Nasmiješio se kao da je točno znao što osjećam. Tko je znao? On vjerojatno jest. Sve što je činio bilo je proračunato.

“Uđi”, rekao je i mahnuo mi da produžim. Podignuo je čašu za vino. Crveno?

“Da, molim vas.” ~ 16 ~

Pokazao je prema podu ispred praznog kamina, gdje je bila razbacana hrpa jastuka i čupavih mekanih deka. Kao da pozivaju da sjedneš na njih. Oprezno sam se spustila na veliki jastuk.

Pridružio mi se za koju sekundu i dodao mi čašu crvenog vina. Primijetila sam da on nije držao čašu. Nije me to baš iznenadilo, s obzirom na ono što mi je ispričao nekoliko dana prije.

“Vjerojatno si mislila da sam bio melodramatičan onu večer na Jacksonovoj i Felicijinoj zabavi”, rekao je u utorak navečer poslije večere dok smo sjedili na njegovu kožnatom kauču. “Kad sam ti rekao da me tvoj odlazak gotovo ubio.”

“Jesam”, priznala sam. “Nisam stekla dojam da voliš dramatiziranje.”

“Bio sam loše kad si otišla”, rekao je. “Počelo je čim sam se vratio kući nakon što sam te pratio do tvojeg stana.”

Nisam bila sigurna kamo smjera ovim razgovorom. Nisam baš uživala u razgovaranju o tom razdoblju naših života. A sigurna sam da je on osjećao isto.

Namrštio se. “Ne znam koliko sam točno popio taj dan, ali kad me Jackson našao, pokušavao sam zapaliti knjižnicu.” “Što si pokušavao?”upitala sam šokirano.

Zatvorio je oči. “Ne sjećam se baš dobro. Nekih se dijelova uopće ne sjećam. Samo sam.. .”Nakratko je utihnuo.”Samo sam ti morao reći. Činilo mi se važnim.”

“Mogao si poginuti”, rekla sam, šokirana nonšalantnim načinom na koji je pričao o pokušaju da zapali kuću.

“Vjerojatno ne”, rekao je. “Bio sam previše pijan da bih učinio išta. Barem si tako govorim. Nije stvar u tome da sam želio umrijeti. Nisam želio umrijeti. Samo sam želio...”

“Zapaliti kuću?”ponudila sam odgovor.

“Ne” Zatresao je glavom.”Samo knjižnicu” “To nema nikakva smisla”, rekla sam.”Ne možeš zapaliti samo knjižnicu. Izgorjela bi cijela kuća.”

“Znam”, rekao je. “Ali siguran sam da mi je to u tom trenutku imalo smisla. Jedino čega se doista sjećam jesu bol, praznina i očaj.”

Uzela sam mu ruku i milovala je. “Nije ni čudo.” Poljubio mi je prste.”Sto nije ni čudo?”

“Nije ni čudo da se Jackson osjećao onako.”

Usne su mu zastale s poljupcima.”Rekao ti je nešto? Kunem se, ako ti je rekao nešto, razbit ću ga” Ušutkala sam ga prstom. “Ne. Nije rekao ništa. Ali Felicia.. .”Nasmijala sam se sjetivši se njezina ispada onog dana kad je došla kući s prstenom. “Felicia me jako popljuvala. Sad mi je jasno zašto. Čula je što je Jackson rekao o tome kako te moj odlazak pogodio” “Dugo je dolazio kod mene svaki dan”, nastavio je zamišljeno. “Zabrinuo sam cijelu obitelj. Naposljetku sam im rekao da sam ja kriv što si me ostavila. Da nisi ti kriva.”

Spustila sam mu ruku na koljeno i nježno ga stisnula. “Sigurno me zato zagrlio onu večer na zabavi. Tu sam večer primijetila promjenu u njemu.” “Žao mi je ako se ikad prema tebi ponašao kao da je naš prekid bio tvoja krivnja.”Izdahnuo je uz tužan zvuk pun kajanja. “Mnogo sam ti toga trebao reći.”

“Zato ćemo odsad pa nadalje razgovarati”, rekla sam. “Mnogo. I o svemu” Razgovarati mnogo i o svemu. Vjerojatno je to imao u planu za naš susret u knjižnici.

Pružio mi je tanjur. “Znam da si večerala rano. Jesi li gladna?” Želudac mi je zakrulio umjesto odgovora i on se nasmiješio. Zašto nisam prije shvatila da sam gladna?

Na tanjuru su bili sir i krekeri, bademi, grožđe i suhe trešnje. Stavio ga je između nas i uzela sam komad sira cedar. Kad sam ga pojela, uzela sam šaku badema i pojela i njih. On je grickao nekoliko zrna grožđa i kocku sira gruyere.

~ 17 ~

Zakuska je bila ukusna i dobrodošla, ali sigurno je imao i neki drugi razlog zbog kojeg me pozvao u knjižnicu. Mogli smo otići u krevet. Mogao mi je reći da pojedem nešto u kuhinji. Zašto je želio da se nađemo u knjižnici?

Možeš ga pitati, rekla sam si. Iako sam znala da je ovo moja knjižnica, ipak mi je bilo čudno obratiti mu se kao što bih to učinila preko tjedna.

Počela sam shvaćati na što je mislio kad je rekao da smo trebali više razgovarati.

Prošli put kad sam nosila ogrlicu, nije bilo mnogo razgovora.

Ali što da mu kažem? Hvala na odličnom orgazmu?

Pročistio je grlo. “Neću ovo činiti svaki put, ali mislio sam da je dobra ideja da se nađemo i porazgovaramo o tome kako je prošla večer,” Nasmiješio mi se. “Budući da nam je ovo bila prva večer. I tebi je to bio tek drugi put u sobi za igru.”

Prstom sam pratila zlatan filigranski crtež na tanjuru. “Želim da razgovaramo, a ne da ja držim monolog”, rekao mi je.

“Znam”, naposljetku sam progovorila. “Samo je... čudno.”

“Možda će nam pomoći budemo li razgovarali o toj čudnosti.”

Oboje smo istodobno posegnuli za grožđem i prsti su nam se dotaknuli. Odmah sam povukla ruku.

“Vidiš?” upitao me, glasa teška od emocija. “Čemu sad to?”

Duboko sam udahnula. “Samo pokušavam odvojiti tjednog Nath... hoću reći, čovjeka, od onog preko vikenda.” Spustila sam pogled na tanjur. “Teže je nego što sam mislila da će biti.”

Podignuo mi je glavu da nam se pogledi susretnu. “Zašto?”

“Ne želim uprskati”, priznala sam. “Ne želim prekoračiti granice.

“Mislim da je malo vjerojatno da učiniš takvo što.” Tiho se nasmijao. “Možda imaš teškoća u drugim područjima, ali ne mislim da će ti pokazivanje poštovanja u knjižnici ili za kuhinjskim stolom ikad biti problem.”

“Kažeš to zato što je ovo” — pokazala sam prstom na njega pa na sebe i opet na njega — “tebi lako. Ti si naviknut na ovo.”

“Ja bih rekao da je ovo” — pokazao je na prostor između nas — “meni potpuno novo.” Pogledao je prema stropu i namrštio se. “Ali, kad bolje razmislim, možda si u pravu što se tiče drugih stvari.”

Znam da jesam. “Činjenica je i dalje”, nastavio je, “da ne možemo iskreno razgovarati o sceni ako nisi otvorena i opuštena sa mnom.” Duboko sam udahnula.

“A sad, što ćemo...” Odgurnuo je tanjur s hranom s puta te uzeo moju čašu s vinom i sklonio je. “Što ćemo učiniti u vezi s tim?”

Srce mi je počelo udarati brže. “Ubij me ako znam.”

Nasmiješio se jednim kutom usana. “Nisam te baš mislio ubiti.” se.

Uspaničeno sam podignula glavu. “Znak?” upitala sam na svoj stari način provjeravanja šali li

“Da”, odgovorio je. “To je bila šala, i ne baš dobra. Samo nam pokušavam malo popraviti raspoloženje.” Glas mu je postao tih šapat, a oči su mu se zamračile. “Dođi ovamo.”

Približila sam mu se i dlanovima mi je uhvatio lice.

“Kako ću te ikad uspjeti opustiti?” Poljubio mi je obraz. “Pa da razgovaramo otvoreno?”

Poljubio mi je drugi. “Da mi kažeš što osjećaš?”

Njegov je dodir bio poveznica za kojom sam žudjela, ono što sam nesvjesno trebala, i osjetila sam kako se topim pod njegovim rukama. Usne su mu putovale od mojega obraza prema uhu.

“Da”, rekao je osjećajući reakciju mojeg tijela.

~ 18 ~

Okrenula sam lice prema njegovu i usne su nam se ovlaš dodirnule. Nesvjesno sam se pomaknula prema njemu i stavio mi je ruke oko ramena. Privio me uz prsa i nagnula sam nas oboje unatrag kako bismo se naslonili na jastuke.

“Bolje?” šapnuo je.

“Mnogo”, rekla sam i zatvorila oči. “Hvala.”

Nekoliko mi je minuta gladio kosu i slušala sam ravnomjerno dum, dum, dum njegova srca.

“Okej”, rekao je. “Onda ćemo ovako — reci mi što ti se svidjelo.”

Prije ovog vikenda satima smo razgovarali o našim upitnicima. O tome u čemu uživamo i što želimo isprobati. Zašto sam se sad sramila razgovarati o nečemu što smo učinili? Rekla sam samoj sebi da je to blesavo. Nathaniel me vidio cijelu. Dodirnuo ine cijelu. Nemam se čega sramiti.

“To što se nisam smjela oglasiti bilo je jako intenzivno”, rekla sam.

“Jako intenzivno znači svidjelo mi se, učinimo to opet?” upitao me. “Ili jako intenzivno znači bilo mi je grozno, ne želim to učiniti više nikad?”

Duboko sam udahnula zrak i njegov dubok drvenast miris. I on se upravo istuširao. “Mmmmm.

Svidjelo mi se, učinimo to opet”, odgovorila sam.

“Ja mislim da možeš podnijeti i više”, rekao je. “Idući put vidjet ćemo možeš li izdržati malo duže.”

Tijelo mi je zatreperilo od iščekivanja. Idući put, duže. Mogla sam samo zamisliti na što je mislio.

Bilo mi je drago što je mislio da mogu podnijeti više. Iskreno, ja sam mislila da sam večeras dosegnula vrh svoje samokontrole.

“Svidio mi se bič”, rekla sam jer sam htjela promijeniti temu. “Nisam ga očekivala.”

Spustio je ruku niz moj bok. “Ovoga vikenda odlučio sam upotrijebiti samo zečje krzno.”

Pritisak njegovih prstiju na mojoj stražnjici postao je grublji. “Ali ozbiljno sam mislio ono za štipaljke. Sutra ću ih upotrijebiti.” Nagnuo se i nježno mi progovorio na uho. “I dobro je da si stavljala čep.”

Kimnula sam, iznenada nesposobna da progovorim. Trnci u mojem tijelu postali su jači i pomicali su se niže pa su se konačno smjestili između mojih nogu.

Uf. “A osam udaraca?” upitao me. “Boljeli su kao sam vrag”, završila sam. “I trebali su.”

“Znam”, rekla sam. “Potpuno razumijem taj dio.” Podignula sam glavu. “Nisi djelovao iznenađeno. Znao si da ću tako brzo zabrljati?”

“Mislio sam da bi mogla”, odgovorio je. “Bilo mi je logično da hoćeš. Ali nisam želio ništa reći unaprijed. Kako bi to zvučalo?”

Položila sam mu glavu natrag na prsa. “Ionako ti vjerojatno ne bih vjerovala.”

“Vjerojatno ne bi”, rekao je.

“Najviše me boljelo to što sam znala da sam te razočarala”, rekla sam.

“To mi je bio najmanje ugodan dio večeri”, rekao je. “To što sam te morao kazniti. Ali naučila si.

Nisi ponovila istu pogrešku.”

Nisam htjela previše analizirati svoj neuspjeh. “Red je na tebi”, rekla sam. “Sto ti je bio omiljeni dio?”

“Pogledaj me”, rekao mi je i nagnula sam glavu da mu uhvatim pogled. “Ti si mi bila omiljeni dio. Povjerenje koje imaš u mene. Tvoja pokornost. Užitak koji pronalaziš u udovoljavanju meni.”

Zatresla sam glavom. “Nisam to mislila. Mislila sam...” “Ššššš”, ušutkao me. “Nisam završio.”

Napućila sam usne.

“Ti si”, rekao je polako, “izvrsna u načinu na koji mi služiš. I to mi je, draga moja, bio omiljeni dio. To mi jest omiljeni dio.” ~ 19 ~

Shvatila sam da si ne mogu pomoći. Podignula sam glavu i poljubila ga, usne su nam se jedva dodirivale.

Volim te, htjela sam reći, ali nisam bila sigurna je li to dopušteno. Nisam znala bi li bilo pametno.

Možda je vikendom neke stvari bolje ostaviti neizgovorenima. Barem zasad. Imali smo sve ostale dane za ljubavna šaputanja.

Nije mi često govorio da me voli. Spomenuo je to samo nekoliko puta. Ali nije mi smetalo što ne verbalizira svoje osjećaje stalno. Na neki je način to što ih je rijetko izgovarao te riječi učinilo još posebnijima.

Nije pokušao produbiti poljubac, a nisam ni ja. Oboje smo osjećali da je u tom trenutku jednostavan dodir usana govorio dovoljno glasno. Sjedili smo u ugodnoj tišini, a ja sam opet slušala ravnomjerne otkucaje njegova srca i uživala u sigurnosti njegova zagrljaja.

“Postoji li nešto što ti se nije svidjelo?” upitao me.

“Ne”, rekla sam. “Ništa što bih promijenila.” Znala sam da će ovi razgovori s vremenom postati lakši. Zapitala sam se kako će to izgledati ako ili kad učini nešto što mi se ne svidi. “Tebi?”

“Ništa.”

Ne znam koliko smo dugo ostali u knjižnici. Progovorio je tek kad je sat iznad kamina otkucao ponoć. “Trebala bi poći u krevet ako si završila s jelom.”

“Znam”, rekla sam. Dok sam se izvlačila iz njegova zagrljaja, odmah sam osjetila izostanak njegova dodira.

Listao je sa mnom i dodirnuo mi rame kad sam se okrenula prema izlazu. “Doručak je u osam u blagovaonici. Ubrzo poslije toga idemo u sobu za igru. Nije mi važno hoćeš li to obaviti večeras ili ujutro, ali želim da soba bude očišćena prije doručka.”

Preplavio me novi val žudnje zbog načina na koji mi je tako nenametljivo zapovijedao. “Da, gospodaru.”

Lagano me poljubio. “Laku noć, Abigail.”

Dugo sam se vrpoljila i okretala, ali nije mi bilo jasno zašto. Već sam mnogo puta prije toga spavala u malom krevetu. Zapravo sam više puta spavala u njemu nego u Nathanielovu krevetu.

Zašto sad nisam mogla zaspati? Bio je sasvim blizu, niz hodnik. Zajedno smo odlučili da ćemo vikendom spavati odvojeno. Ja sam željela takav dogovor. On ga je želio. Mi smo ga željeli. Pitala sam se izmiče li i njemu san.

Baš kad sam odlučila odustati, otići u knjižnicu i natočiti si brendi, čula sam ga; tih, melankoličan zvuk klavira. Melodiju profinjenu i utješnu u svojoj jednostavnosti.

Uzdahnula sam od zadovoljstva i sklopila oči.

Nemir je nestao.

~ 20 ~

Četvrto poglavlje —NATHANIEL—

Nije me iznenadilo to što nisam mogao zaspati. Na neki sam način znao da će to što je ponovno u mojoj kući kao moja pokorna, premda je to bilo ono što smo željeli — što smo trebali — biti teško.

Njezina želja da u petak i subotu spava u svojoj staroj sobi donijela mi je određeno olakšanje. No kad je u knjižnici rekla da je naša veza jednostavna jer sam ja naviknut na takve odnose, to nije moglo biti dalje od istine. Cijela naša veza bila je neistražen teritorij.

Malo sam svirao klavir, a onda sam izišao iz knjižnice i vratio se na prvi kat. Vrata njezine sobe bila su zatvorena. Zapitao sam se spava li već ili se još uvijek nemirno vrti u krevetu. Pretpostavio sam da će se i ona mučiti sa snom. Glas u glavi šapnuo mi je da sam joj trebao zapovjediti da spava na podu u mojoj sobi. Zastao sam pred vratima svoje sobe.

Jedanput sam je već natjerao da spava na podu. Svakoj drugoj pokornoj naredio bih da spava na mojem podu prvu noć nakon što sam joj stavio ogrlicu.

Znači li to da joj neću moći biti i dom i ljubavnik?

Nisam si dopustio zadržavanje na tim mislima. Umjesto toga, sjetio sam se kako je izgledala s mojom ogrlicom na sebi. Samo s mojom ogrlicom na sebi. Sjetio sam se našeg razgovora u knjižnici — kako sam je očajnički želio uzeti. Pustiti haljinu da joj klizne s ramena i spustiti ruke niz obline njezina tijela...

Kita mi je postala neugodno tvrda, gurnuo sam ruku ispod struka hlača i uhvatio je u šaku.

Sjetio sam se prizora današnjeg dana: Ona na koljenima u mojem uredu. Ona kako me čeka u sobi za igru.

Ona kako odolijeva zastenjati kad sam joj rekao svoje planove sa Štipaljkama.

Pogled mi je opet pao na vrata njezine sobe. Nije spavala na mojem podu, ali i dalje je bila moja pokorna. I mora mi služiti kako god ja odlučim.

Otvorio sam vrata sobe i ugledao je kako spava. “Probudi se”, rekao sam.

Promrmljala je nešto u snu i okrenula se na drugu stranu. “Odmah, Abigail.”

Očiju teških od sna, polako se uspravila. Kosa joj je neuredno padala oko ramena — očito se dugo vrtjela prije nego što je zaspala. Podignula je ruku do ključne kosti i poravnala naramenicu spavaćice.

“Petkom i subotom spavaš kad to meni odgovara.” Povukao sam hlače do poda i iskoračio iz njih. “A sad mi tvoje spavanje ne odgovara.”

Pogled joj je pao na moju erekciju. Da. Sad je točno znala o čemu govorim.

“No večeras se osjećam vrlo susretljivo pa ću ti dopustiti da odlučiš kako ga želiš”, rekao sam.

Trepnula je nekoliko puta. “Kako god vi želite, gospodaru.”

“Abigail, mislim” — polako sam koračao do njezina kreveta “da sam ti upravo rekao što želim.”

Nagnuo sam se iznad nje. “Želim da odlučiš kako ćeš uzeti moj kurac.”

Opet je spustila pogled. Sramila se? Je li u tome stvar? Morala je prevladati svaki sram. U našoj vezi nije bilo mjesta sramu.

Uvukao sam joj prste ispod naramenica spavaćice i povukao je preko glave. “Sto god da odlučiš”, rekao sam joj, “ovo ti neće trebati.”

Kad sam joj skinuo spavaćicu i kad je ostala gola, pogledao sam je upitno podignute obrve. I dalje je šutjela.

“Vrijeme je isteklo”, rekao sam. “Nisi mi odgovorila dovoljno brzo pa ću izabrati umjesto tebe.”

Okrenuo sam je na krevetu i pritisnuo joj ramena tako da je ležala na leđima, a glava joj je visjela s ~ 21 ~

ruba kreveta. “Budući da si odlučila šutjeti kad sam te pitao nešto, iskoristit ću ta usta na bolji način.”

Morao sam se malo sagnuti, ali stavio sam joj ruke na kukove i gurnuo je naprijed tako da joj je moja kita dotaknula usne. “Dobro obavi posao i možda ću te pustiti da se vratiš na spavanje.”

Zatvorio sam oči kad mi ga je uzela u usta. Njezina je toplina bila nevjerojatna i, polako ulazeći u ta prekrasna usta, kita mi je postala još tvrđa. Stavio sam joj ruku na trbuh da provjerim kako diše i počeo ga gurati, ulazeći sve dublje.

Uzela me cijelog, opustila grlo i pušila dok sam joj polako ševio usta. Ovila bi jezik oko mene i gladila me kad bih izvadio kitu iz usta pa kliznula cijelom mojom dužinom kad bih ponovno ušao.

Znao sam da je opet ignorirala zapovijed. Upitao sam je nešto i tražio odgovor, ali nije mi ga dala. Morao sam nekako reagirati na to.

“Spreman sam”, upozorio sam je kad sam se sasvim približio vrhuncu. Gurnuo sam ga jače u njezina usta. “Ne smiješ progutati. Drži moju spremu u ustima dok ti ne kažem drukčije.”

Nepomično sam se držao za nju dok je olakšanje jurilo kroz mene i zario prste u meku kožu njezina struka.

Jebote.

Odmaknuo sam se od nje i odjenuo hlače, a ona je mirno ležala i nije se pomaknula kad sam se ponovno okrenuo prema njoj.

“Uspravi se.”

Uspravila se, dišući kroz nos i blago napuhanih obraza. Došao sam do nje i rukom joj uhvatio čeljust.

“Kad ti kažem da želim odgovor, onda želim odgovor”, rekao sam. “Gutanje moje sperme čast je koju ti ne dajem olako. Je li to jasno?” Kimnula je i stisnuo sam joj obraze. “Uživaj u mojem okusu u ustima jer si jedina osoba na svijetu koja to može. Jedina pokorna kojoj je dopušteno da mi služi.”

Gurnuo sam joj bradu prema gore. “Ona koju sam odabrao da nosi moju ogrlicu.”

Oči su joj zasuzile i osjetio sam blag nemir, ali odmah sam ga potisnuo. Morao sam ovaj vikend ostaviti snažan dojam na nju, morao sam je podsjetiti na to da nisam lagao kad sam joj rekao da je prošli put bilo lako.

Prešao sam joj slobodnim palcem ispod trepavica i pokupio nakupljene suze. Dokazao sam joj ono što sam htio i razumjela me. “Vidim ti razočaranje u očima. Progutaj, Abigail.” Držao sam joj šaku na čeljusti i promatrao grlo dok se pokoravala mojoj zapovijedi.

Premda sam znao da ovaj vikend neće biti jednostavan, nisam ni naslućivao koliko će nam oboma biti teško. Želio sam ponovno uspostaviti vezu s njom na neki način, dati joj do znanja da smo mi u redu, ali nisam znao kako to učiniti. Nikad prije nisam se susreo sa sličnim problemom.

Sjedila je ispred mene oborenih očiju, razočaranje joj je bilo vidljivo na cijelom licu. Tražio sam prave riječi. Nešto što će joj vratiti sigurnost da smo nas dvoje u redu. Da je ovo samo mala prepreka na našem putu i da se ne treba previše uznemiravati oko toga. Ali nije mi bila ugodna pomisao na to da joj šapućem ljubavne izjave nakon što sam je onako ukorio.

A onda sam dobio inspiraciju. Nagnuo sam se i šapnuo: “Jer moram voljeti jer živim.

A život u meni ti mi daješ.'“ Sigurno se sjećala da su to posljednja dva stiha pjesme Jer će me pitati zašto sam je volio Christophera Brennana, jedne od posljednjih koje su recitirane na večerima poezije održavanima u knjižnici u kojoj je radila.

Zinula je prepoznavši stihove i nasmiješio sam se. Da. Sjetila se.

Odmaknuo sam se od nje i usput joj usnama okrznuo obraz. “Laku noć, ljepoto.”

~ 22 ~

Kad sam se vratio u svoju sobu i uvukao u krevet, čuo sam je kako šuška po kući. Čistila je sobu za igru. Vjerojatno nije mogla ponovno zaspati nakon što sam je onako probudio.

Okrenuo sam se na drugu stranu i pogledao na sat. Bila su dva sata. Jebote, kasno je. Razmišljao sam o tome kako je izgledao Paulov i Christinein prvi vikend prije mnogo godina, kad su tek sklopili svoj dogovor. Paul je vjerojatno još budan. Posljednji put kad smo razgovarali spomenuo je da njihov sin Sam ima teške kolike. Ali čak i ako je budan, sumnjam da bi bio oduševljen da ga sad nazovem. Nazvat ću ga sutra poslije doručka. Ili ručka.

Okrenuo sam se od budilice, čekao dok nisam čuo da se vratila u sobu i tek onda dopustio snu da me preplavi. Čekala me u sobi za igru poslije doručka. Sjedila je na koljenima, ruku presavijenih u krilu i pognute glave. Točno onako kako sam joj rekao da me uvijek dočekuje u sobi za igru. Jedan pogled na nju, u tom položaju i s mojom ogrlicom oko vrata, i kita mi je odmah oživjela.

“Savršenstvo”, rekao sam. “Nisam očekivao ništa manje.” Osjetio sam kako joj iz tijela isijava ponos. “Listani, Abigail”, rekao sam. “Želim vidjeti ono što mi pripada.”

Jebeno prekrasno, pomislio sam kad je ustala.

Pogled joj je bio oboren, ali mogao sam osjetiti njezino iščekivanje i uzbuđenje. Soba je gotovo treperila od njih.

Stao sam iza nje i rukom joj prešao niz tijelo. Primijetio sam da diše ubrzano. Malo sam se sagnuo i šapnuo joj na uho: “Danas ću te malo pritisnuti.” Zadrhtala je pod mojim usnama.

Nastavio sam: “Zapamti, mogu te pritiskati jer vjerujem da ćeš upotrijebiti svoje sigurne riječi bude li potrebe za to.” Uhvatio sam joj jednu dojku. “Dopustit ću ti da se glasaš i svršiš kad želiš. I dalje zahtijevam tvoju potpunu iskrenost kad te pitam kako si.”

Otišao sam do vitrine i izvadio dvije štipaljke za bradavice spojene lancem. Pratila me pogledom dok sam se vraćao i kad sam stao pokraj nje. “I neću ti vezati oči. Želim da vidiš što radim.

Pognuo sam glavu i uvukao jednu bradavicu u usta. Prešao sam jezikom oko njezina vrha i natjerao je da zastenje. Uzeo sam je dublje i ispružio ruku da joj pomilujem drugu bradavicu. Kad je počela drhtati pod mojim dodirima, zamijenio sam strane i jednaku pozornost posvetio drugoj dojki.

Konačno sam se uspravio i primio joj lijevu dojku. Gladio sam je — vrtio i štipkao, gledao je kako se ježi. Idući dio malo će boljeti i morao sam biti sasvim siguran da je spremna.

“Udahni duboko, ljepoto”, rekao sam pa joj jednom rukom uštipnuo bradavicu, a drugom otvorio štipaljku. Kad je udahnula, nježno sam joj stavio štipaljku.

Ispustila je dah kratko ciknuvši.

Spustio sam joj ruku niz tijelo i protrljao je između nogu. “jako dobro.”

Isti postupak ponovio sam i s drugom bradavicom — radio sam to polako i promatrao njezinu reakciju. Gledao sam je pozorno. Kratko je zatvorila oči i zadrhtala, ali bila je dobro.

“Jesi li dobro?” upitao sam je kad sam završio.

Nasmiješila se. “Da, gospodaru.”

Odgovorio sam joj osmijehom. “Pogledaj dolje, Abigail”, rekao sam. “Pogledaj i vidi kako si zločesta djevojka.”

Pogledom sam pratio njezin i zastao na prizoru njezinih prpošnih bradavica — ukrašenih mojim štipaljkama i lancem koji je lagano visio između njih.

“Zaigrat ćemo jednu malu igru”, rekao sam joj. “Želim da me razodjeneš.” I dalje je gledala svoje dojke. “Pogledaj me.” Nastavio sam kad je podignula pogled. “Trik je u tome da svaki put kad mi dodirneš kurac zaradim pravo da jedanput povučem taj lanac.” Zakoračio sam korak unatrag.

“Počevši sad.”

Zatvorio sam oči i čekao da počne. Na sebi sam imao samo hlače. Bit će teško, ali ne i nemoguće da me razodjene a da mi ne dodirne kitu. Štipaljke su joj bile novo iskustvo. Ako joj se nisu sviđale, ~ 23 ~

ako ih se bojala ili su je previše boljele, znao sam da se idućih nekoliko minuta neće ni približiti mojoj kiti.

Do onda kad su mi hlače pale na pod, izbrojio sam četiri dodira njezine ruke. Posljednji je bio drsko milovanje moje kite prema gore dok se podizala na noge. Četiri.

Sakrio sam osmijeh.

“Koliko puta smijem povući?” upitao sam. “Četiri, gospodaru.”

“Mmmmmm. Četiri.” Uhvatio sam lanac i polako ga povukao. Ispustila je grleni jecaj koji mi je proletio ravno kroz kitu. Jebeno obožavam ovu ženu.

“Duguješ mi još tri”, rekao sam. “Naplatit ću ih kasnije.”

Vratio sam se do vitrine i izvadio svileno uže. Zatim sam joj prišao s leđa, uhvatio joj obje ruke i povukao ih na leđa. Bez žurbe i vežući uže jako oprezno, spojio sam joj ruke nježno, ali čvrsto.

“Sviđa mi se kad si u tom položaju”, rekao sam i opet se pomaknuo tako da stojim ispred nje.

“Kad su ti grudi izbačene naprijed kao da mi se nude bez riječi.” Stavio sam joj prst pod bradu, pogledao je u oči i polako joj gurnuo bradu prema gore.

Oči su joj zatreperile. “O, Bože.”

“Sviđa ti se, je li tako?”

Opet je zastenjala. “Da, gospodaru.”

Podignuo sam kut usana u osmijeh, zadovoljan time što su joj se štipaljke toliko svidjele.

“Raširi noge.” Gurnuo sam ruku između njih; bila je mokra i spremna.

Skoro.

Trebala mi je još senzualnija. Još osjetljivija.

Kleknuo sam između njezinih nogu i poljubio joj klitoris, a onda sam se nagnuo unatrag i nježno puhnuo. Isplazio sam jezik i polizao joj rascjep od dna prema vrhu, i dalje potpuno usredotočen na klitoris. Nježno sam joj ljubio unutarnju stranu bedara i poljupcima išao prema mjestu njihova susreta pa joj opet grickao klitoris. Uvukao sam ga u usta. Ispružio sam ruku, uhvatio lanac i povukao ga. Zacviljela je, a ja sam je počeo još jače lizati tako da sam u njezinoj svijesti spajao užitak i bol. Grickao sam i još jedanput jako povukao lanac. Trznula se prema meni.

Pustio sam lanac i gurnuo dva prsta u nju, dosegnuvši mjesto točno ondje — za koje sam znao da će je posve izludjeti. Zavrtio sam jezikom oko njezina klitorisa i opet gurnuo prste u nju.

Kriknula je i svršila oko mojih prstiju.

Jebote.

Dok sam ustajao, čuo sam njezino teško disanje i primijetio da joj je koža blago porumenjela.

Grudi su joj izgledale dobro, ali za prvi put već je dovoljno dugo imala štipaljke na njima.

“Udahni duboko, ljepoto”, rekao sam pa jednom rukom uhvatio štipaljku, a drugom joj nježno stisnuo dojke. Osjećao sam njezin topao dah na ramenima i prsima. “Još jedanput”, rekao sam joj.

“Sad polako izdahni.”

Kad je taj put izdahnula, otpustio sam štipaljku što sam mogao sporije. Oštro je udahnula kad joj je krv jurnula natrag u bradavicu.

“Jesi li dobro?” upitao sam.

Odgovorila je napetim glasom. “Da, gospodaru.”

“Jako dobro.”

Opet sam joj uvukao ruku između nogu i milovao osjetljivu kožu. Gurala je kukove prema meni.

“Još jedan duboki udah”, rekao sam kad sam osjetio da se opustila. “Izdahni polako.” Skinuo sam i drugu štipaljku i bacio ih obje na pod. Gurnuo sam prst u nju i lagano joj trljao klitoris palcem,

~ 24 ~

nadajući se da ću joj barem malo ublažiti bol. Njezina mi je kosa škakljala obraz dok sam joj tiho govorio koliko sam zadovoljan njome. Zadovoljan i ponosan. Uzdahnula je.

“Jako raširi noge”, rekao sam joj i odmaknuo se.

Ostavio sam je ondje nekoliko minuta, znajući da osjeća topao zrak između nogu. Znajući da joj svaki živac stoji uspravno. Izgledala je prekrasno.

Jebeni srećkoviću.

Uzeo sam lubrikant sa stola i vratio se do nje. Provukao sam ruke oko nje i lagano joj dodirnuo osjetljive bradavice vrhovima prstiju. Odgovorila mi je stenjanjem i gurnula kukove prema meni.

Samo sam se nasmijao. Nekoliko minuta poslije razmazao sam lubrikant po svojoj kiti i prstima.

“Nedavno si mi rekla da si se osjećala posjedovano kad sam ušao u tebe kroz guzicu”, rekao sam.

Poskočila je kad joj je lubrikant dodirnuo stražnjicu.

“Spremna si da budeš opet posjedovana, Abigail?”

~ 25 ~

Peto poglavlje —NATHANIEL—

Tiho je promrmljala nešto što nisam razumio. “Ili šuti ili govori tako da te čujem”, rekao sam i snažno je pljesnuo po stražnjici. “Jasno?”

“Da, gospodaru.”

“Odlično.” Uhvatio sam joj zavezane ruke. “Sad se sagni.”

Kretala se vrlo sporo, tek dolazeći sebi. Lijevom sam joj rukom čvrsto držao obje šake jer sam želio da shvati da se može prepustiti i vjerovati mi. Noge su joj bile sasvim raširene tako da je bila u stabilnom položaju, a ja sam imao odličan pogled.

“Jako lijepo, Abigail”, rekao sam. “Sviđa mi se kako ti je dupe otvoreno u ovom položaju.”

Kružio sam oko nje prstom desne ruke namazanim lubrikantom. “Da vidimo jesi li govorila istinu kad si rekla da si stavljala čep.” Malo sam ga gurnuo u nju. “Jedva te čekam uzeti ovdje.”

Progunđala je i gurnula se unatrag prema meni. Prst mi je kliznuo dublje.

Jebote.

Polako sam je ševio prstom, pazeći da joj istodobno čvrsto držim ruke kako ne bi pala. Glava joj je bila između koljena, a kosa joj se vukla po podu i svakim nasrtajem mojega prsta zamahivala po parketu.

Uvukao sam još jedan prst u nju. Polako sam ih gurao. Rastezao je. Pripremao je. Još je bila jako uska.

Polako se privikavala na moje prste, a ja sam se počeo premišljati oko svojeg plana. Nisam znao je li uopće izvedivo da je uzmem ovdje, nasred poda. Neću je moći držati, raditi na njezinu tijelu i ulaziti u nju a da joj ne stvorim nepotreban pritisak na rukama i ramenima.

Preletio sam pogledom po prostoriji i zaustavio se na klupi za šibanje.

Savršeno.

“Nedostajalo ti je ovo?” upitao sam je. “Nedostajalo ti je da ti pripremam guzicu za svoju kitu?”

Gurnuo sam ih dublje. Kurac mi je izgarao za dodirom i premda ništa nisam želio više od toga da izvučem prste i zarijem ga u nju, znao sam da to ne mogu učiniti. Vjerovala mi je da ću joj donijeti užitak, a meni je to povjerenje mnogo značilo.

Zaustavio sam prste i ona se odmah smirila. Kad sam bio siguran da je stabilna, pustio sam joj ruke. Držeći prste jedne ruke još uvijek u njoj, uvukao sam joj drugu ruku između nogu i pomilovao mokre nabore.

“Jako dobro, Abigail”, rekao sam. “Doista si stavljala čep. Nedostajala ti je moja kita, je li tako?”

Protrljao sam joj klitoris.

“O, Bože”, zastenjala je. “Da, gospodaru.”

Nastavio sam joj jednom rukom zadirkivati klitoris, a prstima druge ruke polako je rastezati.

Povremeno bi ispustila tih jauk zadovoljstva.

“Sad ću izvaditi prste”, rekao sam. “Kad to učinim, želim da se premjestiš na klupu za šibanje.”

Upotrebljavam je za kažnjavanje, rekao sam joj jedanput. Ali služi i za druge svrhe. Hoće li se sjetiti?

Usudim li se nadati da sam je doveo do stanja svijesti u kojem mi implicitno vjeruje?

Polako sam izvukao prste iz nje i još ih jedanput zavrtio oko njezina klitorisa.

“Ustani za mene”, rekao sam i povukao je za ruke.

Polako je ustala, a kosa joj je nježno pala oko lica.

“Na klupu, ljepoto.” ~ 26 ~

Nije oklijevala. Nadao sam se da je znala da nije učinila ništa što bi zahtijevalo kaznu.

“Jako sam ponosan na tebe”, rekao sam joj kad se smjestila na klupu. “Zbog toga što mi vjeruješ.”

Bila je presavijena preko klupe, stražnjice okrenute prema meni — ruke su joj bile na leđima, a noge raširene. Stao sam iza nje i nagnuo se nad nju.

“Možeš ga osjetiti u ovom položaju, je li tako?” upitao sam pa opet gurnuo pripremljeni prst u nju. Od toga joj se gornji dio tijela pomaknuo uz klupu. “Tvoje bradavice.” Malo sam izvukao prste i tijelo joj se lagano pomaknulo. “Kako se trljaju o klupu svaki put kad gurnem ruku?”

Opet sam radio na tome da je rastegnem prstima i uvukao sam joj ruku između nogu da joj pomilujem picu. Želio sam da izgara za mnom. Želio sam je dovesti u stanje gladi za mojom kitom.

Trljanje njezina tijela o klupu, nježno rastezanje mojim prstima, pomicanje mojih prstiju na njezinu klitorisu — sve je to radilo na tome da je dovede u to stanje.

Zastenjala je. “Što je?” upitao sam. “Što trebaš?”

“O, Bože”, rekla je kad sam gurnuo prste dublje. “Što trebaš?” Pljesnuo sam je po stražnjici i opet je zastenjala. “Reci mi.”

“Vi”, rekla je dahćući. “Mene.”

“Spremna si za mene?” Izvukao sam prste i prislonio glavić na njezin otvor.

“Molim vas”, rekla je.

Morao sam ići polako. Ovo joj je bio tek drugi put. Sigurno će je boljeti.

“Polako”, rekao sam, više sebi nego njoj. Nježno sam počeo ulaziti i stiskao zube susprežući goruću potrebu da se zarijem u nju.

Umirio sam kukove i umočio dva prsta u njezinu vlažnost. “Što mi to radiš?” šapnuo sam.

“Osjećaš li i ti isto?”

Jedini odgovor koji je došao od nje bilo je stenjanje dok sam joj prstima kružio oko klitorisa.

Gurnuo sam kukove naprijed i naglo stao kad je oštro udahnula. “Jesi li dobro?” pitao sam.

“Da, gospodaru”, rekla je napetim glasom. “Još. Molim vas.”

Kliznuo sam dublje u nju. Povukao se. Kliznuo dublje. Uvukao sam prste u nju i, kad sam opet nasrnuo, osjetio guranje i povlačenje svoje kite.

Jebeno prokletstvo.

Idući put nasrnuo sam još dublje, pritisnuo je jače na klupu i uklizao do kraja. Mišići su joj se stegnuli oko mojih prstiju.

“Svrši.” Glas mi je bio napet. “Kad god želiš.”

Izvila je leđa i ušao sam prstima još dublje u nju. Počeo sam spor ritam — kad bih gurnuo kitu unutra, izvukao bih prste van i trljao joj klitoris. Zatim bih kliznuo kitom van, a prste gurnuo unutra.

Ona je mislila da je posjedujem kad je uzimam ovako, ali zapravo je bilo suprotno — ona je potpuno posjedovala mene. Svaki dah, svaki otkucaj srca, svaki živac u mojem tijelu pulsirali su njezinim imenom. Pulsirali su od potrebe za njom. Cijeloga me progutala. Ona je posjedovala mene.

Zabacio sam glavu i ubrzao. Tijelo joj se sve jače trljalo o klupu.

“Ah”, zastenjala je i opet se stegnula oko mene. To. Gurnuo sam prste dublje. “O, Bože”, šaptala je. “Ne mogu... ne mogu...”

“Onda nemoj”, odgovorio sam joj šapćući i gurnuo ga dublje.

Svršila je oko mene i tiho zacviljela.

Opet sam nasrnuo, dopustio potrebi da me preplavi i svršio u nju.

Ležali smo nekoliko sekunda, a zadihanost i lupanje naših srca bili su jedini zvukovi u prostoriji. Glava mi se konačno razbistrila i nježno sam se odmaknuo od nje. ~ 27 ~

“Jesi li dobro?” upitao sam.

“O, Bože, da.”

Nasmijao sam se. “Vraćam se odmah. Ne miči se.”

Otišao sam u kupaonicu koja je bila spojena sa sobom za igru i oprao ruke. Dok sam to činio, stalno sam gledao prema njoj. Uzeo sam nekoliko velikih ručnika s grijanog stalka pa pustio vruću vodu na nekoliko manjih ručnika znajući da će se ohladiti do trenutka kad ih budem trebao.

Prostro sam ručnike po podu. Vratio sam se do nje i nježno joj oslobodio ruke — ljubio joj zapešća, pustio uže da padne dok sam joj se penjao uz ruke nastavljajući s opuštajućom masažom sve do ramena. Uhvatio sam joj jednu ruku i poljubio joj unutarnju si ranu lakta, a onda je smjestio uz tijelo pa isto ponovio s drugom rukom. Premjestio sam se pokraj nje i kleknuo tako da su nam oči bile u ravnini. Njezine su bile duboke i tamne od užitka.

“Zadivljuješ me”, rekao sam. “Svaki put.” Nježno sam je poljubio. “Možeš li stajati?”

Kimnula je i ustala.

“Dođi, lezi na ručnike.” Uzeo sam je za ruku. “Topli su.”

Legla je na pod, a ja sam joj oprao tijelo malim ručnicima i završio umotavši je u još nekoliko mekanih velikih ručnika. Zaprela je od zadovoljstva.

“Pitao bih te je li i tebi bilo dobro, ali mislim da te to ne trebam pitati”, zadirkivao sam je.

Odgovorila mi je tihim i zavodljivim smijuljenjem. Dodirnuo sam joj usne svojima. “Jesi li umorna?”

“Mmmm.” Zatvorila je oči. “Osjećam se poput meduze. Nekako gumenasto.” Zijevnula je.

“Možda sam malo umorna.” Malo umorna?

Suzdržao sam se od smijanja. Spavala je jedva četiri sata. Vjerojatno i manje. Malo umorna, kako da ne. “Želim da se idućih nekoliko sati odmoriš. Pripremi si ručak, ako želiš. Ja ću se pobrinuti za sebe.” Opet sam je poljubio. “Odspavaj .”

Nakon što sam si napravio sendvič i provjerio je li joj udobno dok spava, otišao sam u dnevnu sobu i nazvao Paula.

Javio se poslije drugog zvonjenja. “Nathaniele?”

“Bok, Paul”, odgovorio sam. “Kako idu stvari s Abby?” upitao me.

Paul je znao da je ovaj vikend jako važan i znao je koliko je teško i meni i Abby. Imao sam sreće što sam imao prijatelja poput njega s kojim mogu razgovarati. Znao sam da bih bio izgubljen da nemam nekoga s kim mogu porazgovarati.

A što je s Abby?

“O, ne”, rekao sam kad sam shvatio što to znači. Koga Abby ima za razgovor? “Nikoga”, promrmljao sam. Nema nikoga.

“Nathaniele?” zazvao me Paul, a njegov ležeran ton od maloprije zamijenila je zabrinutost u glasu. “Je li sve u redu s Abby?”

Imala je mene i nikoga drugog. Ali jesam li se ja kao njezin dom uopće računao? Kome se mogla obratiti osim meni? Felicia je jedva prihvatila našu vezu. Sad smo se bolje slagali, ali znao sam da ne odobrava naš način života. Abby je često razgovarala s Elainom, ali premda je žena mojega najboljeg prijatelja znala za naš stil života i prihvaćala ga, ne bi bila dobra osoba za podršku novopečenoj pokornoj.

“Jebeno sranje.” Srušio sam se na stolac. “Opet sam zakazao.”

“Nathaniele”, ljutito je viknuo Paul i privukao mi pozornost. “Kako je Abby?”

“Molim?” rekao sam, shvativši da sam još uvijek na telefonu. “Abby? Spava.”

“Okej”, rekao je. “A sad mi reci kako si to zakazao?”

“Baš sam razmišljao o tome kako je lijepo to što te imam kao osobu za podršku, nekoga s kim mogu razgovarati o tim stvarima i kako bi mi bilo teško bez toga.” Duboko sam udahnuo. “Abby

~ 28 ~

nema nikoga.” Sjetio sam se nečega. “Imala je prijateljicu koja je povremeno sudjelovala u našim zabavama i koja je živjela u blizini, ali mislim da nisu više u kontaktu.”

“Shvaćam.”

“Mislim, ima mene. Mi razgovaramo.” Sjetio sam se knjižnice i kako ju je još uvijek bilo teško potaknuti na otvoren razgovor dok je nosila moju ogrlicu. “Katkad.”

“Ali osim tebe nema nikoga od prijatelja tko živi našim načinom života?” upitao me. “Možda neku drugu pokornu s kojom bi porazgovarala?”

“Ne, nije spomenula nikoga.” A sigurno bi ih spomenula, zar ne?

“Jesi li razmišljao o tome da je povedeš na zabavu? Negdje gdje bi mogla upoznati ljude?”

Zapravo i jesam razmišljao o tome. Planirao sam poslije Jacksonova i Felicijina vjenčanja nazvati nekoliko članova zajednice.

“Da”, odgovorio sam. “Ali pripremamo se za to vjenčanje i tek smo ponovno počeli ovaj vikend. Mislio sam... Jebote.” Bez obzira na sve naše obveze, trebao sam se pobrinuti da i ona ima potrebnu podršku.

“Sjećaš li se što sam ti rekao kad sam te posjetio?”

“Posjetio?” ponovio sam za njim. “Ti to zoveš posjetom? Misliš na ono kad si me prozvao jadnom gomilom govana?” Da, to.

“Rekao si mnogo toga.” Lice mi se zapalilo od srama kad sam se sjetio da je Paul morao ostaviti tek rođenog sina kako bi me spasio od sebe samoga. “Na što točno misliš?”

“Kad sam ti rekao da nas posjetite kad se pomirite.”

Istinu govoreći, to sam zaboravio. Vjerojatno zato što, kad mi je to rekao, nisam uopće mislio da ćemo se Abby i ja doista pomiriti.

“Znam da se Jackson ženi za dva tjedna”, rekao mi je. “Ali je li to ikako izvedivo? Možda idućeg vikenda?”

“Oh?” upitao sam pokušavajući napraviti raspored u glavi... Možda je izvedivo. “Oh.” “Razgovarat ću s Christine da vidimo može li njezina mama pričuvati Sama nekoliko sati u subotu.” Zastao je kao da razmišlja. “Razgovaraj s Abby. Pošalji mi vaše upitnike; možda se možemo igrati zajedno. Ili još uvijek ne dijeliš svoje pokorne kojima si stavio ogrlicu?” Da dijelim Abby?

Pokušao sam zamisliti kako drugi muškarac stavlja ruke na nju. Kako joj drugi muškarac uvlači prste u kosu. Usne drugog muškarca na njezinima.

Nikad.

“Ne dijelim”, rekao sam gotovo zarežavši. “Šteta”, rekao je. “Nas četvero...”

“Bez obzira”, prekinuo sam ga. “Abby je to označila kao strogu granicu.” Znao sam da Paulu i Christine nikad nije bio problem dijeliti se međusobno. Nije mi to smetalo. No meni to nije odgovaralo.

“U tom slučaju, možda se mi možemo igrati za vas dvoje?” upitao je. “Možda nešto što Abby nije navela kao strogu granicu? Christine se pali na to da je gledaju, a oboma će nam dobro doći odlazak u sobu za igru.”

Razmišljao sam nekoliko sekunda. “Zvuči dobro. Razgovarat ću s Abby.”

Razgovarali smo o dosadašnjem tijeku vikenda.

“Kako su prošle kazne?” upitao me kad sam spomenuo njihovu neizbježnost.

“Teško”, odgovorio sam iskreno. “Oboma. Ona je bila uznemirena, a mene je uznemirilo kad sam to vidio i...”

“Zapitao si se radiš li ispravnu stvar”, dovršio je moju rečenicu.

“Ne sjećam se da je s drugima bilo ovako teško.”

~ 29 ~

“Misliš na svoje bivše pokorne?” upitao me. “Tako je”, odgovorio sam. “Ne sjećam se da sam se ovako osjećao.

“Ja se sjećam”, rekao je, s trunkom zadirkivanja u glasu. “Čega?”

“Nazvao si me kad si prvi put kaznio Beth.”

“Beth?” Pokušao sam se sjetiti. “To je bilo prije milijun godina.”

“I tad si bio uzrujan, isto kao sad”, rekao mi je. “Možda čak i više.

Volio bih da sam se sjećao. Beth mi se činila tako daleko, tako udaljeno od onoga gdje sam sada. je.

“A ako se ne sjećaš tog poziva, vjerojatno se ne sjećaš ni onoga što sam ti onda rekao”, nastavio “Kvragu, Paul”, rekao sam. “Reci više.”

“Potpuno je normalno da ti je teško nanositi bol drugoj osobi, čak i u toj vrsti odnosa u kakvoj jesi”, rekao je. “Zabrinuo bih se tek kad ti to ne bi bilo nimalo teško.”

“Znam, ali...” počeo sam.

“Nema ali”, rekao je. “Većina domova koje poznajem prolaze kroz isto.”

“Kako je bilo s tobom i Christine?” upitao sam. “Prvoga vikenda nakon što ste počeli romantičnu vezu?”

“Christine i ja bili smo drukčiji od tebe i Abby”, rekao je. “Ušli smo u tu vezu dvadeset četiri sata na dan, sedam dana u tjednu.”

“Mislio sam da je to bilo prije nego što ste prohodali”, rekao sam.

“Ne, bilo je poslije.”

“Hm”, rekao sam, pokušavajući zamisliti da živim takav život s Abby. “Koliko je potrajalo?”

“Nekoliko mjeseci”, odgovorio je. “Nije nam odgovaralo. Bilo je preteško.” Čuo sam mu osmijeh u glasu. “Kao što vidiš, Nathaniele, svatko ima svoju muku.”

“Još uvijek?”

“Da”, rekao je. “Još uvijek. Naravno, muka je sad drukčija.”

Uzdahnuo sam, više od olakšanja nego i od čega drugoga. To što proživljavam je normalno.

Abby i ja bit ćemo dobro. Samo nam treba vremena da sve razradimo.

“Kakvi su ti planovi za sutra?” upitao me.

“Pokušavam odlučiti trebam li je pozvati da prespava navečer kod mene”, rekao sam prevrćući tu ideju po glavi. Abby je provela četvrtak navečer sa mnom i nisam bio siguran hoće li htjeti ostati sve do ponedjeljka.

“Ne znam je li to baš dobra ideja”, rekao je Paul. “Zašto?”

“Tek ste počeli dvostruku vezu”, objasnio mi je. “I da budem iskren, čini mi se da će se Abby bolje nositi s tim nego ti. Ali ti...” Oklijevao je. “Mislim da bi sutra navečer trebao proraditi neke emocije. Možda nije baš najbolja ideja da je Abby s tobom u kući kad se budeš vraćao u normalu poslije vikenda.”

Nisam razmišljao o tome, ali vjerojatno je bio u pravu. Trebat će mi vremena da dobro razmislim o tome kako je prošao vikend, čak i nakon što popričam s njom o svemu. Možda bi bilo bolje da to proanaliziram sam.

Naposljetku, imali smo i ponedjeljak navečer. I utorak navečer. I srijedu navečer...

Samov mi je plač razbio koncentraciju.

“Uh. Nikad ne spava”, rekao je Paul. “Moram ići.”

“Već se premišljam oko tog vikenda”, zafrkavao sam ga.

“Potpuno te razumijem.”

Oprostili smo se nakon što sam mu obećao da ću razgovarati s Abby i da ću ga nazvati idući tjedan.

~ 30 ~

Nisu prošle ni dvije minute otkad sam spustio mobitel kad je ponovno zazvonio.

Jackson.

“Hej ti”, rekao sam. “Što ima?”

“Felicia i ja htjeli smo pozvati tebe i Abby na roštilj sutra navečer”, rekao je. “Da krstimo kuću.”

Jackson i Felicia nedavno su kupili novu kuću, izvan grada, nakon što je Jackson zaključio da njegov penthouse nije dovoljno dobar za novopečeni bračni par. Počeli su se seliti prošloga vikenda, no znao sam da Felicia službeno još uvijek živi u stanu pokraj Abbyna.

Još jedan razgovor koji bi bilo dobro što prije odraditi.

“Roštilj?” upitao sam “Znaš već”, rekao je. “Odresci. Krumpir. Muška hrana. Premda bih mogao baciti i koju ribu na gradele, ako želiš.”

“Odresci će biti u redu”, rekao sam mahnito razmišljajući. “U koliko sati?” Želio sam skinuti Abby ogrlicu i razgovarati s njom o vikendu prije ikakvih drugih planova za nedjelju navečer.

“Ne znam”, rekao je. “Zar je važno? Hvataš avion?”

“Može li u pet?” upitao sam. Tako ćemo imati dva sata. Nije baš idealno za prvi vikend, ali poslužit će.

“Pet zvuči odlično”, odgovorio mi je. “Ah, ne, dušo”, čuo sam ga kako govori nekome, vjerojatno Feliciji. “To mora biti ovdje. Tiče se nogometa.”

Diskretno sam zakašljao.

“Oprosti, Nathaniele”, rekao je. “Komadi, znaš kako je? Volim je, ali neka ne dira moje stvari kad ih negdje stavim.”

Kad smo završili razgovor, pogledao sam po dnevnoj sobi. Komadi, znaš kako je? Zaista nisam znao.

~ 31 ~

Šesto poglavlje —ABBY—

Hvala ti što si mi služila ovaj vikend”, rekao je kad mi je u nedjelju u tri sata popodne skinuo ogrlicu. Prstima mi je pomilovao goli vrat i koža mi je uživala u ljubavi koju sam osjetila u njegovu dodiru.

“Hvala tebi što si mi dopustio da ti služim”, odgovorila sam. Nisam htjela da misli da sam od našega zajedničkog vikenda dobila išta manje od njega. Posebice uzevši u obzir pogreške koje sam učinila.

Znam da je ludo, ali čim mi je skinuo ogrlicu, osjećala sam se drukčije. Teško je opisati taj osjećaj. Ogrlicu ne bih nazvala opterećenjem. Nije bila ni teret, ali kad mi ju je Nathaniel skinuo, točno sam znala što je mislio kad je rekao da me stavlja u određeno stanje svijesti.

Pogledala sam ga i osjetila kako mi se kutovi usana podižu u osmijeh.

“Hoćeš li sjesti sa mnom?” upitao me. “Da porazgovaramo?” I u njemu se promijenilo nešto.

Izgledao je drukčije. Ponašao se drukčije. Kao da je manje siguran u sebe. Pitala sam se je li to samo moja mašta.

Da je danas radni dan, zadirkivala bih ga. Da je prošli tjedan, uzvratila bih mu peckavom opaskom.

Ali posljednja dva i pol dana provela sam prepuštajući se svojim primitivnijim nagonima, a ti nagoni nisu uključivali izgovaranje peckavih opaski.

On je to, naravno, znao.

“Nadao sam se da ćeš biti više” — zastao je tražeći pravu riječ — “nesputana kad ti skinem ogrlicu.” Okej, sad je već pretjerivao.

“Misliš da sam ovaj vikend bila sputana?” upitala sam ga. “Na koji točno dio misliš? Na ono kad sam ležala gola na klupi za bičevanje? Ili zavezana za tvoj stol?” Lupkala sam se prstom po čelu. “Sad znam. Mislio si na štipaljke za bradavice, je li tako? Sigurno si mislio na njih.”

Nisam imala priliku doći do svojega idućeg sarkastičnog odgovora. Duboko sam udahnula, zagrijavajući se da ga još malo bocnem u vezi sa stvarima koje smo radili u subotu navečer, kad mi je uhvatio lice i povukao me k sebi kako bi me dugo i strastveno poljubio.

“Tu si”, rekao je kad su nam se usne razdvojile, a ruke su mu još bile na obje strane mojega lica.

Gledao me u oči i nije odmicao pogled. “Znao sam da si tu negdje.”

Provukla sam mu ruke kroz kosu i povlačila razbarušene pramenove. “Nikad nisam ni otišla.”

“Znam”, rekao je. “Samo sam se bojao da nećeš razgovarati sa mnom. Da će ovo biti neugodno.”

“Daj mi nekoliko minuta. Trebam se samo” — nabrala sam obrve — “je li prilagoditi prava riječ?”

“Prilagoditi' je sasvim dobra riječ”, rekao je i pokazao na kauč. “Hoćemo li sjesti? Čini se da nam je u petak navečer pomogao razgovor.”

Sjeo je prvi i potapšao mjesto pokraj sebe. “Stavi mi stopala u krilo. Izmasirat ću te.”

“U iskušenju sam da ti kažem kako si već učinio previše za mene.” Smjestila sam se na kauč i stavila gola stopala u njegovo krilo. “Ali ne mogu odoljeti masaži stopala.”

Nasmijao se i uhvatio mi lijevu nogu pa me čarobnim prstima masirao između nožnih prstiju i povlačio ih. “Učinio sam previše? Kako to?”

“Tako što si nam dopustio da budemo ono što jesmo”, rekla sam. “Kakvi god izaberemo da budemo.” ~ 32 ~

“Znači li to da nećeš dići ruke u zrak i reći da više ne želiš moju ogrlicu?”

“Naravno da ne. Zašto bi to uopće pomislio?” upitala sam.

Nekoliko je minuta radio u tišini, a mrgođenje mu je nagrdilo lice. “Pitao sam se jesam li bio previše grub, previše krut. Pitao sam se hoćeš li zaključiti da me ne želiš. Ne svaki dio mene.”

“To si se pitao?”

“Da.” Morala sam mu reći svoje strahove. Morala sam biti iskrena. Jako se trudio biti iskren sa mnom.

“Ja sam se bojala da me nećeš htjeti. Da ćeš zaključiti da je moja obuka prevelik posao. Da nije vrijedno truda.” Progutala sam knedlu u grlu. “Jako sam zabrljala.”

Ruke su mu se zaustavile. “Ovo nam je bio prvi vikend. Bio sam krući i zahtjevniji nego prije.

Više bi me iznenadilo da nisi zabrljala.”

“Stvarno?” Iz nekog sam se razloga osjećala bolje.

“Rekao sam ti to u petak navečer”, rekao je.

“Tako je, a otprilike sat poslije opet sam zabrljala.” “Želim da mi iskreno odgovoriš”, rekao je i opet mi počeo masirati stopalo. “Kad ti nisam dopustio da progutaš, kako si se osjećala?”

“Iskreno?”

Njegov jedini odgovor bila je podignuta obrva.

“Strašno sam se bojala da ću se zagrcnuti i ispljunuti sve na tebe”, rekla sam prisjećajući se. “I osjećala sam se loše jer ti nisam odgovorila i jer sam znala da sam te razočarala. Mrzim taj osjećaj.”

Glas mi je postao tiši. “Ali, s druge strane, to što znam kako snažno utječem na tebe donosi mi određenu moć. To što znam da si me želio probuditi. Da si me morao probuditi.”

“Da.” “Ali onda predati tu moć tebi, dati ti slobodne uzde...” Nasmiješio se i čekao moj odgovor.

“Sviđa mi se taj dio”, završila sam. “A što je s kaznom?”

“Taj mi se dio ne sviđa”, rekla sam, a onda sam vidjela da mu se usta počinju otvarati kao da će nešto reći. “Znam da je to kazna. I ne treba mi se sviđati.”

“Je li bila učinkovita?”

“Da.” “Onda je ispunila svrhu”, rekao je pa dodao, “Zašto nisi odgovorila?”

“Mozak mi previše razmišlja”, rekla sam. “Stalno sam razmišljala kako da odgovorim, kako želiš da ti odgovorim. Što bi se dogodilo da sam rekla pogrešnu stvar?”

“Jedina pogrešna stvar jest ono što se dogodilo.” Vrtio mi je palce po stopalu, pritiskao i trljao mjesto točno ispod mojega palca. “Neće se često događati da ti vikendom ponudim mogućnost izbora, ali kad to učinim, očekujem da odlučiš. Mogla si izabrati bilo što — čak i svoju ruku.”

“A da sam rekla da te želim jahati?”

“Jesam li ti postavio kakve uvjete?” Oči su mu bile sasvim tamne. “Jednostavno sam želio da izabereš.”

Glavom mi je prošla slika nas dvoje kako se pomičemo zajedno. “A da sam rekla da vodiš ljubav sa mnom?” Način na koji je uletio u moju sobu nije se podudarao s tom slikom. Sumnjam da bih mu rekla da vodi ljubav sa mnom, ali ipak sam htjela znati što bi učinio.

Podignuo mi je stopalo do svojih usana i poljubio mi taban. “Stvar bi završila sasvim drukčije.”

“Učinio bi to?”

“Da”, odgovorio je. “Ako bi to bio tvoj izbor.”

“Oh”, rekla sam, opet razočarana u sebe.

“Abby”, rekao je, kao da osjeća moju tugu. “Ne dopusti da te jedna pogreška opterećuje. Ovo je proces učenja.” ~ 33 ~

“Ali to je bila rijetka prigoda, a ja sam uprskala.”

“I uprskat ćeš opet. Nekad ću ja uprskati. Oboje učimo. I idemo dalje.”

Prebacio se na moje drugo stopalo i polako se kretao od vrha prema dnu.

“Hvala ti na pjesmi”, rekla sam. Njegovo recitiranje pjesme Jer će me pitati zašto sam je volio bilo je upravo ono što mi je trebalo da smiri moje strahove u subotu ujutro.

“Nema na čemu.”

Felicijina i Jacksonova nova kuća bila je prekrasna. Imala je pet spavaćih soba, pet potpuno opremljenih kupaonica, tri mala zahoda i veliku terasu na krovu. Posljednjih sam dana većinu stanki za ručak i mnoge večeri provodila s Felicijom, obilazeći trgovine namještaja, antikvarijate i proizvođače dizajnerskih tkanina. Felicia je imala oko za dekoriranje. Znala je što želi, a to bi u većini slučajeva i dobila. Naravno, pomagalo je i to što je bila zaručena za jednog od najpoznatijih igrača američkog nogometa u zemlji.

Ipak, vrijeme koje sam provodila s Felicijom zasjenjivala je neka tuga. Već smo godinama bile susjede i bilo mi je teško povjerovati da za manje od dva tjedna više neće stanovati u susjednom stanu. Kad ne budem s Nathanielom, bit ću sama.

Osim ako...

Ne, neću ni pomišljati na to. Bilo je prerano pomišljati na to da se preselim kod Nathaniela. Čak i kad bi on to želio. Je li tako?

Zašto je to tako velika stvar? Pitala sam samu sebe. Ionako ćeš poslije vjenčanja vjerojatno provoditi većinu vremena kod njega. Ipak...

Zaključila sam da je bolje ne srljati s tom idejom. I meni i njemu još je uvijek sve bilo previše novo.

“Oko čega si se tako zamislila?” pitao me otvorivši suvozačka vrata. “Abby?” ponovio je i ispružio ruku prema meni.

“Samo razmišljam”, rekla sam. Ruka mu je bila topla i čvrsto stisnuta oko moje. “Ništa posebno.”

“Podsjeti me da te pitam nešto u vezi s idućim vikendom”, rekao je dok smo se penjali stubama prema ulaznim vratima.

“Idućim vikendom?” Podignula sam pogled prema njemu. Obično mi nije otkrivao planove za vikend. “Što u vezi s njim?”

Njegova je ruka stisnula moju. “Poslije.”

“Stigli ste”, Jackson je otvorio vrata i pozdravio nas. “Uđite. Baš sam se spremao naložiti vatru za roštilj.” Nagnuo se i zagrlio me jednom rukom. “Felicia treba tvoje mišljenje u kuhinji.”

“Ne”, rekla sam uzvrativši mu zagrljaj. “Želi samo da se smješkam i kimam slažući se s njezinim mišljenjem.”

Nasmijao se. “Da, vjerojatno si u pravu.”

Otišli smo u kuhinju u kojoj je Felicia upravo vadila sastojke za salatu. Muškarci su uzeli odreske i uputili se na terasu, a ona me odmah upitno pogledala.

“Nemaš ogrlicu?” upitala je.

“Mislila sam da te ne zanimaju detalji.” Nisam joj ispričala za naš novi dogovor. Ali znala je da sam provela vikend s njim i vjerojatno je naslućivala ostatak. Sjela sam na nov barski stolac koji smo izabrale početkom prošlog tjedna. “Znala sam da će stolci izgledati dobro.”

“Da, baš su dobri.” Uzela je glavicu zelene salate i prala je u sudoperu. “I ne, ne zanimaju me detalji. Samo sam mislila da ćeš je nositi. Ipak si provela cijeli vikend s njim. A nisi ponijela torbu za spavanje.”

Toj ženi nije mogla promaknuti ni najmanja sitnica. “Ili želiš čuti detalje ili ne želiš. Ne može oboje.” Uzela sam nož. “Trebaš li pomoć?” Dodala mi je krastavac i počela sam ga sjeckati. “Kad već pitaš, odgovor je da, nosila sam njegovu ogrlicu ovaj vikend. Ali nosim je samo vikendom.” ~ 34 ~

“To se smije?

“Daj, molim te, Felicia”, rekla sam režući krastavac na manje komade.”

“Oprosti”, rekla je. “Samo se brinem za tebe. Posebice poslije prošlog puta...”

“Lijepo je od tebe što se brineš”, rekla sam. “Ali nemoj. Ovo je sasvim drukčije od prošlog puta.”

