Vrag plavih očiju

http://www.balkandownload.org/ JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA HTTP://WWW.BALKANDOWNLOAD.ORG/ JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA http://www.balkandownload.org/ JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA http://www.balkandownload.org/ JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA http://www.balkandownload.org/ JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA http://www.balkandownload.org/ JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA JANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJAJANJA

by Janja

LISA KLEYPAS

Vrag plavih očiju

Naslov izvornika Blue-eyed devil Copyright © 2009 by Lisa Kleypas

2

by Janja

Hardy Cates bogataš je koji je sam stfkao svf što ima, a zanima ga samo jfdno: osvfta suparničkoj obitflji Travis. Kad nfpozvan doef na vjfnčanjf jfdnog od njihovih članova, nfćf mu biti ni na kraj pamfti da ćf sf u mračnom kutu ljubiti s članicom mrske mu obitelji, zanosnom i mladom Heaven Travis.

Hardy jf vfć učinio prfvišf stvari s kojima sf baš i nf ponosi, ali kako sf pokušava rijfšiti svojf prostačkf prošlosti, nf moţf si priuštiti da sf zaljubi u svoju protivnicu – bez obzira na to koliko je lijepa. Heaven, takoefr, nastoji odoljeti Hardyju, ali nfćf to ići baš tako lako. Slomljenog srca nakon propalf vfzf odlučila jf zauvijfk prfkriţiti muški rod. Ili barfm dok ne shvati da ne moţf odoljfti njfţnom plavookom vragu. Mfeutim, kada se stare rane počnu otvarati, Hardy je moţda jfdini koji ju moţf spasiti...

Lisa Kleypas ljubimica jf čitatfljstva zbog svojih nfodoljivih povijfsnih ljubavnih romana (Jedne strasne zime, Proljetni skandal, Tajnf ljftnf noći, Dogodilo se jedne jeseni), ali ni romani suvremene tematike nimalo ne zaostaju u osvajanju čitatfljskih srca. Sudbinu zanosnoga Jacka, jfdnog od članova obitflji Travis, vfć smo upoznali u romanu Slatkorjfčivi nfznanac, a Vrag plavih očiju donosi priču o sudbini jfdinf ţfnskf nasljfdnicf ovf bogataškf obitflji, prelijepe Heaven.

3

by Janja

1.

S

usrela sam ga po prvi put na bratovom vjenčanju.

Stajao je u pozadini šatora u kome se održavao prijem.

Izgledao je drsko, opušteno i tromo, kao netko tko bi u tome trenutku radije igrao bilijar. Bio je ukusno odjeven, ali nije djelovao kao netko tko je zarađivao za život radeći u uredu.

Nijedno Armanijevo odijelo nije moglo prikriti tu građu – krupnog i snažnog – grubijana ili rodeo jahača. Dugački su mu prsti, koji su lagano držali čašu šampanjaca, izgledali kao da bi mogli slomiti njezin stalak u tren oka.

Već sam pri prvom pogledu mogla zaključiti da se radi o staromodnom momku koga je zanimao lov, nogomet i poker i koji je mogao dobro popiti. Nije bio moj tip. Trebalo mi je ipak nešto više od toga.

Unatoč tome, bila sam pod dojmom. Bio je zgodan i privlačan ako zanemarimo davno slomljen, grbav nos. Imao je kratku tamnosmeđu kosu, gustu i sjajnu poput nercovog krzna. Ali mene su najviše od svega privukle njegove oči. Plavile su se čak i iz daljine, jedna od onih plavetnih nijansi koja se nikad ne zaboravlja. Malo sam se stresla kada se odjednom okrenuo i pogledao ravno u mene. Odmah sam okrenula glavu u suprotnom smjeru jer mi je bilo neugodno što sam se toliko zagledala. Dok je on i dalje gledao, kožom mi se počelo širiti uzbuđenje i toplina. Otpila sam nekoliko gutljaja šampanjca ne bih li se smirila i tek se onda usudila ponovno pogledati.

Njegove su plave oči bile otvoreno sugestivne. Nazirao mu se 4

by Janja blagi osmijeh u kutovima velikih usta. Nikako se ne bih željela zateći s njim u mraku, pomislila sam. Počeo me lagano odmjeravati, ponovno me pogledao i kimnuo s poštovanjem na način koji su Teksašani doveli do savršenstva.

Namjerno sam mu okrenula leđa i posvetila se dečku Nicku.

Gledali smo mladence kako plešu obraz uz obraz. Podignula sam se na prste i šapnula mu na uho: – Sad je na nas red.

– Zanima me što tvoj otac misli o tome – odgovorio je zagrlivši me.

Nick je odlučio zatražiti dopuštenje moga oca. Mislim da je to staromodan i nepotreban običaj, ali imam tvrdoglavog dečka.

–Što ako se ne bude složio? – upitala sam. S obzirom na moju obiteljsku prošlost i činjenicu da sam napravila puno toga što moji roditelji nisu odobravali, postojala je i ta mogućnost.

– Nije važno, svejedno ćemo se vjenčati – Nick se odmakao i pogledao me. – No, želio bih mu dokazati da nisam ni ja baš za baciti.

– Ti si najbolja stvar u mome životu. – Privila sam se uz Nickovu ruku i pomislila kako me nitko ne bi mogao voljeti poput njega. Nijedan muškarac, bez obzira koliko bio zgodan, ne bi me mogao zainteresirati.

Osmjehnula sam se i ponovno se okrenula jer sam željela provjeriti da li je plavooki tip još uvijek tamo. Ne znam zašto, ali osjetila sam olakšanje vidjevši da je otišao.

Moj brat Gage želio je skromno vjenčanje. Samo je šačica ljudi bila pozvana u malu kapelicu Houston, koju su nekoć u osamnaestom stoljeću koristili španjolski doseljenici. Vjenčanje 5

by Janja je bilo lijepo i kratko, atmosfera ispunjena potisnutom nježnošću koja se mogla osjetiti čitavim tijelom.

Za razliku od toga, svatovi su bili pravi cirkus.

Održavali su se na imanju obitelji Travis u River Oaksu, u privilegiranom dijelu Houstona gdje su se ljudi češće povjeravali svojim računovođama, nego svećenicima. S obzirom da je Gage bio prvi potomak obitelji Travis koji se ženio, otac je želio impresionirati ostatak svijeta ili barem Texas za koji je otac mislio da je vrijedan cijelog truda. Kao i mnogi drugi, otac je mislio da bi Texas predvodio čitavu Sjevernu Ameriku da nije došlo do pripajanja 1845.

Uzimajući u obzir obiteljsku čast i činjenicu da je pažnja čitavog Texasa bila usmjerena prema nama, otac je unajmio organizatora za vjenčanja i istaknuo: – Dajem ti neispisan ček. – Kao što je svima poznato, njegova je čekovna knjižica bila pozamašna.

Moj je otac, Churchill Travis, poznati “marketinški čarobnjak” koji je osnovao međunarodni energetski fond koji se u prvoj dekadi poslovanja gotovo udvostučio. Fond je obuhvaćao proizvođače plina i nafte, naftovode, alternativne izvore energije i ugljen iz petnaest različitih zemalja. Dok sam odrastala, rijetko sam ga viđala – uvijek bi bio negdje daleko kao u Singapuru, Novom Zelandu ili Japanu. Cesto bi išao na poslovne ručkove u Washington i sastajao se s ministrom državnih rezervi ili bi u New Yorku bio gost u nekom financijskom programu. Doručkovali bismo s ocem tako što bismo mi jeli tost i gledali ga kako na CNN-u analizira stanje burze.

Dubokoga glasa i naglašene osobnosti uvijek mi se činio beskrajno velikim. Tek sam kao tinejdžerica shvatila da je 6

by Janja zapravo bio sitan i upravljao svojim dvorištem kao mali pijetao.

Prezirao je nježnost i mislio da su njegovih četvero djece – Gage, Jack, Joe i ja – bili razmaženi. Iz tog se razloga, kada bi bio kod kuće, trudio da nas spusti na zemlju i davao nam dozu realnosti kao žličicu gorkog lijeka.

Dok je majka još uvijek bila živa, bila je jedna od predsjednica Teksaškog književnog festivala i za vrijeme pauza pušila bi s Kinkyjem Friedmanom. Bila je glamurozna, imala najbolje noge u River Oaksu i priređivala najbolje zabave. Bila je slatka kao med. Muškarci bi govorili ocu da je imao sreće što je našao takvu ženu i to bi ga beskrajno veselilo. I sam bi često govorio da ju nije zaslužio, ali bi se nakon toga podmuklo nasmijao jer je smatrao da je uvijek zasluživao samo najbolje.

Na vjenčanje je bilo pozvano sedamsto ljudi, a pojavilo se oko tisuću. Ljudi su plazili po kući i bijelom svatovskom šatoru okićenom bijelim svjetlima i ružičasto-bijelim orhidejama.

Toplina i vlažnost proljetne večeri isticala je miris cvijeća.

U klimatiziranoj se kući nalazila soba za prijem gdje se nalazio tridesetak metara dugačak bar u kome je bila poslužena morska hrana. Soba je bila ukrašena skulpturama od leda. U jednoj se nalazila fontana kroz koju je protjecao šampanjac.

Kroz drugu je pretjecala votka i bila je ukrašena malim porcijama kavijara. Konobari u bijelim rukavicama punili su zamagljene kristalne čaše ohlađenom votkom i stavljali kavijar na blinije s vrhnjem i ukiseljenim prepeličjim jajima.

Na stolovima s toplim jelima bile su duboke zdjele s jastogom, žeravnica s pisanom pečenicom dimljenom na orahu, pečena tunjevina i još nekih tridesetak predjela. Bila sam na mnogim zabavama u Houstonu, ali nikada do sada nisam vidjela ovoliko hrane na jednom mjestu.

7

by Janja Došli su i reporteri iz Houdson Chroniclea i Texas Monthlyja kako bi izvijestili o vjenčanju kome su prisustvovali bivši guverner i gradonačelnik, poznati televizijski kuhar, holivudske zvijezde i naftaši. Svi su čekali na Gagea i Liberty koji su se slikali u kapelici.

Nick je ostao zatečen. Za nekoga tko dolazi iz uzorne srednje klase, ovo je izgledalo krajnje šokantno. Osjećala sam grižnju savjesti zbog prevelike raskoši. Ipak sam se promijenila nakon odlaska na Wellseley koledž za djevojke čiji je moto bio non monistrari sed ministrare. Ne da budeš služen, nego da služiš.

Mislim da je za nekoga kao ja bilo važno da nauči što to znači.

Obitelj me je zafrkavala da je to samo jedna od mojih faza.

Svi su – pogotovo otac – mislili da se uklapam u očiti klišej.

Bogata liberalna djevojka opterećena grižnjom savjesti. Ponovno sam se zagledala u stolove. Dogovorila sam da se sve što se ne pojede razveze po houstonskim skloništima za beskućnike. Iako se ostatak obitelj složio s tom idejom, ja sam se i dalje osjećala krivom. Izdajnički liberal koji čeka u redu za kavijar.

– Jesi znao – pitala sam Nicka na putu prema fontani s votkom – da moraš prosijati skoro tonu zemlje da bi pronašao jednokaratni dijamant? Što znači, da bi našao sve dijamante na ljudima u ovoj sobi, morao bi evakuirati veći dio Australije.

Nick se pretvarao da je zbunjen. – Zadnji put kada sam provjerio, bila je još uvijek na istom mjestu. Opusti se, Haven.

Ne moraš se dokazivati. Dobro te poznajem – rekao je prešavši mi rukom preko golog ramena.

Iako smo oboje iz Texasa, sreli smo se u Massachusettsu. Ja sam pohađala Wellesley, a Nick Tufts. Srela sam ga na šarolikoj zabavi u jednoj velikoj pretrpanoj kući u Cambridgeu. Svaka je soba predstavljala drugu državu i posluživala tradicionalno piće.

8

by Janja Votka u ruskoj sobi, viski u škotskoj, itd.

Negdje između Južne Amerike i Japana, naletjela sam na tamnokosog dečka, kestenjastih očiju i samouvjerenog osmijeha. Bio je visok i žilav kao da se bavio trčanjem i izgledao poput intelektualca.

Bila sam oduševljena kada sam čula da ima teksaški naglasak.

– Možda bi trebala predahnuti na ovoj svjetskoj turneji. Barem dok ne povratiš ravnotežu.

– Ti si iz Houstona – rekla sam.

Osmjehnuo se kad mi je čuo naglasak. – Ne, milostiva.

– San Antonio?

– Ne. – Austin? Amarillo? El Passo?

– Ne, ne i hvala bogu, ne.

– Onda iz Dallasa – napomenula sam razočarano. – Baš šteta.

Gotovo sjevernjak.

Nick me izveo van i smrznuli smo se pričajući na pragu dva sata. Zaljubili smo se ubrzo. Sve bih za njega napravila, pratila ga na kraj svijeta. Udat ću se za njega i postati gospođa Tanner.

Haven Travis Tanner. Nitko me u tome neće spriječiti.

Kada sam napokon zaplesala s ocem, Al Jarreau je razdragano pjevao „Budimo pozitivni“. Nick je otišao do bara s mojom braćom Jackom i Joeom, a ja ću im se pridružiti kasnije.

Nick je bio prvi muškarac koga sam dovela kući i prvi u koga sam se zaljubila. Osim toga i jedini s kojim sam spavala. Nisam bila s puno tipova. Bilo mi je petnaest kada je majka umrla od raka i nakon toga sam dvije godine patila od depresije i osjećaja krivnje. Nisam si mogla ni zamisliti da budem s nekim. Upisala 9

by Janja sam se na djevojački koledž što je uveliko doprinijelo mome obrazovanju, ali ne i ljubavnom životu.

Nije se radilo samo o tome što sam bila okružena isključivo djevojkama. Puno je djevojaka išlo na zabave van koledža ili bi sretale dečke po tečajevima na Harvardu i MIT-u. Problem je bio u meni. Nisam znala kako privući ljude i biti voljena. Ljubav mi je značila toliko da bi one koji su me najviše zanimali svaki puta otjerala. Na kraju sam zaključila da je natjerati nekoga da nas voli jednako teško kao natjerati pticu da nam nepomično sjedi na prstu. Neće se dogoditi dok god se budemo trudili.

Kada sam konačno odustala, kao što već možemo pretpostaviti, onda mi se dogodilo. Upoznala sam Nicka i zaljubila se. Željela sam samo njega. Mislila sam da će to biti dovoljno i ostatku obitelji, ali ga ipak nisu prihvatili. Umjesto toga, počela sam odgovarati na stvari koje me nikada nisu ni pitali, tipa: – Stvarno sam presretna – ili – Nick ima diplomu iz ekonomi je – ili – Upoznali smo se na fakultetskoj zabavi. – Njihova nezainteresiranost za Nicka i razvoj naše veze dovodila me je do ludila. Šutnja je govorila više od riječi.

– Razumijem te, draga – tješio me najbolji prijatelj Todd kada sam ga nazvala da mu se požalim. Znali smo se od dvanaeste godine kada su se doselili u River Oaks. Toddov otac, Tim Phelan, bio je poznati umjetnik čiji su se radovi nalazili u svim značajnijim muzejima uključujući MOMA u New Yorku i Kimbell u Port Worthu.

Obitelj Phelan uvijek je bila zagonetka ostatku stanovnika u River Oaksu. Bili su prvi vegetarijanci koje sam ikada srela.

Nosili su odjeću od lana i Birkenstock sandale. U susjedstvu u kome su prevladavala isključivo dva stila – staromodnoengleski i teksaško-mediteranski – bili su prvi koji su okrečili sobe u 10

by Janja različite boje i ukrasili zidove različitim oblicima.

Najzanimljivije od svega, bili su budisti, nešto što sam do tada čula još rjeđe od riječi vegetarijanac. Kada sam pitala Todda što budisti rade, odgovorio je da provode većinu vremena razmišljajući o tome što čini stvarnost. Todd i njegovi roditelji pozvali su me da dođem s njima u hram, ali mi roditelji, na moje veliko razočarenje, nisu pustili. Ja sam bila baptist i majka je rekla da baptisti ne hodaju uokolo razmišljajući o stvarnosti.

Todd i ja bili smo toliko bliski da su svi mislili da smo u vezi.

Nikada se ništa nije dogodilo između nas, ali se ne bi moglo reći da je veza bila samo platonska. Mislim da ni jedno ni drugo nismo mogli definirati naš odnos.

Todd je bio jedno od najljepših stvorenja koje sam ikada vidjela. Bio je visok, atletski građen, profinjenog lica, plave kose i tirkiznih očiju kao more s reklama za Karibe. Graciozan poput mačke po čemu se dodatno razlikovao od razmetljivih Teksašana širokih ramena. Jednom sam ga pitala da li je homoseksualac na što je odgovorio da mu nije važno je li netko muško ili žensko, nego kakav je netko kao osoba.

– Biseksualac? – nastavila sam ga dalje ispitivati i počela se smijati svojoj potrebi da ga svrstam u određenu kategoriju.

– Možda je sa mnom moguće i jedno i drugo – rekao je i nježno me poljubio u usta.

Nitko me nije poznavao i razumio bolje od Todda. Osoba od povjerenja, netko tko me je podržavao čak i kada nije bio na mojoj strani.

– Znala si da će se tako ponašati – rekao je Todd kada sam mu rekla da mi je obitelj ignorirala dečka – zato ne bi trebala biti toliko iznenađena.

– Ne znači da ne mogu biti bijesna samo zato što sam 11

by Janja unaprijed znala.

– Drži na umu da se ovaj vikend ne radi otebi i Nicku, nego o mladoj i mladoženji.

– Vjenčanja nikada nemaju veze s mladom i mladoženjom.

Vjenčanja su javne pozornice za iživljavanje poremećenih obitelji – istaknula sam.

– Onda se moraju pretvarati da se radi o mladoj i mladoženji.

Prepusti se, proslavi i nemoj razgovarati s ocem o Nicku dok ne prođe vjenčanje.

– Todd – počela sam zamišljeno – upoznao si Nicka. Dobar je, zar ne?

– Ne mogu ti na to odgovoriti.

– Zašto ne?

– Pa ako to sama ne vidiš onda bilo što da kažem neće imati smisla.

– Vidim što? Što si time želio reći?

Todd nije odgovorio, nego me ostavio zbunjenom i iznerviranom. Nažalost, zaboravila sam Toddov savjet čim sam počela plesati s ocem.

Otac se žario od šampanjca i naslade. Oduvijek je priželjkivao ovakvo vjenčanje, a kada je čuo da mu je snaha trudna, to ga je još više razveselilo. Stvari su išle po planu. Bila sam uvjerena da je maštao o unucima i novim generacijama čiji će mu prilagodljivi geni stajati na raspolaganju.

Otac je imao široka prsa, kratke noge, crne oči i toliko gustu kosu da mu nisi mogao vidjeti tjeme. Osim toga, imao je naglašenu bradu. Nije bio klasično zgodan, ali je bio dojmljiv.

Imao je Komanči indijanske krvi s majčine strane i brojne njemačke i škotske pretke koji su donijeli naglašene karakteristike iz svojih zemalja. Naselili su Texas, jeftinu zemlju 12

by Janja bez zime u kojoj su samo trebali zasukati rukave kako bi uspjeli.

Umjesto toga trpjeli su sušu, epidemije, napade Indijanaca, ubode škorpiona i pamučne žiške velike kao nokat na palcu.

Travisi, koji su sve to preživjeli, postali su najotporniji ljudi na svijetu, oni koji su si bili jedini oslonac kada ni jadanje više nije pomagalo. To je razlog zašto je otac bio toliko tvrdoglav... a i ja isto. Mama je uvijek govorila da smo isti, da bismo samo htjeli da sve bude po našem i da ne znamo poštivati tuđa pravila.

– Hej, stari!

– Zlato. – Imao je promukao glas s prizvukom nestrpljivog čovjeka koji se nikada nije mogao prilagođavati drugima. – Izgledaš prekrasno večeras. Podsjećaš me na tvoju mamu.

– Hvala. – Rijetko je davao komplimente. Bilo mi je drago što je to rekao mada joj baš nisam nešto posebno ličila.

Nosila sam dugu, usku haljinu s bretelama koje su pridržavale dvije kristalne kopče. Na nogama sam imala fine, srebrnkaste sandale na visoku petu. Liberty mi je napravila frizuru. Trebalo joj je nekih petnaestak minuta. Uplela je crne pramenove i podignula ih u jednostavnu frizuru. Nešto što ja nikada ne bih mogla napraviti. Bila je starija samo nekoliko godina, ali se ponašala majčinski i brižno na način na koji se moja majka rijetko ponašala.

– Evo – rekla je prešavši mi četkicom za puder preko nosa – savršeno.

Bilo ju je nemoguće ne voljeti.

Dok smo tata i ja plesali, približio nam se jedan od fotografa.

Nagnuli smo se jedno prema drugom, osmjehnuli se i nakon zasljepljujućeg blica ponovno odmaknuli jedno od drugog.

– Nick i ja sutra se vraćamo za Massachusetts. – Letjeli smo 13

by Janja putničkim avionom. Kupila sam dvije karte u prvoj klasi i platila kreditnom karticom. Tata je plaćao moj račun za Visu pa ga je uvijek osobno pregledavao. Znala sam da je primijetio da sam kupila kartu za Nicka. Ništa nije komentirao. Za sada.

– Prije no što odemo, Nick želi razgovarati s tobom – nadodala sam.

– Baš se radujem.

– Nastoj biti ljubazan – rekla sam.

– Ponekad sam namjerno bezobrazan. Tako obično saznam s kakvim čovjekom imam posla.

– Ne moraš ga testirati. Samo prihvati moj izbor.

– Hoće te oženiti – rekao je tata.

– Da. –I misli da će na račun toga doživotno letjeti u prvoj klasi.

Iskorištava te, Haven!

–Jesi li ikada pomislio da bi me netko mogao voljeti neovisno o tvome novcu? – pitala sam.

– On nije jedan od tih.

– Ja ću o tome odlučiti, a ne ti! – odbrusila sam.

– Već si odlučila – rekao je, i mada to nije bilo pitanje, odgovorila sam da jesam. – Onda nemoj mene pitati za dopuštenje – nastavio je dalje. – Odluči i preuzmi odgovornost za vlastite odluke. Ni tvoj me brat nije pitao što mislim o njegovoj ženidbi za Liberty.

– Naravno da nije. Ti si taj koji se pobrinuo da do toga dođe.

Svima nam je jasno da si lud za njom – iznenađena ljubomorom u vlastitom glasu, brzo sam nastavila dalje. – Zašto se ne možemo ponašati normalno, tata? Ja dovedem dečka kući, ti se praviš da ti se sviđa, svatko ode na svoju stranu i čujemo se za praznike. Tata, nemoj mi stajati na putu. Dopusti mi da budem 14

by Janja sretna – rekla sam osmjehnuvši se usiljeno.

– Neće te usrećiti. On je beznadan slučaj.

– Kako znaš? Nikada s njim nisi proveo ni sat vremena.

– Znam iz iskustva da je promašen slučaj.

Nisam primijetila da smo se derali, ali su nas ljudi počeli radoznalo pogledavati. Shvatila sam da nismo morali vikati da bi ostali mogli zaključiti o čemu smo pričali. Nastojala sam se smiriti i nastavila plesati s noge na nogu. – Svi će moji dečki biti promašeni slučajevi, osim ako ih ti sam ne odabereš – rekla sam.

Mislim da je poludio jer je znao da govorim istinu. – Napravit ću ti svatove – počeo je – ali ćeš naći nekog drugog da te vodi do oltara. I da nisi od mene tražila novac za razvod. Ako se udaš za njega, razbaštinit ću te. Nećete dobiti ni prebijene pare, razumiješ? Ako skupi hrabrosti da mi sutra priđe, reći ću mu istu stvar.

– Hvala, stari. Vražji si plesač – rekla sam i odmaknula se kada je prestala muzika.

Na putu s plesnog podija prošla sam pored Carrington koja je raširenih ruku trčala prema ocu. Ona je Libertyna mlađa sestra.

– Red je na mene – uzviknula je kao da je ples s Churchillom Travisom bila jedna od najboljih stvari na svijetu.

Gorko sam se prisjetila da sam se i ja tako osjećala kada sam imala devet godina.

Provlačila sam se kroz gomilu i sa svih strana okruživala su me usta... usta koja pričaju, smiju se, jedu, piju, pozdravljaju. Bilo je toliko bučno da sam jedva mogla razmišljati. Pogledala sam u sat u predvorju, starinski Ball sat koji je nekoć pripadao Buffalo Bazou, Brazos i Colorado željeznici. Bilo je devet sati. Za pola 15

by Janja sata trebala sam otići gore u sobu i pomoći Liberty da se presvuče u drugu haljinu. Nisam se mogla s time suočiti. Ovo je za danas bilo sasvim dovoljno.

Ožednila sam od šampanjca. Otišla sam u kuhinju, koja je bila puna kuhara i konobara, i uspjela pronaći čistu čašu za vodu. Nasipala sam vodu nad sudoperom i počela ispijati u velikim gutljajima.

– Oprostite – rekao je konobar nervozno nastojeći proći.

Pomaknula sam se da prođe i otišla u sobu za prijem.

Na svoje olakšanje, ugledala sam prepoznatljiva Nickova ramena i potiljak. Stajao je u mračnom dovratku na ulasku u vinski podrum. Prošao je kroz mala vrata od kovanog željeza i ostavio ih pritvorenima. Činilo se da silazi dolje gdje se širio miris starih, hrastovih bačvi. Pomislila sam da mu je sigurno dosadila gužva i da je došao ranije kako bi me dočekao. Željela sam da me zagrli. Trebalo mi je utočište usred ove galame.

Prošla sam pored stola za ručavanje i krenula prema podrumu. Vrata su iza mene lagano škljocnula. Posegnula sam za prekidačem, ugasila svjetlo i ušla unutra.

– Hej – promrmljao je Nick.

– Ja sam. – Napipala sam ga u mraku i blago se nasmijala kada sam mu pod rukama osjetila ramena. – Baš ti lijepo stoji smoking.

Pokušao je nešto reći, ali sam primaknula glavu i poluotvorenim mu ustima prešla preko vilice.

– Nedostajao si mi. Nisi plesao sa mnom – prošaptala sam.

Uzdahnuo je i stavio mi ruke na kukove pri čemu sam se lagano zaljuljala na petama. Namirisala sam slatkasti miris vina i još nešto... miris muške kože svježe kao muškat i đumbir... topli začin. Stisnula sam ga oko potiljka i poljubila ga dublje, 16

by Janja osjećajući toplinu, mekoću i okus šampanjca u njegovim ustima.

Kada sam osjetila kako se njegova topla ruka penje mojim leđima, lagano sam zadrhtala. Imao je čvrstu i nježnu ruku.

Uhvatio me oko vrata i lagano mi povukao glavu prema nazad.

Površno me dodirnuo ustima, obećavajući poljubac. Ispustila sam uzdah i željno iščekivala sljedeći. Usnama mi je otvorio usta i uslijedio je dubok poljubac. Posegnuo je još dublje i počeo me škakljikati jezikom tako da sam se počela smijuljiti.

Počela sam se izvijati i pokušala se pripiti što bliže. Jezik mu je istraživao sporo i prve su duboke poljupce zamijenili topli i podatni. Uzbuđenje je počelo vrtoglavo rasti. Uzbuđeno sam dahtala i potpuno se uzbudila. Nisam osjetila da smo se pomaknuli, ali sam odjednom osjetila da se stražnjicom oslanjam o stol za degustaciju vina.

Nick me je podignuo s lakoćom i stavio me na hladni stol.

Opet me počeo ljubiti, sve dublje i dublje dok sam ja tražila njegov jezik i nastojala ga usisati što dublje. Htjela sam se podastrijeti, leći preko hladnog mramora i dati mu da radi što god hoće. Nešto se u meni prelomilo. Preplavilo me uzbuđenje i opilo tim više što se Nick, koji bi inače bio zakočen, jedva savladavao. Uzbuđeno je dahtao i hvatao me po čitavom tijelu.

Ljubio me po vratu prelazeći preko tanke, osjetljive kože, osjećajući mi puls pod usnama. Dašćući sam mu zarila prste u meku, gustu, svilenkastu kosu.

Nick nije imao ovakvu kosu.

Smrznula sam se od straha. – Zaboga – jedva sam prozborila.

Ponovno sam mu dotaknula lice i shvatila da ne prepoznajem njegove svježe obrijane, naglašene crte. Počele su mi navirati suze, ali nisam bila sigurna da li od sramote, bijesa, straha, razočaranosti ili od svega zajedno.

17

by Janja – Nick? Čvrsto me uhvatio za ruku i počeo me ljubiti po prstima.

Osjetila sam topli poljubac na dlanu i začula tako hrapav 1 dubok glas kao da je pripadao samom vragu.

– Tko je Nick?

18

by Janja

2.

S

tranac me i dalje držao u naručju i rukom mi lagano prelazio preko napetih leđa ne bi li me opustio.

– Zaboga, oprosti – progovorila sam kroz stisnute zube. – M-mislila sam da si moj dečko.

– U ovom bih trenutku najradije želio da jesam – rekao je tužno. Pomakao je ruku prema mom golom vratu i lagano mi pritisnuo napeti mišić. – Da upalim svjetlo?

– Ne! – panično sam ga uhvatila.

Ostao je poslušno stajati na mjestu. – Reci mi barem kako se zoveš – rekao je kroz smijeh.

– Ne, ne dolazi u obzir! Bez imena.

– U redu, šefice. – Spustio me sa stola i pomogao mi da uspostavim ravnotežu. Srce mi je udaralo kao ludo.

– Nikad mi se ovako nešto nije dogodilo. M-mislim da bih se trebala onesvijestiti ili početi vrištati ili nešto tome slično.

– Bolje nemoj.

– Stvarno želim da ovo nitko ne sazna, a bilo bi bolje da ni sama nisam saznala. Voljela bih...

– Pričaš brzo kad si nervozna – primijetio je.

– Uvijek brzo pričam i nisam nervozna, nego sam šokirana.

Barem da ovo mogu nekako izbrisati. Osjećam se kao jedna od onih kompjutorskih stranica koja se ne može otvoriti...

– Misliš ona s greškom?

– Da, s velikom greškom.

To ga je nasmijalo. – U redu je – rekao je i privukao me bliže.

19

by Janja Blizina njegovog tijela utješila me i nisam se mogla natjerati da ga odgurnem. Čak mu je i glas bio toliko utješan da je uspio spriječiti naviranje crnih misli. – Sve je u redu. Ništa se loše nije dogodilo.

– Obećavaš da nećeš nikome reći?

– Naravno da neću. Ako Nick sazna, prebit će me.

Kimnula sam potvrdno, mada si nisam mogla zamisliti da bi Nick mogao istući tipa kao on. Kroz smoking sam napipala mišićavo i snažno tijelo koje se činilo neuništivo. Odjednom sam se sjetila tipa u šatoru za prijem i iznenađeno otvorila oči u mraku. – Oh. – Što je? – lagano se nagnuo i osjetila sam mu vrući dah na sljepoočnici.

– Primjetila sam te u šatoru, u pozadini. Ti si onaj plavooki, zar ne?

Odjednom se ukočio. – A ti si djeveruša u zelenoj haljini – nasmijao se duboko i zajedljivo pri čemi je zvučao toliko privlačno da sam se sva naježila. – K vragu, pa ti si jedna od Travisovih, zar ne?

– Šutim k'o zalivena – uzvratila sam boreći se s osjećajem sramote i uzbuđenja koji su mi kolali venama. Usne su mu bile tako blizu. Htjela sam se i dalje ljubiti. Osjećala sam se grozno, ali njegov me topao, osunčani miris... mirišao je najbolje na svijetu. – U redu – rekla sam uznemireno – zanemarimo što sam ranije rekla. Tko si ti?

– Ja sam ti... problem.

Stajali smo nepomično i bez riječi, napola zagrljeni i povezani nekom nevidljivom, zabranjenom niti. Svjesni dio mozga govorio mi je da se maknem što prije, ali se ipak nisam mogla mrdnuti. Imala sam osjećaj da se događa nešto posebno. Unatoč 20

by Janja buci iznad podruma i stotinama ljudi oko nas, bila sam negdje drugdje.

Podignuo je ruku i počeo me milovati po obrazu. Slijepo sam mu posegnula za rukom i počela ju opipavati ne bih li pronašla vjenčani prsten.

– Ne, nisam oženjen – promrmljao je.

Vrškom malog prsta nježno mi je počeo kružiti po uhu.

Počela sam tonuti u neku čudnu i ugodnu opijenost. Ne mogu si ovo dopustiti, pomislila sam, ali sam mu ipak dopustila da me pritisne uza sebe. Glava mi je bila teška. Zabacila sam ju unazad kada me je počeo ljubiti ispod brade. Bila sam uvjerena da lako odolijevam iskušenjima, ali ovaj sam put osjetila takvu požudu da se nisam mogla obraniti.

– Jeste li mladoženjin ili mladin prijatelj? – jedva sam progovorila.

Osjetila sam da se počinje osmjehivati. – Pa, ne mogu baš reći da smo prijatelji.

– Zaboga. Došao si bez pozivnice, zar ne?

– Draga, pola se ljudi pojavilo bez pozivnice.

– Jesi li naftaš? Rančer?

– Naftaš. Zašto pitaš?

– Izgledaš kao od stijene odvaljen.

Počeo se smijati. – Godine rada s bušilicama – priznao je. Na kosi sam osjetila njegov lagan i topao dah. – Pa... je l’ izlaziš s fizikalcima? Kladim se da ne izlaziš. Bogatašica kao ti... sigurno se samo družiš sa sebi sličnima, zar ne?

– Nosiš jako dobar smoking za jednog fizikalca – uzvratila sam. – Armani?

– Pa i fizikalci se mogu dotjerati s vremena na vrijeme. – Spustio je ruke i uhvatio se za rub stola. – Čemu ovo služi?

21

by Janja Malo sam se odmaknula jer smo stajali preblizu. – Stol za degustaciju?

– Da. – Za otvaranje i pretakanje vina. U ladicama se nalazi potreban pribor i bijela tkanina kojom se pokrije stol kako bi se nasuprot bjelini mogla ocijeniti boja vina.

– Nikada nisam bio na degustaciji. Kako se to radi? Počela sam mu u mraku polako razaznavati obrise glave.

– Uhvatiš čašu za stalak, gurneš nos duboko u čašu i počneš udisati aromu.

– U mom slušaju, nos je malo veći.

Nisam mogla odoljeti da ga ne dotaknem. Prstima sam mu počela prelaziti preko nosa sve dok nisam napipala kvržicu.

– Kako si ga slomio? – upitala sam tiho.

Toplim mi je usnama prešao preko unutrašnje strane zgloba.

– O tome pričam jedino kada pijem nešto puno jače od vina.

– Oh – povukla sam ruku – oprosti.

– Nema veze. Možda ti ispričam jednog dana.

Odlučila sam skrenuti razgovor na staru temu. – Kada uzmeš gutljaj vina, držiš ga u ustima. Dio u stražnjem dijelu usta nadražuje mirisne receptore u nosu. To se zove retroolfakcija.

– Zanimljivo. I onda nakon što si ga okusio i pomirisao, ispljuneš ga u kantu?

– Ja bih radije progutala, nego ispljunila.

Nakon par sekundi shvatila sam što sam rekla i toliko se zacrvenjela da sam sigurna da se moglo primijetiti čak i u mraku. Sva sreća da nije komentirao, mada sam mu po glasu osjetila da mu je bilo smiješno. – Hvala na instrukcijama.

– Nema na čemu. Mislim da bismo se trebali vratiti nazad. Ti izađi prvi.

22

by Janja – Dobro.

Ostali smo stajati nepomično.

A onda mi je odjednom obuhvatio kukove, pomičući ruke prema gore. Žulj na njegovom prstu zapeo je za meki materijal na haljini. Bila sam svjesna svakog pokreta, kostiju i snažnih mišića. Njegovo me je disanje izluđivalo.

Duge, radničke ruke nisu se zaustavile sve dok mi nježno nisu obuhvatile lice od čega me steglo u grlu. Potražio me toplim, mekim i slatkim usnama. No unatoč tome što se ljubio nježno, mogla sam osjetiti određenu sirovost. Kada se konačno odmaknuo, bila sam potpuno uzbuđena i nadražena. Postidjela sam se jer mi se omakao duboki uzdah, ali nisam se mogla kontrolirati. Sve je bilo van kontrole.

Uhvatila sam ga oko ruku kako bih održala ravnotežu.

Presjeklo me u koljenima. Nikada nisam osjetila nešto tako uzbudljivo i istovremeno prikriveno. Jedina stvar na koju sam mogla misliti bio je ovaj mali vinski, mirišljavi podrum, dva tijela u mraku i bolna želja za nekim koga nikada neću imati.

Stavio mi je usta na uho, osjetila sam vlažni dah i omamljeno se naslonila na njega.

– Slušaj, draga – prošaptao je – dogodilo mi se samo dvaput u životu da sam u nečemu uživao do te mjere da nisam mario za posljedice. – Prešao mi je ustima preko čela, nosa i drhtavih kapaka. – Idi i reci Nicku da se ne osjećaš dobro. Idemo negdje zajedno ovog trena. Vani je prekrasna mjesečina. Naći ćemo neku meku livadu i otvoriti bocu šampanjca. Nakon toga ću te odvesti u Galveston i gledat ćemo izlazak sunca iznad zaljeva.

Bila sam zapanjena. Nikad mi se muškarci nisu ovako udvarali. Nisam očekivala da ću biti u ovolikom iskušenju. – Ne mogu. Preludo je.

23

by Janja – Možda je preludo ne otići – lagano me ugrizao za usnu.

Počela sam se vrpoljiti i odgurivati ga sve dok se nismo odvojili. – Imam dečka – rekla sam drhtavo – i ne znam kako sam mogla... kako sam si ovo dopustila. Oprosti.

– Ne moraš se ispričavati. Barem ne što se toga tiče. – Ukočila sam se kad se ponovno približio. – Može ti biti žao jedino – nastavio je dalje – što ću do kraja života morati izbjegavati vinske podrume da ne bih mislio na tebe.

– Zašto? Kaješ se što si me poljubio? – upitala sam jadno i postiđeno.

– Ne, draga, nego zato što je bilo tako dobro – prošaptao je vragolasto.

Izašao je prvi, a ja sam se morala nasloniti na stol da bih se održala na nogama.

Vratila sam se u buku i iskrala se velikim stubištem na drugi kat gdje su se nalazile spavaće sobe. Liberty me je čekala u Gageovoj sobi koju je imao od djetinjstva. Upadala bih mu u sobu i tražila pažnju. Uvijek bi mi se posvetio. Sigurno sam ga nervirala pričajući dok bi pisao zadaću ili bi mu nosila pokidane igračke na popravak. Kada pogledam unazad, vidim da je Gage bio nevjerojatno strpljiv.