“Bolje mu je da pazi”, rekla je. “Bila bi prava šteta kad bih morala ubiti muževa rođaka.”

Od pomisli da će Nathaniel postati Felicijina obitelj uvijek bih osjetila bol u srcu. Osjećala sam kao da će imati neku vezu s njim koju ja nemam.

“Barem ima dijamante”, rekla je. “Dobro će izgledati s haljinom.”

Njezin me komentar iznenadio. Nisam razmišljala o tome da ću nositi ogrlicu i na vjenčanju. Ali vjenčanje je u subotu. Ako se budem pridržavala našeg dogovora, nosit ću je. Grizla sam usnu dok sam ubacivala narezani krastavac u zdjelu. Nema veze. Već sam nosila ogrlicu u društvu Nathanielove obitelji pa mogu opet.

Ali ovo je Felicijino vjenčanje.

Nema veze, rekla sam si ponovno. Pa neće me valjda Nathaniel odvući u neki mračni ormar i izlupati vješalicom po dupetu. Naravno, kad malo bolje razmislim, to bi moglo biti zabavno. Lice mi se zažarilo od te pomisli. Ne. Smijem. Misliti. O. Tome.

A možda bi mi naredio da otpužem pod stol i popušim mu. Ne, nikad to ne bi učinio.

Salata, Abby, rekla sam samoj sebi. Spremaš salatu.

Ali što sam se više trudila da ne razmišljam o zadovoljavanju Nathaniela na Jacksonovu i Felicijinu vjenčanju, više sam razmišljala o zadovoljavanju Nathaniela na Jacksonovu i Felicijinu vjenčanju i sve sam se više prepuštala maštanju. Kad sam završila sa salatom, već sam imala razrađenih nekoliko scenarija dogodovština na svadbi. A svaki je bio prljaviji i uzbudljiviji od prethodnog.

Iz hodnika se začuo smijeh. Podignula sam pogled s noža koji sam prala točno onda kad su Nathaniel i Jackson ušli u kuhinju.

Jackson je bio muškarac koji bi vjerojatno privukao većinu pogleda. Nije bio samo zgodan, već je imao tijelo koje je vrištalo za pozornošću. A budući da je uvijek bio nasmijan i dobre volje, većina ljudi osjećala je prirodnu tendenciju da bude u njegovu društvu.

Ali meni je pogled bio prikovan za njegova tišeg i skromnijeg rođaka. Čak i s vrata kuhinje, njegova je prisutnost djelovala na mene. Nathaniel je hodao nepretenciozno elegantno i sa samopouzdanjem koje me potpuno opčinjavalo. Pogledom sam uhvatila njegov i gledali smo se dok je ulazio u prostoriju. Spustio je pladanj s odrescima, i dalje me gledajući s vatrom u očima. Pogled mi je pao na njegove pune usne i u tom trenutku kao da sam opet osjetila njegove poljupce po leđima nakon što me dan prije uzeo na klupi za bičevanje. Način na koji mi je naredio da se pogledam kad mi je stavio štipaljke.

Zločesta djevojko.

Lice mi se zažarilo i usredotočila sam se na nož koji sam prala cijelo vrijeme.

“Abby, jesi li okej?” upitao me Jackson. “Trebam li uključiti klimatizaciju?”

“Ne.” Zatresla sam glavom. “Dobro sam. Samo sam se malo pregrijala.” Kimnula sam prema vodi u sudoperu. “Suđe.”

Nathaniel je, naravno, točno znao o čemu razmišljam. Prišao mi je s leđa, uzeo mi nož iz ruku i nježno ga spustio na radnu površinu. “Mislim da je dovoljno čist.” Okrenuo me prema sebi. “Jesi li dobro?”

Jesi li dobro?

Pitanje od tri riječi koje mi je protekla dva dana stalno šaptao kako bi bio siguran da sam dobro i da mogu nastaviti. Um mi je automatski provjerio svaki djelić tijela i duha kako bi bio posve siguran da je odgovor koji ću dati istinit.

~ 35 ~

“Da, gosp...” Odmah sam zastala kad sam vidjela kako je udahnuo. “Hoću reći, da, Nathaniele.”

Podignula sam se na nožne prste i usnama mu dotaknula obraz. “Da, dobro sam.” Šapnula sam mu u uho: “Malo mi je pobjeglo.”

Imao je nečitljiv izraz lica, kao da važe treba li nešto reći ili ne. “Baš sam se pitao”, promrmljao je za sebe, ali nije dovršio što se to pitao.

“Hej, vas dvoje”, rekao je Jackson. “Završite s tim i idemo jesti.”

U tom sam trenutku primijetila da su Nathanielove ruke oko mene i da drugima vjerojatno izgledamo kao par u ljubavnom zagrljaju. Pogled mi je poletio prema Feliciji, ali ona mi je samo kratko kimnula kao da se slaže i počela vaditi tanjure.

“Hajde”, rekla je Jacksonu. “Odnesimo tanjure i odreske van. Ne znam zašto ste ih vas dvojica uopće vratili u kuhinju.” Nasmiješila se Nathanielu i meni. “Ponesite salatu kad krenete.”

“Može”, odgovorila sam joj. Ruke su mi i dalje bile oko Nathaniela.

Felicia i Jackson su otišli, razgovarajući putem o krumpirima koji su ostali na roštilju i o tome jesu li već pečeni.

“Oprosti”, rekla sam Nathanielu kad sam znala da me više ne mogu čuti.

“Zašto?” upitao me.

“Nisam namjerno pogriješila. Kad sam rekla...” “Želim da učiniš nešto za mene”, prekinuo me. “Želim da se prestaneš ispričavati za sve. Kad smo već kod toga, želim da se ostatak večeri ne ispričaš nijedanput.” Oči su mu zaiskrile. “Možeš li to?”

“Potrudit ću se. Ne znam što se maloprije dogodilo”, rekla sam. “Kad sam čula tvoje pitanje jesam li dobro, mislim da je to pokrenulo nešto.”

“Ja sam kriv”, rekao je. “Moram pronaći nove riječi.” Odmaknuo se od mene i izvadio dvije boce preljeva iz hladnjaka. “Ima samo talijanski i ranch? Nema plavog sira?”

Slegnula sam ramenima. “Možda nije još napunila hladnjak. Misliš li da ćeš preživjeti s talijanskim jednu večer?”

Nije mi odgovorio nego se vratio na prethodnu temu. “Kad sam ušao u kuhinju i vidio te za sudoperom, izgledala si tako” — nabrao je čelo — “izgubljeno, zbunjeno ili nešto slično.” Izvadio je komad krastavca iz zdjele sa salatom i zamišljeno ga žvakao. “Možda smo trebali večeras ostati kod mene.”

I ja sam pomislila istu stvar. Bilo je previše čudno biti “običan” par poslije tako intenzivnog vikenda.

“Znam”, rekla sam. “Ali mislim da će biti dobro. Jackson je jako zabavan, a ja želim” — uzela sam zdjelu sa salatom i krenula prema vratima — “želim pokazati Feliciji da smo mi u redu.”

Otkad smo se pomirili, nekoliko smo puta izašli van s Jacksonom i Felicijom. Premda se dio mene pitao jesmo li Nathaniel i ja večeras trebali ostati kod njega, veći dio mene želio je opet biti s Jacksonom i Felicijom. Da na neki način dokažem da smo u stanju biti u dvostrukoj vezi.

Nathaniel i ja stigli smo na terasu baš kad je Jackson skidao krumpire s roštilja.

“Točno na vrijeme”, rekla je Felicia.

Nathaniel je stavio boce s preljevima na stol i uzeo mi zdjelu. Zatim je stao iza mojeg stolca i izvukao ga kako bih sjela.

“Ne moraš to činiti, znaš to”, rekla sam mu sjedajući, a on je gurnuo stolac pod stol.

“Udovolji mi.” Vukao mi je prste niz kralježnicu pa natrag prema gore i zaustavio se na dnu vrata, gdje me nježno stisnuo. Imala sam dojam kao da se osjeća ugodnije ako me dodiruje. Kao da mu je potreban fizički kontakt sa mnom.

Pogledala sam Feliciju i Jacksona. Stajali su kraj roštilja i razgovarali, a Felicia je balansirala s tanjurom punim krumpira.

“Uživam u brizi o tebi”, rekao mi je i sjeo na svoj stolac. ~ 36 ~

“Brinuo si se o meni cijeli vikend”, odgovorila sam mu.

“Nije točno.” Nasmiješio se. “Ti si se brinula o meni.”

Stavila sam salvetu na krilo. “Možemo li se jednostavno složiti da smo se brinuli jedno o drugom?”

“Meni odgovara”, rekao je. “Ali moraš se pomiriti s tim da ću ti uvijek izvlačiti stolac, otvarati vrata automobila i ustajati kad odlaziš od stola.”Nagnuo se i šapnuo mi: “Tako sam odgojen. Moj otac i tetak isto su se ponašali prema mojoj mami i tetki Lindi, a one im nikad nisu služile kao što ti meni služiš.”

“Možda jesu a da ti to ne znaš”, uzvratila sam mu.

Nasmijao se. “Neću ni razmišljati o tome.” Jackson i Felicia pridružili su nam se za stolom.

“Onda”, rekao je Jackson kad je sjeo. “Što ste vas dvoje radili za vikend?”

Felicia je razrogačila oči. Ja sam zamalo prasnula u smijeh, toliko je bilo smiješno. Što je mislila da ću učiniti? Početi detaljno prepričavati sve što smo radili ova dva dana?

“Abby me počastila svojim ukusnim pohanim kruhom”, rekao je Nathaniel misleći na doručak koji sam mu pripremila toga jutra. Podignuo je čašu prema meni. “Vrhunski, kao i uvijek.” Zatim je pogledao Feliciju. “Je li ti otkrila svoj recept? Jackson obožava pohani kruh.”

Felicia je odmahnula glavom. “Nisam baš neka kuharica. Bojim se da će Jackson morati preživjeti bez te delikatese.”

I tako je razgovor, vrlo jednostavno, skrenuo s teme našeg vikenda. Spustila sam ruku na Nathanielovo koljeno, a on ju je poklopio svojim dlanom i isprepleo prste s mojima.

Stisnula sam mu koljeno. Hvala ti.

Uzvratio mi je stiskom. Nema na čemu.

Trebala bih krenuti kući”, rekla je Felicia dva sata kasnije kad je, poslije vrlo zabavne večere, posljednji komad posuđa stavljen u perilicu. “Abby je obećala da će mi pomoći dovršiti raspored sjedenja na vjenčanju.”

Jackson se nagnuo preko radne površine. “Objasni mi opet zašto nas je briga gdje tko sjedi?”

Felicia je ljutito otpuhnula i uzela svoju torbicu pokraj hladnjaka. “Jednostavno nas je briga.”

“Ali, dušo, već si pet puta mijenjala raspored sjedenja.” Namignuo mi je, očito uživajući u bockanju baš te točke kod Felicije. “Bit ćemo jednako vjenčani bez obzira na to sjede li Tompkinsi pokraj McDonalda ili ne sjede.”

Ignorirala ga je. “Što si ono rekla, kad ti tata stiže u grad?” upitala me je.

“U četvrtak prije vjenčanja”, odgovorila sam i stavila ruku u Nathanielovu. Rekao mi je da se jako raduje što će upoznati mojeg tatu. Jedna mi je misao proletjela glavom: hoće li tata spomenuti ogrlicu ako je budem nosila?

Felicia je stavila ruke na bokove. “Misliš li da bi mu bilo ugodno sjediti s Tompkinsima?” “Čak ni ja ne mislim da bi to bila dobra ideja”, rekao je Nathaniel. Naravno da nije mislio da je to dobra ideja. Tko bi želio da otac njegove sadašnje djevojke sjedi i večera s roditeljima bivše djevojke?

“Ako je tako, čini se da Abby i mene čeka još mnogo posla”, rekla je Felicia.

Nathaniel me povukao prema vratima. “Ja ću te odvesti kući.” Kimnuo je Jacksonu. “Još vrijedi dogovor za večeru sutra?”

Njegov je rođak gledao samo svoju zaručnicu. “Ako preživim do sutra. Imam prijedlog”, rekao je Feliciji. “Neću reći više ni riječi o rasporedu sjedenja ako mi dopustiš da ostavim trofeje u dnevnoj sobi.”

I dalje je stajala držeći ruke na bokovima kad su joj se usne izvile u osmijeh. “Samo ako zapamtiš da i dalje mislim da bi bolje izgledali u tvojem uredu.”

Pomaknuo se prema njoj, a onda je i njemu lice prekrio osmijeh. “A ti zapamti da i dalje ne znam zašto nam je važno tko gdje sjedi.” ~ 37 ~

Došao je do nje i zagrlili su se. Nagnuo se i šapnuo joj nešto u uho. Ona se tiho nasmijala i stisnula uz njega.

Nathaniel i ja izašli smo iz kuhinje držeći se za ruke i krenuli prema ulaznim vratima.

“Nađemo se sutra na ručku?” rekao je.

“Jesi li za suši?”

“Uvijek sam za suši”, rekao je. “Premda mi je draže kad ga sami napravimo.”

Stigli smo do njegova auta. “Što onda kažeš da u utorak navečer sami pripremimo suši, a sutra ručamo nešto drugo?”

“Večera u utorak zvuči odlično”, rekao je. “Imaš li planove za sutra navečer?”

Skinula sam mu imaginarnu mrvicu tkanine s košulje, samo zato što sam ga željela dodirnuti.

“Idem na posljednju probu haljine.”

“Zabavno.”

“Baš i nije, ali preživjet ću. Posebice ako se mogu radovati utorku.”

Nasmijao se. “U utorak navečer radimo suši.” A onda je utišao glas. “Hoćeš li prespavati?”

Nagnula sam se prema njemu. “Da”, rekla sam i osjetila njegov dah na obrazu.

Usnama je ovlaš dodirnuo moje. “Hvala ti.”

“Ako se ja ne smijem ispričavati” — stavila sam ruke oko njega — “ti meni ne smiješ zahvaljivati.”

Njegov je smijeh bio dubok i topao u mojem uhu. Odmaknula sam se i nasmijala.

“Dogovoreno?”

“Dogovoreno.”

Kad mi se opet primaknuo, zatvorila sam oči i udahnula njegov miris. Mirisao je mračno i drvenasto.

Usne su nam se dodirnule, isprva nježno. Uzdahnula sam i uvukla mu prste u kosu. Zastenjao je i razdvojio usne, produbljujući poljubac. A onda je ta nježnost prerasla u strast, a ono što je bilo blago postalo je protkano strasnom potrebom. Ali oboje smo znali da se ne možemo prepustiti potrebi. Ne idemo dalje od poljupca.

Kad su nam se usne razdvojile, uzdahnuo je na mojem obrazu. “Volim te.”

~ 38 ~

Sedmo poglavlje —ABBY—

Uključila sam kuhalo za rižu i otišla do Nathaniela koji je rezao krastavce, mrkve i avokado.

Provukla sam ruku ispod njegove i uzela jednu očišćenu mrkvu.

“Hej.” Hitro se okrenuo. “Baš sam se spremao uzeti tu mrkvu.”

“Imaš i druge.” Odgrizla sam mali komad i uživala u ugodnom hrskanju.

Suzio je oči i pogledao me glumeći ljutnju, a ja sam samo žvakala i progutala zalogaj.

“Samo da znaš”, rekla sam mašući mrkvom prema njemu. “Nikad neću izabrati grašak prije mrkve u utorak navečer. Osim ako je kuhana. Mrzim kuhanu mrkvu.”

Oči su mu se naborale u kutovima, a usne raširile u prekrasan osmijeh. “Primljeno na znanje.”

“A sad.” Uzela sam nož za guljenje i još jednu mrkvu. “Budući da sam ti ukrala tvoju oguljenu mrkvu, najmanje što mogu učiniti je oguliti ti drugu.”

“O, da”, rekao je i rukom mi lagano dodirnuo rame, a onda se odmaknuo od mene. “To je najmanje što možeš.”

Znala sam da se jako trudio pokušavajući mi prepustiti organizaciju našeg vremena radnim danima. Prethodnog je dana bio malo suzdržan za ručkom, za razliku od roštilja kod Jacksona i Felicije kad me gotovo stalno dodirivao.

Okrenula sam se prema njemu i pogladila mu ruku. “Volim kad me dodiruješ. Nemoj prestati zato što se bojiš da ću pogrešno shvatiti ili da ću se osjećati prisiljenom na nešto.”

Osmijeh mu je postao još veći. “Dobro me poznaješ.”

Podignula sam se na nožne prste i lagano ga poljubila. “Nekad.”

Pogled u njegovim očima govorio mi je da mi ne vjeruje. Odlučila sam ne kopati dublje. Osim toga, htjela sam razgovarati s njim o nečemu drugom. Okrenula sam se natrag prema radnoj površini i počela guliti mrkvu.

“Htio si me pitati nešto u vezi s nadolazećim vikendom?” rekla sam.

Uzeo je drugu mrkvu i radili smo stojeći jedno pokraj drugoga. “Čula si za Paula, je li tako?” upitao me.

Paul je bio Nathanielov mentor. To sam znala. Čovjek koji ga je poučavao. Nathaniel mi je jednom rekao da je Paul bio jedina osoba za koju je ikad igrao ulogu pokornog. Još uvijek nisam mogla zamisliti — da je Nathaniel bio nečiji pokorni. Zbunjivalo me čak i ako to uopće nije uključivalo seks.

“I Christine?” upitao me.

Paulova supruga. I pokorna. Imali su tromjesečnog sina Sama. Paul je poslao Nathanielu e-mail s fotografijama bucmaste bebe. Sam je bio presladak i imao je neodoljiv osmijeh bez ijednog zuba.

“Naravno da se sjećam da si spominjao Paula”, rekla sam. “To je teško zaboraviti.”

Pomisao na Nathaniela kako se svojevoljno pokorava bilo kome nije se nikako dala odgurati u zaborav.

“Razgovarao sam s njim”, rekao je. “Pozvao nas je u New Hanover ovoga vikenda.”

Ovoga vikenda?

“Rekao sam mu da ću razgovarati s tobom i vidjeti što misliš o tome”, rekao je. “Možda bi mogla razgovarati s Christine. Ona je pokorna i mislim da bi bilo dobro da razgovaraš s nekim s kim možeš podijeliti iskustva.”

~ 39 ~

Nastavila sam guliti mrkvu. Da razgovaram s nekim? S nekim tko nije Nathaniel? Zar to ne bi bilo čudno? Kako uopće početi taj razgovor? Bok, ja sam Abby i žudim za dominacijom?

“Spomenuo je i da bi njih dvoje mogli igrati uloge za nas”, rekao je Nathaniel. “Možda nešto s tvojeg popisa stvari koje nisu stroge granice.”

Gledati druge kako se seksaju?

Nož mi je ispao iz ruke i udario u pod.

Nathaniel se sagnuo i podignuo ga. Kad je ustao, nježno mi je uhvatio lice. “Na upitniku si, 'gledanje drugih' označila s može. Nikad ti ne bih povrijedio stroge granice. Nikad.”

Misli su mi jurcale u stotinu smjerova. Bismo li bili u Paulovoj sobi za igru? Kako bi to funkcioniralo? Bi li Christine smetalo?

“Označila si, 'prisilna golotinja među drugima' i, 'egzibicionizam među prijateljima' kao ne stroge granice.” Nije pomaknuo ruku. “Ovaj vikend neću testirati te granice. Bit ćeš odjevena i neću tražiti da se igraš ispred ikoga.”

Oboje smo šutjeli nekoliko sekunda, a njegove su mi neizgovorene riječi odzvanjale u glavi.

Podsjetnik na to da mi u nekom trenutku hoće testirati granice.

Nasmiješio se. “I danas je utorak, Abby.”

Utorak. Abby. Čekao je do utorka da spomene idući vikend jer je želio čuti moje iskreno mišljenje. Odmah sam shvatila zašto me to nije pitao u nedjelju, pogotovo kad sam ga zamalo nazvala gospodaru ispred Jacksona i Felicije. Da me pitao prije utorka, znao je da bi na moj odgovor utjecalo to što sam tek skinula ogrlicu.

“Vau”, rekla sam. “Kad sam označila te stvari na upitniku, pretpostavljam da nisam mislila da će se išta dogoditi ovako brzo.”

“Ne želiš ići?”

Nakrivila sam glavu. “Ne. Nije stvar u tome. Samo mi treba minuta da razmislim.”

Vratila sam se guljenju povrća kako bi sve bilo spremno kad riža bude gotova. On je otišao do hladnjaka i izvadio tunu i jegulju — dajući mi prostora i vremena da razmislim o svojem odgovoru.

“Jesi li spavao ikad s Christine?” upitala sam ga.

“Molim?” Podignuo je pogled s ribe koju je upravo odmotavao. “Nisam.”

“Jesi li se ikad igrao s njom?” upitala sam promislivši ponovno o svojem pitanju.

“Ne.” Uzeo je nož i počeo rezati tunu na trakice. “Ali gledao sam ih.”

“To bi mi bilo sljedeće pitanje.”

“Pretpostavio sam.”

Razdvojila sam povrće u male hrpice — moju i njegovu — i razmišljala o njegovu pitanju. Bi li bilo čudno večerati s nekim parom nakon što sam ih vidjela u sobi za igru?

“Abby?” obratio mi se perući ruke. “Paul i Christine jako su cijenjeni u zajednici i naviknuli su se nositi s nervozom. Na trenutke bi moglo biti malo neugodno, ali oboje su se naviknuli na to.

Rekao mi je da se Christine pali na to da je netko gleda.”

Razmišljala sam o tome. Sjetila sam se kad smo se Nathaniel i ja poseksali na Super Bowlu. Kad god bih se sjetila onoga što smo učinili, tijelom bi mi prostrujio val uzbuđenja.

“Christine bi bila dobra osoba za razgovor”, rekao mi je. “Razumjela bi te i pomogla ti oko svih pitanja koje možda imaš, a nije ti ugodno o njima razgovarati sa mnom.” Prišao mi je i pogladio mi obraz. Glas mu je bio jednoličnog tona, ali odale su ga njegove izražajne oči. “I udala se za svojeg doma.”

Udala se za svojeg doma.

Hoćemo li Nathaniel i ja jednog dana doći do toga? Hoće li on to željeti? Hoću li ja?

~ 40 ~

Razmišljala sam o tome kako sam bliska s Felicijom i pomislila kako bi bilo lijepo imati prijateljicu istog stila života s kojom mogu razgovarati o tome. Onda sam se sjetila svojeg upitnika i stavki koje sam označila kao granice, ali ne stroge. Hoću li kasnije biti spremna modificirati svoj upitnik? Hoće li mi gledanje moje granice uživo promijeniti interese?

“Idemo.” Nasmiješila sam se. “Učinimo to.”

Mislila sam da će me pitati jesam li sigurna u to, ali nije nego me samo nježno poljubio. “Sutra ću nazvati Paula.”

Poslije večere izveli smo Apolla van da se malo igra s loptom. Znao je što mu spremamo pa je potrčao ispred nas, gotovo plešući od uzbuđenja.

Nathaniel i ja hodali smo dvorištem i povremeno bi se dotaknuli rukama. Kad smo došli do stabala trešnje, bacio je Apollu tenisku lopticu. Apollo je duboko zarežao pa potrčao za lopticom kako bi je uhvatio i vratio za još jednu rundu.

Nasmijala sam se kad se zamalo spotaknuo o svoju nogu okrećući se natrag prema nama.

Izgledao je kao da se smije kad se vratio.

“Kakav zabavljač”, rekla sam.

“Voli se praviti važan pred tobom”, rekao je Nathaniel pa mu ponovno bacio lopticu.

Ostali smo vani još nekoliko minuta i zabavljali se bacanjem loptice. Napokon je zatoplilo i, premda je do Felicijina i Jacksonova vjenčanja bilo još više od tjedan dana, činilo se da će ih vrijeme poslužiti. Nisam znala kako je Feliciji to uspijevalo; ja nikad ne bih mogla planirati vjenčanje na otvorenom. Previše neizvjesnosti.

“Kad ti istječe najam stana?” upitao me.

Njegovo me pitanje zbunilo pa sam nespretno bacila Apollu lopticu. Nasreću, njemu to uopće nije bilo važno.

“Sredinom lipnja”, odgovorila sam.

“Hoćeš li ga produžiti?”

“Nisam još odlučila.”

Stajao je kraj mene i čula sam kad je duboko udahnuo. “Razmišljao sam o nečemu”, rekao je.

Pripremila sam se za ono što slijedi. Hoće li predložiti da se preselim kod njega? Sto ću mu reći?

Sto ću mu odgovoriti? Opet sam bacila Apollu lopticu i primijetila da mi se ruka trese.

“Hoće li ti smetati što ćeš biti sama kad Felicia više ne bude u susjednom stanu?” rekao je.

I sama sam se već bezbroj puta upitala to. “Ne znam.”

“Nisam siguran da mi se sviđa ideja da si sama ondje.”

“Jer mi je Felicia bila odlična zaštita? Velika sam djevojka, znaš.”

“Znam da jesi. Samo se brinem.”

“Možda ću nabaviti psa ili povesti Apolla sa sobom ili ću nabaviti stvarno veliku limenku spreja za samoobranu ili...”

“Ili se možeš preseliti kod mene.”

Zastao mi je dah i okrenula sam pogled prema Apollu. “Pretpostavljam da to ovisi o nečemu.”

“O čemu?”

“O tome želiš li da se preselim kod tebe zato što me želiš ili zato što si zabrinut za mene.”

Oči su mu bile nježne i molećive. “Sumnjaš u to da te želim?”

“Nije mi se učinilo da je to glavni motiv tvojeg poziva da se preselim kod tebe.”

“Zabrljao sam”, priznao je. “Idem ispočetka.” Uhvatio mi je lice i podignuo mi bradu tako da su nam se pogledi susreli. “Želim te ujutro kad ti je kosa raščupana i kad si gunđava dok ne popiješ kavu. Želim te navečer da mi pričaš kako si provela dan dok zajedno pripremamo večeru. I želim te noću jer mi ništa nije draže nego zaspati znajući da si mi bliže od idućeg udaha.” Usnama je lagano dodirnuo moje. “Hoćeš li se preseliti kod mene?” ~ 41 ~

Usta su mi bila suha. Nisam mogla progovoriti.

“Abby?”

“Da.” Ponovno se nasmiješio, uhvatio mi ruku i vratili smo se u kuću.

Nekoliko sati poslije stajala sam u njegovoj sobi i gledala kako posljednji put danas izvodi Apolla. Kroz veliki prozor njegove spavaće sobe vidjela sam Apolla kako vrluda dvorištem i njuška travu. Nathaniel je stajao kraj njega i, duboko zamišljen, gledao mjesec.

Letjela sam pogledom po velikom dvorištu i pratila dugi prilaz dok ga nije zaklonilo drveće. Činilo mi se nestvarnim da će za otprilike tri tjedna ovo biti moj novi dom. Ova kuća. Ovo dvorište.

Ova soba.

“Zašto si tako zamišljena?”

Pogled mi je opet poletio prema dvorištu. Nisam ni vidjela ni čula kad se Nathaniel vratio u kuću. Okrenula sam se prema njemu.

Još je uvijek nosio hlače od odijela u kojem je bio na poslu i, premda je skinuo kravatu, nije presvukao bijelu košulju. Usne su mu se izvile u blag osmijeh jer me uspio iznenaditi i zakoračio je prema meni.

“Razmišljala sam kako će ovo, za manje od mjesec dana, biti naša soba”, rekla sam.

“Naša soba.” Došao je do mene i stavio mi ruke na ramena. “Sviđa mi se kako to zvuči.”

“Stvarno?”upitala sam. “Već dugo živiš sam i bojim se da ću ti smetati. Da ću ti nekako ugroziti privatnost.”

“Cijeli svoj odrasli život proveo sam misleći da sa mnom nešto nije u redu. Osjećao sam se manje muškarcem zbog toga tko sam.” Stavio mi je dlan na obraz i jednim dugim prstom gladio ključnu kost. “A onda sam našao tebe. Sad kad si sa mnom? I želiš me?” Kliznuo je prstom preko mojih usana. “Ne želim više biti sam. Želim tebe. Ovdje, sa sobom.”

Zatvorila sam oči, povukao me k sebi i nježno poljubio.

A onda se odmaknuo. “Usput, izgledaš prekrasno. Mislio sam ti to reći prije nego što si mi odvukla pozornost pričom o našoj sobi.”

Bilo mi je doista drago što je zamijetio haljinu. Izabrala sam je posebno za našu prvu zajedničku večer poslije vikenda. Nije bila pretjerano skupa, ali bila je one srebrne boje koju je volio na meni i kroja koji mi je lijepo naglašavao obline.

“Jesi li vidio leđa?” zadirkivala sam ga. Na leđima je imala dubok izrez preko kojeg su išle samo tanke trakice.

“Jesam, kad si stajala kraj prozora. Bio sam u napasti da ne kažem ništa nego samo stojim i divim ti se.”

Nije bio jedini koji se divio nečemu. Počela sam od vrha njegove košulje i spuštala se otkopčavajući gumb po gumb.

“Premda uživam u divljenju toj bijeloj košulji”, rekla sam, “radije bih ti se divila bez nje.”

Nisam se žurila dok sam ga razodijevala, uživajući u pomisli da imamo cijelu večer pred sobom. Mnogo sati u kojima možemo uživati jedno u drugome, voljeti jedno drugo, povezati se sporim, slatkim dodirima. Osjetila sam uzbuđenje pri spoznaji da ćemo vrlo brzo svake večeri u tjednu moći biti zajedno. Hoću li ikad pogledati ovu sobu, s njim unutra, i smatrati je nečim uobičajenim?

Njegove su me ruke milovale. Nježno i bez žurbe uhvatio mi je haljinu i povukao mi je preko glave.

“Ti pod mjesečinom”, rekao je prelazeći rukama po meni. “Tako lijepa.”

To je zbog njega. On me čini lijepom. Njegove riječi. Njegov dodir. Njegova ljubav.

Prije nego što sam stigla reći išta, usne su mu bile na mojima i ljubio me.

~ 42 ~

Oboje smo već bili goli kad je povukao prekrivač i kad smo se popeli na krevet. Onda se smjestio na mene, ljubio mi udubinu u vratu i kušao me. Klizila sam rukama niz njegova leđa i osjetila kako drhti kad sam mu noktima okrznula kožu.

Osjećajući se odvažno, odgurnula sam se od njegovih ramena i pridignula se. Kad se okrenuo na leđa, opkoračila sam ga i trljala mu bradavice, najprije prstima, a onda usnama. Gotovo sam zaboravila njegov sladak okus — čista muškost s blagom natruhom duboke šume.

Poljupcima sam mu se spuštala niz trbuh, a rukama ga milovala još niže. Izbjegavala sam svaki kontakt s njegovom kitom i usredotočila se na druge dijelove njegova tijela — udubinu pupka, nježne dlačice na donjem dijelu trbuha, osjetljivu kožu točno iznad prepona.

“Jebote, Abby”, rekao je kad sam mu štipnula kožu na unu tarnjoj strani bedra. Bila sam tako blizu njegovoj erekciji da sam znala da može osjetiti moj dah. Podignuo je kukove u uzaludnom pokušaju da ostvari dodir, ali nisam još bila gotova s istraživanjem njegova tijela.

“Pogledaj sebe pod mjesečinom”, rekla sam, odmaknula se i gledala kako blijeda svjetlost treperi na njegovoj koži. Sjela sam iznad njega i vukla prst od njegova ramena prema nozi, opet zaobilazeći mjesto koje je najviše žudjelo za dodirom. Spustila sam ruku još niže i uhvatila mu muda. “Sjene ovdje.” Prsti su mi plesali po njegovu bedru. “Svjetlost ovdje.”

“Dođi ovamo”, rekao je i ispružio ruke prema meni.

“Ne još.” “Želim te.” Rukama mi je dodirnuo nadlakticu. “Čekaj.”

Spustila sam se niže na krevetu i polizala mu koljeno. Podignula sam ga i poljubila s unutarnje strane. “Sad si već okrutna”, rekao je.

“Mmm”, odgovorila sam i usredotočila se na to da zapamtim mišićavu krivulju lista na njegovoj nozi. Klizila sam mu rukama niz nogu pa podignula jedno stopalo. Tražila sam točku neposredno ispod kosti gležnja. Pronašla sam je i poljubila mu meku kožu.

Uzdahnuo je. “Što je bilo?” upitala sam.

“Mislim da me nitko nikad nije tu poljubio.”

Opet sam poljubila isto mjesto pa prešla jezikom po njemu. “Jako nemarno.”

Jednaku pozornost posvetila sam i njegovoj drugoj nozi i gle žnju, a onda se konačno počela vraćati gore. Uživajući u njemu i sama sam se uzbudila. Pridignuo se i, kad mi je palcima protrljao vrhove bradavica, zamalo sam svršila na licu mjestu.

Gledao je moju reakciju i zločesto se smješkao. “Nestrpljiva?” Pognuo je glavu i uvukao jednu bradavicu u usta. Čvršće sam ga stegnula za kosu. “O, Bože, da.”

“Prava jebena šteta”, rekao je pa se prebacio na drugu stranu.

Polegao me na krevet, ne skidajući usne s moje kože. Bila sam ispod njega, a njegov dodir bio je mekan i lagan. Usnama je klizio dolinom između mojih dojki i povremeno kvrcnuo jezikom zadirkujući me.

Kad je došao do trbuha, glasno sam zastenjala. Spustio se niže pa mi polizao kožu točno iznad klitorisa. Zatim je puhnuo nježan val toplog zraka preko moje vlažnosti i tiho se nasmijao kad sam progunđala psovku.

Povukla sam ga za ramena, želeći da me pokrije, da osjetim njegovu težinu na sebi. Nije me silio da čekam nego je odmah dopuzao gore i koljenima mi nježno raširio noge. Ovila sam ruke oko njega, a on je spustio glavu na moj vrat.

Ušao je u mene polako, dopuštajući mi da osjetim svaki njegov milimetar. A možda je on opipavao svaki milimetar mene. Kad je cijeli ušao u mene, spustila sam mu ruke na stražnjicu.

Blago je savio kukove, pripremajući se za nasrtaj. “Čekaj”, rekla sam zaustavivši ga rukama. ~ 43 ~

“Sranje”, progunđao mi je u uho. “Zašto?” “Želim te osjetiti”, rekla sam uživajući u blagom rastezanju koje mi je donosila njegova kita duboko u tijelu.

Promrmljao je nešto ispod glasa, ali ostao je nepomičan.

Ubrzo je postalo previše — činjenica da mi je tako blizu a da se ne prepušta potrebi da se pokrene i pronađe olakšanje. Disanje mu je postalo isprekidano, a tijelo napeto.

“Možeš”, rekla sam kad to više nisam mogla podnijeti. Premjestila sam ruke na njegova ramena.

“Hvala Bogu.”

Izvukao se gotovo do kraja, a onda nasrnuo natrag u mene, dugo i polako. Složno smo se pomicali — noge sam mu stavila oko struka i svakim njegovim nasrtajem podizala se prema njemu. Čak i tada, naše spajanje nije bilo užurbano. Ni on ni ja nismo htjeli brzati nego smo išli polako, uživajući u načinu na koji smo se spajali, načinu na koji smo se pomicali jedno s drugim i jedno po drugom.

Moj je orgazam polako rastao, počevši kao lagana čežnja duboko u trbuhu i širio se sve niže. On je vjerojatno osjećao isto jer se ubrzao i ulazio u mene sve dublje. I jače.

Pokušala sam zadržati taj osjećaj, razvući ga što duže, ali nisam mogla. Jedanput sam se stegnula oko njega i dopustila klimaksu da me preplavi. On me je slijedio i svršio u meni tiho stenjući.

Nekoliko dugih minuta samo smo mirno ležali. Onda je podignuo glavu i poljubio me, dugo i duboko. Okrenula sam nas tako da sam ležala na njegovim prsima, a ruke su mu bile ovijene oko mene.

Htjela sam ostati budna, ležati u krevetu i pričati ni o čemu i o svačemu. Ali emocije tog dana uzele su danak i osjetila sam kako mi kapci svakom sekundom postaju sve teži.

Nisam ni bila svjesna toga da sam rekla nešto naglas dok nisam osjetila kako mu prsa ispod mene podrhtavaju od smijeha.

“Samo spavaj”, šapnuo je gladeći mi kosu. “Bit će vremena za to.”

~ 44 ~

Osmo poglavlje —NATHANIEL—

Kad sam u srijedu navečer došao kod Abby na večeru, po stanu su bile razbacane zapakirane kutije za selidbu. “Netko je bio vrijedan”, rekao sam. Sjedili smo za stolom u kuhinji i uživali u piletini sa žara i kukuruzu.

“Jackson je organizirao kombi za selidbu ovoga vikenda da odnese većinu Felicijinih stvari.

Imala je nekoliko kutija viška.”

“Hoćeš li biti usamljena kad ode?”

Oči su joj zaplesale kad je zaustavila vilicu na putu prema ustima. “Ne planiram provoditi mnogo vremena ovdje poslije vjenčanja.”

Zastao mi je dah. Znao sam da želi živjeti sa mnom. Znao sam da razlog nije samo praktičnost, ali svaki put kad bi to rekla... Uvijek bi me pogodilo.

“Je li ljuta što nećeš biti ovdje preko vikenda da joj pomogneš?

“Nije”, odgovorila je. “Zna da joj je bolje da ne pokušava diktirati naše vikende.” Naše vikende.

“To je dobro”, rekao sam zadirkujući je. “Ja sam jedini kojem je dopušteno diktirati naše vikende.”

“Mnogo je bolja”, rekla je. “Ovoga puta ima mnogo više razumijevanja.”

“Drago mi je. Ne bih volio da te gnjavi zbog nas.”

“Nemoj me pogrešno shvatiti. Ne bih baš rekla da razumije, ali prihvaća.” Gurkala je kukuruz po tanjuru. “Čak je rekla da će mi se dijamanti na ogrlici dobro slagati s haljinom.”

Dijamanti i haljina?

“Zašto je to rekla?” upitao sam.

Prestala je gurkati kukuruz i pogledala me. “Jer pada na vikend.” “Što pada na vikend?”

“Njihovo vjenčanje, Nathaniele”, rekla je kao da to što govori ima savršenog smisla.

“Znam to. Samo pokušavam zaključiti što...” počeo sam, a onda mi je sinulo. “Mislila je da češ nositi ogrlicu na vjenčanju?”

Nabrala je obrve. “Zar neću?”

Jebote. Ponovno sam učinio istu stvar. Pretpostavio sam da zna. “Nisam planirao to da tog vikenda nosiš ogrlicu”, rekao sam. “Nisi?” upitala je. “Zašto?”

Trebali smo obaviti ovaj razgovor još prije nekoliko tjedana, možda čak onda kada smo prvi put razgovarali o tome koliko će često nositi ogrlicu.

“Sjećaš li se što je bio glavni razlog zbog kojeg nisam želio da je nosiš cijeli tjedan?”

Kimnula je. “Rekao si da me stavlja u određeno mentalno stanje”.

Ispružio sam ruku preko stola i uhvatio njezinu. “A sad kad si ga nosila cijeli vikend i skinula ga u nedjelju popodne, slažeš li se sa mnom?”

Gotovo sam mogao vidjeti kako joj mozak radi dok razmišlja. Pretpostavio sam da se prisjeća nedjelje navečer — i trenutka u kojem je kod Jacksona i Felicije zamalo rekla gospodaru, “Da”, odgovorila je.

“I misliš li da želim da na vjenčanju svoje najbolje prijateljice budeš u takvu stanju uma? Na vjenčanju na kojem si i kuma?”

“Oh”, rekla je jednostavno. ~ 45 ~

“I obratno”, rekao sam. “Misliš li da ja želim biti u stanju uma u kojem jesam kad nosiš moju ogrlicu? Kad mi se bratić ženi, a ja sam mu kum?”

“Oh”, rekla je i shvatila što joj pokušavam reći.

“Trebao sam to spomenuti ranije.” Zatresao sam glavom. “Ali uopće mi nije palo na pamet da bi mogla misliti da ćeš je nositi.”

“To će biti nešto kao slobodan vikend?”

“To je fleksibilna veza.” Palcem sam joj trljao prste na ruci. “Organiziramo je tako da nam odgovara. I po potrebi je mijenjamo.”

Vragolasto se osmjehnula. “Dakle ništa od moje maštarije da me u ormaru nalupaš vješalicom po dupetu.” Zatreptao sam. Dvaput.

“Maštala si da te nalupam vješalicom?” upitao sam.

Kimnula je, očito uživajući u tome što me drži u šaci. “I da ti popušim na zabavi poslije obreda.”

“Znaš, ljudi čudnih seksualnih sklonosti nisu jedini koji se na vjenčanjima zabavljaju u ormarima.”

“Ili se upuštaju u malo akcije ispod stola?” upitala me uz zločest sjaj u očima.

“Ti si jedno pravo zlo.”

Izvukla je ruku iz moje i hladnokrvno otpila gutljaj bijelog vina. “To sam i ja zaključila.” “Što da radim s tobom?”

Podignula je tu prokletu čašu s vinom do usana i otpila još jedan gutljaj. Nisam mogao maknuti pogled s nje. “Nemam pojma”, rekla je.

“Upravo suprotno”, rekao sam gledajući njezine usne i zamišljajući ih omotane oko mojega kurca. “Siguran sam da imaš i te kako.”

“Možda.”

“Možda bismo trebali razgovarati o tome?” Kimnuo sam prema njezinoj spavaćoj sobi. “Na nekoj... udobnijoj lokaciji?”

“Možda.” Polako je ustala. “Ali najprije pospremi stol. Ne volim ostavljati suđe u sudoperu preko noći.”

Uzeo sam naša dva tanjura i krenuo prema kuhinji. Prije nego što sam izašao iz prostorije, pogledao sam preko ramena. “Još nešto, Abby. Samo da ne bude zabune. Da je to bilo čije vjenčanje osim Felicijino, znaš što bi se dogodilo?”

Zastala je na pola puta prema spavaćoj sobi.

“Ogrlica bi bila na svojem mjestu”, završio sam.

Našli smo se na aerodromu u petak popodne u pola šest. Čekao sam je ispred zrakoplova.

“Kakav ti je bio dan?” upitao sam je. Poljubio sam je u obraz i primio za ruku.

“Dug.” Da, draga moja. Dobro znam kako ti je. Ogrlica ju je čekala u zrakoplovu. Planirao sam joj je staviti kad se popnemo na ugodnu visinu krstarenja.

Kad smo se smjestili na svoja sjedala i poletjeli, okrenuo sam se prema njoj. “Htio bih nakratko razgovarati s tobom prije nego što učinimo išta drugo.”

“Je li sve u redu?”

“Naravno”, rekao sam. “Samo sam želio porazgovarati o onome što nas čeka prije nego što ti stavim ogrlicu.”

“Dati mi priliku da kažem ako me nešto zabrinjava?” Morao sam se nasmijati. “Brzo učiš.”

“Trudim se.”

Znao sam da se trudi i želio sam joj pomoći kako god sam mogao.

~ 46 ~

“Želim da se ovoga vikenda osjećaš ugodno”, rekao sam. “Želim da se osjećaš slobodno da razgovaraš s Paulom i Christine. Želim da se osjećaš slobodno da razgovaraš sa mnom.”

“Zbilja?”

Kimnuo sam. “Gledaj na Paulovu i Christineinu kuću kao na jednu veliku knjižnicu ili kuhinjski stol. Ne moramo ništa skrivati pred Paulom ili Christine pa mi se obraćaj s “gospodine” ili “gospodaru”. Bit će nekih dodatnih očekivanja za njegovu sobu za igru, ali o tome možemo i sutra.

Je li to u redu zasad?”

“Da.” “Odlučim li nešto promijeniti, reći ću ti to.”

“Nisam sigurna da razumijem.”

Bilo mi je drago da je to rekla. Namjerno sam se izrazio vrlo neodređeno kako bih vidio hoće li tražiti da joj objasnim tu izjavu.

“Ako odlučim da više ne vrijede pravila kao da smo u knjižnici, da iz nekog razloga ne želim da se ponašaš slobodno — da se želim igrati — reći ću ti to.”Tražio sam znak razumijevanja na njezinu licu. “Je li ti sad jasnije?”

“Ako odlučiš da me želiš nalupati vješalicom?”

“Da.” Nasmijao sam se. “Ako odlučim da te želim nalupati vješalicom.”

“Kužim.”

Pogledao sam na ručni sat, a zatim kroz prozor. Avion se popeo na visinu krstarenja i letio je mirno. Otkopčao sam pojas i ustao.

Ogrlica je stajala na ormariću pokraj malog šanka. Izvadio sam je iz kutije. Njezine su oči pratile svaki moj pokret.

Ispružio sam je. “Dođi ovamo, Abigail”, rekao sam. “I pokaži mi koliko želiš nositi moju ogrlicu.”

Paul i Christine živjeli su u skromnoj dvokatnici. Zaustavivši automobil na njihovu prilazu, pokušao sam se sjetiti koliko je vremena prošlo od mojega posljednjeg posjeta — možda dvije godine?

Krajičkom oka pogledao sam Abigail. Sjedila je pokraj mene, ukočeno i nepomično. Bila je takva otkad smo izašli iz agencije za iznajmljivanje automobila.

“Opusti se”, rekao sam joj i pomilovao joj koljeno. “Oni su potpuno normalni ljudi koji imaju iste interese kao mi. Obećavam ti da se nemaš čega bojati.”

Kimnula je i duboko udahnula, ali nije rekla ništa.

“Sjeti se onoga što sam ti rekao u avionu”, nastavio sam. “Želim da se ovaj vikend osjećaš ugodno da razgovaraš slobodno, ne samo sa mnom nego i s njima.” “Žao mi je”, rekla je. “Zaista sam se veselila ovome. Ali sad kad smo ovdje...”

Potapšao sam je po koljenu. “Bit će sve u redu.”

“Da, gospodaru”, rekla je, ali posve neuvjerljivo.

“Ne želim šablonski odgovor”, upozorio sam je. “Želim da mi vjeruješ.”

Nije govorila dok sam parkirao automobil i kad sam izašao da joj otvorim vrata. Znao sam da ne mogu reći ništa što će je uvjeriti u to. Morat će sama vidjeti da se u Paulovoj i Christineinoj kući nema čega bojati.

Premda je već prošlo devet sati navečer, u cijeloj su kući bila upaljena svjetla. Zar nemaju malu bebu? Sjetio sam se da je Paul rekao da će njegova punica tek sutra odvesti Sama.

A onda sam ga čuo čim smo se približili kući — prepoznatljivi zvuk piskutava dječjeg naricanja. “Čini se da bi ovo mogla biti duga noć”, rekao sam Abby.

Otvorila je usta kao da će nešto reći, ali nije izustila ni riječ.

Pogledao sam je podignute obrve i pritisnuo zvono kraj vrata. ~ 47 ~

Paul je otvorio vrata i vrištanje je postalo glasnije. “Nathaniele”, rekao je i povukao me u zagrljaj. “Baš mi je drago da si stigao.” Mahnuo nam je da uđemo.

Kad smo ušli u kuću, opet se okrenuo prema nama. “A ti si sigurno Abby.” Ispružio je ruku prema njoj. “Mnogo sam čuo o tebi. Drago mi je što smo se konačno upoznali.”

Obrazi su joj se blago zarumenjeli. “I ja sam mnogo čula o tebi.”

“Ne vjeruj ničemu što si čula”, šapnuo joj je i nasmijao se. “Ili barem ne vjeruj svemu. Neki su dijelovi vjerojatno istiniti.”

“Vjeruj svakoj riječi”, začuo sam Christinein glas kad nam se pridružila u predsoblju. “Svakoj riječi i još više od toga .”Nasmijala se i zagrlila me. “Kako si, Nathaniele?” A onda je ispružila ruke.

“Abby, dobrodošla u naš dom. Kao što vidiš, Sam nije želio propustiti vaš dolazak.”

“Shvatite to kao kontracepcijsko sredstvo”, dobacio je Paul.

Christine je ljutito pogledala muža pa nam se ponovno obratila. “Uđite. Trebate li pomoć s torbama?”

“Nathaniele?” rekao je Paul pokazujući glavom prema vratima. “Pomoći ću ti da doneseš torbe iz auta.”

“A Abby i ja čekat ćemo vas u dnevnom boravku”, rekla je Christine. “Jesi li za piće?” obratila se Abby dok su zajedno izlazile iz prostorije.

“Divna je”, rekao je Paul kad su otišle, a nas dvojica krenuli smo prema automobilu. “Zaista jest.”

“Malo je nervozna zbog vikenda?”

“Naravno. Ali polažem sve nade u Christine. Ona će je začas smiriti.”

“Aha”, složio se. “Ima takav utjecaj na ljude.”

“Nadam se. Abby nije progovorila ni riječi cijelim putem od aerodroma.”

Uzeli smo torbe i krenuli natrag prema kući.

“Smjestit ću vas u gostinsku sobu na dnu hodnika u kojem je i naša soba”, rekao je. “Nadam se da vas Sam neće držati budnima cijelu noć.”

“Bit ćemo dobro.”

Vratili smo se unutra i Paul je spustio Abbyn kovčeg kraj vrata, ispričao se i ušao u dnevnu sobu u kojoj su Abby i Christine tiho razgovarale. Stavio je ruku na Christineino rame, sagnuo se i šapnuo joj nešto. Odgovorila mu je nešto što nisam uspio čuti, poljubila ga u obraz, ustala i otišla u kuhinju.

Paul mi je mahnuo da mu se pridružim.

“Nathaniel i ja bit ćemo neko vrijeme u mojoj radnoj sobi”, rekao je Abby. “Nećemo dugo.”

Kimnula je.

“Vraćamo se brzo”, rekao sam joj. Znao sam da će se Christine pobrinuti da se osjeća kao kod kuće, ali ipak nisam želio da bude predugo bez mene.

“Da, gospodine”, rekla je i pogledala u pod.

To je bio prvi put da me nazvala “gospodine” pred nekim drugim i nisam bio spreman za vatru koja mi je prohujala tijelom. Borio sam se s nagonom da joj pokažem glavom prema gostinskoj sobi i naredim joj da me čeka ondje. Da je uzmem žestoko i brzo...

“Nathaniele?” pozvao me Paul.

Paulov ured nije se mnogo promijenio otkad sam posljednji put bio u njemu. Vidio sam naše upitnike na stolu.

“Malo laganog štiva?” upitao sam i sjeo na slobodan stolac.

“Taman između napadaja kolika.”

“Sto si odlučio za sutra?”

~ 48 ~

“Evo ovako.” Podignuo je jedan upitnik. “Čini se prilično pustolovna, premda ima vrlo malo iskustva. No ono što mi je upalo u oko je stroga granica za šibanje.”

Kimnuo sam.

“Ja sam te učio kako se radi sa šibama”, rekao je. “Stručnjak si za njih.” Da. “Mislim da ću sutra upotrijebiti šibu na Christine, da pokažem Abby da ga se ne treba bojati.”

Jedan dio mene smatrao je to dobrom idejom. Vidjela bi kako se može rukovati šibom kad to nije u svrhu kažnjavanja. Paul bi mogao upotrijebiti šibu, a onda ćemo Abby i ja razgovarati o onome što je vidjela. Abby i Christine mogu također razgovarati o tome.

Ali sjetio sam se razgovora otprije nekoliko tjedana i straha u njezinim očima dok je govorila o slučaju u Singapuru i znao sam da nije trenutak da je upoznajemo sa šibanjem. Ovo nam je bio tek drugi vikend igre.

“Ne”, rekao sam.

Paul je podignuo obrvu.

“To joj je jedna od strogih granica”, rekao sam. “A budući da počinjemo vezu koja će, nadam se, biti dugoročna, ako ne i trajna, želim ići polako.”

“Dugoročna, ako ne i trajna”, ponovio je moje riječi. “Što?”

“Teško mi je povjerovati da si isti onaj čovjek zbog kojeg sam prije nekoliko mjeseci doletio u New York da mu pomognem.”

“Dobio sam mnogo pomoći”, rekao sam. “Mnogo praštanja i mnogo više ljubavi nego što zaslužujem.”

“Svi zaslužuju ljubav. Drago mi je da si to napokon shvatio. Drago mi je da Abby nije dignula ruke od tebe.”

“Upravo tako”, rekao sam. “I neću joj to vratiti tako da je tjeram na gledanje scene šibanja tek drugog vikenda što nosi moju ogrlicu.”

“U pravu si”, rekao je. “Netko te dobro poučio.”

“Prokletstvo. Nemoj se sad umisliti.” Nasmijao se. “Zapamti samo jednu stvar.”

“Koju?”

“Ovo ti je novo iskustvo”, rekao je. “I tebi i Abby. Nemoj pokušavati učiniti sve kao u prošlim vezama. Ovo je drukčije. U redu je mijenjati pravila ili smišljati nova.”

“Hvala ti. Baš sam trebao to čuti.”

Osmjehnuo se. “Znao sam.”

Njegove su mi riječi odzvanjale u glavi sat kasnije kad je Abigail ušla iz kupaonice u našu spavaću sobu.

Osvrnula se po sobi, a onda spustila pogled i gledala pod, vjerojatno tražeći mjesto na kojem će spavati.

Proteklog sam tjedna mnogo razmišljao o tome kako će ova noć proteći. I što ćemo učiniti u vezi s rasporedom spavanja.

Odmaknuo sam jedan kut prekrivača na krevetu. “Volio bih da noćas spavaš u mojem krevetu, Abigail.” Raširila je oči.

“Slobodno me možeš odbiti, naravno”, dodao sam. “Rekao sam ti da ovaj vikend smiješ govoriti slobodno, a Paul mi je dao madrac na napuhivanje na kojem možeš spavati.”

Progutala je tako da sam je čuo.

“Rekao sam ti da sam rijetko pozivao pokorne u svoj krevet”, rekao sam nježno. “Nisam rekao da to nisam učinio nikad.” To joj je privuklo pozornost.

Došla je do mene i uhvatila me za ruku. “Rado ću spavati u vašem krevetu, gospodaru.”

~ 49 ~

Deveto poglavlje —ABBY—

Nikako se nisam uspijevala smiriti i zaspati.

Christine i Paul bili su sasvim drukčiji od onog što sam zamišljala, premda nisam zamišljala kako će to točno izgledati. Samo sam si predočila nešto strašnije.

S takvom sam vizijom bila potpuno nepripremljena za bračni par vrlo prosječna izgleda koji me dočekao u svojoj vrlo prosječnoj kući. Paul je bio nekoliko godina stariji od nas, visok i lijepe građe, prljavo plave kose i prekrasnih plavih očiju. Christine je bila niža, smeđe kose do ramena i ljubaznih očiju koje su zaplesale kad bi se nasmijala.

Stalno sam ih promatrala i u njihovu ponašanju tražila nešto, bilo što, što će otkriti u kakvoj su vezi. Bila sam uvjerena u to da ću vidjeti neki dodir, pogled ili pokret i da ću pomisliti: Da, sad vidim. Sad je očito.

Ali nije bilo ničega.

Ničega osim načina na koji je Christine zadirkivala muža i ljutito ga pogledala kad je njihova uplakanog sina nazvao kontracepcijskim sredstvom. Nije bilo diskretnih pogledavanja. Ni malih, ali znakovitih dodira.

Samo prosječan, običan bračni par.

Kad su muškarci izašli iz dnevne sobe, Christine je počela govoriti opušteno. Pitala me kako smo se Nathaniel i ja upoznali. Znala je za Felicijino i Jacksonovo vjenčanje pa smo malo razgovarale o tome, a onda i o njezinu vjenčanju. Potpuno očekivano, razgovor je naposljetku došao na temu Sama te uspona i padova novopečenog majčinstva. Nijedanput nismo spomenule... pa, ono što sam mislila da ćemo sigurno spomenuti.

Muškarci su se nakon nekog vremena vratili, a onda smo Nathaniel i ja otišli u gostinsku sobu.

Okrenula sam se na bok pazeći da ne uznemirim Nathaniela. Još sam uvijek bila iznenađena zato što me pozvao da spavam u njegovu krevetu i bila sam počašćena time. Kad je rekao da je rijetko dijelio krevet sa svojim pokornima, iz naših ranijih razgovora znala sam da je mislio na manje od četiri puta.

Zajedno.

Nismo razgovarali o tome što nas čeka sutra. Kako će se dan odvijati ili što ćemo raditi. Stalno sam pokušavala zamisliti kako će to izgledati u sobi za igru i hoće li mi biti čudno vidjeti Paula i Christine gole?

Paulova i Christineina gostinska soba imala je manji, queen krevet za dvoje koji mi je, iz nekog razloga, bio neobičan. Nije mi bilo jasno zašto — takav sam krevet imala i u svojem stanu i, premda smo češće spavali na njegovu velikom, king krevetu, povremeno smo bili zajedno i na mojem manjem.

Kako bih si skrenula misli s idućeg dana, odlučila sam razmišljati o krevetima. Pitala sam se zašto su kreveti podijeljeni na postojeće veličine: twin, queen i king? Zašto ne mali, srednji i veliki? I zašto je twin najmanji?

Savila sam koljena do prsa i iznenada osjetila Nathanielove ruke oko sebe.

“Večeras si iznenađujuće nemirna”, rekao je i privukao me k sebi. “Žao mi je što vam ometam san, gospodine.” “Želiš li razgovarati?”

“Ne ako će vam to oduzeti san.”

~ 50 ~

Poljubio me u potiljak. “Ne bih te pitao to da se brinem o izgubljenom snu. Sada sam usredotočen na tebe. I moram se pobrinuti da ti je ugodno. Da se možeš odmoriti. Želim da sutra budeš u najboljem mogućem mentalnom stanju.”

Znala sam na što je usredotočen. Znala sam koliko je vremena i truda utrošeno u planiranje naših vikenda. Za ovaj smo posjet izdvojili vrlo dragocjeno vrijeme. Dijelili smo s drugima vrijeme koje bi inače bilo samo naše.

Isplanirao je, do najsitnijeg detalja, kako me najbolje dovesti u odgovarajuće mentalno stanje, kako mi pomoći da se opustim i da se osjećam ugodno u društvu njegovih prijatelja. Čak me pozvao u svoj krevet.

Rekao mi je da na ovaj vikend gledam kao na vrijeme u knjižnici pa sam prešla dlanovima niz njegove ruke i uživala u njihovoj snazi te utjesi koju su mi donosile ovijene oko mene.

“Sad se osjećam bolje”, rekla sam.

“Kako to?”

“Zbog vašeg dodira. Znam da zvuči čudno, ali uvijek me uspijete opustiti svojim dodirom.”

Nakratko je stegnuo ruke oko mene. “I ja učim, kao i ti. Izgledala si malo iznenađeno kad sam te pozvao u krevet. Bojao sam se da si možda htjela spavati na podu, ali da me nisi htjela razočarati.”

Okrenula sam se prema njemu. “Nikad vas ne želim razočarati, ali razlozi zbog kojih sam večeras s vama u krevetu posve su sebični. Jednostavno se osjećam opuštenije kad spavam s vama.”

“Drago mi je”, rekao je. “Što misliš o Paulu i Christine?”

“Uopće nisu onakvi kakvima sam ih zamišljala.”

“Smijem li te pitati što si zamišljala?”

“Mislila sam da će Paul biti krupan i visok. Dlakava tijela. Odjeven u crnu kožu.” Zijevnula sam. “Možda s maskom.”

“Imaš jako čudnu maštu.”

“A za Christine sam očekivala da će biti tiha i zatvorena”, rekla sam. “Plaha.”

“Christine nije ni najmanje plaha.” Prstom mi je pratio rub ogrlice. “Ovo ti ne oduzima slobodnu volju. Ne pretvara te u otirač. Znaš to ovdje.” Potapšao me po glavi. “Ali moraš to shvatiti i ovdje.” Stavio mi je ruku iznad srca. “Hrabra si, snažna i odlučna.”

“To je zbog tebe”, šapnula sam, sretna što mi tama skriva lice. “Zbog tebe sam hrabra, snažna i odlučna.”

“Samo si zagrebla površinu, draga moja.” Usnama mi je okrznuo obraz. “Jedva čekam da to zapravo vidiš.”

“Nervozna sam.”

“Znam da jesi”, rekao je. “I bez obzira na nervozu, sutra ćeš nastaviti biti hrabra, snažna i odlučna. Jer to je ono što jesi. To je ono što trebam od tebe i ono što ćeš mi dati.”

Cijelu sebe. Dala bih mu cijelu sebe. Njegovo je što god zatraži od mene.

“Hoće li ti pomoći da zaspiš ako te zagrlim?” upitao me.

“Uvijek pomaže kad me zagrlite, gospodine.”

Okrenuo me tako da su mi leđa bila prislonjena o njegova prsa i stisnula sam se uz njegovo toplo tijelo. Zagrlio me i odmah sam zaspala.

Nakon što nam je Paul spremio obilan doručak od kobasica i palačinki, Christine i ja otišle smo u dnevnu sobu. Držala je Sama i spremala se da ga nahrani. “Ne smeta ti?” upitala me.

Mislila sam da je lijepo što me to pita, čak i s obzirom na ono što će za nekoliko sati raditi ispred mene. “Ne”, odgovorila sam. “Ne smeta mi.”

Nisam baš često bila u blizini beba, a još manje gledala neku ženu kako doji. Vješto je namjestila Sama na sebe te prebacila tanku dekicu preko ramena i uglavnom zaklonila pogled na njega.

~ 51 ~

Uzdahnula je i naslonila se na stolac. “Obožava jesti”, rekla je koju minutu poslije. “U tome je na oca.”

Kimnula sam, ali nisam vidjela smisao u čekanju pa sam joj bez odgađanja postavila jedno od pitanja koje sam pripremila za nju. “Kako se ti i Paul i dalje igrate otkad imate bebu?”

“Ne tako često kao prije. To je sigurno.”

“Ne prakticirate to više cijele vikende?”

“Ne”, odgovorila je. “Nije izvedivo s bebom. Zasad idemo u sobu za igru kad uhvatimo vremena — a to u posljednje vrijeme nije baš često.”

“Ali s dobrim razlogom”, rekla sam i kimnula prema Samu.

“O, da. Ništa ne bih mijenjala.” Kratko je razmišljala. “Zapravo, ne mnogo toga. Možda bih promijenila to koliko stignem spavati. I stalno curenje.” Utišala je glas do šapta. “Možeš li zamisliti kako je čudno nositi grudnjak tijekom igranja?”

“Tek smo prošloga vikenda počeli ponovno s igrom”, rekla sam. “Ali jasno mi je, da.”

“Slušaj”, rekla je. “Ja sam vrlo otvorena i iskrena osoba. Učini mi uslugu i reci mi da ušutim ako ti počnem davati previše informacija.”

“Sve je u redu.”

“Kad smo se prvi put igrali poslije Samova rođenja, prije otprilike četiri tjedna, nisam nosila grudnjak i, naravno... počela sam curiti. Nisam baš mnogo puta vidjela takav izraz šoka na Paulovu licu.” Nasmijala se. “Bilo je neprocjenjivo.”

Pokušala sam zamisliti staloženog Paula šokirana izraza lica, ali nije mi uspjelo. “Što je učinio?” upitala sam.

“Počistio je to”, rekla je. Zamislila sam krpe za pranje i papirnate ručnike. “Kasnije mi je rekao da je imalo slatkast okus.”

Osjetila sam da mi obrazi gore.

“Oprosti”, rekla je. “To je bilo previše.”

“Nije”, rekla sam jer sam htjela čuti još o njoj i Paulu. “Samo neočekivano, premda bismo možda mogle početi s nečim lakšim. Zanima me kako vas dvoje funkcionirate. Ispričaj mi kako ste se upoznali.”

“Paul je jako poznat”, rekla je i stekla sam dojam da je često pričala tu priču. “U tim krugovima svi su čuli za njega. Vjerojatno kao i za Nathaniela.”

Kimnula sam.

“Prvi put srela sam ga na jednom BDSM-susretu, i to upravo ovdje”, rekla je. “Već sam godinama bila pokorna, ali onda sam bila između dvije veze. Nekoliko tjedana poslije zamolio me da mu pomognem oko neke prezentacije. Znam da ti je Nathaniel prvi dom, ali, vjeruj mi, kad se igraš s nekim tko ima iskustva” — zatresla je glavom — “čudesno je.”

Sumnjala sam da bih se s nekim drugim mogla osjećati kao s Nathanielom, ali ipak joj to nisam rekla.

“Nekoliko mjeseci igrali smo se neobavezno”, rekla je. “A onda smo prešli na vikend-dogovor.

Počeli smo hodati i eto, ostalo je povijest.”

“Nathaniel mi je rekao da ste neko vrijeme imali pokorna/ dom vezu sve vrijeme, a ne samo vikendom?”

Kimnula je. “Kad smo tek prohodali. Bilo je dijelova u kojima sam zaista uživala, ali mislim da se Paulu to nije baš svidjelo.”

“Mislim da ne bi ni Nathanielu.”

“A tebi?”

Razmišljala sam o tome. Kako bi bilo da sam cijeli tjedan njegova pokorna? Da produžimo našu vikend-igru? Sedam dana... Misli su mi lutale razmišljajući o tome. Toliko mnogo vremena. Toliko toga što bismo mogli učiniti. ~ 52 ~

“Možda”, rekla sam. “Samo na tjedan dana. Da vidim kako je to.”

“Kao što sam rekla, neki su mi se dijelovi sviđali. Drukčija vrsta iskustva.” Nakratko je zastala, prebacila Sama na drugu stranu pa se opet pokrila. “Ne želim vidjeti izraz Nathanielova lica ako mu odlučiš reći da želiš isprobati takvu vezu stalno, a ne samo vikendom.” Nasmijala se. “To vjerojatno nije ono na što je mislio kad je rekao da bi volio da nas dvije razgovaramo.”

I ja sam se nasmijala. “Vjerojatno nije.”

“Moraš zapamtiti jednu stvar u vezi s Nathanielom”, rekla je, ponovno ozbiljna, “a to je da je sad prvi put u životu zaljubljen. S tobom ide sporije nego što je išao s prethodnim pokornima. Znam da je to djelomice zbog tvojeg neiskustva, ali djelomice i zato što se boji da će ti stvoriti prevelik pritisak.”

Vjerovala sam da je tako. “Znam i već vidim da će biti trenutaka u kojima ću htjeti da me pritisne jače i dalje.”

“Moraš mu to reći. Tvoja je zadaća da mu kažeš kad budeš htjela da se stvari zbivaju drukčije.”

“Ali u svojoj glavi ne mogu doći do te točke. Barem ne vikendom.”

“Treba mu ta povratna informacija”, rekla je. “Ali ako ti je to ugodnije, reci mu radnim danom.

Ne postoji pravilo koje vam zabranjuje da, primjerice, u srijedu navečer razgovarate o vikendu.”

“Moram to zapamtiti. To je samo davanje povratne informacije i ne znači da mu govorim što da radi.”

“Točno tako. Konačna odluka ipak je na njemu, ali ako mu daješ sve potrebne informacije, moći će donositi bolje odluke.”

Bilo je još pitanja koja sam joj htjela postaviti, ali samo jedno o kojem sam zbilja htjela razgovarati s nekim. S nekim tko nije Nathaniel.

“Mogu li te pitati nešto?” upitala sam.

“Ja sam otvorena knjiga”, rekla je i nasmiješila se. “Nemam zabranjenih tema.” “Šibanje”, rekla sam, gotovo zadrhtavši od te riječi. “Pričaj mi o tome.”

“To je vrlo nasumično pitanje.”

Nervozno sam čačkala po noktima. “Označila sam ih kao strogu granicu jer sam se uplašila. Ali Nathaniel ih jako voli.”

“I želiš čuti što jedna pokorna misli o šibanju?”

“Da.” “Začudilo bi me da Paul nije koji put upotrijebio štap na Nathanielu kad mu je bio mentor”, rekla je. “Ali pretpostavljam da on gleda na to drukčije nego ja.”

“Znači, reći ćeš mi?” upitala sam, jako zainteresirana za to da čujem njezino mišljenje o predmetima koji su me toliko plašili.

Kimnula je. “Paul me znao kazniti šibanjem i to je nešto drukčije u svakom smislu. Uopće mi se ne sviđa ta uporaba šiba.”

“Mogu se upotrijebiti i za druge stvari osim za kaznu?”

“Znam nekoliko osoba koje uživaju kad se šiba primijeni na njima. Ja sam jedna od njih.”

“Zaista?”

“Stvar je u tehnici, a Paul ima nevjerojatnu tehniku. A Nathaniel je učio od Paula.” Nisam rekla ništa.

“Neću ti lagati. Boli”, rekla je. “Ali boli i udaranje po dupetu, zar ne?”

“Da. Ali udaranje mi se sviđa.”

“U tom slučaju, kad i ako se budeš osjećala ugodno sa šibama, vjerojatno će ti se svidjeti ono što će Nathaniel raditi s njima”, rekla je. “Naravno, ako te postupno pripremi za to.”

“Pripremi? Misliš kao udarci za zagrijavanje?”

“Da.” ~ 53 ~

“Mmmm”, rekla sam umjesto odgovora. Stavit ću tu misao na stranu i razmisliti o njoj poslije. Šibanje za užitak?Tko bi rekao?

Točno onda kad je Christine izvukla Sama od ispod deke i poravnala si majicu, oglasilo se zvono na vratima.

“To je sigurno moja mama”, rekla je. “Savršen trenutak.”

Kad je Christineina mama otišla sa Samom, Nathaniel i ja vratili smo se u gostinsku sobu. Rekao je da mi je pripremio odjeću, ali zaustavio me prije nego što sam je počela odijevati.

“Prije nego što se presvučeš”, rekao je. “Dok ne kažem drukčije, više ne vrijedi ponašanje kao da si u knjižnici. Jasno?” Osjetila sam iznenadno probadanje požude, želje i čežnje. “Da, gospodaru.”

“Paul ima određena pravila za svoju sobu za igru”, rekao je. “Moraš svezati kosu. Jedini nakit dozvoljen u prostoriji jest vjenčano prstenje. Učinio je iznimku po pitanju tvoje ogrlice. Ne želim da imaš pognutu glavu. Želim da gledaš i Christine i Paula. A kao promatrač, moraš biti tiha.”

Nasmiješio se. “Osim ako se ne osjetiš preplavljeno, na negativan način, i moraš upotrijebiti svoju sigurnu riječ. Jasno?”

“Da, gospodaru.”

Nagnuo se i poljubio me. “Nađemo se ispred naše sobe za petnaest minuta.”

Kad smo ušli u sobu za igru u prizemlju, Christine je već bila u početnom položaju. Nathaniel je krenuo prema stolcu ravnog naslona uz rub sobe, a ja sam koračala za njim. Sjeo je na stolac, ja sam sjela na jastuk ispod njegovih nogu i nesigurno mu stavila ruku na koljeno. Christine je bila nepomična. Kao što sam i očekivala, nosila je grudnjak, ali to je bilo jedino što je imala na sebi.

Neko sam je vrijeme gledala, navikavajući se na prizor.

Gola je, rekla sam sama sebi. Gola je i to je u redu.

Zatim sam pogledom proučila sobu za igru — bila je dvostruko veća od Nathanielove i imala je više opreme. Većina stvari bila je ista — hladnjak, sudoper i velika kutija s priborom za prvu pomoć. Ali na jednoj polici stajao je monitor za bebe i u tom sam trenutku shvatila kako izgleda boravak u toj sobi kad imate malu bebu. Osjetila sam još veću zahvalnost što je Christineina mama odvela Sama na nekoliko sati.

Nisam znala koliko su se puta Paul i Christine igrah od Samova rođenja, ali pretpostavila sam da nisu često. Tko bi našao vremena uz kasnonoćna hranjenja i kolike? A onda sam pomislila da su možda Paul i Christine sretni kao i mi što će im netko na nekoliko sati pričuvati sina.

Glava mi je poletjela prema vratima kad se na njima pojavio Paul. Poput Nathaniela, nosio je crne traperice i majicu. Uočila sam promjenu u njegovu držanju. Fizički je izgledao isto, naravno, samo nekako intenzivnije.

Koračao je prema mjestu na kojem je Christine klečala.

“Lijepo je vidjeti te opet u mojoj sobi za igru, djevojko”, rekao je.

Spustila je ruke na pod i otklizala prema njegovim stopalima. “Iščekujem vaš užitak, gospodaru.”

“Pokaži mi”, rekao je, a ona mu se na to približila i poljubila mu svaki nožni prst i vrhove stopala. Kad je završila, pridignula se na koljena i klizila mu rukama uz noge. “Ne još”, rekao je i odmaknuo se.

Odmah je prestala i vratila se u početni položaj.

To je bilo zanimljivo. Nathaniel nikad nije tražio da mu ljubim stopala. Pitala sam se zašto i pitala sam se bih li djelovala brzo kao Christine da mi je rekao da to učinim.

Ali nisam imala vremena zadržavati se na toj misli. Paul je izvukao nešto iza svojih leđa. Crnu kožnatu ogrlicu. “Čeznuo sam da ti je opet stavim”, rekao je Christine.

Rekla mi je da više uopće ne nosi ogrlicu, osim kad su u sobi za igru. Trudnoća i dijete promijenili su dinamiku njihove veze i sad su samo u ovoj prostoriji bili u ulogama pokorne i doma.

Za razliku od njih, Nathaniel i ja ostajali smo u tim ulogama cijeli vikend. ~ 54 ~

Nije dizala pogled s poda. “I ja sam žudjela za tim, gospodaru.”

Dok joj je stavljao ogrlicu, iznenada sam postala svjesna značenja tog rituala. Polagao je pravo na nju — pokazivao joj riječima i djelom da je njegova. Isto tako, prihvaćanjem njegove ogrlice i njegova vlasništva, ona je pristajala na njegovu privremenu kontrolu. Davala mu se. Taj mi je dio bio jasan i iz vlastita iskustva s Nathanielom, ali ono što me iznenadilo bio je pogled u Paulovim očima dok joj je zakopčavao ogrlicu. Intenzitet njegova lica — ponos, putena žudnja — to zaista nisam očekivala.

Je li i Nathaniel izgledao tako kad bi mi stavljao ogrlicu? Je li imao Paulov izraz lica?

Kad je zakopčao ogrlicu, Paul je zakoračio unatrag, a u očima mu je još uvijek tinjala vatra. “Želim te na rukama i koljenima na stolu.”

Ne dižući pogled s poda, Christine je otpuzala do stola i popela se na njega.

Pitala sam se zašto puže. Je li je to Paul tražio? Bi li me Nathaniel ikad tražio istu stvar? Da pužem umjesto da hodam?

Paul je došao do Christine, stao ispred nje, gurnuo joj kuglicu u usta i zavezao povez na kojem se kugla nalazila oko njezine glave.

“Danas ću biti malo žešći nego što sam bio u posljednje vrijeme”, rekao je i nježno joj pomilovao ramena. “I želim biti siguran da nećeš uplašiti naše goste.” Nagnuo se da joj šapne nešto na uho, ali i dalje smo ga mogli čuti. “Osim toga, volim zvukove koje puštaš kroz tu kuglu.”

Gurnuo joj je nešto u šaku.

Osjetila sam Nathanielov dah na uhu. “To je zvono”, šapnuo mi je tako tiho da sam znala da ga par ispred nas ne može čuti. “Omogućuje joj da upotrijebi sigurnu riječ dok ima kuglu u ustima.

Ako se nešto dogodi i mora stati ili usporiti scenu, samo ispusti zvonce.”

Malo sam se pomaknula unaprijed. Nathaniel nikad nije upotrijebio kuglu za usta sa mnom i bila sam prilično znatiželjna. Sjetila sam se Christineina savjeta da kažem Nathanielu da me pogura jače ako to želim i da sama spomenem stvari koje želim raditi s njim.

Dok je Paul hodao prostorijom skupljajući razne stvari, ja sam gledala Christine. Mislila sam da će izgledati ranjivo i doista je izgledala tako, ali ono što me privlačilo nije bila njezina ranjivost. To je bila ljepota njezina povjerenja, ljupkost njezine pokornosti. U njezinu je položaju bila neka vrsta elegancije koju nisam očekivala.

Paul joj je prišao s leđa i prešao joj rukom po stražnjici, a mene je opet privukao pogled u njegovim očima. “Želiš to žarko. Vidim to.” Uvukao je vibrator u nju, a kad je zastenjala, kugla u ustima prigušila je zvuk. “Već si tako željna.”

Misli su mi jurcale pokušavajući upiti sve što se događalo ispred mene. Pokušavala sam shvatiti činjenicu da je čovjek koji mi je jutros pripremio doručak sad gurao vibrator u svoju ženu. Ispred mene. Nisam mogla odvratiti pogled od njih.

Počeo ju je udarati po stražnjici. Zvuk je isprva bio tih, no polako je postajao sve intenzivniji. Na trenutak sam se zapitala kakav bi bio osjećaj udaranja po stražnjici dok sam tako ispunjena.

Nakon nekog vremena uspjela sam se usredotočiti, ne toliko na ono što je Paul radio koliko na to kako su izgledali zajedno. Kako je on potpuno usmjerio svoju pozornost na nju. Na izraz savršene usredotočenosti na njegovu licu. U tom trenutku za njega nije postojalo ništa osim nje i opet sam se zapitala je li i Nathaniel izgledao tako kad sam mu se davala.

Sjetila sam se njegove izjave na početku tjedna. Kako na vjenčanju nije želio biti u mentalnom stanju koje je potrebno onda kad nosim njegovu ogrlicu i iznenada sam točno znala što je time mislio. I kako predano mora raditi cijeli vikend: da zadrži fokus i da isplanira sve potrebne detalje.

I, iznad svega, da se pobrine za to da sam ja dobro i da sam u svakom trenutku zbrinuta.

Preusmjerila sam pozornost na par ispred sebe i premda je ono što su radili bilo zanimljivo — Paul se prebacio na drveno veslo — očarao me način na koji su se micali. Izgledali su kao da plešu neki zamršeni ples: ona je prihvaćala i ponavljala njegove pokrete, a njezino je stenjanje poticalo

~ 55 ~

njegovu daljnju akciju. Ispred mene zbivala se razmjena davanja i primanja kakvu nisam očekivala i cijela je scena odisala profinjenom ljepotom za koju nisam ni mislila da je moguća.

Toliko sam bila obuzeta promatranjem te razmjene da mi je zamalo promaknulo kad je Paul uzeo bič s resama. Poželjela sam biti Christine. Poželjela sam da me Nathaniel silovito vodi do užitka koji mi je samo on mogao donijeti. Sad kad sam vidjela ljepotu pokornosti i kad mi se taj prizor zauvijek utisnuo u svijest, poželjela sam se opet igrati.

Paul je konačno stao, dao Christine dopuštenje da se opusti i spustila je glavu na stol. Izvadio joj je vibrator i kuglu za usta, poljubio je u obraz i šapnuo joj nešto što nismo mogli čuti. Kad je podignula pogled prema njemu, ljubav i povjerenje u njezinim očima toliko su me dirnuli da sam čvršće stisnula ruku na Nathanielovu koljenu.

Sjetila sam se našega prvog vikenda natrag u sobi za igru, kad mi je uhvatio bradu i naredio mi da ga pogledam. Jesam li ga gledala kao što Christine gleda Paula? I obratno. Sjećam li se Nathanielova lica divljeg i žestokog poput Paukova? Smetalo mi je što se nisam mogla sjetiti toga i obećala sam si da ću idući put bolje obraćati pozornost na to.

Paul joj je rekao da se premjesti na sredinu sobe i Christine je kliznula sa stola pokoravajući se istog trenutka njegovim željama. U sredini prostorije nalazilo se nešto što je izgledalo kao složeni sustav kolotura i užadi. Opet sam se nagnula naprijed i prepoznala opremu za scene suspenzije, koju sam vidjela na internetu. To je bilo nešto što Nathaniel nije imao u svojoj sobi za igru.

Paul je bez žurbe zakopčavao Christine nekakve čizme i pričvršćivao je za užad i koloture koji su visjeli sa stropa. Gledajući ih, bilo je sasvim očito da je riječ o paru koji je već godinama zajedno.

Nije bilo nespretnosti ni oklijevanja, samo kontrola potpuno dana i potpuno pretpostavljena.

Kad je Christine zauzela položaj na podu, Paul je otišao do prekidača na obližnjem zidu. Za nekoliko sekunda kolotur joj je podignuo noge u zrak i okrenula se u zraku — uglađen, uvježban pokret koji je sigurno izvela mnogo puta. Kad joj je glava visjela metar-dva od poda, kolotur je stao.

Paul je došao do nje i kimnuo, a ona mu je otkopčala traperice.

Htjela sam skrenuti pogled, ali nisam mogla. A onda, upravo dok sam pokušavala odlučiti hoću li zatvoriti oči ili ne, točno prije nego što je spustila Paulov zatvarač, oči mi je prekrio meki povez. Čula sam Nathanielov šapat: “Vid nije najvažniji dio ove scene.”

Ne, htjela sam povikati čim sam shvatila da ću odsad imati povez na očima. Želim vidjeti.

No prisjetila sam se ljepote i povjerenja u Christineinoj pokornosti i znala sam da se nošenjem poveza i ja predajem svojem gospodaru. Znala sam da ima svoje razloge. Zato sam sjela malo uspravnije i usredotočila se na druga ćutila.

Isprva sam najviše osjećala dodir. Mekoću jastuka na kojem sam sjedila. Kretanje zraka oko mojega golog trbuha. Tvrde kosti i jake mišiće Nathanielova koljena pod mojim prstima. Čak i svilenkastost poveza za oči.

Zatim sam osjećala zvukove. Paulovo isprekidano udisanje dok je Christine činila što je već činila. Šaptom izgovorene riječi ohrabrenja, pretihe da bih ih razabrala, ali izgovorene tonom koji sam savršeno razumjela. Iznad mene, ravnomjeran zvuk Nathanielova disanja. Čak i moje srce. Do maloprije tiha soba pretvorila se u kakofoniju zvukova.

Jedino čime sam mogla mjeriti prelaženje vremena bili su moji udasi i otkucaji srca. Pokušala sam pronaći nešto drugo i odlučila se za ritmičke zvukove koji su dolazili od para ispred mene.

Christine je ispustila tih jecaj zadovoljstva i zapitala sam se što se događa. A onda sam se sjetila Nathanielova šapta i znala sam da ono što se događa nije ono što je htio da ponesem iz ovog iskustva.

Hrabra si, snažna i odlučna, rekao mi je večer prije u krevetu.

Mislila sam da su to romantične riječi čiji je cilj bio da me utješe, da me ponesu u san. Ali sad kad sam čula i doživljavala scenu ispred sebe, postale su mnogo više.

U Christineinu položaju na leđima na podu dok čeka Paulovu naredbu vidjela sam njezinu hrabrost.

~ 56 ~

U zvukovima Paulovih riječi kojima je nježno ohrabruje i konačno popušta pred svojim žudnjama, čula sam njezinu snagu.

Odvažnost sam osjetila kod oboje i u vatri njihovih emocija za koje sam mislila da će zapaliti prostoriju svojom vrućinom.

To je zbog tebe, šapnula sam mu. Zbog tebe sam hrabra, snažna i odvažna. Doista sam to mislila kad sam mu to sinoć rekla i još sam uvijek vjerovala u istinitost tih riječi. Ali moje je razumijevanje sad dobilo još jednu dimenziju i dok je par ispred mene nastavljao s onim što je radio, ja sam sjedila u slijepom divljenju prema toj spoznaji.

~ 57 ~

Deseto poglavlje —ABBY—

Nathaniel me uhvatio za ruku i poskočila sam od njegova dodira, nepripremljena za struju žudnje koja me stresla kad je omotao šaku oko moje. Stavio mi je ruku u krilo.

“Namjesti se u položaj za čekanje”, šapnuo mi je, hrapavim glasom koji je poslao još jedan val čežnje kroz mene.

Kliznula sam s jastuka i zauzela položaj kao i uvijek u sobi za igru. Klečeći na podu, napinjala sam uši pokušavajući čuti što se događa. U Paulovoj sobi za igru nisam bila dovoljno dugo da bih znala pokraj kojeg se komada namještaja Nathaniel nalazi, a još sam manje mogla naslutiti što radi ili uzima.

I jesu li Paul i Christine još uvijek u sobi? Gledaju li me? Nathaniel mi je rekao da ovaj vikend neće testirati moje egzibicionističke granice, ali može li se ovo smatrati egzibicionizmom? Samo sam klečala.

Ponovno sam se napela da čujem bilo kakav glas ili šapat. A onda mi je sinulo — nije bilo važno. Nije bilo važno što je Nathaniel isplanirao. Imao je kontrolu. Ja sam mu dala tu moć i kad bih se brinula oko toga, značilo bi da sumnjam u njega.

Ako su Paul i Christine u sobi, željela sam da moja pokornost bude zrcalo onoga što sam maloprije vidjela. Tad sam shvatila da mi zapravo nije važno jesu li u sobi. Htjela sam da vide.

Htjela sam im pokazati koliko sam ponosna što služim svojem gospodaru. Čula sam koračanje bosih stopala prema sebi. “Ustani, Abigail”, rekao je Nathaniel.

Podignula sam se što sam mogla elegantnije, ali zbunila me promjena položaja u kombinaciji s povezom preko očiju i malo sam se zanjihala.

Nathaniel me uhvatio i stavio mi ruke oko ramena. “Pazi, ljepoto.” Nije odmaknuo ruke nego me i dalje držao. “Moraš mi vjerovati.”

Da. Bilo što.

“Paul i Christine su otišli. Sami smo u sobi.”

Srce mi je lupalo. Sami smo. Sami. Oh, kakve je stvari mogao raditi kad smo sami.

“Na svako pitanje koje ti postavim moraš odgovoriti iskreno i bez čekanja”, rekao je. “Je li jasno?”

“Da, gospodaru.”

Gospodaru.

Sad kad sam vidjela Paula i Christine u igri, ta mi je riječ značila više nego prije. Gospodar.

Zadrhtala sam od novootkrivenog poštovanja prema njezinu značenju. Svaki put kad je izgovorim, obnavljam svoju posvećenost njemu. Podsjećam ga na to da sam s njim jer je to moj izbor. Prepuštam mu kontrolu. Potvrđujem mu da ga želim.

Može li riječ od osam slova uopće nositi toliko značenja?

Primio me za ruku. “Pođi za mnom.”

Hodali smo. Nisam znala kamo idemo. Nismo valjda odlazili? Nisam htjela otići. Htjela sam ostati u ovoj prostoriji. Htjela sam da me Nathaniel uzme, da me iskoristi, da me...

Ali odluka je na njemu i ako želi da odemo, sigurno ima dobar razlog za to.

Zaustavio nas je. Nije mi se činilo da smo blizu vrata. Bilo mi je teško procijeniti, ali činilo mi se da smo blizu zida nasuprot vratima.

“Skini se”, rekao je i pustio mi ruku. ~ 58 ~

Već sam se bezbroj puta skidala za njega, kao njegova ljubavnica i kao njegova pokorna, ali ovoga je puta bilo nekako drukčije. Intenzivnije.

Zamišljala sam kako me gleda i uvukla palce ispod struka hlača. “Najprije gornji dio.”

Stavila sam ruke na leđa i otkopčala grudnjak. Pao je na pod, a njegove su se ruke gotovo odmah našle na meni. Vodio me unatrag sve dok leđima nisam udarila u nešto drveno.

Palcima mi je trljao bradavice i ugrizla sam se za unutarnju stranu obraza. Usnama mi je nježno klizio niz vrat. “Bila si odlična jutros. Jako sam ponosan.”

Nisam mogla reći što me više usrećivalo — njegove ruke i usne na meni ili ta pohvala.

“Jako sam ponosan. Odlučio sam ti dati malu nagradu.” Uhvatio mi je zapešće i zatvorio ga u meke lisičine iznad moje glave. Isto je ponovio s drugim zapešćem i zubima mi grickao usnu školjku. “Tako što ću te dobro i žestoko izjebati zavezanu za Paulov križ.”

0, jebote, da.

Dok je govorio, ruke su mu se micale — po mojim ramenima, preko prsa, vrtjele mi bradavicu, milovale trbuh. Pretvorila sam se u drhtavu masu fizičke potrebe koju je palio njegov dubok, promukao glas.

“Imam isti takav križ u svojoj sobi za igru”, rekao je ne primjećujući moje želje. A možda je točno znao što radi. “Idući put kad budemo u mojoj sobi, zavezat ću te tako da si mi okrenuta leđima.” Dodiri su mu postali grublji. “Tako da ti je guzica sasvim izložena.” Zgrabio je tkaninu na mojim bokovima i snažno je povukao prema dolje tako da sam bila posve gola. “Što kažeš na to, Abigail?”

Ostala sam bez daha kad mi je hladan zrak dodirnuo slatku bol među nogama. Prstima mi je počeo trljati klitoris.

“Da, molim vas, gospodaru”, rekla sam, napola šapćući, a napola stenjući.

Jagodicama mi je lijeno kružio po goloj koži i povremeno bi ih umočio u moju vlažnu točku.

“Uživala si u zečjem krznu. Mislim da je vrijeme da se prebacimo na antilop.”

Zadrhtala sam od same pomisli na to da svoju stražnjicu ponudim njegovom biču.

“Ali zasad”, rekao je i raširio mi noge, “čeka nas drugi posao. Što kažeš?”

Namjerno mi je bacao udicu. Ali preplavljena obećanjima o tome što me čeka u njegovoj sobi za igru, njegovim rukama na mojem tijelu i iščekivanjem onoga što se upravo spremao učiniti, jedva sam uspijevala oblikovati smislenu misao. “Što god vi želite, gospodaru.”

Nasmijao se. “Drago mi je da vidiš stvari na moj način.”

Jednim mi je pokretom podignuo noge u zrak i nasrnuo u mene. Stražnjicom sam opalila u drvo iza sebe, a silina udarca utjerala ga je dublje.

“Ne suzdržavaj se”, rekao je i omotala sam noge oko njega. “Soba je zvučno izolirana.” Povukao se unatrag, opet gurnuo u mene. Glasno sam zastenjala. “Barem mislim da jest.”

Dio mene želio je da nas Paul i Christine čuju. Na kraju krajeva, to je bilo jedino pošteno. Htjela sam da znaju što mi je Nathaniel činio našim vikendima, kako sam reagirala na njega, kako je upravljao svakim mojim pokretom, svakom misli i, činilo se, katkad i svakim mojim dahom.

Opet je navalio u mene i Paul i Christine posve su mi nestali iz misli. Usredotočila sam se samo na njega dok me vodio sve bliže vrhuncu. Pomaknuo mi je noge, nakrivio kukove i pogodio onu ugodnu točku duboko u meni.

Nisam više mogla držati išta u sebi. Kriknula sam.

Nastavio je navaljivati u mene, trljajući me iznutra opet i opet, dok mi se nije zavrtjelo od užitka. Udasi su mu postajali sve kraći, a onda je spustio ruku između naših tijela.

Zacviljela sam kad mi je protrljao klitoris. “Molim vas, gospodaru”, preklinjala sam.

Glas mu je bio napet. “Sto me moliš?”

~ 59 ~

O, Bože, njegovi prsti. Njegov kurac. Biti ranjiva i u njegovoj milosti. “Molim vas, gospodaru.

Ne mogu više izdržati.”

Opet je nasrnuo. “Onda svrši.”

Idućim prolaskom njegove ruke, tijelom mi je eksplodirao orgazam.

“Drži se”, rekao je, zgrabio me za kukove i gurnuo uza zid, a noge su mi još bile oko njegova struka. Brzim i dubokim pokretima ulazio je i izlazio iz mene ne prestajući, vodeći i sebe prema vrhuncu.

Osjetila sam približavanje još jednog orgazma i dok je svršavao duboko u meni, zbog njegovih sam pokreta svršila još jedanput.

Idućih nekoliko minuta odmarao se naslonjen na mene, disao je teško i isprekidano. Kad smo se oboje donekle oporavili, nježno mi je spustio noge na pod. Brzo mi je oslobodio zapešća i nekoliko minuta masirao moje ruke i ramena.

A onda je konačno stavio prste iza moje glave i skinuo mi povez. Pogledala sam ga u oči, prvi put otkad smo iz hodnika ušli u sobu za igru.

Bili su ondje.

Silna čežnja, strast i ljubav za koje sam se pitala jesu li ondje, bili su. Udahnula sam.

“Jesi li dobro?” upitao me.

“Da, gospodaru.” Ustala sam i zadivljeno uživala u emocijama u njegovim očima. “Mnogo više nego dobro”, šapnula sam.

Poslije me poveo natrag u gostinsku sobu. Sjedila sam mu u zagrljaju, a on je bio naslonjen na uzglavlje kreveta. Premda sam željela razgovarati o našem jutru, bilo mi je drago što me grli — i dalje mi je bilo lakše razgovarati dok me dodiruje. “Želim da sad budeš posve iskrena”, rekao je, a ja sam se još više opustila u njegovim rukama.

“Kako ti se čini dosad?”

“Moram obraditi mnogo misli i informacija”, odgovorila sam. “Ali najprije ti želim zahvaliti što si dogovorio ovo. Isprva sam bila zabrinuta, ali bilo je jako korisno.”

“Kako?”

“Na mnogo načina”, rekla sam jer nisam bila sigurna kako da to drukčije opišem. “Počevši od Christine. Ona je tako samosvjesna, tako sigurna u sebe.” Čula sam mu zabrinutost u glasu. “Zar si sumnjala u sebe?”

Pognula sam glavu i kosa mi je pala naprijed. “Ne kad sam s tobom. Kad sam na poslu ili kad razgovaram s Felicijom, onda da. Čak i kad sam s Elainom i Toddom. Znala sam se pitati ne valja li nešto s nama.”

“A sad?” upitao je, glasa puna emocija.

“Sad se više ne pitam”, rekla sam. Htjela sam da se osjeća sigurno. “Sad kad sam vidjela Paula i Christine i život koji su izgradili. Nisam još spremna za djecu i takav život, ali sad vidim da, kad budem spremna... bit ću dobro.”

“Mi ćemo biti dobro”, ispravio me.

Srce mi je poskočilo na neizgovoreno značenje njegovih riječi i okrenula sam glavu da ga poljubim. “Mi ćemo biti dobro”, ponovila sam.

“Još nešto?” upitao je gladeći mi kosu.

“Mnogo toga.” Ponovno sam se naslonila u njegov zagrljaj. “Christine mi je pomogla da shvatim koliko je važno da ti dajem povratne informacije. Sad mi je jasno da to nije isto kao da ti govorim što da radiš.”

“Drago mi je da ti je netko to konačno uspio objasniti.”

“Nisam htjela da misliš da ti govorim što da radiš.”

“Postoji golema razlika između toga kad mi govoriš što da radim i kad mi kažeš što ti se sviđa ili čega želiš više”, rekao je odlučnim, ali nježnim glasom koji sam toliko voljela. ~ 60 ~

“Znam. Christine mi je rekla da ti radnim danom mogu reći što bih voljela raditi, ako mi je tako lakše.”

“A možeš mi reći i vikendom.”

Odmahnula sam glavom. “Ne mogu to zamisliti.”

Utihnuo je i pitala sam se hoće li potpuno promijeniti temu razgovora, ali onda je opet progovorio. “Što kažeš na to da ti dam još jednu sigurnu riječ?”

“Koju?”

“Mogli bismo dodati, 'zeleno'?” “Što bi to značilo?”

Udahnuo je duboko. “Značilo bi da želiš da ubrzam ili da te pritisnem jače.”

“Zbilja?” rekla sam, uzbuđena zbog te mogućnosti.

“Da. Ako ti je ugodnije da mi kažeš, 'zeleno' nego da mi se obratiš izravno”, rekao je. “Ali i dalje ću tražiti od tebe da mi poslije kažeš detaljno mišljenje o svemu.”

Pitala sam se zašto mi zeleno nije dao prije nekoliko tjedana kad smo razgovarali o sigurnim riječima, ali zaključila sam da vjerojatno nije mislio da ću ikad htjeti da me pogura ili da ću se ikad osjećati ugodno upotrebljavajući tu riječ.

“Sviđa mi se”, rekla sam. “Možemo je uključiti.”

“O čemu ste još razgovarale ti i Christine?” upitao me prekinuvši razgovor o sigurnim riječima.

“Postala sam znatiželjna kad mi je ispričala da su ona i Paul bili u vezi dom/pokorna stalno, a ne samo vikendom. Baš me zanima kako bi to izgledalo.”

Osjetila sam da se ukočio iza mene.

“Možda samo tjedan dana”, dodala sam brzo. “Ne duže razdoblje ili stalno.”

Oprezno je progovorio. “Ako u nekom trenutku u budućnosti i dalje budeš htjela isprobati tu mogućnost, neću se protiviti proširenju naše vikend-igre. Ali samo određeno vremensko razdoblje i samo ako mi možeš dokazati da si to u stanju i da si mi spremna dati povratne informacije.”

“Pošteno.”

“To nije nešto što mene pretjerano zanima. Ali ako želiš probati, učinit ću to za tebe.”

Počela sam primjećivati koristi od davanja povratnih informacija. “Hvala ti.”

Poljubio mi je glavu. “Gotovo se bojim pitati, ali još što?”

“Scena s Paulom i Christine. Nisam bila svjesna toga kako izgleda. Kako je” — na sekundu sam zastala — “prekrasna.”

“Prekrasna?”

“Aha”, rekla sam milujući mu prste isprepletene s mojima. “Povjerenje. Kontrola. Kako su se nadmetali i uravnoteživali jedno drugo.”

“Jako dojmljivo.”

“Način na koji ju je gledao...” Zašutjela sam. “Da?” “Mislila sam na to kako ti mene gledaš. Gledaš li me tako.” Stavio mi je ruke na ramena.

“Pogledaj me.” Okrenula sam mu se u krilu. Pogledala ga u oči.

I ostala bez daha kad sam vidjela istinu riječi koje su slijedile. “Gledam te tako”, rekao je.

“Uvijek.”

~ 61 ~

Jedanaesto poglavlje —NATHANIEL—

Gledao sam je u oči i vidio da je napokon shvatila. Napokon _ je razumjela. Barem djelomice.

Naglo je udahnula i nadao sam se da je u mojim očima našla ono što je tražila.

“Vidiš li sad?” Stavio sam joj dlan na obraz i milovao kožu. “Razumiješ li sad, barem malo, kako se osjećam kad vidim što mi daješ?”

“Da”, odgovorila je, i dalje tragajući po mojim očima. “Sad vidim.”

“Odlično.” Privukao sam je i poljubio, usnama strasnim i punim želje. Želio sam je okusiti.

Osjetiti je ispod sebe.

Zastenjala mi je na usnama i ovila mi ruke oko ramena. Prepustio sam se, samo na minutu, i popustio potrebi koju sam suzdržavao još otkad sam vidio njezinu zapanjenost u sobi za igru. Stao sam tek kad me povukla prema sebi i pokušala me polegnuti na svoje tijelo.

“Ne”, rekao sam, odgurujući se od nje. “Ne možemo. Paul je naručio ručak.” Zaista sam mu želio reći da ćemo jesti kasnije i da ću idućih nekoliko sati provesti s njom u krevetu, ali nismo to mogli učiniti. Bili smo gosti u Paulovu domu, a on me ljubazno pitao kad da nam naruči ručak.

Smatrao sam svojom obvezom poštovati vrijeme koje sam mu rekao.

Uzdahnula je. “Da, gospodine.”

“Poslije”, šapnuo sam joj.

Odgovorila mi je osmijehom. Prstima je plesala po mojoj košulji. “Mogu li te pitati još nešto?”

“Bilo što.”

Nije zaustavila prste. “Tvoje druge pokorne”, rekla je. “Jesu li one... i ti...?”

Uvukao sam joj prste u kosu i provukao ih kroz mekane vlasi. Razumio sam Paulovo pravilo da u sobi za igru kosa mora biti zavezana, ali nisam se slagao s njim. Čim smo izišli iz prostorije, raspustio sam joj kosu.

“Jesam li ih gledao kao što gledam tebe?” upitao sam.

“Razumijem ako jesi. Hoću reći, sad mi je jasnije.” Prstima mi je pratila izrez na košulji.

“Premda sam dosad vidjela samo tebe i Paula. A Christine i ja smo... pa ono.” Spustila je ruke. “Ah, kvragu. Nemam pojma što pokušavam reći.”

“Ja znam.” Primio sam joj lice. “I ne, ne mogu ni zamisliti da sam ikoga gledao kao što gledam tebe. Ti si moj jedan posto.”

Nabrala je obrve. “Ja sam tvoje što?”

“Prije nego što si prvi put došla u moj ured”, objasnio sam joj, “devedeset i devet posto vremena osjećao sam se cjelovito i zadovoljno svojim životom. Ali progonio me taj jedan posto koji je nedostajao. A onda sam našao tebe — jedan posto koji mi je nedostajao.”

Raširila je oči. “Oh.” “Ti si ta. Uvijek si bila ta. Kad si me ostavila, bila si ta. Kad si se vratila, bila si ta. Nikad to neće biti nitko drugi.” Usnama sam joj dodirnuo obraz. “I zato kad me pitaš jesam li ikoga, bivšu pokornu ili neku drugu, gledao kao što gledam tebe, odgovor je odlučno 'ne'.” Opet sam se odmaknuo od nje. “I koliko god bih te volio zadržati satima u ovom krevetu i dokazati ti to nekoliko puta, obećao sam Paulu da ćemo sići na ručak.”

Izgledala je razočarano.

“Kasnije”, šapnuo sam. “Obećavam.”

~ 62 ~

Poslije ručka sjeli smo svi četvero u dnevnu sobu. Već sam objasnio Abby da je Paul posvećivao posebno mnogo vremena i pozornosti brizi poslije scene jer je Christine rodila prije manje od tri mjeseca i još je uvijek dojila.

“Naopako vješanje posebno je intenzivno”, rekao sam. “Čak i bez ostalih okolnosti.”

Christine je sjedila na kauču s Paulovim rukama oko ramena i izgledala je zadovoljno i opušteno. Njezina je majka već vratila Sama i, kad ga je nahranila, Christine ga je dala Abby.

Nisam bio pripremljen za osjećaje koji su me preplavili vidjevši Abby sa Samom u naručju. Prije nego što je ušla u moj život, nisam razmišljao o braku i djeci. Ali sad kad sam imao nju, sve se činilo mogućim.

Sjetio sam se dana kad sam našao vjenčano prstenje svojih roditelja, kad sam stavio očev prsten na prst i toga kako sam se čudno osjećao s njim. Možda mi to više ne bi bilo tako čudno.

Abby je razgovarala s Paulom i Christine, a ja sam se naslonio na stolac i uživao u pogledu na nju. Bila je tako nervozna da je malo nedostajalo da otkažem cijeli vikend. Od toga me odvratila jedino nada da će nam ovaj posjet nekako pomoći. Odahnuo sam. Sve je prošlo mnogo bolje nego što sam očekivao.

Svako malo pogledala bi u mojem smjeru i osmjehnula se kad bi nam se pogledi susreli.

Sranje. Želim je.

Paul ju je pitao nešto u vezi s knjižnicom i preusmjerila je pozornost na njega. Naslonio sam se na stolac da mi bude još ugodnije i nastavio ih promatrati. Sam je zaspao pa ga je premjestio da mu bude udobnije.

“Kakvi su vam planovi za sutra, Nathaniele?” obratio mi se Paul.

Jedva sam odvojio pogled od nje. “Mislio sam poslije doručka odvesti Abby do kampusa u Dartmouthu. Da joj pokažem dio svoje prošlosti. Želiš li to?” upitao sam je.

“Da, gospodaru”, odgovorila je.

Gospodaru.