Sjećam se, bila sam stara otprilike kao Carrington ili malo mlađa. Jack i Joe bacili su moju omiljenu lutku kroz prozor, a Gage ju je na kraju morao spašavati. Ušla sam u Jackovu neurednu sobu čiji je pod bio zatrpan knjigama i odjećom.

Zatekla sam njega i Joe kako čuče pored otvorenog prozora.

–Što to radite? – upitala sam i počela im se približavati. Dvije crne glave istovremeno su se okrenule.

24

by Janja – Goni se, Haven – zapovijedio je Jack.

– Tata kaže da mi morate dati da se igram s vama.

– Kasnije. Briši.

– Što to imaš u ruci? – prišla sam bliže i totalno se uspaničila kada sam vidjela da drže nešto povezano špagom. – Je l’ to... je l’ to Bootsie?

– Samo ćemo ju posuditi – odgovorio je Joe dok je motao špagu i neku plastiku.

– Ne možete! – osjećala sam se uspaničeno i bespomoćno kao netko tko je pokraden.

– Niste me pitali. Vrati ju nazad. Vrati ju... – Počela sam vrištati kada su stavili Bootsie preko ruba prozora. Ružičasto joj je tijelo bilo omotano špagom, selotejpom i spajalicama. Moja je lutka bila pretvorena u padobranca. – Neeeeeeeeeeeeeeeeee!

– Zaboga – rekao je Jack odbojno – radi se o plastičnom stvorenju – na što ju je zlobno ispustio iz ruke.

Bootsie je pala kao klada. Ne bih se više rastužila da su bacili pravu bebu kroz prozor. Počela sam zavijati i sletjela se dolje stubištem. Nastavila sam urlikati, izjurila van, skrenula u stranu ne obraćajući pozornost na upite roditelja, kućepaziteljice, vrtlara.

Bootsie je pala u veliki grm. Jedino što se moglo vidjeti bio je zgužvani padobran koji je zapeo na vrhu, a lutka je bila negdje unutar zeleno-bijeloga guštika. Bila sam premala i preniska da ju sama izvadim pa sam stajala i plakala na teškom teksaškom suncu koje je pržilo svom snagom.

Gage je čuo galamu, sišao dolje i počeo vaditi Bootsie iz grma. Otresao je pelud s lutke i držao me uza sebe sve dok mi njegova majica nije osušila suze.

– Volim te najviše od svih – prošaptala sam.

25

by Janja – I ja tebe – šapnuo je nazad osmjehnuvši se – najviše od svih.

Ušavši u Gageovu sobu, ugledala sam Liberty kako u raskošnoj haljini sjedi na krevetu. Cipele na podu, pjenušavi veo preko kreveta. Ako je to ikako moguće, izgledala je još ljepše nego u kapelici. Izgledala je još bolje ovako ozarena i razmazane šminke. Bila je napola Meksikanka, prekrasne glatke kože, zelenih očiju. Izgledala je, što su nekoć govorili, kao prava “bomba”. Bila je stidljiva. Oprezna. Moglo se vidjeti da joj nije bilo lako i da je teško uspostavljala prisan odnos s drugima.

Napravila je grimasu kad me vidjela. – Moja spasiteljica.

Moraš mi pomoći da se izvučem iz ove haljine – ima bezbroj dugmića, a svi su na leđima.

– Nema problema. – Sjela sam pored nje na krevet i okrenula se leđima da bih ju mogla lakše otkopčati. Bilo mi je toliko neugodno da čak ni njezina pretjerana ljubaznost nije mogla odagnati osjećaj napetosti. Smišljala sam što da kažem, a da ne zvuči usiljeno.

– Mislim da je ovo bio najsretniji dan u Gageovom život. Jako si ga usrećila.

– I on mene. Ne samo da me usrećio, nego je on jednostavno nevjerojatan, naj... – zastala je i slegnula ramenima tražeći prave riječi kojima bi opisala kako se osjeća.

– Nismo baš jednostavna obitelj. Puno osobenjaka.

– Obožavam Travisove – rekla je bez oklijevanja. – Sve vas obožavam. Uvijek sam željela veliku obitelj. Carrington i ja ostale smo same nakon mamine smrti.

Nikada nisam razmišljala o tome da smo obje izgubile majku dok smo još bile tinejdžerke. Ali, mora da je njoj bilo još teže jer nije imala bogatog oca, obitelj, veliku kuću i povlašteni život.

Divim joj se i zbog toga što je sama odgojila sestru.

26

by Janja – Je l’ ti majka bila bolesna? – upitala sam.

– Prometna nesreća – zavrtjela je glavom.

Otišla sam do ormara i s vrata skinula bijeli komplet. Dala sam ga Liberty nakon što je iskočila iz vjenčanice. Bila je prekrasno obla, u bijelom čipkastom rublju, s trbuhom koji se primjećivao i više nego što sam očekivala.

Liberty je obukla bijele hlače, sako i obula bež balerinke.

Stala je pred ogledalo i obrisala razmazanu olovku za oči. – E, pa ovo je najbolje što mogu – rekla je.

– Izgledaš prekrasno – rekla sam.

– Umorno.

– Na prekrasan način.

Pogledala me s velikim osmijehom. – Sav ti se ruž obrisao, Haven – pogurala me prema ogledalu. – Nick te sigurno negdje stisnuo, ha? – Dodala mi je sjajnu tubicu svijetle nijanse. Sva sreća, prije no što sam uspjela odgovoriti, netko je pokucao na vrata.

Liberty je otvorila vrata. U sobu su ušle Carrington i ujna Gretchen.

Teta Gretchen, tatina starija i jedina sestra, definitivno je bila moja omiljena rodbina. Gretchen nije bila elegantna kao majka.

Jaka, rođena na selu i jedna od prvih žena koja je prešla Crvenu rijeku na Cherokee prijelazu. U tadašnje su vrijeme žene u Teksasu morale biti jake jer bi muškarci redovito izbivali što znači da se na njih nisu nikada mogle osloniti. Čak su i sadašnje žene bile iste – i dalje ustrajne unatoč naslagama šminke.

Uzimajući u obzir sve što je prošla, teta Gretchen trebala je biti jadna. Zaručivala se triput i izgubila sva tri zaručnika. Jedan je poginuo u Korejskom ratu, drugi u prometnoj nesreći, a treći od urođene srčane mane. Svaki bi se puta morala suočavati s 27

by Janja gubitkom, bolom i na kraju bi se uvijek sa svim pomirila. Rekla je da se više nikada neće zaručiti jer joj očito nije bilo suđeno da se uda.

Usprkos svemu, bila je puna života. Nosila je jake boje, koraljnu i crvenu, usklađivala ruž s odjećom i nosila brdo nakita. Dok sam bila mala puno je putovala i uvijek bi nam donosila poklone.

Kad god bi došla na tjedan-dva, majci nikad nije bilo pravo.

Dvije tvrdoglave žene u jednoj kući izgledale bi kao dva vlaka na istim tračnicama koji se kreću jedan prema drugome. Samo se čekalo na sudar. Majka bi joj najradije zabranila da dođe, ali se nije usudila. Jedan od rijetkih trenutaka kada je otac vikao na majku bilo je onda kada se majka tužila na nametljivost njegove sestre.

– Ne zanima me što okrene sve naglavačke. Ta mi je žena spasila život – rekao je.

Dok je otac bio u osnovnoj školi, djed je zauvijek otišao od kuće govoreći ljudima da je njegova žena najpokvarenija žena na svijetu, da je luda i da se može nositi s ludom ženom, ali ne i sa zlobnom. Nestao je iz Conroea i nakon toga o njemu nisu čuli ni riječi.

Neki bi pomislili da će ju njegov odlazak opametiti i natjerati ju da bude malo ljubaznija. Dogodilo se upravo suprotno. Tukla bi Gretchen i Churchilla svaki put kad bi ju nešto iznerviralo, a izgleda da ju je nerviralo puno toga. Uhvatila bi se kuhače, motike ili bilo čega i istukla djecu na mrtvo ime.

Nekada su ljudi na takve stvari gledali puno drukčije, nisu se uvlačili u tuđe obiteljske probleme. Gretchen je znala da će ih jednog dana ubiti ako ih ne izvuče na vrijeme.

Uštedjela je novac od pranja veša i šivanja. Samo što je 28

by Janja navršila šesnaest godina, probudila je Churchilla jednom usred noći, potrpala odjeću u kartonski kofer i izašla na kraj ulice gdje ih je njezin dečko čekao automobilom. Odvezao ih je nekih čedrdesetak kilometara od Conroea u Houston i obećao im da će se uskoro vratiti. Ali nije. Gretchen to nije ni očekivala.

Uzdržavala ih je radeći za telefonsku tvrtku. Mama ih nikada nije pronašla, a pitanje je da li ih je ikada i tražila.

Nakon nekoliko godina, kada se Gretchen uvjerila da im ne može više ništa, našla je nekoga da ju obiđe. Saznali su da živi u velikom neredu, okružena gomilom smeća i pacovima.

Gretchen i Churchill smjestili su ju u starački dom, gdje je sljedećih deset godina sve do svoje smrti ugnjetavala stanare i poslugu. Churchill ju nikada nije posjetio, a Gretchen bi odlazila s vremena na vrijeme. Izvela bi ju u kafić ili u kupovinu nove haljine prije povratka u dom.

– Je li bila zahvalna što si ju vodila na različita mjesta? – upitala sam jednom ujnu Gretchen.

Osmjehnula se. – Ne, draga. Nije znala što znači biti ljubazan. Bila je uvjerena da je zaslužila i očekivala čak i više od toga.

– Pa zašto si ju uopće obilazila i brinula se o njoj? Nakon svega što je napravila, trebala si ju ostaviti da trune.

– Vidiš... – zamislila se Gretchen – shvatila sam da si nije mogla pomoći. Bila je slomljena i prije no što sam se pojavila.

Gretchen je u posljednjih nekoliko godina vidljivo usporila.

Postala je pomalo zaboravna i mrzovoljna. Kretala se kao da joj zglobovi nisu bili na pravom mjestu. Imala je istanjenu kožu koja je postajala sve prozirnija. Ispod nje su se nazirale plavkaste žile kao ostaci izbrisane skice. Uselila se k nama nakon majčine smrti. Tati je bilo drago jer ju je tako imao pod 29

by Janja nadzorom.

Dolaskom Carrington u kuću, Gretchen je ponovno živnula.

Bilo je očito da su se obožavale.

Obučena u ružičastoj i ljubičastoj boji, podignute zlatne kose u rep velikom svjetlucavom mašnom, Carrington je izgledala kao devetogodišnja manekenka. Nosila je buket, malu verziju pravog buketa koji će Liberty baciti. – Ja ću ga baciti. Liberty ne može zabaciti dobro kao ja – obznanila je Carrington.

– Ti si najljepša mlada koju sam ikada vidjela – rekla je Gretchen grleći Liberty. – Što ćeš nositi nakon što se presvučeš iz vjenčanice?

– Pa ovo što imam na sebi – odgovorila je Liberty.

– Nosit ćeš hlače?

– Escadino odijelo, teta Gretchen – nadodala sam – jako moderno.

– Stavi više nakita, odijelo je prejednostavno – rekla je Gretchen.

– Nemam baš puno nakita – osmjehnula se Liberty.

– Imaš dijamant veličine teniske loptice – istaknula sam. – I to je dobro za početak. Osmjehnula sam se vidjevši da je Liberty bilo neugodno. Mislila je da je dijamant na zaručničkom prstenu malo prevelik. Naravno, Jack se potrudio da joj bude još neugodnije i prozvao dijamant „kućnim ljubimcem“.

– Treba ti narukvica – rekla je Gretchen odlučno držeći mali ljubičasto-baršunasti tobolac.

– Ovo je za tebe, Liberty. Nešto svjetlucavo, tek toliko da pokažeš susjedstvu da si stigla.

Kada je Liberty pažljivo otvorila tobolac, zaprepastila sam se: bila je to stara Gretchenina narukvica s privjescima koje bi donosila sa svojih egzotičnih putovanja. Obećala ju je meni 30

by Janja kada sam bila pet godina.

Točno se sjećam tog dana. Kupila mi je dječju kutiju s alatom i kožni pojas s džepovima i kukicama. Pravi alat sa stezaljkom, šilom, testericom, kliještima, livelom, čekićem, osam ključeva za odvijanje i komplet Filipsovih odvrtača. Kad me majka vidjela s pojasom za alat, poludjela je. Razjapila je usta i prije no što je prozborila, znala sam da će reći teti Gretchen da ga uzme nazad. Zato sam zgrabila alat i potrčala prema ocu koji je upravo ulazio u dnevnu sobu.

– Vidi što mi je kupila teta Gretchen!

– Baš lijepo – rekao je otac, osmjehnuvši se teti i majci.

Izbrisao je osmijeh s lica čim je ugledao majčino lice.

– Gretchen – počela je majka hladno – ubuduće me pitaj prije no što joj nešto kupiš. Ne planiram od nje napraviti majstora.

– Ne dam ih nazad – rekla sam tvrdoglavo.

– Ne budi drska – rekao je otac.

– Svašta, u pitanju su igračke, Ava. Haven voli popravljati stvari. Nema ništa loše u tome – naglasila je Gretchen.

Majka je zajedljivo odgovorila. – Ja sam ta koja će odlučiti što je najbolje za moju kćerku, Gretchen. Trebala si imati vlastitu djecu ako već toliko znaš o njima. – Izmarširala je iz sobe prošavši pored oca i ostavila nas bez riječi.

Gretchen je uzdahnula, odmahnula glavom i pogledala u oca.

– Mogu li zadržati alat? – upitala sam.

Tata me iznemoglo pogledao i otišao potražiti majku.

Krenula sam polako prema Gretchen čvrsto stiskajući alat jer sam znala što slijedi. Skinula sam pojas i pažljivo ga stavila nazad u kutiju. – Bolje da si mi kupila servis za čaj – rekla sam pokunjeno. – Uzmi ga nazad, teta Gretchen. I tako mi neće dati da se s njim igram.

31

by Janja Gretchen se potapšala po koljenu našto sam joj se ja popela u krilo. Okružio me miris pudera, laka za kosu i Rive Gauche parfema. Skinula je narukvicu s privjescima i dala mi da ju pogledam jer je vidjela da mi se sviđa. Kupila bi novi privjesak svaki put kad bi negdje otputovala. Pronašla sam mali Eiffelov toranj, havajski ananas, balu pamuka iz Memphisa, matadora s plaštem, prekrštene skije iz New Hampshirea i pregršt drugih.

– Dat ću ti ju jednog dana pa ćeš moći stavljati vlastite privjeske – rekla je Gretchen.

– Hoću li putovati puno kao i ti, teta Gretchen?

– Možda nećeš htjeti. Ljudi kao ja putuju samo zato što ih nema tko držati u mjestu.

– Kad budem odrasla, nikad se neću zadržavati na istom mjestu – rekla sam.

Gretchen je zaboravila na svoje obećanje, pomislila sam. Jadna.

Postala je jako zaboravna u zadnje vrijeme. U redu je, rekla sam si. Nema veze. Ali ja sam bila ta koja je znala priču o svakom privjesku i imala sam osjećaj da mi je Gretchen na neki način oduzela uspomene i dala ih Liberty. Usiljeno sam se osmjehnula.

Teta je zakopčala narukvicu oko Libertyne ruke. Carrington je plesala po sobi i obje su uzbuđeno željele vidjeti privjeske.

Osjećala sam da moj osmijeh ne pripada mom licu. Visio je kao slika na zidu, ovješena žicom o čavlu.

– Mislim da bih ovo trebala pospremati – rekla sam veselo, uzela veo s kreveta i prebacila ga preko ruke. – Nisam baš dobra djeveruša, Liberty. Trebala bi mi dati otkaz.

Pogledala me je nakratko. Iako sam izgledala veselo, 32

by Janja primijetila je nešto što ju je zabrinulo.

Kada smo izlazile iz sobe, Carrington i Gretchen izašle su prve. Liberty me je lagano dotaknula po ruci. – Haven – prošaptala je, a narukvica zazveketala – jesi li ju ti trebala naslijediti?

– Ma ne, ne. Ne volim narukvice s privjescima jer uvijek zapinju za stvari – brzo sam uzvratila.

Mi smo sišle stubištem, a Gretchen i Carrington pričekale su lift. Kad smo dosegnule dno stubišta, netko nam je prišao koračajući opušteno. Pogledala sam u osobu i ugledala prodorne plave oči. Uznemirila sam se. Stao je pored stupa i lagano se naslonio. Problijedjela sam kao krpa. Bio je to isti tip iz podruma, gospon Fizikalac-u-smokingu, velik, seksi i nadmen kao pas čuvar. Pogledao me površno i nezainteresirano usmjerivši pažnju na Liberty.

Iznenadila me kada ga je pogledala bez divljenja i ikakvog interesa. Samo se ravnodušno osmjehnula. Zastala je i prekrižila ruke. – Poni za vjenčani poklon?

Lagano se osmjehnuo. – Svidio se Carrington kada smo išli jahati. – Imao je izraženiji naglasak nego u podrumu, jak, razvučen kakav se obično mogao čuti po provincijama i kamp naseljima. – Znam da ti imaš sve što hoćeš pa sam umjesto toga kupio malu sitnicu za tvoju sestru.

– Je l’ ti znaš koliko košta konjušnica za tu „sitnicu“? – upitala je Liberty smireno.

– Mogu ga uzeti nazad ako hoćeš.

– Znaš dobro da nam Carrington nikad ne bi oprostila. Stavio si mi muža u nezgodnu situaciju, Hardy.

– Baš mi je žao – uzvratio je sarkastično.

Hardy.

33

by Janja Okrenula sam glavu i zažmirila, samo na sekundu. Sranje.

Samo... sranje. Ne samo da sam poljubila drugog muškarca, nego sam poljubila najvećeg obiteljskog neprijatelja. Bratovog najvećeg neprijatelja. Tipa koji je namjerno spriječio veliki ugovor o bio-gorivu, nešto što je Gageu bilo od velikog osobnog i profesionalnog značaja.

Koliko mi je poznato. Hardy Cates svojedobno je bio zaljubljen u Liberty. Na kraju ju je ostavio i povrijedio, a sada se vratio da ponovno zakuha stvari.

Takvi su to uvijek radili.

Osjećala sam se poniženo kada sam shvatila da ga uopće nisam privukla, nego da je cijela scena u podrumu poslužila samo da bi naudio Travisovima. Hardy Cates htio je osramotiti obitelj i usput me iskoristio.

– Haven, ovo je moj stari prijatelj. Hardy Cates, ovo je moja šogorica, Haven Travis – rekla je Liberty.

– Gospođice Travis – rekao je tiho.

Natjerala sam se da ga pogledam. Oči su mu bile neopisivo plave i isticale su se još više na preplanuloj koži. Iako je ostao ravnodušan, primijetila sam mu lagani osmijeh u kutovima očiju. Pružio mi je ruku, ali se nisam mogla rukovati. Bilo me strah što bi se moglo dogoditi ako ga ponovno dotaknem.

Moje ga je oklijevanje nasmijalo pa se obratio Liberty dok me je i dalje gledao. – Šogorica ti je malo bojažljiva, Liberty.

– Ako si ovdje da bi napravio scenu – počela je smireno.

– Ne, gospođo, samo sam vam htio zaželjeti sve najbolje – pogledao ju je.

Odjednom se smekšala i nakratko su se rukovali. – Hvala – rekla je.

Začuo se nečiji glas. – Hej – rekao je brat Jack. Izgledao je 34

by Janja opušteno, ali mu se u tamnim očima moglo vidjeti da se nešto sprema. – Gospodine Cates, rekli su mi da niste na popisu gostiju pa ću vas morati zamoliti da odete.

Hardy ga je pomno promotrio.

U tišini koja je uslijedila, molila sam Boga da ne dođe do tuče na Gageovom vjenčanju. Pogledala sam u Liberty. Problijedjela je. Pomislila sam da je Hardy Cates jedan sebični idiot ako se može ovako pojaviti na nečijem vjenčanju.

– Nema problema, dobio sam po što sam došao – rekao je pomalo drsko.

– Dopustite da vas ispratim – rekao je Jack.

Obje smo izdahnule s olakšanjem kad su otišli. – Nadam se da će otići prije no što ga Gage vidi.

– Jack će se potruditi da ga ne sretne. – Sad mi je bilo jasno zašto se odlučila za mog brata, a ne za tog bezobraznika.

– Cates je očito volio mutiti. Mogao bi žednog preko vode prevesti – rekla sam.

– Hardy je ambiciozan – priznala je Liberty – ali je uspio ni iz čega. Da znaš s čim se morao nositi... – uzdahnula je. – Kladim se da će za godinu dana oženiti neku naivnu mladu bogatašicu iz River Oaksa koja će ga dovesti do vrha.

– To će ga skupo koštati. Bogatašice nisu jeftine.

– Novac mu nije problem – rekla je Liberty.

Carrington je istrčala iz lifta i uzbuđeno viknula. – Brzo, svi izlaze. Vrijeme je za vatromet.

Samo mi još to treba, pomislila sam. Vatromet.

Dok sam sljedećeg jutra pakovala kovčeg, Nick je ušao u sobu.

Spavali smo u odvojenim sobama u River Oaksu. Nicku nije 35

by Janja smetalo jer je i sam rekao da mu ne pada na pamet da me takne dok je pod istim krovom s mojim ocem.

– Kud je star, još si i duplo veći od njega. Što ti može? Istući te ili tome slično? – rekla sam mu smijući se.

– Baš me „tome slično“ plaši – rekao je Nick. Čim je ušao u sobu, znala sam da je razgovarao s ocem.

Izgledao je uzdrmano. Nije bio ni prvi ni zadnji koji se tako osjećao nakon prisnog razgovora s Churchillom Travisom.

– Rekla sam ti da je otac nemoguć. Ne bi te prihvatio bez obzira što si bio dobar.

– Bio? – iskreveljio se.

– Jesi. Što je rekao? – zagrlila sam ga i naslonila mu glavu na prsa.

– Pa otprilike isto što i prije, da nemam šanse. – Nick me uhvatio za potiljak i pogledao me u oči. – Rekao sam mu da ćeš mi uvijek biti na prvom mjestu i da ću zarađivati dovoljno da bih te uzdržavao. Rekao sam da želim njegovu dozvolu kako ne bih uzrokovao sukob između tebe i ostatka obitelji.

– Travisovi vole sukobe – rekla sam.

Nick se osmjehnuo smeđkastim očima prošaranim zelenim i žućkastim nijansama. Vrhovi su mu se jagodica crvenjeli, ostatak uzavrelog sukoba s ocem-buldogom. Naglo se uozbiljio pogladivši me po kosi. Izgledao je privlačno, žalosno i zabrinuto.

– Je l’ stvarno želiš biti sa mnom, Haven? Ne želim biti uzrok patnje.

– Patit ću jedino ako me prestaneš voljeti – rekla sam raznježeno.

– Nemoguće. Ti si jedna i jedina, Haven. Jedina zauvijek. – Nagnuo se prema dolje i dao mi prekrasan, veliki poljubac.

36

by Janja Podižući se na prste, strastveno sam uzvratila.

– Hej, što kažeš na to da se odemo vjenčati? – upitao je nježno.

37

by Janja

3.

O

čekivala sam da će nas kao bjegunce kradomice vjenčati Elvis u Las Vegasu, a dogodilo se potpuno suprotno. Većina je hotela na Floridi, Havajima i u Arizoni, nudila ,,paket-aranžmane za bjegunce“ uključujući vjenčanje, hotelski smještaj, masažu i jelo. Gage i Liberty za vjenčani su nam poklon platili aranžman u Keysu.

Otac se usprotivio braku i održao obećanje. Potpuno me razbaštinio, ostavio bez novaca i ikakvog kontakta. – Predomislit će se – govorila su braća, ali sam im rekla da ne želim da se predomisli jer mi je dosta i njega, a i njegove kontrole do kraja života.

Liberty i ja posvađale smo se prvi put kad mi je pokušala objasniti da će me Churchill zauvijek voljeti.

– Naravno da hoće, ali samo kao pijuna, dijete, ali ne i kao odraslu osobu s vlastitim mišljenjem i željama... to ne. Voli samo one koji žive kako bi njega zadovoljili.

– Trebat će te – uvjeravala me Liberty – jednog dana.

– Neće. Sad si mu ti na raspologanju. – Znam da nije bilo fer što sam se istresla na nju, ali nisam se mogla suzdržati. – Ti glumi dobru kćerku, meni je toga preko glave za čitav život – odbrusila sam.

Nismo pričale cijelu vječnost nakon toga.

Nick i ja preselili smo se u Plano na sjeveru Texasa gdje je Nick radio kao procjenjivač za građevinsku tvrtku. Nije bio idealan posao, ali je bio dobro plaćen, osobito prekovremeni 38

by Janja rad. Ja sam dobila posao na određeno vrijeme kao koordinator za marketing u hotelu Darlington što je značilo da bih pomagala ravnatelju komunikacija na marketinškim projektima.

Darlington je bio uglađen, moderan hotel čiji je oblik podsjećao na falus prekriven slojem ružičastog granita. Možda je upravo to bio podsvjesni razlog zašto je izglasan za najromantičniji hotel u Dallasu.

-Vi i vaša arhitektura. Svaki hotel izgleda kao penis ili kutija zobenih pahuljica – rekla sam Nicku.

– Ali ti se zato sviđa crveni leteći konj – naglasio je.

Moram priznati da je bio u pravu. Bila sam slaba na tog neonskog Pegaza, ikonični simbol koji je 1934. bio postavljen na zgradu Magnolija. Razveseljavao bi inače besprizoran pogled.

Nisam bila sigurna što da mislim o Dallasu. U usporedbi s Houstonom, bio je besprijekorno čist, kozmopolitski i dobro organiziran grad. Manje kaubojskih šešira i više dobrih manira.

Bio je i politički puno stabilniji, a ne kao Houston koji bi doživljavao drastične promjene od izbora do izbora.

Dallas je bio otmjen i odmjeren. Ostavljao je dojam da se mora dokazivati, kao žena koja se opterećivala što će obući na drugi spoj. Možda je to bilo vezano uz činjenicu da nije imao luku kao ostali veliki gradovi. Dallas je dobio na važnosti 70-ih godina devetnaestog stoljeća kada su izgrađene dvije pruge, Houston-Texas i Texas-Pacifik, koje su se križale usred grada.

Zahvaljujući tome, postao je veliko komercijalno središte.

Nickova obitelj živjela je u Dallasu i okolici. Roditelji su mu se razveli i ušli u nove brakove dok je još bio dijete. Bilo mi je teško razlučiti tko je tko s obzirom da je imao brojne polusestre, polubraću, sestre, braću i djecu iz majčinog i očevog drugog braka. Čini se da nije bilo ni važno jer i tako nisu bili bliski.

39

by Janja Kupili smo malu prizemnicu s dvije garaže i prilazom za komunalni bazen. Namjestila sam ju s jeftinim i šarolikim modernim namještajem, lončanicama i meksičkom keramikom.

U dnevnoj sobi imali smo uramljenu kopiju starog postera na kome se nalazila crnokosa djevojka s košarom voća. Ispod nje nalazio se natpis, POSJETITE MEXICO: ZEMLJU OBILJA. – Ovo je naš osobni stil – govorila bih Nicku kada se tužio da nam je namještaj sranje i da mrzi vestern stil. – Ja ga zovem „Ludi Ikea“ stil. Mislim da smo otkrili nešto posebno. Uskoro će ga svi kopirati. Osim toga, to je jedino što smo si mogli priuštiti.

– Mogli smo si priuštiti palaču da tvoj otac nije bio toliki šupak – napomenuo je mračno.

Bila sam iznenađena toliko dozom odbojnosti koja je bljesnula kao grom iz vedra neba. Moja je naklonost prema kući Nicka očito nervirala. Rekao je da me samo zafrkavao. Samo me testirao da bi vidio može li netko tko je odrastao u raskoši biti sretan na ovakvom mjestu.

– Naravno da mogu, sve dok imam tebe. Zato mi i ne treba palača da bih bila sretna.

Izgleda da je Nick patio zbog naših okolnosti puno više od mene. Govorio bi da mrzi što moram živjeti od tako malo novaca i što si ne možemo priuštiti dva automobila.

– Stvarno mi ne smeta – rekla sam, a on bi se na to naljutio jer je mislio da ako njemu smeta, da bi moralo smetati i meni.

Nakon svađa uslijedila bi slatka primirja.

Nick bi me zvao na posao dvaput dnevno da bi provjerio je li sve u redu. Pričali smo cijelo vrijeme. – Želim da si uvijek sve kažemo – rekao je jedne večeri dok smo pili vino. – Moji roditelji su uvijek nešto tajili. Ti i ja trebali bi biti potpuno otvoreni.

40

by Janja To je bilo teoretski moguće, ali mi je u praksi utjecalo na samopouzdanje. Potpuna iskrenost nije uvijek najbolja stvar.

– Tako si lijepa – rekao je Nick jedne večeri nakon što smo vodili ljubav. Milovao me po tijelu i zaustavio se na grudima.

Imala sam male grudi, nosila sam dvojku. Nick se prije braka znao šaliti na račun moje slabe obdarenosti i govorio da bi mi kupio implantate, ali se boji da bi velike grudi izgledale smiješno na niskoj i sitnoj osobi poput mene. Krenuo mi je prstima preko lica i obraza. – Velike smeđe oči... prćast nosić... prekrasne usne. Nema veze što nemaš tijelo.

– Imam tijelo – rekla sam.

– Mislio sam na grudi.

– Imam i grudi samo što nisu velike.

– Ipak te volim.

Htjela sam mu reći da ni on nije imao savršeno tijelo, ali sam znala da bi to uzrokovalo svađu. Nick nije volio kritiku čak i kada bi bila bezazlena i dobronamjerna. Nije naučio na prigovore dok sam ja odrastala s pozamašnom dozom prigovaranja i kritiziranja.

Majka bi mi uvijek govorila kako su se kćerke njezinih prijateljica dobro ponašale, mirno sjedile za klavirom, pravile cvijeće od papira za svoje majke i pokazivale nove baletne korake. Željela sam iz petnih žila da i ja mogu biti jedna od tih ljupkih djevojčica, ali se ipak nisam mogla suzdržati, a da se ne usprotivim nametnutoj ulozi u kojoj sam trebala igrati malu Avu Travis. A onda je umrla i ostavila me s brdom stvari koje sam si predbacivala i koje nisam mogla popraviti.

Naši su prvi praznici – Dan zahvalnosti, Božić i Nova godina – prošli bez prevelikog slavlja. Još uvijek nismo išli u crkvu, a Nickovi prijatelji bili su zauzeti s vlastitim obiteljima. Pristupila 41

by Janja sam kuhanju kao eksperimentu na satu kemije. Čitala sam kuharice, sastavljala popise, namještala satove, vagala sastojke i rezala meso na određenu veličinu i oblike. Znala sam da će hiti jestivo, ali daleko od toga da je bilo sjajno. Unatoč tome, Nick je rekao da je to bila najbolja puretina, najbolji krumpir pire i najbolji kolač s orasima koje je ikad jeo.

– Sigurno izgledam smiješno s rukavicama za pećnicu – rekla sam.

Nick me počeo glasno ljubiti po ruci. – Vi ste kraljica kuhinje.

Ja sam preko praznika radila prekovremeno jer je u Darlingtonu bilo posla preko glave dok se Nickov posao stišao do iza Nove godine. S obzirom da nam se raspored nije poklapao, išlo nam je na živce što smo morali gubiti vrijeme vozikajući me tamo-vamo. Nikad ništa ne bismo završili... kuća je uvijek bila u neredu, frižider prazan, brdo neopranog veša.

– Ne možemo si priuštiti da nosim košulje u čistionicu – obznanio je Nick nakon Božića. – Morat ćemo se sami za to pobrinuti.

– Ja? – Nikad u životu nisam ništa ispeglala. Peglanje košulja bila je jedna od najvećih zagonetki na svijetu, slična crnim rupama i crnoj materiji u svemiru. – Kako to da sam ne znaš ispeglati košulju?

– Treba mi pomoć. Zar tražim puno ako te pitam da mi pomogneš?

– Ne, naravno da ne. Oprosti, ali ne znam kako, bojim se da ih ne propalim.

– Pokazat ću ti, naučit ćeš – osmjehnuo se i potapšao me po stražnjici. – Samo moraš osloboditi tu domaćicu koja je zarobljena duboko u tebi.

Rekla sam mu da sam svoju unutrašnju domaćicu držala 42

by Janja zavezanu u podrumu, ali da sam ju zbog njega spremna osloboditi.

Nick mi je strpljivo, korak po korak, pokazao kako da ih operem, uštirkam i opeglam. Bio je detaljan. U početku je bilo zanimljivo otprilike kao lijepljenje pločica... sve dok ne shvatiš da moraš oblijepiti cijelu kupaonicu. Košara bi uvijek bila puna prljavih košulja. Bez obzira koliko se trudila, nikad ih nisam mogla ispeglati kako je Nick tražio.

Moje je peglanje postalo predmet svakodnevne inspekcije.

Nick bi otvorio ormar, prošao kroz opeglanu odjeću i isticao gdje sam pogriješila. – Rubove moraš peglati polako da bi se riješila svih nabora. – Ili: – Moraš prepeglati šavove oko rukava.

Stavi manje štirke. Leđa nisu dovoljno mekana.

Izmorena i poražena, na kraju sam vlastitim novcem – svatko je imao istu tjednu svotu za svoje troškove – odlučila platiti za pranje i peglanje njegovih košulja. Mislila sam da je to najbolje rješenje, no kada je Nick vidio red upakovanih košulja kako vise u ormaru, poludio je.

– Mislio sam da smo se dogovorili – odbrusio je – da ćeš naučiti kako se to radi.

– Platila sam svojim novcem – nasmijala sam se smireno – jer patim od manjka umijeća peglanja. Možda da počnem s uzimanjem multivitamina.

– Ne trudiš se dovoljno – rekao je smrknuto.

Bilo mi je nevjerojatno da se svađamo oko nevažnih stvari kao što su košulje. Ali nije se zapravo radilo samo o košuljama.

Možda je mislio da ne pridonosim dovoljno našoj vezi. Možda bih mu trebala davati više pažnje, podrške. Bio je pod stresom.

Pod stresom godišnjeg odmora, posla, ranog braka.

– Potrudit ću se više, ali, dragi... je l’ tebe možda muči nešto 43

by Janja drugo? Nešto više od peglanja? Znaš da bih dala sve za tebe.

– Jebiga, tražim da barem jednom napraviš nešto kako je red – prezirno me pogledao.

Bio je ljut nekih desetak minuta, a ja sam se nakon toga uplašila da ću upropastiti naš brak, najvažniju stvar koju sam ikada pokušala napraviti.

Nazvala sam Todda koji me saslušao i rekao da se svi parovi svađaju oko bezveznih stvari. Ustvrdili smo da je to sve dio normalne veze. Nisam htjela pričati ni s kim iz obitelji jer bih radije umrla, nego da tata pomisli da mi je brak u škripcu.

Pokunjeno sam se ispričala Nicku.

– Ja sam krivrekao je toplo me zagrlivši. Pao mi je kamen sa srca kad mi je oprostio. Navrle su mi suze u oči. – Tražim previše od tebe, nisi ti kriva što si tako odgojena. Nikada se od tebe nije očekivalo da napraviš nešto za druge, ali u stvarnom životu, mali znakovi pažnje pokazuju nekome koliko ga voliš.

Volio bih da se potrudiš malo više. – Nakon toga mi je izmasirao stopala i rekao da se prestanem ispričavati.

Sutradan sam primijetila novu bocu štirke. Čekala me je postavljena daska za peglanje kako bih mogla vježbati dok on kuha večeru.

Izašli smo jedne večeri s Nickovim kolegama iz građevinske firme i njihovim ženama. Bilo mi je drago što smo izašli u društvo. Iznenadilo me što me Nick, unatoč tome što je odrastao u Dallasu, nije imao želju upoznati ni s jednim od svojih starih prijatelja. Rekao mi je da ih se većina odselila i da 44

by Janja su ostali oni s kojima mu se ne da družiti. Željela sam steći nove prijatelje i ostaviti dobar dojam.

Za vrijeme pauze otišla sam k frizeru i podšišala pramenove za nekoliko centimetara. Kad je završila sa šišanjem, pod je bio prekriven gustim, crnim pramenovima. Kosa mi je sada bila ravna i srednje dužine. – Ne bi trebala pustiti dužu kosu od ove dužine – preporučila je frizerka. – Bila je predugačka na tvoju visnu. Nije ti lice dolazilo do izražaja.

Nisam spomenula Nicku da ću se ošišati. Znam da je volio dugu kosu i da bi me pokušao odgovoriti. Osim toga, mislila sam da će mu se ovako više svidjeti, a bit će ju i jednostavnije održavati. Čim sam ušla u automobil, odmah se počeo mrštiti. – Izgleda da si danas imala pune ruke posla – rekao je čvrsto stišćući volan.

– Je l’ ti se sviđa? Osjećam se puno lakše. – Zamahnula sam glavom lijevo– Desno kao model na reklami. – Bilo je vrijeme da dobro skratim vrhove.

– Skratiš? Odrezala si pola kose – svaka je riječ odisala razočarenjem i neodobravanjem.

– Dosadila mi je stara frizura s faksa. Mislim da ovo izgleda puno profinjenije.

– Tvoja je duga kosa izgledala posebno, a sada izgleda obično.

Osjećala sam se kao da mi je netko ubrizgao tekuću nervozu u vene. – Žao mi je što ti se ne sviđa, ali ju je bilo teško održavati. Uostalom, radi se o mojoj kosi.

– Ali ja sam taj koji te mora gledati svaki dan.

Počela sam se smanjivati sve dok nisam osjetila kao da me je netko nagurao u malu kutiju.

– Frizerka je rekla da mi je kosa skrivala lice.

45

by Janja – Stvarno mi je drago što ste se vas dvije složile da ostatak svijeta mora vidjeti tvoje jebeno lice – promrmljao je.

Sjedili smo u neugodnoj tišini nekih petnaestak minuta dok je vozio kroz gusti promet. Išli smo direktno u restoran gdje ćemo se naći s njegovim prijateljima.

– Ah, da – počeo je Nick otresito – da te ne zateknem, samo da ti dam do znanja da sam rekao svima da se zoveš Marie.

Zagledala sam se u njega totalno zbunjeno. Marie je bilo moje srednje ime koje nitko, nikada ne bi koristio, osim ako sam nešto skrivila. Kad god bih čula Haven-Marie, znala bih da mi se sprema nešto loše.

– Zašto im nisi rekao moje prvo ime? – jedva sam nekako procijedila.

– Zato što zvuči seljački – rekao je ne pogledavši me.

– Volim svoje prvo ime i ne želim se zvati Marie. Želim...

– Bože, zašto ne mogu imati normalnu ženu s normalnim imenom? – Počeo je crvenjeti od bijesa i duboko disati. U zraku se osjetila napetost.