Jebote, kako je na mene djelovalo kad bi to rekla pred drugima. A sudeći po pogledu u njezinim očima, znala je to.

~~~~~ Prije nego što smo se idućeg dana spustili u prizemlje, izvadio sam joj odjeću koju će odjenuti.

“Danas želim da podigneš kosu. Želim da hodaš ulicama Dartmoutha potpuno izložena vrata.”

Prešao sam joj prstom po ogrlici. “Nitko neće znati što je ovo, ali želim da ti to znaš. Da osjećaš.”

Poljubio sam joj vrat. “Svaki put kad zapuše vjetar i pomiluje ti kožu, želim da zadrhtiš jer znaš da nosiš simbol moje kontrole.”

Poslije doručka oprostili smo se od Paula i Christine. Obećali smo im da ćemo ih uskoro opet posjetiti, a razgovarali smo i o tome da njih troje dođu kod nas u New York. Christine i Abby zagrlile su se i Christine joj je nešto šapnula. Abby se nasmijala i također šapnula nešto Christine.

Paul me pogledao upitno i samo sam mu kimnuo. Da, vikend je bio uspješan.

Kad smo sjeli u automobil, okrenuo sam se prema njoj. “Danas ćemo isprobati nešto malo drukčije”, rekao sam. “Posjetit ćemo mjesta na kojima sam provodio vrijeme dok sam studirao i izgledat ćemo kao svaki drugi par.” Stavio sam joj ruku na golo koljeno. “Samo ćemo ti i ja znati razliku.”

Uspravila se na sjedalu.

“Dok budemo hodali, moraš biti korak iza mene. Kad sjednemo, stavit ćeš mi ruku na koljeno.

Ni u jednom trenutku ne smiješ prekrižiti noge ili gležnjeve. Ako nas netko bude mogao čuti, neću zahtijevati da me zoveš gospodine ili gospodaru. Razumiješ li?”

“Da, gospodaru”, rekla je i zavodljivo se osmjehnula.

~ 63 ~

Nekoliko minuta poslije zaustavio sam automobil na javnom parkiralištu blizu kampusa i parkirao ga. Izašao sam iz auta, otišao do njezine strane i otvorio joj vrata. “Izgledaš prekrasno, Abigail.”

“Hvala, gospodaru.”

Hodali smo glavnim dijelom kampusa i pokazivao sam joj razne zgrade u kojima sam slušao predavanja. Prolazili smo pokraj studenata koji su uživali na jutarnjem suncu i pripremali se za predavanja.

Isprva je hodala oprezno i polako, stalno pazeći da je na odgovarajućoj udaljenosti. Pogled bi joj povremeno odlutao, kao da očekuje da će netko shvatiti što radimo. Ali kako je vrijeme prolazilo, postajala je sve sigurnija u sebe shvaćajući da nitko ne obraća pozornost na nas.

Zastao sam na stubama Webster Halla, blizu knjižnice u koju sam nekad često dolazio učiti, i sjeo na njih. Ona je nesigurno sjela do mene i nervozno mi stavila ruku na koljeno.

Položio sam ruku na njezinu. “Znao sam sjediti ovdje i pisati pisma kući.” Nastavio sam pričati, dijeliti dijelove sebe s njom i sjećati se dijelova koje sam zaboravio. Konačno se opustila i smjestila u ugodniji položaj.

U jednom je trenutku pomaknula noge kao da ih namjerava prekrižiti.

Nagnuo sam se prema njoj i šapnuo: “Nemoj da te moram kazniti. Zasad smo prilično neprimjetni, ali budem li te morao prebaciti preko koljena, sigurno ćemo privući pozornost.” “Žao mi je, gospodaru.”

“Idući put neću te upozoriti. Pomakni ruku naviše.”

Prsti su joj krenuli uz moju nogu i zamalo sam zastenjao od njezina dodira. Moj plan da joj pokažem da i vikendom možemo izaći u javnost bio je dobar, ali testirao je moju kontrolu. Da smo bili kod kuće, ili čak kod Paula i Christine, već bih je presavio preko nečega. Pogledao sam na sat — imali smo još nekoliko sati prije nego što smo morali krenuti na aerodrom.

Duboko sam udahnuo i nastavili smo razgovor. Pričao sam joj o nevažnim stvarima — sitnim detaljima za koje nitko ne bi mario. Ali ipak, to su bile stvari koje sam želio znati o njoj, stvari iz njezinih studentskih dana o kojima sam uživao slušati i dio mene koji sam želio podijeliti s njom. I tako sam idući sat proveo prisjećajući se prošlosti. Smijala se nekim mojim pričama, otvorila se i ispričala mi još o svojim studentskim iskustvima. Kako se naše vrijeme u New Hampshireu bližilo kraju, znao sam da je napokon shvatila — mogla je razgovarati sa mnom i vikendom. Čak i o glupavim studentskim dogodovštinama.

Odveo sam je na ručak u luksuzan bistro. Nervozno je grizla usnicu razmišljajući o rasporedu sjedenja. Uvukao sam se u separe, a ona se smjestila kraj mene i stavila mi ruku na koljeno.

“Izvrsno, Abigail”, rekao sam. “Kad stigne hrana, smiješ jesti objema rukama.”

Ovaj put, želio sam dodati.

Tijelo mi je bilo svjesno svakog njezina udaha, svakog i najmanjeg pokreta. Svaka je molekula mojega tijela reagirala na nju. Ispružio sam ruku uza zid separea tako da su mi prsti dodirivali njezino rame. “Vidiš li sad?” upitao sam je. “Kako je moguće biti u kontaktu s drugim ljudima dok nosiš moju ogrlicu?”

“Da, gospodaru”, rekla je. Osvrnula se po restoranu i vidjela da je relativno prazan. “Da budem iskrena, cijeli je dan bio” — stišala je glas — “pa, bio je pomalo napaljujući. Biti s vama ovako. Kao da imamo tajnu za koju nitko ne zna.”

Podignuo sam ruku iza nje i pogladio joj vrat. “Osim tvoje ogrlice, među nama postoji povezanost koja je dublja od onog što imaju drugi.”

Okrenula je glavu. “I ja to mislim”, rekla je.

Nježno sam je poljubio. “Želiš li nastaviti ovo poslijepodne na isti način na koji smo proveli jutro?” pitao sam je kad nam je stigla hrana.

“Da, gospodaru. Zaista uživam.”

~ 64 ~

“Prije nekoliko tjedana ne bih bio siguran govoriš li istinu. Ali nakon ovog vikenda vjerujem ti.”

“Hvala.”

Na putu prema aerodromu razmišljao sam o tjednu koji je bio pred nama. Vjenčanje Jacksona i Felicije u subotu je pa će Abby svaku večer provoditi u svojem stanu. U četvrtak joj dolazi otac i planirali smo da dođe kod mene na večeru. Subota navečer najranije je kad ću je ponovno imati u svojem krevetu. Najduže razdoblje da spavamo odvojeno otkad smo se pomirili.

A subota se činila tako daleko.

Kad smo se smjestili u zrakoplov i zavezali pojaseve, a stjuardesa je otišla sjesti u pilotsku kabinu, okrenuo sam se prema njoj. “Kad kažem sad, imaš trideset sekunda da odeš u spavaću sobu, skineš odjeću i namjestiš se u poziciju broj dva, stranica pet. Jasno?”

Ruka na mojem koljenu stegnula se, potreba u njezinim očima odražavala je moju. “Da, gospodaru.”

Kad smo poletjeli i kad je zrakoplov počeo krstariti, rekao sam samo jednu riječ. “Sad.” Otkopčala je pojas i odjurila u spavaću sobu u stražnjem dijelu aviona. Počeo sam brojiti. Kad sam došao do trideset, polako sam otkopčao pojas i ustao. Čekala me u sobi, na leđima, savijenih i raširenih koljena. Stao sam ispred nje tako da me vidi.

Izvukao sam košulju iz hlača i povukao je preko glave. Cipele, čarape i hlače uskoro su se pridružili hrpi na podu.

Došao sam do kreveta i stao iznad nje, uhvatio joj ruke i stavio ih iznad njezine glave. “Drži ih tako. Nije mi ugodno vezati te u avionu.”

Duboko sam udahnuo i pokušao se kontrolirati. Ako će ovo biti posljednji put da je mogu uzeti u idućih šest dana, želio sam ići polako.

“Svrši kad god želiš”, rekao sam. “Koliko god puta možeš. I želim te čuti.”

Kliznuo sam niz nju, želeći izvući svaku mrvicu žudnje iz oboje. Želio sam joj pojačati iščekivanje što je više moguće. Grickao sam je. Osjećao. Uvukao se između njezinih raširenih bedara i okusio je. Uživao u oštrini i slatkoći njezine želje.

“Dodirni me”, rekao sam i podignuo se od njezina tijela. Želio sam te ruke na sebi.

Uzdisao sam dok me istraživala prstima, povlačila mi ruke niz prsa i kretala se sve niže, izazivajući moju kitu.

Uzvratio sam joj tako što sam joj uvukao jednu bradavicu u usta i kružio jezikom oko nje, a drugu sam lagano kvrcnuo prstima. Izvila je leđa, nudeći mi se još više. Uzeo sam je — uvlačio je dublje u usta, sisao sve jače i nježno grickao.

Gurnuo sam bedro između njezinih nogu i zadirkivao je koljenom, polako se trljajući o nju.

Posebno pazeći da joj dodirujem klitoris. Pritiskala je bokove u mene i zastenjala kad je nježno svršila.

Pridignuo sam se iznad nje. “Otvori oči. Pogledaj me.”

Pogledala je dubokim smeđim očima moje i namjestio sam glavić na njezin ulaz. “Gledaj mi oči”, rekao sam. “Dok ti osvajam tijelo, želim da znaš da si ti osvojila moju dušu.”

Gurnuo sam ga u nju. “Zanimalo te jesam li ikoga gledao kao što gledam tebe.” Ušao sam dublje. “Nisam. Gledaj me u oči. Vidi istinu mojih riječi.”

Raširila je oči kad sam ušao u nju do kraja i, premda mi se zavrtjelo u glavi od užitka, nisam skidao pogled s njezinih očiju. Kretali smo se zajedno, sporo i s ciljem. Nudili smo se jedno drugome; pronalazili i uzimali od drugoga ono što smo trebali zauzvrat.

Uvukao sam ruku između nas, nježno joj protrljao klitoris i opet je svršila, ovoga puta jače. Oči su joj zadrhtale zatvorene dok joj je užitak strujio tijelom. Ubrzao sam se, snažno ulazio u nju i uživao u osjećaju njezina stezanja oko sebe.

Ubrzo je suzdržavanje postalo preteško i svršio sam, izlivši se duboko u nju. I dalje sam je držao čvrsto, kao da ne želim napustiti ugodu njezina zagrljaja. Nespreman da ona napusti moj. Tjedan ~ 65 ~

koji je pred nama bit će pun obveza i ludila. Nisam bio siguran ni hoćemo li imati priliku ručati zajedno.

Okrenuo sam nas oboje na bok, njezina leđa uz moja prsa i otkopčao joj ogrlicu. “Hvala ti što si mi služila ovaj vikend”, rekao sam držeći usne na koži njezina vrata.

Podignula je ruku i pogladila mi obraz. “Hvala tebi na časti da ti služim.”

~ 66 ~

Dvanaesto poglavlje —NATHANIEL—

Abby je trebala raditi samo u ponedjeljak i utorak. Ostatak tjedna uzela je godišnji odmor kako bi pomogla Feliciji. Prije nego što je u nedjelju otišla iz moje kuće, dogovorili smo se da ćemo u utorak ručati zajedno.

Nazvala me u utorak ujutro. Dvije su knjižničarke javile da su bolesne, tri druga razreda dolazila su na čitanje priča, a knjižnično je računalo ispisivalo datume vraćanja knjiga za lipanj 2007.

Bilo joj je strašno žao, ali nije bilo načina da ode iz knjižnice na sat vremena kako bismo se našli na ručku.

Zato sam u pola dvanaest nazvao njezin omiljeni talijanski restoran i u podne joj donio ručak na posao.

“Nathaniele”, rekla je podignuvši pogled s recepcije za kojom je sjedila s Marthom. “Nisi mi morao donijeti ručak.”

“A da ga nisam donio, što bi pojela i kad?” upitao sam. Ustala je i zaobišla stol. “Pojela bih ustajalu proteinsku pločicu, negdje oko dva sata.” Zagrlila me. “Hvala ti.”

“I drugi put”, rekao sam, sretan što su njezine ruke na meni. “Možeš li ostati i jesti sa mnom?” upitala je. “Mogu odvojiti pola sata, ako ti ne smeta da jedemo u kuhinji.”

“Vrlo rado. Zapravo, računam na to. Donio sam dovoljno za dvoje.” Gurnuo sam ruku u torbu.

“A ovo je za vas, Martha. Mala zahvala.” Pružio sam svijetložutu ružu iznenađenoj knjižničarki.

“Oh, hvala vam, gospodine West”, rekla je uzimajući ružu. “Ne sjećam se kad mi je posljednji put muškarac poklonio cvijeće.

“To je bilo jako lijepo od tebe”, rekla je Abby kad smo izašli iz glavnog dijela knjižnice. Marthu smo ostavili dok je mirisala ružu. “Bit će u oblacima do kraja dana.”

“To je najmanje što sam mogao. Rekao sam ti. Nikad ti ne bih onaj put ostavio ružu da me ona nije uhvatila s njom. A kad smo već kod toga...” Ponovno sam uvukao ruku u torbu. “Mislim da je ova za tebe.” Izvadio sam žućkasto-bijelu ružu s malo rumenog na vrhovima latica i pružio joj je.

Usta su joj oblikovala neodoljivo O, a zatim se nasmijala vragolasto. “Oh, hvala vam, ljubazni gospodine”, rekla je uzimajući cvijet. “Ali čini mi se da ste mojoj šefici upravo dali isti simbol vaše ljubavi.”

“Nisam učinio ništa slično”, rekao sam glumeći šok. “Njezina je žuta. Tvoja ima mnogo veće značenje.” Potapšao sam se po džepu, provjeravajući je li kutijica još na mjestu. “Osim toga, možda imam još nešto za tebe.”

Podignula je obrvu.

“Poslije ručka”, rekao sam.

Otvorila je vrata male kuhinje. “Morat ćemo jesti ovdje. Danas je na Odjelu rijetkih knjiga student koji ondje piše diplomski.

Ušao sam za njom u kuhinju. “Pretpostavljam da ga trebamo ostaviti da radi u miru.”

“Izbacila bih ga da mogu.”

“Subota navečer je daleko. Nemoj me dovoditi u iskušenje.”

Izvadio sam hladna predjela i dao joj vilicu. “Kako je Felicia?”

Sjela je na stolac. “Ljuta je na mene.”

Podignuo sam pogled s tanjura. “Zašto?”

“Jer sam provela vikend u New Hampshireu.” ~ 67 ~

“Stvarno?”

Odmahnula je rukom kao da nije važno. “Takva je. Mislim da to uhvati svaku mladenku. Ne znam što sam uopće mogla učiniti za nju prošli vikend. Stalno je bila s Jacksonom.”

Zabio sam vilicu u jednu maslinu. “Žao mi je što vam je naš odlazak za vikend izazvao probleme.”

“Ne treba ti biti žao. Kao što sam rekla, takva je po pitanju svega posljednjih dana.”

“Kakvi su ti planovi za ostatak tjedna?”

“Sutra je ručak za djeveruše”, rekla je. “U četvrtak mi stiže tata. U petak prije pokusne večere Elaina i ja vodimo Feliciju u spa centar.” Oči su joj zaiskrile kad me pogledala. “A tvoji planovi?”

“Todd i ja u petak vodimo Jacksona izvan grada.” Naplata za ono što je Jackson učinio Toddu prije njegova vjenčanja s Elainom.

“Ne vodite ga valjda na striptiz?”

Zaigrao sam obrvama. “A što ako ga vodimo na to?”

Spustila je pogled na tanjur, potpuno nonšalantno. “Morala bih se pristojno usprotiviti.”

“Pristojno usprotiviti? A ne čvrsto prigovoriti?”

“Ako se usprotivim, ništa neće postati čvrsto.” Rukom mi je dodirnula bedro pod malim stolom i krenula prstima prema gore.

“Bolje ti je da makneš ruku. Osim ako ne želiš da te podignem sa stola, prebacim preko ramena i uletim na Odjel rijetkih knjiga tako da onoga jadnog studenta šokiram za cijeli život.”

Ruka joj je polako napredovala prema gore i nježno mi trljala vrh kurca. “Ne bi to učinio.”

“Abby”, upozorio sam je tonom glasa koji sam inače čuvao za vikende.

Kratko me gledala, kao da pokušava procijeniti mislim li ozbiljno. Mislio sam. Počeo sam brojiti u glavi — imala je vremena dok ne nabrojim do tri.

Jedan.

Dva. Maknula je ruku. “Glupi student”, promrmljala je tiho.

Razgovarali smo malo o vjenčanju, o našim planovima za vikend, o tome kako se Toddova i Elainina kuća uređuje jer će se ondje održati obred vjenčanja i zabava. Možda ćemo, pomislio sam, biti toliko zaokupljeni obvezama da će vrijeme preletjeti i već će biti subota navečer.

Preko malog stola dodirnuo sam joj ruku i imao sam dojam da je kutijica u mojem džepu počela gorjeti. Promeškoljio sam se na sjedalu.

Kad smo završili s jelom i pospremili stol, Abby je ustala. “Moram se vratiti na posao. Hvala još jedanput na ručku.”

“Prije nego što odeš, imam nešto za tebe.”

“Tako je”, rekla je i uzela ružu sa stola. “Nešto što će te iskupiti zbog toga što si meni i mojoj šefici dao ružu.”

Izvadio sam svijetloplavu kutijicu iz džepa.

Raširila je oči i spustila ružu na stol. “Nathaniele.”

“Samo sitnica koju sam našao i želim da bude tvoja.”

“Iz Tiffanyja?”

“Otvori je”, rekao sam i pružio joj kutijicu.

Uzela ju je nesigurnim prstima.

“Mašna mi se malo zgužvala u džepu”, rekao sam.

Odvezala je mašnu i polako podignula poklopac. Točno sam znao što je vidjela kad je ostala bez daha. Dvije dijamantne naušnice. Velike i besprijekorne. Moj je otac imao izniman ukus.

~ 68 ~

Izraz šoka na njezinu lica zamijenila je zadivljenost. “Ovo je... One su...” Slobodnom rukom dodirivala je vrat.

“Pripadale su mojoj majci”, rekao sam. “Želim da budu tvoje.”

“Tvojoj majci?

Kimnuo sam, premda nije gledala u mene. Prstom je dodirivala jedan okrugli kamenčić. Sjetio sam se tih naušnica u nedjelju navečer. Bile su jedan od mnogih komada nakita koji mi je ostao od majke. Sjetio sam se da su u zaključanoj kutiji u kojoj sam čuvao očev i majčin vjenčani prsten. Čim sam se sjetio naušnica, znao sam da ih želim dati njoj. Želio sam da ima još jedan dio mene. Da posjeduje dio prošlosti koja me učinila onim što jesam.

“Ne bih trebala”, počela je govoriti. “Previše je... pripadale su tvojoj majci.”

“Molim te.” Uhvatio sam joj ruke i zatvorio plavu kutijicu između njih. “Za mene?”

Pogledala me očima punim suza.

Palcem sam joj uhvatio suzu. “Mislio sam da bi ih možda htjela nositi na vjenčanju. Ako ti Felicia nije izabrala drugi nakit.”

“Nije”, rekla je i uplašio sam se da će odbiti moj dar. “Rekla je da joj je svejedno.”

Prostoriju je ispunila tišina. Držao sam dah čekajući da kaže još nešto.

“Hvala”, rekla je napokon. “Divne su. Osjećam se... zaista počašćeno.”

“Majka bi htjela da ih uzmeš”, rekao sam, siguran u tu činjenicu. “Volio bih da te mogla upoznati. Sigurno bi joj se svidjela.”

Nasmiješila mi se. Prekrasnim osmijehom koji mi je mogao razvedriti dan kao ništa drugo. “I ja bih voljela da sam je mogla upoznati.”

Zagrlio sam je bez riječi i stavila mi je ruke na ramena, još uvijek držeći kutijicu.

“Volim te”, šapnuo sam i poljubio joj uho. “Dao bih ti cijeli svijet da mogu, ali zadovoljit ću se time da ti dajem male komadiće sebe.”

“Volim kad mi daješ komadiće sebe”, rekla je. “Osim toga, ne želim cijeli svijet. Želim tebe.”

Odmaknuo sam se i poljubio je. Dugo, polako i duboko. Povukla me k sebi, uvukla slobodnu ruku u moju kosu i pritisnula bokove uz mene.

Netko se diskretno zakašljao na vratima i Abby se povukla, ali nije skinula ruke s mene.

“Izvoli?” obratila se tinejdžerici koja je otvorila vrata a da je ni Abby ni ja nismo čuli.

“Ispričavam se što smetam, gospođice Abby, ali poslali su me da vam kažem da računalo više ne ispisuje datume za 2007.”

“Dobra vijest”, rekla je Abby. “Ali zašto si mi to morala javiti?”

“Sad ispisuje za 1807.”

Abby je uzdahnula. “Doći ću odmah.”

Djevojka je izašla iz sobe. “Ispričavam se još jedanput”, povikala je kroz zatvorena vrata.

Abby je spustila glavu na moja prsa. “Gospođice Abby?” ponovio sam. “Ne pitaj.”

Poljubio sam joj čelo. “Bolje da krenem. Ostavit ću te da se baviš devetnaestim stoljećem.”

Podignula se na nožne prste i poljubila me. “Vjeruj mi, devetnaesto stoljeće ne želi imati ništa sa mnom.”

“Nazovi me večeras, može?”

“Hoću”, rekla je i nježno mi sklonila kosu s očiju. “Volim te.”

Nasmiješio sam se kad se u četvrtak u pola sedam navečer oglasilo zvono na vratima. Sasvim tipično za Abby da zvoni na vratima kuće u koju će se za malo više od tjedan dana useliti. Znao sam da je rekla ocu da se planira preseliti kod mene, ali lagao bih kad bih rekao da nisam bio nervozan zbog našeg upoznavanja.

Apollo je potrčao prema vratima, pretpostavljajući da ga Abby čeka s druge strane. ~ 69 ~

“Miruj”, rekao sam mu i zapitao se koliko će mu trebati da se navikne na to da je ona stalno ovdje.

Otvorio sam vrata i zaključio da se nikad neću naviknuti na to da živi sa mnom. Čak i njezin dolazak na večeru činio se predobrim da bi bio istina.

Uhvatio sam joj ruke i poljubio u obraz, a primijetio sam i da je nosila naušnice koje sam joj poklonio. “Nisi morala zvoniti. Ne bi mi smetalo da si otključala vrata svojim ključem.”

Blago mi je stisnula ruku i uzvratila poljubac. “Stara navika.” Zakoračila je unatrag i pokazala na muškarca pokraj sebe. “Ovo je moj tata.”

Bio je jak i krupan muškarac. Abby mi je rekla da je radio u građevinarstvu i to već više od dvadeset godina. Stisnuo sam mu ruku. “Gospodine King”, rekao sam. “Dobrodošli u New York.”

“Ne zovi me gospodine King”, uzvratio je, a licem mu je zaigrao lagan osmijeh. “I hvala lijepa.” Širom sam otvorio vrata “Uđite, molim vas. Ispričajte Apolla. Malo je sramežljiv u društvu stranaca.”

Kao i uvijek, Apollo se nije odvajao od mene i pomaknuo se samo kako bi lagano gurnuo Abbynu ruku kad je prošla kraj njega. Sjetio sam se kako je reagirao kad ju je prvi put vidio i nasmijao sam se. Njegova reakcija na Abbyna oca bila je mnogo više nalik na njega. Susreo sam Abbyn pogled i kimnuo prema Apollu.

Vidiš? rekao sam joj očima. Stvarno ne voli nepoznate ljude.

Podragala mu je glavu ulazeći u predsoblje i zakolutala očima prema meni. “Mogu li ti pomoći u kuhinji?”

“Govedina Wellington i krumpiri su u pećnici”, rekao sam. Rekla mi je da je njezin tata meso-ikrumpiri tip pa sam večeru isplanirao u skladu s njegovim ukusom.

“Govedina Wellington?” Izvila je obrvu. “Možda bih je trebala otići pogledati?”

“Tvoj otac i ja bit ćemo u dnevnoj sobi.” Bolje da to odradim što prije i ne ostavljam za poslije.

Sjeli smo — ja na veliki kauč, a njezin otac na dvosjed. Pogledao je po prostoriji kao da je procjenjuje. Zaključio sam da je vrlo tih čovjek, baš kao i njegova kći.

Pročistio sam grlo. “Abby mi je rekla da ćete u subotu predati Feliciju na vjenčanju.”

“Felicia mi je poput druge kćeri. Život je nije mazio. Drago mi je da je napokon našla nekoga.”

“Jackson je jako zaljubljen. Nikad nije bio sretniji.”

Nasmiješio se i vidio sam mu dobrotu i toplinu u očima. Odmah sam znao da je Abby naslijedila od njega više od svoje mirne naravi. “A kako mi je Abby rekla, Jackson i Felicia nisu jedini”, rekao je.

Okej. Izravnost kakvu nisam očekivao. Nešto što Abby nije naslijedila.

Misli su mi mahnito letjele na sve strane dok sam pokušavao smisliti kako da mu odgovorim.

Prema vašoj kćeri imam samo časne namjere?

Nisam bio siguran da je to prava istina uzmemo li u obzir ono što sam rekao da ću joj učiniti kad se idući put nađemo u sobi za igru.

Jebote.Abbyn otac je u mojoj kući. I sjedi točno ispod sobe u kojoj sam mu izazivao i mučio kćer.

Kako ću objasniti zatvorena vrata ako ga povedem u obilazak kuće?

Nećeš, rekao sam si. Samo ih ignoriraj.

Zar sam zaista mislio da će pogledati zatvorena vrata i reći: “Hej, a što je ondje?” Ne, nisam. Ali ipak. Mogao bi.

“Koliko sam shvatio, idućeg vikenda preselit će se kod tebe?” upitao me.

Sjeo sam uspravnije i dao sve od sebe da ignoriram znoj koji mi je klizio niz leđa. Ovo je gore od maturalne večeri u srednjoj školi. Sto ako zabrani Abby da se doseli? Bi li učinio to? Sto bih ja učinio kad bih postao razlog još većeg razdora između Abby i oca?

~ 70 ~

Riječi su samo izletjele iz mene. “Prema vašoj kćeri imam samo časne namjere, gospodine.”

Naježio sam se. Kakav idiot.

Odmahnuo je rukom. “Znam da si uspješan čovjek, Nathaniele, i znam da je Abby pametna žena. Neću reći da sam posve zadovoljan brzinom kojom se sve zbiva ili da sam sretan zbog vašeg zajedničkog života.” Pogledao me oštro i zapitao sam se koliko zna o mojoj prošlosti s Abby. “Ali sjećam se kako je lijepo dijeliti život s nekim.”

Abby mi je rekla da je već dugo sam.

“I premda nisam baš posve zadovoljan”, nastavio je, “prijeći ću preko toga zbog Abby. Ako je ti činiš sretnom, e pa onda, jedino što sam ikad želio jest da bude sretna.”

“Hvala vam, gospodine”, rekao sam osjetivši neobično olakšanje. “Ni ja ne želim ništa drugo nego da Abby bude sretna.”

“Kvragu”, rekao je. “Ne zovi me gospodine. Osjećam se kao starac. Pričaj mi o svojem bratiću.

Postoji li nešto na što bih trebao upozoriti Feliciju?”

Nasmijao sam se i razgovor je neprimjetno skrenuo na temu nogometa.

Večerali smo u blagovaonici. Ja sam htio da jedemo u kuhinji, ali Abby je blagovaonicu smatrala prikladnijom i, kad sam malo razmislio, složio sam se s njom. Premda je vikendima imala svoju svrhu, blagovaonica je bila dio kuće i trebamo se češće koristiti njome.

Osim toga, pomislio sam gledajući je kako vodi oca do njegova stolca, uživam promatrajući je u ulozi domaćice u mojoj kući. Nisu mi često dolazili gosti, ali zaključio sam da ćemo Abby i ja to morati promijeniti kad se useli.

Ponudio sam se da joj pomognem pri posluživanju, ali odbila me i rekla mi da sjednem i pravim njezinu ocu društvo. Sjeo sam na svoje mjesto na čelu stola. Abbyn je otac sjeo meni zdesna i ostavio Abby mjesto lijevo od mene. Postavio sam stol prije nego što su došli i sad nam je trebala još samo hrana.

Abby je ušla u blagovaonicu i stala kraj mene. Kita mi se trznula kad sam se prisjetio kako me vikendima posluživala za ovim stolom. Stavio sam ubrus u krilo. Ovo nije vikend.

Ipak, moje se tijelo sjećalo...

I kad smo god bili zajedno, između nas se osjećao naboj.

Spustila je govedinu Wellington ispred mene i prstima mi lagano okrznula rame.

I ja to osjećam, govorio je njezin dodir. Točno znam o čemu razmišljaš.

Pogledi su nam se susreli dok je sjedala na stolac. Osmjehnuo sam se. Ne znaš sve, zadirkivalo ju je moje lice. Samo čekaj — da te se opet dočepam nasamo.

“Ti si pripremio večeru?” upitao me njezin otac, prekinuvši naš nečujni razgovor.

Okrenuo sam se prema njemu, malo posramljen zbog nepriličnih misli o njegovoj kćeri dok on sjedi za mojim stolom.

“Jesam”, odgovorio sam. Nadao sam se da nije od onih muškaraca koji kuhanje smatraju nemuževnim.

“Abby također voli kuhati”, rekao je. “Vas dvoje sigurno se dobro zabavljate u kuhinji.”

“Istina”, rekao sam, a misli su mi odlutale na onaj snježni dan, vruću kuhinju i hladni rižoto za ručak.

“Bili smo na tečaju pripremanja sušija prije nekoliko tjedana”, rekla je Abby i udarila me nogom ispod stola.

Kut usana pobjegao joj je uvis i zbunjeno sam je pogledao. Što to znači? upitao sam je očima.

Možda sam u posljednje vrijeme izgubio svoje pokeraško lice.

“Volite li bejzbol?” upitao sam njezina tatu.

“O, da”, rekao je. “Bejzbol. Nogomet.”

“Imam ložu na Yankee Stadiumu”, rekao sam. “Možda biste mogli doći ovoga ljeta i otići na koju utakmicu. Abby i ja voljeli bismo da ostanete kod nas koji dan.” Nadao sam se da sam jasno ~ 71 ~

dao do znanja da ovo ne smatram samo svojim domom nego i Abbynim. I da će uvijek biti dobrodošao u našoj kući.

Našoj kući.

Osjetio sam kako mi je želudac zatitrao na najčudesniji mogući način i shvatio sam da je ovo pravo životno zadovoljstvo. Što je ono rekao maloprije? Kako je lijepo dijeliti život s nekim.

Ponovno sam pogledao Abby i znao sam da je i ona to osjetila. Uhvatio sam joj ruku i nježno je stisnuo. Ali ne samo dijeliti život s nekim. Dijeliti život s Onom Pravom.

~ 72 ~

Trinaesto poglavlje —ABBY—

Zaključila sam da je besmisleno, odgurnula pokrivač sa sebe i ustala iz kreveta. Vrtjela sam se nekoliko minuta po sobi i dodirivala kutiju po kutiju — na jednoj strani odjeća, na drugoj knjige i sve ostalo između.

Pitala sam se spava li Felicia. Noćas je spavala na mojem kauču. Provele smo predivan dan — najprije smo se našle s Elainom u Felicijinu omiljenom spa centru i priuštili budućoj mladenki cijeli dan ugađanja. Kasnije tog poslijepodneva Felicia i ja vratile smo se u stan i hihotale se poput školarki pripremajući se za pokusnu večeru. Čak je i večera prošla dobro. Nathaniel je ponosno stajao uz bratića, s diskretnim osmijehom na usnama dok je Felicia iz njega neuspješno pokušavala iskopati informacije o tome gdje su proveli dan.

Haljina za djeverušu visjela je u mojem ormaru i čekala iduće jutro. Prstom sam prešla po nježnoj svili. Felicia je imala odličan ukus. Haljina je bila do poda, ledeno plave boje i uz tijelo, a ramena su bila gola, osim šifona koji se dizao od struka i padao preko jednog ramena.

Okrenula sam se od haljine i ubacila nekoliko preostalih knjiga u polupraznu kutiju. Konačno sam se pomirila s činjenicom da neću zaspati tako skoro.

Nisam htjela probuditi Feliciju pa sam tiho ušla u dnevnu sobu, ali zatekla sam je kako sjedi na kauču i pije čaj.

“Oprosti”, rekla je. “Jesam li te probudila?”

“Nisi.” Pridružila sam joj se na kauču. “Ni ja nisam mogla zaspati. Nervozna?”

Gurnula je koljena pod bradu i omotala ruke oko nogu. “Ne baš nervozna, barem mislim. Samo uzbuđena. Možda i malo zabrinuta?”

“Zabrinuta zato što se udaješ za Jacksona?” upitala sam. Nije mi to bilo drago čuti. Ali to je normalno, zar ne? Svaka mladenka prolazi ovu fazu?

“Ne, ne zbog Jacksona”, rekla je i odmah mi je laknulo. “Barem ne zbog Jacksona kao muškarca.

Više me zabrinjava to što se udajem za Jacksona, vođu navale New York Giantsa. Mislim na paparazze i ostalo. Život pod povećalom javnosti.”

Mutno sam se sjećala njezine frustriranosti kad je objavljena vijest o zarukama. Fotografi su je pratili nekoliko dana, pojavljivali se ispred njezine učionice, čak su je nekoliko puta zvali u stan. No uzbuđenje je vrlo brzo splasnulo i, da budem iskrena, ja joj tada nisam bila od velike pomoći jer sam nedugo prije toga ostavila Nathaniela i živjela u magli depresije u koju sam upala.

“Neće biti prestrašno, barem mislim”, rekla sam. “On je poznati sportaš, to je istina, ali nije glumac ili nešto slično.”

“Probaj ti organizirati osiguranje za svoje vjenčanje pa mi reci da nije prestrašno”, rekla je.

“Planiraj medeni mjesec procjenjujući gdje ćete moći biti sami većinu vremena. A onda neka ti objave vjenčanicu na televiziji tako da je cijeli svijet vidi.”

“Okej. Okej”, rekla sam pokušavajući je smiriti. Nisam htjela da dobije pravi pravcati svadbeni napadaj bijesa. “Jasno mi je. To s vjenčanicom bilo je baš ružno.”

“Aha. I te kako.”

“Ali, slušaj me”, rekla sam. “Jackson te voli. Vidjela sam to. Nemaš se oko čega brinuti. Ako se paparazzi i pojave, zajedno ćete to riješiti. Osim toga, imat ćeš cijeli klan Clarkovih kao podršku. I znaš da uvijek imaš mene.”

Na to se nasmiješila. “Hvala ti, Abby.”

~ 73 ~

Slegnula sam ramenima. “Nema problema. A budući da ti i Jackson idete na putovanje Europom, sigurna sam da će halabuka oko vjenčanja splasnuti dok se vratite u domovinu. Pojavit će se neka druga celebrity vijest.”

Jackson je isplanirao dva tjedna medenog mjeseca u Europi. Posjetit će Veliku Britaniju, Francusku, Italiju i Švicarsku. Premda sam oduvijek željela otići u Europu, takvo putovanje nije bila moja ideja savršenog medenog mjeseca. Kad se ja udam, htjela bih provesti medeni mjesec sama s Nathanielom, a ne trčeći iz zemlje u zemlju.

Osjetila sam trnce u kralježnici.

Sama s Nathanielom na medenom mjesecu.

Uh. “U pravu si”, rekla je Felicia, nesvjesna onoga što se događa u mojem mozgu. “Samo je čudno, kužiš?”

“Da, čudno.” A to što je Felicia imala posla s paparazzima nije bila jedina čudna stvar.

“Večeras je sve nekako čudno, zar ne?” upitala me. “Ti i ja. Već smo dugo susjede, a poslije sutrašnjeg dana sve se mijenja. Malo tužno.”

“I dalje ćeš me imati. Ne idem ja nikamo.”

“Seliš se kod Nathaniela. Kad smo već kod čudnih stvari.”

Htjela sam je pitati što je u tome čudno, ali brzo sam odustala od toga. Zaista nisam htjela raspravljati o svojim vikendima s Nathanielom. Premda mi se činilo da me Felicia podržavala malo više nego prije, još nisam bila sigurna može li me slušati bez osuđivanja.

“Hoću reći, naravno, Jackson je poznati sportaš, ali Nathaniel je stalno na popisima dvadeset najbogatijih Amerikanaca”, nastavila je. “Kakav je to osjećaj?”

Znala sam što radi — kako bi se osjećala bolje, prebacuje fokus na drugu osobu. Pitajući me kako se ja nosim s nečim s čime se i ona mora nositi. Odlučila sam joj reći istinu.

“Nije nikakav osjećaj”, rekla sam. “Kad sam s Nathanielom, ne razmišljam o njegovu bogatstvu niti o tome koliko vrijedi. To je samo on. Nathaniel.”

“Ali ipak”, nije odustajala. “Kako će to izgledati kad budete živjeli zajedno? Plaćat ćeš mu stanarinu? Ili dio kredita?”

Upravo ga je nazvala jednim od najbogatijih Amerikanaca, a misli da ima kredit za kuću?

“Nema kredit”, rekla sam. “Kuća je njegova. I ne, neću mu plaćati stanarinu.”

“A troškove?”

“Naravno, sudjelovat ću u troškovima.” Ali to što sam govorila bilo je samo moje nagađanje.

Nathaniel i ja kratko smo razgovarali o troškovima poslije mojeg useljenja, ništa previše detaljno.

Sve ćemo dogovoriti kad se uselim. “A ti i Jackson? Zabrinuta si zbog novca?”

“Ne”, odgovorila mi je. “Jackson je već isplanirao da će nam otvoriti zajednički račun. Samo će biti čudno imati toliko novca. Ma daj, Abby. Priznaj. Sigurno si razmišljala o materijalnoj koristi zajedničkog života s Nathanielom.”

“Možda jedanput ili dvaput.”

“Jedanput ili dvaput. Kako da ne.”

“Znam da ima spremačicu”, rekla sam. “Mislim da će mi to biti neobično, da netko čisti umjesto mene. Ali zaista ne razmišljam o tome. Više mislim na Nathaniela.”

“Ja ću biti presretna kad Jackson ode u mirovinu jer ćemo onda moći biti malo normalniji.”

Skakala je s teme na temu. Kao što sam rekla, možda je to bilo normalno za mladenke. Odlučila sam je jednostavno pratiti. “Igrat će još jednu sezonu?” upitala sam.

“Da”, potvrdila je. “Ovo mu je posljednja godina. Vjerojatno će se neko vrijeme odmarati, a onda će početi tražiti posao trenera.

~ 74 ~

Stavila sam joj ruku na koljeno. “Učini nešto za mene, Felicia — uživaj u ovoj godini. Bit će posve drukčija od svega što si ikad učinila ili doživjela.” Nasmiješila sam se. “Bit ćeš dobro. Svi će te voljeti. A Jackson najviše.”

Oči su joj zasuzile i čvrsto me zagrlila. “Hvala ti.”

Naša posljednja noć kao susjede.

Ta mi je misao stalno odzvanjala u glavi. Činila se tako nadrealnom. Kako je uopće moguće da će nam se u tako malo vremena životi toliko promijeniti?

Odmaknula sam se od nje i pogladila joj kosu. “Sad bi stvarno trebala malo odspavati. Ne smijemo imati umorne oči na fotografijama sutra.”

Rekla sam to kao šalu, da joj malo popravim raspoloženje, ali Felicia se nije smijala. Gledala me u oči, sasvim ozbiljna lica.

“Rekla sam ti da ne želim znati detalje o tome kako ti i Nathaniel funkcionirate”, rekla je. “I dalje mislim tako. U posljednje vrijeme jako si sretna.” Udahnula je duboko. “Ali ipak moram znati...” “Što moraš znati?” upitala sam, a u glas mi se uvukao strah.

“Onoga dana kad si ga ostavila rekla si mi da te napokon poljubio.” Samo je to uspjela izgovoriti, a onda je stala i ugrizla se za usnu kao da se boji nastaviti.

“Da?” upitala sam. I dalje mi nije bilo sasvim ugodno u smjeru u kojem je išao ovaj razgovor, ali osjećala sam da joj je to važno.

“Ljubi li te sad?” upitala je, gotovo molećivo. “Ljubi li te i radnim danima i vikendom? Znam da je glupo i ne znam ni sama zašto mi je to važno, ali osjećat ću se mnogo bolje ako te ljubi. Onda?”

Nisam mogla spriječiti osmijeh koji mi se raširio licem. Odgovor je sigurno bio očit jer sam vidjela njezin osmijeh prije nego što sam joj odgovorila.

“Da, Felicia”, rekla sam. “Da. Ljubi me radnim danom i ljubi me vikendom i, da, jako sam sretna.”

Subota je prošla u magli. Otkad smo se probudile ujutro, Felicia i ja bile smo u stalnom pokretu pa nisam ni stigla razmišljati koliko se taj dan razlikovao od moje normalne subote. Nasmijala sam se.

Normalne subote.

Otkad su to moje subote normalne?

“Smiješ se, Abby?” upitala me Felicia. “Ispričaj i meni. Dobro bi mi došlo da se nasmijem.”

Bili smo u gostinskoj sobi kod Elaine iTodda i frizerka je dizala Feliciji kosu u elegantnu punđu.

Moja je frizura bila gotova, bila sam odjevena i kad sam pogledala na sat pokraj kreveta, predstava je počinjala za malo više od dva sata. Točno u šest.

Opet sam pogledala Feliciju. “Ma nije ništa. Pričam sama sa sobom.”

“Hajde onda skokni u prizemlje i donesi mi grožđa, može?” upitala me. “Mislim da bih mogla jesti grožđe a da... Au!” Bijesno je pogledala ženu koja joj je češljala kosu. “Pazi što radiš... voljela bih da mi ostane nešto kose kad završiš.”

Da, skoknuti po grožđe za Feliciju zvučalo je kao odlična ideja. Naravno da sam je voljela, ali već je izluđivala i mene i sve oko sebe.

“Vraćam se odmah”, rekla sam, oprezno se provukla kraj njezine haljine obješene na lutki i uputila se prema vratima.

“Pretpostavljam da ću još uvijek biti ovdje.”

Požurila sam stubama, a haljinu sam podignula kako ne bih gazila po njoj. Nisam htjela obuti cipele sve dok to ne bude apsolutno neophodno. U prizemlju sam se ogledala oko sebe tražeći Nathaniela. Znala sam da je negdje u kući — vidjela sam mu automobil s prozora na katu — ali njega još nisam vidjela.

~ 75 ~

Ah, dobro. Za dva sata bit će u dvorištu u kojem će stajati pokraj svojega bratića. Ako ne prije, vidjet ću ga tada. Ušla sam u kuhinju i, pazeći da ne smetam kuharici i njezinoj ekipi, došla sam do otoka u sredini prostorije na kojem je stajala hladna zakuska za goste i obitelj.

Pogledala sam čega sve ima. Grožđe, grožđe, grožđe. Moralo je biti grožđa. Felicia ne bi tražila da joj donesem grožđe kad bi znala da ga nema?

Nečija velika šaka stisnula mi je golo lijevo rame, a nekoliko sekunda poslije tople su mi usne poljubile na dno vrata.

“Dragi Bože”, rekao je Nathaniel držeći usne na mojoj koži. “Pogledaj se.”

Svaki živac u mojem tijelu napeo se i tijelom mi je prostrujio val neispunjene čežnje.

“Mmm”, rekla sam naslanjajući se na njega, a on je stavio ruke oko mene i usnama mi nastavio istraživati leđa.

“Cijeli dan pokušavam doći gore do tebe”, rekao je, dahom mi golicajući uho i lutajući rukama oko mojega struka privlačeći me. Elaina je odvojila muškarce i smjestila ih u prizemlje kuće, a žene su bile na katu. “Ovdje sam s Jacksonom, Toddom i Lindom pa nikako da uhvatim priliku i da se iskradem.”

Zamalo sam zastenjala kad je usnama našao mjesto na kojem mi se vrat spaja s kralježnicom.

“Prava je sreća što sam uzela stvar u svoje ruke i baš u ovom trenutku sišla dolje”, rekla sam.

Okrenuo me prema sebi i pogledao mračnim očima. “Doista prava sreća”, rekao je i nagnuo se da me nježno poljubi. Ali bila sam bez njega gotovo cijeli tjedan i nisam bila zadovoljna samo nježnim poljupcem.

“To je sve što znaš?” zadirkivala sam ga.

Nagnuo mi se bliže i šapnuo: “Kad te dovedem kući, pokazat ću ti točno što znam. A pitanje je samo želiš li da ti pokažem žestoko i brzo ili nježno i polako?”

“Oboje”, odgovorila sam i približila mu se. “Najprije ćemo žestoko i brzo, a zatim nježno i polako.” Uvukla sam mu ruku pod jaknu i dirala mu prsa. “Ili, možda, ako si voljan...”

“Jebote, Abby. Uvijek sam voljan.”

Srušio je usne na moje, a ja sam zastenjala dok se probijao jezikom u moja usta. Njegov okus.

Prokletstvo, nedostajao mi je njegov okus. Zgrabila sam mu revere sakoa i povukla ga bliže, a kad se pritisnuo u mene, osjetila sam i njegovu erekciju. Zastenjala sam.

Netko se diskretno zakašljao kraj nas.

Sranje, sranje, jebeno sranje.

Nathaniel se povukao, a ja sam spustila glavu na njegova prsa. I dalje sam mu stiskala tkaninu sakoa i pokušavala vratiti disanje u normalu.

Kad je opet progovorio, glas mu je bio ozbiljan i bez emocija. “Melanie.”

Odmah sam podignula glavu i pogledala direktno u lijepu ženu koja je stajala kraj stola. “Čini se da imaš vrlo čudnu naviku pojavljivati se baš u...” počeo je Nathaniel.

Pustila sam Nathanielov sako i skočila između njih dvoje. “Drago mi je što se opet vidimo.”

Rekla sam to jer se takve stvari govore kad se nađete pred osobom kojoj nemate što drugo reći.

Gledala sam je nekoliko sekunda dok nas je ona pozorno promatrala. Zaista je bila jako lijepa, točno pogođene frizure i u koktel-haljini koja joj je naglašavala elegantnu liniju.

Tad mi je sinulo kako je zapravo neobično stajati kraj Nathaniela dok razgovaramo s njegovom bivšom djevojkom. On je ljubio te savršeno našminkane usne, grlio je i vodio ljubav s njom, davno prije nego što je mene grlio ili ljubio. Premda je završilo tako što ju je ostavio, osjećala sam blagu ljubomoru.

Baš si glupa, rekla sam si. Što mi je ono rekao prošloga vikenda? Ti si ta. Uvijek si bila ta.

Pogledala sam Melanie i znala sam, duboko u skrovištima duše, da ona nikad nije bila ta i odmah sam se osjećala bolje.

“Abby”, rekla je i ispružila ruku. “I meni je drago što te vidim.” ~ 76 ~

Pogledala sam Nathaniela i vidjela da je promatra. Zapitala sam se o čemu razmišlja. Dok smo se rukovale, Melanie je spustila pogled na moj vrat i, prije nego što ga je uspjela prikriti, vidjela sam kako joj je licem preletjelo iznenađenje.

Jako zanimljivo. Melanie nije bila šokirana što vidi Nathaniela i mene zajedno, ali iznenadio ju je moj goli vrat. Međutim, ako detalje o našem odnosu nisam otkrila svojoj najboljoj prijateljici, sigurno ih ne namjeravam podijeliti s njegovom bivšom djevojkom.

“Možemo li ti nekako pomoći?” upitao ju je Nathaniel.

Glas mu je i dalje bio ozbiljan i nekako bezosjećajan pa sam se zapitala je li uvijek tako razgovarao s njom. Je li tijekom cijele njihove veze govorio tim tonom glasa? Ili je počeo kasnije, kad je na sebe natovario svu nepotrebnu krivnju zbog toga što nije ispunio njezina očekivanja?

U tom trenutku nisam mogla odlučiti trebam li voljeti Melanie jer nije bila ono što je on trebao — čime ga je, recimo to tako, natjerala da traži novu pokornu i nađe mene — ili je trebam mrziti zbog boli i srama koje je osjećao jer je morao tražiti novu pokornu.

Prošlost, zaključila sam. Neka prošlost ostane prošlost.

“Mama i ja otišle smo na kat vidjeti Lindu”, rekla je Melanie. “Felicia je spomenula neko grožđe.

Rekla je da je Abby otišla po grožđe, ali da je nema već dugo.”

“Nije me bilo pet minuta, najviše.” Zakolutala sam očima. “Mladenke”, dodala sam ispod glasa.

Nathaniel se nasmijao. “A Felicia i ja upravo smo se počeli dobro slagati. Sad mi nikad neće oprostiti što sam zadržao Abby s grožđem.” Okrenuo se prema meni. “Odnesi Feliciji grožđe, Abby.

Ionako se moram vratiti Jacksonu.” Dlanovima mi je nježno uhvatio lice. “Izgledaš prekrasno.”

Nagnuo se bliže i šapnuo da ga Melanie ne čuje: “A večeras ću biti voljan za sve što ti srce ili tijelo požele.”

Spustio je jedan brzi poljubac na moje usne, kratko kimnuo, rekao hladno “Melanie” i nestao.

Melanie je djelovala malo posramljeno. “Zaista mi je žao”, rekla je. “Ali nisam mogla doći do grožđa i bilo mi je neugodno prekinuti vas, i...” Zatresla je glavom.

“Ništa strašno”, uvjeravala sam je. Uzela sam salvetu i ponovno krenula u potragu za grožđem.

“Zaista sam rekla Feliciji da ću ga donijeti.”

“Pogledajmo ovdje”, rekla je, podignula poklopac neke zdjele i otkrila gomilu voća u njoj.

Nasmiješila sam se ženi čija me veza s Nathanielom dugo progonila. Koliko sam samo dana provela uznemirena što ju je ljubio. Šok i tuga koje sam osjećala kad mi je Elaina rekla da Melanie nikad nije bila njegova pokorna. Čak i ljutnja koju sam osjećala kad je Nathaniel preuzimao odgovornost za svoj navodni neuspjeh s njom. Stavila sam grožđe na salvetu i shvatila da sad prema njoj osjećam samo neku vrstu ljubaznosti.

Dva sata poslije hodala sam prema privremenom oltaru u dvorištu Elainine i Toddove kuće.

Mrzila sam na bilo koji način biti u središtu pozornosti pa sam prvih nekoliko minuta razmišljala samo o tome da me svi gledaju.

Taj je osjećaj nestao čim sam pogledala naprijed i ugledala Nathaniela. Kad smo se prije dva sata sreli, nisam ga imala priliku dobro pogledati. Kad me povukao k sebi, bio mi je preblizu da bih uspjela vidjeti kako jebozovno izgleda. Ali dok sam hodala prema oltaru, mogla sam ga cijelog obuhvatiti pogledom — način na koji mu je smoking savršeno grlio ramena, kako je crna boja njegove jakne oponirala dubokom zelenilu njegovih očiju, kako su mu hlače taman dodirivale vrhove cipela, a kosa mu je, kao i uvijek, bila razbarušena baš onako kako sam voljela.

Osjećala sam se kao da me njegov pogled vuče prema naprijed. Kao da osjećam vrućinu koja dolazi od njegova lica i zapitala sam se, na neki usputan način, primijeti li to itko drugi. U tom trenutku nije mi se činilo posve ludim misliti da će me jednog dana čekati za nekim drugim oltarom, u drugo vrijeme, iz nekog vrlo sličnog razloga. Ta mi je misao izmamila osmijeh na lice.

Prekrasna si, nečujno mi je rekao kad sam stigla do oltara.

Tko mi se javlja, odgovorila sam mu jednako tiho.

Odmahnuo je glavom kao da ne vjeruje, a negdje u pozadini tiho su se oglasili prvi zvuci harfe. ~ 77 ~

Primijetila sam da je Felicia stigla do oltara tek kad mi je zaklonila pogled na Nathaniela.

Ukorila sam se u mislima zato što nisam dovoljno pozorna. Bilo bi zaista neugodno kad bi netko znao da gledam samo mladoženjina kuma, a ne mladenku. Obećala sam si da ću više paziti.

Ali kad je svećenik pozdravio okupljene i kad su Felicia i Jackson razmijenili zavjete koji će ih zauvijek vezati, misli su mi opet odlutale prema Nathanielu. Pogledi su nam se sreli i još sam mu se jedanput osmjehnula.

Sve se činilo mogućim.

~ 78 ~

Četrnaesto poglavlje —NATHANIEL—

Poslije obreda vjenčanja gosti su pili koktele, jeli hladna predjela i čekali dok se Elainino i Toddovo stražnje dvorište preuređivalo u salu za vjenčanje. Odmah sam uhvatio Abby u zagrljaj i zaplesali smo obvezni ples kuma i kume.

“Zadovoljan uzdah?” upitala me, odmaknuvši se malo od mene kad je klavir zasvirao poznatu melodiju.

“Zadovoljan uzdah”, odgovorio sam. “Jackson i Felicia su vjenčani. Upoznao sam tvojeg tatu i dobro smo se složili...”

“Zar si sumnjao u to?”

“Uvijek u sve uračunam i sumnju. To je dio mojega posla.”

“Ovo nije posao.”

Stegnuo sam ruke oko nje. “Znam. Ali to je dio mene. Osim toga, nisam dovršio.” “Što nisi dovršio?” upitala je i smjestila se natrag u moj zagrljaj.

Prešao sam joj rukom preko ramena pa niz leđa. “Objašnjavanje mojega zadovoljnog uzdaha.”

“Naravno. Nastavi.”

“Gdje sam ono stao?” rekao sam. “Ah da, sad se sjećam. Bratić mi se upravo oženio. Imam novu rođakinju. Najdivnija žena na svijetu pleše sa mnom, a najbolja je vijest to što večeras ide sa mnom kući.”

“To je najbolja vijest?”

Vrtio sam nas po podiju i krajičkom oka vidio Melanie kako razgovara s Lindom. Nisam baš bio ljubazan prema njoj kad smo se danas sreli. Nasreću, Abby je bila u blizini i spasila situaciju. A istinu govoreći, to što me Melanie uhvatila u strastvenom zagrljaju s Abby zapravo i nije strašna stvar. Ako je bilo ikakve sumnje da sam zauzet, sad je to i više nego jasno.

“Da”, rekao sam, kao odgovor na njezino pitanje. “Prošlo je previše vremena otkad sam te imao u svojem krevetu.”

“Nathaniele.”

“Priznaj. I ti to osjećaš.”

Ruka joj je krenula niže i zaustavila se malo ispod mojega struka. Dovoljno nisko da mi pokaže što misli, ali ne previše da bi se smatralo nepriličnim. “Naravno da osjećam”, rekla je.

“Veselim se što ću te večeras imati u rukama kad zaspim”, rekao sam i čvršće je zagrlio.

“Kad zaspiš? Zar je to sve?”

“Ne, ali budem li previše govorio o tome, morat ću te odvući gore u rezervnu sobu ili u nekakav ormar.”

“A to bi bilo loše zato što...?” zadirkivala me i gurala bokove u mene.

Sagnuo sam se i ugrizao je za ušku, točno ondje gdje je voljela. “Zato što se neću žuriti kad dođem s tobom kući.”

Disala je kratko i isprekidano. “Mislila sam da si se složio s tim da počnemo s brzim i žestokim?”

Trljao sam bokove o nju, nadajući se da nitko od gostiju oko nas ne primjećuje te pokrete.

“Predomislio sam se.”

“Predomislio si se?” upitala je i shvatio sam da više gotovo uopće ne plešemo, samo se njišemo s jedne strane na drugu u ritmu glazbe. ~ 79 ~

Opet sam nas pokrenuo u plesni ritam. “Predomislio sam se. Uživat ću s tobom bez ikakve žurbe.”

“Hm”, rekla je, ali nije se bunila.

Sakrio sam osmijeh u njezinoj kosi. Bila je tako jebeno slatka kad bi se zbunila.

Vožnja kući bila je pravo mučenje. Držao sam ruku u Abbynoj, a ona je ubijala vrijeme vrteći prstima po njoj u obliku broja osam. Komentirali smo detalje s vjenčanja, smijali se nekim nezgodama, razgovarali o raznim gostima i složili se kako je divno što tijekom cijelog vjenčanja nigdje nije bilo nijednog paparazza. Sve u svemu, razgovor je bio vrlo jednostavan, posebice uzmemo li u obzir činjenicu da smo oboje bili napeti. I da sam svaki potez njezina prsta na svojoj šaci osjećao izravno u preponama.

“Moram izvesti Apolla”, rekao sam parkirajući na prilazu ispred kuće. Zaista volim tog psa, ali katkad iskreno poželim da zna ići na zahod. “Čekam te gore”, rekla je.

“U predsoblju, molim te.”

Pod slabim srebrnastim svjetlom iz kuće vidio sam da je podignula obrvu. “U redu.”

Poljubio sam je u obraz i pomogao joj da izađe iz automobila. “Hvala.”

Nakon što sam izveo Apolla i vratio se s njim u kuću, zaključao sam vrata za sobom. Abby me čekala u predsoblju njišući se lagano na visokim potpeticama.

“Postoji li neki razlog zbog kojeg si želio da te čekam ovdje?” upitala me, vragolasto me gledajući.

Zbacio sam jaknu s ramena i pustio je da padne na pod. “Sjećaš li se onog puta kad sam zahtijevao da cijeli vikend provedeš gola?”

“Mutno”, provocirala je.

Kimnuo sam prema stubama. “I uzeo sam te ondje, na trećoj stubi?”

“Sjećaš se na kojoj stubi?”

Došao sam do nje i stavio joj ruke na ramena. “Sjećam se svega. Sjećam se da sam te gledao, ovdje u predsoblju dok si me čekala, i sjećam se da sam već tad shvatio da pripadaš ovdje. Sa mnom.”

“Tog vikenda?” Osjetio sam njezin topao dah na svojem vratu.

“Da. Znao sam bez ikakve sumnje, već tog vikenda.”

“Nisam imala pojma.”

“Znam da nisi.”

Nagnuo sam joj glavu tako da nam se pogledi sretnu.

“Postoji jedna divna i slatka gospoja, Zbog lica čijeg duh moj nema spokoja; U prolazu je vidjeh, ne uspjeh odoljeti.”

Nježno sam joj razvezao kosu i bacio ukosnice na pod. Odjeknule su kad su udarile o mramor.

“I do smrti ću je voljeti.”

Kratko je udahnula kao odgovor na moju recitaciju jedne od njezinih najdražih pjesama i nasmijao sam se njezinoj reakciji. Prstom sam joj pratio rub usana.

“Njezin osmijeh, pokreti i njezin glas, Začaraše mi srce, ne postoji spas, Zašto ja ne znam i srce će boljeti, Ali do smrti ću je voljeti.” ~ 80 ~

“Nathaniele”, promrmljala je sasvim tiho.

Uvukao sam ruku iza njezinih leđa i povukao zatvarač na haljini što sam mogao niže. A onda sam gurnuo meki materijal s njezina ramena.

“Kupidova krila previše široka, Daleko je odvedoše od moga oka.”

Zatvorila je oči i razdvojila usne. Spuštao sam joj se poljupcima niz vrat.

“Strano nebo i zemlja neće ljubav ogoljeti, Jer ja ću je ipak do smrti voljeti.”

Spustio sam joj haljinu niz tijelo i dopustio rukama slobodu da lutaju njezinim oblinama. Sad se sve doimalo slobodnim. Ja sam bio slobodan. Slobodan da je volim onako kako zaslužuje. Slobodan da prihvatim ljubav koju mi je davala. Sve se činilo tako... mogućim.

“Volim te, Nathaniele”, šapnula je.

Ukočio sam se na njezine riječi. To je bio prvi put da mi je prva rekla da me voli. Kako je moguće da su mi tri male riječi mogle tako stegnuti srce?

Krv mi je pojurila tijelom kao odgovor na riječi koje mi je šapnula i nisam ih mogao prestati vrtjeti u glavi.

“Bože, Abby, volim te”, šapnuo sam joj. Premda se naša potreba prije samo nekoliko sati činila neizdrživo hitnom, sad je ta hitnost nestala i za sobom ostavila želju za ponovnim povezivanjem.

Otkopčavala mi je gumbe na košulji. Polako. Ni ona se nije žurila. Uvukla je prste ispod tkanine i klizila palcima po mojim bradavicama. Nagnuo sam se i opet je poljubio. I tako smo stajali ondje, dirali se i zadirkivali dok smo jedno drugo oslobađali odjeće. Naši su kratki šapati tiho odzvanjali prostorijom obasjanom mjesečinom.

“Mmm.” “To.” “Ovdje?”

“Opet.”

“Još.”

“Sad.” “Molim te.”

Dok se konačno nismo složili. “Na kat.”

Idućeg dana spavali smo dugo, probudili se zamotani jedno oko drugog i polako postajali svjesni svojih tijela dok smo se meškoljili u krevetu. Dodiri su nam brzo postali žurniji i iz milovanja se pretvarali u provocirajuće trljanje, sve dok oboje nismo dahtali od želje.

Okrenula me na leđa, uhvatila mi glavu i divlje me ljubila. Zastenjao sam joj na usnama.

Popela se na mene i opkoračila me tako da su joj koljena bila uz moje bokove. Prošle se večeri nije počešljala prije spavanja pa joj je sad kosa padala po ramenima u divljim i zapletenim pramenovima razbarušenima od spavanja. Pridignula se bez riječi, a onda se spustila na mene.

Podignuo sam kukove i tjerao se još dublje u nju.

Zavrtjela je kukovima i stavio sam joj ruke malo ispod struka. Ne kako bih je usmjeravao, ne kako bih je kontrolirao, već samo kako bih osjećao rad njezinih mišića pod prstima. Kako bih uživao u načinu na koji se zadovoljava na mojem tijelu. Kako bih uživao u njoj.

Glava joj je pala unatrag dok me jahala, a grudi je izbacila naprijed. Penjao sam joj se rukama uz trup pa uhvatio svaku dojku jednom rukom i uštipnuo joj bradavice. Odgovorila je još žešćim ritmom.

~ 81 ~

Bila je prekrasna u svojem užitku — od blage ružičaste nijanse kože do tihog, pohotnog stenjanja kojim se glasala približavajući se orgazmu. I moja je pohota rasla dok sam je gledao i kliznuo sam rukama niže, snažno je uhvatio za kukove, dočekivao njezine nasrtaje i odgovarao im svojima. Tijela su nam se spajala opet i opet sve dok joj čeljust nije pala i svršila je uz kratak usklik.

Držao sam je čvrsto i nasrtao u nju sve brže i jače, osjećajući da se i moj vrhunac bliži. Zacviljela je, a ja sam joj palcem protrljao klitoris. Nekoliko sekunda poslije nagrađen sam osjećajem njezina stezanja oko mene i drugi put. Zastenjao sam i silovito ga gurnuo, orgazam je proletio kroz mene i svršio sam u nju.

Srušila mi se na prsa.

Progovorili smo tek nekoliko minuta poslije. “Dobro jutro”, rekla je konačno ne podignuvši glavu s mojih prsa.

“I više nego dobro”, rekao sam. “Što je to bilo?”

Nasmijala se. “Nagrada za recitiranje Thomasa Forda sinoć.”

“Mislio sam da si mi se za to odužila kad smo se sinoć popeli na kat”, rekao sam, prisjećajući se onoga što smo sinoć radili satima.

“Ma ne. Citiranje Thomasa Forda svakako je zaslužilo još jednu nagradu.”

“U tom slučaju”, rekao sam povlačeći joj ruku niz leđa i osjećajući njezino drhtanje pod prstima.

“Nadam se da imam njegovu zbirku pjesama u svojoj knjižnici.”

Jasnije tog poslijepodneva odveo sam Apolla kratko van i zatim se vratio kući. Kad sam otišao, Abby je bila u dnevnoj sobi pa sam se iznenadio kad me na povratku dočekala u predsoblju.

“Je li sve u redu?” upitao sam. Apollo je protrčao kraj nje i srušio se na svoj jastuk u dnevnoj sobi.

Nije odgovorila. Samo je krenula koračati i zatim stala ispred mene.

“Abby?”

Spustila se na koljena. Podignula je ruke do gumba na mojim plavim trapericama i počela ih otkopčavati.

Ah, da. Nezasitna vražica nije me se dovoljno nauživala sinoć i jutros. A ja sam osjećao potpuno isto. Međutim, nisam je želio na koljenima.

Zaustavio sam joj ruke. “Nastavimo ovo na katu. Ili u kuhinji. Možda bih ovoga puta ja mogao biti na radnoj površini?” Kita mi se ukrutila zbog smjera u kojem je ovaj razgovor išao.

“Ne.” Ne? Molim?

Ne, nije htjela ići na kat? Ili ne, nije me htjela u kuhinji? “Što?” upitao sam.

“Ne.” Nešto mi je pokušavala reći, ali nisam shvaćao što.

“Abby”, rekao sam i lagano joj stisnuo ruke. “Ne razumijem te.”

“Ne”, ponovila je, a onda nježno dodala, “gospodaru.”

Zinuo sam u čudu, a onda brže-bolje zatvorio usta.

Uzdahnula je i spustila se na pod pa ostala tako sklupčana pod mojim nogama. “Kad sam prošlog vikenda vidjela Paula i Christine, kao da su mi se oči otvorile i zaista se želim vratiti u sobu za igru s tobom. A onda mi je sinulo, zbog vjenčanja i svih obveza.” Podignula je pogled. “Ne želim da misliš da nisam uživala u ljenčarenju danas. Zaista jesam. Samo što” — slegnula je ramenima — “još tjedan čekanja?”

~ 82 ~

Razmislio sam o njezinim riječima. Da, zbog jučerašnjih obveza morali smo uzeti slobodan vikend i da, bilo je ugodno spavati dugo, ali potreba nije nestala. Gurnuta je u stranu i ignorirana, ali i dalje je tu. Vukla me za ruku. A očito je vukla i nju.

“I mislila si da je ovo najbolji način da mi kažeš da želiš u sobu za igru?” upitao sam.

Usne su joj se izvile u osmijeh. “Činilo mi se kao najizravniji pristup.”

“Jasno mi je da ti se činilo tako, ali mogla si pitati.”

“Ovo mi je bilo prirodnije.”

“Sjećaš li se onoga što sam ti rekao da ću ti učiniti kad se opet nađemo u mojoj sobi za igru?”

Osim što sam joj rekao da ću je zavezati za križ, razgovarali smo i o drugim elementima koje su Paul i Christine upotrijebili u svojoj igri. Abby mi je rekla da nije baš sigurna za neke, ali ipak sam ih planirao isprobati jer nijedan od njih nije označila kao strogu granicu.

“Da, gospodine.”

“Kad je tako, onda dobro.” Otišao sam do stola u predsoblju u kojem sam držao njezinu ogrlicu.

“Ako se želiš igrati danas, tko sam ja da ti to uskratim?”

“Hvala vam, gospodine.”

“Možda je bolje da odgodiš zahvaljivanje, Abigail.” Uzeo sam ogrlicu i ispružio je prema njoj. “A sad dođi ovamo da dovršimo to što si počela.”

~ 83 ~

Petnaesto poglavlje —ABBY—

Bila je potrebna samo sekunda da njegove riječi nađu put do moje podsvijesti. Da, i on je to želio.

Ustala sam i krenula prema njemu. Oči su mu sjale nekim zločestim sjajem i srce mi je počelo udarati, od straha i razvratne želje. Što sam to oslobodila? Želim li uopće znati što se skriva iza tog pogleda?

Da, kvragu. Želim znati.

Stala sam ispred njega, spustila sam se na koljena i čekala. Gledala.

“Dajem ti svoju ogrlicu kao simbol kontrole koju imam nad tobom”, rekao je. “Dok ga nosiš, moraš se bez oklijevanja i najbolje što možeš pokoravati svim zapovijedima koje ti dam. Kad se ne pokoriš zapovijedi, moja kazna bit će prikladna i brza. Poštovat ću i uvažavati tvoju pokornost i uvijek ću se brinuti o tvojoj fizičkoj i mentalnoj dobrobiti, a istodobno ću te oblikovati u najbolju moguću pokornu.” Podignuo je ogrlicu. “Prihvaćaš li moju ogrlicu?”

Voljela sam što me to pitao svaki put prije nego što bi je stavio. I kako je taj ritual ponovno potvrđivao nas i našu vezu.

“Da, gospodine”, odgovorila sam, a tijelo mi se treslo od nestrpljenja. “Prihvaćam vašu ogrlicu i potpuno se predajem u vaše ruke. Moje je tijelo vaše da s njime radite što želite.”

Hladan mi je metal okružio vrat, a njegov me dodir smirio dok ju je zakopčavao. Zatim mi je položio ruke na kosu i izdao mi nečujnu naredbu.

“Smijem li vas oralno zadovoljiti, gospodaru?” upitala sam. Čvršće je stegnuo šake na mojoj glavi. “Smiješ.”

Kvragu, obožavala sam kad me je vukao za kosu. Opet sam krenula rukama prema gumbima njegovih traperica i učinilo mi se da sam čula tih uzdah kad sam ih povukla prema dolje.

Brzo je iskoračio iz hlača i iz bokserica, i ne gubeći vrijeme približio moju glavu svojoj kiti.

Počeo ju je gurati u moja usta i pritom mi još jače povlačio kosu. Zatvorila sam oči i usredotočila se na osjećaj njega u ustima. Zadovoljila sam ga oralno i večer prije, ali sad dok sam klečala u predsoblju, u njegovu je dodiru bilo nečega drukčijeg.

“Sviđa ti se to, Abigail? Sviđa ti se kad ti jebem usta?”

Nisam mogla odgovoriti, naravno. Ne dok sam ga imala u ustima. Zato sam samo promumljala odgovor.

“Popuši mi jače”, naredio mi je i zatvorila sam usta oko njega, stvorila vakuum i uvukla ga dublje.

“Tako je”, rekao je. Izvukao mi je ruke iz kose i stavio ih na moje lice, a onda mi palcima pritiskao obraze. “Jače”, rekao je. “Želim osjetiti svoj kurac dok te jebem.”

Ruke su mu bile grube i zahtjevne dok je njima pritiskao moju kožu. Okrenuo je kukove pod drugim kutom tako da je kitom udarao u moj obraz. Trebalo mi je samo nekoliko minuta da ga preko tjedna dovedem do vrhunca. Ali vikendom je bilo drukčije i izdržao bi mnogo duže. Znala sam da je to djelomice objašnjavao željom da nam oboma dade vremena da se što više uživimo u svoje uloge, ali pitala sam se ima li to veze i s kontrolom vlastitog tijela.

Iskoristila sam to vrijeme da usmjerim pozornost na njega i njegove potrebe. Na služenje njemu.

Na činjenje onoga što želi od mene. Dok sam to radila, osjećala sam kako stres od proteklog tjedna i kaos oko vjenčanja polako nestaju, sve dok nije ostao samo Nathaniel.

~ 84 ~

Kad sam osjetila da drhti, ubrzala sam i osjetila da je vratio ruke u moju kosu. Držao mi je glavu, istodobno silovito ulazeći i izlazeći iz mojih usta. Uzbuđivalo me osjetiti ga takva, grubog i divljeg.

To. To je ono što sam htjela. Ono što mije nedostajalo.

Gurnuo ga je duboko u mene i uplašila sam se — samo nakratko — da ću se zagrcnuti, ali udahnula sam duboko i zadržala mirnoću dok je svršavao u mene. Pohlepno sam gutala, presretna zbog načina na koji sam ga zadovoljila.

Zakoračio je unatrag i izvukao se iz mojih usta. Navukla sam mu hlače i pognuta pogleda ponovno kleknula pred njega.

Pogladio mi je obraz. “Soba za igru za deset minuta.”

Kad sam šest minuta poslije gola zakoračila u nju, soba je bila prazna. Znala sam da je bio ondje, jednostavno zato što su vrata bila otključana. Pretpostavila sam da je u spavaćoj sobi. Našoj spavaćoj sobi? Zapitala sam se. Usredotoči se.

Brzo sam se osvrnula po prostoriji. Zanimalo me mogu li otkriti što je isplanirao za danas, ali ništa nije izgledalo drukčije nego inače. Križ je bio na starom mjestu, u stražnjem dijelu prostorije, no sumnjala sam da bi ga micao. Znala sam da ćemo na kraju doći od njega, ali nisam mogla naslutiti što ćemo još raditi. Želiš li zaista znati?

Je li to uopće tvoja stvar?

Baš i ne, odgovorila sam sama sebi. Samo sam se pitala, posebice s obzirom na naše razgovore nakon što smo vidjeli Paula i Christine.

Požurila sam do svojeg mjesta u sredini sobe. Ondje danas nije bilo jastuka pa sam kleknula na pod i smjestila se u svoj uobičajeni položaj za čekanje.

Ušao je minutu kasnije i pomislila sam da me možda gledao s vrata.

Njegovi su koraci lagano tapkali prema meni. Bio je bos.

“Godi mi tvoja želja za ovim”, rekao je. “Danas se smiješ glasati kako god želiš, ali svršiti ne smiješ sve dok ti ja to ne dopustim. Danas ću postupati drukčije pa želim da znaš da možeš računati na svoje sigurne riječi. A one su?”

“Zeleno, žuto i crveno, gospodaru.”

Zaustavio se točno ispred mene. “Savršeno. A ako pitam jesi li dobro?”

Nisam dizala pogled s parketa. “Moram odgovoriti odmah i iskreno, gospodaru.”

“Tako je. A sad, za početak našeg današnjeg druženja, želim da se nagneš i poljubiš mi stopala.”

Molim?

Razgovarali smo o tom elementu Paulove i Christineine igre. Rekla sam mu da mu uživam ljubiti gležnjeve kad vodimo ljubav preko tjedna, ali nisam baš bila sigurna kako bih se osjećala da mu moram ljubiti stopala tijekom igre. Bojala sam se da bi bilo... neugodno ili ponižavajuće ili nešto slično.

Ali kako možeš sigurno znati ako ne probaš?

“A kad završiš, razodjenut ćeš me”, rekao je. “Zapamti da je svaki komad odjeće produžetak mene i zato se moraš odnositi prema njemu kao što bi i prema meni. Zatim ćeš mi poljubiti kurac, jedanput.”

Nije stajao daleko od mene. Jedino što trebam učiniti da bih mu poljubila stopalo je nagnuti se.

Je li namjerno stao tako blizu? Da ne moram puzati? Ali ako od mene traži da mu ljubim stopala, u nekom će trenutku sigurno tražiti i da pužem.

Nisam mu htjela dati razlog da pomisli da oklijevam pa sam se nagnula, približila se njegovim stopalima i stavila ruke na pod kraj njih. Kako bih si pomogla, zamišljala sam kako mu izgledam — način na koji ispunjavam njegovu naredbu, moja spremnost da se pokorim. Sjetila sam se Christine i nisam razmišljala o tome da ljubim Nathanielova stopala nego da mu se dajem. ~ 85 ~

Usnama sam dodirnula njegovo lijevo stopalo.

Nije bilo ponižavajuće. Samo način pokazivanja uvažavanja i poštovanja prema njemu.

Poljubila sam mu i desno stopalo i lagano razdvojila usne kad su dotaknule kožu.

Nije bilo neugodno, bilo je oslobađajuće. I željela sam još.

Vratila sam se njegovu lijevom stopalu i opet ga poljubila, posvetivši mu više pozornosti nego prvi put. Ovo nije bio samo Nathaniel; ovo je moj gospodar. Htjela sam da oba stopala dobiju jednak tretman pa sam još jedanput krenula prema desnom.

“Dosta”, rekao je kad sam mu drugi put poljubila desno stopalo.

Polako sam se podignula na koljena, vukući ruke uz njegove noge i osipajući ih poljupcima.

Došla sam mu do struka i polako mu otkopčavala hlače pa ih još sporije vukla prema dolje.

Iskoračio je iz njih, uzela sam ih i uredno složila. Već je bio bez majice pa ga nisam morala razodijevati iznad struka. Milovala sam mu bokove i jedanput poljubila nabreklu kitu, baš kao što mi je rekao, a onda sam se vratila u početni položaj.

Pokušala sam smiriti um i usredotočila sam se na disanje kako bih došla u stanje u kojem moram biti da bih mu služila. A onda su se njegove ruke našle na meni, uhvatio mi je dlanove i stavio mi ih na koljena. Nježno mi je raširio koljena da budu u širini ramena. I na kraju mi je nagnuo glavu unatrag tako da su mi grudi izbačene prema naprijed.

Odmaknuo se od mene. “Ovo je tvoj položaj za inspekciju. Koristit ću ga za razne stvari, a jedna je od njih provjeravanje toga držiš li se mojih zapovijedi povezanih s intimnom njegom.”

U tom sam se položaju osjećala strašno izloženo i osjetila sam kako se u mene počela uvlačiti zabrinutost.

“Abigail, moram reći”, rekao je, a ton njegova glasa ničime nije ublažavao tu zabrinutost, “da sam prilično razočaran.” Sagnuo se i dodirnuo me. “Mislio sam da sam bio prilično jasan kad sam rekao da moraš biti depilirana.”

Nisam se pomaknula. “U utorak imam zakazan termin kod kozmetičarke, gospodaru.”

“Od utorka nema nikakve koristi jer je danas nedjelja, a ti se nisi pripremila za mene.”

“Ovo je bio slobodan vikend”, rekla sam, iznenada zabrinuta. Znala sam da moram biti depilirana, ali mislila sam da je u okviru pravila da pričekam do poslije vjenčanja. “I nisam imala vremena...”

“Prepireš se sa mnom?”

Položaj za inspekciju počeo je biti neugodan. “Ne, gospodaru”, rekla sam. “Samo objašnjavam...”

“Odgovaraš mi bezobrazno. U mojoj sobi za igru.”

Kad bi mi samo dopustio da mu objasnim.

“Ne odgovaram bezobrazno”, rekla sam. “Pokušavam objasniti...”

“Ne želim objašnjenja, Abigail”, opet me prekinuo. “Želim poslušnost.” O, kvragu.

“Vrati se u početni položaj”, rekao je. Nastavio je kad sam učinila što je tražio. “Rekao sam ti, i ti si pristala na to, da ćeš biti depilirana što je češće moguće. Trebala si se depilirati prošli tjedan, jednostavno zato što u svakom trenutku moraš biti spremna za mene. Ti si tražila da se danas igramo. Očekivao sam da budeš sasvim spremna.”

Okej, bio je u pravu.

“I”, nastavio je, “ako ti možeš tražiti da se igramo, mogu i ja tražiti da se igramo, a ako to tražim u srijedu, očekujem da budeš spremna. E sad, ako je srijeda, smiješ me odbiti, ali ne mislim da ćeš to činiti često. Na kraju krajeva, ja tebe nisam odbio danas, je li tako?”

“Da, gospodaru.”

“Druga stvar”, nastavio je. “Nikad mi ne smiješ odgovarati bezobrazno, prepirati se ili biti ratoborna u mojoj sobi za igru. Razumiješ li?”

“Da, gospodaru”, odgovorila sam. “Ali ja...” ~ 86 ~

“Jebeno nevjerojatno. Opet to radiš?”

Ostala sam potpuno mirna i nisam rekla ništa. Zaista jebeno nevjerojatno. Što sam to učinila?

Koračao je oko mene i znala sam da razmišlja. Razmišlja kako će me kazniti.

“Ti si se htjela igrati danas”, rekao je. “Ti si ovo tražila, a nisi pripremljena. Ne tijelom, a čini se ni duhom. Stoga ti danas neće uopće biti dopušten vrhunac.”

To se nije činilo prestrašnim. Naposljetku, za otprilike sat vremena skinut će mi ogrlicu. Sigurno mogu izdržati dotad i, ako bude potrebno, dokrajčiti posao sama.

“Zapravo”, rekao je. “Nećeš ponovno doživjeti vrhunac sve dok ti ne dam izričito dopuštenje.”

Nije mi se sviđalo kako to zvuči. Nimalo.

“Ustani”, rekao je i nezgrapno sam se podignula na noge. “Kome pripada ovo tijelo?” upitao je zgrabivši me za ramena.

“Vama, gospodaru.”

Spustio je ruke. “A ove sise?” Protrljao me između nogu. “A ova pička?” Snažno me pljesnuo po stražnjici. “Ova guzica?”

“Sve je vaše, gospodaru.”

“Tko kontrolira tvoje orgazme?” upitao je. “Tko odlučuje zaslužuješ li ih?”

“Vi, gospodaru”, rekla sam tiho. “Govori glasnije.”

“Vi, gospodaru”, rekla sam, malo snažnije. “Nema vrhunca dok ti ga ja ne dopustim”, ponovio je. “Budeš li imala sreće, neću te tjerati da čekaš do petka navečer.” Do petka navečer? Je li on ozbiljan? Pet jebenih dana? “Razumiješ li, Abigail?” upitao je. “Da, gospodaru”, rekla sam.

U tom sam trenutku poželjela da mi je rekao samo da krenem prema klupi za bičevanje. Išibao bi me i stvar bi bila riješena. A ova kazna bez orgazma... to je sasvim drukčija vrsta kazne.

“Pogledaj me”, rekao je.

Podignula sam pogled i susrela njegov. Bio je još uvijek prodoran i ostavio me bez daha.

Njegovo razočaranje nije to skrivalo.

“Sad kad smo to riješili”, rekao je, “mislim da nas još uvijek čeka ono što sam rekao da će se dogoditi kad budemo idući put u sobi za igru.”

Napokon.

“Kreni prema križu, Abigail. Okreni se prema njemu i učini to brzo. Danas ne želim više nikakve pogreške.”

Ni ja ih nisam željela. Ako me bude morao bičevati usto što ne smijem svršiti...

Otišla sam do križa i stala ispred njega. Bio je to samo veliki drveni X s lisičinama na svakom kraju, za ruke i noge.

Prišao mi je s leđa i uhvatio mi lijevo zapešće pa ga zakvačio u lisičine na križu. Onda mi je uhvatio drugu ruku i zakvačio je za drugu stranu pa sam stajala u položaju napola raširenog orla ruku zavezanih visoko i široko.

Srce mi je lupalo kad mi je uhvatio kukove i odmaknuo me korak dalje od križa tako da sam bila blago pognuta.

Gurnuo mi je stopala da ih raširim. “Ostani tako i neću ti vezati gležnjeve. Pomakneš li se milimetar, stavit ću ti i donje obruče.” je.

Nisam namjeravala učiniti ništa što bi ga još više naljutilo. “Podigni dupe prema meni”, rekao

Kad sam bila u pravom položaju, nekoliko mi je puta pogladio stražnjicu, a onda ju je stao pljeskati brzim i jakim udarcima. Sranje, bit će ovo jako dugo poslijepodne. Zapravo, ne. Bit će ovo dugih pet dana. “Usredotoči se, Abigail.”

Preusmjerila sam pozornost na njega, na ono što radi i to kakav osjećaj izaziva. Kao i uvijek, njegovo pljeskanje ostavilo me punu potrebe i želje. Odoljela sam nagonu da podignem stražnjicu ~ 87 ~

prema njemu i, umjesto toga, usredotočila se na osjećaj koji mi je strujio tijelom, na blagi bol koji se širio posvuda i spajao točno između mojih nogu.

A onda mi je nešto drugo kliznulo po stražnjici: bič sa zečjim krznom. Za razliku od prošlog puta kad se kretao nježno i sporo, sad me šibao brzo. Ništa bolno, samo lagano povlačenje po koži isprekidano povremenim pljeskanjem dlanom. Pokušala sam prepoznati ritam, ali nisam uspijevala.

Nije bilo nikakva pravila u njegovim udarcima pa sam na kraju prestala tragati za obrascem i samo osjećala.

Malo sam poskočila kad sam osjetila udarac nekog drugog materijala. Bio je tvrđi i sletio mi je na lijevu stranu stražnjice. Čuo se tup zvuk udarca.

“Antilop”, rekao je. Bič je opet udario. “Jesi li dobro?”

Osjećaj je bio dobar, drukčiji od krzna, ali ne tvrd poput kožnate trake.

“Da, gospodaru.”

Privremeno je promijenio mjesto, prebacio se sa stražnjice na bedra. Ponovno sam pokušala prepoznati ritam, ali brzo sam odustala. Vrućina ispod mojeg struka postajala je sve jača i morala sam uložiti golemu koncentraciju da ne spojim noge i dodirnem se.

Uvukao mi je jedan dugi prst između nogu. “Mokra si”, rekao je. “Zamisli kako bi bilo dobro da sam sad u tebi. Kako bih te napunio.”

Znam, htjela sam povikati. Znam. Molim te.

A onda je nešto ušlo u mene i ciknula sam kad sam shvatila da je to jedan od njegovih vibratora.

“Samo da ga okusiš”, rekao je. “Ne previše. Drske pokorne nemaju pravo na svršavanje.”

Uvlačio je vibrator u mene nekoliko puta i vadio ga, i morala sam uložiti golemu snagu da ne popustim pred orgazmom.

“Molim vas, gospodaru?” konačno sam zamolila kad je postalo previše.

“Ne”, odgovorio je i izvadio vibrator. Tad sam shvatila zašto mi je zavezao ruke: bila sam tako preplavljena osjećajima da bih se vjerojatno srušila da nisam bila vezana.

Ali još nije bio gotov.

Opet je počeo s bičem od antilopa, a koža mi je u drugoj rundi bila još osjetljivija nego prije. Kao da mi svi živčani za vršeći rade punom parom, stoje uspravno, čekaju novi udarac. Zastenjala sam kad je došao.

“Jesi li i dalje dobro?” upitao me.

“Da, gospodaru”, odgovorila sam. Bič je udario točno na mjesto na kojem su mi se spajale noge.

“O, da.” Zastenjala sam kad me ošinula bol, a onda se ta bol polako slegnula u užitak.

Nisam mogla procijeniti koliko je vremena prošlo. Zanemarila sam sve izvan sebe i samo osjećala, želeći samo njega, usredotočivši se samo na njega i na ono što mi radi. Samo mi je on to znao raditi. Samo se on znao igrati sa mnom kako je to činio. Stvoriti takvu dihotomiju osjećaja u meni.

“Ti si kažnjena”, čula sam glas, kao da dopire iz daljine. Udarci su padali sporije i nježnije.

Udisala sam i izdisala.

Sporije.

Nježnije.

“Ali ja nisam učinio ništa pogrešno”, rekao je. “I zato smijem svršiti.”

Bič je stao i zamijenio ga je novi zvuk. Trenje. Negdje. “Gdje ga želiš?” upitao me.

Znala sam što želim. Bilo je prljavo i sirovo, ali to sam željela. “Po meni, gospodaru”, rekla sam. “Želim da svršite po meni.”

“Jebote.”

“Molim vas.”

“Stoj mirno”, rekao je, ali nisam znala kamo bih uopće mogla poći. “Jebote”, rekao je opet. ~ 88 ~

Po leđima mi se izlila topla tekućina. Opsovala sam dok je svršavao i osjetila kad je tekućina pala na mene, a onda kliznula s kože.

“To”, rekao je netko od nas dvoje. Nisam bila sigurna tko. A onda mi se približio i teško disao na moje uho. “Bila si dobra, ljepoto.” Oslobodio mi je jedno pa drugo zapešće. “Jako sam zadovoljan.”

Zamalo sam mu pala u ruke. Nježno mi je pomogao da se spustim na pod, gdje me i dalje držao. Usne su mu bile na mojem licu. Šaptao mi je riječi pohvale govoreći opet i iznova koliko je zadovoljan mnome.

Poslije, kad nas je oboje oprao i skinuo mi ogrlicu, odnio me van u jacuzzi. Neko smo vrijeme sjedili u vodi i odmarali. Vraćajući se u normalu poslije naše igre, uvijek bih se osjećala mekano, podatno i umorno. Ali danas sam osjećala još nešto i to me mučilo.

Sigurno je naslutio moje raspoloženje. “Abby?” upitao me. “Nešto ne valja?”

Slomilo me kad je rekao Abby. Htjela sam odmahnuti glavom, ali oči su mi se napunile suzama i znala sam da mu ne mogu lagati “Tvoje razočaranje”, rekla sam gledajući pjenušanje vode oko sebe. “Osjećam ga kao neki teret koji nosim.”

“Dođi ovamo”, rekao je. Premjestila sam se u njegovo krilo, a on je stavio ruke oko mene. “Je li to zato što ti ne dam da svršiš?”

To mi je zvučalo jako blesavo. Kako me jedna takva stvar uopće može rastužiti? Ali jest i zato sam mu to morala reći. “Mislim da je to zato što to i dalje lebdi između nas. Kad me bičuješ, stvar je gotova i idemo dalje, ali ovo još traje. Sjetim se toga svaki put kad te pogledam i stalno me podsjeća na to kako sam zabrljala.”

“Pogledaj me”, rekao je i podignula sam pogled do njegovih očiju. U njima je bilo tuge, ali i odlučnosti. “To i treba biti prisutno. Zato se i zove kaznom. Koliko bi ta kazna bila učinkovita da sam ti dopustio da svršiš večeras?” Nije mi dao priliku da odgovorim, nego je uvukao ruku između nas i uklizao jednim prstom u mene, samo na sekundu. “Zar ne znaš da jedan dio mene ništa ne želi više nego da te uzme sad i ovdje? Dio mene čezne ulaziti u tebe opet i opet i osjetiti kako svršavaš oko mene?”

“Nemoj mi sad prodavati ono, 'meni je ovo teže nego tebi' sranje”, rekla sam.

Nasmijao se. “Neću. Potpuno sam svjestan toga da je tebi teže. Da si napravila samo jedan prekršaj, možda bih ti dopustio da svršiš danas tijekom dana. Ali kad si uza sve ostalo još postala i djetinjasta...”

“Nisam bila djetinjasta.”

“Kad nosiš moju ogrlicu, moja je riječ zakon”, rekao je. “Složili smo se da ćeš biti kažnjena ako ja zaključim da si zanemarila svoje depiliranje, a ne da ćemo sazvati konferenciju usred sobe za igru i raspravljati o tome. Ja sam zaključio da si se trebala depilirati prije vjenčanja i to je to. Kraj priče. A ti si se stalno prepirala sa mnom.”

“Nisam to shvatila kao prepiranje”, rekla sam. “Shvatila sam to kao objašnjavanje.”

“Ako ikad budem želio objašnjenje, tražit ću ga. Jasno?”

“Da”, odgovorila sam, i dalje malo ljutita. “Da, što?”

“Da, Nathaniele”, rekla sam, posebno naglašavajući njegovo ime. Ogrlica mi je skinuta i nedjelja je popodne. “Tko je sad djetinjast.”

“Za tvoju informaciju”, rekao je i vratio ruku između nas, “malo drskosti vikendom, s vremena na vrijeme, može biti zabavno.” Uštipnuo me za dupe. “Sviđa mi se kad si borbena.”

~ 89 ~

Šesnaesto poglavlje —ABBY—

U nedjelju navečer otišli smo u krevet prilično rano i neko vrijeme razgovarali. Naslonila sam se na njegova prsa, a on je omotao ruke oko mene. Još sam uvijek bila malo povrijeđena što mi ne dopušta da se dovedem do orgazma, ali racionalniji dio mojeg mozga shvaćao je njegovu logiku.

“Znam da si bila zabrinuta zbog ljubljenja stopala”, rekao je. “Kako ti se sad to čini?”

Sjetila sam se današnjeg boravka u sobi za igru. “Iznenadilo me koliko sam uživala u njemu.

Mislila sam da neću, ali jesam. Bilo je tako...”Tražila sam pravu riječ. “Ponizno? Nisam sigurna da je doista tako, ali dok sam to činila, osjećala sam se još više pod tvojom kontrolom.” Premda, čini se, ne toliko pod njegovom kontrolom da bih držala jezik za zubima u vezi s depiliranjem. “A tebi?” upitala sam ga. “Kako je tebi bilo?”

“Nije mi se baš svidjelo. Ali nisam to mogao znati unaprijed.” To me iznenadilo. “Nisi znao hoće li ti se svidjeti, a ipak si to tražio od mene?”

“Da. Kako bih drukčije otkrio što se meni sviđa?”

“Ne znam. Pretpostavila sam da imaš dovoljno iskustva da znaš što ti se sviđa i što želiš.”

“Ali nikad mi nitko nije grickao gležnjeve dok vodi ljubav sa mnom”, rekao je milujući me po ruci. “Ti si jedina koja je to učinila, sjećaš se? Onoga vikenda kad sam te pozvao da se preseliš kod mene? Nisam znao kako ću se osjećati ako budem tražio da to učiniš u sobi za igru.”

Stalno sam zaboravljala da je dinamika naše veze i njemu novost. “Budući da se tebi nije svidjelo, a meni jest, hoćeš li to ponovno tražiti od mene?” upitala sam ga.

Nasmijao se. “Očekuješ da ti otkrijem sve svoje planove?”

Gurnula sam stražnjicu u njegove prepone. “Da.” “E pa, ništa od toga”, rekao je, a onda mi šapnuo u uho: “Čekaj i vidjet ćeš.”

Zadrhtala sam na njegove riječi. Mmm. Bio je u pravu — bolje je čekati i vidjeti nego znati unaprijed.

“Nešto me zabrinjava”, rekao je, a glas mu je postao ozbiljniji. “Danas sam imao dojam da se ne možeš usredotočiti.”

“Osjetio si to?”

“Jesam i razmišljam bi li ti možda pomoglo kad bi počela opet vježbati jogu.”

Kad mi je poslije pomirenja ponovno stavio ogrlicu, nisam se vratila jogi. Vježbala sam tri puta na tjedan jer sam to sama htjela i planirala sam se vikendima koristiti njegovom teretanom, kako mi to vrijeme bude dopuštalo, ali nisam se vratila vježbanju joge. Premda, sad kad je to spomenuo...

“Mislim da bi ti pomogla da se usredotočiš, a kako budemo napredovali, pomoći će ti i s disanjem”, rekao je.

“Razmislit ću. Moram vidjeti kad i kako da je uklopim u raspored.”

“Možda možemo vježbati zajedno.”

“Stvarno?” Bilo bi mnogo zabavnije kad bi mi se pridružio. “I ja moram imati bistar um, znaš.”

Rekla sam mu da ću svakako razmisliti o tome i razgovor se preusmjerio na nadolazeći tjedan.

Radnici iz tvrtke za selidbu dolaze u srijedu u moj stan po kutije i to je jedini dan koji ću izostati s posla. Nisam mislila da će mi trebati mnogo vremena da se smjestim u Nathanielovu kuću.

Dok smo razgovarali, počela sam primjećivati da se meškolji iza mene. Kao da se odguruje, da bude dalje od mene.

~ 90 ~

“Je li sve u redu?” upitala sam. Nije bilo nalik njemu da se odmiče od mene. Posebice prije spavanja.

“Sve je okej.”

“Zašto se onda...” Odgurnula sam se unatrag prema njemu i udarila u njegovu erekciju. “Oh.” Opet se odmaknuo i uzdahnuo. “Pa kad te držim ovako. Sad s velikom sigurnošću mogu reći da je tvoja kazna doslovno veći problem meni nego tebi.”

Progunđala sam. “Je li to bila prosta šala?”

“Da.” Priljubila sam se uz njega. “Žao mi je zbog tvojeg problemčića, ali oprostit ćeš mi ako ti trenutačno nisam baš sklona pomoći oko njega.” Neka malo osjeti kako je meni.

“Nisam ni namjeravao tražiti tvoju pomoć”, rekao je. “Ali ako ti nije problem, možeš li se prestati trljati dupetom o mene?”

“Misliš ovako?” upitala sam i počastila ga još jednim vrpoljenjem.

Zastenjao je. “Da, kvragu.”

“Pokušat ću prestati, ali znaš da se mičem u snu.”

“Laku noć, Abby”, rekao je napetim glasom i poljubio mi vrat.

Opet sam se promeškoljila. “Laku noć, Nathaniele.”

U utorak sam nazvala svoju staru instruktoricu joge i upisala nas oboje na tečaj. Nathaniel je bio u pravu. Pomoći će mi s koncentracijom i disanjem. No bilo mi je drago što je konačnu odluku prepustio meni. A još draže što će vježbati sa mnom.

Nakon što mi je zabranio orgazam, nismo imali nikakav seksualni kontakt otkad je u nedjelju svršio po meni u sobi za igru. Pitala sam se koliko je dugo planirao razvlačiti tu kaznu. Da budem iskrena, mislila sam da će možda inicirati nešto u utorak. Posebice zato što sam taj dan bila na depilaciji.

I tako sam u petak navečer u šest sati ponovno stajala u predsoblju dok je Nathaniel izgovarao riječi koje će me za vikend učiniti njegovom. Obećao je da će me pritiskati poštujući i pazeći na moje granice i istodobno me držati u središtu svoje pozornosti. A ja sam mu se, zauzvrat, dala potpuno.

Nakon što mi je stavio ogrlicu i svršio u moja usta, stavio mi je prst pod bradu i podignuo glavu. “Večera u blagovaonici za sat vremena.”

Dobro sam poznavala njegovu kuhinju, a većinu svojih stvari donijela sam još u srijedu. Još nisam imala osjećaj pravog doma, ali svakako sam se osjećala ugodnije nego prije. Bilo mi je drago što je želio jesti u blagovaonici jer će mi to pomoći da ostanem u ulozi.

Stajala sam kraj njega dok je jeo losos koji sam mu ispekla na tavi. Moja je večera čekala u kuhinji i pretpostavila sam da će mi dopustiti da jedem kad on završi.

Misli su mi lutale dok je jeo. Gledala sam mu ruke i način na koji je omotao prste oko čaše.

Pogled mi je prešao na njegova usta dok je žvakao zalogaj hrane koju sam mu pripremila. Nije bilo osjećaja koji se mogao usporediti sa služenjem njemu. Sa svakom minutom koju smo provodili zajedno moje je povjerenje u njega raslo, a želja za njim povećala bi se svaki put kad bih ga pogledala.

Dodatno me palilo to što sam znala koliko je usredotočen na mene. Nisam ni najmanje sumnjala u to da je mislio na mene dok je jeo. Možda je razmišljao o tome što će mi učiniti. Ili je planirao koliko će mi orgazama dopustiti.

Jebote, valjda će mi konačno dopustiti da svršim?

Moja potreba za njim nije nestala tijekom tjedna. Samo se rasplamsala. Vjerojatno će biti dovoljno da me takne i rastopit ću mu se pod rukama.

Znala sam da je moja kazna i njemu teško pala. Poslije ludila onog tjedna koje je prethodilo vjenčanju, znam da smo se oboje veselili mirnijem tjednu.

Doduše, kad bolje razmislim, i jesmo mnogo mirovali. ~ 91 ~

Duboko sam se zamislila pa sam tek poslije nekoliko sekunda postala svjesna da je progovorio i naredio mi da kleknem kraj njega. Kad sam ga poslušala, stavio mi je ruku pod bradu i podignuo glavu. “Ostatak vikenda glava ti stalno mora biti ispod moje”, rekao je. Molim?

“Svaki put kad uđeš u prostoriju u kojoj sam ja, glava ti mora biti niže od moje.” Kratko je zastao pa nastavio. “Tebi prepuštam odluku kako ćeš ispuniti moj zahtjev.”

Pogledala sam ga u oči i vidjela tračak zaigranosti.

Sviđa mi se kad si borbena, rekao mi je prošloga vikenda.

Mmm... Ovo bi moglo biti zabavno.

Dok je on dovršavao jelo, meni su misli jurile. Ako izađem iz blagovaonice prije njega, kako ću počistiti stol? Hoću li morati puzati u kuhinju? Kako ću nositi njegov tanjur? Možda ću morati hodati na koljenima.

Uh. To uopće ne bi bilo zabavno.

Nasreću, kad je pojeo, opet mi je stavio ruku na glavu, rekao mi da večeram u kuhinji i da se poslije toga nađemo u sobi za igru. A onda je ustao i otišao pa sam mogla pospremiti stol.

Napokon.

Kad sam pola sata poslije gola zakoračila u sobu za igru, čekao me u njoj. Nisam očekivala da ću ga zateći ondje pa sam požurila prema njemu i kleknula mu kraj nogu.

Kasnim li?

Ne, zaključila sam. Nije mi rekao u koliko točno sati moram biti ovdje.

“Namjesti se u položaj za inspekciju, Abigail. Da vidim jesi li danas bolje pripremljena.”

Namjestila sam se u položaj koji mi je pokazao prošli vikend, a on mi je kleknuo između koljena.

“Izvrsno”, rekao je milujući mi golu kožu. “Očekivao sam ovo.” Ustao je i naredio mi da se vratim u početni položaj.

Kad sam to učinila, opet je progovorio. “Dobro si podnijela svoju kaznu. Podsjeti me zašto si bila kažnjena i gledaj me u oči dok to govoriš.”

Susrela sam njegov pogled. “Nisam bila pripremljena za vas, gospodaru, iako sam ja tražila da se igramo. A onda sam bila drska i svadljiva dok sam nosila vašu ogrlicu.”

“I trebam li ti večeras dopustiti vrhunac?”

Da! Prokletstvo, da!

Ali znala sam da ne smijem odgovoriti tako. “Ako to želite, gospodaru, i ako mislite da sam zaslužila.”

“Je li to ono što zaista osjećaš?”

Iskušenje da oborim pogled bilo je jako, ali natjerala sam se da mi pogled ostane na njegovim očima. “Ne, gospodaru”, rekla sam iskreno. “Očajnički želim svršiti i teško mi je zanemariti svoje potrebe zbog vaših.”

Sramila sam se priznati da u služenju njemu još nisam bila ondje gdje sam trebala biti.

“Tvoja mi iskrenost godi.” Pomilovao mi je obraz. “Ne osjećaj krivnju zbog svojih osjećaja.

Znam da je ovo tek početak tvojeg putovanja. Znam da još nisi u stanju potpuno potisnuti svoje potrebe. S vremenom ćeš doći do toga.”

On razumije. Olakšanje je odmah zamijenilo krivnju. “Hvala vam, gospodaru”, rekla sam i nasmiješila se.

“Poznajem te, draga moja”, rekao je. “Znam tvoje misli i tvoj um. Znam svaku liniju tvojega tijela. I znam žudnje koje skrivaš duboko u sebi.” Malo se pognuo i stišao glas. “Iste su kao i moje.” Čovječe.

Rastapam se. Znala sam.

~ 92 ~

Još mi nije rekao da spustim pogled pa sam ga i dalje gledala kad mi je izdao novu zapovijed.

“Puži do podstavljenog stola, Abigail”, rekao je.

Da pužem?

Znala sam da će doći do toga. Znala sam da će htjeti da barem jedanput to probam. Iskreno, očekivala sam da će mi se svidjeti kad probam puzati, kao što se dogodilo s ljubljenjem stopala.

Stoga sam se iznenadila kad sam došla do stola i shvatila da sam mrzila svaku sekundu provedenu na rukama i koljenima. Nisam ih mrzila toliko da bih rekla svoju sigurnu riječ, ali mrzila sam ih dovoljno da sam bila sigurna da je vidio moje nezadovoljstvo kad me pogledao.

On je najvažniji, rekla sam sebi. Vjerujem mu. Dopuštam mu da on odlučuje.

I svidjelo mi se ljubljenje stopala. Ne bih to znala da me nije natjerao da isprobam to.

Zaista sam se nadala da mu se nije svidjelo puzanje.

Oprezno sam se popela na stol, stalno pazeći da mi je glava niže od njegove. Kad sam se popela, umirila sam se i čekala.

“Na leđa”, rekao je.

Njegovi su koraci odzvanjali prostorijom kako mi se približavao. Vidjela sam da nosi četiri užeta.

Podignuo ih je uvis. “Zavezat ću te za svoj stol”, rekao je. “Prije nego što zavežem svaku ruku i nogu, stavit ću ti uže na usne i poljubit ćeš ga.”

Njegovi me planovi zaista nisu trebali paliti kao što su to činili.

Meko mi je uže dotaknulo usne. “Ovaj je za tvoju desnu nogu”, rekao je.

Poljubila sam ga. “Zavežite mi desnu nogu, gospodaru.”

Povukao mi je desnu nogu i stegnuo uže oko nje. Drugo mi je uže dotaknulo usne. “Lijeva noga”, rekao je.

Pritisnula sam usne u njega. “Molim vas, zavežite mi lijevu nogu, gospodaru.”

Kao i prvi put, uzetom mi je pričvrstio drugu nogu. Ponovio je to još dva puta — najprije s desnom rukom, a onda i s lijevom. Svaki put prije toga stavio mi je uže na usne da ga poljubim.

Svaki put sam ga molila da me zaveže.

Kad je završio, ležala sam na stolu raširenih ruku i nogu.

Počeo me dodirivati, od ramena, preko grudi i trbuha pa do točke između nogu na kojoj je zaustavio ruke.

Uvukao je jedan dugi prst u mene. Dodao je i drugi. Tjerala sam kukove da ostanu nepomični.

“Tvoje me tijelo prepoznaje”, rekao je osjećajući dokaze moje želje. “Poznaje svojega gospodara.”

Gotovo sam dahtala za njim; nije bilo smisla da se prepirem.

Osim toga, tu sam lekciju naučila na teži način.

“Zatvori oči, Abigail. Opet ćemo isprobati nešto novo.”

Imala sam prilično jasnu ideju o tome što će učiniti.

“Bez glasanja dok ne kažem drukčije”, rekao je.

Kad je Wartenbergov kotačić prvi put prešao preko mene, oštro sam udahnula. Kao i prije, počeo je s jednim — nježno ga je povlačio po mojim prsima, izbjegavajući bradavice. Onda mu je pridružio drugi i složno radio s obojicom, jedan na svakoj strani. Prelazili su mi tijelom, svaki je bio savršeno zrcalo onog drugog, svaki je dolazio sasvim blizu bradavicama, a onda se odmaknuo od njih. Odmah sam shvatila kad sam zastenjala i poslije tjedan dana duge kazne nisam namjeravala opet zabrljati. Tijelo mi se treslo kad su mi kotačići konačno prešli preko bradavica, ali nisam ni zucnula.

“Jako dobro, Abigail. Da nastavim?”

~ 93 ~

Zaustila sam da odgovorim i odmah se zaustavila. Kratko se nasmijao. “Vjerujem da ti nikad neće biti potrebno više od jednog puta. Miruj.”

Kotačići su mi se lagano kotrljali tijelom. Neobičan osjećaj — dok ih je vukao paralelno, imala sam osjećaj da me otvara kao patentni zatvarač. A onda su se razdvojili i prešli mi preko zdjeličnih kostiju. Zadržala sam dah i ostala sasvim mirna. Nazubljeni su kotačići došli točno do mojega osjetljivog dijela i otkotrljali se dalje.

Mislila sam da ću poludjeti zavezana za njegov stol i nadala se da me uopće neće dodirnuti ondje. Osjetila su mi bila tako pojačana, tako na rubu, da bi me jedan običan dodir poslao u razorni orgazam.

Na trenutak me uhvatila panika. Što ako je želio da svršim bez dopuštenja? Što ako me odlučio testirati da vidi koliko dugo mogu odolijevati? Nisam mogla, ne poslije gotovo šest dana uskraćivanja.

Sranje. Podbacit ću. Opet. Trebam li reći žuto?

Sigurno je osjetio moju zabrinutost jer su se kotačići zaustavili. “Jesi li dobro?” upitao me.

“Da, gospodaru, mislim da jesam.”

“Misliš da jesi? Misliti nije dovoljno dobro. Otvori oči. Što ne valja?”

Ruke su mu bile na mojim zapešćima i gležnjevima i provjeravao je užad.

“Užad nije problem”, rekla sam. “Ja sam problem.”

“Boli te nešto?” upitao je, a briga mu je naoblačila lice dok mi je dodirivao ruke.

“Ne, gospodaru. Samo se bojim.”

Hitro je odvezao užad kojom sam bila vezana za stol i osjećala sam se blesavo što sam izazvala takvu pretjeranu uzbunu. “Zaista nije ništa”, rekla sam. “Digni se. Reci mi.”

Uzdahnula sam i pridignula se u sjedeći položaj, a noge sam prebacila preko ruba stola. “Na trenutak sam pomislila da ću svršiti. I dok sam se trudila da se to ne dogodi, pomislila sam da možda želite da podbacim. Da želite da svršim bez dopuštenja.”

“I uhvatila te panika?”

“Da.” “Nisam želio da podbaciš”, rekao je jako polako. “Želio sam ti pokazati koliko si napredovala od prošlog puta kad smo pokušali nešto slično. Znam da si na rubu. Osjećam to.” Pogladio mi je obraz. “Rekao sam ti. Poznajem tvoje tijelo.” “Žao mi je, gospodaru.”

“Nemoj se nikada ispričavati za svoju iskrenost.”

Stajao je minutu i razmišljao. Držao je ruke na stolu kraj mojih nogu i zurio u zid iza mene. Što bih sve dala da mogu samo na sekundu biti u toj glavi.

Naposljetku je pogledao prema gore, intenzivna izraza lica. “Tvoja je kazna završila. Svrši kad želiš.”

Rekavši to, popeo se na stol, uhvatio mi lice i poljubio me. Gurajući me natrag na stol, nadvio se nad moje tijelo i pritisnuo me cijelom težinom.

To.To. Preplavilo me olakšanje i osjećala sam se gotovo ushićeno od sreće. A onda su se njegove ruke našle na meni i ushićenost je nestala jednako brzo kao što je i došla. Na njezino su mjesto došli čežnja, žudnja i potreba, i nije mi trebalo dugo da se vratim u stanje u kojem sam bila nekoliko sekunda prije. Pretpostavila sam da on osjeća isto — osjećala sam njegovu tvrdu kitu na svojem trbuhu.

Odmaknuo se i vidjela sam odgovor u tim tamnim očima. Gurnuo mi je koljena gore i ustranu tako da sam bila raširena pred njim. Onda mi je podignuo noge pa ih stavio oko svojega struka, povlačeći me bliže sebi.

~ 94 ~

Ni on ni ja nismo se pomaknuli. Njegova je kita samo lagano doticala moj ulaz i odolijevala sam nagonu da podignem kukove. Uživala sam u slasnom iščekivanju jer je bio tako blizu i znala da će uskoro biti u meni.

Još malo.

Još malo.

Pomaknuo se djelić milimetra i gurnuo glavić samo malo u mene. 0,da.

Nikad se nisam mogla umoriti od osjećaja njegova ulaženja u mene — kako me rastezao i posjedovao.

Jednim snažnim nasrtajem prevalio je ostatak puta i istog trenutka raspala sam se na komadiće i svršila oko njega.

Zločesto se nasmiješio. “Je li sad bolje?”

“O, Bože”, izustila sam, još preplavljena tim osjećajem. “Da, gospodaru.”

To je bilo sve što mu je trebalo. Počeo je snažno, stalno ulazeći i izlazeći iz mene. Napredujući prema svojem vrhuncu. Bila sam u pravu — ovaj je tjedan i njemu bio dug — nije prošlo dugo, a već se počeo trzati u meni i bio je sve bliže orgazmu.

Spustio je ruku između naših tijela i palcem mi zaokružio klitoris. “Možeš li opet svršiti?” pitao me teško dišući. “Za mene?”

Bio je u pravu kad je rekao da moje tijelo poznaje svojega gospodara. Ni ovoga puta nije bilo drukčije. Moje je nateklo meso odmah reagiralo i poslalo novi val užitka cijelim tijelom.

Zastenjao je i svršio u mene.

Nekoliko smo minuta ležali na stolu i ponovno sam uživala u osjećaju njegova užitkom potrošena tijela na sebi. U tome kako me moje olakšanje ostavilo slabom i gumenastom. Poljupcima mi se penjao tijelom i cijeli se ispružio na meni. Kad je došao do mojih usana, dugo me i strastveno ljubio.

“Moraš poći u krevet”, konačno je rekao i opet me kratko poljubio.

To je bio neobičan zahtjev. Znala sam da nije još ni devet sati. Zašto je želio da tako rano odem u krevet?

Možda me planirao probuditi usred noći. Poslije pet dana bez ikakva seksa, ne bi me iznenadilo. Ili je možda isplanirao dug i naporan dan sutra.

Možda oboje?

Međutim, nije bilo na meni da nagađam i što god da je isplanirao, htjela sam biti spremna.

“Laku noć, gospodaru”, rekla sam, kliznula sa stola i krenula prema vratima kako bih otišla u svoju sobu.

“Laku noć, ljepoto.”

~ 95 ~

Sedamnaesto poglavlje —ABBY—

Nije me probudio. Mislila sam da hoće — zapravo, očekivala sam to. Neko vrijeme ležala sam budna, čekajući hoću li čuti klavir ili njegove korake ispred vrata. Čak i kad sam napokon sklopila oči, rekla sam sebi da je to samo kratak odmor. Sigurno će me uzeti u nekom trenutku u noći.

Svakako sam se nadala tome.

Umjesto toga, budilica me probudila u šest ujutro. Osim ako mi nije rečeno drukčije, svaku subotu i nedjelju morala sam se pobrinuti da je doručak u blagovaonici spreman u osam. A budući da sam htjela vježbati prije kuhanja, navila sam sat u šest.

Odjenula sam odjeću za vježbanje i krenula prema njegovoj teretani.

Našoj teretani, ispravila sam se. Ovo je sad i moja kuća.

Zvuk koji se čuo s druge strana vrata zaustavio me na mjestu. Nathaniel je trčao na traci. Šaka mi je lebdjela iznad kvake. Morala sam držati glavu niže od njegove. Ako budem trčala, a on počne raditi trbušnjake ili nešto slično, kako ću to izvesti? Hoću li morati prestati s onim što radim i spustiti se tako da budem niže od njega?

Pogledala sam kroz prozor. Padala je kiša.

Kvragu. Ne mogu ni otići trčati van.

Premda je rekao da voli kad sam borbena, bilo mi je prerano za smišljanje načina kako da mi glava stalno bude niže od njegove u teretani. Vježbat ću poslije.

Imala sam još mnogo vremena do doručka pa sam se vratila na kat, istuširala se i odjenula.

Zatim sam se spustila u prizemlje i odlučila spremiti jaja Benedict.

Nije bio u blagovaonici kad sam došla onamo s njegovim tanjurom pa sam spustila doručak na stol na kojem je već bila kava i krigla narančina soka i čekala. Kad je ušao i sjeo za stol, kleknula sam pokraj njega.

“Dobro jutro, Abigail”, rekao je. Kosa mu je još bila vlažna i mirisao je na sapun.

“Dobro jutro, gospodaru”, rekla sam. Ako sve prođe prema planu i ovoga vikenda ne zaribam ništa, možda bismo se idući tjedan mogli zajedno tuširati prije odlaska na posao. Voljela sam se tuširati s njim.

“Jaja Benedict”, rekao je uzimajući pribor za jelo. “Izgledaju jako ukusno.”

“Hvala, gospodaru.”

“Pripremi si tanjur i pridruži mi se.”

Ostao je sjediti na stolcu pa sam morala hodati na koljenima do vrata i ustala sam kad sam došla u hodnik. Uopće mi se nije sviđalo to puzanje i sigurno ću mu to spomenuti kad me bude pitao o tome ili prvom prilikom kad se nađemo u knjižnici.

Ponijela sam svoj doručak u blagovaonicu, opet pužući, i sjela nasuprot njemu.

“Kako si spavala?” upitao me.

“Jako dobro, gospodaru. A vi?” Protokol u blagovaonici još mi je uvijek predstavljao sivu zonu.

Znala sam da ne smijem govoriti slobodno kao kad bismo jeli u kuhinji, ali sigurno mi je bilo dopušteno pitati ga kako je spavao.

“Bilo mi je čudno imati cijeli krevet za sebe”, rekao je. “Ali osim toga, spavao sam dobro.”

Kimnula sam shvativši što govori.

Primijetila sam da mu je narančin sok pri kraju pa sam podignula vrč da mu ga dolijem.

“Ne, hvala”, rekao je. “Ne želim više. Još malo i gotov sam.” ~ 96 ~

Jeli smo još nekoliko minuta u tišini. Jedini zvuk u prostoriji bilo je zveckanje pribora za jelo u dodiru s tanjurima. “Želiš li možda vježbati, Abigail?” upitao me kad je ispraznio tanjur. Još je sjedio i dovršavao kavu.

“Da, gospodaru”, rekla sam, nimalo iznenađena time što je znao što želim. S vremenom se čovjek navikne na to. “Želim.”

Kimnuo je. “Kad završiš s jelom i pospremiš stol i kuhinju, slobodno se možeš koristiti teretanom.”

“Hvala vam, gospodaru.”

“Budi u sobi za igru u deset i trideset.” Ustao je. “I svakako se dobro istegni.”

Srce mi je počelo lupati od pomisli na to što bi to moglo značiti. Čekala sam ga u sobi za igru, gola, u 10.25. Ispod lanaca u sredini sobe nalazio se jastuk pa sam kleknula na njega i zauzela početni položaj. Ušao je u sobu ubrzo poslije mene i prišao mi.

“Nadam se da si dobro vježbala?” upitao me.

“Da, gospodaru”, odgovorila sam.

“A budući da sam ti to i rekao, pretpostavljam da si se istegnula kako sam te tražio?”

Još sam uvijek osjećala endorfin kako mi juri tijelom poslije tjelovježbe, a sad je bio pomiješan s prepoznatljivim osjećajem požude i potrebe. “Da, gospodaru.”

“Jako dobro. Ustani za mene.”

Ustala sam, ali i dalje oborene glave. Uhvatio mi je jednu ruku, a onda i drugu, pa zatvorio zapešća u lisičine tako da su mi ruke bile iznad glave. Sputane, ali dovoljno labavo da ih mogu malo micati.

“Pogledaj me”, rekao je.

Kad sam to učinila, vidjela sam da nosi crne traperice i majicu kratkih rukava uguranu u njih.

Koliko sam se mogla sjetiti, nikad prije nije nosio majicu u sobi za igru. Zapitala sam se što bi to moglo značiti — možda je planirao da ga razodjenem poslije?

“Abigail”, zapovjedio je, očito svjestan toga da mi misli lutaju.

Usredotočila sam se na njegove oči, a ne na tvrde mišiće ispod majice.

“Nećeš svršiti dok ti to ne dopustim”, rekao je. Nagnuo se bliže i gricnuo mi uho, što je poslalo trzaj žudnje kroz mene. “Nećeš podbaciti.”

Kad je to rekao, vjerovala sam mu.

“Nećeš iznevjeriti mene”, rekao je. “Ponavljaj to u sebi ako moraš. Želim da to shvatiš i da se složiš s tim. Reci mi to.”

“Neću podbaciti”, ponovila sam za njim. Uhvatio mije bradu. “Nećeš, ljepoto. Vjeruj mi.”

Kimnula sam.

“Reci to ili ti neću otkriti što sam isplanirao za tebe danas.”

“Vjerujem vam.”

Pustio mi je bradu i premjestio se iza mene, spuštajući mi ruke niz tijelo. A onda me zaigrano pljesnuo po stražnjici. “Mislim da ovu guzicu treba dobro nalupati jer me nije nazvala gospodarom.

Sto ti misliš?”

Uh. Da, molim te. “Što god vama godi, gospodaru.”

“Mmm”, rekao je ljubeći mi leđa. “Godi mi da mi vjeruješ. Godi mi kad ti koža pod mojim prstima poprimi prekrasnu nijansu ružičaste i kad čujem tvoje uzdahe užitka dok te vodim u nove visine.” Rukama mi je trljao ramena kad je opet šapnuo: “Sjećaš li se osjećaja od prošlog vikenda?”

Sjetila sam se kako me bičevao i slasti predaje kad sam mu se prepustila i dopustila si da osjećam. “Da, gospodaru”, rekla sam šapnuvši. ~ 97 ~

“Ponovit ću to.”

Zadrhtala sam na njegove riječi.

“Prekrasno”, rekao je. “Kako tvoje tijelo reagira na moj glas.”

Usnama mi je prelazio po lopaticama, a glas mu je bio samo tiho mumljanje na mojoj koži dok je govorio nečujno i neraspoznatljivo.

Nisam bila svjesna toga da drži bič, ali kad se odmaknuo, meke trakice od zečjeg krzna nježno su mi dodirnule kožu. Polako me udarao mekanim bičem. Vukao ga. Milovao me. Gladio. Tijelo mi je izgaralo za njegovim dodirom i željela sam ga, nježno ili čvrsto, kako god.

Zatvorila sam oči kad je stao ispred mene, i dalje vukući bič po mojoj koži. Povlačio je njegove vrhove po mojim dojkama i suzdržala sam se da ne zastenjem.

“Nemoj”, rekao je. “Želim te čuti. Želim čuti svaki jecaj, svaki uzdah, svaki jauk.” Krzno je kliznulo niže i dodirnulo me između nogu. Podignula sam kukove želeći još.

“Ne još”, rekao je pa otišao iza mene i pljesnuo me po stražnjici.

Zastenjala sam, ali naglo sam utihnula kad sam osjetila nježan udarac antilopa na donjem dijelu bedara.

“Ni blizu”, rekao je. “Pokazat ću ti koliko si napredovala od našeg prvog vikenda.” Krzno je pratilo put kojim je prošao antilop. “Što sam ono maloprije rekao?”

“Neću podbaciti, gospodaru.”

“Tako je.”Antilop mi je pogodio lijevu stranu stražnjice. “Nećeš podbaciti.”

Neko vrijeme nije govorio, očito odlučivši komunicirati bičem. Katkad bi upotrijebio krzno, a katkad antilop. Cesto bi ih upotrebljavao istodobno. Ovoga puta osjećala sam da je jednostavnije da samo pustim osjećaje koje je budio u meni da me preplave. Oči su mi stalno bile zatvorene i zacviljela sam kad su me vrhovi antilopa odostraga pogodili između nogu. A onda sam zastenjala kad ih je zamijenilo krzno.

Više. Trebalo mi je više.

Pretraživala sam mozak, očajnički sam htjela da se taj osjećaj nastavi, ali nisam se mogla sjetiti riječi.

“Zeleno”, rekla sam napokon, gotovo viknuvši. “Zeleno. Molim vas.”

Idući udarac antilopa sletio je mnogo jače, kao oštar žalac na desnoj polovici moje stražnjice.

“Ovako?” upitao me.

“Da.” Siktala sam dok je bol prelazila u užitak.

Sljedeći su udarci slijetali snažno i brzo, baš onako kako sam htjela. Odgovorila sam stenjanjem, spremna i voljna da budem odvedena kamo god me želio odvesti. Nisam više osjećala zečje krzno, samo antilop. Povremeno bi me dlanom pljesnuo po stražnjici, zastao bi pa prstima ušao u mene, trljao i provocirao osjetljivu točku.

“Prekrasno”, šapnuo je kad sam zadrhtala pod njegovim dodirom.

Pritisnuo je tijelo uz moje, a njegove su mi traperice grubo trljale osjetljivu kožu. Osjećala sam svaki njegov dio — erekciju pritisnutu u moju stražnjicu, njegove ruke oko mojih ramena, prste koji mi trljaju i vrte bradavice, njegovo teško dahtanje na mojem uhu. Izvila sam leđa, žudeći da uđe u mene i okonča moju žeđ.

“Ne još”, ponovio je i drugi mi put srušio nade u lako olakšanje. “Poslije. Kad zaključim da si spremna.” Otkopčao je lisičine koje su mi držale zapešća i nježno mi masirao nadlaktice. “Otvori oči”, rekao je i zaobišao me pa stao ispred mene.

Susrela sam njegov prodoran pogled. “Jesi li dobro?” upitao me dok mi je dlanovima još uvijek masirao ruke.

“Da, gospodaru.”

Nije ništa rekao, samo mi je uhvatio ruku i poveo me u kut sobe u kojem je na podu bila prostrta deka. “Napravit ćemo malu stanku”, rekao je. “Želim da sjedneš ovdje i čekaš me.” ~ 98 ~

Deka je bila mekana i ugodna. Kao da je ispod nje stavio nekakvu prostirku.

“Bit će ovo dug dan, Abigail”, rekao je. “Nadam se da si govorila istinu kad si rekla da si dobro spavala i da si se temeljito istegnula.”

~ 99 ~

Osamnaesto poglavlje —ABBY—

Zavrtjelo mi se u glavi od zamišljanja toga što je isplanirao, a što bi zahtijevala da sam dobro naspavana i istegnuta. Zar ćemo provesti cijeli dan u sobi za igru? Jebeno nevje...

“Abigail”, zapovjedio mi je.

Odmah sam podignula glavu i pogledala ga u oči. “Da, gospodaru?”

“Ostani ovdje u početnom položaju. Vraćam se brzo.”

Hitro sam se premjestila u svoj uobičajeni položaj na koljenima i pognula glavu. Koljena su mi utonula u meku prostirku ispod deke i bila sam zahvalna što je rekao da ga čekam na prostirci, a ne na tvrdom podu.

U sobi nije bilo nikakva načina za mjerenje vremena. Čak i da sam bila opuštena i slobodna da se osvrnem po prostoriji, u njoj nije bilo sata koji bi mi pokazao je li prošlo vrijeme ručka. Koliko je prošlo otkad sam u deset sati ušla u nju? Htjela sam pogledom potražiti prozore, ali čak su i oni bili pokriveni zastorima za zamračivanje pa sam nastavila gledati u pod. Čula sam kad se vratio i osjetila da se prostirka ulegnula kad je stao kraj mene.

“Opusti se, ljepoto”, rekao je i sjeo do mene.

Kad sam otklizala unatrag i sjela, vidjela sam da drži pladanj: velik i prekriven mnoštvom slasnih zalogaja.

“Tapasi”, rekao je. “Ogladnio sam.”

Molim? I jednostavno je odlučio prezalogajiti u sobi za igru? “Uzmi.” Stavio mi je pladanj u ruke. Sve je izgledalo jako ukusno: mesne okruglice, kruh s umakom Aioli i ražnjići s komadićima povrća.

“Banderille” Kimnuo je prema ražnjićima pa otvorio veliku bocu vode koja je stajala kraj njega.

“Počet ću s njima.”

Ponovno sam pogledala drvene štapiće s nanizanim krastavcima, maslinama i mladim lukom.

Počet će s njima?

Sjedio je i čekao. Želio je da...?

Oh. Oh! Oh. “Ali najprije”, počeo je, stavio ruku u džep i izvadio štipaljke za bradavice i lanac. “Najprije te želim malo ukrasiti.”

Nervozno sam progutala knedlu i spustila pladanj. Sjetila sam se stezanja štipaljki i oštre boli kad ih je otpustio. Kako je povlačenje lanca slalo trzaje potrebe prema slatkoj boli između mojih nogu.

Podignula sam se na koljena i izbacila grudi prema naprijed, kao pozivnicu i kao prihvaćanje.

Bradavice su mi se ukrutile od pomisli na ono što im je spremao.

Radio je opuštenom lakoćom, najprije mi je trljao jednu bradavicu između prstiju, a onda drugu. Izazivao me. Provocirao. Šaptao mi kako sam prekrasna.

Bez obzira na sve to, ostala sam bez daha kad mi je prva štipaljka stisnula bradavicu. Uvukao je prst između mojih nogu i vrtio lijene krugove oko klitorisa, opet provocirajući i izazivajući, a onda se vratio i stavio štipaljku na drugu bradavicu.

“Prekrasno”, rekao je kad je završio. Sjeo je na pete. “Sad me možeš služiti.” ~ 100 ~

Uzela sam ražnjić i odmah osjetila kako se lanac njiše kad se pomaknem. Svaki moj potez pomaknuo bi lanac, a on bi lagano povukao štipaljke. Bit će ovo jako dug ručak. Skrila sam osmijeh misleći na to.

“Sad, Abigail”, rekao je pa povukao lanac. Zastenjala sam. Opet sam pogledala pladanj .Trebam li skinuti povrće s ražnjića i hraniti ga prstima ili mu samo staviti banderillu uz usta?

Nije mi dao nikakve upute pa sam bila prilično sigurna da mogu birati između toga dvoga. Što bi on želio?

Nisam bila sigurna.

No znala sam što bih ja željela da je situacija obrnuta.

Skinula sam krastavac s drvenog štapića i stavila mu ga pokraj usta. Razdvojio je usne. Jezikom mi je dodirnuo vrhove prstiju dok mu je krastavac nestajao u ustima.

Jebote, to je zabavno.

Izbočina u njegovim trapericama otkrivala mi je da je jednako napaljen. Dala sam mu i maslinu i luk, svaki put prstima i osjećajući električni šok kad bi mi usnama dodirnuo ruke. U kombinaciji s još uvijek zamjetnom boli u bradavicama, uzbuđeno sam drhtala podižući mali komad kruha s umakom Aioli.

Lanac se ponovno zanjihao. A njegove su mi usne opet lagano poljubile prste.

Isto se ponovilo i kad sam ga hranila mesnim okruglicama. I kad sam se vratila ražnjićima.

Kako je moguće da je ovo tako napaljujuće?

Nisam to znala, ali bilo je.

Shvatila sam da je služenje njemu upravo to: davanje sebe na koji god način on to želi. To je moglo biti seksualno davanje mojeg tijela. Način na koji sam mu posluživala doručak u blagovaonici. Kako sam se pripremala za njega, bila to joga, trčanje ili depilacija. I moglo je biti jednostavno poput stavljanja masline u njegova usta.

“Jesi li i ti gladna, ljepoto?” upitao me, očiju mračnih od žudnje i potrebe.

“Da, gospodaru”, šapnula sam.

Bez riječi uzeo je tanjur od mene. Nije micao oči s mojih dok je skidao krastavac s ražnjića i stavljao mi ga na usne. Otvorila sam ih i prihvatila ono što mi je dao.

Kad sam sažvakala i progutala, stavio je prazne prste na moje usne.

“Imam marinade na prstima”, rekao je. “Moraš je očistiti.”

Stavljala sam njegove prste, jedan po jedan, u usta i nježno lizala marinadu s njih. Kad sam završila, uzeo je maslinu i stavio mi je u usta. Opet je podignuo prste do mojih usana i opet sam ih očistila od svakog traga umaka.

Spuštajući ruku prema pladnju, udario me jedanput po bradavici i zamalo sam zacviljela. Zbog načina na koji me Nathaniel hranio, u kombinaciji s bolnim bradavicama, osjećala sam se bludno i sirovo, jer ono što sam htjela u svojim ustima nije bio njegov prst.

“Strpi se”, naredio mi je kad sam se promeškoljila. “Iz tvojeg ću tijela izvući svaku mrvicu užitka, koliko god budem mogao, i kad budeš mislila da ne možeš više podnijeti” — trznuo je lancem — “pokazat ću ti koliko još možeš.”

Zadrhtala sam, vjerujući svakoj njegovoj riječi.

Nasmijao se mojoj reakciji, uzeo jednu mesnu okruglicu i nahranio me do kraja.

Dovoljno si dugo imala štipaljke”, rekao je kad smo završili s jelom. “Ustani i stavi ruke iza leđa.”

Ručak me napalio više nego što sam to mogla zamisliti. Hranio me bez imalo žurbe. Povremeno bi prinio bocu s vodom mojim usnama i rekao mi da je otpijem. Tek kad bih se dovoljno napila, i on bi popio malo.

A između zalogaja igrao se štipaljkama za bradavice. Katkad bi lagano udario jednu tobože slučajno, ali znala sam da ništa što on čini nikad nije slučajno. Drugom prilikom bestidno bi ~ 101 ~

povukao lanac ili mi kvrcnuo kožu oko štipaljke. Ali što god da je činio, konačni je rezultat uvijek bio isti. Do kraja ručka drhtala sam od potrebe za njim.

Na njegovu sam zapovijed čekala da ustane prvi i tek onda stala na noge ispred njega. Pognula sam glavu i čekala daljnje upute.

Nakon što mi je skinuo štipaljke, mekim mi je uzetom zavezao nadlaktice iza leđa. “Kreni prema stolu”, rekao je.

Kratku šetnju do stola provela sam trudeći se ne razmišljati o tome što će biti. Pokušala sam se usredotočiti na izvršavanje onoga što mi je govorio, a ne na predviđanje ili pogađanje njegova idućeg plana. Trebalo mi je nekoliko minuta da se zavezanih ruku popnem na stol.

Kad sam se napokon uspjela popeti, što je vjerojatno bio jedan od najneelegantnijih trenutaka u mojem životu, okrenuo me na trbuh tako da mi je donji dio tijela ležao na podstavljenom klinu, a ispod gornjeg dijela stavio je jastuke i tako ga uzdignuo. Čula sam kako odlazi, ali vratio se samo nekoliko sekunda poslije. Stavio mi je ruke oko glave i zavezao šal oko nje. Jedan kratak trenutak uhvatila me panika, ali smirila sam se kad mi je pomilovao kosu.

“Jesi li dobro?” upitao me.

“Da, gospodaru.” “Žuto ili crveno ako želiš da usporim ili prestanem”, rekao je i dalje mi milujući kosu. “Moram obaviti još nekoliko stvari za pripremu. Opusti se.”

Glas mu je bio tih, ali imao je onaj uobičajen izravan ton. Od njegova glasa i ruku koje su mi se spuštale niz vrat preko ramena i lagano mi lupkale kralježnicu, osjetila sam da popuštam.

“Divno”, rekao je. Nije skidao ruke s mojeg tijela.

Ubrzo sam shvatila da je priprema koju je spomenuo imala veze sa mnom. Pripremao je mene. Čovječe.

Sumnja mi je potvrđena kad mi je uhvatio ruku i zavezao uže oko zapešća. Malo sam se promeškoljila na stolu.

Snažno me opalio dlanom po stražnjici. “Nisam ti rekao da se pomakneš.”

Ležala sam savršeno nepomično dok mi je drugim uzetom vezao drugo zapešće. Ruke su mu krenule niže i masirale mi struk, a njegovi snažni prsti gnječili su mi donji dio leđa. Još sam se više opustila.

Donji dio mojega tijela već mu je bio izložen, no uhvatio mi je lijevi gležanj i zavezao ga za lijevo zapešće, a onda je isti postupak ponovio s desnim gležnjem i desnim zapešćem. Bila sam posve izložena. Osjećala sam se bespomoćno.

“Prekrasno”, rekao je.

Nisam se osjećala baš prekrasno. Osjećala sam se bespomoćno i neugodno.

Poskočila sam od zvuka klikanja fotoaparata iza sebe. “U slučaju da mi ne vjeruješ”, rekao je. Čula sam mu korake dok je hodao oko mene. Aparat je opet kliknuo. Jebote. Fotografira me.

“Pogledaj samo ovo”, rekao je i nakratko gurnuo prst u mene. “Mislim da ti se prilično sviđa ideja što radim slikovne dokaze tvoje ljepote.”

Došao mi je do glave i coknuo. “A vidi ovo. Opet sam uprljao prste.”

Stavio ih je na moje usne pa sam zinula i očistila mu prste jezikom. Bio je u pravu; pomisao na to da me fotografira doista me napaljivala, posebice zbog načina na koji sam bila vezana.

“Pogledaj se. Potpuno si raširena i čekaš me.” Klizio je prstima oko mojeg ulaza. “Zamisli sve stvari koje bih ti mogao raditi.”

Vrtio je prste oko mojeg klitorisa. “Stvari koje bih mogao učiniti ovdje.” Uvukao je dva prsta duboko u mene i tijelo mi se pomaknulo. Zastenjala sam osjetivši kako mi se bolne bradavice na izluđujuće ugodan način trljaju o jastuk.

Zasmijuljio se. ~ 102 ~

“Ili možda ovdje.” Pomaknuo je prste tako da su mi zagolicali drugi ulaz. Oštro sam udahnula.

0, da. Opet. Želim da me opet posjeduje.

Zacviljela sam kad me je namazao toplim lubrikantom.

“Tako puna potrebe”, rekao je. Polako je vrtio nekakvim čepom oko mjesta na kojem me pripremao. “Sjećaš se?” upitao me. “Paul i Christine?”

Prevrtala sam misli pokušavajući shvatiti na što točno misli.

“Kad si se pitala kakav je to osjećaj?” Gurao je i polako uvlačio čep u mene.

Bila sam rastegnuta.

Rastegnuta, otvorena i izložena, i čekala sam. Snažno me lupio po guzici. “Sjećaš li se sad?” pitao je. O,da.

“Odgovori mi.”

“Da, gospodaru.”

Ruke su mu ponovno postale nježne, zadirkivale su me i klizile mojim rascjepom. Polako su postajale sve grublje i uštipnule me za vanjske usne. A onda me opet pljesnuo po guzici.

Izmjenjivao je lupanje i zadirkivanje, sve dok nisam više mogla reći što je užitak, a što bol. Pod njegovim su se rukama ti osjećaji spojili.

Osjetila sam pritiskanje nečeg tvrdog i kožnatog. Kožnata traka? Vukao ju je gore-dolje, zaigrano pucnuo njome po mojem klitorisu, a onda snažno zamahnuo po stražnjici.

Progunđala sam.

“Sviđa ti se to?” upitao je.

“Da”, odgovorila sam, napola stenjući.

Traka je pala još jače i pogodila točno u mjesto na kojem je bio čep.

0, dragi Bože. “Što?” pitao je.

“O, Bože”, dahtala sam. “Da, gospodaru.” Opet me udario. “Tako je bolje.”

Koža je nježno udarala po mojoj bolnoj i sve većoj potrebi, a onda mi je još jedanput okružio prstima klitoris. Osjećala sam se kao da opasno balansiram na nečemu i zamalo sam pala kad me opet opalio trakom. Još jače.

Nisam htjela da ikad završi. A neko vrijeme činilo se kao da nikad i neće. Čep u meni. Trljanje njegovih prstiju. I kožnata traka koja ih spaja u mješavinu bolom začinjenog užitka.

“Uzet ću te ovako”, konačno je rekao teško dišući. “Tako napunjenu. Lijepu i raširenu.” Čula sam zvuk zatvarača i osjetila nalet zraka. Smjestio je ruke na moje kukove i jednim se snažnim i dubokim naletom ukopao u mene. Zacviljela sam. Osjećaj je bio nevjerojatan: u meni je bio on, ali i čep. Rastegnuta, razvučena i vezana, pomislila sam na to koliko moja osjetljiva koža i nadraženo tijelo još mogu podnijeti.

“Svrši kad želiš”, rekao mi je zadihano.

Ne prestajući izlazio je iz mene i opet me punio. Uzimao me, polako i duboko. Njegovi su nasrtaji bili kontrolirani i odmjereni. Opet sam balansirala i željela sam zadržati osjećaj koji sam imala.

Tijelo mi se treslo od nadolazećeg izbavljenja, mišići su mi bili napeti i zategnuti. Kretao se brže iza mene. Kretao se brže u meni. Stisnula sam šake kad je ušao u mene, nasrnuo i udario u čep.

Opet.

Ja sam...

Ja sam...

Vrištala svoje olakšanje.

Osjećala sam se lagano kao da lebdim. Ili teško.

~ 103 ~

Da, to je to. Bila sam preteška da bih se pomaknula i tijelo me nije moglo držati. Protresla me lagana drhtavica.

Naknadne posljedice snažnog orgazma, zaključila sam.

Milovao me dok me odvezivao i govorio mi nježno i tiho. Nisam mogla razabrati njegove riječi, ali nije bilo ni važno. Bio je tu. Udovi su mi bili malaksali i odvezani, a on je bio nježan.

Skinuo mi je povez s očiju. U prostoriji je bilo mračno.

“Opusti se”, rekao je. “Sad se odmori.”

Njegove su usne nježno dodirnule moje prije nego što sam sklopila oči.

~ 104 ~

Devetnaesto poglavlje —NATHANIEL—

Držao sam je dok je spavala. Odnio sam je iz sobe za igru u našu sobu u kojoj sam je umotao u deke i milovao joj kosu. Današnji je dan bio duži i intenzivniji od ijednog prije i nisam bio siguran kako će reagirati. Ali zato sam svakako očekivao da će zaspati poslije igre i da će je idućeg dana sve boljeti. Kad se probudi, provest ćemo neko vrijeme u jacuzziju da se opustimo i okrijepimo joj mišiće.

Nisam mogao a da ne usporedim svoja djela i planove s Abby s onim što sam radio s prethodnim pokornima. Brinuo sam se o njima, naravno, ali čak i poslije ovakva dana kakav sam joj danas priuštio, uvijek bi spavale u sobi za pokorne. Nikad, nikad u mojem krevetu.

Zapitao sam se je li sad drukčije zato što je to naša spavaća soba? Da Abby nije pristala na to da se preseli kod mene, bi li je odnio u drugu sobu da se ondje odmori?

Ne. Čak i da je zadržala svoj stan, znao sam da bi sad ležala u mojem krevetu.

Sjene u sobi postajale se sve duže kad se konačno promeškoljila. Stavio sam joj ruku na rame i nježno je milovao dok se budila. Rastegnula se uz mene, nesvjesno gurajući dupe u moje prepone, i tiho zastenjala.

Boli je.

Pripremio sam joj vodu i ibuprofen, ali u tom je trenutku bilo najvažnije da zna da sam s njom.

Zaspala je u sobi za igru; vjerojatno je bila dezorijentirana.

Oslonio sam se na lakat i rekao joj tiho: “U našoj si sobi. Kad budeš htjela ustati, reci mi.”

“Mmmm”, promrmljala je, još uvijek napola spavajući.

“Pripremio sam nam pileću salatu Cezar za večeru”, rekao sam. Znao sam da joj je to jedno od omiljenih laganih jela. “Mislio sam da se spustimo do jacuzzija kad ustaneš.”

U jacuzziju je postala pričljivija. Posebice kad sam predložio da večeras spava u našem krevetu.

Okrenula mi se u krilu i pogledala me. “Smijem li vam postaviti pitanje, gospodaru?”

“Smiješ”, odgovorio sam i bilo mi je drago što joj je ugodnije razgovarati sa mnom iako je vikend. “Naravno. Govori slobodno.”

“Da ja nisam ja”, rekla je. “Da sam jedna od vaših drugih pokornih, biste li me pozvali da spavam s vama u krevetu?”

“Ne. Ali ne vidim kakve to veze ima i s čim.”

“Ako je spavaća soba na dnu hodnika bila dobra za njih, zašto nije dovoljno dobra za mene?”

Jedan pramen kose ispao joj je iz repa svezane kose i visio ispred očiju. Zakvačio sam joj ga iza uha. “Ti nisi jedna od mojih prethodnih pokornih”, rekao sam. “Ti si ti.”

“Ne želim da postupate sa mnom drukčije.”

“Cijenim to, ali sve u vezi s tobom drukčije je. I”, rekao sam, a onda joj lagano podignuo bradu prstima. “Moje prethodne pokorne bile su iskusne. Ti nisi.”

Nosnice su joj se raširile. “A ja ne vidim kakve to veze ima i s tim”, rekla je ponavljajući moje riječi.

“Opet si djetinjasta?” upitao sam je, djelomice je zadirkujući, djelomice ozbiljno.

“Ne, gospodaru”, odgovorila je brzo. “Samo želim da mi objasnite.”

Duboko sam udahnuo. “Slažeš li se da je vrijeme koje smo danas proveli u sobi za igru bilo duže nego ikad prije?” upitao sam. “I intenzivnije?”

Kimnula je. ~ 105 ~

“Mogu se pojaviti određeni” — tražio sam pravu riječ — “osjećaji poslije tako duge i intenzivne igre”, rekao sam. “Može biti teško — vratiti se u normalu.”

Nekoliko minuta sjedila je duboko zamišljena. “Dogodi li se i vama isto?”

“Da”, rekao sam. “Ali ja sam se naviknuo na to. Znam što mogu očekivati. Znam kako ću reagirati. I imam načine na koje se nosim s tim.”

“Bi li vam smetalo kada večeras ne bih spavala u vašoj sobi?” upitala me. “Želim da se prema meni ponašate potpuno isto kao prema bivšim pokornima.” “Želiš ostati u drugoj sobi večeras?” Znao sam da nikad neću postupati s njom potpuno isto kao s bivšim pokornima, ali poštovao sam kontekst njezine molbe.

“Voljela bih to”, rekla je i nesigurno mi prešla rukom po prsima. Zamalo sam zastenjao.

Vjerojatno ju je sve boljelo pa nisam želio da radi išta naporno.

“Obećavaš li mi da ćeš doći k meni ako budeš htjela razgovarati?” upitao sam. “Ili barem nazvati Christine?”

“Obećavam.”

“Razgovarat ćemo i sutra”, rekao sam. “Vjerojatno i u ponedjeljak. Želim biti siguran da si dobro.”

“Dobro sam”, uvjeravala me. “Boli li te?”

“Samo malo.” Pomaknula mi se u krilu. “Ništa jako neugodno.” “Želim da popiješ ibuprofen prije nego što večeras odeš spavati. Sutra će te vjerojatno boljeti.”

Isplanirao sam vrlo opuštajuću nedjelju, nikakve velike aktivnosti ili fizički napori. Spustio sam usne na njezine i kratko je poljubio. “Reći ćeš mi ako te bude boljelo?”

Nasmijala se na mojim usnama. “Da, gospodaru.”

Kad sam joj u nedjelju skinuo ogrlicu, spustio sam je na kauč i počeo joj masirati stopala. Nije mi promaknulo da joj je bilo ugodnije razgovarati kad bismo se dodirivali pa sam želio da joj bude ugodno dok to činimo. Osim toga, i mene je to opuštalo.

“Omiljena stvar koju smo učinili ovoga vikenda?” upitao sam je da počnem razgovor.

Naslonila je glavu na kauč i uzdahnula. “Kad si me uzeo jučer. Bilo je nadrealno. Cijeli jučerašnji dan bio je nadrealan. Nekih se dijelova uopće ne sjećam.” Nasmiješila se. “Jesi li me ti odnio u spavaću sobu? Ne sjećam se uopće da sam hodala.”

“Jesam. Bila si potpuno ošamućena.”

“Je li to normalno?”

“Za tebe očito jest”, rekao sam. “Ali s obzirom na tvoje prethodne reakcije, očekivao sam da ćeš se slomiti.” “Želim se opet osjećati tako”, rekla je uz zločest sjaj u očima.

“Odlično. Želim učiniti da se opet osjećaš tako.”

Posegnula je za mojom nogom. “Zašto ne prebaciš noge ovdje pa da i ja tebi izmasiram stopala?”

“Ne. Pusti da ja to tebi radim.”

“Rado bih ti uzvratila uslugu.”

“Sjećaš li se onoga kad sam ti rekao da imam načine pomoću kojih se nosim sa svojim osjećajima kad se vraćam u normalu poslije igre?” upitao sam. “Da.” “Ovo je jedan od njih.” Radio sam joj na gornjem dijelu stopala. “Pomaže mi.” Nije rekla ništa.

“I nije stvar u tome da sam to radio s bivšim pokornima jer nisam. Tek sam s tobom otkrio da mi to pomaže.” Podignuo sam obrvu. “Udovolji mi?”

Jače mi je gurnula stopalo u ruke. “Svakako, dokle god dobro obavljaš posao.”

Podignuo sam njezino stopalo do usana i poljubio joj meki taban. “Zar ga ne obavim uvijek dobro?” ~ 106 ~

Odgovorila mi je samo drhtajem pa sam joj spustio nogu i nastavio s masažom.

“Najmanje ugodna stvar koju smo učinili tijekom vikenda?” upitao sam.

“Bez konkurencije”, rekla je. “Mrzim puzanje. Mrzim ga. Mrzim ga. Mrzim ga.”

“Stvarno?” upitao sam, premda me njezin odgovor nije iznenadio. Nekoliko sam joj puta primijetio izraz nezadovoljstva na licu.

“Da, ne želim to raditi često.”

“Baš šteta”, rekao sam. “Da ti se nije svidjelo.”

“Tebi se svidjelo?” Podignula je glavu s naslona kauča. “Reci mi da ti se nije svidjelo.”

“Svidjelo mi se”, rekao sam i samo je progunđala.

“Zašto? Zašto ti se ne sviđa kad ti ljubim stopala? Zašto ti se mora sviđati baš puzanje?”

“Zato što ti ne vidim dupe kad mi ljubiš stopala.”

“Molim?”

“Rekao sam”, nasmijao sam se, “da ti ne vidim dupe kad mi ljubiš stopala.”

“Gledao si mi guzicu dok sam puzala?”

“A što si mislila da radim?” upitao sam. Prešao sam rukom po njezinu golom bedru i dodirnuo joj rub kratkih hlačica. “Imaš nevjerojatno dupe.”

“Vjerovat ću ti na riječ. Nisam ga nikad vidjela.”

“To nije problem. Imam fotografije.”

Obrazi su joj se zažarili. “O, kvragu.”

Zahihotao sam se. “Želiš li da odem po njih?”

“Ne.” “Onda poslije”, rekao sam i vratio se njezinim stopalima. “Hm”, odgovorila je. Ponovno je progovorila poslije nekoliko sekunda. “Znači, opet ćeš me tražiti da pužem?”

“Je li ti to stroga granica?” upitao sam umjesto odgovora. “Nije.”

“Abby, stvari stoje tako da sam ja dom u ovoj priči, a meni se sviđa kad pužeš. Ali drago mi je da mi otvoreno i iskreno kažeš što ti se sviđa i ne sviđa. Trebaju mi te informacije.”

Znao sam da ću je ponovno tražiti da puže, kao što sam znao da ću tražiti da mi ljubi stopala, premda to nije bilo nešto što mi se pretjerano sviđalo.

Nekoliko sam joj minuta u tišini masirao stopalo, opuštajući je i umirujući rukama.

“A što je s onim držanjem glave?” upitala me. “To nisam očekivala.”

“Mentalna stvar”, objasnio sam joj. “Nešto što će ti pomoći da ostaneš u odgovarajućem stanju uma. Mislio sam da će ti pomoći da se usredotočiš.”

“Oh.” “Je li upalilo?”

“Mislim da jest”, odgovorila je. Prebacio sam se na njezino drugo stopalo.

Prelazio sam rukom po njemu i zaustavio se na peti. “Želim razgovarati o petku navečer.”

“Trebala sam reći žuto kad me uhvatila panika.”

“Da”, složio sam se. “Ali nije samo to. Ja sam bio previše agresivan u svojim planovima i žao mi je zbog toga. Nisam te trebao tako pritiskati poslije onako duge kazne.”

“Mislila sam da ćeš se ljutiti jer nisam rekla sigurnu riječ”, rekla je.

“I to je istina, ali sigurna riječ ne bi bila potrebna da sam ja napravio bolji plan.”

“Ne želim te razočarati.”

“Izgovaranje sigurne riječi nikako ne može biti razočaranje”, rekao sam. “Mogu te pritiskati samo ako sam siguran da ćeš reći žuto ili crveno bude li potrebe za to. I da, očekujem da kažeš žuto čak i ako si se uspaničila i misliš da te guram prema neuspjehu.”

~ 107 ~

“Nisam bila sigurna.”

“Obećaj mi da ćeš ubuduće reći sigurnu riječ”, rekao sam. Nisam želio raspravljati o ničemu drugom dok ne pristane na to. “Obećavam”, rekla je, “Ali ovoga vikenda rekla sam zeleno, zar ne?

Sjetio sam se jučerašnjeg dana kad sam je bičevao zavezanu za križ. Več sam doživio da mi pokorne kažu zeleno i premda bih na tu riječ uvijek zastao na trenutak, nisam reagirao onako kako sam se bojao da hoću. Kad je Abby rekla zeleno, u meni su se probudili osjećaji ponosa i zadovoljstva.

“Da”, rekao sam. “Jesi. Bilo mi je jako drago da se osjećaš dovoljno ugodno da mi kažeš što trebaš.”

“Osjećala sam se točno na rubu tog osjećaja. Znaš na koji mislim?”

“Potprostor. Ne iz osobnog iskustva, ali da, znam na koji osjećaj misliš.”

“Jednostavno sam znala da ću doći onamo ako kreneš jače i brže”, rekla je. Pogled joj je odlutao prema udaljenoj polici s knjigama dok se prisjećala.

“I jesi li?” upitao sam. Želio sam potvrditi ono što sam već znao, ali nije mi odgovorila. “Abby?”

“Ha?” Vratila je pogled na mene i osmjehnula mi se. “Da, jesam.” Izvukla je nogu iz mojih ruku i pridignula se. “Hvala.”

“Nema na čemu, ali nisam završio s masažom.” “Želim ti zahvaliti poljupcem”, rekla je primičući mi se. “Pravim.

Usne su joj bile ispred mojih. Nisam mogao skinuti pogled s njih. “Rekao bih 'nema potrebe za zahvalama', ali zaista želim taj poljubac.”

“Ma nemoj?” upitala je i sjela mi u krilo.

“Aha”, odgovorio sam kad su joj usne dodirnule moje.

Ona je počela s ljubljenjem i pustio sam je da vodi, uživajući u njezinu jeziku dok je klizio po mojim usnama. Lagano sam ih razdvojio i okusio je. Zahvaljivala mi je nježno, polako i dugo.

Mogao sam satima ostati ovako s njom u krilu, ali znao sam da je još uvijek sve boli.

Kasnije, rekao sam sebi. Možda večeras.

Kad smo se napokon razdvojili, ostala mi je u krilu, naslonjena na prsa, a ja sam joj nježno milovao kosu.

“Mladenci se vraćaju idućeg vikenda?” upitao sam.

“Da, u petak navečer. Posljednji put kad me nazvala, Felicia je spomenula nekakav ručak u subotu. Rekla sam joj da ćemo se dogovoriti. Nisam znala kako da joj drukčije odgovorim.”

“Nema potrebe da se izoliramo. Možemo otići na sat ili dva. Uvijek ćemo morati kalkulirati s vremenom vikendom.” Trljao sam joj leđa. “Naravno, pod uvjetom da želiš ići.”

“Nedostaje mi.”

“Znam”, rekao sam. “Ako je vikend, to ne znači da nećemo raditi ništa drugo osim igranja u sobi za igru.”

“Premda bi to bilo zabavno”, zadirkivala me.

“Slažem se, ali ne želim te previše pritiskati.” Spustio sam joj ruku niz leđa. “Još te boli?”

“Malo.” Slegnula je ramenima. “Ništa što ne mogu podnijeti.”

“Reci mi ako...”

“Nathaniele”, prekinula me. “Velika sam cura i poznajem svoje tijelo. Već sam ti obećala da ću ti reći. Reći ću ti.”

“Oprosti. Samo provjeravam.”

“Ali već si provjerio.”

“Promijenimo temu”, rekao sam. “Sastavio sam popis potrepština za spremačicu. U kuhinji je.

Htio bih da ga pogledaš i dodaš ono što želiš da donese iz trgovine.”

“Ne ideš sam u trgovinu po stvari za kuću?” ~ 108 ~

“Ne”, rekao sam pokušavajući se sjetiti kad sam posljednji put bio u trgovini.

“Nikad?”

“Ne više”, rekao sam. “Nema potrebe. Zašto?” “Čudno je imati nekoga tko ti radi sve to.”

“Naviknut ćeš se”, rekao sam joj. “Osim toga, uz posao i vrijeme koje provodim s tobom vikendom, nemam vremena za hodanje po trgovini tražeći kruh i mlijeko.”

“Kažeš to kao da ti je to ispod časti”, rekla je. “Znaš li da većina ljudi radi te stvari bez razmišljanja.”

“Svađat ćemo se oko odlaženja u trgovinu?” upitao sam. “Zbilja?”

Ukočila mi se u rukama, možda razmišljajući o tome što da kaže ili učini. “Ne”, rekla je konačno. “Ne želim se svađati s tobom.”

“Odlično. Ni ja se ne želim svađati s tobom.” Opet sam je poljubio. “Jesi li za šetnju?”

“Da”, rekla je. Ustala je i rastegnula se. “Godit će mi svjež zrak.”

Te večeri čekala me u našem krevetu, plahte navučene do brade i vragolastog osmijeha na licu.

“Skrivaš se?” upitao sam je i uvukao se kraj nje.

“Ne. Samo imam malo iznenađenje.”

Ramena su joj bila gola pa sam zaključio da vjerojatno nije riječ o novom rublju. Nije mi padalo na pamet ništa drugo. “Za mene?” upitao sam.

Kimnula je. “Moraš ga odmotati”, rekla je i izbacila prsa prema naprijed.

“Ma da?” Približio sam se i prstom još prešao po ključnoj kosti. “E pa, sasvim slučajno, baš volim odmotavati svoja iznenađenja.” Spustio sam usne i krenuo putem kojim je prošao prst.

“Mmm”, mumljala je. “Niže.”

“Doći ću i onamo”, rekao sam i zavrtio jezikom u udubini na njezinu vratu. “Polako.”

Htio sam je pitati boli li je još, ali znao sam da bi je to vjerojatno naljutilo. Ako me željela...

Ne namjeravam se buniti.

Oprezno sam podignuo plahtu. “Što se to ovdje skriva?” upitao sam i provirio ispod. “Jebote, Abby”, rekao sam, na trenutak zapanjen.

“Sviđaju ti se?”

Mislila je na prstene za bradavice, ili nešto slično tome, koji su joj ukrašavali svaku bradavicu.

Za razliku od normalnih prstena, ovi su bili crveni i okruživali su joj bradavice. Nije ih imala prije, a bila je kod kuće cijelo poslijepodne i cijelu večer. “Nathaniele?” upitala je.

“O, da”, rekao sam i prešao prstom po jednom prstenu. “Sviđaju mi se. Sviđaju mi se. Jako.”

“Htjela sam to probati.”

“Odakle ti ideja za to?” upitao sam je. I dalje nisam skidao pogled s njezinih prsa.

“Christine ima piercing, ili ga je barem imala. Jesi li znao to?” Udahnula je kad sam pognuo glavu i jezikom joj nježno dodirnuo izloženu bradavicu.

“Nisam”, rekao sam. Posljednji put kad sam je vidio u sobi za igru nosila je grudnjak, a prije toga vidio sam je prije mnogo godina.

“Rekla mi je da su jako seksualno stimulirajući, ali najprije mi je predložila ovo.”

“Pametna žena, ta Christine”, rekao sam i prebacio joj se na drugu dojku. “Znao sam da je vaše upoznavanje bio dobar potez.”

“Osim toga, nisam htjela napraviti nešto trajno poput piercinga, ako ti se ne sviđa ta ideja.”

Kita mi je postala neugodno tvrda. “Piercing?”

Kimnula je. “Možda samo na jednoj bradavici? Ne znam.”

Jebote.

“Razmišljala si o tome da napraviš piercing?” pitao sam. “Da. Ne sviđa ti se ideja?” ~ 109 ~

Uzdahnuo sam i ponovno se uspravio kako bih je mogao pogledati u oči. “Mislim da imaš prekrasno tijelo, Abby. Priznajem, ta je ideja prilično napaljujuća, ali ne želim da srljaš ni u što.”

Opet sam joj dodirnuo bradavicu. “Počnimo s ovim.”

Vragolasti se osmijeh vratio. “Imam i privjeske.”

“Privjeske?” rekao sam promuklo.

“Aha.” Otkotrljala se tako da me opkoračila. “Možda ću te sutra iznenaditi njima.”

~ 110 ~

Dvadeseto poglavlje —NATHANIEL—

Nešto je bilo čudno cijeli tjedan. Nisam mogao reći točno što i Abby i ja ni u jednom trenutku nismo počeli pravu svađu, ali nešto nije bilo kako treba.

Da budem iskren, tjedan je bio prepun obveza. Ali svi su bili takvi. I dalje sam jedanput na tjedan išao kod psihijatra, utorkom smo Abby i ja večerali s mojom obitelji, a tjedan prije upisala nas je na jogu za parove, ponedjeljkom i srijedom.

U petak ujutro Sara mi je poslala podsjetnik za rezervaciju za moj skorašnji poslovni put u Kinu.

Sranje.

Zaboravio sam reći Abby za to putovanje. Nadao sam se da joj neće biti problem uzeti slobodne dane u knjižnici. Jedan tjedan ne bi trebao biti problem. Krenut ćemo u subotu rano ujutro i vratiti se iduće nedjelje navečer. Možda bismo nakon toga oboje mogli uzeti slobodan ponedjeljak i utorak da se odmorimo od puta. Počastit ću je danom u spa centru. Još je uvijek govorila o onom koji je s Elainom i Felicijom provela prije vjenčanja.

Nekoliko sati poslije našao sam se s Abby na ručku u našem omiljenom talijanskom restoranu.

Stigla je prva i sjela za stol na otvorenom. Poljubio sam je i smjestio se na svoj stolac.

“Kakav ti je dan?” upitao sam. Doista sam uživao u ručcima s njom jer je to bila ugodna stanka u stresnom danu.

Nasmiješila se i otpila gutljaj vode. “Dobar”, rekla je. “A tvoj?”

“Također.”

Naručili smo i razgovarali o svemu i svačemu, najviše o Jacksonovu i Felicijinu povratku s medenog mjeseca i planovima za ručak s njima sutra.

“Stalno ti namjeravam reći”, promijenio sam temu. “Za dva tjedna imam isplanirano putovanje i nadao sam se da ćeš poći sa mnom.”

“Ne odgovara mi za dva tjedna.”

“Ne mogu ti nikako promijeniti mišljenje?” zaplesao sam obrvama. “Čuo sam da znam biti jako uvjerljiv kad to želim.”

“Za dva tjedna imam konferenciju”, rekla je. Skrivala je osmijeh i ponašala se kao da je nimalo ne diraju moje zaigrane obrve.

“To zvuči užasno dosadno i naporno”, rekao sam. “Pođi sa mnom u Kinu. Daj da te nagovorim.”

“Ideš u Kinu?”

“Aha, moje moći uvjeravanja već djeluju. Da, idem u Kinu.”

“Tvoje moći uopće ne djeluju”, rekla je. “Moram ići na tu konferenciju ako se želim natjecati za Marthin posao kad ode u mirovinu.”

“Martha ide u mirovinu?”

“Za nekoliko godina. Osim toga, nemam ni putovnicu.”

“Nemaš?” upitao sam. Kako je moguće da nema putovnicu? “Morat ćemo se pobrinuti za to.

Možemo ti je napraviti žurnim postupkom.”

“Zato što ću non-stop putovati u inozemstvo?” upitala me i iznenada je vedar ugođaj našeg ručka zamijenila skrivena napetost koju sam primjećivao cijeli tjedan.

“Nadam se da ćeš često putovati u inozemstvo”, rekao sam. “Sa mnom.”

~ 111 ~

Neugodno se promeškoljila na stolcu, ali prije nego što je išta rekla, konobar se vratio i donio nam hranu.

“To bi bilo odlično”, rekla je kad je konobar otišao. “Ne mogu ići u Kinu, ali u pravu si. Treba mi putovnica. Sredit ću to.”

Nije mi zvučalo baš odlično, barem ne tim tonom, ali promijenila je temu i nisam dalje forsirao.

Znao sam da bih trebao reći nešto drugo, trebao bih je pitati je li sve u redu, barem pokušati saznati što joj se događa u glavi. Ali što sam više razmišljao o tome, bio sam bliže odluci da pričekam. Zašto razgovarati o takvim stvarima na terasi restorana? Osim toga, da nešto nije u redu, zar mi ne bi to rekla?

Cijeloga tog poslijepodneva, stalni osjećaj da nešto ne valja odvlačio mi je pozornost od posla.

Odnosno, možda ne valja nisu prave riječi, ali nešto je bilo čudno. Bio sam sve sigurniji u to. Imao sam nekoliko sastanaka tog poslijepodneva, ali, nasreću, vodili su ih moji stariji rukovoditelji pa sam se trebao samo pojaviti na njima.

Bilo je gotovo šest sati kad sam te večeri stigao kući. Bilo koji drugi petak navečer smješkao bih se razrađujući planove za vikend. Ali jedini plan za tu večer bio je posjesti Abby i obaviti dug razgovor prije nego što učinimo bilo što. Nisam znao što nije u redu, ako je uopće tako, ali namjeravao sam saznati prije nego što joj stavim ogrlicu. Čekala me u predsoblju. Sjedila je na plišanoj klupi, Apollo joj je bio pod nogama, i nervozno mi se nasmiješila kad sam ušao.

Spustio sam aktovku pokraj vrata i sjeo do nje. Nismo se dodirivali i između nas se mogla opipati napetost.

“Hej”, rekla je.

“Hej”, odgovorio sam. Zbunjen, nesiguran i malo uplašen. “Što se događa?”

“Ništa hitno”, rekla je. “Samo sam htjela razgovarati s tobom.”

I dalje se nismo ni dotaknuli, a od njezinih se riječi nisam osjećao ništa bolje.

“I ja sam mislio isto”, rekao sam. “Zapravo, namjeravao sam inzistirati na tome da razgovaramo. Ovaj tjedan kao da nisi svoja.”

Uzdahnula je. “Novine su objavile članak o tebi i tvojoj tvrtki. Jesi li ga vidio?”

Novine su me intervjuirale još prije nekoliko tjedana i potpuno sam zaboravio na to. Pokušavao sam se sjetiti što su me pitali a što je moglo izazvati da se ona ponaša ovako čudno.

“Ne”, odgovorio sam. “Nisam ga vidio.”

“Zašto mi nisi rekao da ove godine nisi primao plaću?”

“Molim?”

“Zašto mi nisi rekao da si odlučio da nećeš primati plaću?” ponovila je. O, da. To. Slegnuo sam ramenima. “To sam odlučio prije nego što si mi prvi put postala pokorna. Nije mi palo na pamet da to spomenem u razgovoru.”

“Nisi mislio da je važno?”

“Ne”, rekao sam. “Baš i ne. Zašto?”

“Zbunjuje me to”, rekla je. “Tko može tek tako odlučiti da mu ne treba plaća?”

“Bogat sam čovjek, Abby.”

“Znam”, rekla je. “Ali nikad nisam shvaćala koliko si bogat.”

“Moje ti je bogatstvo problem?”

“Trebam se naviknuti na nj.”

“Ne razumijem.”

“Nekad se osjećam... ne znam.” Riječi su joj zapinjale. “Kao da ne prepoznajem svoj život.”

Njezine su me riječi gotovo slomile i nisam znao što da kažem.

~ 112 ~

“To je zvučalo grozno”, dodala je brzo. “Čak i meni, jer nikad nisam bila sretnija. Zaista.

Oklijevala sam da kažem išta jer nisam htjela zvučati nezahvalno ili da misliš da to ne cijenim, ili da ne želim biti s tobom.”

Stegnulo me u prsima. “Ne prepoznaješ svoj život?”

Okrenula se prema meni. “Kvragu. Žao mi je.”

“Nemoj da ti bude žao, Abby”, rekao sam prisiljavajući se da ostanem miran i da ne pretpostavljam najgore. Naposljetku, ipak je rekla da želi biti sa mnom. “Više bih volio da mi to kažeš nego da šutiš i da to kuha u tebi.” Previše sam to radio u prošlosti. “Ali i dalje nisam siguran u čemu je točno problem.”

“Samo u tome što sam se prije osjećala korisno. A sad se osjećam nekako nevažno.”

Nevažno?

“Molim?” upitao sam. “Kako se možeš osjećati tako?”

Počela je brojiti na prste. “Ne trebam ti da bih čistila ili održavala kuću. Sasvim si sposoban kuhati sam sebi. Ne moram prati rublje niti ići u trgovinu po namirnice. Sigurno ti ne treba moja plaća. Kvragu, ne treba ti ni tvoja. Financijski ne pridonosim troškovima i u svemu ovome osjećam se sasvim beznačajno”, rekla je i pritom mahnula rukom pokazavši na cijelo predsoblje.

Razmišljao sam nekoliko sekunda, nesiguran u to kako da joj što bolje odgovorim i neodlučan oko toga kako da joj pokažem da je to što govori potpuno pogrešno.

Konačno sam ustao i ispružio ruku. “Pođi sa mnom.”

Nesigurno je stavila ruku u moju i blago sam je stisnuo kad je ustala. Poveo sam je stubama, pokraj sobe za igru i naše spavaće sobe, niz hodnik, pa do jednih vrata. Otvorio sam ih i pokazao još jedne stube. Mislio sam da nikad nije bila na tavanu. Hodala je za mnom dok smo se penjali.

Tavan je bio golem i protezao se cijelom dužinom kuće. Staro je pokućstvo bilo prekriveno bijelim plahtama, a uza zidove je bilo poredano nekoliko sanduka. Bilo je nekoliko prozora kroz koje je u mračni prostor ulazilo svjetlo.

Dugo već nisam bio u potkrovlju i odmah su me preplavile uspomene.

“Kad sam bio klinac, ovo mi je bilo omiljeno mjesto za skrivanje”, rekao sam. “Znao sam satima sjediti ovdje, igrati se gusara, čitati ili istraživati.” Prišao sam jednoj bijeloj kocki i podignuo plahtu, a ispod nje pokazala se fotelja. “Kad sam preuređivao kuću, tražio sam da tavan ostane netaknut.

Ovdje su pohranili mnogo namještaja koji je prije bio u kući.”

Prešla je rukom preko kožnate fotelje. “To je tvoja prošlost.”

Nasmiješio sam se. “U srednjoj školi često sam dolazio ovamo. Satima bih bio ovdje. Mučio sam se s odlukom što da učinim.” Okrenuo sam se prema njoj. “Znaš li da sam imao zakazan sastanak na Pomorskoj akademiji?”

Kimnula je. “Linda mi je rekla.”

“Dio mene želio je nešto drukčije. Otići nekamo kamo me nitko ne poznaje. Početi iznova.”