Cijela je situacija bila za nepovjerovati. Udala sam se za tipa koji nije volio kako se zovem. Nikada to do sada nije spomenuo.

Ovo nije pravi Nick, rekla sam si. Pravi je Nick tip za koga sam se udala. Škicnula sam kradom. Izgledao je kao tipični, umorni muž. Želio je nešto normalno, a ja nisam bila sigurna što je time zapravo mislio.

Pokušala sam disati normalno. Bili smo skoro pred restoranom – nismo si mogli dopustiti da vide da smo se upravo posvađali. Bila sam hladna kao led. – U redu, večeras ćemo biti Nick i Marie.

Dogovoreno – potvrdio je i malo se opustio.

46

by Janja Poslije te večeri, koja se na kraju ipak dobro završila, Nick me počeo zvati Marie, čak i kad bismo bili sami. Rekao je da bi me vjerojatno zbunjivalo da me je zvao Marie samo kad bismo izlazili. Uvjerila sam se da će mi promjena imena dobro doći.

Tako ću se riješiti bolnih uspomena iz prošlosti. Ovako mogu biti što god poželim, bolja osoba. Osim toga, Nicku je bilo drago, a meni je bilo najvažnije da on bude sretan.

Ja sam Marie, rekla sam si, Marie, udana žena koja živi u Dallasu, radi u Darlingtonu i zna ispeglati košulju. Marie, žena koju voli njezin muž.

Naš je brak bio poput stroja kojim sam naučila upravljati, a. da nisam znala kako zapravo radi. Znala sam kako upravljati onim stvarima koje su održavale mir, ispunjavala sve one male i velike zahtjeve kako bi Nicka držala u dobrom raspoloženju. Kad je bio sretan, bio bi pažljiv, a kad mu nešto ne bi bilo po volji, bio bi potišten i ljut. Nekad bi prošlo i po nekoliko dana prije no što bi se vratio u ravnotežu. Njegovo je raspoloženje bilo poput termostata koji je kontrolirao temperaturu u našoj kući.

Kad smo stigli do prve godišnjice braka, shvatila sam da su Nickovi loši dani, za koje sam ja morala imati razumijevanja i nastojala ispraviti svaku, pa čak i najmanju nanesenu nepravdu, nadmašili njegove dobre dane. Nisam imala pojma kako da mu pomognem i mislila sam da je sve moja krivica. Znala sam da ni tuđi brakovi nisu savršeni, ali se ipak svatko nije cijelo vrijeme opterećivao muževim potrebama i morao hodati kao po jajima.

Moji roditelji sigurno nisu. Baš suprotno, sve se vrtilo oko maminih potreba i želja dok bi se otac pojavljivao samo s vremena na vrijeme kako bi ju umirio.

47

by Janja Nick je i dalje kuhao od bijesa što se tiče moje obitelji. Ljutio se na oca jer nam nije dao novac za kuću. Nagovarao me da stupim u kontakt s ocem i braćom i tražim da nam da ju što nam treba. Totalno je poludio kad sam odbila.

– Znaš da to ne bi bilo od pomoći – rekla sam iako sam znala da nije istina. Bez obzira na oca, braća bi mi dala što god mi je trebalo. Osobito Gage. Pričali smo nekoliko puta telefonom i uvijek bi me pitao treba li nam nešto. Uvijek bi mu odgovarala da nam ne treba apsolutno ništa i da je sve super. Bojala sam se da će primijetiti da nešto nije u redu. Ako pisnem i jednu riječ, sve će se razotkriti.

– Tvoj će nam tata morati pomoći kad budemo imali djecu.

Bilo bi ga sramota da mu unuci žive u straćari. Valjda će nam nešto udijeliti ta škrta mrcina – rekao je Nick.

Brinulo me to što je Nick bio spreman iskoristiti djecu samo da bi odriješio Travisovu kesu. Uvijek sam si govorila da ću imati djecu kada budem spremna, ali zadnja stvar u ovakvoj situaciji bilo je zahtjevno i teško dijete. Bilo mi je dovoljno što sam se morala brinuti o zahtjevnom i teškom mužu.

Ranije nikad nisam imala problema sa spavanjem, ali sam sada počela imati noćne more i zato bih sutradan uvijek ustajala totalno iscrpljena. Okretala sam se sto puta i budila Nicka pa bih zato često odlazila spavati na kauč. Drhtala bih ispod tankog prekrivača. Počela sam sanjati da mi ispadaju zubi ili da padam s visoke zgrade.

– Sanjala sam nešto totalno čudno – rekla sam Nicku jedno jutro dok je pio kavu – prošlu noć. Sanjala sam da šećem sama parkom i da mi je otpala lijeva noga. Ni kap krvi, ni zrno bola.

Kao da sam bila Barbika. Tako sam se uznemirila i mislila što ću bez noge, a onda mi je otpala desna ruka ispod lakta. Podignula 48

by Janja sam ju i pokušala staviti nazad. Pomislila sam da mi treba ta ruka i da moram pronaći nekoga tko će ju pričvrstiti nazad.

Onda sam...

– Jesi jutros uzela pilulu? – prekinuo me Nick.

Pila sam kontracepcijske pilule još od samog početka naše veze. – Ne, nisam, uvijek ju popijem poslije doručka. Zašto?

Misliš da mi hormoni uzrokuju more?

– Ne, mislim da si sama uzrokuješ more. Pitam zato što je vrijeme da ih prestaneš uzimati. Trebali bismo imati djecu dok smo mladi.

Zagledala sam se u njega. Osjećala sam odbojnost svakom stanicom tijela. Nisam mogla zamisliti da se prepustim na milost hormonalnoj bespomoćnosti. Ali nisam mogla reći ne. To bi mu pokvarilo raspoloženje u idućih nekoliko dana. Morala sam ga pridobiti da promijeni mišljenje. – Misliš li da smo spremni? Možda bi bilo bolje da prvo malo zašparamo.

– Nema potrebe. Tatica će se valjda smekšati kad skuži da Gage i Liberty nisu jedini koji znaju kako se prave djeca.

Shvatila sam da Nicku nije stalo do djeteta, nego da ima nešto čime će moći manipulirati Churchillom Travisom. Bi li se to promijenilo nakon rođenja? Bi li bio jedan od onih koji bi se otopio čim bi ugledao to malo stvorenje koje je po mogao donijeti na svijet?

Koliko se god trudila, nisam mogla zamisliti da bi Nick imao dovoljno strpljenja za bebu koja plače ili razmažemo dijete koje baca stvari na sve strane. Uplašila sam se kada sam pomislila da bi me dijete samo još više vezalo za njega.

Otišla sam u kupaonicu i počela se spremati za posao. Stavila sam maskaru i sjajilo za usne. Nick je ušao unutra i počeo premetati po kozmetici i preparatima za kosu. Pronašao je malu 49

by Janja okruglu kutijicu s pilulama, otvorio ju i zagledao se u raznobojne tabletice.

– Ovo ti više ne treba – rekao je i bacio ih u smeće.

– Moram završiti do kraja za ovaj mjesec – počela sam se buniti – a i prije no što pokušam ostati trudna morat ću na pregled.

– Zdrava si, sve će biti u redu – uhvatio me za rame i povukao me gore jer sam se sagnula da ih izvadim iz smeća. – Ostavi ih.

Počela sam se smijati. Nisam mogla vjerovati da sam mjesecima popuštala njegovim hirovima samo da bismo imali mir u kući. Ovo je bila kap koja je prelila čašu. Nitko me neće natjerati da imam dijete dok oboje ne budemo spremni.

– Nick, mislim da bismo trebali pričekati. – Uzela sam četku i počela raščešljavati zapletenu kosu. – Stvarno nije pravi trenutak da raspravljamo o djeci dok se spremamo na posao.

– Na meni je da odlučim kada ćemo i o čemu raspravljati! – toliko se izderao da mi je ispala četka iz ruke. – Nisam znao da moram zakazati sastanak da bi raspravljao o našim osobnim stvarima!

– Nick – uspaničeno sam problijedjela, a srce mi je počelo udarati kao ludo.

– Je l' ti uvijek misliš samo na sebe? – bijesno je upitao i namrštio se. – Uvijek se radi samo o tome što ti želiš... sebična kučko! A što je s mojim željama?

Bijesno se nadvio nad mene, a ja sam se stisnula uz ogledalo.

– Nick... samo sam... – usta su mi bila toliko suha da nisam mogla reći ni riječi. – Nisam rekla ne, nego sam htjela... da o tome popričamo kasnije.

Moj je odgovor uzrokovao neopisiv prijezir. – Ne znam da li je vrijedno razgovora. Naš brak ne vrijedi ni pišljiva boba. Misliš 50

by Janja da si mi napravila jebenu uslugu što si se udala za mene, ha? Ja sam taj koji je tebi napravio uslugu. Misliš da bi se netko drugi zamarao tvojim sranjima?

– Nick – gledala sam ga uspaničeno i zbunjeno kako odlazi u spavaću sobu. Krenula sam za njim, ali sam zastala jer sam znala da ću ga time samo još više razljutiti. Muški u mojoj obitelji obično ne bi lako eksplodirali, a kada i bi, brzo bi se ohladili.

Nick je bio drukčiji. Toliko bi se zapalio da uzrok na kraju uopće ne bi bio ni bitan. U ovoj situaciji nisam znala što bi moglo biti najbolje rješenje. Ako mu se odem ispričati, možda ću time samo doliti ulje na vatru. Opet, ako ostanem u kupaonici, možda će se uvrijediti što ga ignoriram.

Ostala sam stajati na pragu gledajući u Nicka da mi da do znanja što je htio. Otvorio je ormar i mahnito počeo razmicati odjeću u potrazi za košuljom. Odučila sam se povući i vratila se u kupaonicu.

Lice mi je bilo blijedo i ukočeno. Nastojala sam utrljati rumenilo u obraze, ali je iz nekog razloga rumenilo ostalo na površini. Na četkicu se uhvatio znoj uzrokovan nervozom i razmazao rumenilo. Odlučila sam se umiti i u tom je trenutku nastupila prava eksplozija.

Nick je uletio unutra, stjerao me u kut držeći nešto u ruci i urlao iz petnih žila. Nikad mi se nitko nije tako derao u lice, nijedan muškarac. Kao da ću biti ubijena. Kao napadnuta i zatečena životinja paralizirana strahom i nemogućnošću bijega.

U ruci je držao košulju... nešto sam očito napravila... nenamjerna greška... ali Nick je rekao da nije bilo slučajno.

Rekao je da sam to namjerno napravila. Trebala mu je ovo jutro za važan sastanak, a ja sam mu uzvratila da nije bilo namjerno i da mi je stvarno iskreno žao, na što je on samo još više poludio, 51

by Janja ubilački me pogledao, zamahnuo rukom i totalno izgubio kontrolu.

Glava mi je poletjela u stranu, obraz se zažario, a kapljice znoja i suze šibnule preko sobe. Odjednom je nastupila bolna nepomičnost. Vene su mi na licu nabreklo pulsirale.

Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da me je Nick udario. Lagano sam se ljuljala i pipala po licu gdje mi je udareni obraz nakon prvotne topline počeo trnuti.

Nisam mogla vidjeti kroz zamagljeni pogled, ali sam začula Nickov odbojni glas. – Vidi što si napravila.

Vratio se nazad u sobu.

Nisam imala kud. Nisam mogla pobjeći iz kuće. Imali smo samo jedan auto i nisam imala kamo otići. Namočila sam ručnik hladnom vodom, sjela na poklopac školjke i stavila mokri ručnik na obraz.

Nisam se imala kome požaliti. Ovo je nešto što Todd i ostali prijatelji ne bi odobrili kao dio normalne veze. U ovom me slučaju ne bi tješili. Bilo me je stid iz dna duše... imala sam osjećaj da sam zaslužila što sam dobila jer se to inače ne bi dogodilo. Znala sam da to nije istina, ali nešto duboko u meni tjeralo me da se tako osjećam. Čučalo je u meni cijelo vrijeme i samo je čekalo da izađe van. Čekajući na Nicka ili nekoga sličnom njemu. Bila sam označena tim osjećajem kao nevidljivom tintom... koja bi se nazirala ispod odgovarajućeg svjetla.

Mirno sam čekala dok se Nick spremao na posao. Nisam se maknula čak ni kad je nazvao Darlington i rekao im da neću doći na posao. Rekao im je da sam nažalost bolesna. Gripa ili tako nešto, nije znao što točno. Zvučao je suosjećajno i zabrinuto. Nasmijao se na nešto što mi je rekla osoba preko 52

by Janja telefona. – Da, njegovat ću ju – rekao je. Čekala sam sve dok nisam čula zveckanje ključeva i ulazna vrata.

Počela sam se usporeno micati i posegnula u smeće za pilulama. Stavila sam jednu u usta, uzela gutljaj vode i bolno ju progutala.

Podignula sam košulju s poda i stavila ju na krevet. Nisam mogla primijetiti što joj je falilo. Nisam joj mogla naći zamjerku na koju je Nick poludio. – Što sam napravila? – upitala sam naglas prolazeći prstima kroz odjeću kao kroz zatvorske rešetke. Što sam ja to skrivila?

Bolovala sam od potrebe da udovoljim drugima. Znala sam da je u tome problem, ali si nisam mogla pomoći. Ponovno sam oprala, uštirkala i opeglala košulju. Svaka je nit bila savršeno ispeglana, svako dugme ulašteno do savršenstva. Ovjesila sam ju u ormar i poredala ostale košulje. Poslagala sam mu cipele i poravnala kravate.

Kada se vratio kući, kuća je bila pospremana, stol postavljen, a u pećnici se nalazilo njegovo omiljeno jelo od govedine. Nisam ga mogla pogledati.

Nick je držao buket miješanog cvijeća i pokajnički se osmjehivao. Predao mi je cvijeće pri čemu je zašuškao papir i celofan. – Ovo je za tebe, draga. – Nagnuo se kako bi me poljubio u otečeni i zacrvenjeni obraz po kome me udario.

Stajala sam kao ukopana osjetivši mu usne na koži. Htjela sam se odmaknuti. Htjela sam mu vratiti nazad. Najviše od svega – željela sam se rasplakati.

Umjesto toga otišla sam do sudopera i počela ih odsutno 53

by Janja odmatati.

– Znam da nije bilo u redu to što sam jutros napravio. Mislio sam na tebe cijeli dan – rekao je stavši mi iza leđa.

– I ja sam na tebe mislila. – Stavila sam cvijeće u vazu i napunila ju vodom. Nije mi ga se dalo sjeći i namještati.

– Kad sam vidio što si napravila košulji, bila je to kap koja je prelila čašu.

Počela sam papirnatim ubrusom polako brisati oko sudopera.

– Ne shvaćam gdje sam pogriješila.

– Stavila si previše štirke. Zamalo pa sam mogao odrezati krišku kruha s rukavom.

Nastupila je duga pauza i duboko je uzdahnuo. – Znam da sam pretjerao. Ali, stvarno je bila zadnja kap. Pored toga što me izluđuje i brdo drugih stvari, ti mi upropastiš košulju. Nije ni čudo što sam na kraju poludio.

Okrenula sam se prema njemu i počela navlačiti rukave sve dok mi nisu prekrili ruke.

– Koje druge stvari?

– Sve redom. Način na koji živimo. Kuća nam je uvijek prljava i razbacana. Nikad ne kuhaš. Krš na sve strane – rekao je dignuvši ruke u zrak kao da se predaje. – U redu, danas izgleda super i vidim da si danas odlučila i kuhati. Stvarno sam zahvalan. Tako bi trebalo biti svaki dan, ali to je nemoguće jer oboje radimo.

Odmah mi je bilo jasno što je time htio reći, ali mi nije bilo jasno zašto je to želio. – Ne mogu prestati raditi. Ne bismo mogli živjeti samo od tvoje plaće – rekla sam pokunjeno.

– Uskoro će me unaprijediti. Moći ćemo.

– Ali... što ću ja raditi po čitave dane?

– Biti žena. Voditi računa o kući. Meni. Sebi, a ja ću se brinuti 54

by Janja o tebi. Uskoro ćeš ostati trudna pa ćeš i tako morati dati otkaz.

Bilo bi bolje da to onda napraviš čim prije.

– Nick, mislim da ne...

– Oboje smo pod velikim stresom, draga, i zato mislim da bi ti to pomoglo da se pozabaviš poslovima koji uvijek ostanu nedovršeni. – Posegnuo mi je za licem, uhvatio me za obraze i lagano se približio. – Stvarno mi je žao za jutros. Kunem se da se više nikada neće ponoviti. Nikad više – prošaptao je mazeći se o moju ruku.

– Uplašio si me, Nick – prošaptala sam – kao da si se pretvorio u drugu osobu.

– U pravu si. Znam da ovo nisam ja – nježno me privukao k sebi. – Nikad te nitko neće voljeti kao ja. Ti si mi sve na svijetu.

Zato ćemo se potruditi da sve bude u redu, važi?

– Nisam sigurna – rekla sam promuklo i suzdržano. Nikada nisam bila ovako rastrgana. Željela sam istovremeno ostati i otići. Voljela sam ga i istovremeno ga se bojala.

– Naći ćeš drugi posao – rekao je pun razumijevanja – ali, hajde, da za početak pokušamo ovako. Želim da budeš slobodna.

– Molim te, nemoj ovo više nikad napraviti, Nick – čula sam se kako šapućem.

– Nikad više – razuvjerio me i počeo me ljubiti po glavi, uhu i vratu. Lagano me dotaknuo po udarenom obrazu. – Jadna moja mala – promrmljao je – sva sreća da te nisam udario šakom inače bi imala ogromnu modricu.

55

by Janja

4.

M

alo po malo, počela sam se osjećati kao zatvorenica u našem braku. U početku je bilo super kada sam prestala raditi. Imala sam dovoljno vremena za sve i kuća je izgledala savršeno. Usisavala bih tako da je tepih imao paralelne pruge. Svaki je centimetar kuhinje bio savršeno uglancan. Imala sam pregršt recepata i usavršavala se u kuhanju. Slagala bih Nickove čarape po nijansama.

Prije no što bi se Nick vratio s posla, presvukla bih se i našminkala. To sam počela raditi nakon što mi je jedne večeri rekao da se nada da neću postati jedna od onih što se zapusti nakon udaje.

Da Nick nije bio dobar s vremena na vrijeme, ne bih mu udovoljavala. Ti su me normalni trenutci držali uz njega.

Sjedenje na kauču i gledanje televizije. Lagani ples u kuhinji uz našu omiljenu pjesmu. Znao me nasmijati i biti pun nježnosti.

Znao mi je dati pažnju. Bio je jedina osoba koja me je trebala. Ja sam mu bila publika, odraz ponašanja, utjeha, osoba koja ga je nadopunjavala. Razotkrio je moju najveću slabost: očajničku potrebu da me netko treba, da nekome nešto značim.

Puno je toga u našoj vezi zapravo funkcioniralo, ali najveći problem bio je moj osjećaj neuravnoteženosti. Muškarci u mome životu, otac i braća, oduvijek su bili predvidivi. Za razliku od njih, Nick je na iste stvari reagirao na potpuno drukčiji način.

Nikad nisam mogla biti sigurna hoće li ono što sam napravila naići na odobravanje ili na nezadovoljstvo. Stalno traganje za 56

by Janja skrivenim signalima učinilo me nesigurnom.

Nick se sjećao svega što sam mu ispričala o svojoj obitelji i djetinjstvu, ali je sve okrenuo naopačke. Rekao mi je kako me nitko osim njega nikada ni nije volio. Rekao mi je tko sam, što bih trebala misliti i bio je toliko uvjerljiv kada se radilo o meni da sam na kraju počela sumnjati u vlastito mišljenje. Pogotovo kada se radilo o uspomenama iz djetinjstva...

– Moraš se pomiriti s tim. Ovog si puta pretjerala – Nick mi je ponavljao iste stvari koje mi je majka nekoć govorila.

Izgubio bi kontrolu ako bih mu napravila pogrešan sendvič za ručak ili kad bih zaboravila nešto napraviti. S obzirom da smo imali samo jedan automobil, do trgovine bih morala pješice ili biciklom, a to bi mi oduzimalo vrijeme za ostale stvari. Nick me nakon onoga više nikad nije udario, ali bi zato lomio dragocjenosti. Otkinuo mi je zlatnu ogrlicu s vrata i razbio kristalnu vazu. Nekad bi me zabio na zid i derao mi se u lice.

Toga sam se najviše bojala. Njega kako viče iz petnih žila i usput me lomi na sitne komadiće koji se više nikad neće moći sastaviti.

Počela sam lagati o sitnicama jer ga nisam htjela naljutiti.

Pretvorila sam se u ulizicu koja ga je uvjeravala da je najpametniji čovjek na svijetu. Pametniji od njegovog šefa, ljudi u banci i svih članova njegove i moje obitelji. Govorila sam da je u pravu čak i kad očito nije bio. Unatoč svemu, nikad ne bi bio zadovoljan.

Seksualni nam se život pokvario, barem što se mene tiče, a mislim da Nick to nije ni primjećivao. Postupno je prestao raditi stvari u kojima sam uživala i sve se pretvorilo u unutra-van i gotovo. Da sam i znala kako mu reći što mi treba, mislim da to ne bi ništa promijenilo. U seksu ga nije zanimalo ništa više od 57

by Janja stavljanja muške stvari u žensku.

Nastojala sam mu ugoditi što češće. Što kraće, to bolje.

Nickova je omiljena poza bila odostraga i sebično bi me nabijao ne pružajući mi nimalo zadovoljstva. Pohvalio me što nisam bila jedna od onih kojoj je stalo do predigre. Da budem iskrena, bilo mi je bolje bez predigre jer bi ona samo otegla ionako nespretno, neugodno i neromantično iskustvo.

Shvatila sam da sam frigidna. Nije me uzbuđivalo njegovo mišićavo tijelo koje je nabildavao u teretani za vrijeme ručka.

Kada bi izašli, druge bi žene zavidno odmjeravale mog zgodnog muža.

Jedne me večeri nazvala Liberty i po glasu sam joj odmah znala da nešto nije u redu.

– Haven, imam loše vijesti. Radi se o Gretchen... – nastavila je pričati, a ja sam bila toliko šokirana i očajna da ju nisam uopće razumjela. Kao da je govorila na stranom jeziku. Gretchen je imala glavobolju zadnja dva dana i odjednom se srušila u svojoj sobi. Tata je čuo kada je pala na pod. Umrla je prije nego što je stigla prva pomoć. U bolnici su utvrdili da je dobila moždani udar.

– Beskrajno mi je žao – rekla je uplakana Liberty i ispuhala nos. – Bila je prekrasna osoba. Znam koliko ste se voljele.

Sjela sam na kauč, naslonila glavu i po obrazima su mi se počele slijevati suze. – Kada je sahrana? – uspjela sam upitati.

– Za dva dana. Hoćeš li doći? Mogla bi ostati sa mnom i Gageom.

– Da. Hvala. Ja... kako je tata? – Bez obzira na to što nismo bili u dobrim odnosima, bilo mi ga je žao. Znam da ga je ovo s 58

by Janja Gretchen pogodilo i da će taj gubitak biti jedna od najtežih stvari u njegovom životu.

– S obzirom na sve, dobro se drži – Liberty je ispuhala nos i povjerljivo prošaptala. – Da ti budem iskrena, nikad ga ranije nisam vidjela kako plače.

– Ni ja isto. – Začula sam ključ u bravi. Nick se vratio s posla.

Bilo mi je lakše jer sam očekivala da će me utješiti. – Kako je Carrington? – pitala sam jer sam znala da je bila privržena Gretchen.

– Hvala ti na pitanju... jako joj je teško, ali bit će bolje. Ne može shvatiti da je odjednom više nema.

– Teško je shvatiti i nama odraslima – stavila sam ruku preko uplakanih očiju. – Ne znam hoću li doći automobilom ili avionom. Javit ću ti se nakon što razgovaram s Nickom.

– Dogovoreno, Haven. Ćao.

Nick je ušao u kuću i stavio aktovku na stol.

– Što se dogodilo? – prišao mi je namršteno.

– Umrla je teta Gretchen – rekla sam ponovno se rasplakavši.

Nick je sjeo do mene na kauč i zagrlio me. Stavila sam mu glavu na rame.

Nakon što me je utješio, ustao je i otišao u kuhinju. Izvadio je pivo iz frižidera. – Žao mi je draga, znam da ti je teško, ali mislim da je dobro što ne možeš na sahranu.

– Ako nemamo dovoljno novaca za avionsku kartu, ja ću... – rekla sam iznenađeno.

– Imamo samo jedan auto – odjednom se promijenio. – Što bih ja trebao? Sjediti u kući cijeli vikend dok si ti u Houstonu?

– Zašto ne dođeš sa mnom?

– Znao sam da ćeš zaboraviti. Znaš da smo zauzeti ovaj vikend, Marie – zagledao se, a ja sam ga zbunjeno pogledala. – 59

by Janja Godišnja proslava s kolegama uz fiš, kućna zabava. S obzirom da mi je ovo prva godina, moram se pojaviti.

– Hoćeš da idem na proslavu umjesto na tetinu sahranu? – iznenađeno sam izbuljila oči.

– Nemaš izbora. Zaboga, Marie, zar ti je stalo do mog unapređenja ili ne? Ja definitivno idem, a sigurno ne planiram ići sam. Moram se pojaviti sa ženom. Potrudi se ostaviti dobar dojam.

– Ne mogu – rekla sam više preneraženo, nego ljutito. Nisam mogla vjerovati da mu moji osjećaji prema teti nisu značili baš ništa. – Moram biti sa svojom obitelji. Uvjerena sam da će tvoji kolege shvatiti kad im budeš rekao da...

– Ja sam tvoja obitelj! – Bacio je limenku piva iz koje je počela istjecati pjena kada je udarila o rub sudopera. – Tko te udržava, Marie? Tko ti da je krov nad glavom? Ja. Nitko nam od tvoje obitelji ne pomaže. Ja sam taj koji zarađuje. Napravit ćeš ono što ti budem rekao.

– Nisam tvoj rob – izderala sam se nazad – i imam svako pravo ići na Gretcheninu sahranu. Ne možeš me spriječiti...

Da vidimo – iskesio se i zgrabio me u tri koraka. – Da vidimo. Nemaš novaca i ne možeš putovati. – Zgrabio me za ruke i gurnuo me na zid. – Pitam se kako je glupača kao ti uopće dobila diplomu. Živo im se jebe za tebe, Marie. Koliko ti treba da to shvatiš?

Poslala sam Liberty mail i rekla da ne mogu doći na sahranu.

Nisam joj objasnila zašto i nisam dobila nikakav odgovor. S obzirom da me nitko nije nazvao, mogla sam pretpostaviti da su mi zamjerili što nisam došla. Ali ono što su oni mislili nije bilo 60

by Janja ni približno loše onome što sam ja mislila o sebi.

Otišla sam na zabavu s Nickom. Osmjehivala sam se čitavo vrijeme. Svi su me zvali Marie. Nosila sam haljinu s rukavima do lakta kako bih sakrila modrice na rukama. Nisam pustila ni suzu na dan Gretchenine sahrane.

Rasplakala sam se u ponedjeljak kada sam u pošti primila paketić. U njemu se nalazila Gretchenina narukvica sa zveckastim privjescima.

– Draga Haven – pisalo je u poruci – znam da ovo pripada tebi. Liberty.

Tijekom druge godine braka, Nick je postao opsjednut djecom.

Znala sam da bi me ubio kad bi znao da sam i dalje uzimala pilule. Skrivala sam ih u maloj torbici na dnu našeg ormara.

Uvjeren da je u meni problem, a ne u njemu, Nick me poslao liječniku. Plakala sam u ordinaciji sat vremena, rekla mu da sam nervozna i očajna ne znajući razlog. Prepisao mi je antidepresive.

– Nećeš valjda piti to sranje – rekao je Nick i bacio recept u smeće. – Moglo bi naškoditi djetetu.

Našem nepostojećem djetetu. Osjećala sam se krivom što sam uzimala pilule, ali to je bio moj jedini način da ostanem nezavisna. Bilo je teško preko vikenda jer me je Nick stalno pratio. Iskoristila bih trenutak kad se tuširao. Otrčala bih do ormara, pretumbala ormar, stavila pilulu u usta i progutala ju na suho. Da me uhvati... tko zna što bi napravio.

– Što je doktor rekao o zatrudnjivanju? – pitao je pažljivo me promatrajući.

– Rekao je da bi moglo potrajati i do godinu dana.

61

by Janja Nisam doktoru ni spomenula da pokušavam ostati trudna.

Samo sam ga pitala da mi da novi recept za pilule.

– Je l’ ti rekao kada su najbolji dani? Kad si najplodnija?

– Prije plodnih dana.

– Daj da provjerimo kalendar da znamo kad su. Koliko su dana nakon menstruacije plodni dani?

– Pa otprilike nakon desetak dana.

Prišli smo kalendaru. Dan menstruacije bio je obilježen križićem. Mene se ništa nije pitalo. Nick me želio pokoriti, oploditi i prisiliti me na bolan porod samo što zato što je on tako želio.

– Ne želim ostati trudna – rekla sam snuždeno.

– Sigurna sam da ćeš promijeniti mišljenje kad se bude dogodilo.

– Neću. Nisam spremna.

Lupio je kalendarom o stol tako jako da je zazvučalo kao pucanj. – Ako te ja ne natjeram, nikad ni nećeš biti spremna.

Zaboga, Marie, kad planiraš odrasti i postati ženom?

Počela sam se tresti. Krv mi je udarila u galvu, adrenalin skočio i srce mi je počelo udarati kao ludo. – Ja jesam žena, ne treba mi dijete da bih to dokazala.

– Ti si jedna razmažena kučka. Parazit. Zato te obitelj ni ne treba.

– A ti si sebični drkadžija! – eksplodirala sam.

Toliko me ošamario da mi je glava poletjela u stranu. Oči su mi se napunile suzama. Počelo mi je zvoniti u ušima. Gutnula sam knedl i uhvatila se za obraz. – Rekao si da me više nikad nećeš udariti – rekla sam zajedljivo.

Nick je dahtao raširenih očiju. – Ti si kriva, dovodiš me do ludila! Dovraga, vrijeme je da ti pokažem. – Zgrabio me za ruku 62

by Janja i kosu i povukao u dnevnu sobu. Psovao mi je sve redom i zabio mi glavu u kauč.

– Ne – vikala sam s licem u kauču – ne.

Strgnuo mi je hlače, gaćice i zario ga na suho. Osjetila sam žareću nelagodu koja se pretvorila u nepodnošljivu bol. Odmah mi je bilo jasno da mi je iznutra nešto razderao. Nastavio me nabijati sve brže i jače. Smirio se tek kada sam prestala zapomagati i kada su mi se suze počele slijevati u jastuk.

Pokušala sam zanemariti bol i govorila si da će sve biti gotovo za čas. Samo još malo, samo malo, svršit će za minutu.

Još se jednom bolno zabio, stresao i pao preko mene. Ja sam se stresla od same pomisli da je svršio u mene. Nisam željela njegovu djecu. Nisam željela seks.

Uzdahnula sam s olakšanjem kada je izašao iz mene. Topla mi se tekućina slijevala niz bedra. Čula sam kako zakopčava šlic i remen.

– Dobila si menstruaciju – rekao je otresito.

Oboje smo znali da je bilo prerano za menstruaciju. Nije se radilo o menstruaciji. Šutke sam se obukla.

Nick je ponovno zvučao normalno. – Ja ću dovršiti večeru, a ti se operi. Što trebam napraviti?

– Skuhaj tjesteninu.

– Koliko se dugo mora kuhati?

– Dvanaest minuta.

Boljelo me sve od struka do koljena. Nikad nismo imali ovako intenzivan seks. Silovao te, rekao je glas u glavi, ali sam si odmah rekla da bi bilo drukčije samo da sam se opustila i da me ne bi toliko boljelo da sam se ovlažila. Ali nisi ga željela, nastavio je glas u mojoj glavi.

Kad sam ustala, presjeklo me od bola tako da sam jedva 63

by Janja odšepala do kupaonice.

– Daj, prestani se praviti, molim te – rekao je Nick.

Ništa mu nisam na to rekla, već sam ušla unutra i zatvorila vrata. Pustila sam tuš, najtopliju vodu što sam mogla podnijeti, razodjenula se i stala pod vodu. Stajala sam cijelu vječnost sve dok me nije počelo peći i dok nisam bila potpuno čista. Stajala sam i zbunjeno se pitala kako se moj život sveo na ovo. Nick neće biti na miru sve dok ne budemo imali dijete, a onda će sigurno htjeti i drugo i treće tako da ga na kraju nikada neću moći zadovoljiti.

Ovdje se nije radilo o nekome s kim bih mogla sjesti i iskreno porazgovarati o svojim osjećajima. To je bilo moguće jedino ako je druga osoba marila za tuđe osjećaje. Nick bi, čak i kada bi me slušao, samo prikupljao podatke koje bi kasnije koristio protiv mene. Nije suosjećao s tuđom emocionalnom i fizičkom boli. Ali ja sam mislila da me je volio. Zar se toliko promijenio u braku ili sam ja toliko pogriješila u svojoj prosudbi?

Isključila sam tuš, omotala ručnik oko bolnog tijela i stala pred ogledalo. Napravila sam krug u zamagljenom ogledalu.

Lice mi je bilo izobličeno. Jedno oko otečeno u vanjskom kutu.

Uhvatio je bravu. – Unutra si cijelu vječnost. Izlazi i sjedaj za stol.

– Nisam gladna.

– Otvori jebena vrata i prestani se furiti.

Otključala sam vrata i ugledala tog bijesnog čovjeka koji me bio spreman rastrgati. Bojala sam ga se, ali sam se najviše od svega osjećala poraženom. Nastojala sam igrati po njegovim pravilima, ali bi ih on uvijek iznova mijenjao.

– Ovog se puta neću ispričati. Sama si to tražila. Znala si da ne možeš sa mnom tako razgovarati – rekao je.

64

by Janja – Kad bismo imali djecu i njih bi tukao – rekla sam mu.

– Zaveži – rekao je zacrvenjevši se od bijesa.

– Bi – nastavila sam dalje – udario bi ih svaki put kad ti nešto ne bi bilo po volji. To je jedan od razloga zašto ne želim djecu s tobom.

Nick je ostao ukočeno stajati. Zavladala je takva tišina da sam se trgla kada sam čula kapanje tuša. Gledao me bez da je trepnuo. Oči su mu bile odsutne i sjajne. Voda je i dalje kapala.

Sva sam se naježila stojeći još uvijek omotana mokrim i hladnim ručnikom.

– Gdje su? – odjednom je upitao i prošao pored mene. Počeo je premetati po ladicama, bacati puder, ukosnice i četke na mokre pločice.

– Gdje je što? – upitala sam, a srce mi je udaralo kao da će iskočiti. Iznenadila sam se da sam mogla biti toliko hladna iako sam umirala od straha. – Nemam pojma o čemu govoriš.

Razbio je praznu čašu o pod i mahnito nastavio prazniti ladice. – Znaš ti dobro o čemu govorim.

Da je našao pilule, ubio bi me. Osjetila sam nešto čudno u svom tom strahu i odjednom se smirila. Vrtjelo mi se u glavi.

Smrzavala sam se. – Idem se obući – rekla sam staloženo dok je on i dalje razbijao, trgao, bacao i izlijevao gelove i puder, koji su se na podu stapali u raznobojnu lokvu.

Otišla sam do ormara, izvadila traperice, donji veš i majicu kratkih rukava mada je bilo vrijeme za pidžamu. Mislim da sam podsvjesno već znala da ove noći neće biti spavanja. Kad sam se obukla, Nick je uletio u sobu i gurnuo me u stranu. Izvukao je ladice i počeo mi bacati odjeću na pod.

– Nick, prestani.

– Reci mi gdje su!

65

by Janja – Ako tražiš ispriku da me ponovno udariš, samo naprijed. – Nisam zvučala očajno. Čak se više nisam ni bojala. Osjećala sam se ravnodušno kao da sam lišena svakog osjećaja.

Ali Nick je silom želio pronaći dokaz da sam ga prevarila. Želio me je kazniti jednom i zauvijek. Završio je s ladicama i počeo s ormarom. Bacao je moje cipele i otvarao torbice. Nisam se pokušala ni sakriti ni pobjeći. Samo sam stajala i nijemo čekala smaknuće.

Izašao je iz ormara s pilulama u ruci. Bio je van sebe. Postalo mi je jasno da je bio van sebe koliko i ja. Kao da ga je iznutra proždirala zvijer koju je morao nahraniti po svaku cijenu.

Zgrabio me i zabio uza zid. Od udarca mi je zazvonilo u glavi.

Udario me najjače što je mogao, ovog puta šakom i čula sam kako mi lomi vilicu. Razumjela sam samo dio kako mi govori da se nagutam jebenih pilula. Otvorio je paket i trpao mi ih u usta.

Zatvorio mi usta. Počela sam ih pljuvati van. Zabio mi je šaku u trbuh. Sagnula sam se, a on me počeo vući do ulaznih vrata.

Pala sam na pod i udarila glavom o prvu stubu. Osjetila sam nepodnošljivu bol kad me je udario u rebra. – Ostani tu do jutra i dobro razmisli o tome što si napravila – zarežao je.

Zalupio je vrata.

Ležala sam vani na stazi osjećajući toplinu suncem zagrijanog asfalta. Bio je još uvijek topao unatoč tome što je bio mrak.

Listopad u Texasu bio je vruć kao usred ljeta. Čuli su se mnogobrojni cvrčci čija se pjesma širila zrakom. Nakon nekog sam vremena ustala, ispljunula sukrvicu i počela se prepipavati.

Boljelo me u trbuhu, rebrima, među nogama i potiljku. Krvarila sam iz usta i vilica me nepodnošljivo boljela.

Bojala sam se da će Nick otvoriti vrata i utjerati me nazad.

Nastojala sam razmisliti unatoč strašnoj glavobolji. Bez 66

by Janja torbice. Bez novaca. Bez vozačke. Bez mobilnog. Bez ključeva za automobil. Bez cipela. Pogledala sam u bose noge i počela se smijati iako su me boljela otečena usta. Jebote, ovo stvarno nije normalno. Svanulo mi je da ću ovdje morati provesti cijelu noć kao neka mačka koju je Nick izbacio van. Kad bude svanulo, pustit će me unutra, a ja ću ući podvijena repa, disciplinirano i poraženo.

Htjela sam se sklupčati i plakati, ali sam umjesto toga stala na noge i pokušala uspostaviti ravnotežu.

Idi k vragu, pomislila sam pogledavši u zatvorena vrata. Još sam uvijek mogla hodati. Da sam imala kod koga otići, otišla bih kod Todda. Trebalo mi je njegovo razumijevanje i podrška, no u ovim mi je okolnostima mogla pomoći samo jedna osoba.