Sjetio sam se tih davnih tinejdžerskih dana kad sam očajnički pokušavao pronaći svoje mjesto u životu. “Nisam siguran da itko zna, čak ni sad, koliko sam se borio sa sobom. Osjećao sam se zarobljeno u onome što je svijet želio da Nathaniel West bude, a nisam se želio osjećati tako.”

Okrenuo sam se prema njoj. “Želio sam biti važan.”

Nama najbliži prozor gledao je na velik hrast u stražnjem dvorištu. Pokazao sam joj u tom smjeru. “Vidiš li ono drvo?”

“Hrast?” upitala je i približila se prozoru.

“Da. Jednog dana želim na njemu izgraditi kućicu. Za našu djecu.”

Stajao sam posve mirno i pustio da se riječi slegnu. Čuo sam kad je naglo udahnula.

“Razmišljanje o tome golem je korak za mene, Abby”, rekao sam. “Dopuštanje samom sebi da razmišljam o tome da ćemo se ti i ja jednog dana vjenčati i imati djecu. Ali ti si ta koja mi je dala slobodu da sanjam.” Okrenuo sam se i dotaknuo joj lice dlanovima. “Bogatstvo, spremačica, plaća ~ 113 ~

koju ove godine ne primam? To je sve ništa. To su nevažne stvari, Abby. Ne ti. Ti si najvažniji dio mojeg života.”

“Nathaniele”, šapnula je.

“Volim te”, rekao sam. “I samo je to važno. Želiš li ići u trgovinu po namirnice i prati rublje, učini to. Ako ćeš se osjećati bolje budeš li plaćala dio režija, učini to. Ali, molim te, molim te, nemoj nikad zaboraviti što mi značiš.”

Zatvorila je oči. “Žao mi je.”

“Nemoj.” Poljubio sam joj kapak. “Nemoj se ispričavati. Preselila si se kod mene i promijenila cijeli život, naravno da je stresno. Moraš se priviknuti na sve.”

“Nisam to baš dobro podnijela.”

“Ovdje smo, zar ne?” Stavio sam joj ruke oko struka i privukao je. “Zar to nije jedino važno?”

Položila je glavu na moja prsa i uzdahnula. “Da.” Težina ovog tjedna nestala je, ostavljajući iza sebe osjećaj sreće i mira. Zrak oko nas bio je tih i dopustio sam da stare uspomene i sumnje koje sam imao kao tinejdžer zamijene novi snovi koje je omogućila žena u mojem naručju.

Uzdahnula je. “Pokvarila sam nam vikend.”

“Kako to misliš?” promrmljao sam joj u kosu. Iskreno, vikend se razvijao bolje nego što sam očekivao kad sam ranije parkirao ispred kuće.

“Prošlo je vrijeme kad mi inače staviš ogrlicu”, rekla je.

“Mogu ti je staviti kasnije večeras”, rekao sam prevrćući planove za vikend u glavi.

Stisnula je ruke oko mene. “Zvuči dobro.”

“Još nešto”, rekao sam. “Želim da znaš da zaista cijenim tvoju želju da postupam s tobom potpuno isto kao sa svojim bivšim pokornima, ali to se nikad neće dogoditi.”

Odmaknuo sam se da joj uhvatim pogled i gledao kako nabire čelo.

“Ti nisi jedna od mojih bivših pokornih”, rekao sam. “Već sam ti rekao da mi je bilo stalo do njih, ali to nije isto kao ovo što osjećam prema tebi. Ni blizu.”

“Nisam nikad sumnjala u to.”

“A ipak si me tražila da postupam s tobom isto”, podsjetio sam je. “Ipak si me pitala što bih učinio s njima.”

“Pa reci mi”, rekla je. “Bi li i za njih odgodio igru vikendom kao što si večeras učinio za mene?”

Kimnuo sam. “Ako između nas nešto ne valja, da.”Vidio sam da ju je to iznenadilo pa sam nastavio. “Ali nikad ne bih ni pomislio na to da ih dovedem ovdje ili da s njima podijelim ono što sam podijelio s tobom. Abby, mnogo sam razgovarao s Paulom o ovome i ti nisi kao one. Ne smeta mi da se prema tebi ponašam drukčije. Nemoj dopustiti da smeta tebi.”

“Pokušat ću”, šapnula je.

Povukao sam je na svoja prsa. “Ne uspoređuj se s njima.

Potpuno si drukčija. Mi smo potpuno drukčiji.”

Idućih nekoliko sati proveli smo istražujući golemi tavan. Svako malo jedno od nas uhvatilo bi ono drugo kako gleda u hrast u dvorištu i oboje bismo se nasmiješili.

~ 114 ~

Dvadeset prvo poglavlje —ABBY—

Rekao mi je da očekujem nekakvu igru uloga pa sam ga u nedjelju ujutro čekala u dnevnoj sobi čitajući knjigu. Nisam ga vidjela od doručka. Izašao je iz blagovaonice čim je pojeo i rekao mi da odjenem odjeću koju mi je ostavio u ormaru.

Nikad prije nisam nosila haltere. Oni koje mi je pripremio bili su crni i, priznajem, noge su mi izgledale seksi kao nikad prije. Nikad mi nije palo na pamet da odjenem nešto slično i odlučila sam se dogovoriti s Felicijom da odemo idući tjedan u šoping.

Zamišljeno sam navlačila suknju. Bila je smiješno kratka i pokrivala mi samo gornji dio bedara.

Bila sam sigurna da će halteri proviriti ispod nje svaki put kad zakoračim. Ni jakna nije bila mnogo bolja; bila je uska i jedva mi je pokrivala grudi. Nisam nosila čak ni bluzu nego samo crni čipkani grudnjak koji bi se pokazao kad bih se pomaknula na pravi način. Ipak, morala sam priznati da me i samo razmišljanje o tome što je isplanirao napaljivalo.

Kako ću znati kad je spreman? Hoće li doći po mene? Morat će, zar ne?

Sjetila sam se petka navečer. Želio je razgovarati isto koliko i ja i odgodio je igru dok nije bio siguran da je između nas sve u redu. Svaki put kad bih se sjetila onoga što je rekao za kućicu na drvetu i kako želi iste stvari kao i ja, počela bih se blesavo smješkati.

Satima smo ostali u potkrovlju, pregledavali stare sanduke i svaki put kad bi skinuo plahtu s nekog komada namještaja, kao da je otkrio još jedan dio sebe. Naposljetku mi je stavio ogrlicu i iz nekog razloga naš mi se ritual činio intenzivnijim nego inače. Kad je došlo vrijeme spavanja, pozvao me u svoj krevet i nisam ni pomislila na to da ga odbijem.

Ručak s Felicijom i Jacksonom u subotu prošao je odlično. Rijetko bi prošlo toliko vremena da je nisam vidjela i još je uvijek onako posebno sjajila. Nisam više osjećala ljubomoru zato što je s Nathanielom povezana onako kako ja nisam. Poslije našeg razgovora u petak navečer, Nathaniel i ja oboje smo se osjećali sigurnije u našoj vezi, u tome gdje smo i gdje naposljetku želimo biti.

Ustala sam i otišla do polica s knjigama pa spremila knjigu koju sam se pretvarala da čitam. “Što ti misliš, Apollo?” upitala sam psa. “Trebam li pronaći neku zanimaciju ili odustati?”

Apollo je nakrivio glavu u jednu stranu, tiho progunđao i okrenuo se na leđa. Shvatila sam poruku. Želi da mu češkam trbuh.

Začula sam zvuk poruke na mobitelu.

“Oprosti, Apollo”, rekla sam i otišla do stola pokraj kauča po mobitel. “Vjerojatno je Felicia.”

Ali nije bila Felicia. Bio je Nathaniel. Srce mi je lupalo dok sam čitala poruku.

Moj ured. Odmah.

Dugo sam zurila u poruku.

Njegov ured?

Njegov ured, koji ured?

Najprije sam otišla do stola u knjižnici. Ništa. Nije bio u knjižnici. Imao je radnu sobu nasuprot blagovaonici kojom se koristio kad bi radio od kuće.

Trčala sam što sam brže mogla u crnim cipelama s remenčićima i očekivala da ću naći zatvorena vrata. No bila su otvorena. Povirila sam u prostoriju, ali i ona je bila prazna.

Nije valjda mislio na svoj ured? Onaj u gradu?

Ali nije mogao misliti ni na što drugo.

~ 115 ~

Uzela sam torbicu i ključeve njegova drugog automobila, podragala Apolla po glavi i krenula u garažu. Na sjedalu me dočekala poruka.

Da, gospođice King, mislio sam na svoj ured u gradu. Zaštitar će vas pustiti u zgradu.

S poštovanjem, g.West P. S. Kasnite.

Toliko mnogo značenja u tako kratkoj poruci, zaključila sam krenuvši prema njegovu uredu.

Kao prvo, bit će mi dopušteno zvati ga “gospodin West”, a kao drugo, navodno sam već kasnila. Ta me pomisao uzbuđivala i napaljivala.

Parkirala sam u garaži nasuprot njegovu uredu i shvatila da ću morati biti u odjeći koju mi je izabrao na javnom mjestu. Osjetila sam neobičnu kombinaciju ponosa i uzbuđenja.

Požurila sam preko ulice do visoke zgrade u kojoj je bila smještena njegova tvrtka.

“Da, gospođo”, rekao je vikend-čuvar kad sam stigla do ulaznih vrata.

Poznavala sam čuvara koji je radio preko tjedna i često bih porazgovarala s njim kad sam dolazila posjetiti Nathaniela. Ali ovaj čovjek nije bio onaj stariji gospodin kojeg sam poznavala. Ovaj je bio mlad i nepoznat.

“Gospođica King u posjetu gospodinu Westu”, rekla sam povlačeći suknju. Pitala sam se je li vidio haltere dok sam ulazila u zgradu, ali brzo sam se prekorila u mislima. Zar je to važno?

“Da, gospođo”, rekao je. “Gospodin West vas očekuje. Rekao je da vas odmah pošaljem gore.”

Gledao me ravno u oči. Uopće nije spuštao pogled na moju odjeću. “Moram vidjeti vaše isprave.”

“Molim?” upitala sam. “Ah, da.”Vikend-zaštitar ne poznaje me kao onaj koji radi preko tjedna.

Izvadila sam lisnicu i pokazala mu vozačku dozvolu.

“Hvala, gospođo”, rekao je i mahnuo prema dizalima.

Nathanielov ured bio je na posljednjem katu i, premda sam već mnogo puta bila kod njega, ovoga je puta bilo drukčije. Ovo nije bilo ono uobičajeno nađemo-se-na-ručku ili vrijeme-je-zaodlazak-na-jogu.

Sara nije sjedila na svojem uobičajenom mjestu, naravno, jer je nedjelja. Velika drvena vrata Nathanielova ureda bila su zatvorena i na trenutak sam zastala, nesigurna kako da nastavim.

Morao je čuti zvuk dizala kad je stiglo na njegov kat, zar ne? Trebam li pokucati ili poslati poruku? Možda će mi otvoriti vrata?

Ali natjerao me da se dovezem do njegova ureda u gradu. Sigurno mi neće sam otvoriti vrata.

Pokucala sam.

Glas mu je bio tih i zapovjedan kad je odgovorio. “Naprijed.”

Nesigurnom sam rukom odgurnula vrata. Sjedio je za stolom i listao neke papire. Kad sam ušla, pogledao je preko hrpe papira i namrštio se.

“Uđite, gospođice King, i zatvorite vrata.”

Vrata iza mene glasno su se zatvorila.

“Kasnite”, rekao je.

Putem prema njegovu uredu odlučila sam kako ću odigrati svoju ulogu i zato sam spremno prebacila kosu iza ramena i nagnula glavu na jednu stranu.

Sviđa mi se kad si borbena, rekao mi je prije dva tjedna.

Sviđala mu se borbenost? Bit ću borbena.

“Nisam bila sigurna u koliko ste sati htjeli da dođem, gospodine West”, rekla sam.

Podignuo je obrvu. “Zar u mojoj poruci nije pisalo odmah?”

“Možda. Zaista se ne sjećam.”

~ 116 ~

“Čini se da stalno imaš taj problem, zar ne?” upitao je. “Zaboravljivost?”

Slegnula sam ramenima.

Spustio je papire na stol. “Čuo sam da si u posljednje vrijeme jako zaboravna. Da si zaokupljena drugim stvarima onda kad bi trebala raditi.”

“Imam mnogo briga”, rekla sam. “Ali posao je uvijek obavljen.”

Pogledao je papire ispred sebe. “Sudeći po ovome, tijekom radnog vremena obavljaš privatne telefonske razgovore.”

“Jedan ili dva.”

“Jedan ili dva u sat vremena, možda”, rekao je. “Zoveš li nekog muškarca?”

Premjestila sam se s jedne na drugu nogu. “Nekad nazovem svojeg dečka.”

Pogledao me od glave do pete, a onda pokazao na moju odjeću. “Zna li tvoj dečko kakvu odjeću nosiš?”

“O, ne, gospodine West.” Uživjela sam se u ulogu i pokušavala povući rub suknje što niže.

“Dečko me ne vidi ovakvu. Ovo nosim na zahtjev svojega gospodara.”

Mislila sam da će zbog mojeg priznanja možda malo posrnuti ili da će barem na neki način pokazati da je ovo gluma. Ali samo je kimnuo. “Dakle, tako”, rekao je. “Ti si zločesta djevojka.”

Sjetila sam se prošlog vikenda i nasmiješila se. “Jako.”

“Kladim se da ti se sviđa nošenje takve odjeće”, rekao je. “Sviđa ti se pokazivanje tijela svojem gospodaru.”

“Da”, rekla sam, kliznula rukama niz bokove i lagano izbacila prsa.

“A kladim se da ti se sviđa i kad ga pokazuješ drugim muškarcima. Je li tako, gospođice King?”

Odgurnuo je stolac od stola. “Na primjer, čuvaru na ulazu u zgradu?”

“On je bio u redu.” Podizala sam ruke sve više uz tijelo pa zaokružila oko dojki. “Ali zapravo me više zanimalo što ćete vi misliti, gospodine West.”

Ustao je i krenuo prema meni, ne skidajući oči s mojih. “Je li to ponašanje s kojim se tvoj nadglednik mora nositi?” upitao je. “Ovo neprikladno koketiranje?”

Pokazala sam mu svoj najljepši osmijeh. “Niste mi odgovorili na pitanje. Što mislite o mojoj odjeći?”

Pomaknuo se i stao iza mene pa provukao ruke oko mene i uhvatio mi dojke. “Jakna je preuska.” Povukao je tkaninu i gumbi su se rasuli po podu. Glas mu je bio tih i dubok kad su mu ruke kliznule na moje kukove. “A suknja je prekratka”, šapnuo mi je na uho.

“Možda bi vam se više sviđalo da ih skinem?” upitala sam. Odgurnula sam se unatrag u njegove prepone i nasmiješila se kad sam mu osjetila erekciju.

“Gospođice King”, rekao je kao da je šokiran. “Shvaćate li ozbiljnost takva ponašanja? Mogao bih vas otpustiti zbog vaše drskosti.” Govorio je te riječi, ali nije micao ruke s mojega tijela.

Okrenula sam se prema njemu i zatreptala. “Ali, gospodine West, treba mi ovaj posao.”

“Nemam drugog izbora”, rekao je i zakoračio unatrag. “Moram te otpustiti. Ne smijem dopustiti da takvo razulareno ponašanje bez imalo poštovanja utječe na ostale zaposlenike.”

Polako sam hodala prema njemu, bacajući preostale komade pokidane odjeće na pod i iskoračujući iz njih. “Sigurno postoji nešto što mogu učiniti.”

“Ne znam. Situacija je jako ozbiljna.”

“Mora postojati nešto.”

Pogled mu je putovao gore-dolje mojim tijelom. “Možda postoji jedna stvar.”

“Učinit ću to”, rekla sam. Čudno je kako mi je igranje uloga ojačalo samopouzdanje i kako je utjecalo čak i na moj hod. Njihala sam kukovima koračajući prema njemu. Povukla sam prst po njegovim prsima. “Molim vas.”

~ 117 ~

Okrenuo se i otišao prema stolu, a dok je hodao polako je vadio remen iz hlača. Kad je stao uz bočnu stranu stola, okrenuo se prema meni savijajući kožnati remen u rukama. “Ne znam možeš li to podnijeti.” Čovječe božji. Zar će me išibati remenom?

“Uvjeravam vas da mogu, gospodine West.”

“Dođi ovamo.”

Krenula sam prema stolu.

“Ispruži ruke”, rekao je.

Uzeo ih je i omotao remen oko njih tako da mi je spojio zapešća. Nisam se odupirala dok me gurao naprijed i spustila sam podlaktice na površinu stola, a stražnjica mi je bila okrenuta prema njemu.

Pazeći da vidim svaki njegov pokret, stao je iza stola i otvorio ladicu. Duboko sam udahnula kad je izvadio kratko drveno veslo i stavio ga na stol.

Ima i veslo u uredu?

Nekoliko puta drhtavo sam udahnula i već je bio iza mene. Štipkao mi je kožu na bedrima odvezujući haltere. Grubo mi je trljao stražnjicu preko hrapave čipke gaćica, a onda uvukao prste ispod njihova struka i povukao ih preko kukova pa niz noge. Ostala sam izložena pred njim.

“Bili ste jako zločesta radnica, gospođice King”, rekao je. “Morat ću vas kazniti.”

Zavrtjela sam stražnjicom. “Što god vi mislite da je najbolje, gospodine West.”

S užitkom me pljesnuo dlanom po stražnjici. “Pobrinut ću se da razumiješ posljedice svojih djela.” Dok je govorio, nastavio me pljeskati po stražnjici. “Moraš točno razumjeti što očekujem od svojih zaposlenika. Što je dopustivo. Ako zaboraviš, morat ću te ponovno podsjetiti.”

Coknuo je i uvukao mi dugački prst između nogu. “Zašto imam osjećaj da te ovo neće nimalo zastrašiti?”

Stražnjica mi je bila topla i osjetljiva od njegova lupanja. Izbacivala sam kukove kako bih uvukla njegov prst dublje u sebe. “Ne znam, gospodine West. Možda biste me trebali još jače kazniti.”

Uzeo je veslo sa stola. “Ako baš inzistirate, gospođice King.”

“Bojim se da je to jedini način da naučim lekciju.” Veslo je opalilo o moju stražnjicu i jauknula sam. “Ovo su pravila koja ćeš poštovati nastaviš li raditi za mene.” Dok je govorio, stalno je zamahivao veslom po mojoj pozadini. “Prikladno ćeš se odijevati.” Pljes.

“Nema više haltera i preuske odjeće koja ti otkriva tijelo.” Pljes.

“Nema više privatnih razgovora s dečkom tijekom radnog vremena.” Pljes.

“Nema više koketiranja s kolegama. Uključujući mene.” Pljes.

“Nema više zaboravljivosti.” Pljes.

“I kad ti kažem da dođeš u moj ured odmah, znači da moraš doći u moj ured odmah.” Pljes.

“Jesam li bio jasan, gospođice King?” Pljes.

Prije nego što sam stigla odgovoriti, ruke su mu bile na meni, zadirkivale mi i golicale otečeno meso. Jebi me. Jebi me. Sad. Ponovno me pljesnuo po stražnjici, ali ovaj put rukom, ne veslom. “Postavio sam vam pitanje, gospođice King.” Tako je. Tako je. Tako je.

“Uh”, pretvarala sam se da mucam. “Koje je ono bilo pitanje?”

Pljesnuo me još jače. “Razumiješ li kako se trebaš ponašati kad radiš za mene?”

Pomaknula sam noge, očajnički želeći dodir između njih. “Da, gospodine West. Razumijem.”

Uzdahnuo je. “Svejedno bih te trebao otpustiti. Nikad prije nisam morao učiniti nešto ovakvo.”

U uredu je zavladala tišina. Jedini zvuk koji se čuo bilo je kuckanje sata na njegovu stolu i lagano brujanje malog hladnjaka u kutu.

~ 118 ~

Polako sam se pridignula i pogledala iza sebe. Odmaknuo se nekoliko koraka dalje, ali bio je nasmiješen.

“Vjerojatno ćeš me prijaviti policiji”, rekao je.

Odvezala sam si ruke i pustila remen da padne na pod. “Nikad vas ne bih prijavila policiji.”

Zatresao je glavom. “Ali kako sam se ponio.”

“Bilo je potrebno.”

“Ne”, rekao je. “Nema opravdanja za ono što sam učinio.”

“Ali odsad ću biti dobra, gospodine West.” Stavila sam ruku iza leđa i otkopčala grudnjak.

Spustila sam naramenice niz ramena. Bacila tanki komad rublja na pod. “Pokazat ću vam kako mogu biti dobra.”

Poravnao si je hlače.

To. “Upravo sam te izlupao zbog takva ponašanja”, rekao je.

Zatresla sam glavom. “Ne koketiram. Pokazujem vam da sam dobra djevojka.” Skočila sam na njegov stol i ugrizla se za unutrašnju stranu obraza zbog lagane boli. Povukla sam se naprijed i podignula stopala na stol, savila i raširila koljena tako da sam bila sigurna da vidi točno ono što želi.

“Molim vas, gospodine West.”

Primaknuo mi se, izgledajući poput mačke koja se prikrada plijenu. “Koliko dobra možeš biti?”

“Dođite i saznajte. Potrudit ću se da vam se isplati.”

Hodao je i otkopčavao hlače. Nije nosio ništa ispod njih.

“Oh, gospodine West”, rekla sam gledajući njegovu kitu. “Veći vam je nego mojem dečku.”

Osmijeh mu je zatitrao na usnama. “Ma nemoj.”

“Da”, rekla sam. “Ali možda za nijansu manji nego mojem gospodaru.” Podignula sam glavu i susrela njegov pogled. “Njegov je golem.”

Tiho se nasmijao i iskoračio iz hlača. Još dva kratka koraka i bio je ispred mene, točno između mojih nogu.

“Izvucimo vas iz te košulje, što kažete?” upitala sam i brzo otkopčala prva dva gumba. Na trećem sam postala nestrpljiva pa sam zgrabila tkaninu i povukla je. “Ups”, rekla sam kad su se gumbi razletjeli po stolu i podu.

“Potrgali ste mi košulju, gospođice King”, rekao je. “Morat ću vas opet izlupati.”

“Veselim se tome, gospodine West.” Spustila sam mu pokidanu košulju niz ramena i prešla rukama po prsima.

“Mmm”, mumljao je. “Svakako izgledaš slasno.”

Nagnula sam se unatrag nudeći mu svoje grudi. “Zašto ih ne probate?”

Odmah je odgovorio, spustio glavu na moj vrat i jezikom klizio po udubini na njemu. Grickao je put prema jednoj bradavici, a onda prema drugoj. Nježno ju je uvukao u usta, gotovo s obožavanjem, a onda se poljupcima vratio prema gore i šapnuo mi u uho: “Baš kako sam i mislio.

Slasna.”

Uhvatila sam mu glavu objema rukama pa mu odgovorila tihim glasom, iznenađena lakoćom kojom su riječi izlazile iz mene. “Trebali biste okusiti i moju picu.”

Ugrizao mi je ušku. “Šokiran sam, gospođice King.” Ali uvukao je prst između mojih raširenih nogu, nakratko ga umočio unutra, a onda ga izvukao. Liznuo ga je vrhom jezika. “Premda ste u pravu.”

Povukla sam ga na sebe, izvlačeći užitak iz osjećaja njegovih prsa na mojima, njegove topline oko mene. Nježno sam prešla noktima niz njegovu kralježnicu. “Jedva čekam da vas osjetim u sebi, gospodine West.”

Stavio mi je noge oko svojega struka. “Onda ne želim da čekaš ni trenutak duže.” ~ 119 ~

Ušao je u mene jednim silovitim nasrtajem i cijelu me ispunio. “Jebote, gospođice King.”

Nismo više govorili i svu smo pozornost preusmjerili na pokrete naših tijela. Na uživanje u načinu na koji su se trljala jedno o drugo. Tiho mi je zarežao na uho, a ja sam mu odgovorila grlenim uzdasima.

Svakim mi je nasrtajem tjerao kukove da klize o tvrdi drveni stol i taj me osjećaj, u kombinaciji s boli od njegova lupanja, koju sam još osjećala u stražnjici, potjerao da brže krenem prema orgazmu.

Gurnuo ga je još brže, još žešće, i slao valove užitka kao vrtloge kroz moje tijelo.

“Gospodine West”, rekla sam zadihano i stisnula noge oko njega.

“Bili ste u pravu, gospođice King”, rekao je, istodobno silovito ulazeći u mene i pogađajući točku duboko u meni. “Dobri ste.”

Potreba za olakšanjem postajala je sve jača i suzdržavala sam se dok mi ga ne dopusti.

“Mogu li?” molila sam ga. “Svršit ću.”

Ponovno je silovito ušao. “Da.” Spustio je glavu na moje rame i zadrhtala sam kad mi je lagano gricnuo kožu.

“Jebote”, rekla sam. “Jače.”

Njegov jedini odgovor bio je jak ugriz na mojem ramenu, ali nije mi trebalo ništa više. Orgazam je proletio kroz mene i svršila sam silovito. On je nastavio istim ritmom, ne usporavajući, tjerajući sebe prema vrhuncu. Osjetila sam kako mu se mišići leđa zatežu pod mojim prstima i kako svršava u mene.

Uzdahnuo je i opustio se. “Posao je vaš dokle god ga budete željeli, gospođice King.”

~ 120 ~

Dvadeset drugo poglavlje —ABBY—

Dva tjedna poslije, u petak navečer, Nathaniel je otputovao za Kinu. Pravila sam mu društvo do zračne luke kako bih bila s njim što duže. Držao me za ruku cijelim putem, a pred nama se prostirao beskonačan tjedan razdvojenosti.

“Ovo će biti najduže razdoblje naše razdvojenosti od ožujka”, rekao je. Gledao je ravno u cestu dok smo se približavali aerodromu.

Samo sedam dana. Samo sedam dana.

Htjela sam zaplakati od same pomisli na to.

“Voljela bih da mogu poći s tobom”, šapnula sam.

Podignuo mi je ruku do usana i nježno mi dodirnuo kožu. “Činiš ono što je najbolje za tebe i tvoju karijeru. A ja to iznimno poštujem.”

Treptajem sam otjerala suzu. “Volim te.”

Ponovno mi je poljubio ruku i zadržao usne na njoj udišući moj miris. “Abby”, šapnuo je, daha nježna poput milovanja. “Volim te.”

Noć prije ostali smo budni do jutra i vodili ljubav. Pokazivao mi je što osjeća, bez žurbe i s mnogo nježnosti, činio je to polako i pamtio svaki detalj mene. Čak i kad je na kraju ušao u mene, kretao se polagano, kao da imamo sve vrijeme svijeta.

Kad je sunce izašlo i kad smo se probudili zagrljeni, ponovno smo zajedno došli do vrhunca, ali uz vatrenost i žurnost proizašle iz svijesti o tome da ćemo ubrzo biti razdvojeni na više od sedam dana. Naše ruke i glasovi mahnito su srljali i trgali smo jedno drugo dok se konačno nismo zajedno srušili i ostali tako, a onda smo se naposljetku natjerali da ustanemo iz kreveta.

U zračnoj luci ostala sam s njim sve dok se njegov pilot nije diskretno zakašljao i pokazao na sat. Čak i poslije, ostala sam ondje dok zrakoplov nije nestao na nebu. Tek tada krenula sam prema njegovu automobilu na dugu i usamljenu vožnju natrag.

Stigavši kući, zakoračila sam u predsoblje i bacila njegove ključeve na stol. Nikad prije nisam bila u Nathanielovoj kući — mojoj kući, ispravila sam se — sama. Hodala sam kroz sobe i provjeravala alarme, premda je Nathaniel sve to obavio prije odlaska.

Kad sam zadovoljno zaključila da sam sigurna, otišla sam na prvi kat, u našu spavaću sobu. Tek kad sam prošla kraj sobe za igru sjetila sam se Nathanielovih riječi ranije tog dana.

Neću ti moći staviti ogrlicu ovoga vikenda, rekao je za ručkom. Ali imam neke zadatke za tebe.

Rekao je da će me u sobi za pokorne čekati kuverte. Premda bih volio da spavaš u našoj sobi, ako to želiš.

Da, znala sam da želim spavati u našoj sobi. Premda neće biti sa mnom u krevetu, moći ću spavati s njegovim jastukom, a možda su i plahte još mirisale na njega.

Svratila sam u malu sobu u kojoj me dočekalo nekoliko kuverti složenih na hrpu. Na vrhu je bio paket omotan u smeđ papir, a na njemu dvije riječi napisane njegovim urednim rukopisom.

Petak navečer.

Pogledala sam kuvertu ispod paketa.

Subota, pola devet ujutro.

Na paketu nije pisalo točno vrijeme pa sam ga ponijela u našu spavaću sobu i stavila na krevet.

Vratila sam mu se poslije dugog i vrućeg tuša. Odlučila sam spavati u Nathanielovoj košulji pa sam se popela na krevet i gurnula noge ispod ruba košulje, a onda polako odmotala paket. ~ 121 ~

U njemu je bio dnevnik u kožnatom uvezu.

Okrenula sam prvu stranicu i srce mi je poskočilo kad sam ugledala njegov rukopis.

Znam da ti je često teško izraziti osjećaje riječima. Mislio sam da ćeš se možda osjećati ugodnije ako ih zapisuješ. Želim da iskoristiš ovaj dnevnik kao mjesto za bilježenje svojih strahova, sumnji i tuga, ali i svojih radosti, nada i snova. Volio bih da se koristiš njime ponajprije kao mjestom za opisivanje svojeg putovanja u ulozi pokorne, premda mi je jasno da će se to u nekim trenucima preklapati s našim svakodnevnim životom.

Za početak ću ti zadati nekoliko stvari. Jedino što tražim jest da pišući budeš potpuno iskrena.

Ništa što zabilježiš u ovoj bilježnici nikad se neće upotrijebiti protiv tebe.

Dala si mi toliko toga. Znam da ćeš mi dati i ovo.

Prešla sam prstom po tinti i tim jednostavnim činom osjećala se bliže njemu. Listala sam prazne stranice. Christine mi je rekla da piše dnevnik, ali nikako nisam došla do toga da nabavim i sebi jedan.

Zato je tu Nathaniel...

Uzela sam kuvertu koja je ispala iz dnevnika i otvorila je. U njoj je bio list papira.

Početkom tjedna razgovarali smo o tome da ćemo ići zajedno na BDSM-zabavu kad se vratim iz Kine. Sastavi popis svojih strahova i za svaki predloži način na koji mu se možeš suprotstaviti. Na drugoj stranici sastavi popis koristi za koje se nadaš da ćeš ih dobiti odlaskom na zabavu.

Razgovarat ćemo o tome kad se vratim.

Je li mislio ozbiljno? Ovo je nalikovalo na zadaću koju bi mi učitelj zadao.

Hoće li me ocijeniti?

Ako bude smatrao da nisam zadovoljila, hoće li me kazniti?

Zahihotala sam se na tu pomisao, no onda sam se sjetila kako sam bila uplašena kad je prvi put predložio odlazak na zabavu i zaključila sam da bi stavljanje svojih strahova na papir mogla biti dobra ideja. Ispružila sam ruku preko kreveta do svojega noćnog ormarića i kopala po ladici dok konačno nisam pronašla olovku zarobljenu ispod vrećice s igračkama.

Iznenadila me sloboda kojom su riječi potekle kad sam počela pisati. Osjećala sam se neobuzdano i nesputano. Pisala sam bez zastajkivanja, stavljala na papir sve što mi je padalo na pamet i stranicu za stranicom punila svojim strahovima i svime što sam se nadala da ću postignuti.

Kad sam završila, pogledala sam na sat i iznenadila se kako je vrijeme proletjelo. Let do Hong Konga trajao je šesnaest sati pa nisam očekivala da će se Nathaniel uskoro javiti.

Zijevnula sam, ugasila svjetlo i uvukla se ispod pokrivača. Apollo je skočio na krevet i legao kraj mene. Možda zbog malo sna prošle noći, ali zaspala sam već za koju minutu.

Subota, pola devet ujutro.

Okretala sam kuvertu u ruci, znatiželjna da saznam što je u njoj. Možda još jedna pisana zadaća? Uvukla sam prst ispod klapne i otvorila je.

Sad je pola devet u subotu ujutro, a ja sam još uvijek na putu. Nadam se da si se dobro naspavala i da ti je Apollo pravio društvo. Održao sam mu strogo predavanje prije odlaska.

Nasmijala sam se njegovim riječima. Doista je napredovao posljednjih nekoliko mjeseci i uživala sam u zabavnoj i zaigranoj strani njegove osobnosti.

Počešala sam Apolla po glavi i nastavila čitati.

~ 122 ~

Posljednjih nekoliko mjeseci bili smo bezbroj puta u sobi za igru, ali nismo ni približno istražili sve načine na koje se možemo igrati. Želim da ovoga jutra odeš u sobu i razgledaš je. Pronađi igračku, neki predmet ili komad opreme koji nismo upotrijebili, a s kojim bi idući put voljela eksperimentirati. Zapiši ga u dnevnik da možemo razgovarati o tome.

Možda ga odlučim upotrijebiti.

P. S. Imaš samo jedan sat. Felicia dolazi po tebe u pola deset i vodi te u šoping pa na ručak.

Bacila sam brz pogled na drugu kuvertu.

Subota, 15.30.

Dovoljno vremena da uživam nekoliko sati u Felicijinu društvu.

Ponovno sam pročitala pismo za pola devet. Nikad nisam sama proučavala sobu za igru.

Nathaniel i ja zajedno smo prošli kroz nju prije nego što mi je stavio ogrlicu, još prije nekoliko mjeseci, a sad sam je i čistila jer je to postalo moje zaduženje, ali i dalje sam imala osjećaj da je ta soba njegovo područje.

Već sam obavila tuširanje i doručak pa sam se odmah popela na kat i ušla u sobu za igru. Brzo sam prošla kraj klupe za bičevanje, podstavljenog stola i križa te otišla do najdaljeg zida. U ručno izrađenim vitrinama stajali su razni bičevi. Nekoliko onih koje je već upotrijebio — od zečjeg krzna i antilopa. Naravno, imao je i druge, kožnate i neke pletene kožnate koji su izgledali teže i pitala sam se kako bi bilo osjetiti ih na koži.

Mmm. Možda.

Vitrine su stajale iznad velikog stola izrađenog od istog raskošnog drveta i s mnoštvom ladica.

Otvorila sam jednu i ugledala njegovu zbirku analnih čepova i vibratora. Zabavne igračke, ali nisam vidjela ništa što se posebno isticalo.

Na jednom je zidu stajala kolekcija šiba. Prešla sam prstom po jednoj. Već sam nekoliko puta od našeg posjeta razgovarala s Christine o njima, ali još nisam bila spremna za njih.

Pokušala sam zamisliti Nathanielov izraz lica kad bih mu rekla da želim da upotrijebi štap na meni.

Bi li bio šokiran? Bi li pristao?

Ali nisam se osjećala spremnom i samo sam produžila.

Zatim sam pregledala njegovu kolekciju maski i kuglica za usta. Nismo ih još nikad upotrijebili u igri. I dalje me zanimalo kakav je osjećaj imati kuglu u ustima.

Podignula sam jednu kuglu i zamislila da je upotrijebi na meni u kombinaciji s novim bičem. To bi moglo biti zabavno. Ali u poruci je pisalo da izaberem jednu stvar. Jednu. Kako je to uopće moguće?

Uzela sam dnevnik i olovku, sjela na sredinu prostorije i razmišljala. Vrtjela sam razne scenarije u glavi koji su uključivali nekoliko predmeta iz ladica i vitrina. Svi su se činili zabavnima, ali nisam se mogla odlučiti za samo jedan.

Lupkala sam olovkom po hrptu dnevnika i pogledala na sat. Devet i trinaest.

Pogledom sam prešla po prostoriji još jedanput, nasmiješila se, pognula glavu i počela pisati.

Pisala sam o igrački koju sam izabrala i, čisto iz zabave, dodala nekoliko detalja o sceni.

Felicia i ja bližile smo se našoj prvoj stanici, trgovini donjeg rublja, kad mi je zazvonio mobitel.

Nathaniel!

“Halo”, javila sam se.

Glas mu je zvučao umorno. “Abby.”

Srce mi se ugrijalo samo od zvuka njegova glasa. “Kakav je bio let?”

“Dug”, rekao je. “Upravo smo sletjeli.”

Pokušavala sam izračunati vremensku razliku. “Koliko je sati?” ~ 123 ~

“Malo iza jedanaest navečer”, rekao je. “Kao da sam preskočio cijeli jedan dan.”

“To je u redu”, zadirkivala sam ga. Zamišljala sam ga kako provlači prste kroz kosu kao što bi činio kad bi bio umoran ili frustriran. “Subota je živa dosada. Nisi mnogo propustio.”

“Ja se ne slažem”, ubacila se Felicia s vozačkog sjedala. “Ideš sa mnom u šoping i prva nam je stanica trgovina donjeg rublja. Subota nije živa dosada.”

Nathaniel se tiho nasmijao. “Razgovarat ćemo za nekoliko sati. Htio sam ti samo čuti glas i javiti da sam sretno sletio.” “Što ćeš sad raditi?” upitala sam. Još nisam bila spremna prekinuti.

“Prijavit ću se u hotel i odspavati nekoliko sati, a onda opet na posao.”

“U nedjelju?”

“Nemam što drugo raditi”, rekao je kao da me zadirkuje. “Netko je odbio poći sa mnom.”

“Znaš zašto”, rekla sam tiho. “Znam i razumijem.”

“Trebao bi otići u razgledavanje”, rekla sam. “Nisi svaki dan u Kini.”

“Hvala Bogu. Malo ću razgledavati. Premda sumnjam da se Kineski zid mnogo promijenio od posljednjeg puta kad sam ga vidio.”

“Vidjet ćeš Kineski zid?”

“Ne”, odgovorio je. “Predaleko je. Idući put kad budem ovdje, možda ćeš moći doći sa mnom pa ćemo ići zajedno.”

“Već mi nedostaješ.”

“I ti meni.”

“Stigli smo”, rekla je Felicia.

Toliko sam se unijela u razgovor s Nathanielom da nisam ni primijetila da je Felicia parkirala automobil.

“Pustit ću te”, rekao je. “Zabavite se. Nemoj upasti u preveliku nevolju.”

“Aha”, zadirkivala sam ga. “Nevolja zvuči baš dobro.”

“Poslije”, rekao je s osmijehom u glasu, ali onda je postao tiši. “Volim te.”

“Volim te.”

Nekoliko sati poslije vratila sam se kući s vrećicama nove odjeće i donjeg rublja, nekoliko različitih haltera i veselog srca poslije beskonačnoga ženskog razgovora s najboljom prijateljicom.

Felicia je uživala u bračnom životu i nikad je nisam vidjela tako sretnu i ispunjenu.

Pjevušila sam dok sam spremala kupljenu odjeću. Možda bih mogla idući tjedan isprobati novo rublje pa poslati Nathanielu fotografiju.

U pola četiri tog poslijepodneva otvorila sam iduću omotnicu.

Nadam se da si uživala s Felicijom. Ti i moja nova rođakinja potpuno ste različite, no ipak znam da vam vaše prijateljstvo objema mnogo znači. Ne želim da se ikad osjećaš kao da si se svojom odlukom da nosiš moju ogrlicu odrekla ičega.

S druge strane, znam da smo već razgovarali o tome da te pokornost ne čini slabom, naivnom ili lakovjernom. Zapravo, istina je potpuno suprotna. Želim da za svoj idući zadatak napišeš tisuću riječi o sljedećoj temi: Moja pokornost: što mi znači.

Kad završiš s pisanjem, pođi u šetnju, spremi si večeru, a onda napiši još tisuću riječi o idućoj temi: Moja pokornost: što znači mojem gospodaru.

Radujem se raspravi o objema zadaćama s tobom i reći ću ti svoje mišljenje o svakoj.

~ 124 ~

Vau. Nije lagao kad je rekao da ću upotrebljavati taj dnevnik. Ali prošla mi je večer otvorila oči zbog svega što sam otkrila pišući.

Istina je da sam isprva bila malo zabrinuta kad je spomenuo zabavu, ali sad sam joj se radovala više. Posebice zato što me prisilio na to da razmišljam o svojem strahu i tome kako da ga prevladam.

Jedva sam čekala da otkrijem čemu će me nova pisana zadaća naučiti.

Subota, 22.30.

Večeras ćeš naučiti kako mi možeš služiti i izdaleka. Imaš petnaest minuta da se razodjeneš i uzmeš mobitel. Nazvat ćeš me iz našeg kreveta u 22.45.

Srce mi je lupalo dok sam čitala njegovu kratku poruku. Služiti mu izdaleka?

Nisam mogla dočekati da saznam što je mislio time. A prilika da mu čujem glas bila je još uzbudljivija od toga. Brzo sam izračunala vremensku razliku. U Hong Kongu sad je jutro.

Možda će napraviti ranu stanku za ručak?

Petnaest minuta kasnije čekala sam na krevetu. Točno u 22.45 pritisnula sam tipku za pozivanje.

Mobitel je kliknuo kad se javio.

“Abigail”, rekao je i više nisam razgovarala s umornim, iscrpljenim putnikom s kojim sam se čula prije nekoliko sati. Tihi, zapovjedni glas koji mi je slao trnce niz kralježnicu pripadao je samo jednoj osobi.

“Gospodaru.”

~ 125 ~

Dvadeset treće poglavlje —NATHANIEL—

Izgovorila je tu jednu riječ, gospodaru, i čuo sam joj nervozno uzbuđenje u glasu.

“Jesi li slijedila moje upute?” upitao sam. “Da, gospodaru.” “Želim da uključiš zvučnike, staviš mobitel na krevet i namjestiš se u položaj za inspekciju”, rekao sam. “Reci mi kad si gotova.”

S druge strane telefona začulo se tiho šuškanje i zamišljao sam je kako radi ono što sam joj rekao.

“Spremna sam, gospodaru”, rekla je.

“Hvala ti, ljepoto. A sad mi reci što bih vidio da sam ondje.”

Slušao sam je kako opisuje svoje tijelo i nabraja pojedinosti o položaju i držanju.

“Jako lijepo”, rekao sam kad je završila. “Vidim te u mislima, a to je svakako dio onoga što sam želio ostvariti. Međutim, upravo si provela mnogo vremena pišući o dvjema zadanim temama. Sad mi reci što vidim imajući to na umu.”

S druge strane veze čula se samo tišina dok je razmišljala o mojim riječima, a onda sam čuo tiho “oh” i nasmiješio se. “Što vidim?” upitao sam ponovno. “Počni od glave.”

“Ne vidite mi samo glavu nagnutu prema natrag nego i značenje iza toga”, uzbuđeno je rekla.

A značenje je?

“Grlo mi je izloženo. Ranjivo. I držim ga kao da vam ga nudim.”

“Tako je”, rekao sam. “A tvoja prsa?”

“Izbačena su naprijed”, odgovorila je. “Ali ne samo zbog toga da vam pokažem grudi. U prsima se nalazi moje srce, a u ovom je položaju i ono ranjivo.” Govorila je s ponosom. “Srce je jedan od najvažnijih organa u mojem tijelu, ali i simbolično središte mojih emocija. Gotovo kao da vam nudim svoj život. Možete mi nauditi, ali vjerujem da nećete. Možete me ozlijediti, ali znam da nećete.”

Njezino uzbuđenje i uživanje u odgovaranju na moje pitanje pogodili su moje simbolično središte. “Možeš li zamisliti kako to djeluje na mene, što mi to znači, kad te vidim ispred sebe takvu?”

“Ne, gospodaru”, rekla je. “Ali naslućujem.”

“Onda oboje napredujemo.”

“Da, gospodaru.”

“Da sam sad s tobom, prišao bih ti s leđa i rekao da se premjestiš u početni položaj. Što bi tad učinila s glavom?”

“Pognula bih je, gospodaru.”

“Učini to”, rekao sam joj. “Zatim ti odmaknem kosu tako da ti je vrat ogoljen. Nagnem se naprijed i osjećaš kako ti moj dah miluje nježnu kožu koja pokriva kralježnicu.” Čuo sam kad je drhtavo udahnula.

“Usnama pratim put kojim je prošao dah”, nastavio sam. “Nježno ti ljubim desnu lopaticu.

Dlanom prelazim preko lijeve i vrhovima prstiju pratim nježne kosti.”

Uzdahnula je.

“Osjećam kako drhtiš”, rekao sam. “Diže mi se od tvoje reakcije.” Dodirnuo sam samog sebe, ali samo lagano. Tek smo počeli. “Budi moje ruke dok ti se kreću tijelom. Nježno ti uhvate dojke i ~ 126 ~

osjećam ti otkucaje srca. Luđački kuca. Protrljam ti bradavice palcima i ukrute se. Uzbuđuješ se, je li tako, Abigail?”

“Da, gospodaru.”

“Osjećaš li svoje srce?”

“Da”, odgovorila je. “I zaista kuca luđački, gospodaru.”

“Zavrtim ti bradavice između prstiju i počnem te ljubiti po vratu. Zubima ti grickam kožu, a onda jezikom prolazim istim putem.” Oblizao sam usne. “Okus ti je nevjerojatan.”

Zatvorio sam oči i zamislio je. “Lezi na leđa”, rekao sam joj jer će joj tako biti lakše i jer je već dovoljno dugo na koljenima. “Sad smo na našem krevetu. Neka ti koljena budu savijena i raširena.”

Krevet je zašuškao dok se namještala. “Osjećaš li hladan zrak na pici? Izgaraš li kad se dodirneš?”

“Da, gospodaru”, rekla je, gotovo stenjući.

“Ali ruke su ti na grudima, ondje gdje sam ih ostavio?”

“Da, gospodaru.”

“Izvrsno”, rekao sam. “Spuštam ih niz tvoje tijelo i preko obrisa rebara. Osjećam ti dizanje i spuštanje prsa i primjećujem da dišeš teže. Osjećaš li i ti to?”

“Da, gospodaru.”

“Spuštam ruke još niže i prelazim njima preko kukova. Premjestim se tako da sam ti između nogu, ali pazim da te ne dodirnem ondje gdje želiš.” Zatvorio sam oči i zamišljao to. “Usne su ti meke i razdvojiš ih pod mojim poljupcem. Nježno uzdahneš i spustim ruku niže pa ti crtam lijene krugove oko kuka.”

Otvorio sam oči i pogledao mobitel kraj sebe kao da je mogu vidjeti kroz njega. Web-kamera idući put. “Crtaš li spore krugove?”

“Da.” “Što da?”

“Da, gospodaru.”

“Uštipnem ti desnu bradavicu zbog tog propusta”, rekao sam i čuo kako je ciknula kad je to učinila. “Vratim ruku na donji dio tvojeg tijela i protrljam ti trbuh. Što osjećaš?”

“Osjećam vašu toplinu na sebi”, rekla je tiho. “Kita vam je tvrda i pritisnuta u moj trbuh. Želim vas osjetiti niže. Guram se prema vama. Želim vas.”

“Točno znam što želiš, ljepoto”, rekao sam. “I znaš da ću ti to dati. Ali nisam još spreman.”

Zacviljela je i nasmijao sam se.

“Pognem glavu i sišem te”, rekao sam. “Vrtim ti jezik oko bradavice i lagano je kvrcnem.

Pretvaraš li se da su ti ruke moji zubi?”

“Da, gospodaru.”

“Odlično. A sad ih stisni jer ih grizem i povlačim. Volim tvoj okus u svojim ustima. Lagano potezanje tvoje kože.” Oštro je uzdahnula.

“I volim zvukove koje proizvodiš za mene”, rekao sam. Nasmiješio sam se i osjetio čežnju jer nisam s njom da čujem te zvukove uživo.

“Volim proizvoditi zvukove za vas, gospodaru”, rekla je. “Često si ne mogu pomoći.”

“Najdraži mi je zvuk onaj koji ispustiš kad uđem u tebe”, rekao sam. Dodirnuo sam si kurac, prisjećajući se. “Da ti kažem da se smiješ slobodno micati, što bi učinila?”

Kunem se da sam kroz mobitel mogao čuti njezin smiješak. “Spustila bih se niz vaše tijelo, licnula glavić i vidjela mogu li izvući kakve zvukove iz vas, gospodaru.”

Tiho sam se nasmijao. Od onog dana kad smo se uživjeli u uloge imao sam dojam da je zaigranija i uživao sam vidjeti tu njezinu stranu. Ako vikendima nosi moju ogrlicu to ne znači da se mora odreći tog dijela sebe.

~ 127 ~

“Siguran sam da ćeš za nekoliko minuta izvući i više od toga”, rekao sam i uhvatio si kitu.

“Kurac mi je kao kamen samo od razmišljanja o tome. Bi li me nastavila izazivati ili bi mi ga uzela u usta?”

“Nastavljam vas izazivati, gospodaru”, odgovorila je. “Volim vašu kitu i posvetit ću joj koliko god mi vremena dopustite, lizati je i nježno grickati usnama. Sad vas ližem i povlačim prst uz vašu batinu.” Rukama sam pratio njezine riječi, pretvarajući se da je u prostoriji i da mi to sama radi.

“Kružim jezikom oko glavića i konačno ga cijelog uzimam u usta. Ali samo nakratko.”

Kukovi su mi poletjeli s kreveta. “Provociraš”, rekao sam.

“Tražili ste, gospodaru”, rekla je samozadovoljno.

“I jesam, ljepoto. I jesam”, rekao sam. Bilo mi je drago vidjeti kako se uživjela u razgovor. “Gdje su ti ruke?”

“Niste mi rekli da ih pomaknem. I dalje su na bradavicama.”

“Spusti ih niz tijelo. Sad je na meni red da malo provociram. Jesu li ti koljena i dalje savijena i raširena?”

“Da, gospodaru.”

“Spuštam ti se jezikom niz tijelo i posvećujem se svakom njegovu dijelu. Svakom dijelu osim onoga koji najviše želiš”, rekao sam. “Krenem usnama prema unutrašnjosti lijevog koljena i poljubim mrljicu koju imaš na tom mjestu.”

Zatvorio sam oči i zamislio je, malu točkicu točno na pregibu koljena. “Poljupcima se penjem po unutarnjoj strani tvojeg bedra i dolazim jako blizu pici, ali baš kad pomisliš da ću je dodirnuti, odmaknem se i počnem raditi isto na desnom bedru. Osjećaš li me, ljepoto? Osjećaš li moj dah na svojoj koži?”

Zaprela je umjesto odgovora.

“Glasnije, Abigail”, rekao sam joj. “Inače ću prestati.”

“Da, gospodaru.”

“Dobro”, rekao sam. “Pri sljedećem prolaženju lagano ti dodirnem vanjski rub pice. Mokra si, je li tako?”

“Da, gospodaru.”

“Dodirni se ondje. Nježno”, rekao sam. “A onda se okusi i reci mi kakva si okusa.”

“Slankasta. Malo mošusa i natruha slatkoće.”

“Jako si slatka.” Utišao sam se. “Da sam ondje, uopće se ne bi mogla okusiti. Sve bih zadržao za sebe.”

“Sve je ionako za vas, gospodaru”, rekla je, također sasvim tiho.

Da, jebote, sve je za mene. Za mene i ni za koga drugog.

“Mislim da sam te dovoljno izazivao”, rekao sam. “Pogledaj ispod kreveta s moje strane i izvadi vrećicu koju sam ostavio ondje.” Čekao sam slušajući kako silazi s kreveta i zamišljao vrećicu koju će naći ispod njega. Krevet je zaškripio kad se ponovno popela na njega.

“Uzela sam je, gospodaru”, rekla je.

“Otvori je”, rekao sam zamišljajući vibrator koji sam stavio ondje prije odlaska na put.

Uzdahnula je kad ga je našla. “Sviđa ti se?” pitao sam je.

“O, Bože, da, gospodaru.”

Nasmijao sam se. “Odlično. Namjesti se na leđa, savij koljena i raširi ih. Pretvaraj se da je to moj kurac i puši ga nekoliko sekundi.” Čuo sam njezine pokrete na drugoj strani telefona. “Zamisli da ti ševim usta i misli na to kako ćeš se dobro osjećati kad ti ga izvadim iz usta i poševim tu pičkicu.”

Kad sam odlučio da je dovoljno dugo držala vibrator u ustima, ponovno sam progovorio.

“Spuštam ti se posljednji put niz tijelo. Premjesti vibrator i zamišljaj da sam to ja. Stavi ga točno na svoj ulaz jer ću te malo zadirkivati glavićem.” ~ 128 ~

Dirao sam si vrh kite, pretvarajući se da je ona sa mnom u sobi i da sam ga naslonio na nju.

“Ulazim u tebe samo vrhom”, rekao sam. “Samo malim pokretima kukova, a ti svoje ne smiješ pomaknuti.”

“Molim vas, gospodaru.”

“Ne”, rekao sam. “Ne još. Osjećam kako drhtiš ispod mene. Očajnički me želiš. Neznatno pomaknem kukove i kliznem samo malo dublje.” Trljao sam kitu rukom, ali ne jako. Ni približno onako kako mi je trebalo. Ni približno onako kako je njoj trebalo. “Što osjećaš, Abigail?”

“Dišete mi u uho”, rekla je. “Osjećam kako vam se mišići stežu pod mojim rukama jer vas držim za kukove. Držim se kao za sidro kako ne bih napravila nikakav pokret. Želim vas. Očajnički želim da uđete u mene. Molim vas, gospodaru.”

“Uvlači vibrator u picu i izvlači ga iz nje, brzo i plitko”, rekao sam.

“Dajem ti malo dodira, ali još ti uvijek uskraćujem ono što zapravo želiš.”

Progunđala je, ali čuo sam njezine pokrete i pustio je da se još malo izaziva.

“Sad”, rekao sam i počeo se trljati sve jače. “Nasrćem jače i dublje. Osjećaš li me?”

“Da, gospodaru.”

“Sad gurni moju kitu do kraja”, rekao sam i čvrsto zgrabio samoga sebe. “Svrši kad budeš spremna, ali uvlači ga duboko. Ulazim najjače i najdublje što mogu.”

Idućih nekoliko minuta nismo govorili. Ja sam se usredotočio na svoju kitu i tihe jecaje užitka koje sam čuo kroz mobitel. Disala je sve brže.

“Daj da te čujem. Još nisam gotov”, rekao sam. Išao sam prema vrhuncu. “Pusti to iz sebe.”

“O, da, gospodaru”, dahtala je i vidio sam je kako gura taj vibrator najjače što može. “Oh.” Podignuo sam kukove s kreveta u istom trenutku u kojem sam ga počeo divlje trljati i izvio leđa zamišljajući je ispod sebe. Na vrijeme sam dohvatio krpu koju sam već imao spremnu i svršio u nju.

Slušajući zvuk Abbyna ravnomjernog disanja, zaključio sam da je i ona došla do vrhunca. “Jesi li dobro?” pitao sam je.

“Da, gospodaru”, odgovorila je, glasa teška od zadovoljstva. “Hvala vam.”

“Da sam ondje, povukao bih te na prsa da ti čujem srce”, rekao sam. “Posuo bih ti kožu poljupcima i šaptao ti na uho koliko te volim.”

“I ja vas volim, gospodaru”, rekla je stidljivo.

Srce mi se stegnulo od pomisli da to nije rekla Nathanielu nego svojem gospodaru. Nije mi promaknulo da je ovo bio prvi put da je rekla volim te na takav način.

“Abigail”, šapnuo sam. “Ljubavi moja.”

Neko smo vrijeme samo nepomično ležali, sretni što smo povezani telefonskom vezom. Ali znao sam da je imala dug dan i da je vjerojatno umorna.

“Trebao bih te pustiti da spavaš”, rekao sam konačno.

“Voljela bih da mogu cijelu noć ostati s tobom na vezi i slušati te kako dišeš.”

“Uskoro”, rekao sam. “Uskoro dolazim kući.”

“Ne dovoljno skoro.”

Još neko vrijeme razgovarali smo tiho. Kad sam čuo da je zijevnula, pozdravili smo se, zaželjeli jedno drugome laku noć i prekinuli vezu.

Naslonio sam se na uzglavlje i nekoliko puta duboko udahnuo. I dalje mi je bilo žao što Abby nije mogla na put sa mnom, ali razumio sam je i divio joj se zato što je ostala u New Yorku zbog konferencije. Osim toga, imamo ostatak života za zajednička putovanja.

Florida, podsjetio sam se. Moram joj reći za put u Floridu koji sam isplanirao.

Telefonski seks s Abby bio je fantastičan. Naravno, seks preko telefona nije mi bio ništa novo.

Zapravo, često sam ga prakticirao s bivšim pokornima kad bi me preko tjedna uhvatila potreba ili kad sam ih želio nagraditi za nešto, a mislio sam da će uživati u tome. ~ 129 ~

Ali to je bio samo seks i zapanjivalo me kako s Abby nikad nije bila riječ samo o tome. Je li zadovoljavao potrebu? Da. Je li pomagao ispuniti nju? Da. Ali bio je više od toga.

S Abby je uvijek sve bilo više.

Ali to me nije plašilo kao prije.

Pogledao sam na sat pokraj kreveta. Sad leži sklupčana u krevetu i pokušava zaspati. Pripremio sam joj samo još dvije omotnice za sutra. Prvu će otvoriti u pola deset ujutro. U njoj je posljednja pisana zadaća. A u jedanaest Elaina dolazi po nju i vodi je na rani nedjeljni ručak.

Imao sam plan i za ostatak tjedna. U ponedjeljak ću joj naručiti dostavu večere. Suši. Uz malu poruku da je podsjetim na to koliko mi je značilo što je prije mnogo mjeseci pristala na sastanak uz suši umjesto da me šutnula nogom, što sam bio i zaslužio.

U utorak poslije konferencije nalazi se s Felicijom. Abby mora promijeniti adresu, a Felicia prezime. Činilo mi se nekako ispravnim da prijavi moju adresu. Sjećao sam se kako je kuća bila puna života kad sam bio dijete i veselilo me što sam osjećao da se taj ugođaj vraća.

Razmišljao sam o dostavi cvijeća koju sam isplanirao za utorak. Kad dođe kući, bit će joj dostavljena dva tuceta žućkasto-bijelih ruža s tračkom ružičaste boje, zajedno s pismom koje sam joj napisao i dao ga cvjećaru. Samo mala poruka o tome kako sam sretan što živi sa mnom.

U srijedu, malo prije nego što sam otišao s naizgled beskonačnog sastanka na ručak, mobitel mi je javio da mi je stigla poruka. Abby i ja često smo se dopisivali ili razgovarali prije ručka pa sam izašao iz konferencijske dvorane i otišao u slobodni ured kojim sam se koristio tijekom svojeg boravka.

Otvorio sam poruku.

Spremam se za krevet, napisala je.

Volio bih da te mogu ušuškati, odgovorio sam.

I ja, vratila je. Imam nešto za tebe...

Ono što mi je zatim poslala oduzelo mi je dah, zateturao sam do stolca i sjeo. Jednu za drugom, slala mi je slike sebe ili dijelova sebe. Neki su bili pokriveni, a neki ne baš. S komadićima čipke.

Negdje podvezica. A negdje rub grudnjaka. Bradavica koja proviruje ispod čipke. Tange koje su samo mali dio njezine stražnjice prepustile mojoj mašti.

Jebote, natipkao sam kad su fotografije prestale stizati.

Sviđaju ti se? upitala je.

Recimo samo to da sam ondje, uklonio bih i posljednji komad tog rublja. Zubima.

Ma da? upitala je. A što bi onda učinio?

Pogledao sam na sat. Imao sam još samo nekoliko minuta prije nego što sam morao krenuti iz ureda.

Prebacio bih te preko podnožja kreveta.

Zvuči dobro, odgovorila je.

Pljesnuo bih te po stražnjici jer provociraš. *napaljena* Nasmijao sam se i brzo tipkao. Umoči prst u pičkicu.

Mmmm, odgovorila je. Netko mi je pokucao na vrata. Sranje. Sranje. Sranje. Prokleti ručak, napisao sam.

Prokleti sabotirajući poslovni put, odgovorila je.

Ti si barem možeš olakšati, odgovorio sam. Ja ću biti na dosadnom ručku.

Utopi tugu u jiuu.

Hoću, vratio sam. Slatko spavaj.

Slatko ću spavati *uskoro*, napisala je. Najprije trebam riješiti jedan problemčić.

Uzdahnuo sam, zamišljajući je kako traži igračku u noćnom ormariću, raširenih nogu... ~ 130 ~

Provokatorica, napisao sam naposljetku.

Učila sam od najboljeg, odgovorila je.

Osjećao sam se utučeno cijeli dan. Još samo dva dana do mojeg odlaska iz Kine, ali znao sam da će se ta dva dana razvući. Kad sam se te večeri vratio u hotelsku sobu, nazvao sam Jacksona. Bio je ranoranilac i znao sam da je sigurno već budan.

“Nathaniele”, javio se. “Kako je u Kini?”

“Dugo i dosadno”, rekao sam. “Nisam te valjda probudio?” Uzevši u obzir vremensku razliku, u New Yorku je tek prošlo pet ujutro.

“Ma kakvi. Baš se spremam za trčanje.”

Razgovarali smo nekoliko minuta neobavezno i dogovorili se da ćemo se naći kad se vratim.

Nije trebalo dugo da razgovor skrene na temu njegova nedavnog vjenčanja i Felicije. Obožavao je pričati o svojoj novopečenoj supruzi.

“Pitanje za tebe”, rekao sam kad sam odslušao tiradu o njihovim planovima oko Jacksonova odlaska u mirovinu. “Je li bilo mnogo tračeva oko tvojih zaruka?” Iskreno se nisam mogao sjetiti; to razdoblje bilo mi je teško, zbog Abbyna odlaska i svega.

“Pričalo se da je Felicia trudna”, rekao je smijući se. “Ali to nije bila istina, naravno.”

Znao sam da oboje žele djecu, ali znao sam i da žele pričekati nekoliko godina.

“Zašto?” upitao me. “Zar ste ti i Abby...”

“Ne”, prekinuo sam ga. “Ništa takvo.” Zasad. “Samo znam da se niste dugo poznavali kad si je zaprosio. Pa sam se zapitao.”

“Kao prvo”, rekao je. “Jebe mi se što ljudi misle, a znam da sigurno ni tebe nije briga.”

Nasmijao sam se. Uglavnom je bio u pravu.

“Kao drugo”, nastavio je. “Ako sam našao ženu kojom se želim oženiti, a ona se želi udati za mene, zašto bi mišljenje drugih ljudi imalo ikakva utjecaja na to?”

“Ne želim da ljudi tračaju o Abby”, rekao sam bez razmišljanja. “Ne želim da itko misli loše o njoj.”

“Aha!” rekao je. “Znao sam.”

Zakolutao sam očima, premda me nije mogao vidjeti preko telefona. “Nisam rekao da nisam pomišljao na to da se oženim Abby.”

“Dao si naslutiti”, rekao je, a onda nastavio ne čekajući moj odgovor. “Slušaj, Abby je jaka žena.”

“Znam to.”

“I dovoljno je sigurna u sebe da je nije briga ako je ljudi tračaju”, rekao je. “Osim toga, ako će netko imati lošije mišljenje o njoj jer se pristala udati za tebe, taj je ili kreten ili je ljubomo ran.”

Nasmijao sam se. “Hvala ti, Jacksone. Nekad mi samo treba da porazgovaram s nekim.”

“Nema problema.”

“Ovaj razgovor ostaje između nas, je li tako?” upitao sam. “Nećeš reći...”

“Svojoj ženi da dečko njezine najbolje prijateljice razmišlja o prosidbi?” pitao je. Znao sam da se smije. “Tako je.” “Čuvat ću tvoju tajnu.”

Ostatak večeri uglavnom sam proveo razmišljajući o razgovoru s Jacksonom. Prije nego što sam te noći otišao spavati, poslao sam Abby poruku s tri jednostavne rečenice. Želim te.

Nedostaješ mi.

Volim te.

~ 131 ~

Nazvao sam je u petak navečer po kineskom vremenu i javio joj lošu vijest.

“Došlo je do nekih problema”, rekao sam gledajući pilota koji je razgovarao pomoću slušalica s mikrofonom. Mahao je rukama. “Ne možemo krenuti na vrijeme.”

“Koliko ćeš kasniti?”

“Mislim da ćemo krenuti tek za nekoliko sati”, rekao sam. “Trebao bih stići u New York oko tri ujutro. Uzet ću taksi do kuće.”

“Mogu ja doći po tebe. Nije mi problem.”

“Znam, ali radije bih da spavaš. Bit ću ondje kad se probudiš.”

Nisam dugo razgovarao na telefon; bio sam i više nego ljut što nećemo krenuti na vrijeme, a nisam želio da pomisli da se ljutim na nju.

Gotovo dvadeset sati kasnije, ušao sam na prstima u našu spavaću sobu. Ona je spavala, držeći ruke oko mojega jastuka, a Apollo je ležao sklupčan kraj nje. Podignuo je glavu kad sam ušao i pokazao sam mu na pod.

Kad je uz nezadovoljan uzdah skočio s kreveta, polako sam se razodjenuo i bacio odjeću na hrpu na podu. Povukao sam plahtu i srce mi je gotovo stalo kad sam vidio da na sebi ima moju bijelu košulju.

Pazeći da je ne probudim, popeo sam se na krevet i nježno je zagrlio. Zadovoljno je uzdahnula i stisnula se uz mene. Zatvorio sam oči.

Dom. Napokon.

~ 132 ~

Dvadeset četvrto poglavlje —ABBY—

Morala sam zapamtiti nešto važno. U snu se nikako nisam mogla sjetiti što je to bilo. Nešto će se dogoditi. Nešto za što sam znala da to ne smijem zaboraviti. Nešto. Nešto. Nešto.

Budeći se iz sna, postala sam svjesna toplih ruku oko sebe, toplih ruku i osjećaja da me netko gleda. Polako sam otvorila jedno oko.

Nathaniel!

“Hej”, rekao je i nasmiješio se onim svojim osmijehom od kojeg bi mi zastalo srce i koji bi me istog časa rastopio. Ništa nije bilo bolje od buđenja u Nathanielovu zagrljaju. Ništa. Ništa. Ništa.

“Hej”, rekla sam i na njegov osmijeh odgovorila svojim. “Kad si stigao kući?”

“Oko četiri.” Pogledao je preko mojega ramena na sat na noćnom ormariću. Prije otprilike tri sata.”

“I ne spavaš?”

“Ne”, rekao je. “Spavao sam u avionu. Samo ležim i držim te. Gledam te kako spavaš.” Prstom mi je dodirivao uho. “Jesi li znala da i ovdje imaš malu pjegu?”

Osjetila sam kako mi se lice žari. “Nisam.”

Zaškiljio je i gledao je. “Nisam je ni primijetio dosad.” A onda je spojio usne i nježno mi poljubio mjesto točno iza uške. “Želio sam to učiniti, ali nisam te htio probuditi.”

“Kao da bih se požalila”, rekla sam, rastežući tijelo uz njegovo. Vidi.Vidi.Vidi. “Gol si.”

Nasmijao se, ali oči su mu postale ozbiljne. “Da, a ti nisi.”

“Nadam se da ti ne smeta”, rekla sam. “Posudila sam tvoju košulju.”

“Ma ne, ne smeta mi ni najmanje. Ionako tebi bolje stoji. Baš sam razmišljao kako zaista nije fer da sam ja gol, a ti nisi.”

“Ne trebaš se brinuti. Spremačica ti je prije nekoliko dana donijela košulje iz kemijske čistionice.

“Vukla sam ruku niz njegova prsa. “Možeš otići po jednu pa nećeš ni ti biti gol.”

“Mmmm”, mumljao je. “Ne bih, hvala.”

Ispružila sam ruke prema njemu, privukla ga i udahnula njegov miris. “Nedostajao si mi.”

“Ti si meni nedostajala”, rekao je, usana u mojoj kosi.

“Idući put idem s tobom”, rekla sam.

“Idući put odvući ću te sa sobom”, rekao je i odmaknuo se kako bi me pogledao u oči.

Uživala sam gledajući ga. Napokon kod kuće. U krevetu. Sa mnom. Kroz prozor iza njega sjalo je sunce. “Ne želim ustati iz ovog kreveta cijeli dan”, rekla sam, a onda ga upitala, “Nemaš valjda neke planove za danas?”

“O, da”, odgovorio je, trljajući nosom naprijed-nazad moj obraz. “Imam hrpu, hrpu i hrpu planova.”

“A oni su?” upitala sam, nadajući se da se njegovi planovi podudaraju s mojima.

“Za početak”, rekao je i dahom mi škakljao uho, a rukom trbuh. “Donijet ću nam doručak u krevet, a tebe ću upotrijebiti kao stol...”

“Mogu li i ja tebe upotrijebiti kao stol?”

“Apsolutno”, rekao je. “Onda planiram provesti sate i sate vodeći ljubav s tobom u svakoj zamislivoj pozi, a kad završimo” — počeo mi je polako otkopčavati košulju u kojoj sam spavala i nastavio tiše — “smislit ćemo nekoliko novih poza.” ~ 133 ~

Zadrhtala sam kad su mi njegovi prsti lagano dodirnuli grudi. Ali ne od hladnoće. Sasvim suprotno.

“Vjerojatno ćemo propustiti ručak smišljajući te silne nove poze”, rekla sam što sam hladnokrvnije mogla s obzirom na to da su mi njegove ruke otkopčavale košulju.

“E pa onda, ako se slažeš”, rekao je, “meni ne treba ništa nego velika pizza s hrpom mesa i povrća. Možemo je naručiti i jesti vam.

“Ne znam baš. Ja sam mislila na lo mein. Otvorio se novi kineski restoran s dostavom.”

Odmaknuo se od mene. “Zbilja? Želiš jesti kinesko?”

Nasmijala sam se njegovu zbunjenu licu. “Ne. Samo te zafrkavam.”

“Ne zafrkavaj me, ženo”, rekao je i vratio se poslu oko moje košulje, a onda konačno otkopčao i posljednji gumb. “Očajan sam.”

Kliznula sam ispod njega i prešla mu rukama po goloj stražnjici. “Nisi jedini.”

Baš smiješno, pomislila sam idućeg dana klečeći u svojem položaju za čekanje. Ovo uopće nije ono na što sam mislila kad sam jučer odgovorila na njegovo pitanje.

Postavio mi je pitanje u subotu, nakon što smo pojeli pizzu.

Bili smo vani na dvorištu. Sjedila sam mu u krilu, a noge su nam bile umočene u Jacuzzi. Bilo je prevruće da cijeli uronimo u vodu.

“Trebali bismo napraviti bazen”, rekao je i zabacio glavu uživajući u suncu. “Ali misliš li da bi trebao biti unutarnji ili vanjski?”

Bazen na otvorenom imao je nekoliko prednosti, ali živimo u New Yorku pa možda unutarnji bazen ima više smisla. To sam mu i rekla.

“Podrum još nije dovršen”, rekao je. “Šteta što ga ne možemo staviti ondje.”

“Možemo ga napraviti vani i natkriti ga.”

“To bi moglo upaliti.”Razmišljao je nekoliko sekunda o toj ideji.”Nazvat ćemo građevinare idući tjedan da pogledaju dvorište.”

Sviđalo mi se što je često upotrebljavao riječ “mi” i kako mu je prirodno klizila s usana. Podignula sam glavu da poljubim te usne.

“Zašto ti je podrum nedovršen?”upitala sam.

Opet me poljubio. Ovaj put duže.”Kad sam počeo s renoviranjem kuće, nisam mogao odlučiti želim li sobu za igru u njemu ili ne.”

“Hm”, rekla sam.”Soba za igru u podrumu.”

“Bolje je reći tamnica.”

“To zvuči...”Razmišljala sam dok sam govorila. “Jezivo.” Rukama je našao put do moje kose. “Tamnica.

Igraonica. Ista stvar, zapravo.”

“Sviđa mi se kako riječ, igraonica 'zvuči”, rekla sam.”Tamnice moraju imati lance i užad i...” Podignuo je obrvu.

“Okej”, rekla sam nasmijavši se. “Zapravo jest ista stvar.”

Nasmijao se. “Kad smo već kod igranja, želiš li uopće nositi ogrlicu ovoga vikenda? Mislio sam možda nekoliko sati sutra?”

Prešla sam mu prstom preko usana, a on ih je zarobio poljupcem. Shvatila sam koliko mi je nedostajao.

Sve njegove strane: sladak i obazriv ljubavnik preko tjedna i neumoljiv, strog gospodar mojih vikenda. Voljela sam ih obojicu, trebala sam ih obojicu.

“Rado bih je nosila nekoliko sati sutra”, rekla sam.

Sigurno nisam znala da ću je nositi dok Nathaniel prelistava moj dnevnik i provjerava jesam li izvršila sve zadaće. Glava mi je, naravno, bila pognuta pa nisam mogla vidjeti što čita. Bila sam sigurna da je komentirao “Zanimljivo. Jako zanimljivo” kad je čitao o igrački koju sam izabrala i scenariju koji sam opisala.

~ 134 ~

Sjedio je na plišanom naslonjaču, a ja sam mu bila uz stopala. Nisam klečala na jastuku nego na mekanom podu sobe za igru.

“Abigail, pogledaj me”, konačno je progovorio.

Podignula sam glavu i pogledala ga u oči. Je li zadovoljan onime što sam napisala? Nisam to mogla zaključiti po njegovu licu.

“Nadarena si za pisanje”, rekao je.

Zbilja? Mislila sam da je većina onog što sam napisala bila nasumična struja misli. “Čini se da ti je lakše komunicirati pisanjem”, nastavio je. “A scena koju si opisala vrlo je kreativna.”

“Hvala vam, gospodaru”, rekla sam. “Nadahnjujete me.”

Nadala sam se da zna da to nije nepotrebno laskanje nego prava istina. To što sam postala njegova pokorna otpustilo je i oslobodilo jednu stranu mene za koju nisam ni znala da je imam.

Abby otprije godinu dana ne bi se usudila ni pomisliti stvari koje sam opisala u tom dnevniku, a kamoli staviti ih na papir i pokazati nekome.

Zapravo, prije njega imala sam tako neispunjen seksualni život da sam zamalo potpuno odustala od seksa. Ali sad...

Pa, bila sam na koljenima, gola, pod njegovim nogama.

I jučer smo cijeli dan uživali u genijalnom seksu.

“Jako sam zadovoljan onime što si otkrila, draga moja”, rekao je. “I želim razgovarati s tobom o većini toga, ali sad...” Ustao je i otišao do vitrine. Golim je stopalima tapkao po podu dok je hodao.

“Nadahnula me scena koju si opisala i mislim da zaslužuješ nagradu za to.”

Okrenuo se prema meni i vidjela sam da u rukama drži kuglu za usta i zvono.

“Idi do stola”, rekao mi je. “Zasad samo sjedni na nj.”

Ustala sam — nije mi rekao da pužem — i hodala prema stolu. Hoće li primijeniti sve moje ideje ili samo neke? Izabrala sam kuglu, a ne neku drugu igračku jer sam mislila da će uz nju upotrijebiti još nešto. Premda sam pisala i o biču s resama koji još nisam probala, znala sam da će ga upotrijebiti samo ako želi.

Opet sam mu začula korake kad se počeo vraćati prema meni, ali gledala sam mu samo lice.

Krajičkom oka primijetila sam njegova gola prsa i predmete koje je držao u rukama.

“Otvori”, rekao je, a onda mi stavio kuglicu u usta. Zavezao mi ju je oko glave i osjetila sam lupanje srca. Teško dum, dum, dum treslo mi je cijelo tijelo.

“Opusti se”, rekao je i pogladio mi kosu. “Sve je u redu. Diši na nos.”

Pustio me da sjedim nekoliko sekunda, da se naviknem na osjećaj nečega u ustima i na disanje.

“Pogledaj me”, rekao je naposljetku. Nastavio je kad sam ga pogledala u oči. “Sad ne možeš izgovoriti svoju sigurnu riječ i trebat će ti ovo.” Stavio mi je zvono u ruku. “Želiš li reći žuto ili crveno, baci ga. Kimni ako razumiješ.”

Kimnula sam.

“Odlično”, rekao je. “A sad želim da probaš to. Baci zvono.”

Zvono mi je ispalo iz ruke i uz zvonjavu i tresak palo na pod. Sagnuo se, uzeo ga i vratio mi ga u ruku.

“Još jedanput”, rekao je i opet sam ga ispustila.

Idući put uhvatio mi je zapešća i držao mi ih na leđima. “Opet”, rekao je. Bio je tako blizu da sam osjećala njegova prsa na svojima i njegovo tijelo između nogu. Opet sam bacila zvono. Odmah mi je pustio ruke.

Kad mi je ponovno stavio zvono u ruku, prstom mi je podignuo bradu. “Osjećaš li se ugodno sa zvonom? Ako je odgovor da, kimni. Za ne, odmahni glavom.”

Kimnula sam.

~ 135 ~

Nagnuo mi se sasvim blizu. “Užasno me napaljuje kad te vidim punih usta za moje zadovoljstvo”, šapnuo je. I dalje mi je dlanom držao bradu. “To ti je bila izvrsna ideja, Abigail.”

Gricnuo mi je ušku. “Hoćemo li probati i tvoju iduću ideju?”

Da, pomislila sam kad me povukao sa stola i presavio preko njega. Ovo je već sličnije onome što sam zamišljala.

Pogledala sam na ručni sat. Još malo do dogovorenog susreta s Nathanielom u predvorju.

Bila je subota i išli smo na sastanak Nathanielovih prijatelja iz BDSM zajednice. Rekao je da svi novi članovi moraju prisustvovati susretu prije nego što im se dopusti dolazak na zabavu. Zabava je bila kasnije te večeri pa smo tog poslijepodneva išli na susret koji joj prethodi.

Mozak mi se vrtio u stotinama ludih krugova, a prsti su me svrbjeli da opišem sve u dnevniku kako bih našla neki smisao u mislima koje su mi jurcale glavom.

Kašnjenje na dogovor s Nathanielom nije bilo dobra ideja. Trebala sam mu samo dati razlog da me kazni prije odlaska. Premda sam sigurna da bi svi odmah znali o čemu je riječ kad bi vidjeli da ne mogu sjesti.

Bacila sam još jedan pogled na odraz u zrcalu. Nathaniel mi je za danas izabrao traperice i majicu. Majica je imala V-izrez tako da se ogrlica lijepo vidjela, a kosa mi je bila zavezana u nizak rep. Nisam mislila da izgledam kao tipična pokorna. Je li to bio cilj?

Kako je uopće izgledala tipična pokorna?

Hoću li ih uspjeti prepoznati na susretu? Bila sam prilično sigurna da će na zabavi biti mnogo prepoznatljivije.

Odjeća koju mi je izabrao za zabavu bila je u zatvorenoj navlaci u ormaru i već sam se nekoliko puta morala oduprijeti nagonu da provirim i pogledam kakva je. Nathaniel mi je rekao da je ne smijem vidjeti dok se ne počnem spremati za zabavu.

Gledajući pozitivno, zaključila sam da to znači da ću nositi barem nešto. U nekima od luđih scenarija koje sam zamislila na zabavu sam išla gola. Čula sam kad se Nathaniel vratio s Apollom i potrčala mu u prizemlje u susret.

Pogledala sam ga nešto kritičnijim pogledom. Hoće li svi znati da je on dom?

Ludost, rekla sam si. On poznaje sve te ljude. Svi će znati tko je i što je.

A to znači...

“Abigail”, rekao je i lagano se zasmijuljio. “Postoji li neki razlog tomu što izgledaš kao da si omastila brk?”

Bila sam sigurna da mi je od njegova pitanja osmijeh postao još veći. “Da, gospodaru. Upravo sam shvatila da će svi znati.”

Krenuo je prema meni. Kako je moguće da izgleda tako prokleto dobro samo hodajući? “Što će svi znati, ljepoto?” “Što mi radite”, odgovorila sam. “Nekad mi se čini kao da se skrivamo od svih. Iako Elaina, Todd i Felicia znaju, to nije isto. Oni su drukčiji jer ne sudjeluju.”

“A kad si u društvu onih koji sudjeluju?” pitao je i zaustavio se točno ispred mene.

“Mogu vam slobodno služiti”, rekla sam. “Mogu svima pokazati koliko uživam u tome da sam vaša.” Nasmijala sam se. “Jedva čekam.”

“Jedva čekaš”, ponovio je i stavio ruke na moja ramena. “To baš i nije isto mentalno stanje pokorne koja je prošli tjedan napunila gomilu stranica svojim strahovima.”

“Da, gospodaru”, rekla sam i pritisnula obraz u njegovu ruku dok mi je prstima milovao lice.

“Pisanje mi je pomoglo. Hvala vam.

“Samo sam ti dao alat”, rekao je. “Ostalo si morala otkriti sama.” Pomaknuo je i drugu ruku tako da mi je cijelo lice bilo u njegovim rukama. “Jako sam ponosan na tebe.”

~ 136 ~

Usne su mu bile meke i nježne kad su ovlaš dodirnule moje, a sjena žudnje uvukla mi se u želudac. On je vjerojatno osjetio isto jer je vrlo brzo produbio poljubac. Premda me osvajao svakim dodirom, bilo je nečega u gospodarovu poljupcu što je uzburkivalo želju duboko u mojoj duši.

Naposljetku se odmaknuo i još me jedanput lagano poljubio. “I ja jedva čekam da pokažem svima koliko uživam u tome što sam tvoj.”

~ 137 ~

Dvadeset peto poglavlje —ABBY—

Susret prije zabave održavao se u resursnom centru zajednice u središtu grada. Nathaniel mi je rekao da neće svi koji dolaze na zabavu biti i na susretu. Susret će se sastojati od predavanja o unaprijed određenoj temi, a poslije toga potpisat ću neke papire.

“Moramo se zaštititi”, rekao je objašnjavajući mi razlog za papirologiju. “Ne smijemo dopustiti da se bilo tko pojavi na zabavi.”

Sjetila sam se Samanthe koja mi je i rekla za Nathaniela. To je sigurno bilo veliko kršenje pravilnika.

“I bolje da Samantha ne živi više u New Yorku”, rekao je kao da mi čita misli. “Ne bih volio biti osoba koja će razgovarati s njom. Posebice zato što te upravo njezin faux pas doveo k meni.” Ton njegova glasa i riječi koje je govorio otkrivali su mi koliko je ozbiljan i koliko je tu povjerljivost smatrao važnom.

Stigli smo u centar malo prije tri sata. Nathaniel me poveo u zgradu ležerno držeći dlan na dnu mojih leđa. Kao i uvijek, njegov me dodir smirivao. Premda sam bila uzbuđena, bila sam i prilično nervozna. A on je sigurno osjetio pulsiranje uzbuđenja kroz mene.

Na vratima na kraju kratkog hodnika dočekao nas je sredovječni muškarac. Srdačno je pozdravio Nathaniela i nasmiješen kimnuo prema meni.

Normalni, obični ljudi, podsjetila sam samu sebe. Da tog čovjeka sretnem u trgovini, ne bih ga pogledala dvaput. Kvragu, nisam ga ni sad pogledala dvaput.

U prostoriji je bio dugačak konferencijski stol i petnaestak ljudi okupljenih zbog susreta.

Preletjela sam pogledom po njima. Imala sam dojam da je ondje otprilike jednak broj muškaraca i žena, premda nisu svi izgledali kao da su u paru.

Naravno, rekla sam si, neće svi biti u paru. U jednom kutu stajale su tri žene i razgovarale.

Primijetila sam kako je jedna od njih, plavuša, odmjerila Nathaniela od glave do pete. On se ponašao kao da je ne primjećuje, ali kimnuo je i nasmiješio se nekolicini ljudi. Imala sam dojam da ga svi poznaju, ali nitko nam se nije izravno obratio.

Izvukao je stolac i pokazao mi da sjednem. Tek kad je sjeo kraj mene detaljnije sam pogledala po prostoriji.

Blizu čela stola sjedio je zaštitar iz Nathanielova ureda — onaj koji je radio one nedjelje kad smo igrali uloge. Uhvatio mi je pogled, namignuo mi i osmjehnuo se.

Vjerojatno sam proizvela neki zvuk jer mi je Nathaniel nježno stisnuo koljeno ispod stola.

Podignula sam pogled i odmahnuo je glavom. Ne sad, rekao mi je tiho.

Ugrizla sam si obraz suzdržavajući se od toga da kažem nešto, ali uzvratila sam mu osmijehom i ponovno pogledala muškarca za stolom.

Imao je srednje dugu crnu kosu i oštre, koščate jagodice. Opušteno se naslonio na stolac, lupkao prstima po koljenu i kimao kao da prati neki ritam koji samo on čuje. Nitko nije sjedio kraj njega i primijetila sam da ne nosi ogrlicu.

Dom, zaključila sam. Sigurno je dom.

Znajući tko je on i znajući što meni treba u vezi, pogledala sam ga pozornije. Htjela sam vidjeti osjećam li ikakvo zanimanje za njega. Bio je prilično zgodan: vitko, mišićavo tijelo i tamna tetovaža oko desne nadlaktice. Osim poštovanja koje sam osjećala gledajući lijepo umjetničko djelo, nisam osjećala ništa drugo. Nije bilo iskre ni čežnje ni ikakve privlačnosti prema muškarcu koji je sjedio na čelu stola.

~ 138 ~

Ali kad sam pogledala Nathaniela, reagiralo mi je cijelo tijelo.