Gage. Od McAllena do El Pasa, svi su mu nešto dugovali ili su mu željeli napraviti uslugu. Rješavao je probleme brzo, učinkovito i bez prevelike buke. Jedino sam njemu vjerovala.

Otišla sam nekoliko metara do trgovine, bosa. Na noćnom se nebu nalazio pun, narančast mjesec. Titrao mi je pred očima kao ukrasi u školskoj predstavi. Pun mjesec. Osjećala sam se nelagodno i bojažljivo kada bi me osvijetlili automobili. Sve me počelo toliko boljeti da sam ubrzo zaboravila na nelagodu.

Morala sam se usredotočiti na svaki korak. Bojala sam se da ću se onesvijestiti. Gledala sam u zemlju jer nisam htjela da netko stane na cesti. Bez pitanja, dobronamjernika i policije. Mogli bi me vratiti mužu. Nick je imao toliku moć uvjeravanja da sam se bojala da će naći neko objašnjenje, odvesti me u kuću i ubiti.

Vilica me boljela najviše od svega. Htjela sam zagristi da vidim je li slomljena ili iščašena, ali je i najmanji pomak uzrokovao neopisivu agoniju. Kad sam dosegnula trgovinu, bila sam u iskušenju da zamijenim vjenčani prsten za tablete protiv 67

by Janja bolova. Nije bilo šanse da uđem u tu osvijetljenu prostoriju prepunu ljudi. Znala sam da ću odmah privući pažnju u ovakvom stanju. To mi nije trebalo.

Našla sam govornicu i naručila povratni poziv. Usredotočila sam se svom snagom. Znala sam Gageov broj napamet. Podigni slušalicu, molim te, pomislila sam. Što ću ako ne odgovori.

Podigni slušalicu. Molim te...

Odjednom je odgovorio i centrala me pitala želim li prihvatiti njegov poziv.

– Gage? – držala sam slušalicu s obje ruke kao da mi o njoj ovisi život.

– Da, ja sam. Što se dogodilo?

Imala sam toliko toga za reći i objasniti da nisam mogla prozboriti ni riječi. – Dođi po mene – prošaptala sam.

– Sunce moje, što se dogodilo? Jesi dobro? – upitao je nježno i smiren kao da je razgovarao s djetetom.

– Ne. – Gdje se nalaziš, Haven? – upitao je uspaničeno nakon kraće pauze.

Nisam mogla progovoriti. Raznježila sam se kad me je taj poznati glas nazvao pravim imenom. Zapelo mi je u grlu.

Osjetila sam kako me po izgrebanoj koži peckaju tople suze.

– Ispred trgovine – jedva sam progovorila.

– U Houstonu?

– Da. – Haven, jesi li sama? – upitao je.

– A-ha.

– Je l’ možeš taksijem do aerodroma?

– Ne – zajecala sam – nemam novčanik.

– Gdje se nalaziš? – ponovio je Gage strpljivo.

68

by Janja Rekla sam mu ime trgovine i ulice.

– U redu. Pričekaj pored ulaza... je l’ možeš negdje sjesti?

– Ima klupa.

– Odlično. Haven, sjedi na klupu i ne mrdaj. Netko će doći po tebe čim prije. Ne mrdaj, dogovoreno? Samo sjedni i čekaj.

– Gage – šapnula sam – nemoj ni slučajno nazvati Nicka, važi?

Duboko je uzdahnuo i, kada je ponovno progovorio, zvučao je smireno. – Draga, ne brini. Neće te više nikad taknuti.

Dok sam sjedila na klupi, ljudi su me počeli radoznalo promatrati. Lice mi je bilo u modricama, jedno oko gotovo potpuno zatvoreno, a čeljust otečena. Jedno je dijete pitalo što mi se dogodilo, ali ga je majka samo ušutkala i rekla mu da prestane zuriti. Bila sam zahvalna što mi nitko nije prišao i što su ljudi instinktivno znali da je bolje da izbjegavaju situaciju u kojoj sam se zatekla. Nisam bila sigurna koliko sam dugo čekala.

Moglo je biti pet minuta ili sat vremena. Nakon nekog vremena prišao mi je mladi crnac u kratkim hlačicama i košulji. Kada se sagnuo, pogledala sam u njegove zabrinute tamne oči. Nasmijao se kako bi me ohrabrio.

– Gospođice Travis? – rekao je medenim glasom. – Zovem se Oliver Mullins. Prijatelj sam vašeg brata. Nazvao me i rekao da vam treba prijevoz – rekao je zureći. – Ali izgleda da bi bilo bolje da vas odvezemo direktno u hitnu.

– Ne, ne. Nikako. Nemojte me tamo odvesti... – odmahnula sam uspaničeno glavom.

– Dobro, u redu, nema problema – rekao je utješno. – Odvest ću vas na aerodrom. Dopustite da vam pomognem do auta.

– Obećajte da me nećete odvesti u hitnu – rekla sam ostavši u mjestu.

69

by Janja – Obećavam.

Sjedila sam i dalje nepomično. – Ne mogu na avion – promrmljala sam jer sam jedva mogla govoriti – nemam dokumente.

– Vozim vas na privatni avion, gospođice Travis – rekao je ljubazno i sažaljivo. – Ne trebaju vam ni dokumenti ni karta.

Dajte da vas... – odjednom je zastao u pola rečenice ugledavši moja krvava stopala. – Isuse – prošaptao je.

– Bez bolnice – promrmljala sam.

Oliver je sjeo do mene bez riječi. Promatrala sam ga kako skida cipele i čarape i ponovno oblači cipele na bose noge.

Pažljivo mi je navukao svoje čarape. – Dao bih vam i cipele, ali bile bi vam prevelike. Hoćete li da vas odnesem do auta?

Odmahnula sam glavom. Osjećala sam da ne bih podnijela da me netko dotakne, iz bilo kojeg razloga, pa čak i nakratko.

U redu – rekao je Oliver – samo polako. – Strpljivo je stajao i čekao dok sam se ja trudila ustati s klupe. Ispružio je ruke prema meni kao da me je želio uhvatiti da ne padnem. – Automobil je tamo. Bijeli cadillac.

Zajedno smo polako otišli do sjajnog, biserno-bijelog automobila. Oliver je otvorio vrata i ja sam ušla unutra. – Je l’ bi vam bilo ugodnije da spustim sjedalo? – upitao je.

Zažmirila sam premoreno bez odgovora. Oliver je posegnuo dolje, pritisnuo dugme i spustio sjedalo sve dok nisam bila u poluležećem položaju.

Ušao je na svoja vrata i upalio automobil. Cadillac je lagano počeo presti dok smo izlazili s parkirališta i izašli na glavnu cestu. Začula sam kako bira broj na mobilnom. – Gage, sa mnom je. Na putu smo za aerodrom. Moram te upozoriti da... dobro ju je istukao. Nije potpuno pri sebi. – Nastupila je poduža 70

by Janja pauza, a Oliver je nakon toga tiho odgovorio.

– Kužim, čovječe – čulo se pričanje s druge strane. – Mislim da može putovati, ali čim dođe tamo... Da, da, definitivno.

Nema problema, javit ću ti čim poleti.

Nije bilo ugodnije vožnje od cadillaca, najbliža stvar madracu mada bi mi svaki kamenčić na cesti uzrokovao bolove po čitavom tijelu. Nastojala sam stisnuti zube i trpjeti, ali tu bi me dočekala neizdržljiva bol u čeljusti. Začula sam Oliverov glas kroz bubnjanje u ušima.

– Je l’ vam se povraća, gospođice Travis?

Promrsila sam da ne. Nema šanse da ću povraćati, to bi bilo prebolno. Stavio mi je u krilo malu plastičnu posudu. – Za svaki slučaj – rekao je.

Sjedila sam bez riječi zatvorenih očiju dok je Oliver pažljivo vozio kroz promet. Kroz kapke su mi prolazila crvena automobilska svjetla. Brinulo me to što nisam mogla normalno razmišljati... nisam mogla dokučiti što će se sljedeće dogoditi.

Suvislo mi se razmišljanje činilo jednako teško kao stajati ispod velikog oblaka i žličicom nastojati hvatati kišne kapljice.

Osjećala sam se kao da stvari više nikada neće biti pod mojom kontrolom.

– Znate, moju je sestru tukao muž. Dosta često. Bez razloga ili iz bilo kojeg razloga. Da sam znao, ubio bih kučkinog sina.

Na kraju ga je ostavila i s djecom se uselila kod mame. Ostala je tamo sve dok se nije sredila, posjetila psihijatra i sve ostalo.

Rekla mi je da joj je od svega najviše pomoglo kad je čula da nije bila njezina krivica. To joj se stalno moralo ponavljati. Zato želim biti prvi koji će vam to reći... niste vi ništa krivi.

Ostala sam ležati nepomično bez riječi, ali sam osjetila kako mi pod kapcima naviru suze.

71

by Janja – Niste vi krivi – naglasio je Oliver i nakon toga smo ostatak puta proveli u tišini.

Malo sam zadrijemala i probudila se nakon nekoliko minuta kada je Oliver stao i otvorio mi vrata. Kroz tišinu cadillaca prodrli su zvuci avionskih motora u pogonu. Osjetio se miris goriva i vlažni teksaški zrak. Otvorila sam oči, uspravila se i vidjela da smo na pisti.

– Dajte da vam pomognem da izađete – rekao je Oliver i posegnuo prema meni. Povukla sam se pred njegovim rukama i odmahnula glavom. Stavila sam ruku preko rebara gdje me je Nick udario i nastojala se podignuti. Kad sam stala na noge, zavrtjelo mi se u glavi i zamaglilo pred očima. Zaljuljala sam se i Oliver me uhvatio za ruku da ne bih pala.

– Gospođice Travis – rekao je i dalje me držeći, iako sam htjela da me pusti – gospođice Travis, čujte, samo vam želim pomoći da se popnete u avion. Morate mi dopustiti da vam pomognem jer ako padnete niza stube, sigurno ćete završiti u bolnici. Ja ću u tom slučaju vjerojatno završiti zajedno s vama jer će mi vaš brat polomiti obje noge ako se to dogodi.

Kimnula sam glavom i prihvatila da me drži, iako sam ga instinktivno željela odgurnuti. Zadnja stvar koju sam željela bila je ta da me dotiče bilo koji muškarac, bez obzira koliko dobronamjeran. S druge strane, željela sam se ukrcati na taj avion. Željela sam otići glavom bez obzira iz Dallasa i što dalje od Nicka.

– Tako, dobro – promrmljao je Oliver i polako mi pomogao do aviona. Bio je to Lear 31A, mali avion za najviše šestero putnika. Malih poprečnih krila i dva mala na repu. Izgledao je kao ptica koja se spremala za let. – Još samo malo i opet ćete lijepo sjesti. Gage će vas dočekati pri slijetanju – rekao je Oliver.

72

by Janja Penjala sam se beskrajno sporo i bolno. Oliver mi je stalno pričao kako bi mi skrenuo pozornost s bolne čeljusti i rebara. – Ovo je dobar avion. Pripada kompjutorskoj tvrtki sa sjedištem u Dallasu. Poznajem pilota. Stvarno je dobar. Bit ćete tamo za tren oka.

– Tko je vlasnik tvrtke? – upitala sam misleći da možda poznajem vlasnika.

– Ja – rekao je osmjehnuto. Pomogao mi je do prvog sjedišta i stavio pojas. Otišao je do šanka i donio mi led umotan u krpu. – Ovo vam je za lice. Popričat ću s pilotom na par minuta i nakon toga ćete poletjeti.

– Hvala – šapnula sam držeći led na čeljusti. Zavalila sam se u sjedalo i lagano pritiskala led preko otečenog lica.

Let je bio očajan, ali na svu sreću kratak. Sletjeli smo u jugozapadni Houston, na Hobby aerodrom. Nisam se ni snašla kad je avion sletio. Stoput sam pokušala otkopčati pojas. Nakon što su donijeli stube, pilot je izašao iz kabine i otvorio vrata.

Gage je bio u avionu u djeliću sekunde.

Oči su mu bile neobično svijetlosive. Ne kao magla ili led, nego više kao munja. Crne su mu se trepavice i obrve isticale na problijedjelom licu. Šokirano je zastao, progutao knedl i zakoračio unutra.

– Haven – rekao je promuklo. Spustio se na koljena ispred mene i stavio ruku na naslone ručke sjedala. Počeo me gledati sa svih strana. Otkopčala sam pojas i nagnula se prema njemu osjetivši prepoznatljivi miris. Pažljivo me obgrlio. Ne snažno kao obično. Shvatila sam da me nije želio dodatno ozlijediti.

Primijetila sam da se tresao ispod sve svoje suzdržanosti.

Osjetila sam neopisivo olakšanje i stavila mu neozlijeđeni obraz na rame. – Gage – šapnula sam – volim te najviše od svih.

73

by Janja Jedva se suzdržao da ne zaplače. – I ja tebe, mala moja.

– Molim te da ne idemo u River Oaks.

Odmah je razumio zašto. – Naravno da ne idemo, draga. Ideš k meni. Nisam ni rekao ocu da dolaziš.

Pomogao mi je do svog auta, metalik maybacha. – Nemoj zaspati – rekao je oštro kada sam zažmirila i naslonila se na sjedalo.

– Umorna sam.

– Imaš veliku kvrgu na potiljku. Vjerojatno imaš potres mozga i zato ne bi trebala spavati.

– Spavala sam i u avionu. Dobro sam. Samo mi treba... – rekla sam.

– Nisi dobro – odbrusio je tako bijesno da sam se trgla. – Sva si... – odjednom je zašutio i promijenio ton glasa jer je primijetio da me je to plašilo. – Dovraga, oprosti. Ne boj se. Neću vikati.

Samo... nije mi lako... ne mogu se suzdržati kada vidim što ti je napravio – uznemireno je uzdahnuo. – Ostani budna dok ne stignemo u bolnicu. Bit ćemo tamo za čas.

– Nikakva bolnica – progovorila sam obamrlo. – Pitat će me što se dogodilo. – Nakon toga bi obavijestili policiju i poslali nalog za Nickovo uhićenje zbog nanošenja tjelesnih ozljeda.

Nisam se mogla sa svime odjednom suočiti.

– Ja ću to srediti – rekao je Gage.

Naravno da hoće. Imao je dovoljno utjecaja i novca da zaobiđe standardnu proceduru. Podmazat će sve novcem i budućim uslugama. Ljudi će zažmiriti na neke stvari u određenom trenutku. U Houstonu, prezime Travis otvaralo je sva vrata ili ih zatvaralo, ovisno što je bilo poželjnije.

– Želim se negdje odmoriti – rekla sam nastojeći zvučati odlučno, ali sam umjesto toga zvučala izgubljeno i žalosno. U 74

by Janja glavi mi je toliko pulsiralo da se nisam mogla svađati.

– Mislim da imaš slomljenu čeljust – rekao je tiho – i tko zna što još. Reci mi što se dogodilo? – uznemireno je uzdahnuo.

Odmahnula sam glavom. Ponekad jednostavno pitanje zahtijeva složen odgovor. Nisam ni sama bila sigurna što i kako se dogodilo. Nisam znala što je u Nicku ili meni ili u nama zajedno dovelo do ovako bolne situacije. Pitala sam se je li do sada već primijetio da sam otišla, je li izašao van i vidio da me nema. Je li i dalje opušteno spavao?

Gage je šutio sve dok nismo stigli u Houstonski medicinski centar, najveći centar na svijetu. Sastojao se od različitih bolnica te akademskih i istraživačkih institucija. Moja je obitelj sigurno darovala opremu i jedno dva bolnička krila.

– Je li ovo prvi put da te je istukao? – upitao je Gage dok smo parkirali ispred centra.

– Ne. Opsovao je nekoliko puta. – Da sam znao da te tuče, nikad ti ne bih dopustio da se udaš za njega.

– Nisi me mogao spriječiti. Bila sam tvrdoglava i glupa.

– Nemoj tako – rekao je pogledavši me zabrinuto i ljutito. – Nisi bila glupa. Pokušala si živjeti s nekim tko se pretvorio... sranje, ne znam ni kako bih ga opisao. U čudovište. U hodajućeg mrtvaca jer kad ga je dohvatim, bolje... – rekao je tmurno.

– Molim te, dosta mi je ljutih glasova i nasilja za jednu večer.

Ne znam je li Nick uopće svjestan koliko me je ozlijedio.

– I najmanja modrica bila bi dovoljna da ga ubijem. – Uzeo me iz auta, ponio me kao dijete u naručju.

– Mogu hodati – bunila sam se.

– Nećeš valjda preko parkirališta hodati u čarapama.

Dovraga, prestani se tvrdoglaviti, Haven. – Odnio me u 75

by Janja čekaonicu hitne pomoći u kojoj se nalazilo nekih dvanaestak ljudi. Lagano me spustio pored šaltera.

– Gage Travis – rekao je brat i pružio karticu kroz šalter. – Želim da netko odmah pregleda moju sestru.

Primijetila sam da ga je prepoznala i odmah je kimnula prema vratima s lijeve strane. – Uvest ću vas unutra, gospodine Travis. Možete odmah unutra.

– Ne, ne želim ući preko reda. Pričekat ću s ostalima – šapnula sam.

– Nemaš izbora. – Otvorio je vrata i gurnuo me u bijeli hodnik. Pobjesnjela sam kada sam osjetila da me je gurnuo.

Jebemu, nije me uopće zanimalo što je imao dobre namjere.

– Nije fer – rekla sam kada mi se približila medicinska sestra – ne želim ići preko reda. Nisam važnija od ostalih.

– Meni jesi.

Bilo mi je neugodno pred ostalim ljudima koji su morali čekati na red, a ja sam s lakoćom ušla unutra. Osim toga, bilo me je strah igrati ulogu razmažene bogatašice.

– Vani je bilo i dvoje djece – odmicala sam Gageovu snažnu ruku. – Trebaju doktora koliko i ja.

– Haven – rekao je neumoljivim glasom – svi su u toj čekaonici u boljem stanju od tebe. Zaveži, smiri se i slijedi sestru.

Zahvaljujući adrenalinu, otela sam mu se iz ruku i zabila se u zid. Odjednom me savladala bol preko čitavog tijela. U ustima mi se počela skupljati slina, na oči navrle suze i počeo mi se dizati želudac. – Povraćat ću – šapnula sam.

Za tren oka, ispred mene se našla plastična posuda iznad koje sam se nagnula i počela napinjati. Pošto nisam večerala, nisam imala puno za ispovraćati. Bolno sam povraćala i na kraju se 76

by Janja dvaput napela.

– Mislim da ima potres mozga. Ima kvrgu na potiljku, ne može normalno govoriti, a sada je i povraćala – rekao je Gage sestri.

– Pobrinut ćemo se da joj bude bolje, gospodine Travis. – Sestra me stavila u kolica i nakon toga sam se predala pretragama. Poslali su me na slikanje, ultrazvuk, pregledali me je li mi nešto slomljeno i podljeve u mozgu. Nakon toga su mi dezinficirali, zavili rane i dali mi tablete protiv bolova. Morala sam dugo čekati na raznim odjelima i to je potrajalo gotovo čitavu noć.

Otkrili su da imam slomljeno rebro, ali čeljust mi je bila samo otečena. Imala sam blagi potres mozga što je značilo da ne moram ostati u bolnici. Dali su mi toliko morfija da bi i slon pao u nesvjest.

Bila sam ljuta na Gagea, ali preiscrpljena da bih komentirala nakon što smo izašli iz bolnice. Spavala sam petnaestak minuta na putu do Gageova stana na ulici Main 1800. Nalazio se u zgradi od stakla i čelika koja je bila u vlasništvu obitelji Travis.

Zgrada se sastojala od milijunskih stanova na gornjim katovima te ureda i trgovina u prizemlju. Zgrada je imala kultni status zato što je izgledala kao staklena piramida.

Bila sam unutra i ranije, ali samo u jednom od restorana u prizemlju. Nikad nisam bila u Gageovom stanu. Oduvijek je bio nadasve privatan.

Ušli smo u brzi lift i došli na osamnaesti kat. Vrata od stana otvorila su se prije no što smo stigli na kraj hodnika. Dočekala nas je Liberty stojeći u kućnoj haljini boje breskve.

Bilo bi mi draže da nije bila tamo. Moja draga, savršena šogorica, žena koja je napravila savršeni izbor, žena koju su u 77

by Janja obitelji svi obožavali. Nisam željela da me vidi u ovakvom stanju. Osjećala sam se poniženo i ružno dok sam hodala prema njoj.

Liberty nas je uvela u stan. Supermoderan i ukusno namješten stan. Propela se na prste i poljubila Gagea. Okrenula se prema meni.

– Nadam se da se ne ljutiš... – počela sam i ušutila kad me je zagrlila. Bila je tako meka. Mirišala je na puder i pastu za zube.

Imala je topao i nježan vrat. Pokušala sam se odmaknuti, ali mi nije dala. Ne sjećam se kada me je zadnji put zagrlila žena. Moja majka. Stvarno mi je to trebalo.

– Jako mi je drago da si s nama – promrmljala je. Počela sam se opuštati i shvatila da neću naići na osudu, nego samo na njezinu dobrotu.

Odvela me u gostinjsku sobu, pomogla mi obući spavaćicu i stavila me u krevet kao da sam bila Carringtonina vršnjakinja.

Soba je bila savršeno čista, plavih i sivih zidova. – Spavaj koliko god hoćeš – šapnula je zatvorivši vrata.

Ležala sam omamljeno i izgubljeno. Ukočeni su se mišići počeli polako opuštati. U stanu se začuo plač djeteta koje su brzo utišali. Čula sam kako Carrington pita gdje su joj ružičaste tenisice. Sigurno se spremala za školu. Čula sam udaranje tava i tanjura... pripremanje doručka. Utješni zvukovi. Obiteljski zvukovi.

Potom sam utonula u san, jednim dijelom ne želeći se više nikada probuditi.

Nakon što je neka osoba zlostavljana godinama, izgubi svaku moć rasuđivanja i nije sposobna donositi odluke. Kako male, 78

by Janja tako i velike odluke. Čak i odabir pahuljica za doručak predstavlja pravi problem. Nakon godina okrivljavanja i kažnjavanja, bojite se donijeti krivu odluku i radije biste da netko drugi odluči umjesto vas.

Samim tim što sam ostavila Nicka, nije značilo da sam riješila problem. Na neki sam način i dalje bila s njim. Osjećala sam se krajnje bezvrijedno. On me uvjerio da sam ja uzrokovala vlastito zlostavljanje i to mi se uvjerenje proširilo čitavim tijelom poput virusa. Možda sam ipak ja kriva. Možda sam sve to zaslužila.

Jedna od posljedica života s Nickom jest ta da mi je isprao mozak i izokrenuo stvarnost naglavačke. Stalno sam se preispitivala u odnosu na sve. Nisam više znala što je prava istina. Nisam bila sigurna mogu li vjerovati vlastitim osjećajima.

Nakon dvadesetčetverosatnog sna, za vrijeme kojeg bi me Liberty povremeno provjeravala, konačno sam ustala iz kreveta.

Otišla sam u kupaonicu i pogledala se u ogledalu. Oko mi je bilo plavo, ali je splasnulo. Čeljust je s jedne strane bila još uvijek otečena, što je izgledalo čudno. Izgledala sam kao da sam bila u prometnoj nesreći. Mislim da sam bila malo bolje jer mi se jelo.

Osjećala sam se ponovno kao ljudsko biće, a ne kao crkotina pored ceste.

Dok sam omamljeno i bolno šepala prema dnevnoj sobi, ugledala sam Gagea kako sjedi za staklenim stolom.

Obično bi bio dotjeran, ali sada je sjedio u staroj majici kratkih rukava i donjem dijelu trenirke s velikim crnim podočnjacima.

– Jao, izgledaš grozno – rekla sam sjednuvši do njega.

Nije se nasmijao, već me je samo zabrinuto promatrao.

Liberty je unijela uplakano dijete. – Evo ga – rekla je radosno.

Moj nećak Matthew bio je bucmasti i slatki jednogodišnji 79

by Janja dječak, musava osmijeha, velikih sivih očiju i crne, guste kose.

– Jesi li mu to ti napravila mohikanku? – upitala sam Liberty dok ga je stavljala na krilo i sjela pored mene.

Osmjehnula se i pomirisala mu glavu. – Nisam. Sama je opala sa strane i ostala na sredini glave. Rekli su mi da će ponovno narasti.

– Sviđa mi se. Vidi se da imamo krvi plemena Komanči u obitelji. – Htjela sam ga uzeti u naručje, ali mislim da mi slomljeno rebro ne bi izdržalo unatoč elastičnom zavoju oko prsa. Nastavila sam se igrati s njegovim stopalima na što se on smijao i gugutao.

– Vrijeme je za lijek. Je l’ bi mogla pojesti komad tosta i jaje prije toga? – upitala je promatrajući me.

– Da, molim te. – Gledala sam dok je stavljala Matthewa u stolicu i stavila pred njega malo pahuljica. Počeo je prstima uzimati pahuljice i trpati ih u usta.

– Kavu? Čaj? – upitala je Liberty.

Obično sam pila kavu, ali sam mislila da bi mi u ovakvom stanju mogla naškoditi. – Može čaj.

Gage je otpio gutljaj kave, stavio šalicu na stol i dotaknuo me po ruci. – Kako si? Čim me je dotaknuo, osjetila sam kako me počinje biti strah.

Nisam mogla izdržati i naglo sam maknula ruku. Moj brat nikada nije bio nasilan prema ženama pa se zagledao u mene otvorenih usta.

– Oprosti – rekla sam iznenađena njegovom reakcijom.

Zabrinuto je okrenuo glavu i zacrvenio se razmišljajući o tome što mi se dogodilo.

– Nisi ti ta koja bi se trebala ispričavati.

Liberty mi je donijela čaj i lijekove. – Haven, kako si sinoć 80

by Janja uspjela pobjeći od Nicka? Zašto nisi uzela novčanik i torbu?

– Pa, on... on me... izbacio napolje. Mislim da je očekivao da ću čekati dok me ne pozove nazad.

Primijetila sam da je Liberty na trenutak zastala dok mu je sipala kavu. Zatekla me je svojim šokiranim izrazom.

Gage je zamalo srušio čašu kada je posegnuo za vodom.

Otpio je nekoliko glasnih gutljaja.

– Istukao te i izbacio napolje – ponovio je. Nije zvučalo kao pitanje, nego kao izjava u koju mu je bilo teško povjerovati.

Potvrdno sam kimnula i gurnula jednu pahuljicu prema Matthewu jer ju nije mogao dokučiti.

– Ne znam što je u stanju napraviti kad bude vidio da me nema. Mislim da bi mogao otići na policiju i prijaviti moj nestanak. Bolje da ga nazovem. Mada mu stvarno ne želim reći gdje sam – rekla sam.

– Uskoro ću nazvati jednog od naših advokata. Želim znati što je sljedeći korak – rekao je Gage. Nastavio je pričati kako će možda morati uslikati moje ozljede, kako se moram rastati što prije i kako izbjeći Nicka u potpunosti.

– Razvod? – upitala sam glupo dok je Liberty stvaljala tanjur pred mene. – Nisam sigurna jesam li spremna – Nisi spremna? Jesi se vidjela u ogledalu, Haven? Koliko te puta još mora prebiti da bi bila spremna?

Gledala sam ga tako velikog, snažnog i moćnog i odjednom sam se pobunila.

– Gage, tek sam stigla. Zar ne mogu nimalo predahnuti? Baš nimalo? Molim te.

– Predahnut ćeš tek onda kada se budeš rastala od k... – Gage se savladao i pogledao u dijete – sina.

Znala sam da me brat želi zaštiti i pomoći mi na najbolji 81

by Janja mogući način, ali njegov je zaštitnički stav zvučao kao maltretiranje. Podsjetio me na oca. – Znam i sama, samo što želim razmisliti o nekim stvarima prije razgovora s advokatom.

– Pomoz' Bog, ako mu se stvarno odlučiš vratiti.

– Neću mu se vratiti, samo mi je dosta da mi netko cijelo vrijeme govori što da radim. Cijelo vrijeme! Osjećam se kao da ću se svaki čas zabiti u zid. Ne želim da ti donosiš odluke o tome što mi je činiti.

– U redu. Onda ih ti donesi. Ubrzo. Ili ću ja to napraviti umjesto tebe.

– Gage – šapnula je Liberty prije no što sam se usprotivila.

Prstima mu je nježno prešla preko mišićave ruke. Odmah mu je skrenula pozornost. Nježno ju je pogledao i duboko udahnuo.

Nitko nije imao ovakav utjecaj na mog moćnog brata. Bila sam nadasve impresionirana.

– Ovo je dugačak proces – počela je polako – znam da očekujemo da Haven odjednom prijeđe preko svega što se dogodilo i donese pravu odluku... ali mislim da će se izvući ako sve ponovno proživi. Korak po korak.

Namrštio se, ali se nije pobunio. Razmijenili su poglede.

Sigurno će biti još rasprave, ali ne preda mnom. Okrenuo se prema meni. – Haven, što bi rekla na to da je jednu od tvojih prijateljica istukao muž i izbacio ju napolje? Što bi joj savjetovala? – upitao je tiho.

– Pa... pa rekla bih joj da ga odmah ostavi – priznala sam – ali je ipak drukčije kada se radi o meni.

– Zašto? – upitao je iznenađeno.

– Ne znam – odgovorila sam bespomoćno.

Gage je protrljao lice rukama i ustao od stola. – Idem se obući. Moram u ured. Neću nikoga zvati – na trenutak je zastao 82

by Janja – za sada. – Izvadio je Matthewa iz stolice i digao ga u zrak na što se on počeo zadovoljno smijati. Spustio ga je u naručje, poljubio ga u vrat i zagrlio.

– Hej, partneru, da si slušao mamu dok me ne bude bilo. Kad se vratim, zabavit ćemo se mi na muški način.

Nakon što ga je stavio nazad u stolicu, sagnuo se prema ženi i stavio joj ruku na potiljak. Bio je to više nego uobičajen poljubac. Pretvorio se u dugi i duboki poljubac na što se ona podignula na prste i pogladila ga po licu. Prestao ju je ljubiti, ali ju je nastavio gledati u oči. Pogledom koji je govorio više od riječi.

Liberty je čekala dok nije otišao i otišla se otuširati. – Bilo mu je jako teško kad te sinoć doveo. Znaš da te voli. Izluđuje ga pomisao da te je netko mogao ovako povrijediti. Jedina stvar koja ga sprečava da ne ode u Dallas i... jest to što ti ne želi još više naškoditi.

– Ako nađe Nicka – problijedjela sam.

– Ne, neće. Gage je jako strpljiv kada želi da se stari razvijaju onako kako on to želi. Vjeruj mi da ti želi pomoći na bilo koji način.

– Žao mi je što sam vas uplela. Znam da vam ovo stvarno nije potrebno – rekla sam.

– Rodbina smo. – Nagnula se preko stola i dala mi jedan od onih velikih, utješnih zagrljaja.

– Nešto ćemo već smisliti. Ne brini, neću mu dopustiti da te maltretira. Samo želi da budeš na sigurnom... ali ti mora dopustiti da ti odlučiš što dalje.

Baš je divna. Bila sam joj beskrajno zahvalna. Ako sam joj nekad davno i zavidjela, u ovom je trenutku sve iščezlo.

Kad sam jednom počela, nisam se mogla zaustaviti. Rekla 83

by Janja sam joj sve. Kako je kontrolirao sve u kući, kako su mu košulje morale biti ispeglane, kako me zvao „Marie“. Kada sam joj spomenula to s imenom, začuđeno me pogledala. – Joj, Haven, zvuči kao da te je želio izbrisati.

Rasprostrle smo veliku deku s našivenim životinjicama preko koje je Matthew puzao sve dok izmoreno nije zaspao na stadu ovaca. Liberty je otvorila bocu bijelog vina. – Na lijekovima ti piše da bi alkohol mogao pojačati nuspojave.

– Odlično – odgovorila sam podižući čašu – samo naprijed.

Ležala sam na podu pored uspavanog djeteta i nastojala se skrasiti na jastucima koje mi je Liberty donijela.

– Najviše me zbunjivalo to kad bi bio dobro i kada se sve činilo normalno. Znala sam što moram izbjegavati, ali bi ga uvijek izluđivalo nešto drugo. I bez obzira koliko se puta ispričala, koliko se trudila, sve bi mu se kupilo i kupilo dok na kraju ne bi eksplodirao.

– A eksplozije bi svaki puta bile sve jače i gore – rekla je tako tiho i samouvjereno da sam se trgnula.

– Da, upravo tako. Jesi li i ti imala takvog tipa?

– Ne ja, nego mama – njezine su zelene oči gledale u prazno.

– Zvao se Louis. Doktor Jekyll i gospodin Hyde. Na početku je bio sav med i mlijeko dok ju nije potpuno zaludio. Kad su se stvari toliko pogoršale da je bilo krajnje vrijeme da ga ostavi, uništio joj je svo samopouzdanje. U to sam vrijeme bila premala da bih shvatila zašto mu je dopustila da ju toliko maltretira.

Gledala je u Matthewa koji je ležao opušteno i teško kao vreća brašna. – Moraš razmisliti bi li Nicku pomoglo da ode u savjetovalište i hoće li tvoj odlazak biti dovoljan razlog da se pokuša promijeniti.

Pijuckala sam vino i razmišljala o tome što je rekla. Je li 84

by Janja njegovo ponašanje nešto što bi mogao promijeniti ili je ono tipa – vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud.

– Što se tiče Nicka, mislim da on sve želi imati pod kontrolom – rekla sam. – Mislim da nikada ne bi priznao da nije u pravu ili da je on taj koji bi se trebao promijeniti. Uvijek sam ja svemu kriva. – Stavila sam praznu čašu na pod i protrljala čelo. – Pitam se... je li me ikad uopće i volio? Možda sam mu bila samo netko kim je mogao manipulirati? Jer ako mu nikad nije bilo stalo do mene, onda samo ja ispadam još veći idiot što sam ga voljela.

– Možda te je volio koliko je god znao i umio – rekla je.

– Blago meni – usiljeno sam se osmjehnula. Shvatila sam da govorim o svojoj vezi s Nickom u prošlom vremenu. – Da sam ga znala duže i upoznala malo bolje, možda bih prozrela kroz njegovu masku. Sama sam si kriva što sam uletjela u brak – rekla sam.

– Nisi. Ponekad nas drugi uvjere u imitaciju ljubavi – uvjeravala me Liberty.

To me podsjetilo na nešto što mi je rekla na dan svog vjenčanja. Činilo se to tako davno.

– Kao onu imitaciju koju si dijelila s Hardyjem Catesom?

Kimnula je i zagledala se zamišljeno. – Osim što ga ne bih stavila u isti koš s Nickom. Hardy nikada ne bi digao ruku na ženu. Zapravo, on je imao drukčiji problem... uvijek je želio nekoga spašavati... on je patio od... kako se to zove, zaboravila sam.

– Kompleks viteza na bijelom konju.

– Nakon što bi nekoga spasio, znao je da je bilo vrijeme da ode.

– Nije se baš činio kao vitez na bijelom konju kad je 85

by Janja upropastio Gageov poslovni ugovor – nisam mogla odoljeti, a da ne kažem.

Liberty se prestala osmjehivati. – U pravu si, ali mislim da je taj udarac bio predviđen za Gagea, a ne za mene – odmahnula je glavom. – Što se tiče tebe i Nicka... nisi ti kriva što te je tukao. Čula sam da nasilni muškarci odabiru one žene koje se da ju manipulirati. Kao da imaju radar za takve žene. Recimo, da napuniš cijeli stadion ljudima i među njih staviš jednog nasilnika i jednu labilnu ženu, sigurno bi se našli.

– Ah, sjajno. Pa ja sam onda hodajuća meta za takve – rekla sam pokunjeno.

– Nisi ti meta, ti si samo... dobronamjerna. Osjećajna. Svaki bi normalan tip to cijenio. Ali netko kao Nick sigurno misli da je ljubav slabost koju treba iskoristiti.

Bez obzira što ovo nisam željela čuti, bila je istina. Istina koju nisam mogla zaobići... koja je stajala na putu i sprečavala me da se vratim Nicku.

Bez obzira koliko ga voljela i što god napravila za njega, Nick se nikada neće promijeniti. Što bih se više trudila, tim bi me on više prezirao.

– Ne mogu mu se vratiti – rekla sam tiho – zar ne?

Liberty je zakimala glavom.

– Znam što će mi otac reći kad budem zatražila razvod – promrmljala sam. – Sigurno će reći: „Znao sam.“ – Ne vjerujem – odgovorila je iskreno. – Ozbiljno. Pričala sam s Churchillom u par navrata i priznao je da mu je jako žao što je bio takav seronja.

Nisam mogla vjerovati. – Ali stari obožava biti seronja.

Liberty je slegla ramenima. – Što god Churchill mislio, nevažno je. Važno je samo ono što ti misliš.

86

by Janja Htjela sam joj reći da će to potrajati neko vrijeme, ali sam umjesto toga legla do toplog djeteta. Odjednom mi je postalo jasno da ne želim da me više ikada itko udari. Želim da me se zove vlastitim imenom. Želim sama gospodariti vlastitim tijelom. Željela sam sve ono što mi pripada kao ljudskom biću.

Uključujući ljubav.

Bilo mi je jasno da se ne radi o ljubavi kada jedna osoba ima svu moć, a druga potpuno ovisi o toj osobi. U pravoj ljubavi ne postoji hijerarhija.

Pomirisala sam mu glavu. Ništa nije mirišalo ljepše od okupane bebe. Izgledao je tako nevino i opušteno dok je spavao.

Kako bi se Nick ponašao prema nekome ovoliko bespomoćnom?

– Želim razgovarati s advokatom. Ne želim biti jedna od onih žena na stadionu.

– U redu. Sve ovisi o tebi, Haven – rekla je prekrivši nas dekom.

87

by Janja

5.

U

Texasu, po zakonu, mora proći šezdeset dana prije no što se može pokrenuti razvod braka. Netko je prilikom donošenja zakona bio u uvjerenju da je šezdeset dana dovoljno dugo da se ljudi ohlade i razmisle prije pokretanja parnice. Meni bi bilo draže da mogu sama odlučiti hoću li se ohladiti ili ne. Kad jednom donesem odluku, želim riješiti stvari čim prije.

S druge strane, dobro sam iskoristila ova zadnja dva mjeseca.

Tjelesne su rane u međuvremenu zacijeljele i počela sam ići na razgovor s terapeutom dvaput tjedno. Kako nikad prije toga nisam bila kod terapeuta, zamišljala sam da ću morati leći na kauč i pričati dok će neka hladna osoba u bijelom mantilu zapisivati što govorim.

Dogodilo se baš suprotno. Našla sam se u malom, ugodnom uredu u kojem se nalazio kauč sa žuto-cvjetnim uzorkom, a terapeut se nije činio puno stariji od mene. Zvala se Susan Byrnes, pričljiva crnka, živahnih očiju. Ne mogu opisati koliko sam se rasteretila nakon što sam joj sve ispričala. Bila je pametna i puna razumijevanja. Ispričala sam joj o svemu kroz što sam prošla. Osjećala sam se kao da je imala odgovor na sva moja pitanja.

Susan mi je rekla da je Nickovo ponašanje tipično za nekoga tko ima narcistički poremećaj ličnosti. To je navodno jedna od karakteristika nasilnih muževa. Kada mi je počela pričati o njegovom poremećaju, kao da je opisivala moj život u proteklih 88

by Janja godinu dana. Osoba s narcističkim poremećajem ličnosti jest dominantna, svaljuje krivicu na druge, sebična, nezainteresirana za potrebe drugih ljudi... i koristi nasilje kako bi kontrolirala stvari oko sebe. Takva osoba nema poštovanja za osobni prostor druge osobe i zbog toga si uzima za pravo da kritizira i maltretira druge sve dok ih ne dovede do ludila.

Ovaj poremećaj nije značio da je netko bio lud, nego mi je Susan objasnila da je narcisist, za razliku od luđaka, sam odlučivao kada će poludjeti i izgubiti kontrolu. Recimo, takva osoba nikad ne bi istukla svog šefa jer zna da bi ostala bez posla.

Umjesto toga ode kući, istuče ženu i šutne psa. Povrh toga, nikad se ne bi osjećali krivima jer bi uvijek našli opravdanje za vlastite postupke.

– Dakle, pokušavaš mi reći da Nick nije lud, nego da je sociopat? – upitala sam Susan.

– Pa... da. Imaj na umu da se ne radi o ubojicama, već o krajnje bezosjećajnim manipulatorima.

– Ima li njemu pomoći?

Odmah je odmahnula glavom. – Ne želim ni pomisliti što su mu radili i koliko su ga morali zapostaviti da bi se pretvorio u takvu osobu. Treba se pomiriti da je Nick jednostavno takav.

Narcisisti teško pristaju na terapiju jer zbog osjećaja vlastite veličine ne shvaćaju zašto bi išta morali promijeniti – osmjehnula se Susan jadno kao da se nečega prisjetila. – Vjeruj mi da nijedan terapeut ne želi da mu narcisist dođe na vrata.

Sve se uvijek završi neuspjehom i gubitkom vremena.

– A što je sa mnom? Ima li meni pomoći? – natjerala sam se upitati. U tom su mi trenutku navrle suze na oči i morala sam ispuhati nos.

– Naravno da ima, Haven. Radit ćemo na tome. Vidjet ćeš da 89

by Janja ćemo uspjeti – ponovila je Susan.

U početku sam mislila da će tražiti da oprostim Nicku za sve što je napravio. Osjetila sam neopisivo olakšanje kada mi je Susan rekla da nema potrebe da ostajem u začaranom krugu maltretiranja i praštanja. Žrtve maltretiranja često su opterećene osjećajem odgovornosti, praštanja pa čak do neke mjere i opravdavanja svojih mučitelja. Susan je istaknula da se ja time ne moram opterećivati. Kasnije bismo trebale iznaći neko rješenje kako se posljedice moje veze s Nickom ne bi negativno odrazile na ostala životna područja. No prije toga, valjalo se posvetiti drugim stvarima.

Otkrila sam da sam osoba koja se ne zna čvrsto postaviti prema drugima. Roditelji su me naučili, a posebno majka, da biti dobra kćerka znači popuštati. Uvijek su me učili da popuštam pa bi majka tako uvijek sve kritizirala i sve bi uvijek bilo po njezinom. Ona bi uvijek donosila moje odluke, čak i one koje nikada ne bi smjela.

– Ali prema braći se nije tako ponašala. Oni su se znali postaviti. Nikada joj nisu dopustili da se upliće u njihove privatne stvari – rekla sam Susan.

– Ponekad roditelji imaju drukčija očekivanja od sinova i kćerki – odgovorila je Susan pažljivo. – Recimo, moji roditelji misle da bih im ja trebala pomoći pod stare dane, a ne moj brat.

Susan i ja bismo igrale različite uloge čega sam se u početku jako plašila. Pretvarala bih se da je Nick moj otac, prijatelj, brat ili pokojna majka, a ja bih im se prilikom toga učila suprotstavljati. Bilo je teško. Često bih se ukočila i preznojavala.

– To mi je lijek. – Ova mi je rečenica postala mantra. Mislila sam da ako si to budem govorila dovoljno često da ću u to i sama na kraju povjerovati.

90

by Janja Gage mi je pomagao oko razvoda koliko god sam mu ja to dopuštala. Mislim da ga je Libertyn blagi utjecaj omekšao i da ga je to navelo da promijeni svoj pristup prema meni. Umjesto da mi kaže što bih trebala napraviti, strpljivo bi mi objasnio ponuđene opcije i ostavio mi da sama odlučim. Kada bi se Nick usudio nazvati i tražio da razgovaramo, Gage bi ga proslijedio svaki puta kada bih mislila da je to u redu.

Obično bi se radilo o monologu. Nick bi pričao, a ja bih slušala. Moj bi se muž istresao, počevši od osjećaja krivnje, bijesa preko preklinjanja i optuživanja da sam ja kriva koliko i on.

Govorio bi da ne mogu odustati od braka čim naiđem na prepreku.

Rekla sam mu da se radi o daleko ozbiljnijim stvarima, nego o jednoj prepreci.

Ljudi koji se vole nađu rješenje, govorio bi.

Odgovorila bih mu da me ne voli. Na što bi on uzvratio da me voli.

Rekao bi da zna da nije idealan muž, ali da ni ja nisam savršena supruga.

Priznala sam da je vjerojatno u pravu, ali da to ne znači da zaslužujem slomljeno rebro.

Rekao je da nema šanse da mi je on slomio rebro i da se to vjerojatno slučajno dogodilo kad sam pala.

Rekla sam mu da je on bio taj koji bi me gurao i udarao.

Ostala sam zaprepaštena kada mi je rekao da se ne sjeća da me je udario i da mu se možda samo slučajno omaklo.

Pitala sam se je li stvarno zaboravio kako bi to sve izbrisao ili je lagao. Na kraju sam shvatila da to više nije ni važno.

Rekla sam mu da se ne vraćam i to bih ponavljala nakon 91

by Janja svakog njegovog komentara. Ne vraćam se. Ne vraćam se.

Spustila sam slušalicu i otišla do Gagea u dnevnu sobu.

Toliko je čvrsto stiskao kožnu fotelju da su mu prsti utonuli duboko u glatku površinu. Usprkos tome, dopustio mi je da se sama obranim.

Uvijek sam ga beskrajno voljela, ali sada još i više.

Pokrenula sam razvod na osnovu međusobnog nerazumijevanja što je značilo da su osobna previranja uništila „istinsku osnovu bračne zajednice“. To je bio najbrži put do razvoda, predložio je advokat. Ukoliko se Nick ne bude bunio.

Ako se pobuni, završit ćemo na sudu pri čemu možemo računati na razotkrivanje neugodnih detalja i obostrano poniženje.

– Haven, do sada sam se nastojao ne petljati u tvoje stvari... ali ti ovoga puta moram nešto reći – rekao mi je Gage nasamo, gledajući zabrinuto toplim sivim očima.

– O čemu se radi?

– Mislim da smo oboje svjesni da se Nick neće povući tek tako, osim ako mu ne ponudimo nešto što neće moći odbiti.

– Misliš ako ga ne isplatimo? – upitala sam bijesno misleći kako ćemo ga na kraju novčano nagraditi za to što me zlostavljao. – Podsjeti Nicka da sam razbaštinjena. Ja ne...

– Ali si još uvijek član obitelji Travis. Mislim da će Nick pokušati izmusti što je više moguće... jadni, izrabljivani tip koji je oženio razmaženu bogatašicu, a ona ga na kraju ne šljivi ni pet posto. Ako se zainati, Haven, ovo bi mogao postati strašno razvučen i težak slučaj koji će se odigravati u javnosti.

– Prepustimo mu kuću. To nam je jedino zajedničko vlasništvo.

– Nick će htjeti više od toga.

Znala sam na što Gage cilja. Htio je potplatiti Nicka kako bi 92

by Janja ovaj držao jezik za zubima dok ne prođe razvod. Nick će nakon svega što mi je napravio na kraju biti nagrađen. Toliko sam se razbjesnjela da sam se počela tresti. – Kunem se – rekla sam mrtva-ozbiljna – da se više nikada neću udati nakon što ga se riješim.

– Daj, nemoj tako – rekao je Gage posegnuvši prema meni rukom, na što sam se izmaknula. Još uvijek nisam voljela da me netko dotiče, osobito muškarci. Susan mi je objasnila da se radi o obrambenom mehanizmu i da će se to vremenom promijeniti. Čula sam kako je Gage tiho opsovao i povukao ruku.

– Oprosti – promrmljao je i ispustio uzdah. – Znaš da bi mito bilo puno jeftinija i brža opcija od razvoda.

– Šališ se?

– Mo'š mislit' – rekao je bezizražajno, ali mi se nije sviđalo kako me je pogledao.

– Ja sam za razvod. Radije bih da Matthew i Carrington ne moraju posjećivati oca u zatvoru. Koliku si svotu imao na umu?

A zar bih se ja u tom slučaju trebala poniziti i moliti oca da mi da novac za Nicka?... Jer ja ionako nemam prebijene pare.

– Svotu prepusti meni. To možemo ostaviti za kasnije.

Shvativši da brat osim razvoda planira platiti i za pogodbu van suda, tužno sam ga pogledala.

– Gage...

– U redu je. Ti bi za mene isto napravila. Draga, nikome ne otkidaš od usta.

– Nije fer da ti plaćaš za moje greške.

– Haven... jedan od dokaza da je čovjek jak jest kad si prizna da mu je potrebna pomoć. Sama si se odlučila na udaju, sama si propatila, ali ne moraš se sama i rastati. Dopusti da ti stariji buraz pomogne.

93

by Janja Njegova me samouvjerenost učinila sigurnijom. Osjetila sam da bi jednoga dana sve ponovno moglo biti u redu.

– Vratit ću ti novac jednog dana.

– Dogovoreno.

Mislim da ti nikada nisam bila ovoliko zahvalna, osim možda onaj put kad si spasio Bootsie iz grmlja.

Progutala sam ponos i nazvala oca u veljači, dan nakon razvoda.

Na moje veliko olakšanje, Nick se nije pojavio na sudu kad nas je sudac proglasio razvedenima. Na vjenčanju se moralo pojaviti dvoje ljudi, a na razvodu samo jedno. Gage me uvjerio da se Nick sigurno neće pojaviti taj dan na sudu.

– Što si napravio? Zaprijetio da ćeš mu polomiti noge? – upitala sam.

– Rekao sam da ako se pojavi da će mu utroba visjeti na sudskoj ogradi u roku od pet minuta.

Ja sam se počela smijati da bih na kraju shvatila da se Gage uopće nije šalio.

Gage i Liberty ostatku su obitelji dali do znanja da sam se vratila u Houston, ali da se još neko vrijeme neću viđati, niti razgovarati ni s kim. Stari se naravno na to uvrijedio jer je uvijek želio biti u centru zbivanja. Poručio mi je preko Gagea da bi mu bilo drago da ga posjetim čim se saberem.

– Jesi mu rekao da se razvodim? – upitala sam Gagea.

– Da. Nije se baš iznenadio.

– Ali, jesi mu naveo razlog? – upitala sam jer nisam htjela da ostali znaju što se događalo između mene i Nicka. Možda ću s vremenom reći Jacku i Joeu, ali za sada sam to htjela zadržati za sebe. Nisam htjela izgledati kao slaba i bespomoćna žrtva.

94

by Janja Nikad više. Povrh svega, nisam željela sažaljenje.

– Nisam – utješio me Gage. – Rekao sam mu samo da stvari nisu išle kako je red i da mu je bolje da drži jezik za zubima ako želi biti u kontaktu s tobom.

Nakon toga sam konačno smogla hrabrosti i nazvala ga držeći slušalicu oznojenim dlanom.

– Bok, tata – nastojala sam zvučati opušteno. – Nismo se čuli sto godina. Samo sam htjela provjeriti je l’ sve u redu.

– Haven – glas mu je zvučao poznato i utješno. – Konačno si se javila. Što ima novo?

– Razvodim se.

– Čuo sam.

– Da, pa... gotovo je između mene i Nicka. – Budući da me otac nije mogao vidjeti, nelagodno sam se namrštila i prisilila se priznati. – Koja greška.

– Ponekad mrzim biti u pravu.

– Mo'š mislit' – rekla sam, na što se on nasmijao.

– Ako si ga se stvarno riješila, nazvat ću advokata i reći da te stavi nazad u oporuku.

– Odlično. Zato sam te i nazvala.

Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati da se zezam.

– Tata, nećeš me valjda ucjenjivati tom oporukom do kraja života? Zahvaljujući tebi, super sam obrazovana i ne vidim razloga zašto ne bih mogla naći posao. Ne zamaraj se advokatima, ne želim biti u oporuci.

– Bit ćeš ako ja tako kažem – odbrusio je nazad tako brzo da sam se morala nasmijati.

– Kako god. Nazvala sam jer te želim vidjeti. Nisam se ni s kim posvađala kako je red već duže vrijeme.

– Onda dobro. Samo dođi – rekao je.

95

by Janja Tim se razgovorom nastavila naša veza. Komplicirana i frustrirajuća kao i do sada, no ja sam se sada znala obraniti. Bit ću poput neosvojene tvrđave.

Bila sam poput nove osobe u starom svijetu što je potpuno drukčije od stare osobe u novom svijetu. Ljudi su mislili da sam ostala ona stara, ali nisam. Osim Todda, nitko mi od starih prijatelja više nije bio važan. Okrenula sam se braći i shvatila da su odrasli u prekrasne ljude.

Joe, marketinški fotograf, dao mi je do znanja da ima veliku kuću i da se mogu useliti ako mi to odgovara. Napomenuo je da često putuje tako da ne bismo smetali jedno drugom. Zahvalila sam mu se na ponudi, ali rekla sam da želim živjeti sama.

Unatoč tome, ne bi bilo loše s njim živjeti. Joe je bio totalno opušten. Nikad ga nisam čula da se na nešto žali. Pustio je da se stvari razvijaju prirodnim putom što je bila prava rijetkost u obitelji Travis.

No pravo je iznenađenje bio brat Jack s kojim se prije nikada nisam slagala. Onaj koji me ošišao kad sam bila tri godine i plašio me kukcima i zmijama iz dvorišta. Jack mi je postao pravi partner i prijatelj. S njim sam se osjećala totalno opuštenom i loši bi osjećaji isparili kao magla.

Možda zato što je bio direktan. Tvrdio je da je najjednostavnija osoba od svih Travisovih i vjerojatno je bio u pravu. Bio je lovac. Komotan u spoznaji da ga drugi doživljavaju kao ubojitog mesojeda. Bio je ekološki nastrojen i smatrao da se lov s tim nimalo ne kosi. Svakom je lovcu bilo u interesu zaštiti prirodu jer je u njoj boravio puno vremena.

S Jackom si uvijek znao na čemu si. Dao bi do znanja kad mu 96

by Janja se netko sviđao, a isto tako kad mu se nije sviđao. Bio je na pravoj strani zakona, mada je smatrao da postoje stvari koje su zanimljivije ako su ilegalne. Kao, na primjer, lake žene, brzi automobili, žestoka pića, i to najbolje u zajedničkoj kombinaciji.

Prema njegovom uvjerenju, moralo se zgriješiti subotom kako bi se imalo za što kajati u nedjelju ujutro. Inače bi popovi ostali bez posla.

Nakon što je diplomirao na Teksaškom sveučilištu, zaposlio se u maloj tvrtki za nekretnine. Uzeo je kredit, otkupio tvrtku i značajno ju proširio. Bio je to savršen posao za Jacka koji je uvijek volio popravljati stvari i pronalaziti različita rješenja. Kao ni mene, nikad ga nije zanimao prepredeni financijski svijet u kome su Gage i otac toliko uživali. Jacka je više zanimao mehanizam življenja. Bio je dobar u sklapanju ugovora iza zatvorenih vrata, pronalaženju rupa u zakonu i direktnom razgovoru s ljudima. Za njega nije postojalo boljeg dogovora, nego onog sklopljenog čvrstim rukovanjem. Radije bi se doslovno ubio nego pregazio vlastitu riječ.

S obzirom na svoje iskustvo u hotelu Darlington, Jack je rekao da bi mi savršeno odgovaralo vođenje privatnih građevinskih poslova u njegovoj tvrtki. Uredi su bili na ulici Main 1800. Sadašnja je menadžerica išla na porodiljni i odlučila provesti nekoliko godina kod kuće dok dijete malo ne odraste.

– Hvala, ali ne mogu – odgovorila sam kad mi je predložio da preuzmem posao.

– Zašto ne? Zvuči savršeno.

– Idem linijom manjeg otpora.

– Zašto ne?

– Postoje stručniji ljudi od mene za taj posao.

– Pa što onda.

97

by Janja – Neće im biti pravo ako zaposliš sestru – nasmijala sam se njegovoj upornosti.

– E vidiš – počeo je lagano – u tome i je štos. S obzirom da sam ja vlasnik, mogu zaposliti i klauna ako hoću.

– Nadasve sam počašćena, Jack.

– Daj, molim te! Prihvati. Bit će nam super – osmjehnuo se.

– Je l’ ti to meni nudiš posao kako bi me držao na oku?

– Ma vjerojatno bismo bili toliko zauzeti da se ne bismo ni viđali.

To mi je dobro zvučalo. Mislim, biti zauzeta cijelo vrijeme. Željela sam raditi, postići nešto nakon što sam zadnje dvije godine provela kao Nickova robinja.

– Puno ćeš toga naučiti. O financijama, osiguranju, plaćama, računima. Sudjelovat ćeš u pregovorima za dobivanje novih ugovora, kupnji materijala i opreme. Osim toga, radit ćeš kao asistent pri iznajmljivanju nekretnina. Kao menadžer gradilišta, živjet ćeš u jednom od jednosobnih stanova u sklopu kompleksa. Nećeš biti cijelo vrijeme unutra... morat ćeš na vanjske sastanke. Kasnije, kad budeš spremna, mogla bi se pozabaviti financijskom stranom posla što bi bilo dobro jer se planiram proširiti u građevinski menadžment, a nakon toga možda i...

– Tko će me plaćati? Ti ili tata? – upitala sam sumnjičavo.

– Ja, naravno! Tata nema ništa s mojom tvrtkom – odgovorio je zatečeno.

– On posjeduje zgradu u kojoj se nalaze uredi – naglasila sam.

– Radila bi za mene i moju tvrtku... i vjeruj mi da Main 1800 nije naša jedina adresa. Ni blizu. Razmisli, Haven. Mislim da bi nam ovo oboma odgovaralo – strpljivo me gledao.

98

by Janja – Zvuči odlično. Beskrajno sam ti zahvalna, ali ne mogu početi od vrha, Jack. Nemam dovoljno iskustva. Mislim da ne bi bilo dobro da mi daš tako visoku poziciju bez da sam prethodno izučila zanat. Zašto ne počnem kao asistent menadžeru? Tako bih mogla početi od dna.

– Ne moraš od dna – pobunio se Jack – pa nisi džabe Travisova.

– Pa trebala bih baš zbog toga što jesam – rekla sam.

Pogledao me, odmahnuo glavom i nadobacio nešto na temu liberalnog sranja. Samo sam se nasmijala.

– Znaš da sam u pravu. Taj posao pripada nekome tko ga je zaista zaslužio.

– Radi se o biznisu. Nešto s čim pravda nema nikakve veze – istaknuo je Jack.

Na kraju je ipak popustio i rekao da mogu početi od dna ako mi je baš toliko stalo.

– Samo šišaj – rekla sam Liberty sjedeći u njezinoj kupaonici omotana plastičnim ogrtačem.

– Dosta mi je ove kosurine. Uvijek mi je vruće, zapetlja se i nikad ne znam kuda bih s njom.

Htjela sam novi imidž uz novi posao. S obzirom da je Liberty bivša frizerka, znala je što radi. Bit će napredak što god napravila.

– Možda bi trebala skratiti postupno. Bit će ti šok ako odjednom sve ošišam.

– Samo daj. Ne možeš ju pokloniti ako ne odrežeš barem deset centimetara. Šišaj. – Kosu smo odlučile pokloniti zakladi Lokne ljubavi, koja se bavila izradom vlasulja za djecu koja su 99

by Janja izgubila kosu uslijed bolesti.

Liberty je pomno raščešljavala kosu. – Malo ću ju razrijediti kad ju skratim. Kosa ti je toliko teška da te vuče prema dolje – rekla je.

Isplela je pletenicu u potiljku i odrezala ju do tjemena.

Pridržala sam pletenicu dok je otišla po vrećicu. Stavila ju je unutra i zalijepila ju na vrhu. – Neka je sa srećom onome tko ju bude nosio – rekla sam.

Liberty je ovlažila kosu i počela izbrijavati odabrane komade kose po glavi. Pod je bio prepun kose. – Ne brini – rekla je vidjevši kako zabrinuto gledam u loknu koja mi je pala u ogrtačem prekriveno krilo. – Super ćeš izgledati.

– Ne brinem se – odgovorila sam iskreno. Nije me bilo briga.

Samo mi je bilo važno da ne izgledam kao prije.

Osušila mi je kosu velikom četkom, provukla prste kroz kosu kako bi razdvojila lokne i zadovoljno se osmjehnula. – Pogledaj se.

Ustala sam i šokirano se pogledala. Bila sam ugodno šokirana svojim izgledom. Liberty mi je napravila dugačke šiške sa strane i par slojeva do ispod uha koji su išli malo prema van. Izgledala sam elegantno. Samouvjereno. – Ide prema van – rekla sam igrajući se pramenovima.

– Možeš ju nositi prema van ili unutra. Je l’ ti se sviđa? – upitala je osmjehnuto.

– Odlično je!

Liberty me okrenula kako bismo obje mogle vidjeti odozada.

– Baš je seksi – rekla je.

– Misliš? Nadam se da nije.

– Baš je. Zašto ne želiš biti seksi?

– Odavat ću pogrešan signal – odgovorila sam.

100

by Janja Menadžerica koju je Jack doveo iz drugog ureda zvala se Vanessa Fint. Bila je to jedna od onih nadasve dotjeranih žena koja je vjerojatno izgledala trideset pet godina stara kad joj je bilo dvadeset pet i koja će vjerojatno isto izgledati i s pedeset pet. Bila je srednje visine, ali je bila dosta mršava i ispravna pa je izgledala puno viša. Imala je lijepe, ozbiljne crte lica i pepeljastoplavu kosu. Divila sam se njezinoj ozbiljnosti u do vrata zakopčanoj košulji. Glas joj je zvučao hladno i meko, poput leda omotanog baršunom. Nekako vas je tjerao da obratite pozornost kao da ste i sami doprinosili smislenosti Vanessine izjave.

U početku mi se sviđala. Barem sam se trudila da mi se vidi.

Bila je pristupačna, susretljiva i kad smo prve večeri poslije posla otišle na piće, rekla sam joj o svom propalom braku i više no što sam trebala. No, i Vanessa je bila rastavljena i činilo se da su nam bivši bili dosta slični tako da smo mogle usporediti iskustva.

Vanessa mi je iskreno rekla da je pomalo zabrinuta što se tiče moga srodstva s Jackom i bilo mi je drago da mi je to rekla direktno. Uvjerila sam ju da se nemam namjeru provlačiti ili tražiti povlastice samo zato što mi je brat. Baš suprotno. Morat ću raditi još mukotrpnije kako bih se dokazala. Bila je zadovoljna mojim stavom i rekla kako misli da ćemo se dobro slagati.

Vanessa i ja obje smo dobile smještaj na ulici Main 1800.

Osjećala sam se pomalo krivom jer sam znala da asistent menadžera nikada ne bi dobio smještaj, ali sam u ovom slučaju Jacku ipak odlučila popustiti. On je na tome inzistirao i moram priznati da mi se sviđao osjećaj sigurnosti koji sam osjetila živeći uz brata.

101

by Janja Ostali su zaposlenici živjeli van gradilišta. Kimmie, sićušna plavokosa tajnica, Samantha Jenkins, šef marketinga, i računovođe Phil Bunting i Rob Ryan. Bili smo u kontaktu s Jackovom komercijalom svaki put kad bi nam zatrebala pomoć oko pravilnika, tehničkih pitanja ili stvari za koje nismo imali ovlasti. Činilo se kao da su svi iz komercijale preuzeli Jackov osobni stav... bili su opušteni i sretni. Mi smo bili čista suprotnost.

Vanessa je bila jako stroga. Ništa od sportske garderobe petkom i imala je nepisano pravilo po kome si nismo smjeli dopustiti ni najmanju grešku. Unatoč tome, svi smo mislili da je dobar šef.

Stroga, ali fer. Bila sam spremna pratiti njezin primjer i učiti od nje. Mislila sam da će biti jako pozitivan utjecaj u mome životu.

No, već nakon nekoliko dana, shvatila sam da sam se grdno prevarila.

U njezinim sam postupcima prepoznala Nickovo ponašanje.

Ugnjetavač ili osoba s poremećajem ličnosti drži svoje žrtve u stanju konstantne zbunjenosti, neuravnoteženosti i nesigurnosti. Na taj način može vas bolje manipulirati.

Zavaravanje bi moglo biti sve što će vas dovesti do preispitivanja i nesigurnosti. Na primjer, ugnjetavač će nešto reći i kad se složite s onim što je rečeno, promijenit će mišljenje. Ili će vas uvjeriti da ste nešto izgubili, a zapravo niste ili će vas optužiti da ste nešto zaboravili napraviti, a da to od vas nikada nije ni tražio.

Brinulo me to što je izgledalo da sam ja jedina na Vanessinoj tapeti. Nitko se ostali nije žalio.

Zametnula bi dokument i onda bi mene natjerala da ga tražim stavljajući me pod toliki pritisak da bih se na kraju sva pogubila. Ako ga ne bih mogla pronaći, optužila bi me da sam 102

by Janja ga negdje sakrila. Dokument bi se pojavio na čudnim mjestima, kao, na primjer, ispod lončanice na vrhu ormara ili zaglavljen između printera i njezing stola. Željela je uvjeriti ostale kako sam nepažljiva i neorganizirana, a ja nisam imala dokaz da to radi namjerno. Jedina stvar koja me štitila od sumnje u vlastite sposobnosti bio je moj nestabilni razum.

Nisam mogla predvidjeti Vanessina raspoloženja i zahtjeve.

Odlučila sam ubuduće sve pohranjivati. Osobito nakon što me je natjerala da tri puta pišem isto pismo i to nakon što se odlučila za prvu verziju koju sam već obrisala. Rekla bi mi da sastanak počinje u 13.30, a kad bih stigla, rekla bi mi da kasnim pola sata. Rekla bi da je sigurna da mi je rekla u 13 sati i da sigurno nisam dobro zapamtila.

Jednom mi je rekla da je mislila povesti svoju asistenticu Helen s kojom je radila godinama, ali sam ja već dobila posao pa nije mogla. Nisam ranije znala da sam uzrokovala propast njihove dugogodišnje poslovne suradnje i oduzela drugoj osobi posao. Kada mi je Vanessa rekla da nazovem Helen i tražim broj njezine omiljene manikerke, iskoristila sam priliku da se ispričam Helen.

– Zaboga, ne moraš se ispričavati. Jedva sam dočekala da ode – rekla je Helen.

Htjela sam dati otkaz na licu mjesta, ali Vanessa i ja znale smo da to nije bilo moguće. S mojim slabim iskustvom nisam si mogla priuštiti da odustanem od novog posla na samom početku. Osim toga, tko zna koliko bi mi trebalo da pronađem novi posao. Nisam se mogla potužiti Vanessi jer bih ispala razmažena i paranoična. Zato sam odlučila ostati godinu dana.

Uspostavit ću veze i naći način da se izvučem iz ove situacije.

– Zašto baš ja? – upitala sam Susan objašnjavajući joj situaciju 103

by Janja na poslu. – Mogla je odabrati bilo kog drugog u uredu. Zar ja odajem neki posebni signal „žrtve“ ili tome slično? Zar djelujem slabo?

– Mislim da nije to u pitanju – uzvratila je Susan tmurno. – Mislim da te doživljava kao prijetnju. Kao nekoga koga mora pokoriti i neutralizirati.

– Ja? Prijetnja? – odmahnula sam glavom. – Ne nekome poput Vanesse. Ona je tako samouvjerena i sabrana. Ona je...

– Samo uvjereni ljudi ne ugnjetavaju ljude oko sebe. Mislim da se Vanessa samo pretvara da je samouvjerena. Lažna odlika koju je izmislila kako bi prikrila svoje nedostatke. – Susan se nasmijala mome sumnjičavom izrazu. – Da, ti možeš biti velika prijetnja nesigurnoj osobi. Bistra si, pametna, obrazovana, lijepa... a povrh toga imaš i poznato prezime. Pobjeda će nad tobom nekome poput Vanesse dodatno podignuti osjećaj superiornosti.

Prvog petka nakon što sam počela raditi za Travis menadžerska rješenja, Jack mi je donio veliku vrećicu povezanu mašnom. – Izvoli. Mala sitnica za proslavu tvog prvog tjedna – rekao je pružajući mi vrećicu preko stola pretrpanog papirima.

Otvorila sam vrećicu i razmotala kožnu aktovku boje čokolade. – Jack, prekrasna je. Hvala.

– Izlaziš večeras sa mnom i Heidi. To je drugi dio proslave – izvijestio me.

Heidi je bila jedna iz harema Jackovih žena s kojima bi izlazio naizmjence. Kako im je od početka dao do znanja da se nije 104

by Janja želio skrasiti, nisu od njega ništa očekivale.

– Ne želim vam držati svijeću – pobunila sam se.

– Nećeš nam smetati. Ne boj se, nećeš nam biti cijela svijeća, možda samo pola svijeće – odgovorio je.

Okrenula sam očima. Pomirila sam se davnih dana da ću zauvijek biti predmet „niskih“ šala s obzirom da sam bila okružena visokom braćom. – Umorna sam. Vjeruj mi, nije mi do slavlja s tobom i Heidi. Vjerovatno ću se napiti nakon jednog pića.

– Onda ću te poslati kući taksijem – rekao je pogledavši me neumoljivo. – Iznijet ću te odavde ako bude trebalo, Haven. Bez isprika.

Iako sam znala da mi ne bi naudio, odjednom sam se ukočila u stolici. Ruke k sebi, skoro sam mu rekla, ali su mi riječi zapele u grlu.

Jack se iznenađeno zagledao u mene. – Hej... samo sam se šalio, draga. Zaboga, ne gledaj me tako. Osjećam se strašno krivim, a da ni sam ne znam zašto.

– Oprosti. Ružne uspomene – usiljeno sam se osmjehnula.

Pomislila sam kako Nick ne bi odobrio moj večerašnji izlazak, druženje s drugima, zabavu. Želio bi da ostanem kod kuće i budem izolirana. Zato sam se zainatila i odlučila izaći.

– U redu. Možda samo nakratko. Je l’ ok ovo što imam na sebi? – upitala sam. Nosila sam crnu rolku, jednostavnu suknju i cipele na petu.

– Sasvim ok. Idemo u običan kafić.

– Dakle ništa ušminkano?

– Ne. To je mjesto za opuštanje nakon posla. Nakon toga slijedi ušminkano mjesto za upoznavanje ljudi. Ako sretneš nekog zanimljivog, ide se u dobar bar tipa „poševit ću se“ i ako 105

by Janja to dobro prođe, onda ga vodiš ravno kući.

– Zvuči naporno – rekla sam.

Vanessa je prišla stolu. Izgledala je utegnuto, profinjeno i sigurno. – Baš lijepo – rekla je skrenuvši pogled s Jacka prema poklonu na stolu. Iznenadila me susretljivim osmijehom. – Pretpostavljam da zaslužuješ nagradu, Haven... obavila si odličan posao ovaj tjedan.

– Hvala – odgovorila sam iznenadivši se što me je odlučila pohvaliti pred bratom.

– Naravno – nadodala je kroz osmijeh – morat ćemo još malo poraditi na tvojoj efikasnosti. – Namignula je Jacku. – Voli slati mailove prijateljima dok bi trebala raditi.

Nije bila istina. Ostala sam totalno zapanjena, ali se nisam htjela svađati pred Jackom.

– Ne znam odakle ti to – rekla sam mirno. Lagano se osmjehnula.

– Primijetila sam da uvijek spustiš stranicu kad prolazim. Je l’ vi to večeras izlazite? – okrenula se prema Jacku.

Presjeklo me jer sam osjetila da nam se želi utrpati.

– Da – odgovorio je Jack – obiteljsko slavlje.

– Lijepo. Ja ću se odmarati ovaj vikend i pripremati za sljedeći tjedan. Nemoj predugo ostati vani, Haven. Trebam te u punoj snazi sljedeći tjedan – rekla je namignuvši mi.

Vjerojatno je time željela reći da sam proteklih dana bila spora.

– Uživaj u vikendu – rekla sam i zatvorila laptop.

Jack je bio u pravu. Radilo se o običnom kafiću mada je parkiralište izgledalo kao izložba skupih vozila. Mjesto je izgledalo moderno, ništa posebno i pretrpano. Tamnih zidova i prigušene rasvjete. Sviđala mi se Jackova cura Heidi. Bila je 106

by Janja opuštena i nasmijana.

Bila je to jedna od onih zimskih večeri s nepredvidivim houstonskim vremenom. Padalo je manje-više cijeli dan uz nalete vjetra koji nas je udarao ispod kišobrana. Jack nas je uveo unutra. Jack je ovdje očito bio redovna pojava. Poznavao je izbacivača, barmene, konobarice i skoro većinu ljudi koji bi prošli pored našeg stola. Heidi je također sve poznavala.

Upoznali su me s brdo ljudi, umornim stanovnicima Houstona koji su očajnički željeli dograbiti koktel.

Heidi bi me s vremena na vrijeme gurnula ispod stola kad bi naišao neki zgodan tip.

– Ovaj je baš sladak. Znam ga. Mogla bih ti srediti. A onaj tamo? I taj je sladak. Koji ti se više sviđa?

– Hvala ti. Još se uvijek oporavljam od razvoda – rekla sam zahvalno.

– Ah, moraš pronaći nešto za utjehu. Takvi su najbolji – rekla je Heidi.

– Misliš?

– Takvi nikad ne misle ništa ozbiljno jer znaju da ti nije do ulijetanja u ozbiljnu vezu odmah nakon razvoda. Tu su samo da ti pomognu kad ponovno počneš misliti na seks. Vrijeme je da počneš eksperimentirati, curo.

– Svijet je moja menzura – podignula sam čašu i nazdravila.

Nakon što sam polako ispila dvije i pol martini-votke, bila sam spremna za krevet. Kafić je vrvio ljudima i bujica ljudi koji su prolazili pored stola podsjećali su me na jata lososa.

Pogledala sam u Jacka i Heidi kojima se očito nije žurilo.

Osjećala sam se usamljeno i kao da sam bila jedina osoba u toj gomili koja se nije zabavljala.

– Hej, vas dvoje... idem ja polako.

107

by Janja – Što ti je pa nije još ni osam sati – rekao je Jack namrgođeno.

– Jack, popila sam dva pića i upoznala tristo dvadeset i osmero ljudi. Dvojica su bila i potencijalni dečki za zafrkanciju – osmiješeno sam pogledala u Heidi.

– Sredit ću ti ja već nešto pa ćemo nas četvero zajedno na spoj – rekla je Heidi oduševljeno.

Kad na vrbi rodi grožđe, pomislila sam i nasmijala se.

– Zvuči obećavajuće. Vidimo se drugom prilikom. Ćao.

– Daj da ti pozovem taksi – rekao je Jack ustavši.

– Ne, ne... ostani s Heidi. Pitat ću izbacivače – umorno sam odmahnula glavom dok me je on zabrinuto promatrao. – Valjda sama mogu pronaći izlazna vrata i pozvati taksi. Zapravo, ulica Main 1800 toliko je blizu da bih mogla i pješice.

– Ne dolazi u obzir – rekao je.

– Nisam mislila stvarno pješačiti. Samo sam željela reći da... ah, nema veze. Uživajte!

Osjetila sam olakšanje kad sam pomislila na krevet i kako ću skinuti cipele. Počela sam se provlačiti kroz metež nebrojenih, ljepljivih tijela.

– Mislim da se ne radi o fobiji – rekla je Susan kad sam joj rekla da mislim da sam počela patiti od seksofobije. – U tom bi se slučaju radilo o dubokom poremećaju, ali mislim da se kod tebe ne radi o tako ukorijenjenom problemu. Dogodilo se to da si nakon iskustva s Nickom počela podsvjesno povezivati osjećaje nelagode i nervoze s muškarcima. Na taj se način nastojiš zaštiti. Moramo te navesti da počneš ponovno normalno razmišljati.

– Nešto ćemo morati smisliti jer ja u svakom slučaju ne mislim prijeći na žene.

– Ni ne moraš – osmjehnula se Susan. – Samo moraš naići na 108

by Janja pravog muškarca. Kad budeš spremna.

Kad pogledam unazad, pomislim, barem da sam spavala s nekim prije Nicka pa bih barem imala lijepe uspomene. Pitala sam se s koliko ću muškaraca morati spavati prije no što se ponovno budem mogla prepustiti. Nisam bila za površne stvari.

Za šankom je bila gomila ljudi. Svaka je stolica bila zauzeta, a brojni su svjetlucavi stolovi bili prekriveni stotinama raznolikih pića. Nije bilo drugog načina da se probije do vrata, osim da se prati ostatak krda. Osjetila sam odbojnost svaki put kad bi me dotaknula nečija noga, trbuh ili ruka. Da ne bih mislila na te stvari, pokušala sam dokučiti koliko je ljudi pušteno unutra iznad maksimalnog kapaciteta samog mjesta. Neki su posrtali i padali kao domino. Jedna bi osoba rušila drugu sve dok i ja nisam osjetila nečije rame. Bila sam gurnuta prema barskim stolicama i ispao mi je novčanik iz ruke. Sigurno bih udarila u šank da me netko u zadnji trenutak nije pridržao.

– Oprostite, gospođo – netko je povikao iz gomile.

– U redu je – odgovorila sam i počela tražiti novčanik.

– Dajte, ja ću – rekao je tip na barskoj stolici i sagnuo se da ga podigne.

– Hvala.

Kad se tip uspravio i dao mi novčanik, zagledala sam se u njegove plave oči i odjednom je sve stalo. Glasovi, glazba u pozadini, koraci, treptanje, disanje i puls. Samo je jedna osoba imala takve oči. Prekrasne. Vražje plave.

Pokrenula sam se teškom mukom i nastojala pokrenuti srce, a onda mi je odjednom počelo lupati prebrzo i prejako.

Prisjećala sam se kad sam ga vidjela zadnji – i jedini put. Vidjela Hardyja Catesa, omotana oko njega u vinskom podrumu na obiteljskom imanju.