Puls mi se ubrzao. Pogled mi je pao s njegovih očiju na usne i zadrhtala sam sjetivši se tih usana na sebi ranije danas. Samo je on utjecao na moje tijelo i moju dušu. Nitko drugi nije bio ni blizu.

Ipak, zapitala sam se pogledavši ponovno muškarca na čelu stola, je li njegovo ime bilo među onima koje mi je Nathaniel planirao dati kad sam ga ostavila početkom godine. Rekao je da nije mogao odlučiti koje bi mi ime dao i sad sam se prvi put zapitala zašto. Je li onaj tamnokosi muškarac okrutan? Je li imao neku karakternu manu koja ga je činila nepoželjnim domom? Šuškanje u dnu prostorije odvuklo mi je pozornost pa sam se, zajedno sa svima ostalima, okrenula prema ženi koja je upravo ulazila. Njezina je energija ispunila prostoriju. Čak se i zaštitar (da sam mu barem pogledala pločicu s imenom onoga vikenda u zgradi pa da znam kako se zove) uspravio na stolcu i posvetio joj punu pozornost.

Izgledom se ni po čemu nije pretjerano izdvajala. Bila je krupnija žena bezlične frizure, ali imala je živahne oči i dramatično elegantan hod. Nije se moglo zanijekati da ima posebno držanje i kontrolu nad sobom.

Predstavila se kao Eve i govorila je mirnim, autoritarnim glasom. Izrazila je svima dobrodošlicu i ukratko predstavila današnju temu: vrste užadi i njihova uporaba.

Pozornost mi je vrlo brzo odlutala s njezina predavanja o prednostima i manama prirodnih vlakana u usporedbi sa sintetičkima. Na kraju krajeva, nikad neću biti ta koja će odlučivati o tim stvarima. Primijetila sam čak i da se plavuša koja je pogledavala Nathaniela suzdržavala od zijevanja. Pogledala je u našem smjeru. Osmjehnula sam joj se i pomaknula se bliže Nathanielu.

Spustio mi je ruku na koljeno i sjetila sam se prošlog vikenda kad je scenarij iz mojeg dnevnika pretvorio u stvarnost.

Kuglica za usta. Kožnati bič koji udara po koži oštrije od antilopa. Nathaniel me uzima, jako i brzo, s leđa.

Poslije toga naredi mi da kleknem i poljubim mu stopala kao znak zahvalnosti.

Ah. Neugodno sam se promeškoljila na stolcu.

Usredotoči se, rekla sam si i prisilila mozak da se koncentrira na razne čimbenike koji utječu na izbor užadi za vezanje. Ali zaista, ako malo bolje razmislite, tko bi rekao da postoji toliko toga o čemu treba razmišljati?

Kad je rasprava završila i kad je Eve odgovorila na sva pitanja, rekla je da smo slobodni.

Nathaniel je ustao i povukao moj stolac.

“Spremna za papirologiju?” upitao me.

Kad sam odgovorila potvrdno, poveo me do tamnokosog doma i zatražio potrebne papire. A onda me ostavio da ih sama pročitam i popunim. Znala sam da je to učinio kako bi mi pokazao da je to moj izbor. Da se nisam osjećala ugodno, otišli bismo i nitko nas ne bi ništa pitao.

Znala sam koje ću podatke morati dati jer mi je Nathaniel objasnio što da očekujem i razgovarali smo o nekoliko aspekata. Osnovna su pravila postavljena i ako se slažem s njima, potpisat ću se na posljednjoj stranici. Na toj je stranici bilo potrebno navesti i ime kojim želim da me se zove te ostale potrebne informacije.

Kad sam ih pročitala i ispunila, predala sam tamnokosom muškarcu svoje papire.

Pogledao ih je i pročitao, a onda mi se obratio. “Dobrodošla, Abby”, rekao je. Oči su mu vragolasto zasvjetlucale. “Ja sam Jonah.”

Rukovali smo se. “Bok, Jonah. Drago mi je što se ponovno vidimo.”

“Također”, rekao je, i dalje nasmiješen.

Lice mi je gorjelo i izbrbljala sam prvo što mi je palo na pamet. “Mislila sam da si zaštitar.”

“I jesam zaštitar”, rekao je. “Ali kad je gospodin West nazvao gospodaricu Eve, nisam mogao odbiti.”

To što je rekao nije mi imalo nikakva smisla. “Htio si učiniti uslugu drugom domu?” upitala sam. ~ 139 ~

Odlučno je odmahnuo glavom. “Nisam pitao gospodaricu zašto. Uglavnom je ne ispitujem.”

Nasmijao se. “Naravno, osim ako se ne osjećam posebno nestašno ili ako želim da me kazni.” Šokirano sam zinula. “Ti si pokorni?”

“Draži mi je izraz bottom”, rekao je i osmjehnuo se. “Ali, da. Jesam.”

“Oh”, rekla sam osjećajući se malo glupo. “Nisam vidjela.” Pokazala sam na svoju ogrlicu.

“Nisam mogla znati.”

Podignuo je desnu ruku i tek sam tad primijetila kožnatu narukvicu oko njegova zapešća. “Ne nose se sve ogrlice oko vrata. Premda imam i nekoliko takvih.”

“Ja imam samo ovu”, rekla sam. Naravno da sam znala da većina pokornih ne nosi dijamantne ogrlice, samo sam mislila da će biti očitije. Glupačo. Tako ti i treba kad nagađaš.

Slegnuo je tankim ramenima tako da su se uvila ispod uske majice. “Gospodin West uvijek radi po svome.”

Tek tada shvatila sam da Jonah sigurno zna mnogo o Nathanielu, a ne samo to kakav je šef.

Zanimalo me koliko ga dugo poznaje pa sam ga to i pitala.

“Poznajem ga oko tri godine”, rekao je. “Radim za njega godinu dana. Dobar je šef. Ima dobru glavu na ramenima. Nema mnogo glavnih direktora koji poznaju svojeg nadglednika vikendzaštitara.” Polako se nasmiješio. “A i dobar je top. Vidio sam ga u akciji.”

“Vidio si ga?” upitala sam, nadajući se da nisam previše razrogačila oči.

“Naravno”, rekao je. “Njega i njegovu bivšu pokornu, kako se ono zove?”

“Beth”, rekla sam i upitala se hoće li i ona biti na zabavi.

“Tako je. Povremeno su držali prezentacije.”

Nathaniel je bio dom već više od deset godina. Mnogo mi je govorio o bivšim pokornima i svemu što su radili. Znala sam da je bio aktivan u zajednici, kao mentor i kao sudionik. Nisam bila ljubomorna pri pomisli na to da je prije mene bio s drugim ženama. Osjećala sam se ugodno znajući da sam ja ta koju je želio. Sad i zauvijek. Ni s jednom od bivših pokornih nije dijelio krevet, srce ili misli kao što to čini sa mnom i one nisu imale ulogu u njegovim snovima o kućici na drvetu.

“Znaš što”, rekao je Jonah i prekinuo me u razmišljanju. “Član sam jedne grupe pokornih koja se sastaje jedanput na mjesec. Želiš li doći na naš idući susret?”

Moja posljednja pisana zadaća dok je Nathaniel bio u Kini odnosila se na to da detaljno opišem gdje, kao pokorna, želim biti za pet godina. Napisala sam da želim biti aktivna u poučavanju novih pokornih, kao što je Nathaniel poučavao domove. Htjela sam pomoći drugima kao što je Christine pomogla meni i kao što bi mi ova grupa mogla pomoći.

“To bi bilo odlično”, rekla sam. “Što radite?” Bilo je teško zamisliti skupinu pokornih kako sjede i razgovaraju o, pa, o tome kako to je biti pokoran.

Naslonio se na stol i prekrižio ruke. “Ovisi”, rekao je. “Na prošlom susretu jedna nam je članica otkrila svoj recept za domaću tjesteninu i svi smo je pokušali pripremiti.”

Moj glasan smijeh privukao je pozornost nekoliko osoba oko nas. Čak me i Nathaniel pogledao podignute obrve. Razgovarao je s plavušom.

“Oprosti”, rekla sam Jonahu. “Ako sam očekivala išta od tebe, to sigurno nije pripremanje domaće tjestenine.”

“To je u redu. Pretpostavljam da isprva zvuči čudno, ali razgovaramo i o našem stilu života.

Evo”, rekao je, uzeo komad papira sa stola i zapisao nešto na nj. “Ovo je moj broj. Nazovi me i reći ću ti mjesto i vrijeme.”

Uzela sam papir. “Hvala.”

“Moram ići”, rekao je gledajući preko mojeg ramena, vjerojatno prema Eve koja mu je davala znak da dođe. “Vidimo se večeras.”

“Svakako”, rekla sam. “Bit će lijepo poznavati još jednu osobu.”

~ 140 ~

“Zapravo”, rekao je, a oči su mu nestašno zasjale, “vjerojatno ti neću biti od velike koristi. Bit ću vezan.” Nagnuo se bliže. “Gospodarica i ja održavamo prezentaciju japanskog vezanja.”

Dok je odlazio od mene, zarumenjela sam se pri pomisli na to koliko ću njega vidjeti kasnije večeras.

“Spremna za polazak, Abigail?” obratio mi se Nathaniel. Prišao mi je s leđa i stavio mi ruku na rame.

“Da, gospodaru”, odgovorila sam. Iznenadila me lakoća kojom je iz mene izašla riječ gospodaru.

I kako u ovom društvu nije uopće zvučala neobično.

“Vidio sam da si razgovarala s Jonahom. On je bistar i pametan muškarac. Vodi moju zaštitarsku ekipu vikendom.”

Uputili smo se prema izlazu. “Iznenadila sam se kad sam ga vidjela”, rekla sam.

“Bilo je zgodno što mi je Eve dopustila da ga iskoristim onako.”

Sjetila sam se Jonahova ponašanja onoga vikenda kad smo igrali uloge. Kako me stalno gledao u lice i nije spuštao pogled na moje tijelo. Čak i kad smo Nathaniel i ja otišli u drugoj odjeći rekao je samo pristojno “ugodan dan”.

“Jako zgodno, gospodaru”, složila sam se.

“Siguran sam da ga je Eve dobro nagradila. Rekao sam joj da je pravi atest njezine obuke.”

Njegove su me riječi pogodile. “Nadam se da sam i ja atest vaše obuke, gospodaru.”

“Jesi, ljepoto”, rekao je. “A za odlično obavljen posao na tvojem prvom susretu, dobro ću te nagraditi kad se vratimo kući.” “Što god vi smatrate najboljim, gospodaru”, rekla sam i osmjehnula se.

Moja nagrada sastojala se od vezanja za njegov stol, raširenih ruku i nogu i savijenih koljena, stražnjice na rubu stola, dok su se njegove usne spuštale sve niže. Grickao me je i lizao, niže, niže, niže, sve dok, o, da, točno tu...

Podignuo je glavu. Koji je sad vrag?

“Možeš svršiti kad god želiš i koliko god puta želiš”, rekao je. Osjećala sam njegov topao dah na svojoj osjetljivoj koži. “Ali ne smiješ se micati ni glasati ni na koji način.”

Zlo. Taj je čovjek pravo pravcato zlo.

I obožavala sam to.

Natjerala sam tijelo da se ne miče dok me on obrađivao usnama, prstima i jezikom. Polako i metodično, gurao me znajući točno što radi i kako će moje tijelo reagirati.

Moj prvi orgazam polako je rastao i prošao mi tijelom poput nježnog vala. Bez problema suzdržavala sam tijelo od pokreta. Međutim, premda je bio vrlo nježan i tih, Nathanielu nije promaknuo.

“Da”, šapnuo je. “Prekrasno.”

Ruke su mu postajale odvažnije i zamahivale su preko mojih bradavica i grudi, zatim trljale trbuh, a onda je napokon svu pozornost usmjerio između mojih nogu. Ovoga je puta bio silovitiji i nosom mi trljao klitoris — dragi Bože, točno tu — a jezik je umočio još niže.

Kad mi se počeo bližiti drugi orgazam, bilo mi je teže tijelo zadržati nepomičnim. Koljena su mi se htjela zaljuljati i morala sam uložiti veliki napor da mi kukovi ostanu nepomični kad je jedino što sam željela bilo gurnuti ih prema njegovim ustima. Ali uspjela sam i drugi put ne pomaknuti se.

“Izvrsno”, rekao je trljajući mi nosom unutrašnju stranu bedra dok mi se tijelo smirivalo. “Sad te stvarno želim izjebati.”

Nije bio jedini.

“Ali pričekat ću”, rekao je. “Moj kurac nije ti dopušten sve dok se ne vratimo sa zabave. A čak i onda, samo ako ga zaslužiš.” Pravo pravcato zlo. Baš kao što sam i mislila.

Kuća u kojoj se održavala zabava bila je skromna, vrlo slična Paulovoj i Christineinoj. Ništa razmetljivo i ništa što bi izvana otkrilo što se zbiva unutra. Naravno, to je bio jedan od razloga zbog ~ 141 ~

kojih sam nosila kaput. Nathaniel je rekao da bi bilo nepristojno prema našim domaćinima kad bih se u njihovoj kući pojavila noseći (ih ne noseći) bilo što.

Ispod kaputa nosila sam odjeću koju mi je Nathaniel izabrao: prekrasan korzet od crne čipke s podstavljenim košaricama tako da mi se nisu vidjele bradavice, premda se na mjestima kroz čipku nazirala koža trupa. Tanke gaćice i haltere pokrivala je suknja, tako kratka da je nikad ne bih odjenula u javnosti, ali bila sam uzbuđena što je nosim večeras. Dao mi je do znanja da bi večeras mogao tražiti da skinem suknju, ali čak i ako dođe do toga, znala sam da to ne bi bilo ništa gore od kupaćeg kostima. Zapravo, kupaći kostim možda bi otkrivao i više.

Nathaniel mi je držao ruku na leđima dok smo prilazili vratima i rekao naša imena muškarcu na ulazu. Pustio nas je da uđemo, a unutra nas je dočekala žena za koju sam pretpostavila da je domaćica.

“Nathaniele”, rekla je i, to je već postalo pravilo, izgledala sasvim normalno. Drago mi je što te vidim.” Okrenula se prema meni. “A ovo je sigurno Abby.”

Porazgovarale smo ljubazno, ali ja sam bila nestrpljiva da vidim ostatak kuće. Zaista me zanimalo što će se događati na zabavi. Nathaniel nas je napokon poveo dalje i mogla sam nastaviti s promatranjem. Oči su mi htjele poletjeti na sve strane i upiti sve odjednom, ali prisilila sam se da gledam jednu po jednu stvar.

Prvo što sam primijetila bilo je to da su sva vrata otvorena.

“Nije dopušteno igranje u zatvorenim sobama”, objasnio mi je Nathaniel. “Ako su vrata zatvorena, znači da se u tu sobu ne smije ući, a ako je netko u sobi, vrata moraju biti otvorena.”

Meni se činilo da to ima smisla. Djelovalo je nekako sigurnije.

Iz nama najbliže sobe začula sam tiho stenjanje, ali Nathaniel nas još nije vodio u tom smjeru.

Ostali smo u dnevnoj sobi i, premda je nekoliko ljudi pričalo s nama, znala sam da je glavni razlog tomu moje privikavanje na boravak u kući.

Vidjela sam jednu ili dvije potpuno gole osobe i nekoliko onih koje su bile gotovo gole. Većina je nosila traperice i majicu, poput Nathaniela, premda je nekoliko žena bilo u odjeći sličnoj mojoj.

Jedna je žena imala uzicu koju je držao neki muškarac. Klečala je kraj njegovih nogu i gledala u pod dok je on razgovarao s nekim.

Zanemarimo li sad već glasnije stenjanje i minimalnu odjeću nekoliko sudionika, to je mogla biti bilo koja zabava, održana bilo gdje.

“Suprotno mišljenju drugih”, rekao je Nathaniel, “zabave nisu velike orgije. Premda postoje grupe i klubovi koji pružaju i takvu vrstu zabave. Ali to nije ono što se meni sviđa.”

Na zabavama Nathanielove družine nije bila dopuštena nikakva vrsta penetracije. “Čak ni između parova poput nas”, rekao je. “Ako netko želi odvesti igru korak dalje, morat će to učiniti poslije zabave, u svoje vrijeme i u svojem prostoru.”

Osjetila sam određeno olakšanje kad sam saznala da neću vidjeti ljude kako se seksaju. A stajati i promatrati druge bilo je zabavno, ali nije bilo pravi razlog našeg dolaska.

Pogledala sam Nathaniela i lagano mu dodirnula ruku, što je bio naš dogovoreni znak da sam spremna krenuti dalje u istraživanje kuće. Pogledao me upitno, a ja sam mu kimnula.

Zajedno smo otišli u najbližu prostoriju, onu iz koje se čulo žensko stenjanje. Kad smo se probili kroz malu skupinu ljudi, ugledala sam je.

Bila je presavijena preko podstavljenog stola, sličnog onome u Nathanielovoj sobi za igru, i bičevana bičem s resama. Iznenađeno sam shvatila da je riječ o plavuši koja je danas poslije susreta razgovarala s Nathanielom. Namjeravala sam ga pitati što je htjela, ali nisam našla vremena za to. A nisam ga mogla pitati ni usred zabave.

Poslije, rekla sam si.

“Pogledaj način na koji se izvija”, šapnuo mi je Nathaniel tako da sam ga samo ja mogla čuti.

Stajao je iza mene i ovio mi je ruke oko struka dok mi je govorio. “Kako nečujno moli za idući udarac bičem. Kako njezino tijelo žudi za tim.” ~ 142 ~

Gledajući pokrete njezina tijela dok ju je muškarac bičevao, vidjela sam o čemu je Nathaniel govorio. Kako se micala, kako se dizala. Gledala sam muškarca kako kruži oko nje, s igračkom u ruci, i provocira je, muči je i igra se s njom. Iznenađeno sam shvatila da sam se počela micati u njezinu ritmu uz Nathanielovo tijelo.

Druga stvar koja me iznenadila bilo je to što se sve zbivalo kao da nas uopće nema. Nije uopće obraćala pozornost na nas niti se činilo kao da je nju, ili muškarca koji ju je bičevao, uopće briga ili da su nervozni zato što to rade ispred nas. Uzbuđivala me njezina sloboda.

Nathanielove su ruke krenule prema gore i dodirnule mi dojke. “U dnevniku si napisala da za pet godina želiš biti mentorica”, rekao je. “Misliš li to još uvijek?”

Muškarac kojeg smo gledali zamahnuo je bičem po ženinoj stražnjici i udarac se čuo glasno.

Zaklela bih se da sam osjetila vrućinu na vlastitoj koži. Naslonila sam leđa na Nathaniela.

“Da, gospodaru”, rekla sam.

“A bi li htjela jednog dana biti aktivniji sudionik ovakvih zabava? Da svi gledaju kako te bičujem i dajem ti ono za čime žudiš?” upitao me. “Da mi služiš javno?”

“Da, gospodaru”, rekla sam i jače se stisnula uz njega. Nisam mu mogla osjetiti erekciju kroz traperice, ali bila sam sigurna da je tu.

“Egzibicionističke maštarije?”

Nogometni stadion. Paulova i Christineina kuća. Knjižnica. Zločesti užici još su uzbudljiviji ako postoji rizik da ćemo biti uhvaćeni na djelu. “Da, gospodaru.”

Glas mu je bio tih i dubok. “Skini suknju.”

~ 143 ~

Dvadeset šesto poglavlje —NATHANIEL—

Prošlo je više od šest mjeseci otkad sam posljednji put bio na zabavi i, moram priznati, bio je dobar osjećaj vratiti se među svoje kolege. Još bolji jer sam imao Abby kraj sebe. Uživao sam u promatranju iskustva iz njezine perspektive početnice, a još sam više uživao u gledanju toga kako se njezina napetost pretvara u ugodno uzbuđenje.

Nisam se mogao usredotočiti na scenu ispred nas. Moje tijelo i um privlačila je samo Abby.

Pomicala je tijelo i trljala se o mene svaki put kad bi rese biča sletjele na plavušinu stražnjicu.

Marynu, ispravio sam se. Plavuša se zove Mary.

Poslala je svoju prijavu Godwinu, gospodinu koji je provjeravao moje pokorne, otprilike onda kad je Abby predložila da drugi put preda svoju prijavu. Mislio sam da će biti dovoljno kažem li Godwinu da nisam zainteresiran. Naravno, nije mi palo na pamet da će Mary vjerojatno biti na sastanku i na zabavi.

Prišla mi je poslije sastanka dok je Abby rješavala papirologiju.

Da, potvrdio sam. Sjećao sam se da ju je Godwin spomenuo. Ne, ne tražim novu pokornu.

Ne, ne očekujem da ću ikad više tražiti novu pokornu. Da, dolazim na zabavu.

Ne, ne zanima me sudjelovanje ni u čemu s njom. Nikad, dodao sam na kraju, nadajući se da će to okončati razgovor.

Sve je prihvatila dobro, premda sam se malo bojao da sam bio grub prema njoj. Da je neko drugo vrijeme i neko drugo mjesto, možda bih bio zainteresiran. Bila je jako lijepa i bezbrižna, što su mnogi domovi obožavali, ali nije me zanimala. Već sam imao sve što sam ikad želio. Abby.

Kad sam joj naredio da skine suknju, držala je pogled na akciji ispred nas i premjestila ruke iza leđa. Polako je povukla zatvarač na suknji, ali tek nakon što se gurnula u mene i rukom mi okrznula kitu.

“Zločesto”, šapnuo sam obožavajući njezinu zaigranost. “Platit ćeš za to, Abigail.”

Drugi dodir njezina dlana rekao mi je da se i te kako raduje tome.

Spustila je suknju niz bokove i povukla je do poda, a onda jednom pa drugom nogom iskoračila iz nje. Pogled joj je i dalje bio na prizoru ispred nas kad mi je predala suknju.

“Složi je i spremi u torbicu”, rekao sam.

Nisam planirao da sudjeluje u večerašnjoj zabavi, ništa osim nekoliko jednostavnih naredbi.

Volio sam je i poštovao, ali pritisnut ću je. Dolazak na zabavu, skidanje suknje i hodanje naokolo u korzetu, halterima i gaćicama bit će dovoljno pritiskanja za jednu večer. Nisam je želio uplašiti.

Međutim, njezini su se dugoročni ciljevi podudarali s mojima i možda ćemo za koji mjesec organizirati ovakvu zabavu u našoj kući. Da je još malo jače pritisnem. Možda ćemo i održati jednostavnu prezentaciju. Dok smo se vraćali kući sa susreta, ispričala mi je o čemu je razgovarala s Jonahom. Bilo mi je drago što ju je pozvao da se pridruži grupi pokornih. Ondje će pronaći mentore, a njihovo društvo i podrška pomoći će joj da raste i napreduje.

Poslušaj se,Weste, prekorio sam se. Na BDSM zabavi razmišljaš o dugoročnim ciljevima, o rastu i napredovanju. Kvragu, čovječe, opusti se malo.

Scena ispred nas bližila se kraju. Pogledao sam na sat. Uskoro je vrijeme za Eveinu i Jonahovu prezentaciju.

“Abigail”, rekao sam odvlačeći joj pozornost od para. “Pođi sa mnom.”

~ 144 ~

Rekao sam joj da večeras hoda malo iza mene i da uvijek bude na udaljenosti na kojoj je mogu dodirnuti jer sam znao da će joj koncentriranje na nešto osim na nervozu koju je osjećala pomoći da se smiri. Doduše, nije djelovala previše nervozno dok je gledala scenu bičevanja.

Poveo sam je kroz dnevni boravak spojen s prostranom kuhinjom. Još sam joj prije objasnio da se dnevna soba i kuhinja smatraju neutralnim prostorom. U njima je igra bila zabranjena, premda sam znao da mi može služiti na sitne načine, primjerice tako da me hrani.

Primijetio sam malen dvosjed i stolić blizu kuhinje.

Mmm. Možda poslije.

Demonstracija vezanja održavala se u rezervnoj spavaćoj sobi na prvom katu. Vezanje joj je bilo potpuna novost pa sam mislio da bi bilo dobro da vidi kako izgleda prije nego što ga i sami isprobamo.

Zauzeli smo mjesta i osvrnuo sam se po prostoriji. Bilo je nekoliko osoba koje sam poznavao i prepoznao, ali mnoge su mi bile nove ili nepoznate. Mislio sam da ću vidjeti Cartera i Jen, par s kojim sam se znao igrati u prošlosti, ali nije ih bilo. Na neki mi je način laknulo. Rekao sam Abby za njih, no ipak sam se bojao da bi susret mogao biti neugodan. Osim toga, bio je tu jedan par s kojim bi susret mogao biti još neugodniji, ali zasad nismo naletjeli na njih.

Eve i Jonah pripremali su se za demonstraciju. Eve je stajala iza njega i šaptala mu nešto što drugi nisu mogli čuti. Jonah bi povremeno progovorio i usnama oblikovao tiho “Da, gospodarice”.

Poznavao sam Jonaha već godinama i bilo mi je drago što je radio za mene. Odlično se snalazio u rukovoditeljskoj ulozi na poslu, ali u privatnom životu trebao je i žudio za dominacijom koju mu je Eve davala.

Ona je svakako bila prigodno odjevena, u visokim šiljastim štiklama, uskoj crnoj kožnatoj suknji i korzetu. Naravno, Jonah je bio gol.

Rekao sam Abby da stoji ispred mene uvijek kad gledamo scenu. Želio sam da ima neometan pogled i da joj mogu šaptati u uho. Dok je promatrala par ispred nas, stavio sam joj ruke na ramena i povukao je bliže sebi.

“Jonah uživa u ovakvim stvarima”, objasnio sam joj tiho jer će joj možda biti teško povezati energičnog muškarca kojeg je upoznala popodne s ovim kojeg je sad gledala. “Voli demonstracije.

Egzibicionizam”, rekao sam. “Gotovo jednako kao što voli poučavati. On je kompleksan tip s mnogoslojnom osobnošću.” Poljubio sam joj vrat. “Sličan je tebi. Drago mi je što je pokazao zanimanje da te uzme pod svoje okrilje.”

Jonah će joj biti dobar prijatelj. Osoba od povjerenja i netko kome mogu bezuvjetno vjerovati.

Demonstracija je počela i Eve je progovorila, održavajući suptilnu ravnotežu između poučavanja gledatelja i držanja dijela pozornosti na njezinom pokornom.

Uzela je dva užeta i ukratko objasnila razliku između njih.

“Užad upotrebljavam u dvije svrhe”, šapnuo sam Abby u uho dok je gledala. Spustio sam ruke s njezinih ramena i uhvatio joj zapešća iza leđa. “Prva je da onemogućim kretanje, da te držim na mjestu za svoj užitak. Sjećaš li se vikenda kad sam te fotografirao?”

Znao sam da se sjećala tog vikenda. Kako sam je držao vezanu dok sam je uzimao odostraga.

“A druga je da te izazivam i mučim. Sve se temelji na rasporedu užadi i čvorova.”

Nakratko sam zastao kako bi mogla obratiti pozornost na ono što Eve radi. Domina je uzela jedno uže i zavezala ga Jonahu oko bedra, objašnjavajući publici kakvim ga čvorom veže.

“Ako se naprave kako treba”, rekao sam dok je Eve nastavljala s vezanjem užadi oko Jonahovih kukova, “užad možeš nositi i ispod odjeće.” Dlanovima sam joj uhvatio dojke. “Zamisli da hodaš naokolo s užadi koja ti je vezana ovdje. Pritisak. Povlačenje. Trenje.” Ruke su mi kliznule do njezinih bokova. “Ili ovdje. Mogao bih ti ga staviti između nogu s upravo dovoljno pritiska da te mučim. Mogao bi ga ostaviti satima, natjerati te da radiš svakodnevne stvari kao da se ništa ne događa. I ne dopustiti ti olakšanje.”

Gledali smo još nekoliko minuta. ~ 145 ~

“Večeras upotrebljava crnu užad”, šapnuo sam joj dok je Eve govorila o sigurnosti užadi. “I premda je to dobar izbor, mislim da ću na tebi upotrijebiti crvenu.” Abbyno je tijelo zadrhtalo kad sam joj spustio ruke niz leđa. “Crveno je lijep kontrast tvojoj blijedoj koži.”

Eve je radila nešto Jonahu. Čuo sam njegovo stenjanje. Ali i dalje sam bio usredotočen na Abby.

“Ona vrsta vezanja koju želim isprobati može biti jako intenzivna”, rekao sam, a u pozadini je Eve zapovijedala Jonahu da bude tih. “Trebat će nam dugi vikend. Što misliš, Abigail? Sviđa ti se ideja?”

“Da, gospodaru”, šapnula je. “Što misliš, kad bismo to mogli učiniti?” upitao sam. Praznik rada bio je najbliži praznik.

“Imat ću dugi vikend u kolovozu.”

Rekla mi je da joj je Martha dala nekoliko slobodnih dana. “Sigurna si?” pitao sam.

“Mmmm”, promrmljala je dok sam joj milovao kukove. “Da, gospodaru.”

“Označit ću ga na kalendaru.”

Kad je Eve zavezala Jonaha do kraja, nekoliko mu je minuta nešto tiho govorila, a onda ga polako počela odvezivati.

“Vezanje može biti jako erotično”, šapnuo sam Abby, “ali odvezivanje također može biti erotično.” Kliznuo sam dlanovima po njezinim nadlakticama. “Zamisli da ti moje ruke nježno otpuštaju pritisak užadi. Da zatim usnama nježno krenem njihovim tragom. Možeš li to osjetiti?” “Želim to, gospodaru.”

Prvo je uže palo s Jonahove ruke.

“Vidiš li tragove?” upitao sam je. “Slabi su, ali ipak su tu.”

Užad nije bila dovoljno dugo vezana da bi ostavila dublje tragove, ali ako biste se dobro zagledali, ipak ste ih mogli vidjeti. Dok smo ih gledali, Eve mu je počela odvezivati noge.

“Kad ja tebi skinem užad, trag će biti vidljiv”, rekao sam joj. “Prelazit ću po njemu prstima.

Osjećaj će biti drukčiji od bilo čega što si ikad doživjela.”

Nekoliko minuta poslije, demonstracija je završila i publika se počela razilaziti.

“Vidio sam jedan dvosjed dolje, pokraj stolića”, rekao sam Abby. “Složi nam tanjur s hranom i donesi mi bocu vode.” Nije mi se baš pio sok, a alkohol je bio zabranjen. “Spustit ću se za deset minuta da me poslužiš. Ako je dvosjed zauzet, stani kraj njega i čekaj da se oslobodi.”

To što će me hraniti bit će mala vrsta javnog služenja, ali zapalit će je. Bio sam siguran u to.

Abby je u sebi imala crtu egzibicionizma, a ovo će biti vrlo suptilan i gotovo neprimjetan način da istražim tu njezinu stranu.

Kad je otišla, razgovarao sam nekoliko minuta s Eve, pogledavajući na sat i pazeći na vrijeme.

“Jako je draga”, rekla je Eve kad je postalo očito da nisam usredotočen na naš razgovor.

“Hvala”, rekao sam. “Bila je malo nervozna zbog dolaska ovamo, ali mislim da je bila odlična.

Drago mi je da je Jonah razgovarao s njom.”

Okrenula se prema njemu. Bio je pognut nad užadi, skupljao ju je i pakirao. Na prvi pogled nisu bili jedno za drugo, ali znao sam da su duboko povezani.

“Rekao mi je da ju je pozvao na idući susret”, rekla je.

“To mi je jako drago”, rekao sam. “Koristit će joj da bude u društvu drugih pokornih. Obavezno mu zahvali na tome.”

Vragolasto se osmjehnula. “O, da, hoću”, rekla je. “Svakako.”

I ja sam se nasmijao i još se uvijek smijao kad sam se nekoliko minuta poslije spuštao stubama u prizemlje. Ponovno sam pogledao na sat. Abby me već čekala. Pustit ću je da me nekoliko minuta hrani, a onda ću joj dopustiti da se i sama okrijepi. Dotad će mi vjerojatno već biti dosta gužve. Otići ćemo sa zabave i odvest ću je kući, pa malo u sobu za igru...

Osmijeh mi se smrznuo kad sam zakoračio na posljednju stubu. ~ 146 ~

Stajala je i čekala me kraj dvosjeda, kako sam joj i rekao, i držala tanjur s hranom i bocu vode.

Stajala je jer je dvosjed bio zauzet.

Na njemu je bio jedini par s kojim je nisam želio upoznati: Nicolas i Gwen.

Jedva sam registrirao Gwen. Vidio sam da je gola i da kleči pokraj Nicolasa, a on je drži za uzicu. Nije me vidjela, a ja nisam napravio nikakav pokret da joj privučem pozornost niti da provjerim osjećam li išta sad kad je vidim. Gledao sam samo u Abby.

Abby je odmahivala glavom kao da negativno odgovara na nešto što je Nicolas rekao. Podignuo je ruku, možda da je dodirne. Možda i ne, ali ipak je bilo moguće.

Preletio sam cijelu prostoriju za manje od dvije sekunde.

“Da nisi jebeno ni pomislio na to da je takneš”, rekao sam sasvim tiho kako ne bih privukao poglede ostalih gostiju.

Naglo je zaustavio ruku i okrenuo se prema meni, s osmijehom čistog zla preko cijelog lica.

“Weste”, rekao je i vratio ruku u krilo. “Kakvo ugodno iznenađenje. Nisam te vidio mjesecima.”

Pogledao sam Abby. Gledala me širom otvorenih očiju.

“Je li te dirao?” upitao sam je. “Je li rekao nešto neumjesno?”

Nicolas nije bio loš dom i hodao sam po tankom ledu kad sam sugerirao takvo što.

Ali nije me bilo briga.

“Ne, gospodaru”, rekla je.

“Gospodaru?” ponovio je Nicolas. “Oh, zar je tvoja, Weste?”

Nije čekao da odgovorim, već je odmah nastavio. “Teško je reći s tom smiješnom ogrlicom.”

Mahnuo je prema ženi koja je klečala kraj njega i koja je nosila široku, crnu, kožnatu ogrlicu. “Zaista bi trebao bolje označiti svoje vlasništvo.”

Progovorio sam kroza stisnute zube. “Mislim da mi ne trebaju tvoji savjeti.”

“Ma nemoj?” pitao je. “Vidiš, ne slažem se s tobom. Siguran sam da bi moja djevojka rekla isto, ali večeras joj nije dopušteno da govori. Inače bi je mogao pitati sam.”

Abby nas je gledala, a glava joj se pomicala s mene do Nicolasa pa na Gwen, kao da gleda teniski meč.

Prokletstvo.

Dok smo nas dvojica razgovarah, Gwen uopće nije dizala glavu. Koliko sam je poznavao, nisam ni očekivao ništa manje.

Međutim, Nicolas nije bio pod takvim ograničenjima i odmjerio je Abby od glave do pete. “Čuo sam da imaš novu pokornu”, rekao je. “I da si... kako se ono kaže? Zaljubljen?”

“Začepi jebenu gubicu”, upozorio sam ga stišćući šake. Ne bi bilo pametno počinjati nešto. Ne na javnom mjestu. Ne na kućnoj zabavi.

“Posebna je”, rekao je. “Možda ću jednog dana imati priliku uživati u njoj.”

Rekavši to, prešao je granicu. Morat ću razmisliti što da učinim u vezi s tim, ali tek kad se smirim.

Pomaknuo sam se i uzeo tanjur i vodu od Abby. Žao mi je, rekao sam joj nečujno, a onda stao između nje i Nicolasa.

“Abigail”, rekao sam. “Obuci suknju.”

Nadglednik zabave potapšao me po ramenu i odmah smirio tenzije. “Je li sve u redu, gospodo?”

“Da”, odgovorili smo Nicolas i ja uglas.

“Morat ću vas sve ispratiti van ako ne možete biti pristojni”, rekao je.

Vjerojatno bi izgledalo loše da Abby i ja moramo otići. U tom trenutku jednostavno me nije bilo briga. Kad sam vidio kako Nicolas gleda Abby dok mu je Gwen pod nogama i zamišlja...

“Upravo smo bili na odlasku”, rekao sam. Spustio sam hranu i vodu i uhvatio Abby za ruku. ~ 147 ~

Ali, naravno, Nicolasu to nije bilo dosta.

“Kad ni njoj ne budeš mogao biti ono što joj treba”, povikao je za nama dok smo se probijali kroz dnevnu sobu da uzmemo Abbyn kaput, “daj joj moj broj. U njezinu slučaju neće mi smetati što je upotrijebljena roba.”

Njegov je smijeh odjekivao za nama.

Vožnja kući protekla je u tišini. Sad kad razmišljam o tome, znao sam da se Abby vjerojatno bojala progovoriti. Nije znala što da kaže. Ali u tom trenutku pretpostavio sam da ne govori jer nosi ogrlicu i ne želi progovoriti prva ili reći nešto što ne bi trebala.

Slabo se sjećam te vožnje. Kao da je prošao samo trenutak, a već sam skrenuo na naš prilaz i parkirao ispred kuće.

Zalupio sam vratima i zaobišao automobil do njezinih vrata. Nisam rekao ništa dok je izlazila iz njega i hodala za mnom prema stubama.

“Soba za igru za deset minuta”, rekao sam jer je to bilo ono što je očekivala i jer sam pretpostavljao da to želi.

Izveo sam Apolla van, ali sve sam obavljao mehanički. Noga ispred noge i to je to. Ništa što bi zahtijevalo da skrenem misli s Nicolasa i Gwen i gomile osjećaja koji su se probudili u meni.

Kad sam se popeo na kat, Abby je klečala u sobi za igru. Vidio sam da je još uvijek u odjeći koju je nosila na zabavi.

Nisi joj rekao da je skine.

Rekao sam joj da se razodjene i da se premjesti na stol, iako, da budem iskren, nisam imao razrađen plan za dalje. Ustala je, brzo skinula odjeću i otišla do stola.

Ja sam u međuvremenu otišao do vitrine, nadajući se da će me nadahnuti nešto što ću naći u njoj. Uzeo sam težak bič s resama i sjetio se prošlog puta kad sam ga upotrijebio. S Gwen. Prošao sam prstima kroz rese.

U glavi mi je odzvanjao Nicolasov glas. Kad ni njoj ne budeš mogao biti ono što joj treba.

Bio sam točno ono što joj treba, rekao sam si. Okrenuo sam se. Bila je u položaju, presavijena preko stola, i čekala.

Zašto mi nije palo na pamet da će Nicolas i Gwen biti na zabavi?

Zašto se nisam sjetio da je upozorim na njega?

Koračao sam prema njoj, sporo i oprezno.

Trebao sam joj to reći čim sam ih vidio. Čekala je.

Zamahnuo sam slobodnom rukom i pljesnuo je nekoliko puta po stražnjici. Nije se ni pomaknula dok joj je boja polako navirala u kožu.

Uvijek ću biti ono što joj treba.

Podignuo sam bič i udario je po gornjem dijelu bedara. Kratko je udahnula. Shvatio sam to kao znak da nastavim i da je udarim još više. Idući put po stražnjici.

I dalje sam čuo Nicolasov smijeh kad sam treći put spustio bič.

Malo se pomaknula. “Žuto.” Vrijeme je stalo. “Žuto”, šapnula je ponovno. “Molim vas.” Trepnuo sam.

Užasnuto sam zurio u bič u ruci. Što to radim? “Prestani”, šapnuo sam i bacio bič na pod. Zatim sam progovorio glasnije. “Crveno. Kvragu. Crveno.”

Podignula je glavu i pogledala me preko ramena. “Gospodaru?” “Žao mi je.” Odmahivao sam glavom. “Ne mogu.” Po prvi put izgledala je zaista zabrinuto.

“Nathaniele?” Okrenuo sam se i otišao u kupaonicu pripojenu sobi za igru te uzeo kućni ogrtač koji je visio na zidu. Vratio sam se u sobu i omotao ga oko nje, a onda sam joj otkopčao ogrlicu i spremio je u džep.

~ 148 ~

Tresao sam se kad sam je uzeo za ruku. “Hoćeš li poći sa mnom u spavaću sobu?”

“Nathaniele?” pitala je dok smo hodali niz hodnik. “Jesi li dobro?”

Nisam joj odgovorio. Nisam znao kako.

Kad smo ušli u sobu, popeo sam se na krevet i povukao je u krilo. Mirisao sam joj kosu. Trebala mi je da me prizemlji poslije ovako intenzivne večeri. Trebala mi je da je osjetim u rukama, da znam da je sa mnom. “Žao mi je”, rekao sam naposljetku. “Nisam trebao tražiti da dođeš u sobu za igru večeras. Ne poslije onoga što se dogodilo na zabavi. Hvala ti što si rekla sigurnu riječ.” “Što se dogodilo?”

“Mentalno nisam bio na pravom mjestu”, rekao sam. “Nakon što sam ih vidio. Ali mislio sam da ću moći. Mislio sam da ti to želiš i da ćeš biti razočarana ako to ne učinimo.”

“Ovo je zbog onog para, je li tako?” “Žao mi je”, rekao sam. “Trebao sam znati da će biti ondje i trebao sam ti reći za njih. Trebao sam reći nešto kad sam ih prvi put vidio.”

“Tko su oni?” Pridignula se i gladila mi glavu. Nisam bio svjestan da si povlačim kosu.

“Kad smo Melanie i ja prekinuli”, rekao sam. “Odnosno, nakon što sam prekinuo s njom, žestoko sam se bacio natrag na scenu. Nisam sudjelovao u igranju više od šest mjeseci. Bio sam nestrpljiv da se vratim u igru.”

Kimnula je. “Mogu to shvatiti.”

“Gwen i ja upoznali smo se na jednoj zabavi. Gwen je žena koja je bila s Nicolasom”, rekao sam.

“Nisam joj stavio ogrlicu. Nismo otišli dalje od probnog vikenda.”

“Zašto?”

“Trebala je više od onoga što sam joj mogao dati.”

Nakrivila je glavu. “Kao Melanie?”

“Ne”, odgovorio sam, a onda šapnuo, “više boli.”

Osjetio sam krivnju kad sam se sjetio da me mojega prvog vikenda s Abby Jackson pitao znam li koju slobodnu ženu i kako sam se našalio sa sobom da ću mu dati njezino ime.

“Oh”, odgovorila je tiho.

“S njom je uvijek sve bilo zeleno. Uvijek je htjela više”, rekao sam. “A ja to nisam mogao.

Primjerice gušenje — znam svoje granice. Znam koliko sam boli spreman nanijeti i što ne mogu činiti.”

Kimnula je. “A Nicolas?”

“Očito joj daje ono što želi”, rekao sam. “I to je u redu. Kreten je, ali nije zlostavljač. Međutim, kad je rekao da bi se igrao s tobom, to je bilo neumjesno. Kasnije ću razmisliti kako da se postavim prema tome.”

Frknula je. “Slažem se s tim da je kreten.”

“Volio bih da kasnije razgovaramo o slučajevima u kojima igra graniči sa zlostavljanjem ili postane zlostavljanje”, rekao sam. “Mislim da je to važna tema.” Kratko sam razmišljao. “Možda bismo na idućem susretu mogli imati diskusiju otvorenog tipa?”

“Misliš kad netko zatraži nešto što je opasno?” pitala me. “Je li to Gwen učinila?”

“Nije tražila ništa opasno”, rekao sam. “Samo više od onoga što mi je bilo ugodno raditi. I upravo je zato važno znati svoje granice, i za domove i za pokorne. Znao sam koliko sam daleko spreman ići. Ne vidim to kao svoj neuspjeh s njom. Nismo se podudarali i to je sve. Trebao sam znati da neće ići. Poslije Gwen, dao sam Godwinu strože smjernice.”

“Ali kad si me vidio da stojim kraj Nicolasa?”

Zatvorio sam oči i kimnuo. “Da. Mislim da me pogodilo ono što je rekao: 'Kad ni njoj ne budeš mogao biti ono što joj treba.'“ ~ 149 ~

“Oh, Nathaniele.”

“Mislim da je to samo probudilo stare strahove”, rekao sam. “Uzrujalo me i nisam se mogao dovesti u mentalno stanje u kojem moram biti u sobi za igru.”

“Nisi valjda mislio da ću te ostaviti zbog Nicolasa?”

“Dovraga, ne. To mi uopće nije palo na pamet.” Nasmiješio sam se prvi put poslije nekoliko sati. “Napredak, je li?”

“Rekla bih”, odgovorila je. Nasmiješila se tako vedro da nisam odolio nego sam se nagnuo i poljubio je. “Mmm”, rekla je. “Otkud sad to?”

“Jer me voliš”, rekao sam. “Jer me trpiš. Jer mi vjeruješ.” Odmaknuo sam se i osjećao se malo bolje jer smo porazgovarali o svemu. “Nisam ti trebao reći da odeš u sobu za igru.”

“Ali prestao si”, rekla je. “Nisi dopustio da se razvije.”

“Dopustio sam da se razvije dovoljno i žao mi je zbog toga.”

“S razlogom si mi dao sigurne riječi. Sad mi je jasno zašto.”

“Zašto si rekla žuto?”

“Sve se činilo pogrešno”, rekla je. “Kao da nešto nije valjalo poslije zabave. A kad sam prepoznala drugi bič i kad je udarao jače, morala sam usporiti stvari. Doći onamo kamo sam morala biti.”

Pomilovao sam joj leđa i spustio ruku do stražnjice. “Jesam li te ozlijedio? Boli li te?”

“Dobro sam”, rekla je. “Sto posto.”

“Volim te”, rekao sam osjećajući potrebu da joj kažem te riječi.

“I ja tebe volim”, odgovorila je. Vjerojatno je znala koliko mi je potrebno da to čujem. “Dakle, Gwen?” “Što s njom?”

“Vas dvoje ste se igrali?”

Slegnuo sam ramenima. “Ne dugo, ali jesmo. Neugodno ti je vidjeti pokorne s kojima sam se igrao?”

Nabrala je čelo razmišljajući o tome. “Neobično je, ali nije neugodno. Znam da si imao pokorne i prije mene.”

“Drukčije je kad ih vidiš.”

“Da, ali i dalje je isto. Znam za tvoju prošlost. Zapravo, volim tvoju prošlost. Učinila te onim što jesi.” Uhvatila mi je lice i pogledala me duboko u oči. “A to što jesi, sve što jesi, prošlost, sadašnjost, sve to, to je čovjek kojeg volim.”

Gledao sam je u oči. “Istina je da mi nisi prva pokorna”, rekao sam. “Ali kunem se svime što mi je sveto, bit ćeš mi posljednja.”

Približila mi se pripremajući se da me poljubi. “I bolje ti je da budem.”

Usne su joj bile meke i nježne na mojima.

Upravo ono što mi je trebalo.

~ 150 ~

Dvadeset sedmo poglavlje —ABBY—

Dok mi je vezao uže oko lijevog bedra, razmišljala sam o nekoliko proteklih tjedana i svemu što se dogodilo od one noći kad smo oboje rekli sigurnu riječ.

Te mi je večeri odbio ponovno staviti ogrlicu. Umjesto toga, otišli smo u krevet i zaspali zagrljeni. Još sam se uvijek sjećala toga kako sam zaspala s njegovom nogom prebačenom, gotovo zaštitnički, preko mojega bedra. Idućeg smo jutra još razgovarali o Gwen i Nicolasu, čak i o Mary.

Do sredine jutra oboje smo se osjećali smirenije i opuštenije pa smo zajedno odlučili da ću do kraja dana nositi njegovu ogrlicu.

Poslije te večeri osjećala sam da smo se povezali bolje. Znala sam, naravno, da će usporiti ili stati ako kažem sigurnu riječ, ali sad kad sam to doživjela, potvrdilo se koliko mu mogu vjerovati.

Rekao je da je situacija jednako djelovala i na njega, da se osjećao bolje znajući da ću upotrijebiti sigurnu riječ ako osjetim potrebu za to.

Otišla sam na sastanak grupe pokornih i Jonah me upoznao sa svima. Osim svega što sam saznala o našem stilu života, iznenadili su me različiti osjećaji koje sam imala prema članovima grupe.

Jonah mi je bio poput starijeg brata, nekad bi se smijao i zafrkavao me, a nekad bi se ponašao zaštitnički i pružao mi podršku. Bio je jedan od iskusnijih članova i svi su se ugledali u njega. Brzo sam saznala da su on i njegova gospodarica jako cijenjeni u zajednici.

Nicolasovo ponašanje one večeri na zabavi nije prošlo neprimijećeno i Jonah mi je rekao da je ubrzo poslije Nathanielova i mojega odlaska zamoljen da napusti zabavu i da se ne vrati. No Gwen je i dalje bila dobrodošla i prilično sam se šokirala kad sam je vidjela na svojem prvom sastanku grupe.

Djelovala je kao neovisna i samouvjerena žena. Gotovo je nisam prepoznala kao golu pokornu koja je klečala pod Nicolasovim nogama. Još je šokantnije bilo to što nisam osjećala ništa prema njoj, posebice s obzirom na to da se u prošlosti igrala s Nathanielom. Žena prema kojoj sam osjećala veću ljubomoru bila je Jen. Kad sam razmišljala o tome, znala sam da to nema nikakva smisla. Jen je bila u vezi s Carterom, a s Nathanielom se igrala samo nekoliko puta i to samo u Carterovoj prisutnosti. Ali ljubomora je takva. Ne mora uopće imati smisla. Posebice zato što sam znala da Nathaniel nema nikakvih osjećaja prema Jen. Uglavnom sam ignorirala taj osjećaj.

No priznajem da sam se u odnosu na Mary osjećala superiorno. Imala sam ono što je ona htjela.

Nathaniel je bio moj gospodar. Nathaniel je bio moj ljubavnik. Nosila sam njegovu ogrlicu i njegove su ruke vikendima vodile i posjedovale moje tijelo. Mogla je slati svoju prijavu Godwinu koliko je god htjela. Nije bilo nikakve šanse ni načina da će ikada biti njezin.

“Postoji li razlog za taj osvetoljubivi smiješak na tvojem licu, Abigail?” upitao je Nathaniel i vratio me u sadašnjost.

“Ne, gospodaru”, odgovorila sam. Pomislila sam da mu otkrijem o čemu sam razmišljala, možda da dodam i malo zajedljivosti, ali predomislila sam se. Na kraju krajeva, postojalo je i vrijeme i mjesto za borbenost.

Pogledao me upitno. “Moramo li se premjestiti na klupu za bičevanje kako bismo ti smirili um?”

Uh, uh. Definitivno nije vrijeme za borbenost. Nije mi promaknulo da je rekao mi. Izbor je moj.

“Ne, gospodaru”, rekla sam i nadala sam se da sam s lica uklonila sve tragove osmijeha.

~ 151 ~

Pogledao me strogo, a onda je nastavio vezati čvor. Posljednjih nekoliko vikenda (i jednu vrlo ugodnu srijedu navečer) radili smo na pripremi za ovaj trenutak. Jedan dan oko prsa bi mi zavezao nekoliko užeta i čvorova; drugi bi mi dan zavezao noge. Vikend će biti kombinacija svega toga.

Nije mi rekao da ne smijem pa sam zatvorila oči i usredotočila se na njegove ruke dok je omotavao uže oko mene. Radio je metodično i polako, uzeo je uže i omotao ga oko gornjeg dijela jedne noge, a onda se prebacio na drugu.

Usnama mi je prelazio po trbuhu te zatim progovorio nježnim glasom: “Vežem te za svoj užitak”, rekao je. “Provest ćeš cijeli dan i noć omotana užadi.” Protrljao mi je međunožje. “Ovdje ću ti staviti čvorove i nije ti dopušteno olakšanje dok ti ga ne dopustim.”

Jeboooote, Nastavio je govoriti. “Na katu te čeka haljina. Nosit ćeš je kod Linde. Nitko neće znati niti će moći vidjeti što imaš ispod nje.” Zasmijuljio se duboko u grlu. “Ili što nemaš.”

Nešto mi je govorilo da me neće dočekati i gaćice.

“Ovdje ću ti staviti kvačice za brzo otpuštanje”, rekao je i dodirnuo me ispod pupka. “Kad budeš morala na zahod, javit ćeš mi se i otpustit ću ti uže između nogu.”

Piknik kod njegove tete počinjao je za nekoliko sati. Svi će biti ondje. Svi smo imali prepune rasporede pa se obitelj nije okupila već gotovo mjesec dana. Radovala sam se današnjem susretu.

Nathaniel mi je stavio tanko uže između nogu i namjestio ga tako da me dodiruje baš na pravi način.

Razlog više za radovanje pikniku.

“To je samo početak”, šapnuo mi je.

Izgledaš prekrasno”, rekao je dok smo se vozili prema Lindinoj kući.

“Hvala, gospodaru.”

Baš kako je i rekao, haljina koju mi je izabrao diskretno je prekrivala užad. Bila mi je zavezana oko gornjeg dijela bedara, oko struka i između nogu. Nije mi dopustio da odjenem grudnjak.

Umjesto toga, oko gornjeg dijela tijela bila sam omotana crvenom užadi, iznad i ispod grudi, a još je užadi bilo između. Premda je haljina imala kratke rukave, visoki ovratnik pokrivao je uže koje mi je bilo zavezano oko vrata.

Kad bih pomaknula ruke na određeni način, tijelo bi mi zadrhtalo od zatezanja užadi i povlačenja tkanine haljine preko nepokrivenih bradavica.

“Mislim da bih rado slušao jazz”, rekao je.

Da, kad se pomaknem točno tako.

“Hvala ti, Abigail”, rekao mi je uz osmijeh koji je otkrivao da točno zna što sam osjetila dok sam mijenjala satelitsku radiopostaju.

“Ne, gospodaru”, rekla sam dok su nježni zvuci punili unutrašnjost automobila. “Hvala vama!'

Sat vremena poslije razgovarala sam s Lindom i Elainom u dvorištu Lindine kuće dok su Todd, Jackson, Nathaniel i Felicia igrali košarku podijeljeni u dvije neujednačene skupine. Ja sam pristojno odbila igrati, posebice zato što sam bila u haljini. Baš i nisam bila luda za sportom, premda bi igranje s užadi oko tijela učinilo stvari zanimljivima.

“Nathaniel nam je rekao da idući mjesec idete u Floridu?” upitala me Linda.

“Da, u Orlando”, rekla sam. “Baš se veselim. Nisam već godinama bila na pravom odmoru.”

“Nije ni Nathaniel”, rekla je Elaina.

“Bojim se da ni ovo neće biti odmor”, rekla sam. “Idemo na financijsku konferenciju, a on je glavni govornik.” Stižemo u subotu i ostajemo do idućeg petka. Radovala sam se putovanju jer će nam ponuditi nove načine za igru.

“Obećaj mi da ćeš ga izvući iz odijela barem na nekoliko sati”, rekla je Linda. “Godit će mu malo odmora i opuštanja.”

~ 152 ~

Elaina se nagnula i šapnula mi: “Sigurna sam da ćeš ga izvući iz odijela na više od nekoliko sati.”

Nasmijala sam se. “Sigurno hoću.” Bit ćemo u Floridi za vikend i nekoliko dana preko tjedna, a ako bude po mojem, odijelo će nositi samo na konferenciji. Ostatak vremena neće nositi ništa.

Linda ju je pokušala pogledati strogo, ali uspjela nas je samo još glasnije nasmijati. Sviđala mi se bliskost svih članova obitelji. I kako su mene i Feliciju prihvatili raširenih ruku.

Kako je Nathaniel i rekao, nitko nije primijetio što nosim ispod haljine. Bilo mi je draže misliti da Linda ne zna za naš životni stil. Nikad nije dala naslutiti da zna. Bez obzira na to, posljednjih nekoliko mjeseci nas smo dvije postale poprilično bliske i smatrala sam je drugom majkom.

Elaina je bila sestra koju nikad nisam imala. Premda je znala mnogo više o mojoj i Nathanielovoj vezi, nikad nije govorila sa mnom o tome i, iskreno, upravo mi je to i odgovaralo.

Nisam znala zna li Jackson za nas. Nathaniel mi je rekao da misli da Jackson ne zna pa sam se zasad pretvarala da je tako. Možda mu je Felicia rekla, a čak i ako jest, prema meni se ponašao isto kao prije.

Nisam znala da je košarkaška utakmica završila dok me nisu zagrlile dvije snažne i tople ruke.

“Uh”, rekla je Elaina odgurujući Todda od sebe. Zagrlio ju je onako kako je i Nathaniel zagrlio mene. “Znojan si.”

Mmm. Nathaniel.

“Jesi li dobro?” šapnuo je.

“Da”, odgovorila sam preskočivši ono gospodaru. Bili smo okruženi njegovom obitelji i netko bi nas mogao čuti.

Stisnuo je ruke oko mene još čvršće i pritisnuo užad baš kako treba. “Sigurna si?”

Zatvorila sam oči i naslonila se na njega, preplavljena valom žudnje. “Jako.”

“Reći ćeš mi ako nešto postane neudobno?” pitao je.

Kimnula sam. “Da.” “Ide ti odlično”, šapnuo je. Odmaknuo se od mene prije nego što sam odgovorila. “Mogu li ti nekako pomoći oko ručka?” upitao je tetku.

“Ne”, rekla je. “Sve je spremno.”

Jackson je došao do nas i uzeo piće koje mu je Felicia pružila. “Nedostajala si nam danas u igri, Elaina.”

Elaina je skinula imaginarnu mrvicu s Toddove majice. “Čini se da Todda na medicinskom fakultetu nisu naučili da se i trudnice mogu baviti sportom.”

Prošle su otprilike četiri sekunde dok svi nisu shvatili što je rekla, a onda su svi progovorili u isti glas.

“Trudna si?”

“Zašto nam nisi prije rekla?”

“Koliko dugo?”

Sve to vrijeme Elaina i Todd samo su stajali, gledali svoju obitelj i smješkali se.

“Deset tjedana”, rekla je Elaina kad smo napokon svi ušutjeli dovoljno dugo da dođe do riječi.

“Jučer smo čuli otkucaje srca.”

Prije nego što smo se Nathaniel i ja pridružili ostatku obitelji u čestitanju budućim roditeljima i grljenju, stavio mi je ruku oko struka.

“Kućica na drvetu bit će mnogo zabavnija s nećacima i nećakinjama, zar ne?” šapnuo mi je.

Okrenula sam glavu prema njemu i usne su nam se spojile u nježnom poljupcu.

Kad smo se vratili kući (i dalje mi je bio šok taj impozantni dvorac smatrati našim), rekao mi je da odem na kat i da mu pripremim tuš. To je bila nova vrsta zapovijedi, ali ne potpuno neočekivana. Bio je znojan od utakmice i morao se istuširati. ~ 153 ~

Dok je izveo Apolla van i vratio se na prvi kat, ja sam mu otvorila tuš i stavila ručnike na topliju šipku. A skinula sam i haljinu jer mi se činilo kao da bih to trebala učiniti. Nisam mogla odlučiti trebam li kleknuti ili stajati pa sam i dalje stajala kad je ušao.

Pogledao je haljinu na podu. “Je li sve u redu, Abigail?”

“Da, gospodaru”, rekla sam. On je još uvijek bio u odjeći. Izgledao je slasno.

“Trebaš li na zahod?”

Zapravo, da. Sad kad je to spomenuo, trebala sam. “Molim vas, gospodaru.”

Došao je do mene i brzo mi odvezao uže između nogu. Naravno, tek nakon što se malo poigrao mojim otkrivenim bradavicama.

Zastenjala sam kad ih je protrljao palcem.

Nasmijao se i hitro me pljesnuo po stražnjici. “Požuri i brzo se vrati. Treba mi tvoja pomoć.”

Njegova je kupaonica bila golema. Vikendom sam je doživljavala kao njegovu kupaonicu, premda su po svim površinama bili dokazi mojega suživota s njim. Vikendom sam uglavnom odlazila u kupaonicu koja je bila pripojena sobi za pokorne.

Kad sam se vratila iz zahoda u glavni dio kupaonice, već se razodjenuo. Pokušala sam ne razmišljati o tome kako bez odjeće izgleda još slasnije, ali nije mi uspijevalo. Nasmiješio se kao da je točno znao o čemu razmišljam.

Prokletstvo.

“Kasnije, Abigail.”

Tako je. Rekao je da neće biti olakšanja dok mi ga ne dopusti.

Dvostruko prokletstvo.

Spustio je ruke niz moje tijelo, zadirkujući i škakljajući me dok mi je ponovno namještao uže između nogu. Stajao mi je sasvim blizu i oboje smo bili goli tako da je bio pravi izazov zadržati mirnoću, ali nekako mi je uspjelo.

Završio je s vezanjem užeta, još mi jedanput nježno dodirnuo klitoris i šapnuo: “Zaista ti ide dobro.”

Promijenila sam položaj nogu, sad već naviknuta na potezanje užeta na tijelu i njihovo neprekidno izluđujuće zadirkivanje. “Hvala, gospodaru.”

Nasmiješio se. “Spreman sam za tuširanje.”

Ah, da. Tuširanje.

Otvorila sam vrata goleme tuš-kabine, provjerila vodu da budem sigurna da je dobre temperature pa zakoračila unazad oslobađajući mu put. Prošao je kraj mene i na trenutak sam se zapitala trebam li krenuti za njim. Nisam bila sigurna. Valjda smijem smočiti užad? To neće nikako štetiti, zar ne?

“Abigail”, obratio mi se. Stajao je bočno od jedne glave tuša na stropu kabine.

“Da, gospodaru?”

“Treba mi tvoja pomoć”, rekao je. Glas mu je bio dubok i imao je malo grubosti u sebi. Škakljanje užadi pojačalo se, ali kad sam zakoračila u tuš-kabinu, natjerala sam se da se usredotočim na njega, a ne na svoje tijelo.

To nije bilo tako teško. Stajao je ispod glave tuša dok sam ja namještala bočne mlaznice, a onda je sjeo na klupu od pločica.

Preko tjedna često smo se tuširali ili kupali zajedno. Zajedničko tuširanje bio nam je jedan od omiljenih načina razbuđivanja. Navečer smo znali podijeliti bocu vina dok se opuštamo u velikoj kadi.

Ali, podsjećala sam se, ovo nije Nathaniel. Ovo je moj gospodar.

Uzela sam njegov šampon i istisnula ga malo na dlan. Stavila sam mu prste u kosu i nježno mu trljala glavu, onako kako sam znala da voli.

~ 154 ~

“Mmm”, rekao je poslije nekoliko minuta. “Odlično, Abigail.”

Prsima sam se slučajno očešala o njegovo rame. “Hvala, gospodaru.”

Kad sam završila s kosom, počela sam mu prati tijelo, trljajući mu tijelo cijelom dužinom.

Uživala sam u pranju njega. Uživala sam u načinu na koji sam dlanovima klizila po njegovim prsima i natrag dok sam ga sapunala, i kako bi zatvorio oči uživajući kad bih nakrivila jednu mlaznicu tuša prema njemu i ispirala sapunicu s njega. A sve to vrijeme, mnoge bočne i mlaznice iznad glave punile su kabinu parom i grijale nas.

Spuštala sam mu se niz tijelo i ustao je da bi mi olakšao posao. Namjerno sam preskočila njegovu kitu i sapunala mu gornji dio bedara te mu prstima masirala najprije jednu, a onda i drugu nogu.

Kad sam došla do stopala, kleknula sam na pod kabine, podignula mu desno stopalo, stavila ga na svoje koljeno, nagnula se i poljubila ga.

Stavio mi je ruke na glavu. “Ponovno”, rekao je.

Otvorenih usana ponovno sam mu ljubila vrh stopala i zatim rubove, a onda se prebacila na drugu nogu. Konačno sam mu spustila lijevu nogu i podignula pogled. Zurio je u mene, tamnih očiju, i osjetila sam toplinu koja nije bila samo od pare oko nas.

“Promaknuo ti je dio”, rekao je i malo isturio kukove prema meni.

Počela sam mu kliziti rukama uz noge. “O, ne, gospodaru. Nisam zaboravila ništa. Najbolje sam ostavila za kraj.”

“Ma nemoj?”

“Da, gospodaru”, odgovorila sam, uzela još gela za tuširanje i ponovno nasapunala dlanove.

Nježno sam ga prala, pažljivo mu uhvatila testise i oprala ga što sam najbolje znala. Trljala sam ga cijelom dužinom, čvrsto ga uhvatila i pazila da mi ne promakne ni centimetar. Ni milimetar.

Oči su mu bile zatvorene, ali otvorio ih je kad sam maknula ruke s njegova tijela.

“Gotova?” upitao me.

“Gotova sam s vašim pranjem, gospodaru”, rekla sam. “Ali ako vam ne smeta, učinila bih još nešto.”

“Reci.”

“Mogu li vam pokazati?”

“Ne”, rekao je. “Želim da upotrijebiš riječi.” Želio je da upotrijebim riječi? Upotrijebit ću riječi. “Želim vaš kurac, gospodaru”, rekla sam ne osjećajući čak ni izdajničku vrućinu kože koja bi uvijek popratila bilo kakve prljave riječi iz mojih usta. “U svojim ustima.” Šutio je. Slušala sam kako voda pada po nama, u strahu da će mi reći ne. To je bilo njegovo pravo. Mogao mi je reći ne jednako lako kao što mi je mogao reći da.

Hrabro sam se pripremila. Obećala sam si da negativan odgovor neću shvatiti osobno.

“Volio bih to”, odgovorio je konačno.

Srce mi je pojurilo, ali čekala sam. Još uvijek nije rekao da.

“Hajde, Abigail.”

“Hvala, gospodaru”, rekla sam jer sam znala da to što sam ga željela ne znači automatski da će mi dopustiti da ga uzmem. Ne tijekom vikenda.

Imao je okus sapuna. Liznula sam ga, vrtjela jezikom oko njegove kite, a onda je cijelu uzela u usta. Bila je debela, duga i tvrda i, kao i uvijek, trebala mi je samo minuta da se prilagodim tomu da mi je u ustima. Čvrsto mi je uhvatio kosu i polako njihao kukovima, ali osim toga dopustio mi je da se ne žurim. Polako sam gradila ritam dok nisam pronašla brzinu.

~ 155 ~

Tražila sam da ga poslužim i dopustio mi je da to učinim na svoj način. I dalje je držao ruke u mojoj kosi, ali jedino kretanje njegova tijela bilo je lagano njihanje kukova u ritmu mojih usta.

Pomicanje mojega tijela ugodno je povlačilo užad i nije bio prvi put da sam se zapitala kad će mi dopustiti olakšanje.

“Jebote”, rekao je, tako tiho da sam ga jedva čula od vode koja je padala po nama.

Shvatila sam tu riječ kao poticaj i ubrzala. Ruke su mi klizile njegovom kožom. Bilo ga je teško držati jer mu je tijelo bilo mokro, ali udvostručila sam trud i uspijevala u tome. Stiskala sam mu dupe, a onda mu oprezno uvukla prst u procjep.

Izvio se prema meni, očito uživajući.

Ma vidi ti to. To bi bilo jako zanimljivo istražiti.

“Jebote”, rekao je ponovno, gurajući se dublje u moja usta. Zarila sam mu prste u stražnju stranu bedara i trenutak kasnije opustila grlo dok me punio svojim olakšanjem.

Izgledao je potpuno zadovoljeno kad mi je pomogao da ustanem. “Hvala ti”, rekao je.

“Moje zadovoljstvo, gospodaru.”

Sjaj u njegovim očima rekao mi je da će me sasvim sigurno nagraditi za moju uslugu i nisam mogla dočekati da vidim što će mi pripremiti.

U nedjelju me poveo u sobu za igru u kojoj je oko mene zavezao još užadi i upotrijebio nekoliko različitih bičeva s resama. Počeo je sa zečjim krznom i pojačavao do kože, izvlačeći iz mene osjećaj za kojim sam počela žudjeti. Onaj za kojim su žudjele i druge pokorne s kojima sam govorila.

Kad je završio, tresla sam se od želje i bila sam sigurna da ću svršiti u jednom beskrajnom valu ako me samo pogleda. Mislila sam da će me uzeti u toj sobi, ali kad sam došla malo k sebi i uspjela ustati, uhvatio me za ruku i poveo u spavaću sobu.

Ušla sam za njim i primijetila da je soba sasvim mračna zbog zavjesa koje su blokirale svjetlo.

Na komodi i noćnim ormarićima bile su upaljene svijeće i u sobi je svirala tiha klavirska melodija.

“Na leđa, na sredinu kreveta”, rekao mi je.

Osjećaj povlačenja i guranja užadi sad mi je već bio blizak, premda mi je uzbuđenje raslo od razmišljanja o tome što je isplanirao.

Kad sam se smjestila, pridružio mi se na krevetu i opkoračio me. Počeo je od mojih prsa, odvezujući uže koje je omotao oko mene jednako sporo kao što ga je i vezao. Možda i sporije. Kad se jedan namotaj užeta raspao, učinio je što mi je obećao prije nekoliko tjedana i prelazio prstom po tragovima koji su ostali na koži.

“Na koži su ti duboki otisci”, rekao je. “Osjećaš li ih?”

Osjećala sam. Koža mi je bila jako osjetljiva na mjestima na kojima je posljednji dan bila pokrivena. Imala sam osjećaj kao da mi je netko skinuo flaster i otkrio mladu i gotovo sirovu kožu.

Drhtala sam dok je prstom prelazio po ulegnućima koja sam mogla zamisliti ne vidjevši ih.

Još je jedno uže palo i njegovim su se prstima u istraživanju moje kože pridružile i usne.

Zatvorila sam oči i osjećala. Topao dah iznad bradavica. Slatki i nježni poljupci po mojoj osjetljivoj i nadraženoj koži. Blago i umirujuće milovanje stražnjice, i dalje peckave od topline njegova biča.

Spustio je ruke na moj struk i počeo odvezivati užad oko njega.

“Svrši kad želiš”, rekao mi je hrapavim i grubim glasom.

Oslobodio je uže između mojih nogu i zamijenio ga toplinom svojega dodira. Tada sam shvatila što radi: vodio je ljubav sa mnom kao moj gospodar. Jedan čovjek. Dva dijela.

Nathaniel, moj voljeni. Moj nježni, obzirni ljubavnik koji je obožavao moje tijelo i zarobio mi srce.

Gospodar, također moj voljeni. Moj dom koji mi je zapovijedao pogledom, kontrolirao tijelo i s ljubavlju držao moju dušu u svojim moćnim rukama.

U tom trenutku, u tom komadiću vremena, spajali su se u jedno. Otvorila sam oči i vidjela kako me gleda smješten ispod mojega struka. ~ 156 ~

“Da”, rekla sam, nježnim glasom koji je i meni zvučao poput šapta.

“Da?” pitao je i okrenuo glavu pa mi poljubio unutrašnju stranu bedra.

“Da”, ponovila sam. “Obojica. Sad. Ovako.”

Znala sam da vjerojatno ne razumije što govorim, ali nisam si mogla pomoći. Razumio ili ne, nastavio je polako odmotavati uže. Tako da sam se sve vrijeme osjećala kao da odmotava mene.

Uzdahnula sam kad je palo i posljednje uže. Kao da sam se ponovno rodila u vlastitoj koži.

Svaki dodir, svaki dah, sve se doimalo novim i neproživljenim. Tijelo mi je drhtalo od osjećaja koje je budio u meni. Okrenula sam glavu i izgubila se u plesu sjena svijeće što su treperile na zidu. A onda sam sklopila oči i prepustila se doživljaju naslade njegova dodira, zanesena tihom glazbom koja je svirala.

Nasmijao se usana na mojoj koži. “Nećeš valjda zaspati?”

“Ne, gospodaru. Samo uživam.”

Polako je pomicao glavu prema mojoj i zaustavio se na prsima. Jezikom mi je nježno kružio oko dojke i puhnuo topao dah u bradavicu. “I ja želim da uživaš.”

Uvukao je moju bradavicu u usta, vrtio jezikom i nježno grebao zubima. Isto je ponovio i na drugoj strani.

“Osjećaš li me?” pitao me i pomaknuo tijelo tako da sam osjetila njegovu potrebu, njegovu želju.

Spustila sam ruku između naših tijela i uzela ga u šaku. “Da, gospodaru.” “Želiš li me?” pitao me i počeo lagano gurati.

Jače sam stisnula šaku. “Da, gospodaru.”

“Pokaži mi”, šapnuo je.

Stavila sam jednu nogu s jedne strane njegova tijela i drugu s druge pa podignula kukove, poravnavajući nam tijela. Uzela sam ga u sebe i osjetila kako mi se tijelo rasteže dok me puni.

“Da”, ponovno sam rekla. Da, ponovila sam u glavi.

Uvukao mi je ruku ispod koljena i visoko podignuo nogu, ulazeći još dublje u mene.

“O, Bože”, rekla sam kad je pogodio drugu točku.

“Sviđa ti se to?” pitao me, a pitanje je završio izbacivanjem kukova.

“Da, gospodaru”, zastenjala sam. “Još. Molim vas. Opet.”

Odgovorio je još jednim nasrtajem i pogodio istu točku. Drugu ruku stavio mi je na stražnjicu i privukao me. Zajecala sam od užitka njegove ruke, tu, točno na mjestu na kojem mi je koža još uvijek bila osjetljiva od poljupca njegova biča.

“Osjećaš li to?” upitao je i osjećala sam sve: njegovo posjedovanje, njegovu kontrolu, njegovu zaštitu, njegovu ljubav. Njega.

Nisam mogla oblikovati riječi pa sam odgovorila uzdahom.

“Volim te”, rekao je, i u istom trenutku ponovno nasrnuo. “Volim te, Abigail.”

Samo mi je jedanput tijekom vikenda rekao da me voli i to kao odgovor na moju izjavu ljubavi.

Kad sam to rekla prva, telefonom. Ali u tom trenutku nije samo vodio ljubav s Abigail, sa svojom pokornom. Pokazivao mi je svojim tijelom, svojim riječima i svojim djelima da je pobijedio strah da mi neće moći istodobno biti i ljubavnik i dom.

Prešla sam rukama niz njegova leđa i tek tada shvatila da sam imala iste strahove. Da sam se bojala da će jednog dana shvatiti da ne želi ili ne treba obje strane. Dok se nastavljao kretati u meni, znala sam, u dubokim skrovištima duše, da će uvijek trebati obje strane svoje osobnosti. Kao što sam ja trebala obje strane svoje. Oboje smo trebali obje strane onoga drugog.

Nasrnuo je opet i odgovorila sam mu podignuvši kukove.

Naša su tijela preuzela riječ i govorila umjesto nas, onako kako riječi nikad ne bi mogle. Išla sam prema vrhuncu i omotala noge oko njega.

~ 157 ~

Moje olakšanje polako se bližilo, sve dok nije spustio ruku između nas i protrljao mi klitoris.

Svršila sam ciknuvši, a drhtavica mi je protresla tijelo. On je bio miran i duboko u meni dok mu se orgazam valjao tijelom. Držala sam noge čvrsto stisnute oko njega kako bi nam tijela što duže ostala spojena.

Na kraju nas je okrenuo tako da sam bila iznad njega i ovio ruke oko mene. Podignula sam glavu i ljubila mu čeljust. Uzdahnuo je.

“Gospodaru?” rekla sam jer sam htjela biti sigurna da imam njegovu pozornost. “Hmm?” “Volim vas.”

Stegnuo je ruke oko mene. “I ja tebe volim.”

~ 158 ~

Dvadeset osmo poglavlje —ABBY—

Potkraj rujna otputovali smo u Floridu. Priznajem da moja ideja lijepog odmora nije uključivala djecu koja vrište, premorene obitelji i znojna, ljepljiva tijela. Osim ako, naravno, u to ne ubrojim Nathanielovo znojno i ljepljivo tijelo.

Odsjeli smo u jako lijepom hotelskom kompleksu koji je izdaleka izgledao poput razvučenoga viktorijanskog dvorca i, ako biste zanemarili neprestanu gužvu u predvorju, bio je i lijepo uređen.

Nathaniel nam je rezervirao prostran apartman i na višim je katovima bilo relativno tiho.

Kad smo u petak navečer stigli u hotel nosila sam ogrlicu. Isprva sam mislila da će naš boravak biti sličan putovanju u Tampu na Super Bowl, ali brzo mi je dao do znanja da očekujem nešto drugo. “Želim da ovoga vikenda spavaš u mojem krevetu, Abigail”, rekao je.

Nisam se namjeravala prepirati s njim oko toga.

Njegov dio konferencije počinjao je tek u nedjelju navečer pa smo prva dva dana imali samo za sebe. Odnosno, za sebe i još dvjesto tisuća ljudi koji su doputovali u isto vrijeme.

Subotu smo proveli kao tipični turisti. Gledala sam Nathaniela i uživala u njegovoj gotovo djetinjastoj zaigranosti, a shvatila sam i koliko je izgubio od djetinjstva zbog prerane smrti svojih roditelja. Ali jedan dan gužvanja u gomili ljudi bio nam je i više nego dovoljno. Oboje smo vrlo mirne osobe koje uživaju u svojoj privatnosti. S obzirom na njegove planove za nedjelju ujutro, i bolje da je bilo tako. Promaknulo mi je da je jedan kufer napunio šipkama za vezanje, mekanim bičevima i kratkim veslima.

Ponedjeljak ujutro provela sam u hotelskom spa centru što je bila Nathanielova nagrada za dan prije. Poslije sam se odmarala kraj bazena i gledala malu djecu kako se igraju u plićaku. Premda sam istodobno čitala, odmah sam primijetila kad je Nathaniel došao pokraj bazena.

Kao prvo, još je uvijek nosio odijelo i kravatu. Bez obzira na to jesu li bili u Floridi radi konferencije, nisam vidjela da je itko drugi došao na bazen tako odjeven.

Kao drugo, bio je Nathaniel i bio je prekrasan prizor. A potvrda toga bio je i broj žena koje su živnule ili počele razgovarati poletnije kad se pojavio. Podignula sam časopis i sakrila se na sekundu dok sam ga gledala.

Gledao je oko bazena i skenirao lica tražeći me. Spustila sam pogled na tekst ispred sebe kad je počeo gledati ležaljke oko bazena.

Glasovi žena s moje desne strane koji su se stišali do tihog žamora bili su mi jedini znak da me našao. Naprezala sam se da čujem što govore kad je postalo očito da je krenuo prema meni.

“Tu si”, rekao je i sjeo na praznu ležaljku kraj mene.

Spustila sam časopis na prsa i vedro mu se nasmiješila. “Kako je prošlo?”

“Ah”, rekao je. “Očekivano. Priče, priče i još priča. Zapravo, užasno dosadno.”

“Nema prijema, nema koktel-zabava večeras?”

“Nema ničega”, rekao je. “Samo ti i ja.”

“Raj”, rekla sam. Večer prije bili smo na prijemu i stalno smješkanje i upoznavanja s ljudima potpuno su me iscrpili.

“Bit će čim se izvučem iz ovog odijela.”

Sjetila sam se obećanja Elaini prije mjesec dana da ću ga izvući iz odjeće. A naš apartman imao je i privatni hidromasažni bazen. “Što kažeš na to da ti ja pomognem?” upitala sam. “Možda da naručimo vino u sobu?” ~ 159 ~

Ustao je. “Računaj na mene.”

Pokupila sam svoje stvari i prebacila tanku maramu preko ramena. Nisu mi promaknuli zmijski pogledi žena s desne strane dok smo odlazili, a Nathanielova je ruka bila zaštitnički ovijena oko mojega struka.

U utorak, kasno popodne, iznenadio me kad je završio s konferencijom za taj dan.

“Spakiraj torbu za noćenje”, rekao je kad me našao kako kopam po torbi tražeći knjigu. “Imam iznenađenje.”

“Noćenje? Zar ne spavamo ovdje?” Mahnula sam prema neraspakiranom putnom kovčegu koji se vidio u otvorenom ormaru.

Oči su mu gotovo plesale od uzbuđenja. “Smatraj ovo noćenjem u sklopu noćenja.”

“Dobro”, rekla sam. Ponijelo me njegovo zaigrano raspoloženje i potpuno sam zaboravila na novu knjigu. “Što da spakiram za noćenje u sklopu noćenja?”

“Najprije” — odvezivao je kravatu dok je govorio i došla sam do njega da mu pomognem — “odjeni haljinu koju ti je Elaina dala i...

“Tu haljinu?” upitala sam, a ruke su mi se zaustavile na njegovu vratu. Držala sam mu lice tjerajući ga da me pogleda. “Kamo me to vodiš?”

Usne su mu se izvile u zagonetan poluosmijeh. “Ako ti kažem, neće biti iznenađenje.”

Namrštila sam se, ali on je i dalje imao isti poluosmijeh.

“U redu. Dobro”, rekla sam. “Odjenut ću tu haljinu. Ali to je svečana večernja haljina, nipošto obična haljina. Što još?”

“Nešto ležerno za sutra.”

Srijeda mu je bila slobodan dan. Pogledala sam ga suženih očiju kao da samo snagom volje mogu iščupati informacije iz njegova mozga. Što to planira?

“Kupaći kostim.” Kimnuo je prema kupaonici. “I pretpostavljam da moraš ponijeti svojih dvjesto bočica kreme za lice.”

Nasmijala sam se. “Nisu sve kreme za lice i nemam ih dvjesto. Imam samo gel za umivanje, tonik i...”

“Da, da”, prekinuo me, očito uživajući. “Sve to. Ponesi sve to.”

“Baš si nemoguć.”

Opet onaj isti poluosmijeh. “Tebi nisam”, rekao je. “Tebi nikad nisam nemoguć.”

Otpuhnula sam i prekrižila ruke na prsima glumeći da sam zgrožena. “Koliko imam vremena?”

Poljubio me u obraz. “Dva sata?”

Dva sata kasnije bila sam odjevena i spakirana. Priznajem da sam se osjećala malo blesavo odjevena u svečanu haljinu koju mi je Elaina darovala za rođendan. Još mi nije bilo jasno zašto mi je od svih mogućih stvari darovala baš haljinu. Pretpostavljala sam da je znala da će mi trebati nekoliko službenih komada odjeće jer je Nathaniel svake godine prisustvovao raznim svečanim događajima.

Haljina je bila divna: elegantna i izrađena od lepršavog šifona, u struku je bila stegnuta remenom i vezala se oko vrata. Siva boja škriljevca trebala je izgledati isprano na meni, ali Elaina je točno pogodila da će mi lijepo pristajati.

Ipak...

Hodat ću obiteljskim odmaralištem odjevena u svečanu haljinu i vući torbu za noćenje za sobom. Da ne povjeruješ! Mogla sam se kladiti da će me svi gledati kao da sam prolupala.

Pogledala sam se u zrcalu u dnevnoj sobi da provjerim imam li ruža na zubima. Ne bi baš priličilo da ovako uređena idem nekamo — na neko tajno mjesto, ispravila sam se — a da imam ruža na zubima.

~ 160 ~

Zadovoljno sam kimnula odrazu u zrcalu. Nije loše. Čak i za vukljanje torbe naokolo.

A onda je Nathaniel izašao iz kupaonice.

Nije bio prvi put da ga vidim u smokingu i taj je prizor uvijek bio dovoljan da ostanem bez daha, ali sad je izgledao nekako više... više.

Odmjerila sam ga od glave do pete. “Zdravo, komad.”

“Zdravo, ljepotice”, rekao je i poljubio me u čelo. “Izgledaš tako savršeno da te ne smijem ni dodirnuti.”

I to mi kaže čovjek koji je ponio šipke za vezanje i drveno veslo na odmor?

“Ne budi blesav”, rekla sam i potapšala ga po prsima.

Odskočio je od mene kao da sam ga udarila, lice mu se smrznulo od užasa, ali nisam ni primijetila što se događa, a već mu se vratio normalan izraz lica.

Zatreptala sam.

“Jesi li okej?” upitala sam ga.

“O, da”, rekao je. “Samo sam pomislio da sam zaboravio spakirati jednu posebnu sitnicu.”

Nakrivila sam glavu. “Jesi li?”

“Jesam li što?”

“Zaboravio spakirati posebnu sitnicu?”

“Nisam. Ta je sitnica na savršeno sigurnom mjestu.” Uzela sam svoju torbicu. “Jesmo li spremni?” Pogledao je na sat. “Još malo.” Podignuo je jedan prst. “Trebam samo...”

Netko je pokucao na vrata.

“To” , završio je. To? “Nosača da nam ponese torbe”, rekao je.

Naravno. Zašto sam mislila da će Nathaniel dopustiti da ovako skockana vučem torbu?

Otvorio je vrata, dao gospodinu koji je ondje stajao naše torbe i ispružio ruku prema meni.

“Spremna?”