109

by Janja

6.

L

judi su se iza mene gurali nastojeći privući pažnju konobara. Skoro su me pregazili. Hardy Cates nešto je promrmljao i pomogao mi da sjednem na njegovu stolicu. Nisam se pobunila jer mi se zavrtjelo u glavi. Stolica je još uvijek bila topla. Jednu je ruku držao na šanku, a drugu na naslonu stolice kako bi me zaštitio. Zarobio.

Hardy je izgledao malo mršavije i starije nego zadnji put, istančan iskustvom. Taj mu je iskusni izgled dobro odgovarao, osobito što se tiče očiju u kojima se i dalje nazirala potreba za avanturom. Posjedovao je muževnu samouvjerenost koja je bila daleko privlačnija od dobrog izgleda. Savršeni nas izgled može ostaviti hladnima, ali ovakva je seksi karizma udarala ravno u koljena. Mislim da je svaka žena za šankom nesumnjivo slinila za njim.

Zapravo, preko ramena sam primijetila dugonogu plavušu kako bulji u mene. Doslovno sam upala u njihov razgovor.

– Gospođice Travis – gledao me Hardy kao da nije mogao povjerovati vlastitim očima. – Ispričavam se... gospođo Tanner.

– Ne. Ponovno... Travis. Razvela sam se – rekla sam zamuckujući.

Nije promijenio izraz lica, ali sam primijetila da su mu se zjenice malo raširile. Posegnuo je za čašom i otpio gutljaj. Kad me ponovno pogledao, proždirao me je. Naglo sam se zacrvenjela prisjećajući se podruma.

Plavuša me i dalje gledala ispod oka. Skrenula sam pozornost 110

by Janja prema njoj i progovorila. – Oprostite što sam vas prekinula.

Nisam imala namjeru... molim vas... nastavite s vašim... drago mi je što smo se ponovno sreli, gospodine?

– Hardy. Ništa niste prekinuli. Nismo zajedno.

Pogledao je preko ramena dok mu je žuto svjetlo prelazilo preko tamne kose. – Oprosti – rekao je ženi – moram popričati sa starom prijateljicom.

– Nema problema – osmjehnula se i razotkrila rupice u obrazima.

Kad se Hardy ponovno okrenuo prema meni, njezin se izraz odjednom promijenio. Složila me sa zemljom tim pogledom.

– Neću sjediti – rekla sam počevši silaziti s barske stolice. – Bila sam i tako na odlasku. Pretrpano je ovdje. – Lecnula sam se kad su nam se noge dodirnule i sjela nazad na stolicu.

– Pričekajte još malo. Sad će se to uskoro raščistiti – rekao je Hardy i pozvao barmena koji je došao začuđujuće brzo.

Hardy me pogledao i podignuo obrvu. – Što ćete popiti?

Stvarno bih trebala kući, htjela sam mu reći, ali mi je umjesto toga izletjelo: – Dr Pepper.

– Dr Pepper s puno višanja – rekao je barmenu.

– Kako ste znali da volim višnje? – upitala sam iznenađeno.

Lagano se osmjehnuo. Na trenutak sam zaboravila disati. – Nekako sam pretpostavio da volite.

Bio je prekrupan i preblizu. Nisam se mogla riješiti razmišljanja o tome koliko bi me netko mogao fizički povrijediti. Nick bi me ostavio s modricama i prijelomima, ali ovaj bi mogao ubiti normalnu osobu jednim udarcem. Znala sam da netko poput mene, s mojom nasilnom prošlošću i strahom od seksa, nema što raditi s Hardyjem Catesom.

Još je uvijek držao ruke na naslonu stolice. Osjetila sam dvije 111

by Janja različite stvari. Potrebu da se maknem od njega i neodoljivu privlačnost od koje sam se naježila. Sivkasta mu je kravata bila otpuštena i gornje dugme otkopčano, ispod kojega se nazirala bijela potkošulja. Vrat mu je bio taman i gladak. Počela sam se pitati kako je izgledao ispod odjeće, je li još uvijek čvrst kao prvi put. Počela sam se vrpoljiti od znatiželje i nelagode.

Zahvalno sam se okrenula prema barmenu koji mi je donio ogromnu čašu Dr Peppera. Velike su se višnje ljuljale na površini. Izvukla sam jednu iz čaše, stavila ju među zube i otkinula peteljku. Velika i zrela, kotrljala mi se slatko po jeziku.

– Jeste li došli sami, gospođice Travis? – upitao je. Muškarci njegovog stasa obično bi imali visoke glasove, ali njegov je bio dubok, rezultat velikih prsa.

Htjela sam mu reći da me zove imenom, ali sam se odlučila držati na distanci koliko god je to bilo moguće.

– Došla sam s bratom Jackom i njegovom djevojkom. Sad radim za njega. Vlasnik je menadžerske tvrtke. Došli smo proslaviti moj prvi tjedan. – Uzela sam drugu višnju i počela ju polako žvakati. Primijetila sam da se Hardy opasno zagledao.

– Kad sam bila mala, jela sam ih na tone. Krala bih ih iz frižidera. Jela sam ih kao bombone i stavljala sok u kolu.

– Sigurno ste bili preslatki. Muškobanjasti.

– Definitivno muškobanjasta. Željela sam biti kao moja braća.

Svake bih godine molila djeda Božićnjaka za pojas s alatom.

– I jeste li ga dobili?

Razočarano sam odmahnula glavom. – Samo puno lutaka, haljinu za balet i pećnica.

Uzela sam gutljaj Dr Peppera i progutala višnju. – Ujna mi je na kraju poklonila alat, ali sam ga morala vratiti nazad. Majka je rekla da takav poklon ne dolikuje djevojčicama.

112

by Janja – Ni ja nikad ne bih dobio ono što sam želio – osmjehnuo se.

Pitala sam se što je on želio, ali bolje da ne počnem s osobnim pitanjima. Pokušala sam misliti na nešto normalno.

Nešto vezano za posao. – Kako biznis? – upitala sam.

Prema onome što sam načula, Hardy i još dva tipa počeli su s malom naftnom tvrtkom koja se bavila čišćenjem starih i napuštenih naftnih polja. Posebnom bi opremom otkrivali zaostale zalihe nafte koje su ostale neopažene. Moglo se dobro zaraditi.

– Ide dobro – rekao je opušteno. – Upravo smo izvukli zalihe iz nekoliko napuštenih bušotina koristeći ugljični dioksid.

Potakli smo interes za posjede bez vlasništva tako da nam ide dosta dobro. Skratili ste kosu – rekao je meko, promatrajući me kako pijem Dr Pepper.

Podignula sam ruku i provukla ju kroz kratke pramenove.

– Smetala mi je.

– Baš vam lijepo stoji.

Prošlo je toliko vremena od kad sam dobila kompliment da nisam znala što da kažem.

Hardy me intenzivno promatrao. – Znate, nisam mislio da ću imati priliku, ali one večeri...

– Radije sada ne bih o tome – požurila sam reći – molim vas.

Hardy je poslušno zašutio.

Zagledala sam mu se u ruku koju je držao na šanku. Imao je sposobne, radničke ruke dugačkih prstiju. Nokti su mu bili odrezani gotovo do kože. Primijetila sam male zvjezdaste ožiljke preko prstiju. – Odakle vam ovi ožiljci? – upitala sam.

– Dok sam bio u školi, ljeti bih poslije škole i tijekom praznika postavljao ograde od bodljikave žice za lokalne farmere – rekao je stisnuvši ruku.

113

by Janja – Golim rukama? – upitala sam iznenađeno misleći kako mu se bodljikava žica zabija u prste.

– Sve dok si nisam mogao priuštiti rukavice.

Rekao je to mrtvo-hladno, ali imajući na umu raskoš u kojoj sam ja bila odgojena, osjetilo se da mu je bilo neugodno.

Pomislila sam kako je morao biti strašno uporan da bi se izdignuo iz siromaštva i došao do privatne naftne tvrtke. Ne bi to svatko mogao. Moralo se dobro zapeti i biti beskrupulozan.

Nije me to od njega čudilo.

Tako smo se zagledali da sam zamalo pala sa stolice. Sva sam se zacrvenjela, počelo mi je biti vruće ispod odjeće i u cipelama, a istovremeno me prolazila hladna jeza. Jedva sam čekala da odem.

– Hvala na piću – rekla sam kvocajući zubima. – Moram ići, moram... drago mi je da smo se ponovno sreli. Svako dobro. – Sišla sam sa stolice i s olakšanjem primijetila da se gužva raščistila i da ću moći do vrata.

– Otpratit ću vas do auta – rekao je Hardy i ostavio novac na šanku. Uzeo je sako.

– Ne hvala. Uzet ću taksi.

Svejedno je krenuo sa mnom.

– Izgubit ćete mjesto za šankom – promrmljala sam.

– Uvijek se nađe mjesto za šankom. – Pritisnuo me lagano po leđima na što sam se ja instinktivno povukla. Odmah je uklonio ruku. – Izgleda da još uvijek pada. Imate li kaput?

– Nemam. U redu je, nema veze ako pokisnem.

– Treba li vam prijevoz? – upitao je nježno jer je očito primijetio da nešto nije u redu iako nije znao zašto.

– Uzet ću taksi – odmahnula sam odlučno.

Hardy je porazgovarao s izbacivačem koji je izašao na ulicu. – 114

by Janja Pričekat ćemo unutra dok ne stigne – rekao je.

Ali ja nisam mogla čekati. Morala sam pobjeći od njega što prije. Bila sam toliko nervozna pored njega da sam mislila da ću dobiti panični napad. Čeljust mi je počela pulsirati bez razloga i odjednom sam osjetila bol u rebrima gdje me je Nick nekoć udario, mada je to sve odavno zaraslo. Podsjetnik starih rana.

Morat ću pronaći novog terapeuta, pomislila sam. Nakon svog ovog vremena provedenog s njom, ne bih se trebala osjećati ni približno ovoliko sjebano.

– Bolan razvod? – upitao je Hardy gledajući mi u ruke.

Shvatila sam da sam luđački stiskala torbicu.

– Ne, razvod je bio super, ali je brak bio sranje. Moram ići. Čuvaj se – usiljeno sam se osmjehnula.

Nisam više mogla izdržati unutra. Izletjela sam van iako taksi još uvijek nije stigao. Stajala sam na kiši kao kreten, disala duboko i grčevito stiskala ruke oko sebe. Osjećala sam se pretijesno u vlastitoj koži. Netko mi je prišao s leđa i osjetila sam kako mi se dižu dlake na vratu. Odmah sam znala da je Hardy.

Bez riječi me je ogrnuo sakoom i osjetila sam nježnu svilenu podstavu. Bio je to tako dobar osjećaj da sam se sva naježila.

Bila sam okružena njegovim toplim i slatkastim mirisom koga sam se još uvijek sjećala... Bože, bilo je odlično. Istovremeno utješno i uzbudljivo. Nevjerojatno jaki feromoni. Htjela sam ponijeti jaknu kući.

Ne njega, samo jaknu.

Pogledala sam ga. U tamnoj su mu kosi svjetlucale kapljice kiše. Voda mi se slijevala niz lice. Lagano se pokrenuo kao da je znao da bi me nagli pokret mogao uplašiti. Osjetila sam mu ruku na obrazu i kako palcem briše kapljice kao da su suze.

115

by Janja – Želio bih vas pozvati van, ali mislim da već unaprijed znam odgovor – rekao je.

Pomaknuo je ruku i nježno me milovao po vratu. Dodirivao me tako da sam se sva izgubila i uopće mi nije bilo važno. Stajati na kiši, omotana njegovom jaknom, bio je najbolji osjećaj u proteklih godinu dana.

Nagnuo se nad mene, ali me nije pokušao poljubiti. Samo me promatrao svojim intenzivno plavim očima. Prstima me milovao ispod brade i po obrazima. Palac mu je bio pomalo grub, poput brusnog papira ili mačjeg jezika. Bila sam izbezumljeno uplašena kada sam pomislila kako bih se osjećala da...

Ne. Ne, ne... trebat će mi godine terapije prije no što budem spremna.

– Daj mi broj telefona – promrmljao je.

– To nije dobra zamisao – izustila sam.

– Zašto?

Zato što se ne mogu nositi s tobom, pomislila sam. – Zato što te moja obitelj ne može podnijeti – rekla sam umjesto toga.

Hardy se nepokolebljivo nasmijao razotkrivši bijele zube na osunčanom licu.

– Nemoj mi reći da se još uvijek ljute zbog onog malog poslovnog ugovora?

– Travisovi su čudni što se tiče takvih stvari. Osim toga... – zastala sam kako bih polizala kapljicu u kutu usana što je on pažljivo promatrao – ne želim biti zamjena za Liberty.

– Ne, nikada ne bi mogla biti zamjena ni za koga. Osim toga, to je odavno gotova stvar – rekao je ozbiljno.

Kišilo je sve jače. Kosa mu je izgledala kao glatko vidrino krzno dok su trepavice svjetlucale okolo prekrasnih plavih očiju.

116

by Janja Izgledao je dobro mokar. Čak je i mirišao dobro. Čista koža i namočeni pamuk. Kapljicama natopljena koža djelovala mu je toplo. Zapravo, dok smo tako stajali okruženi gradom, kišom i tamom, izgledao je kao jedina topla stvar na svijetu.

Uklonio mi je pramen s lica i gledao me i dalje ozbiljno.

Unatoč visini i čvrstoj građi, dodirivao me nadasve nježno, nešto što Nick nikada nije bio u stanju. Stajali smo toliko blizu da sam mu mogla vidjeti svaku poru na obrijanom licu. Imala sam osjećaj da bi ta muževna mekoća bila neodoljiva pod mojim usnama. Osjetila sam slatku bol pod rebrima. Pomislila sam kako sam trebala otići s njim one večeri na vjenčanju i piti šampanjac na ružičastoj mjesečini. Bez obzira kako se završilo, trebala sam otići.

Sada je prekasno za takve stvari. Prekasno. Toliko se toga od tada promijenilo.

Taksi je upravo dolazio.

– Želim te ponovno vidjeti – rekao je tiho, gledajući me.

Okrenulo mi se u želucu. Nije mi bilo jasno zašto sam toliko htjela ostati s njim. Svaka bi prisebna osoba odmah vidjela da Hardy Cates nije uopće bio zainteresiran za mene. Želio je provocirati moju obitelj i skrenuti šogoričinu pozornost. Ako je to usput zahtijevalo spavanje s nekom djevojkom, tim bolje.

Radilo se o predatoru. Morala sam ga se riješiti za vlastito dobro.

Nastojala sam prikriti paniku prijekornim pogledom koji mu je trebao reći nešto poput, Čitam te k'o knjigu, dragi. – Baš bi rado jebao nekoga od Travisovih, zar ne? – Čim sam to izgovorila, zaprepastila sam se nad vlastitom vulgarnošću.

Hardy me tako pogledao da sam skoro pala na zemlju. – Samo jednu malu Travisovu – odgovorio je nježno.

117

by Janja Zacrvenila sam se k'o paprika. Potpuno sam se ukočila. Čudilo me kako sam uopće mogla otići do taksija.

– Gdje živiš? – upitao je Hardy, a ja sam mu rekla kao najveća budala. Dao je taksistu dvadeset dolara što je bilo i više nego dovoljno s obzirom da sam bila samo nekoliko ulica od kuće.

– Vozi oprezno – rekao je kao da sam bila napravljena od nekog neopisivo lomljivog materijala pa bih se mogla slomiti preko najmanje rupe na cesti.

– Naravno, gospodine!

Shvatila sam da sam mu zaboravila vratiti sako tek kad je taksi skrenuo na kraju ulice.

Bilo bi normalno da sam sako odnijela na kemijsko čišćenje i poslala ga Hardyju u ponedjeljak, no ponekad normalno jednostavno nije moguće. Ponekad je ludo puno bolje od normalnoga. Tako da sam zadržala sako cijeli vikend, neočišćen.

Uzela bih ga u ruke i mirišala. Taj sako s mirisom Hardyja Catesa bio je poput droge. Na kraju sam poklekla, obukla ga i tako provela iduća dva sata gledajući film.

Nakon toga nazvala sam svog najboljeg prijatelja Todda, koji mi je negdje prije oprostio što ga nisam nazvala mjesecima, i o sve mu ispričala.

– Ja sam u vezi sa sakoom – rekla sam.

– Jesi ga kupila na rasprodaji?

– Ma nije moj, nego od jednog tipa. – Ispričala sam sve od početka. O Hardyju Catesu, o tome što se dogodilo prije dvije godine na vjenčanju Liberty i Gagea pa sve do susreta u kafiću. – I tako sam obukla sako i gledala film u njemu. Koliko je to ludo?

Na ljestvici od jedan do deset, koliko sam luda?

118

by Janja – Ovisi. Koji si film gledala?

– Todd! – pobunila sam se očekujući ozbiljan odgovor.

– Haven, nemoj mene pitati što je normalno, a što nije. Znaš kako sam odgojen. Moj je otac jedan od onih koji bi zalijepio stidne dlake na jednu od svojih slika i prodao ju za milijun dolara.

Uvijek sam voljela Toddova oca, Tima Phelana, ali nikad nisam razumjela njegovu umjetnost. Najbolje objašnjenje njegovog rada koje sam ikada čula bilo je to da je Tim Phelan revolucionarni genij čije su skulpture digle u zrak uobičajene definicije umjetnosti i stavile svakidašnje stvari poput žvake i trake za izolaciju u potpuno novi kontekst.

Kao dijete uvijek me čudila neuobičajena promjena uloga u obitelji Phelan. Roditelji su se ponašali kao djeca, a njihov jedinac Todd preuzeo je ulogu odrasle osobe.

Zadržali su neke ustaljene navike, kao, na primjer, vrijeme obroka i odlaska na spavanje, samo zato što je Todd na tome inzistirao. Vukao bi ih na roditeljske sastanke iako nisu vjerovali u sistem ocjenjivanja. Međutim, Todd ih nije mogao spriječiti kada se radilo o ludom uređivanju kuće. Ponekad bi gospodin Phelan zastao usred hodnika, skicirao nešto na zidu i nastavio dalje. Kuća je bila prekrivena neprocjenjivo vrijednim grafitima.

Za vrijeme praznika naopako bi objesili božićno drvce sa stropa.

Zvali su ga drvce prosvjećenja.

Todd je u međuvremenu postao jako uspješan dizajner interijera, vjerojatno zato što je bio kreativan, ali znao je kako ne treba pretjerivati. Toddov otac mrzio je njegov posao što je Todda beskrajno veselilo. U obitelji Phelan, kako je to Todd jednom rekao, bež boja bila je boja otpora.

– Hej, da dođem pa da i ja pomirišem sako? – upitao je Todd.

119

by Janja – Ne. Sigurno bi ga uzeo za sebe, a ja ga moram vratiti. Tek sutra, tako da ga imam još nekih dvanaest sati na raspolaganju – nasmijala sam se.

– Mislim da bi trebala raspraviti sa Susan zašto se tipa koji ti se sviđa bojiš do te mjere da možeš držati samo njegov sako.

Dok ga on nema na sebi.

– Već sam ti ranije rekla da se radi o obiteljskom neprijatelju i da... – rekla sam braneći se.

– Pričaš gluposti. Kako to da nisi imala isti problem kad si odjebala obitelj i otišla se udati za Nicka – rekao je Todd.

– I kao što možemo vidjeti bili su u pravu.

– Nema veze. Imaš pravo biti s bilo kojim muškarcem koji te privlači. Mislim da se ovdje ne radi o obitelji, već da je u pitanju nešto drugo. Zar ti je bilo toliko loše s Nickom, draga? – upitao je obazrivo.

Nikad mu nisam rekla da me je muž fizički zlostavljao. Nisam još uvijek bila u toj fazi kada sam o tome mogla otvoreno razgovarati. Znali su samo Liberty, Gage i terapeut. Toddovo me pitanje potpuno zateklo. Pokušala sam odgovoriti, ali sam imala knedl u grlu.

– Jest – jedva sam prošaptala. – Bilo je strašno – rekla sam obrisavši suze dlanovima.

Onda sam ja morala pričekati da Todd skupi hrabrosti za nastavak razgovora. – Kako ti mogu pomoći? – upitao je skrušeno.

– Pomažeš mi samim tim što si mi prijatelj.

– Uvijek sam ti na raspolaganju.

Znala sam da mogu računati na njega. Osim toga, shvatila sam da je prijateljstvo daleko pouzdanije i dugotrajnije od ljubavi.

120

by Janja

7.

K

ada bi se stan na ulici Main 1800 dao na prodaju, netko bi ga za čas ugrabio bez obzira što je koštao milijune.

Bez obzira je li stan bio tisuću kvadrata, veličine mog ugodnog stana, ili četiri tisuće kvadrata, svaki je imao jedan od najboljih pogleda u Houstonu. Osim toga, imali ste kućepazitelja i vratara dvadeset četiri sata dnevno, moderne granitne i kvarcne kuhinje, svjetla od Murano stakla, kupaonice popločane mramorom i rimske kupke. Ormare veličine garaže i članstvo za teretanu na šestom katu, s olimpijskim bazenom i osobnim trenerom.

Unatoč ovim povlasticama, Gage i Liberty odlučili su se iseliti. Liberty nije naučila na raskoš, a Gage i ona složili su se da Matthew i Carrington trebaju kuću s dvorištem. Imali su ranč na sjeveru Houstona, ali je bio predaleko od Gageovog ureda da bi od tamo putovao svaki dan. Zato su kupili potkućnicu u predgrađu Tanglewooda i tamo sagradili kuću u europskom stilu. Čim su ispraznili stan, Samantha, njihov posrednik nekretninama, počela je pokazivati stan potencijalnim kupcima.

Prije no što bi ikome bio dopušten ulazak u Main 1800, morali su imati potvrdu iz banke i suda da nisu napravili ništa protuzakonito.

– Iznenadili biste se brojem luđaka koji samo žele zaviriti u luksuzni stan. – Nadodala je kako je trećina stanara kupila stanove za gotovinu, kako su barem pola od njih ljudi na 121

by Janja visokim položajima, a da su ih tri četvrtine, po Samanthinom mišljenju, novopečeni bogataši.

Tjedan dana nakon što sam poslala Hardyjev očišćeni sako u njegov ured, dobila sam poziv od Samanthe.

– Haven, ne mogu doći danas. Oca mi je probadalo u prsima cijeli vikend. Odvezli su ga u bolnicu na pretrage – rekla je ometeno i napeto.

– Oh, baš mi je žao. Mogu li nekako pomoći?

– Da. Je l’ bi mogla reći Vanessi? Grozno se osjećam. Znaš da je rekla da joj moramo reći dan unaprijed ako ne možemo doći na posao – uzdahnula je.

– Nema Vanesse danas. Znaš da je otišla na produženi vikend – podsjetila sam ju. Prema onome što sam čula, Vanessa je imala vezu na daljinu s tipom iz Atlante. Posjećivala bi ga jedanput mjesečno. Nikome nije rekla kako se zvao ni što je radio. Samo je dala do znanja da je jako bogat i utjecajan i kako ga mota oko malog prsta. Naravno.

Nije me uopće zanimalo s kim je, ali sam morala djelovati impresionirano da ju ne bih uvrijedila. Vanessa je očekivala da budem oduševljena i najmanjim nevažnim detaljem iz njezinog života. Ponekad bi ponavljala jednu te istu priču kao, na primjer, onu kada je zapela u prometu ili kako joj je maser rekao da se odlično drži. Ponovila je to neka tri-četiri puta čak i nakon što sam joj rekla da mi je to već ispričala. Znala sam da je namjerno, ali nisam bila sigurna zašto je to samo meni pričala.

– Još nešto, Sam? – upitala sam.

– Bila bih ti jako zahvalan ako bi mogla isprintati najnoviji marketinški plan za gospodina Travisa. Stvarno mu treba i danas dolazi po njega.

– Nema problema – rekla sam.

122

by Janja – I još jedna stvar... jedan tip dolazi pogledati stan u devet. Je l’ bi mu mogla pokazati? Reci mu da se ispričavam što se nisam pojavila, ali da me može nazvati na mobilni ako ga nešto zanima.

– Ima li dobru financijsku pozadinu?

– Ma toliko dobru da bi mi se vrtjelo u glavi da stojimo u istoj sobi. Neoženjen i pun para. K vragu! Baš sam se radovala susretu – uzdahnula je. – Jedno me tješi što ga ni Vanessa neće upoznati.

– Nabacit ću mu nešto o tebi – nasmijala sam se.

– Hvala. Pobrini se da dobije broj mog mobilnog.

– Sređeno.

Dok sam razmišljala o frazi „neoženjen i pun para“, niz leđa mi je prošla jeza i nekako sam... znala o kome se radi. Znala sam tko je gospodin imenom Neoženjen-Pun-Para. Pitala sam se što planira.

– Samantha – počela sam sumnjičavo – kako se zove...

– Imam poziv, radi se o ocu. Moram se javiti.

Prekinula je vezu. Spustila sam slušalicu. Otišla sam do Samanthinog računala i pogledala joj u raspored baš u trenutku kada je vratar David pozvonio na interkom. – Samantha, gospodin Cates čeka u predvorju.

Kako se moja pretpostavka upravo potvrdila, bila sam sva izvan sebe. Bila sam istovremeno iznenađena, zabrinuta i na neki mi je čudan način sve ovo bilo smiješno. Zvučala sam si čudno. – Samantha nije danas na poslu. Reci gospodinu Catesu da će mu gospođica Travis pokazati stan. Silazim za minutu – rekla sam Davidu.

– U redu, gospođice Travis.

Na brzinu sam se pogledala u ogledalo, stavila sjajilo za usne 123

by Janja i maknula kosu s čela. Nosila sam tamnosmeđe vunene hlače i džemper iste boje. Nažalost, nosila sam ravne cipele da bi mi bilo ugodnije, ali da sam znala da ću se naći s Hardyjem Catesom, obula bih najviše pete da se ne bih osjećala prenisko.

Pogledala sam u Samanthin izvještaj o Hardyju i preletjela nabrzo preko brojki. Skoro sam pala pod stol. Kada je Hardy spomenuo da tvrtka „dobro“ napreduje, zaboravio je napomenuti da je na dobrom putu da postane ozbiljno bogat.

Ona bušotina koja se pokazala „jako dobra“ zapravo je bila najbolja do sada. Stvarno najbolja do sada.

Hardy Cates bio je na putu da postane veliki naftaš. Bila sam zadnja osoba na svijetu koja bi mu na tome mogla zamjeriti.

Otac je imao čvrste veze s naftnom industrijom. Čak i moj najstariji brat, unatoč svojoj tvrtki za alternativnu energiju, nije mogao u potpunosti opstati bez tvrdih goriva. Uzdahnula sam i krenula liftom prema predvorju.

Hardy je sjedio u kožnoj, crnoj fotelji pored recepcije i razgovarao s Davidom. Ustao je čim me ugledao, a meni je srce počelo toliko lupati da mi se zavrtjelo u glavi.

Nastojala sam izgledati službeno. Osmjehnula sam se suzdržano i pružila mu ruku.

– Gospodine Cates.

– Bok, gospođice Travis.

Uslijedilo je čvrsto, službeno rukovanje. Stajali smo jedno nasuprot drugog. Ponašali smo se kao stranci, mada se u Hardyjevom pogledu moglo nazrijeti nešto što me je natjeralo da se zacrvenim.

– Ispričavam se što Samantha jutros nije uspjela doći na posao – rekla sam.

– Nema potrebe za isprikom. Hvala vam na sakou. Niste ga 124

by Janja morali dati na čišćenje – rekao je.

To je privuklo Davidovu pozornost, te nas je počeo zainteresirano pogledavati.

– Ja ću vam jedino moći pokazati stan – počela sam užurbano – tek toliko da dobijete dojam o čemu se radi. Ne bavim se nekretninama tako da je Samantha ta koja će vam dati malo više informacija u slučaju da vas nešto zanima.

– Uvjeren sam da ćete vi imati odgovor na svako pitanje.

Prišli smo liftu iz koga su izašle dvije žene, jedna starija, a druga otprilike mojih godina. Izgledale su kao majka i kći na putu u kupovinu. Kada sam ušla u lift, vidjela sam da su se okrenule i dobro pogledale u Hardyja.

Moram priznati da je izgledao odlično u trapericama. Džins mu je lagano sjedio na kukovima i ocrtavao nevjerojatno čvrste i mišićave butine. Rekla sam si da mu neću pogledati u stražnjicu, ali ipak nisam mogla odoljeti. Imala sam super pogled.

Pritisnula sam osamnaesti kat. Lift se počeo penjati, a mi smo stali u suprotne kutove.

Hardy me radoznalo promatrao. Nosio je svijetloplavi džemper ispod koga su mu se ocrtavala prsa. – Hvala vam na posvećenom vremenu, gospođice Travis.

Odlučila sam da bi bilo bolje da prijeđemo na osobna imena.

Počeo je koristiti gospođice Travis s pretjeranim poštovanjem i određenom dozom podsmijeha. – Zovite me Haven – promrmljala sam.

– Haven – ponovio je. Izgovorio mi je ime s razvučenim naglaskom što je uzrokovalo napeto uzbuđenje.

– Što planirate? – upitala sam uglađeno. – Jeste li stvarno zainteresirani za ovaj stan?

– Zašto ne?

125

by Janja – Vidjela sam na vašem obrascu da trenutačno živite u Post Oaku. Ne razumijem zašto bi se itko želio od tamo odseliti.

– Plaćam stanarinu, nije moje vlasništvo, a i ova mi lokacija bolje odgovara – rekao je odmjereno.

– Znate tko je ovdje prethodno živio? – upitala sam pronicljivo.

– Vaš brat i šogorica. I? – Mislim da je čudno što se želite useliti u njihov stan.

– Imate još jedan stan na raspolaganju. Pogledat ću i njega.

Iskoračili samo na hodnik u smeđe-sivim nijansama.

Pogledala sam u Hardyja. Bilo je napeto. – Main 1800 nije ništa bolja lokacija od Post Oaka. Zapravo, mislim da bi vam se više isplatilo da kupite nešto u tom susjedstvu – rekla sam.

Podignuvši obrvu, Hardy se osmjehnuo. – Je li vam ovo neka nova prodajna tehnika?

– Ne, nego me zanima što vas je stvarno nagnalo da ovdje kupujete.

– Pogodite.

– Mislim da još uvijek niste raščistili s mojom šogoricom – rekla sam zagledavši se u te njegove vražje oči.

Prestao se osmjehivati. – Potpuno si u krivu, draga. Nikad nismo ni spavali. Želim Liberty sve najbolje, ali nikad me nije privlačila na takav način – Prišao mi je toliko blizu... da sam mislila da će me dotaknuti... zapravo, nisam bila sigurna. Niz leđa mi je prošla jeza.

– Probaj ponovno pogoditi. Ako ne pogodiš, nećeš me moći odgovoriti – rekao je.

Uzmaknula sam unazad i nervozno udahnula. – Zato što si vražji. To je valjda dovoljno dobar razlog – rekla sam.

– Ispraznio sam se u dvadesetima – rekao je šaljivo.

126

by Janja – Nisi baš do kraja.

– Ma jesam, gospo, potpuno sam se pripitomio.

Mogla sam ga zamisliti kako kao zločesti učenik pokušava uvjeriti nastavnika u svoju nevinost. Bio je toliko šarmantan da sam se morala okrenuti kako ne bi primijetio da sam se počela smijati.

– Mo'š mislit' – rekla sam vodeći ga prema stanu.

Stala sam pred vratima i počela ukucavati šifru. Bila sam omamljena prisustvom Hardyjeve velike i snažne pojave.

Ponovno taj omamljujuć miris.

Pritisnula sam zadnje dugme sva izvan sebe. Iako sam sto puta unijela istu šifru dok sam stanovala kod Liberty i Gagea, ovog sam puta pritisnula krivi broj. Umjesto da sam otvorila vrata, brava je počela pištati.

– Samo treuntak – rekla sam zadihano ne smijući pogledati u njega. – Pritisnula sam krivo dugme. Kad se to dogodi onda se mora pričekati par minuta da se brava resetira. Možeš promijeniti širfu u...

– Haven – rekao je i čekao dok ga smognem ponovno pogledati.

Uhvatila sam bravu kao da mi o njoj život ovisi. Zakašaljala sam se. – D-Da? – Zašto te činim toliko nervoznom? – Glas mu je zvučao meko. Pogodio me ravno u srce. Šaljivo se osmjehnuo. – Zar misliš da ću nešto napraviti?

Nisam mogla izustiti ni riječi. Ne mogu ovo podnijeti, pomislila sam očajno. Oblila me vrućina i crvenilo. Srce mi je udaralo kao ludo. Zagledala sam se u njega, nagnula se na vrata i vidjela da se približava. Prišao je bliže. Osjetila sam pritisak njegovog tijela. Sklopila sam oči i počela uzbuđeno disati.

127

by Janja – Idemo i to obaviti pa da se možeš opustiti – promrmljao je.

Nadvio je tamnu glavu i počeo me lagano ljubiti. Stavila sam šake preko grudi i nastojala napraviti prepreku. Nisam ga željela odgurnuti, ali mu nisam mogla ni dopustiti da me uhvati u naručje. Zagrlio me nježno i zaštitnički kao da se bojao da bi me mogao slomiti. Oboje smo uzbuđeno disali.

Pomaknuo se i poljubio me prvo u gornju pa u donju usnu.

Svaki put kad sam pomislila da će prestati, poljubio me još dublje i jače sve dok na kraju nisam osjetila škakljikanje u grlu.

Kao da me hranio nečim slatkim. Osjetila sam mu svilenkasti jezik... slatki okus... i opet... odsjekla su mi se koljena i sva sam se otopila.

Potpuno me razoružao svojom nježnošću pa sam gotovo zaboravila na tremu u želucu. Stajala sam pred njim udišući ga, pipajući ga. Bio je tako moćan da bi me mogao u trenu savladati samo kad bi htio. Nisam se mogla do kraja prepustiti bez obzira što je bio nježan. Okrenula sam glavu u stranu i uzdahnuvši prekinula poljubac.

Hardy mi je usnama lagano dodirnuo čelo i polako me pustio.

Pogledao me vatreno plavim očima.

– Pokaži mi stan – prošaptao je.

Posve sam slučajno – pošto još uvijek nisam mogla normalno misliti – uspjela ukucati točan broj i otvoriti vrata.

Bojala sam se da ću se negdje srušiti pa sam ga pustila da sam uokolo hoda. Hodao je po trosobnom stanu provjeravajući kako je uređen, što je ugrađeno i pogled iz svake prostorije. U dnevnoj je sobi cijeli zid bio zamijenjen prozorima kroz koje je pucao odličan pogled na Houston. Prostrani grad s mješavinom ureda, robnih kuća, vila i kućeraka. Siromašni i bogati rame uz rame.

128

by Janja Gledajuću u Hardyjevo visoko i zgodno tijelo nasuprot velikih prozora, pomislila sam da je stan kao stvoren za njega. Želio je pokazati da je uspio. Sasvim normalno. U Houstonu, ako si želio mjesto za stolom, morao si imati skupu odjeću, automobile, luksuzne stanove i kuće. Plavušu za ženu. Želeći prekinuti tišinu, odlučila sam progovoriti. – Liberty mi je rekla da si nekoć radio na bušotini. Što si radio? – upitala sam naslonivši se na kuhinju dok sam ga promatrala.

– Kao varilac – dobacio je preko ramena.

Ne čudi me, pomislila sam i nisam shvatila da sam to rekla naglas sve dok nije odgovorio.

– Zašto te ne čudi?

– Zbog tvojih ramena i ruku – rekla sam zatečeno.

– A tako – okrenuo se prema meni s rukama u džepovima. – Da, obično zaposle krupnije tipove za varenje na bušotinama.

Obično za one poslove koji se ne mogu obavljati u radionicama.

Nosio bih uokolo ogromne željezne cijevi, gore-dolje po stubama i ljestvama... to te nabilda za čas posla.

– One cijevi za izvlačenje nafte?

Kimnuo je potvrdno. – Noviji su modeli napravljeni s dvije ručke sa svake strane tako da ih mogu nositi dvojica ljudi. Stari, koje sam ja morao tegliti, nisu imali ručke tako da si ih morao nositi sam. Samo da znaš koliko su me nekad boljeli mišići... – Osmjehnuo se i pogladio po vratu kao da se prisjećao stare boljke. – Trebala si vidjeti ostale varioce. Izgledao sam sitno u usporedbi s njima.

– Teško – rekla sam.

Nastavio se osmjehivati dok je lagano prilazio kuhinji.

– Je li ti se sviđao posao varioca? – upitala sam nesigurno. – Mislim, je li to bilo nešto što si stvarno želio raditi?

129

by Janja – Radio bih sve samo da se izvučem iz Welcomea.

– Mjesta u kome si odrastao?

Kimnuo je glavom.

– Uništio sam koljeno igrajući nogomet tako da nisam mogao očekivati stipendiju. Ako se ne upišeš na faks, mogućnosti su ti u Welcomeu vrlo ograničene. Znao sam variti jer sam nekoć postavljao ograde. Brzo sam se kvalificirao. Prijatelj mi je radio kao poslovođa na bušotini. Od njega sam saznao da varioci zarađuju osamdeset dolara po satu.

– Jesi li ikada zamišljao da bi jednoga dana mogao... ovako živjeti? – pokazala sam prema luksuznom stanu.

– Nisam – odmah je uzvratio. – Nisam zamišljao, već... – zastao je i zagledao se ravno u mene. Izledalo je kao da bira riječi i razmišlja kako bih reagirala da mi kaže istinu. – Znao sam da hoću – dovršio je lagano. – Znao sam da ću napraviti sve da bih to postigao. Živjeti u kamp-kućici, trčati bosonog s ostalom djecom iz susjedstva... cijeli je život izgledao totalno predvidiv, ali ja se s time nisam želio pomiriti. Stoga sam oduvijek znao da ću zgrabiti svaku priliku, a ako se prilika ne ukaže sama, sam ću ju stvoriti.

Počela sam shvaćati koliko je zapravo ambiciozan, ali sam u njegovom odgovoru istovremeno zamijetila dozu nelagode i potrebu da se brani. – Zašto ti je neugodno priznati vlastitu ambicioznost?

Pogledao me s nevjericom kao da ga to do sada nitko nije pitao. – Oduvijek sam to skrivao. Ljudi bi me inače ismijavali – rekao je nakon kraće stanke.

– Zašto?

– To ti je kao kutija puna rakova – vidjevši da ne razumijem, počeo je objašnjavati. – Rakove možeš držati u vrlo plitkoj 130

by Janja posudi i nijedan neće pobjeći. Zašto? Zato što čim se jedan počne penjati, drugi ga povuku dolje.

Stajali smo nasuprot jedno drugom, radna površina između nas. Osjećala se jaka privlačnost, kao da nas je privlačila neka snažna sila. Zakoračila sam unazad, pogledala u stranu i prekinula vezu.

– Što si radila u Dallasu? – upitao me.

– Neko sam vrijeme radila u hotelu, a onda sam godinu dana provela kod kuće.

– Što si radila? Bila uzdržavana žena? – počeo me zafrkavati.

Radije bih se ubila nego da mu priznam istinu. – Da, jesam.

Baš je bilo dosadno – rekla sam opušteno.

– Zato si se razvela? Zato što ti je bilo dosadno?

– Manje-više. – Mogla sam na licu pročitati što je pomislio. – Misliš da sam razmažena, zar ne?

– Mislim da bi bilo bolje da si se udala za nekoga tko bi te znao zabavljati – rekao je bez oklijevanja.

– Bolje da se nikad i nisam udala. Nisam ja za brak – rekla sam.

– Nikad ne znaš. Možda ti se drugi put više posreći.

– Nitko me više nikad neće kontrolirati – odmahnula sam glavom.

– Draga, ti si ta koja je trebala biti nadmoćnija. Ti si tatina mala bogatašica – rekao je s blagim prezirom.

Naravno. Tako je djelovalo izvana. Nitko nije mogao ni pomisliti da sam bila totalno nemoćna.

– Brak je dosadna tema, pogotovo kada se radi o mome. Bila bih ti zahvalna da me ne zoveš „draga“. – Izašla sam iz kuhinje s prekriženim rukama preko prsa. – Kako ti se sviđa stan?

– Odličan je.

131

by Janja – I više nego dovoljno prostora za samca, zar ne?

– Odrastao sam u obitelji gdje je nas petero spavalo u jednoj sobi. Nakon toga nikad se neću buniti na prostranost.

Pokušala sam se prisjetiti što mi je Liberty ispričala o njegovoj obitelji.

– Imaš dva brata i sestru, je l’ tako?

– Da. Rick, Kevin i Hannah – rekao je tmurno. – Sestra mi je lani umrla od raka dojke. Borila se svim silama. Obje dojke odrezane, četiri mjeseca kemoterapije. Bila je u M. D. Anderson... ja bih ju odvezao na bilo koje mjesto u svijetu, ali svi su mi govorili da je bila na najboljem mogućem mjestu. Pred kraj su ju stavili na Arimidex što je bilo još gore od kemoterapije. Čak ni to nije moglo zaustaviti širenje raka.

– Strašno mi je žao. – Željela sam mu reći da sam ga potpuno razumjela, čak i ono što je ostalo neizrečeno. Krenula sam prema njemu. – Znam što je to izgubiti nekoga od raka. Majka mi je umrla od raka dojke. Nije primila kemoterapiju jer je bilo prekasno. Bila je u četvrtom stupnju s metastazama u plućima.

Majka je ostatak života odlučila provesti bez operacija i tretmana jer i tako na kraju ne bi bili ni od kakve pomoći.

– Koliko ti je bilo godina?

– Petnaest.

Gledao me i posegnuo prema licu kako bi mi uklonio kosu s oka. – Haven... ako ne želiš da kupim stan, neću ga kupiti. Inače mi se stvarno sviđa. O tebi ovisi.

Začuđeno sam se zagledala. – Ja... ja... to je tvoja odluka, a ne moja.

– Bi li ti jako smetalo da uselim?

– Naravno da ne – rekla sam malo prebrzo.

– Nemam puno talenata, ali oni koje imam poprilično su 132

by Janja dobri. Jedan je od njih taj da mogu uvijek prepoznati kada netko laže – osmjehnuo se vragolasto.

– U redu, priznajem, malo će mi ipak smetati – morala sam priznati.

– Zašto?

Mogao me izbaciti iz takta za tren oka. Osjećala sam kako mi srce počinje lupati sto na sat. Nisam mogla prokužiti na koji je način Hardy uspijevao prodrijeti kroz moj obrambeni sistem.

Bio je strašno lukav. Prodoran, nasrtljiv, ali dovoljno šarmantan i pametan da bi to uspješno prikrivao. Bio je sto puta veća muškarčina od Nicka. Bio je previše u svakom pogledu. Ako mu ikad dopustim da mi se približi, zasluženo ću to platiti. Ishod neće biti nimalo lijep.

– Gledaj – počela sam ljutito – uselio se ti ili ne, ne pada mi na pamet da se... pletem... s tobom.

– Definiraj „plesti“ – rekao je i dalje me gledajući ravno u oči.

– U ovom slučaju znači seks.

– To je još jedan od mojih talenata – istaknuo je nesebično.

Bila sam ljuta, ali sam se skoro počela smijati. – Sigurna sam da će to jako usrećiti neke stanarke na adresi Main 1800 – nakratko sam zastala – ali ne pada mi na pamet da budem jedna od njih.

– U redu, ali što da napravim, Haven? Da se doselim ovdje ili da ostanem u Post Oaku?

– Useli se. Živimo u slobodnoj zemlji na kraju krajeva – rekla sam i odmahnula rukom kao da se podrazumijeva.

– Dobro. Onda hoću.

Nije mi se svidjelo kako je to rekao. Zvučalo je kao da smo sklopili nekakvu pogodbu.

133

by Janja

8.

N

ema šanse da će živjeti ovdje – rekao je Jack hodajući nervozno po uredu toga popodneva. Skočio je nakratko do ureda kako bi provjerio ide li sve po planu. Iako nikad ne bi priznao, mislim da je Jack osjetio olakšanje što nije bilo Vanesse. Kada god bi bila u uredu, uvijek bi nas gledala na neki čudan način kao da nam je željela dati do znanja da zna da se radi o vezi koja nije samo poslovna. Sva sreća pa se Jack time nije opterećivao.

Dok se Jack nervirao oko Hardyja, sjela sam za stol i nastojala prokužiti novi program koji mi je počeo zadavati poteškoće.

– Vidi, što se mene tiče – podignula sam pogled s laptopa – budi blizak s prijateljima, a s neprijateljima još bliži. Ovako ćeš Hardyja Catesa moći držati stalno na oku ako se doseli u našu zgradu.

Jack se zamislio. – Da, ima nekog smisla to što govoriš, ali zašto baš hoće ovdje živjeti? Da možda ne želi nauditi Gageu i Liberty?

– Ne, uvjerena sam da ne želi. Mislim da bi uzeo drugi stan da je imao drugog izbora.

Jack je sjeo na rub mog stola. – Sigurno nešto smišlja.

Zvučao je toliko uvjereno da sam ga sumnjičavo pogledala. – Znaš ga od prije?

– Upoznao sam ga prije nekih godinu dana. Sreo sam ih u kafiću. Bio je s jednom od mojih bivših cura i nakratko smo popričali.

134

by Janja – Kakav si dojam dobio?

Lagano se osmjehnuo. – Da ti pravo kažem, da nije bilo te blamaže s Gageovim ugovorom i činjenice da je na vjenčanje došao nepozvan, mislim da bismo se super slagali. Pričali smo o lovu i ribolovu. Učinio mi se kao totalno ispravan tip. Na kraju krajeva, što god mislio o njemu, skidam kapu na uspješnosti njegove tvrtke.

– Što misliš? Zašto je uspio?

– Okupio je dobre ljude oko sebe i dobar je pregovarač. Osim toga, ima žicu za pronalaženje nafte. Nazovi to srećom ili vještinom, ali to ili imaš ili nemaš. Možda nije jedan od pametnjakovića s diplomom, ali posjeduje inteligenciju koja nema veze s obrazovanjem. Ja ga sigurno nikad ne bih podcijenio – dovršio je i zamišljeno provukao prste kroz tamnu kosu.

– Joe ga je upoznao.

– Molim? Joe, naš brat? – upitala sam iznenađeno.

– Da. Slikao ga je prošle godine za članak u Texas Monthlyju.

– Koje li slučajnosti. Kakav je dojam ostavio na Joea?

– Ne sjećam se. Morao bih ga pitati – namrštio se Jack. – Misliš da se Cates na neki način želi osvetiti Travisovima?

– Za što?

– Zato što mu je Gage oženio bivšu?

– Mislim da malo pretjeruješ – rekla sam sumnjičavo – s obzirom da nikad nisu ni spavali.

– Kako znaš? – pogledao me iznenađeno.

– Sam mi je rekao.

– Pričala si s Hardyjem Catesom o seksu? – pitao me istim tonom kao što bi me pitao zar i ti sine, Brute?

– Ne na takav način – odgovorila sam nelagodno. – Više kao 135

by Janja usputni komentar.

– Ako te samo jednom pogleda, polomit ću ga – rekao je zagledavši se u mene.

– Jack, dosta.

– I svakako ću mu to dati do znanja prije no što potpiše ugovor za stan.

– Ako me budeš osramotio, kunem ti se, tražit ćeš novog menadžera. Da nisi ni zucnuo.

Nastupila je poduža pauza dok me nastavio promatrati. – Jesi li zagrijana za Catesa? – upitao je.

– Nisam!

– Dobro. Ne želim da ovo uzmeš previše k srcu, ali nisam baš siguran u tvoj izbor kada se radi o muškarcima. Ako ti se sviđa, vjerojatno je problematičan.

– E sad si stvarno prešao svaku granicu – odgovorila sam ogorčeno.

– Zašto?

– Zato što ja ne komentiram tvoje ženske. Nemaš me pravo osuđivati.

– Da, ali... – namrgodio se i zastao. – U pravu si. Nisam se trebao miješati. Samo bih... samo bih htio da nađeš nekog ispravnog tipa bez sjebane prošlosti.

Morala sam se nasmijati. Odmah me prošla ljutnja.

Posegnula sam preko stola i pomilovala ga po ruci. – Ako ikad takvog budeš sreo, javi mi.

Zazvonio mi je mobilni i izvadila sam ga iz torbe. – Bok, Jack – rekla sam i javila se na telefon. – Halo?

– Haven.

Uzbuđeno sam se trgnula na zvuk Hardyjevog glasa. – Bok – rekla sam i predbacila si što sam zvučala kao da sam ostala bez 136

by Janja daha.

Jack je na odlasku zastao na vratima i radoznalo me pogledao. Mahnula sam mu da ode, ali je i dalje stajao i slušao.

Prešla sam na službeni ton. – Imate li kakvih pitanja vezanih za stan? Dat ću vam Samanthin broj.

– Već imam njezin broj. S tobom želim razgovarati.

– Da – rekla sam vrteći kemijsku u ruci – kako vam mogu pomoći?

– Možeš li preporučiti nekoga tko bi mogao pomoći pri uređenju stana? Odabrati namještaj, boje i tome slično.

– Dizajnera interijera?

– Da, ali stvarno nekog dobrog. Prošli me je koštao bogatstvo, a kuća je na kraju izgledala kao bar.

– A to nije vaš stil?

– Je, baš je. U tome i je problem. Ovoga mi puta treba nešto profinjeno.

– Nema potrebe za brigom. Staromodni izgled više nije u modi. Sada je popularno opušteno i ugodno.

– Imam sofu koja je nekoć stajala usred polja.

Nisam se mogla suzdržati. Počela sam se smijati. – Dakle jedna od tih? Zaboga, stvarno vam je potrebna pomoć.

– Pomislila sam na Todda. – Znam nekoga, ali nije jeftin.

– Nema veze, samo ako je dobar.

– Hoćete da ga nazovem i dogovorim nešto?

– Hvala. To bi bilo odlično. Treba mi još jedna usluga. Je l’ bi mogla i ti doći kad se budem s njim dogovarao?

– Ne znam kako bih ja mogla biti od ikakve pomoći – odgovorila sam nesigurno stiskajući kemijsku.

– Treba mi tvoje mišljenje. Moj smisao za uređenje obično podrazumijeva krzno, kožu i rogove. Tko zna na što će me 137

by Janja nagovoriti.

– U redu – odgovorila sam nevoljko. – Doći ću. Kada ste slobodni?

– Danas i sutra sam zauzet. Dovršavam IOT. Prekosutra i poslije toga bi trebalo biti u redu.

– Što je IOT? – Izvještaj o troškovima. Cjelokupni predviđeni troškovi za bušenje i obradu bušotine uključujući plaće, usluge i opremu.

Cijeli biznis ovisi o IOT-u. Ako se ne napravi kako je red i drugi ga ne ispoštuju, ode sve dovraga. Pogotovo kada se radi o maloj tvrtki skromnih sredstava.

– Dakle, vi ste taj koji se brine o tome da ga ostali ispoštuju?

– Da, ja sam zanovijetalo – priznao je Hardy. – Moji se suradnici time ne zamaraju. Oni su više za geologiju i stučne stvari, a i ne vole se svađati. Tako da sve ovisi o meni. Ne mogu završiti nijedan posao, a da usput ne dobijem nekoliko prijetnji smrću.

– Sigurno se volite svađati.

– Ponekad, ali nisam takav po prirodi.

– Ne, nikako – potvrdila sam sumnjičavo. – Javit ću vam za sastanak.

– Dogovoreno, šefice.

Nastavila sam se smiješiti i pogledala u Jacka. Nisam bila sigurna je li se mrgodio, no u svakom slučaju nije izgledao sretno.

– Nemoj mi samo reći da si upravo razgovarala s Hardyjem Catesom – rekao je Jack.

– Upravo sam pričala s Hardyjem Catesom. Pa što onda?

– Smijuljila si se kao tinejdžerica.

– Nisam se smijuljila – rekla sam pokušavajući se obraniti – 138

by Janja nikad se ne smijuljim. Prije no što nastaviš, nemoj si ponovno previše dopustiti.

Bolje se pobrini da si Cates previše ne dopusti – promrmljao je i otišao.

– Znaš, imam brdo klijenata koji nemaju nimalo ukusa, ali to ne bi nikada priznali. Unajme me i onda se do besvjesti prepiru oko dizajna. On je prvi klijent koji je priznao da mu je ukus sranje – rekao je Todd.

– Mislim da je možda čak i ponosan na tu činjenicu. Vozili smo se liftom prema osamnaestom katu gdje smo se trebali naći u novom Hardyjevom stanu. – Jesam li ti rekao što mi je rekla Beebe Whitney kada sam joj rekao čiji ću stan uređivati? – upitao je Todd.

Beebe je bila naljepša cura u srednjoj školi. Da ne spominjemo činjenicu da je bila na čelu navijačica i princeza cijelog razreda. Imala je jedno od najvećih vjenčanja u povijesti Houstona i razvela se poslije jedanaest mjeseci.

– Što je rekla?

– Rekla je da ću mu ja srediti stan, ali da je ona već sredila njega.

– Beebe Whitney spavala je s Hardyjem Catesom? – razjapila sam usta zaprepašteno.

– Provod za jednu noć. Upoznala ga je na razvodnom mjesecu – rekao je Todd sa sjajem u plavozelenim očima.

– Na razvodnom mjesecu?

– Putovanje na koje ideš poslije razvoda... znaš na što mislim, kao tipa medeni mjesec. Zar ti nisi išla na razvodno putovanje?

Prisjetila sam se kako sam s gipsom oko rebara i potresom 139

by Janja mozga ležala u Gageovom i Libertynom stanu. – Ne, nisam.

– A Beebe je. Otišla je u Galveston na neki super parti na kome je bio i Hardy Cates. Nakon što su malo popričali, završili su u hotelskoj sobi. Rekla je da su se seksali cijele noći, u svakoj mogućoj poziciji. Kad su završili, osjećala se kao najveća kurvetina. Kaže da je bilo odlično.

Stavila sam ruku preko trbuha. Bila sam na rubu. Uznemirila me i sama pomisao da je spavao s nekom drugom ženom.

– Šteta što je heteroseksualac. Baš je to ograničavajuće – rekao je Todd.

– Napravi mi uslugu i suzdrži se kad se radi o Catesu – pogledala sam ga poprijeko.

– Ok. Da se ti možda nisi zagrijala?

– Ne, nisam. Samo ne želim da mu bude neugodno.

Biseksualac sigurno nije.

Dok smo izlazili iz lifta i hodali prema stanu, pitala sam se što će Hardy misliti o Toddu. Prijatelj mi nije bio previše feminiziran, ali se svakako dalo primijetiti da bi mogao biti i jedno i drugo. Todd se obično svima sviđao jer je bio cool i pun samopouzdanja.

– Mislim da ćete se ti i Hardy dobro slagati. Reći ćeš mi kasnije što misliš o njemu.

Todd je imao nepogrešivu sposobnost kada se radilo o čitanju ljudi. Mogao bi proniknuti u njihove tajne bez da su oni toga bili i svjesni. Govor tijela, stanke u govoru, nezamjetne promjene u izrazu lica... Todd je imao umjetničko oko za detalje.

Prišli smo poluotvorenim vratima. – Ima li koga? – rekla sam dok smo pažljivo ulazili.

Hardy nam je prišao mjerkajući me pogledom sve dok mi se 140

by Janja konačno nije zaustavio na licu.

– Bok – nasmijao se i počeo se rukovati. Držao mi je ruku malo predugo i prešao mi palcem preko ruke prije no što sam mu ju povukla.

Nosio je dizajnersko odijelo, prekrasnu košulju i skupocjeni sat. Kravata mu je bila malo opuštena kao da se s njom poigravao dok je čekao da dođemo. Kosa mu je padala u neodoljivim tamnosmeđim pramenovima. Izgledao je dobro u odijelu, ali s dozom neukroćenosti koja je govorila da su ga odijelo i kravata pomalo sputavali.

– Trebate pomoć? – upitao je Todda koji je nosio pregršt kataloga, uzoraka, skica i fascikala.

– Ne, u redu je – odgovorio je Todd i odložio stvari u kuhinji.

Osmjehnuo se i pružio Hardyju ruku. – Todd Phelan. Prekrasan stan. Mislim da bismo ga mogli super urediti.

– Nadam se – rekao je Hardy i čvrsto mu stisnuo ruku. – Neću vam se miješati u posao.

– Nemojte tako. Moram uzeti u obzir stvari koje volite i ne volite – Todd je zastao i široko se osmjehnuo. – Tko zna, možda ćemo moći spasiti čak i onu staru sofu do koje vam je toliko stalo.

– Vražje je ugodna – rekao je Hardy čeznutljivo. – Puno lijepih uspomena na toj sofi.

– Bilo bi najbolje da ih zadržite za sebe – odgovorila sam krotko.

Hardy mi se samo osmjehnuo.

– Budući da nemamo na što sjesti, održat ćemo sastanak u kuhinji. Dođite ovdje. Hardy, pokazat ću vam što imam na umu.

Imam kopiju plana tako da sam dobro upoznat s rasporedom stana... – rekao je Todd.

141

by Janja Dok je Hardy prilazio kuhinji, Todd se okrenuo i nijemo mi signalizirao, koji komad. Tirkizne su mu oči uzbuđeno svjetlucale. Pravila sam se da mi je svejedno.

Obojica su se nagnula nad katalog s uzorcima boja. – Pogledajte ovu paletu... Zemljane boje, boja karamele, zelenila, narančaste poput bundeve i naranče. Ove bi boje definitivno doprinijele opuštenosti prostora i zatomile hladnoću modernog prostora – rekao je Todd.

Dogovorili su se da će boje i materijali biti neutralni.

Namještaj jednostavnih linija. Jedino što je Hardy istaknuo bilo je to da ne želi puno stolića i stolica. Preferirao je manje namještaja, ali veće komade kako se ne bi osjećao skučeno.

– Naravno. Tip kao vi... koliko ste, metar i devedeset ili dva metra? – upitao je Todd.

– Dva. – U redu – rekao je Todd i vragolasto mi se osmjehnuo. Očito da mu je Hardy bio privlačan koliko i meni, samo što za razliku od mene, on s tim nije imao problema.

– Što mislite? – upitao je Hardy te izvukao dva uzorka i stavio ih jedan pored drugoga. – Sviđaju li vam se?

Kad sam mu se primaknula, lagano me dodirnuo po leđima.

Osjetila sam kako mi se uz kralješnicu penje toplina i udara ravno u glavu.

– Sviđa mi se, ali sam još uvijek protiv sofe – odgovorila sam.

– Ta sofa će biti super hir. Prepustite to meni. Dajte joj priliku – rekao je Todd.

– Ako ona ne voli sofu, onda ništa od toga – rekao mu je Hardy.

Todd je sarkastično podignuo obrve i pogledao me. – A što je s narančastom, Haven? Zar te i ona bode u oči ili nju možemo 142

by Janja zadržati?

Gledala sam u paletu boja i dotakla baršunasti materijal boje čokolade. – Meni se sviđa ova smeđa nijansa.

– To sam već odabrao za fotelju – pobunio se Todd.

– Onda umjesto toga napravi sofu u smeđoj, a stolicu u narančastoj.

Todd je slušao i pravio bilješke.

Začula sam mobilni. Hardy nas je oboje pogledao. – Ispričavam se, ali moram se javiti. Nadam se da je u redu.

Nastojat ću biti što kraći.

– Nema problema, samo dajte – rekao je Todd.

Hardy je odgovorio na poziv i povukao se u drugu prostoriju.

– Da, Cates je. – Čekao je da druga osoba završi. – Pobrini se da ne buše prebrzo kad počnu ulaziti... i neka idu pod malim kutom, razumiješ? Ne brini za opremu, izdržat će. Baš zbog toga što ne idemo preduboko. Otprilike srednji radijus...

Bilo je gotovo nemoguće pričati o bušenju bez uporabe falusnih izraza. Nakon nekoliko minuta slušajući o bušenju, rupama, vlažnosti i ulaženju unutra-van, sigurno bi se i časna sestra napalila. Todd i ja samo smo šutjeli i pažljivo slušali.

– ... reci im da idemo duboko i horizontalno.

– Bome, i ja bih s njim duboko i horizontalno – prokomentirao je Todd.

Počela sam se smijati. – Moram priznati da je sladak.

– Sladak? Ne, ali seksi ko vrag. Nažalost, strejt. Prema tome... samo naprijed.

Odmahnula sam glavom. – Još je uvijek prerano poslije razvoda. Ne treba mi. Osim toga, ponekad se ponaša kretenski, a to mi stvarno više ne treba.

– Dopuštaš mu da te dira – rekao je Todd opušteno.

143

by Janja – Nije istina – raširila sam oči iznenađeno.

– Dopuštaš. Dodir amo, dodir tamo. Lagano te dotakne po ruci, leđima, stoji ti blizu kao da te priprema na svoje prisustvo... zov parenja. Ples rajskih ptica.

– Nema nikakve veze sa zovom parenja. Radi se o Texasu.

Ovdje su ljudi dosta taktilni.

– Osobito kada ti ga žele staviti sljedeći tjedan.

– Todd, začepi gubicu – promrmljala sam, a on se počeo cerekati.

Pravili smo se da gledamo u katalog kada se Hardy vratio.

Raspravljali smo još nekoliko minuta, a onda je pogledao na sat. – Nemojte se ljutiti... ali ja bih stvarno trebao završiti malo ranije.

– Nema problema. Imam i više nego dovoljno za početak – rekao je Todd.

– Zahvaljujem – rekao je Hardy razvezujući kravatu i otkopčavajući gornje dugme. – Vrijeme je da se izvučem iz ovog oklopa. Imamo problema s novom bušotinom. Moram na teren kako bih provjerio o čemu se radi. – Uzeo je aktovku, ključeve i osmjehnuo mi se. – Za sada je rupa suha, ali imam osjećaj da će ovo biti pun pogodak.

Nisam se usudila pogledati u Todda. – Sretno. Je li u redu ako Todd i ja ostanemo još par minuta? – upitala sam.

– Naravno.

– Ja ću zaključati.

– Hvala. – Prošao je pored mene i lagano me dotaknuo po ruci. Preplavila me toplina preko cijele ruke. Pogledali smo se. – Do viđenja – rekao je zatvorivši vrata.

Naslonila sam se na kuhinju ne bi li se sabrala, ali mozak mi se pretvorio u kašu.

144

by Janja Trebalo mi je minutu-dvije prije no što sam mogla pogledati u Todda. Pogled mu je bio zamagljen kao da se upravo nevoljko budio iz nekog uzbudljivog sna. – Nisam znao da takvi još uvijek postoje – rekao je.

– Kakvi?

– Sabrani, jaki i nadasve muževni. Onakvi koji plaču samo ako im psa pregaziš. Plećati muškarci kojima možemo liječiti komplekse svojih neadekvatnih očeva.

– Ja mislim da moj otac nije neadekvatan.

– Ah, nemoj mi reći da mu nisi poželjela sjesti u krilo – osmjehnuo se Todd na što sam se ja zacrvenjela. – Znaš na što miriši, Haven? Testosteron. Curi mu iz svake pore.

Pokrila sam uši rukama, a on je prasnuo u smijeh. Čekao je dok nisam sklonila ruke. – Budi oprezna – rekao je ozbiljno.

– Oprezna? Zašto?

– Imam osjećaj da je pomalo perverzan ispod te staromodne, američke, plavooke krinke.

– Misliš bolesno perverzan? – preokrenula sam očima.

– Ne, nego zabavno perverzan. Zanimljivo, zavodljivo, prešutno perverzan.

– Ne slažem se. Isti je kao Jack. Izravan.

– A ne, on te samo želi navesti da tako misliš, ali pazi se. Sve je to samo krinka. Kao fol, ja sam neuka seljačina. Radi se o zasjedi i kad te namami onda te zaskoči.

– Što mi želiš reći? Da je Hardy teški manipulator? – upitala sam sumnjičavo. – Todd, odrastao je u najsiromašnijoj četvrti.

– Jedina druga osoba koja se može praviti da je... toliko naivna je... tvoj otac.

Pogledala sam ga u nevjerici, a niz leđa mi je prošla jeza.

– Zar misliš da je baš toliko loš?

145

by Janja – Ne, ali mislim da puno toga skriva. Obrati mu pozornost na oči. Čak i kad samo gleda, snima sve živo. Upija svaki trenutak.

– A ti si to zaključio nakon razgovora o sofama?

Todd se osmjehnuo. – Ljudi razotkriju dosta toga o sebi dok pričaju o svom ukusu. Primijetio sam i kako te gleda. Draga, mislim da ćete završiti zajedno.

– Misliš da bih ga se trebala kloniti? – upitala sam nervozno.

Todd je razmišljao neko vrijeme. – Savjetujem ti da se upustiš ako te privlači, ali otvorenih očiju. Dobro se poigravati sve dok si svjesna što se događa.

– Ne želim da se sa mnom poigrava.

– Ah, ne znam što bih ti onda rekao... osim da bi ti s takvim tipom moglo biti jako zanimljivo – odgovorio je nasmiješeno.

Kada je završila pauza za ručak, vratila sam se za stol i začula Vanessin hladni glas kroz interkom.

– Haven, molim te, dođi u moj ured.

Odmah sam si rekla da nisam ništa pogriješila, da mi ne može ništa, ali mi se svaka njezina riječ zabola kao nož u srce.

Znala sam da vikend nije prošao kako je očekivala jer se vratila na posao totalno živčana. Sve je jako dobro prikrivala kao i do sada, ali kada smo se našle nasamo, „slučajno“ je srušila olovke sa stola i tražila da ih pokupim. Nakon toga je ispustila fascikl i tražila da pokupim papire koji su se razletjeli po čitavom uredu. Nisam joj mogla reći da znam da to radi namjerno. Znam da smo svi ponekad nespretni, ali ovo ipak nije bilo slučajno. Mislim da se oraspoložila čim me vidjela na sve četiri na podu. Potpuno se oraspoložila dok sam završila s kupljenjem.

Shvatila sam da mi se u život ponovno uvukla osoba koje sam se bojala. – Radi se o istoj osobi kao Nick. Samozadovoljno i 146

by Janja bezobzirno te ugnjetava – napomenula je Susan prilikom zadnjeg sastanka. – Samo što je ona puno podmuklija.

Narcisoidna do krajnjih granica. Zaboga, koliko ih je još takvih?

– Na pretek – odgovorila je Susan. – Vidjela sam različite statistike i došla sam do zaključka da otprilike tri do pet posto populacije naginje k ili pati od teške narcisoidnosti. Prema statistikama, tri četvrtine čine muškarci, ali ja mislim da je omjer pola-pola.

– Kako da prestanem biti magnet za takve ljude? – upitala sam očajno.

Susan se osmjehnula. – Nisi magnet, Haven. Svi se mi u životu susrećemo s narcisoidnim ljudima. Mislim da si ti bolje pripremljena od nas ostalih.

Da... jesam. Kako im najbolje popustiti. Trebate izgledati zadivljeno svime što rade i hvaliti ih cijelo vrijeme. Trebate se poniziti do te mjere dok u potpunosti niste iscrpili i posljednje zalihe dostojanstva, samopoštovanja i vlastite duše.

Vanessa se nije udostojala ni pogledati kada sam ušla kroz otvorena vrata njezinog ureda.

– Očekujem da pokucaš prije no što uđeš – rekla je i dalje gledajući u računalo.

– Naravno. – Izašla sam van, pokucala na vrata i čekala na odgovor. Vanessa je nastavila šutjeti i tipkati. Stajala sam tako nekih par minuta prije no što je progovorila.

– Uđi.

– Hvala – rekla sam ljubazno.

– Sjedni.

Sjela sam na stolicu nasuprot i napeto ju pogledala.

Nevjerojatno da je netko toliko zao, mogao biti toliko lijep.

Imala je okrugle svijetle oči i okruglo lice. Svijetla kosa padala 147

by Janja joj je savršeno preko ramena.

– Pospremaj sobu gdje pijemo i jedemo i očisti aparat za kavu – rekla je.

– Jučer sam ga očistila – odgovorila sam.

– Očisti ga ponovno. Kava ima neki čudan okus. Osim ako misliš da ti je to ispod časti? Ne mislim te tjerati ni na što što bi ti moglo uzrokovati nelagodu – dovršila je podignuvši obrvu.

– Ne, u redu je. Nema problema. Još nešto? – uzvratila sam slatko.

– Da, radi se o tvojim pauzama za ručak.

Nisam ništa rekla samo sam ju nevino promatrala.

– Što si danas popodne radila s novim stanarom u stanu?

– Predstavila sam ga dizajneru interijera. Sam je to tražio – rekla sam.

– Zašto prije toga nisi to potvrdila sa mnom?

– Nisam mislila da je nužno. Radilo se više o osobnoj usluzi – rekla sam polako.

– Pa očito da ti moram napomenuti da postoje određena pravila, Haven. Nema „osobnih“ usluga kada se radi o stanarima. Takve stvari mogu uzrokovati probleme i omesti te u obavljanju posla.

– Vjeruj mi da ne bih nikad ništa napravila – zastala sam van kontrole. – Između mene i gospodina Catesa nema apsolutno ništa.

Mora da sam bila dosta uvjerljiva jer je Vanessa izgledala zadovoljno. Izgledala je kao starija sestra koja se sažalila. – Drago mi je. S obzirom na katastrofalne veze koje si do sada imala, bolje je da se ne petljaš ni s kim.

– Ja... moje katastrofalne veze? – Imala sam samo jednu.

Jedan propali brak. Htjela sam ju podsjetiti da je i ona 148

by Janja rastavljena i da mi stvarno ne može držati lekciju. Nekako sam se ipak uspjela suzdržati i naglo pocrvenjela.

– Dakle – osmjehnula se Vanessa ljubazno – u buduće bez privatnih sastanaka s gospodinom Catesom. Važi?

Pogledala sam joj u oči i glatko, mirno lice.

– Važi. Još nešto? – prošaptala sam.

– Da... primijetila sam da jedan od automata pored sobe za sastanke ne radi. Uzmi serijski broj i dogovori poravak.

– Odmah ću to srediti – usiljeno sam se osmjehnula. – Mogu li ići?

– Da. Izašla sam van i očistila aparat za kavu. Pomislila sam očajno kako ću morati ispuniti svaki zahtjev Vanesse Flint.

149

by Janja

9.

V

anessino upozorenje da se okanim stanara nije uopće bilo potrebno. Već sam ranije odlučila prihvatiti Toddovo mišljenje o Hardyju. Odlučila sam ga se kloniti.

Tip za provod, ako ga ikad nađem, neće biti jedan od tih manipulativnih i zavodljivo perverznih. Morat će to biti netko s kim ću se moći nositi. Netko tko me neće gušiti. Iako je Hardy bio stariji samo nekih sedam-osam godina, ipak je u svemu imao daleko više iskustva od mene. Što se tiče seksa, povalio je sve što hoda na dvije noge.

Dan nakon što se Hardy uselio u stan u ulici Main 1800, našla sam na stolu poklon povezan crvenom vrpcom. Kako mi nije bio rođendan i nikakav praznik, ostala sam zatečena.

Kimmie je zastala na vratima kancelarije. – Dostavio ga je prije nekoliko minuta jedan od najslađih tipova koje sam ikad vidjela. Prekrasne plave oči i pocrnjeli mišići.

– Mislim da se radi o novom stanaru – prišla sam poklonu kao da je tempirana bomba – gospodinu Catesu.

– Ako ćemo imati ovakve stanare, radit ću ovdje besplatno, do kraja života – rekla je Kimmie.

– Bolje ga se okani. Nema baš puno poštovanja prema ženama – rekla sam.

– Nadajmo se.

Pogledala sam ju ometeno. – Vanessa je vidjela da je donio poklon? Jesu se sreli?

Kimmie se osmjehnula. – Ne samo da su se sreli, nego je 150

by Janja slinila po njemu i više nego Samantha i ja zajedno. Htjela je doznati što je u paketu, ali joj nije htio reći.

Odlično, zamišljeno sam uzdahnula. Ne bih se čudila da me danas natjera da deset puta očistim aparat za kavu.

– Pa... kad ga misliš otvoriti? – upitala je Kimmie.

– Kasnije. – Pomislila sam da tko zna što mi je donio.

Najbolje da ga otvorim nasamo.

– Haven... stvarno si luda ako misliš da će te Vanessa pustiti iz ureda prije no što joj kažeš što ti je poklonio. – Iako se Kimmie slagala sa šeficom, svi smo jako dobro znali da Vanessi ne bi promaknula ni najmanja sitnica.

Stavila sam poklon na pod. Bio je težak i začuo se metalni zvuk. Da nije bila neka sprava? Bože, nadam se da mi nije kupio neku bizarnu seksi igračku. – Ne mora zabadati nos u moj privatni život.

– Uh, uh, čekaj samo dok se vrati s ručka. Tvoja će se privatnost otopiti kao kockica leda na uzavrelom pijesku – rekla je Kimmie.

Nisam se iznenadila kad je na povratku došla ravno do mog stola. Nosila je bijeli kostim i ružičastu košulju. Nokte i sjajilo za usne u istoj nijansi. Ukočila sam se čim je sjela na rub stola i zagledala se u mene.

– Imala si posjetitelja dok te nije bilo. Izgleda da ste ti i gospodin Cates postali prijatelji – prokomentirala je osmjehnuto.

– Jednako sam ljubazna prema svim stanarima – rekla sam.

Nasmijala se. – S kim još razmjenjuješ poklone, Haven?

Zagledala sam se ravno u nju. – Gospodin Cates i ja ne razmjenjujemo poklone.

– A što je onda to? – upitala je pokazavši prema kutiji pored 151

by Janja stola.

– Pretpostavljam da mi samo želi zahvaliti što sam mu preporučila dizajnera.

– Pretpostavljaš? Prestanimo pretpostavljati i vidimo što je unutra – nasmijala se.

– Prezauzeta sam. Imam toliko toga za napraviti – pokušala sam ne zvučati očajno.

– Za poklone se uvijek nađe vremena. Otvori ga, Haven. Da vidimo što je.

Preklinjala sam i nju i sebe i Hardyja Catesa koji me je stavio u ovu situaciju. Uzela sam kutiju i stavila ju na krilo. Čim sam ju počela odmotavati, oko stola su se pojavili Kimmie, Rob i Phil.

Cijela publika.

– Hej, konačno – rekla je Kimmie.

Namršteno sam odmotala papir i bacila ga u koš za smeće.

Poklon se nalazio u običnoj bijeloj kutiji. Ako mi je kupio nešto što će me osramotiti, ubit ću ga u roku od sat vremena.

Uzdahnula sam i izvukla ružičastu plastičnu kutiju. Na njoj se nalazila posveta: NADAM SE DA ĆE VAM POSLUŽITI H. – Što je? Kupka? Šminka? Nakit? – uzbuđeno je upitala Kimmie.

– Nakit u ovolikoj kutiji? – rekla sam otvarajući bravice.

– Čuj, ipak živimo u Texasu – rekla je Kimmie razumno.

– Da vidimo – požurivala me je Vanessa dok sam nevoljko otvarala poklopac.

Nisam se mogla suzdržati, a da se ne nasmijem kada sam 152

by Janja vidjela što je bilo u pitanju. Kutija s alatom i to s ružičastim čekićem, metrom, odvijačem i ključevima.

– Kutija s alatom? Pa ovo je nešto sasvim novo – zatreptala je Kimmie. Čak je i Vanessa bila razočarana. Sigurno se nadala nečem skandaloznom, sramotnom ili barem skupom. Kutija s alatom nije baš bila dokaz potencijalne afere.

U mom je slučaju ovo bilo vrednije od prikolice dijamanata.

Bio je to znak da me je Hardy Cates kužio bolje od svih dosadašnjih tipova. Čak bolje i od Nicka. To me plašilo koliko me i usrećilo.

– Baš lijepo – rekla sam iskreno i pokušala sakriti crvenilo.

Zatvorila sam kutiju i stavila ju pored stola. Vanessa je ostala stajati sve dok se ostali nisu razišli. Osjetila sam kako me prži pogledom. Ignorirala sam ju i nastavila gledati u laptop.

Baš ne znaš s muškarcima – rekla je prigušeno da nitko ne bi čuo. – Ja bih ga sigurno navela da mi kupi nešto puno bolje od toga.

Zaključila sam da bi bilo kulturno da se zahvalim na poklonu.

Te sam večeri, poslije večere, otišla do njegovog stana misleći kako je već izašao. Planirala sam ostaviti bocu vina pred vratima kako ga ne bih morala sresti.

No kada sam se popela na osamnaesti kat, zatekla sam ga kako utipkava šifru na vratima. Upravo se vratio iz teretane, vjerojatno iz one na šestom katu. Nosio je kratke hlačice i mokru majicu kratkih rukava koja mu se pripijala uz tijelo. Bio je mišićav, ali ne previše, taman... Snažan. Definiranih mišića.

Vidjela sam kako su mu se ocrtali mišići na leđima. Majica mu je 153

by Janja bila zategnuta preko bicepsa. Kosa na vratu bila mu je potpuno mokra. Bio je oznojen i iscrpljen.

Radilo se o velikom, uzavrelom mužjaku. Skoro sam mu s drugog kraja hodnika mogla namirisati slankasti, svježi znoj na toploj koži. Osjetila sam privlačnost i odbojnost. Htjela sam ga okusiti. Htjela sam ga ljubiti po čitavom tijelu. Htjela sam pobjeći glavom bez obzira.

Lagano sam se osmjehnula držeći bocu vina. Okrenuo se i pogledao me preko ramena.

– Hej – rekao je tiho gledajući me u oči.