~~~~~ Hodali smo beskonačnim hodnicima i koridorima prema izlazu iz hotela. Znala sam da se nekoliko glava okrenulo za nama dok smo prolazili. Krajičkom oka vidjela sam čak i da nas je jedna gospođa fotografirala mobitelom. Nasmijala sam se u sebi, a onda sam se sjetila da mi je ime bilo u časopisu People. Zapravo, bila je ondje i moja slika s Felicijina vjenčanja na kojem sam bila kuma.

Ipak, to baš i nije bio razlog za fotografiranje nekoga u prolazu.

Sjetila sam se kad sam guglala Nathanielovo ime poslije našeg prvog susreta u njegovu uredu i fotografije s Melanie koju sam našla. Pitala sam se je li to još uvijek prva slika koja se pojavi pri pretraživanju ili ju je zamijenila neka sa mnom. Pomislila sam da ću to svakako provjeriti na svojem računalu kad se vratimo u sobu.

Dok smo se provlačili kroz predvorje hotela, dogodilo se nešto zanimljivo.

Hodala sam uspravnije, zabačenih ramena i uzdignute glave. Tijekom te šetnje shvatila sam da nisam samo Nathanielova pratilja, njegova pokorna, čak ni njegova djevojka s kojom živi.

Bila sam mu ravnopravna.

U svemu.

U spavaćoj sobi, izvan nje. U sobi za igru, izvan nje. U poslovnom svijetu, izvan njega.

Nije bio ni bolji ni lošiji od mene, a ja nisam bila ni bolja ni lošija od njega.

Toliko sam bila pod dojmom te spoznaje da smo već došli do kraja pristaništa kad sam shvatila gdje smo. Pogledala sam ispred nas. “Vodiš me na brod?” upitala sam.

~ 161 ~

Sagnuo se i šapnuo mi: “Na jahtu, točnije, ali da, tako je.” Bila je dugačka i elegantna i izgledala je kao da bi trebala biti na naslovnici nekog časopisa o brodovima, a ne na vezu u južno-centralnoj Floridi. Premda se nipošto nisam bunila što je na vezu na jugu središnje Floride.

“Nikad nisam bila na brodu”, rekla sam, a onda brzo dodala, “ili na jahti.”

“Nikad?”

“Ne”, rekla sam. “Nikad me nije zanimalo pecanje.”

“Zar ne želiš zaploviti?”

“O, ne. Oduvijek sam se htjela ploviti brodom, samo ne ribarskim.”

“Jahtom”, rekao je i kimnuo prema muškarcu u uniformi koji je dolazio prema nama. “Mogao bi se uvrijediti ako nastaviš njegova mezimca zvati brodom.”

“Jahtom”, rekla sam. “Uvijek sam htjela ploviti jahtom.”

Kapetan nam je izrazio dobrodošlicu, a onda nas ostavio same da istražimo jahtu. Imala je spavaću sobu, dnevnu sobu i odlično opremljenu kupaonicu. Vidjela sam da su nam torbe spremljene u ormar u spavaćoj sobi.

Svjetlo je počelo iščezavati kad smo ponovno izašli na palubu. Pogledala sam oko sebe. Jahta je odmaknula od pristaništa i hotela i plovila je prema sredini jezera.

Nekoliko minuta gledala sam vodu, uživala u laganom povjetarcu i brujanju motora jahte. Kad smo se dovoljno udaljili od većine vodenog prometa oko odmarališta, jahta se zaustavila.

“Večera je spremna”, šapnuo mi je Nathaniel kad mi je prišao sleđa i uhvatio me za ruku.

Kimnula sam i okrenula se. Netko je bio jako zaposlen. Na palubi se nalazio stol prekriven bijelim stolnjakom, sa svijećama i finim posuđem od porculana.

“Prekrasno je”, rekla sam.

Nasmijao se. “Čini se da je ljepota relativna. Dođi”, rekao je. “Naručio sam tvoja omiljena jela.”

Izvukao mi je stolac i kad smo se oboje smjestili za stol, natočio nam oboma crvenog vina. Uzela sam ponuđenu čašu i pogledala u nebo dok sam otpijala vino. Iznad nas sjale su tisuće zvijezda i činile već savršenu atmosferu još boljom.

Pojavio se konobar i ispred nas stavio dvije zdjelice s juhom.

“Znaš što”, rekla sam, nakon što sam uživajući pojela nekoliko žlica slasne juhe. “Jednog ću dana ja iznenaditi tebe.”

“Hoćeš?” pitao je.

“Da”, ogovorila sam. “Najprije ću ti staviti povez na oči.”

“Sviđa mi se kako to zvuči.”

Pojela sam još malo juhe. Muškatna tikva. Okus je bio slasna kombinacija slatkoće i arome hrasta. “A onda ću te silom ugurati u automobil i odvesti.”

“Kamo ćeš me odvesti?”

“Na neko potpuno neočekivano mjesto.” Izraz na njegovu licu molio me da nastavim pa sam to i učinila. “U supermarket.”

Spustio je žlicu na stol. “U supermarket?”

“Tako je”, rekla sam. “Vući ću te između prolaza i pokazati ti kako da izabereš kruh i mlijeko.”

“Iznenadit ćeš me odlaskom u samoposlugu?”

Kimnula sam. “Da. Jer ti ja nikad ne bih mogla prirediti nešto ovako prekrasno.” Mahnula sam.

“Ovo je divno. Hvala ti.”

“Već mi zahvaljuješ, a još nismo došli ni do predjela.”

“Ne trebaju mi predjela”, rekla sam. “Samo to da budem ovdje s tobom. Razmišljanje i planiranje koje si uložio u sve ovo. Savršeno je. Hvala ti.”

“Abby”, rekao je. “Veći dio svojega odraslog života proveo sam sam. Zaista sam uživao u planiranju svega ovoga.” Oči su mu još uvijek imale onaj sjaj uzbuđenja otprije nekoliko sati. “Osim ~ 162 ~

toga, ti na mjesečini i svijeće koje ti obasjavaju lice. Ta haljina.” Zatresao je glavom. “To je jedina zahvala koja mi treba.”

Nije pretjerivao kad je rekao da je naručio moja omiljena jela. Poslije juhe slijedila je pirjana janjetina s pečenim šparogama. Zatim plata sa sirevima.

“Bilo je odlično”, rekla sam i konačno spustila ubrus kraj praznog tanjura. “Mislim da ne mogu pojesti više ni zalogaj.”

Nathaniel se nasmiješio konobaru koji je došao po naše tanjure. “Ništa više zasad.”

Pitala sam se što je još isplanirao.

“Hvala, gospodine”, rekao je konobar i otišao, ruku punih praznih tanjura.

Iz zvučnika na palubi čula se nježna glazba dok smo jeli. Nekoliko trenutaka poslije konobarova odlaska, glazba se promijenila i počeli su poznati zvuci klavira.

Nathaniel je ustao, došao do moje strane stola i ispružio ruku. “Jesi li za ples?”

Stavila sam ruku u njegovu i ustala. “Uvijek.”

Povukao me k sebi i, dok smo plesali, osjećala sam toplinu njegove ruke na ramenima. Sjetila sam se nečega i uzdahnula.

“Zadovoljan uzdah?” upitao me.

“Da”, rekla sam. “Samo se prisjećam.” “Čega se prisjećaš?”

“Našega prvog plesa.” Odmaknula sam se od njega i pogledala ga u oči. “Sjećaš se?”

“Naravno”, rekao je. “Zbog tebe sam poželio plesati. Kako bih to zaboravio?”

“Mislim”, rekla sam i ugrizla donju usnicu. “Mislim da sam te večeri prvi put shvatila da bih se mogla zaljubiti u tebe.”

“Zbilja?”

“Aha”, rekla sam dok me polako vrtio po palubi. Konobara nije bilo u blizini i imala sam osjećaj kao da smo jedino dvoje ljudi na Zemlji. Možda smo i bili. “Uplašila me ta spoznaja. Još nisam bila sigurna tko si, ali nije bilo važno. Znala sam da postoji opasnost da se zaljubim u tebe.” Pogledala sam ga žmirkajući. “Što si ti mislio te večeri?”

Imao je odsutan pogled u očima. “Na večer našega prvog plesa, na Lindinoj dobrotvornoj večeri, još sam uvijek bio u teškom poricanju. Nisam si mogao priznati što osjećam prema tebi.”

Nimalo iznenađujuće, kad malo razmislim.

“E sad”, rekao je i kliznuo rukom do mojeg struka. “Što se tiče večeri našega drugog plesa...”

“Na Felicijinim i Jacksonovim zarukama?”

Kimnuo je. “Te sam večeri točno znao koliko mi je stalo do tebe. Koliko te volim. I ja sam bio taj koji se uplašio. Strašno sam se bojao da više nećeš htjeti imati nikakva posla sa mnom.”

Ova je večer bila previše savršena da bismo se vraćali u prošlost. Raspravljali smo i razgovarali o tome već mnogo puta. Htjela sam pričati o našoj sadašnjosti i budućnosti...

“Ali naš treći ples”, rekla sam. “Na njihovu vjenčanju...”

“Taj je ples”, rekao je osmjehnuvši se, “bio gotovo savršen.”

“Da, ali ni približno savršen kao ovaj.”

Zastali smo s plesom i premda je glazba i dalje svirala, mi smo samo stajali zagrljeni na palubi.

Pogledala sam njegovo lice. Moj Nathaniel. Srce me boljelo od same pomisli na to koliko sam ga voljela. Kad bih barem nekako mogla spremiti ovu večer u bočicu i pomirisati je kad stvari postanu teške...

Nekoliko je puta nervozno progutao.

“Abby”, počeo je, a onda stao.

O, jebote, zar nešto ne valja?

~ 163 ~

“Dobro si?” upitala sam ga.

Kimnuo je, gotovo odsutno, a onda nastavio. “Ja sam, uh, mnogo puta razmišljao o ovome i smislio sam jednu rečenicu, pa drugu, pa treću. Ipak mislim da je jednostavni pristup najbolji.”

Koji sad...?

Zakoračio je korak dalje od mene, izvadio nešto iz džepa jakne i spustio se na koljeno.

Ruka mi je poletjela na usta.

“Abby King”, rekao je, očiju punih ljubavi i obožavanja. “Volim te. Hoćeš li se udati za mene?”

Otvorio je nešto, a sad sam vidjela da je to kutijica s prstenom, i otkrio prekrasan dijamantni prsten.

“Hoćeš li mi biti žena?”

Tek kad je ponovno rekao “Abby” shvatila sam da stojim ukopana i držim ruke na ustima.

Zar nisam odgovorila?

“Da”, rekla sam, za svaki slučaj, i lice mu je erumpiralo od sreće, olakšanja i oduševljenja.

“Da?” upitao je, još uvijek klečeći na palubi.

“Da. Da. Da”, rekla sam. Prsten sam vidjela samo mutno.

Uspravio se na noge. “Plačeš.”

“Oprosti.” Brisala sam suze. “Zbog tebe. To.” Pokazala sam na prsten. “A onda...”

Jako polako izvadio je prsten iz kutijice i onda sam ga vidjela jasnije. Kolut se sastojao od reda sitnih dijamanata, a središnji je kamen imao najmanje tri karata.

Pazeći da mu je pogled stalno na mojim očima, uhvatio je moju lijevu ruku i poljubio prstenjak, točno na mjestu na kojem se spaja s dlanom, a onda stavio prsten na nj.

“Savršena veličina”, rekla sam kad sam konačno prekinula naš kontakt očima i pogledala ruku.

Mjesečina je plesala po besprijekornom kamenu, a ruka mi je istodobno bila teška i sasvim lagana.

“Varao sam”, rekao je. “Felicia mi je pomogla oko veličine.” Nasmijala sam se i shvatila koliko je dugo planirao ovu večer. “A Elaina?”

“Zapravo”, rekao je. “Haljina je bila njezina ideja.”

“Ali znala je?” pitala sam. “Za večeras?”

“Aha.” Kimnuo je i još jedanput podignuo moju lijevu šaku. “Jedva čekam.”

“I ja”, rekla sam plešući prstima. Točno sam znala o čemu govori. Bit ćemo vjenčani prije kraja godine.

Povukao me k sebi i nježno mi ljubio obraze. Uvukla sam prste u njegovu kosu i podignula bradu kako bih usnama dodirnula njegove. Dodir njegovih usana bio poznat, ali nekako i potpuno nov. Razdvojila sam usne i okusila ga, uzela njegove ruke i privukla ga. Uživala sam znajući da će ovaj, ovaj muškarac i njegov dodir biti zauvijek moji.

A ja ću biti njegova.

Konačno se odmaknuo i poljubio mi dlan. Usnama mi je ponovno dodirnuo prst na kojem je bio prsten. “Abby West” kao je. “Sviđa mi se kako to zvuči.”

“Abigail West”, rekla sam testirajući te riječi na jeziku.

“Oh, da”, rekao je uz zadovoljan osmijeh. “To također.”

~ 164 ~

Epilog —ŠEST GODINA POSLIJE—

Petak je navečer i kuća je tiha. Kao i obično, Apollo sjedi u hodniku na prvom katu između dvaju zatvorenih vrata spavaćih soba. Uzdahne i spusti glavu na šape, znajući da će vrlo brzo moći opet posjetiti bebu. Možda bi sutra mogli ponovno svi izaći u dvorište i igrati se u sjeni kućice na drvetu.

Henryju je osam tjedana. Njegova sestra Elizabeth idućeg će mjeseca navršiti tri godine.

Vrata velike spavaće sobe otvore se i Abby, odjevena samo u grudnjak, izađe na hodnik. Korak joj je brz i lak. Tijelo joj je još uvijek vitko, ali posljednjih nekoliko godina mnogo se promijenilo. I premda su joj noći sve samo ne mirne, trenutačno nije umorna.

Prije tri godine unaprijeđena je u ravnateljicu knjižnice. U te tri godine pokrenula je novu kampanju širenja pismenosti, proširila srednjoškolski tutorski program i pokrenula ljetni kamp za djecu osnovnih škola. Uživala je u svojem poslu, ali ipak će se idući tjedan povući i podnijeti ostavku jer želi biti kod kuće s djecom.

Međutim, večeras je njezina pozornost na nečem sasvim drugom i nakratko zastane ispred obje spavaće sobe kako bi bila sigurna da se iz njih ništa ne čuje, a onda se okrene i uđe u sobu za igru.

Uzbuđena je i nesigurna dok ulazi. Uzbuđena jer je to prvi put nakon mnogo, previše vremena otkad su bili u sobi za igru, a nesigurna iz istog razloga.

Zna da će večeras biti blag prema njoj. Tako je bilo i poslije Elizabethina rođenja. No, njoj to nije važno. Poslije godina življenja, voljenja, svađanja i mirenja, mirna je jer zna da je u sobi za igru on njezin gospodar.

I ne želi da bude ikako drukčije.

Nekoliko trenutaka nakon što se vrata sobe zatvore za njom, vrata velike spavaće sobe ponovno se otvaraju i Nathaniel izlazi na hodnik. Odjeven je u crne traperice koje uvijek nosi u sobi za igru.

Mislima leti kroz planove koje ima za večeras i nekoliko trenutaka razmišlja o tome kakva bi mogla biti njezina reakcija. Vjerojatno zna da je neće previše pritisnuti. Ovo će biti samo ponovna aklimatizacija za oboje.

Trenutak stoji ispred vrata svake dječje sobe i zamišlja ih kako spavaju unutra. Elizabeth, tako puna života, ispitivačkih očiju i radoznala uma poput njegove majke. I Henry koji već pokazuje znakove mirnog i zamišljenog karaktera.

Spusti pogled na svoj vjenčani prsten, očev vjenčani prsten, i nasmiješi se, a onda krene prema sobi za igru. U njoj je njegova supruga, pokorna, ljubavnica, majka njegove djece i njegova najbolja prijateljica. Večeras će ponovno zapovijedati njezinim tijelom i dušom, igrati se s njima onako kako ona žudi i onako kako samo on to može.

Kad završe, odnijet će je u njihovu sobu gdje će je obožavati riječima i dodirima te je zamotati u sigurnost i udobnost svoje ljubavi.

~ 165 ~

O AUTORICI

TARA SUE ME napisala je prvi roman kada je imala dvanaest godina. Trebalo je proteći dvadeset godina do pisanja drugog.

Nakon što je napisala nekoliko tradicionalnih ljubavnih romana, odlučila se okušati u nečem malo izazovnijem i tako počela rad na Pokornoj. Ono što je otpočelo kao vježba pisanja, ubrzo je poprimilo vlastiti život pa su ubrzo uslijedili nastavci, Dominantan i Obuka. Prvobitno objavljena na internetu, trilogija je stekla veliku čitateljsku publiku diljem svijeta.

Tara je svoj pravi identitet i pisanje tajila. Ni vlastiti suprug nije znao na čemu radi. Do danas samo jako mali broj ljudi zna pravu istinu (premda je u međuvremenu rekla suprugu). S njim i dvoje djece živi u jugoistočnom dijelu Sjedinjenih Država.

~ 166 ~