– Hej. – Učinilo mi se kao da mi je trebalo sto godina da mu priđem. Kao da se hodnik pretvorio u pomični remen i nosio me u suprotnom pravcu. Kad sam mu se konačno približila, pružila sam mu vino pomalo nespretno. – Hvala na poklonu. Jako mi se sviđa – rekla sam.

– Uđi – rekao je otvorivši vrata.

– Ne, hvala, samo sam ti došla dati ovo. – Prsti su nam se dodirnuli dok sam mu pružala bocu. Naglo sam povukla ruku.

To ga je nasmijalo i vidjela se iskrica u njegovim očima. – Zar te ne zanima kako je Todd uredio stan?

– Pa... zanima me. Možda, ali samo na minutu – rekla sam ušavši za njim. Upalio je svjetlo i zamalo sam zanijemjela od čuda. Stan je izgledao rustično i profinjeno. Topli zemljani tonovi drveta i tapetarije bili su u savršenom skladu sa staklenim zidom. Namještaj je bio sveden na minimum. Samo nekoliko ugodnih, velikih fotelja, sofa, stolica i jednostavni otoman presvučen kožom u boji karamele. Na zidu se nalazio triptih sa stadom na ulasku u ranč. Savršeno.

– Todd je vrijedan svake lipe, zar ne? – upitala sam.

– To mi je i on rekao. – Zahvalno je pogledao u bocu. – Napa.

154

by Janja Planinsko vino. Volim takva vina.

– Jesi li ikada bio na degustaciji vina? – upitala sam zacrvenjevši se. Prisjetila sam se kako me je podignuo na stol u vinskom podrumu i stao mi među...

– Nekoliko puta. Naučio sam nešto tu i tamo, ali nikad nisam skužio zašto je bolje kada pri kušanju uvučeš zrak kroz nos.

– Dosta komplicirano, ali ponekad je i dobro zagrijati vino u ustima... – Kad mi se približio, potpuno sam zaboravila o čemu sam govorila. Zagledala sam mu se u potamnjelo, vlažno ulegnuće u dnu vrata.

– Pa... idem ja polako. Idi se tuširati – rekla sam zamišljajući ga ispod toplog tuša i kako mu voda curi preko čvrstog napetog tijela. To me samo još dodatno zbunilo.

– Nisi vidjela ostatak stana.

– Sigurna sam da izgleda super.

– Barem zaviri u spavaću sobu – vidjela sam da me zafrkava.

– Ne, hvala.

Hardy se naslonio s jednom rukom na zidu, sav napumpan i vruć. – Je li ti itko ikada rekao da su ti oči iste boje kao Dr Pepper? – upitao je opušteno.

– Obično šarmiraš žene ovakvim komplimentima? – nasmijala sam se.

– Da, ali samo one prave.

– Ja nisam ta prava.

– Ti i Todd... ste stari prijatelji?

– Od srednje škole – kimnula sam.

– Jeste li ikada izlazili? – upitao je namršteno.

– Misliš kao dečko i cura? Ne. Odjednom se opustio kao da sam time potvrdila njegove pretpostavke. – Znači, gay je.

155

by Janja – Pa ne baš. Mislim da je biseksualac. Bio je u vezama sa ženama i muškarcima. On je otvorenih svjetonazora. Za njega je tijelo samo omot, bitna mu je osoba. Mislim da je to jako pametno razmišljanje.

– Ja sam ograničenih svjetonazora. Mene zanima samo ono što dolazi u paketu s grudima.

Spustio je pogled i zainteresirano mi pogledao prsa. Ja sam odmah neopravdano pomislila kako misli da su premale.

Pogledao me u oči. – Haven, sutra navečer idem na... otvorenje kazališta.

– Kazališta Harrisburg? – Radilo se o nacionalnom kazalištu.

Otvaralo se nakon što je prošlo jednogodišnju obnovu prizemlja koje je bilo uništeno u poplavi. Na otvorenju će biti lokalne i internacionalne zvijezde, da ne govorimo o teksaškim političarima i eliti. – Već sam se dogovorila s Toddom.

– Jedan od mojih partnera donirao je novac u ime naše tvrtke tako da se moram pojaviti.

Imala sam osjećaj da me je želio pozvati da idemo zajedno.

Kao na spoj. Zavrtjelo mi se u glavi od same pomisli. Nisam bila spremna na spoj, a pogotovo ne s njim. – Možda se sretnemo.

Ako ne... lijepo se provedi – nastojala sam zvučati opušteno.

– I ti isto.

– Hvala. Vidimo se. – Okrenula sam se i posegnula za bravom. Ispružio je ruku pored mene i posegnuo za vratima.

– Dopusti.

Uspaničila sam se i željela pobjeći što prije, no Hardy je zastao.

– Haven – rekao je čekajući da se okrenem prema njemu.

Napetost među nama bila je toliko jaka da sam mu gotovo mogla osjetiti pritisak i težinu tijela na vlastitoj koži. Zanimalo 156

by Janja me kakav je bio u seksu. Grub i nasilan ili nježan.

Onda sam se počela pitati je li ikada udario ženu.

Nekako si nisam mogla zamisliti da bi netko tako snažan udario nekog toliko slabijeg od sebe, ostavljajući modrice.

Međutim, Nick me je uvjerio da su i nezamislive stvari moguće.

Kada budem smogla hrabrosti s nekim spavati, sigurno neće biti netko mišićav. Ali možda me je zato i privlačio. Zato što sam znala da s njim nikad ne bih mogla ostvariti duboku vezu i povezanost.

Pogledala sam mu u hipnotizirajuće plave oči. Znala sam da nije dobro za mene, ali unatoč tome, željela sam se prepustiti tom velebnom, jakom tijelu... i neka ide sve u klinac. Disati punim plućima. Vjerovati u nekoga.

– Ostani na vinu – rekao je nježno.

– Moraš se... otuširati.

Lagano se osmjehnuo. – Mogla bi mi se pridružiti.

– Kako da ne – rekla sam mračno, zamišljajući mokre mišiće i nasapunjanu kožu. – Mo'š mislit'.

Hardy je otvorio vrata i pustio me da pobjegnem. – Moglo bi biti zanimljivo – viknuo je za mnom dok sam odmicala hodnikom.

Nasmijala sam se, ali se nisam usudila okrenuti.

Nakon toga nisam spavala cijele noći. Budila sam se cijelo vrijeme. Ustala sam loše raspoložena i ukočena. Shvatila sam da je svaki susret s Hardyjem počeo izgledati kao predigra.

by Janja

„Mjesečina“ je bila večer posvećena glazbi braće Gershwin u izvedbi raznih pjevača i glazbenika. Kroza zgradu je mililo oko pet stotina ljudi dok su se zrakom širili zvukovi jazza.

157

by Janja Gershwin je bio savršen izbor. Imao je prizvuk spontanosti i opuštenosti.

Harrisburg je imao dvije pozornice. Velika tradicionalna na katu bila je rezervirana za velike produkcije. Pomična pozornica s podom na rasklapanje čiji je svaki dio stajao na pneumatičnim klipovima. Na taj bi se način pod mogao prilagoditi svakoj produkciji. Zidovi su također bili na rasklapanje što je omogućavalo bezbrojne mogućnosti.

Iako me Todd nije privlačio, odlično je izgledao u smokingu.

Sudeći po pogledima, mislim da su i ostali dijelili moje mišljenje. Bio je visok i vitak tako da mu je smoking lijepo padao.

Todd me je odveo u kupovinu i zajedno smo odabrali crnu jednostavnu haljinu s crnim, baršunastim vrpcama. Prednja strana haljine bila je jako jednostavna, ali je izrez na leđima bio toliko dubok da nisam mogla obući ništa ispod nje.

– To ti je prednost malih grudi. Ne treba ti grudnjak da bi ti dobro stajale – rekao mi je Todd.

– Nije mi važno kako mi stoji od naprijed niti kako mi grudi dobro što je. Brine me to što osjećam propuh na mjestima za koje nisam ni znala da postoje – rekla sam.

Todd me je pogledao s leđa i uvjerio me da je sve u redu. Ne može mi nitko ništa vidjeti, osim ako mi ne stane jako blizu i ne pogleda niz leđa. Kao što sam i očekivala, došla je i većina obitelji. Tata, Liberty i sva tri brata. Liberty je izgledala prekrasno. Nosila je crvenu, svilenu haljinu koja joj je bila omotana oko raskošnog tijela.

– Ne mogu ti skinuti oči sa žene. Kao da gledam u vatru – rekao je Todd Gageu.

Gage se samozadovoljno osmjehnuo i stavio joj ruku oko 158

by Janja struka. Bend je počeo svirati „Embraceable You“. Liberty je pogledala u Gagea. – Jesi li za ples? – upitao je Gage dok ga je promatrala puna iščekivanja. Kimnula je glavom. – Idemo – rekao joj je tiho uzevši joj ruku. Zacrvenjela se. Isprepleli su prste dok su išli prema podiju.

– Dečko, dobro te je istrenirala – viknuo je Todd za njima i sjeo do mene i Jacka. Na drugom kraju stola stajala je povorka koja se pozdravljala s ocem.

– Ona je prava ženska za njega – rekao je Jack dok je promatrao Liberty i brata kako plešu. – Dosta se opustio od kad se oženio. Nisam nikada mislio da bi se Gage mogao toliko zaljubiti.

Osmjehnula sam se. – Tako ćeš i ti jednog dana. Jednog ćeš dana upoznati nekoga tko će te oboriti s nogu.

– Tako se osjećam svake subote – odgovorio je Jack.

– Zgodna mačka – rekao je Todd za Jackovu trenutačnu curu koja se vraćala iz toaleta.

– Kako se zove? Heidi?

Jack je odjednom problijedio. – Ne i nemoj da ti padne na pamet da ju tako zoveš. Zove se Lola. Ona i Heidi prošli su se tjedan potukle.

– Zbog čega? – upitala sam. Izgledao je kao da je bila njegova krivica. – Nema veze. Bolje da ne znam.

– Bolje ti je da ti još nešto prešutimo – rekao je Todd.

Pogledala sam ga zbunjeno, a on je kimnuo prema drugom kraju stola gdje je otac i dalje držao audijenciju. Smrznula sam se kad sam vidjela da se rukuje s Hardyjem Catesom. Hardy nije izgledao kao aristokrat u smokingu, već više kao netko tko bi najradije pio hladno pivo s društvom. Izgledao je nasilno pripitomljen civiliziranom odjećom i kao da je jedva čekao da je 159

by Janja se oslobodi.

Otac ga je pronicljivo promatrao. Naravno da je bio napadan kao i uvijek. Svi su ga pažljivo slušali. – Planiraš se natjecati s Travisovima? Planiraš nas preveslati? – upitao je otac intrigantno.

– Ne, gospodine – odgovorio mu je odmjeravajući snage, ali s poštovanjem.

– Zašto si se onda uselio u moju zgradu?

– Zato što Travisovi nisu jedini koji žele pogled s visoka – odgovorio je Hardy nasmiješeno.

Nisam trebala pogledati u oca da bih znala da mu se svidio njegov odgovor. Jako mu se svidio, međutim stari je bio zlopamtilo. – U redu, poklonili ste se glavonji pa ste sada slobodni.

– Hvala, ali vi niste Travis koga sam zapravo došao vidjeti – rekao je Hardy i pogledao ravno u mene.

Udvarao mi se na očigled cijele obitelji. Pogledala sam u Todda moleći da mi priskoči u pomoć, ali ga je ovo očito dobro zabavljalo.

Svi su se odjednom zagledali u mene. Pogledala sam u Hardyja i progovorila koliko god sam normalnije mogla. – Večer, gospodine Cates. Nadam se da se dobro zabavljate.

– Moglo bi i bolje.

Ova je rečenica zvučala nadasve dvosmisleno.

– Hej, Cates – rekao je Jack ustavši i potapšao Hardyja po ramenu. – Idemo za šank na pivo?

Hardy je ostao nepomično stajati. – Ne, hvala.

– Ja častim.

Na sve to, Liberty i Gage sada su se vratili za stol. Gage, koji se inače ponašao kao posesivni mužjak kada je bila u pitanju 160

by Janja njegova žena, pogledao ga je ubilačkim pogledom.

Liberty je čvrsto uhvatila Gagea za ruku. – Hardy, kako si?

Nismo se vidjeli sto godina – rekla je osmjehujući se opušteno.

– Super, a ti?

– Odlično. Imamo sina. Zove se Matthew – rekla je.

– Čuo sam. Čestitam.

Gage je zurio u Hardyja na takav način da sam se sva naježila.

– Što hoćeš? – upitao je Gage tiho.

– Želim plesati s tvojom sestrom – rekao je Hardy gledajući ravno u mene.

– Nema šanse – rekao je Gage prije no što sam uspjela progovoriti.

– Slažem se – rekao je Jack kao iz topa.

Otac me značajno pogledao preko stola.

Joe mi je u tom trenutku stao iza moje stolice i stavio mi ruku na rame. – U čemu je problem? – pitao je.

Osjećala sam se ugušeno. Pretjerano zaštitnički nastrojeni muškarci kojima nije padalo na pamet da me puste da sama odlučim. Maknula sam Joeovu ruku. – Nema nikakvih problema. Gospodin Cates samo me pitao za ples koji sam odlučila prihvatiti.

– Samo preko mene mrtvog – rekao je Joe i ponovno mi stavio ruku na rame. Iznervirano sam mu zabila lakat u rebra. – Ne zanima me tvoje mišljenje – rekla sam.

– Možda bi te trebalo zanimati. Moramo popričati – prijeko me pogledao.

– Kasnije. – Osjećala sam se neugodno jer smo napravili scenu i svi su nas počeli gledati.

– Odmah – navalio je Joe. – Ovo stvarno prelazi svaku granicu pa čak i kada se radi o 161

by Janja poremećenoj teksaškoj obitelji punoj luđaka koji žele sve kontrolirati – rekla sam zapanjeno.

– Dok vi vijećate je li joj dopušteno plesati ili ne, bit ću za šankom – rekao je Hardy.

Krenuo je prema šanku, a ja sam i dalje zurila u Joea koji se obično nikad ne bi prtljao u tuđe stvari. Ovoga puta to očito nije bio slučaj.

– Samo trenutak – rekao je Joe ostatku Travisa i povukao me u stranu.

– Što je bilo? – ljutito sam prošaptala dok smo se probijali kroz gužvu. – Zašto je toliki problem ako plešem s Hardyjem Catesom?

– Problematičan tip i to nam je svima jasno. Imaš muškaraca na izbor. Zašto baš njega? Zar toliko želiš isprovocirati obitelj? – upitao je Joe mirno.

– Činjenica je, Joe, da neke stvari ovise o meni, a ne o tome kako će obitelj o tome misliti.

– Slažem se, ali ne mogu te mirno promatrati dok ideš prema još jednoj provaliji. Ako te mogu spasiti prije no što se sunovratiš, onda ću to i napraviti.

– Sve što je vezano za Hardyja Catesa moja je osobna stvar.

Na meni je da se nosim s posljedicama – rekla sam.

– U redu, sve dok imaš na umu da postoje velike šanse da budeš zavedena i iskorištena.

– Zašto misliš da bi se to moglo dogoditi? – upitala sam odrješito.

– Prije jedno dvije godine, uskoro nakon što si se udala, fotografirao sam Hardyja Catesa za članak u Texas Monthlyju.

Na njegovu zamolbu. Proveli smo skoro cijeli dan zajedno.

Pričali smo o raznim stvarima da bih na kraju shvatio da se 162

by Janja svaki razgovor svodio na jednu osobu... postavljao je bezbroj pitanja nastojeći izvući što više privatnih detalja...

– O Liberty? – promrmljala sam.

– Vraga! Ne o njoj, nego o tebi.

– Molim? – rekla sam uzdrmano.

– Rekao je da ste se upoznali na vjenčanju.

– Je li rekao kako? – upitala sam van sebe.

– Ne, ali si očito ostavila dubok dojam. Zato sam mu morao naglasiti da si zauzeta, udana, ali njemu to uopće nije smetalo.

Htio je saznati što više. Bilo mi je to nekako čudno – Joe me zabrinuto pogledao, tamnosmeđih obrva istih kao i moje. – A on te sad ovako rastavljenu i ranjivu i dalje vreba.

– Ne vreba me. Samo me pitao za ples.

– Vreba te. Haven, od svih žena u ovoj dvorani, on je tebe našao. Što misliš zašto?

Preplavila me jeza. Sranje. Zar sam se opet našla u istoj situaciji? Možda je moja privlačnost prema Hardyju odraz samodestruktivnog mazohizma.

– Nešto smišlja. Mislim da nam se želi dokazati, na neki način iskoristiti Travisove. Ne bih se čudio da tebe za to koristi.

Možda misli da ti je uzbudljivo zabijati kajlu koristeći tipa koga ti obitelj ne može podnijeti.

– Nije istina – usprotivila sam se.

– Mislim da je. Zaboga, Haven, pronađi nekog drugog. Ako želiš nekoga, ja znam tonu tipova – umorno je provukao prste kroz kosu.

– Ne, nitko mi ne treba – odgovorila sam jadno.

– Idemo nazad za stol.

Odmahnula sam glavom. Nije mi padalo na pamet da se vratim nazad kao ukoreno dijete.

163

by Janja – Hoćeš da plešemo? – upitao je Joe. – S bratom? Ne, jer ne želim izgledati baš toliko jadno. Osim toga, mrziš plesati – lagano sam se osmjehnula.

– Istina – pogledao me s olakšanjem.

– Idem u toalet provjeriti šminku, vraćam se za par minuta.

Nakon što je Joe otišao, počela sam bezglavo hodati kroz dvoranu. Bolje da nisam ni došla na otvorenje. Trebala sam ostati kod kuće. O svemu dobro razmisliti, a pogotovo zašto me Hardy Cates i dalje toliko privlači unatoč očitom pretvaranju i mišljenju cijele obitelji.

Prije no što sam shvatila gdje sam, našla sam se za šankom.

Odmah sam ga primijetila, onako visokog i jakog. Držeći čašu žestice, lagano se oslanjao o šank. S nekim je pričao, ali nisam mogla vidjeti s kim. Nesigurno sam mu počela prilaziti i nagnula glavu u stranu ne bih li vidjela s kim priča.

Pričao je sa ženom. Naravno. S obzirom kako je izgledao, uopće me nije čudilo što je privlačio pozornost. Vitka ženska, velikih grudi i obučena u haljinu boje zlata. Imala je plavu kosu tako da je izgledala kao neka nagrada koja se dodjeljuje na festivalima.

Ukočila sam se čim sam ju ugledala.

– Bok, Vanessa – rekla sam potišteno.

164

by Janja

10.

V

anessa Flint pogledala me uobičajenim pogledom, tipa, ne želim da me ometaš, na što sam već navikla.

– Dobro se provodiš? – upitala je ljubazno.

– Ludo – rekla sam. Jedna od onih večeri. Od svih žena na svijetu, Hardy se morao zalijepiti za moju užasnu šeficu. Kao da mi je netko želio pokazati da ovo s Hardyjem stvarno nema nikakvog smisla.

– Haven – rekao je i odložio čašu na šank.

– Večer, gospodine Cates. Želim vam dobar provod. Ja sam na odlasku – rekla sam suzdržano.

Prije no što su uspjeli reagirati, okrenula sam se i počela se probijati kroz gužvu. Problijedjela sam i počela osjećati mučninu. Moji su ipak bili u pravu kada se radilo o Hardyju.

Stvarno mi to nije trebalo.

Na pola puta osjetila sam nečiju ruku. Ukočila sam se i okrenula. Ugledala sam Hardyjevo smrknuto lice.

– Bolje se vrati Vanessi jer ako pomisli da sam te preotela, čistit ću toalet u redu cijeli tjedan.

– Nisam s njom, nego sam pio za šankom. Što sam trebao?

Stajati u kutu dok ti smišljaš hoćeš li plesati sa mnom ili nećeš?

– Pa ne baš u kutu, ali nisam mislila da ćeš mi naći zamjenu u roku od pet minuta – odbrusila sam.

– Nije ti zamjena, nego sam tebe čekao. Osim toga, trebalo ti je malo duže od pet minuta da se odlučiš. Ne treba mi takvo sranje ni od tebe, a ni od tvoje obitelji, Haven.

165

by Janja – Što drugo očekuješ s obzirom na to kako si se ponašao?

Cvijeće i slavlje? Imaju pravo što ti ne vjeruju.

– Ali što ti misliš? Koji su to moji motivi?

– Mislim da je bolje da ti na to ne odgovorim pred svim ovim ljudima.

– Onda idemo na neko mirnije mjesto pa mi odgovori nasamo. K vragu, očekujem objašnjenje – rekao je kroz stisnute zube.

– U redu. – Odjednom sam se zablokirala, uspaničila.

Uhvatio me oko zapešća. Zadnji put kad sam se našla s ljutim tipom, završila sam u bolnici. Unatoč tome što me uhvatio čvrsto, nije me boljelo. Pokušala sam se opustiti i pustiti da me vodi kroz gužvu.

Pjevačica je pjevala „Summertime“, mračnu, čeznutljivu melodiju koja se zrakom protezala poput dima.

Bila sam sva u bunilu kad smo napustili dvoranu i prošli kroz foaje. Došli smo do vrata, ali nam se netko prepriječio preko puta. Gage. Gledao nas je izvan sebe, jedno pa drugo, a mislim da ga je osobito uznemirilo to što me je Hardy držao za zapešće.

– Je l’ ti treba pomoć? – upitao me je tiho.

– Dobro je – uzvratio je Hardy ubilačkim pogledom.

Nije se osvrnuo na njega, već je nastavio gledati U mene. Bila sam mu zahvalna na brizi i pomislila koliko mu je moralo biti teško da me prepusti nekome koga je toliko prezirao. Ali Gage je znao da sve ovisi o meni. Samo je ponudio pomoć u slučaju da mi zatreba.

– Sve je u redu. Ništa mi ne treba – odgovorila sam.

Kimnuo je glavom, mada se htio umiješati. Kad smo odlazili, gledao me kao da sam odlazila sa samim Luciferom. Znala sam da je Gage bio zabrinut za mene. Nije imao povjerenja u 166

by Janja Hardyja Catesa.

Kad si bolje pomislim, nisam ni ja imala povjerenja.

Hardy me izveo kroz vrata, skrenuo iza ugla i odveo iza zgrade sve dok nismo došli do nekog stubišta koje je smrdjelo po ustajalom metalu i betonu. Bila je potpuna tišina, osim kapljanja vode i našeg ubrzanog disanja. Kroz prozor je probijalo prigušeno svjetlo.

Hardy je stao ispred mene. Njegova se veličina isticala još više nasuprot betonskom zidu.

– Sad mi reci što misliš – rekao je odrješito.

Nisam se htjela suzdržavati. – Mislim da me ne bi ni pogledao da ne pripadam Travisovima. Mislim da želiš pokazati Gageu da ako on može imati Liberty, onda ti možeš spavati s njegovom sestrom. Mislim da imaš skrivene motive koje si ni sam ne želiš priznati. Mislim...

Ostala sam bez daha kad me zgrabio. Osjetila sam mješavinu straha, bijesa i, na moje veliko čuđenje, seksualno uzbuđenje.

– Grdno se varaš – rekao je s otegnutim naglaskom. – Nisam toliko kompliciran, Haven. Želim te od onog trenutka kad smo se sreli u onom vražjem vinskom podrumu. Zato što sam u tih pet minuta s tobom bio napaljeniji nego s bilo kojom drugom ženom. Nema nikakve veze s tvojom obitelji, Haven. Nema nikakvih skrivenih motiva. Radi se jednostavno o tome da te želim jebati do bola!

Bila sam izvan sebe koliko me uvrijedio. Počeo me ljubiti prije no što sam mu uspjela odgovoriti. Počela sam ga odgurivati. Nakratko je prestao i rekao mi nešto bezobrazno.

Nisam razaznala što jer mi je srce udaralo u ušima kao ludo.

Uhvatio me rukama oko glave i ponovno me poljubio. Bio je topao i sladak. Gurnuo mi je jezik dublje u usta. Osjetila sam 167

by Janja neopisivo uzbuđenje. Međusobnu glad koja je rezultirala eksplozijom. Predano sam otvorila usta. Toliko sam se stresla da sam jedva stajala. Jednu je ruku stavio iza mojih leđa kako bi me zaštitio od hladnog betona, a drugom me je milovao po tijelu.

Poljubila sam ga ližući ga na isti način kao on mene. Bila sam totalno izvan sebe.

Počeo me ljubiti po vratu. Osjetila sam grebanje svježe izbrijane brade od čega mi se okrenuo želudac od uzbuđenja.

Prokomentirao je da bi poslije elitnog školovanja trebala biti dovoljno pametna da mogu zaključiti kad me netko želi odvesti u krevet. Samo što je to iz njegovih usta zvučalo daleko vulgarnije.

– Nisam profinjen tip – nastavio me hvatati i osjetila sam topli dah na koži – i ne mogu te nagovoriti da spavaš sa mnom koristeći uglađene riječi i manire. Mogu ti samo reći da nikada nisam nikoga toliko želio kao tebe. Prekršit ću i zakon ako treba samo da bih te imao. Da si samo došla sa mnom u Galveston te večeri kad smo se upoznali, ne bih te pustio tjedan dana. Dao bih sve od sebe tako da nikad ne bi poželjela otići od mene.

Privukao me jače iza leđa i primijetila sam da mi je svukao haljinu i razgolitio grudi. Obuhvatio mi je male grudi i palcem trljao ružičastu bradavicu sve dok se nije ukrutila, a potom se sagnuo i počeo ju lizati. Izdigla sam se na prste i uzdahnula dok je on i dalje ljubio nabreklu bradavicu sisajući ju čvrsto.

Uhvatila sam ga za glavu. Počele su mi navirati suze u kutovima očiju od spoznaje da sam se mogla osjećati ovako dobro.

Podignuo je glavu i počeo me ponovno ljubiti, duboko i predano. – Daj mi da spavam s tobom. Dat ću ti kako god budeš željela... dugo, lagano, divljački, nježno... K vragu, pokušat ću se ponašati i kao džentlmen ako te to pali. Misliš da te želim samo

by Janja 168

by Janja zato što si jedna od Travisovih? Bilo bi mi sto puta lakše da si bilo tko drugi, a ne jebena Travisica. Takvi kao ti gledali su me s visine cijelog života.

– Nikad te nisam gledala s visine – odbrusila sam tresući se od frustracije i želje. – Da me znaš, nikad to ne bi pomislio.

– Pa u čemu je onda problem? Tvoj bivši? Još ga uvijek voliš?

– zarežao je.

– Ne – odgovorila sam hvatajući mu se grozničavo za svilenkastu kragnu.

– Reci mi da me ne želiš. Reci mi i ostavit ću te na miru jednom za svagda.

– Ne snalazim se u ovome svemu. Zaboga, zar to nije očito?

Nick je jedini muškarac s kojim sam spavala. Ovo za mene nije šala – izletjelo mi je.

Nikad mu ovo nisam namjeravala priznati, ali sam se osjećala bespomoćno, ranjivo i nisam si mogla dopustiti da me povrijedi.

U glavi su mi se miješali seks, bol i strah.

Hardy se ukočio. Sve se odjednom promijenilo. Podignuo mi je lice i stavio ruku na potiljak. Oči su mu se plavile čak i u mraku. Dodir mu je postao nježan, zaštitnički i počeo me je gladiti po naježenim rukama. Shvatila sam da je bio zatečen.

Nije očekivao da sam bila neiskusna kada se radilo o ovakvim igrama.

– Haven... – zvučao je toliko nježno da sam se počela tresti još više. – Nisam znao. Mislio sam da...

– Da sam raspuštenica. Da sam snob.

– Šššššš.

– Ali ja...

– Šššššš.

Zašutila sam i dopustila da me zagrli. Izgubila sam se u 169

by Janja njegovom zagrljaju i naslonila mu glavu na čvrsta prsa. Jednim sam dijelom željela pobjeći, a drugim sam dijelom žudjela za njegovim dodirom i zagrljajem. Milovao me po kosi prelazeći mi nježno prstima preko tjemena. Osjećala sam kako se opuštam i topim.

Počeli smo se lagano njihati kao da smo bili na valovima.

Hardy me ljubio po vratu. Okrenula sam glavu i potražila mu usta. Dao mi je što sam tražila. Pohotni i dugi poljubac od koga mi se zavrtjelo u glavi. Držao me s puno nježnosti i podrške.

Drugom je rukom posegnuo za haljinom i podignuo ju prema gore.

Trgnula sam se kad sam mu osjetila ruku oko golog struka.

Poljubio me u vrat i počeo šaptati nešto što sam tek napola uspjela čuti. Komplimente i utješne riječi kojima me pokušavao smiriti dok mi je širio noge. Dodirnuo me, šireći ih lagano, dok je uokolo kružio prstom sve dok nije došao do sredine.

Bespomoćno sam se vrpoljila dok me je trljao kružeći bez prestanka. Svaki put kad bih osjetila kako mi njegov hrapavi prst prelazi preko klitorisa, uzbuđeno bih uzdahnula.

Vlažila sam se sve više i uzdisala sve glasnije. Cijelo mi je tijelo bilo preplavljeno željom za seksom. Okrenula sam se i dopustila mu da me ljubi kako je želio. Uživala sam dok mi je duboko zabijao jezik u usta. Uklonio je ruku i posegnuo za remenom na hlačama... u tom se trenutku sve promijenilo.

Kad sam ga osjetila tako velikog i dignutog, svako je uzbuđenje netragom nestalo. Jednostavno je... iščezlo. Počele su mi se vraćati slike i strah kad sam zadnji put bila s Nickom.

Nepodnošljiva bol i brutalno nabijanje koje je bilo samo donekle ublaženo vlastitom krvlju. Osjetila sam mučninu u želucu i grlu.

Odbojnost prema mišićavom tijelu i njegovoj težini. Počela sam 170

by Janja se nesvjesno otimati.

– Prestani – počela sam ga uzdihano odgurivati. – Ne, prestani. Ne želim. Ne želim. Ne... – zagrizla sam usnicu i natjerala sam se da prestanem vikati jer mi je glas počeo glasno odjekivati.

– Što ti je? – upitao je Hardy bez daha.

Tresla sam se, postala odbojna i nastojala se zaštiti koliko god sam mogla. – Pusti me na miru. Skidaj ruke – odbrusila sam.

Počela sam histerično popravljati haljinu drhtavim rukama.

– Haven, jesam li te povrijedio? Što ti je? – upitao je zatečeno.

– Nisam za jebanje na javnim mjestima – rekla sam hladno hodajući prema vratima. Da me je ponovno dotaknuo, totalno bih se raspala... poludjela. – I ne volim kad me se na nešto prisiljava.

– Kako da ne. Nisam te uopće prisiljavao. Sama si to htjela.

– Nemoj si baš toliko laskati.

Bio je crven, napaljen i strašno iznerviran. Polako se počeo oblačiti. Kada se sabrao, zvučao je ponovno normalno i suzdržano. – Znaš kako se zove žena koja radi ovakve stvari?

Sigurna sam da raspolažeš s nekoliko riječi. Možda bi ih trebao podijeliti s nekim koga to stvarno zanima. – Prije no što je stigao odgovoriti, potrčala sam uz stube kao da bježim iz zatvora.

Nekako sam uspjela naći put nazad u dvoranu. Našla sam se okružena smijehom i plesom. Shvatila sam da sam očito imala velikih problema jer si nisam mogla zamisliti seks čak ni s nekim tko me ovoliko privlačio. Bilo me stid same sebe. Hardy je sigurno mislio da sam kučka. Sigurno će me nakon ovoga 171

by Janja otpušiti. Ta mi je pomisao donijela svojevrsno olakšanje, ali me istovremeno željela rasplakati.

Todd je odmah zapazio. Pričao je s tipom za šankom i ugledao me čim sam ušla. Zagledao mi se u blijedo lice i otečene usne od ljubljenja. – Izgledaš kao da si došla s grupnjaka – rekao je.

– Molim te, pozovi mi taksi – šapnula sam.

– Draga, ja ću te odvesti kući. Nasloni se na mene – pogledao me toplo i zabrinuto plavim očima.

Uzmaknula sam kad me pokušao zagrliti.

– U redu – rekao je praveći se da nije primijetio moju nenormalnu reakciju – onda me uhvati pod ruku. Da izađemo na sporedni izlaz?

Odvezao me do ulice Main 1800 u kabriolet BMW-u bez ikakvih pitanja što mi je savršeno odgovaralo. Sve dok nismo došli do mog stana na sedmom katu. Uredio ga je nesvakidašnjom mješavinom antiknog namještaja i svojih osobnih kreacija. Bež i bijele nijanse isticale su se na tamnoj, drvetom obloženoj pozadini. Todd je dodao i malo kiča, kao, na primjer, vrata obložena zaslonom od trske s motivom havajske plesačice.

Pogledao mi je u mučaljivo lice, posegnuo za čupavcem sa sofe i omotao ga oko mene. Sjela sam na sofu i pomaknula noge kako bi mogao sjesti.

– Morao je biti vražje dobar ples – rekao je otpuštajući leptirmašnu. Ostavio ju je da mu visi oko vrata i zalegao na sofu kao mačak.

– Nismo plesali – rekla sam odsutno.

– Ne? – Odveo me u mrak na neko stubište.

172

by Janja – Daj mi udovolji pa mi reci... je l’ dobar?

Naglo sam se zacrvenjela.

– Toliko dobar? – upitao je Todd.

Počela sam se nervozno smijati. Nisam bila sigurna hoću li mu uspjeti opisati.

– Znaš kad te netko ljubi pa ti je odmah jasno da je to samo uvod u nešto drugo? Da im je samo jedno na pameti? Vidiš, Hardy se ljubi tako kao da je to ljubljenje jedina stvar na svijetu, kao da ne želi ništa više od toga. Kao da je poljubac sam po sebi seksualni čin. Zatvorila sam oči prisjećajući se poljupca. – I jedan je od onih koji ti drži lice u rukama.

– Mmmm, obožavam to. Pa što se dogodilo? Zatekao te jedan od braće?

– Ne. Ja sam u pitanju. Ja sam ta koja je sve sjebala. Pogubila sam se usred cijele situacije.

Nastupila je poduža pauza. – Kako si se pogubila? Zašto? Na što si... Haven, makni ruke s lica i reci mi što se dogodilo. Pričaš s Toddom. Reci mi.

– Uplašila sam se. Prestravila. Odgurnula sam ga i pobjegla glavom bez obzira.

– Čega si se uplašila?

– Osjetila sam mu... znaš na što... mislim.

Todd me pogledao sarkastično dok sam oklijevala. – Erekciju? Komadinu? Pišu? Štap? Zaboga, Haven, nećemo valjda o ovome kao djeca?

Uznemireno sam ga pogledala. – Obično ne pričam o predmetu erekcije.

– Šteta. Najbolji se razgovori baš i vrte oko toga. Kreni, draga.

Duboko sam uzdahnula. – Ljubili smo se i čim sam mu osjetila erekciju, totalno sam se zablokirala. Samo tako. Nakon 173

by Janja iskustva s Nickom, imam strašne asocijacije kada se radi o tome.

– Nakon kakvog iskustva? – upitao je tiho. – Nikad mi nisi rekla. Iako mogu pretpostaviti.

– One večeri kada sam ostavila Nicka, imali smo divljački seks – rekla sam okrenuvši lice u drugu stranu.

– Divljački seks – upitao je Todd – ili te silovao?

– Ne znam – rekla sam umirući od sramote. – Mislim, bili smo u braku. Nisam htjela seks, ali me prisilio pa me valjda...

– Silovao te – odgovorio je uvjereno. – Nema veze što ste bili u braku. Ako ne želiš seks i netko te na njega natjera, onda se radi o silovanju. Jebote, najrađe bih ga ubio – Toddovo se lice tako smračilo. Nikad ga nisam vidjela ovako ljutog.

– Haven, draga... znaš da kada se žena uzbudi i ovlaži da ne boli. Osobito kada se radi o muškarcu koji zna što radi kao, na primjer, Hardy.

– Da znam, ali unatoč tome što mi je to jasno u glavi, tijelo mi reagira na drugi način. Tako da čim sam osjetila tu veliku stvar među butinama, odmah sam se uspaničila. Osjetila sam mučninu. Užas. – Umotala sam se u zeleni čupavac kao u kukuljicu.

– Zar ovo do sada nisi rekla terapeutu?

Odmahnula sam glavom. – Za sada još uvijek radimo na postavljanju osobnih granica. Sljedeća je dva tjedna na odmoru tako da moram čekati dok se vrati da joj kažem.

– A seks nije unutar osobnih granica?

– Morala sam se pozabaviti puno ozbiljnijim stvarima od seksa – namršteno sam odgovorila.

Todd je otvorio usta kao da će nešto reći, ali se predomislio. – I onda, kad su se stvari dobro zagrijale, rekla si Hardyju da prestane – upitao je nakon kraće pauze.

174

by Janja – Da... i nisam to baš napravila na najbolji način – rekla sam oslonivši bradu na koljena.

– Što je on na to rekao? Kako je reagirao?

– Nije ništa naročito rekao, ali se dalo vidjeti da je popizdio.

– Da, tipovi obično polude kad ih ostaviš na suhom. Radi se o tome da te Hardy nije povrijedio i da te nije prislio na nešto što nisi htjela. Je l’ tako?

– U pravu si.

– Mislim da se možeš opustiti kada je on u pitanju.

– Nisam se osjećala sigurnom.

– Mislim da se sigurnost ne svodi na osjećaj, nego na poduži proces. Počevši sa stjecanjem povjerenja. Zašto mu se ne povjeriš kada se radi o ovakvim stvarima?

– Neće me moći razumjeti. Pobjeći će glavom bez obzira kada bude vidio koliko sam luda.

– Niti si ti luda, a niti je on slabić, Haven. Mislim da te podsvjesno privlači upravo zbog toga što znaš da bi se sa svime mogao nositi.

– Ali što ako se ne želi nositi?

– Evo ti opcija: ili ćeš mu dati priliku da ti se dokaže ili ćeš odustati od svega i nikada ne saznati. S istim ćeš se problemom morati suočiti i s nekim drugim.

– Ili...

– Ili što?

Nervozno sam oblizala usta. – Ili bih prvo mogla s tobom.

Ovo je bilo prvi put u životu da je Todd ostao bez riječi.

Raširio je oči i nijemo otvarao i zatvarao usta poput ribe. – Je l’ ti to mene zoveš u krevet? – napokon je uspio upitati.

Potvrdno sam kimnula. – Ako se baš moram uspaničiti i pobljuvati usred cijele stvari, radije bih to napravila s tobom.

175

by Janja Ako mogu s tobom, moći ću i s Hardyjem.

– O jebote! – Todd se počeo histerično smijati. Poljubio me u dlan. – Draga. Haven. Ne – lagano je pritiskao poljubac o moju ruku. – Volio bih ti pomoći i nadasve sam, draga moja, počašćen tvojom idejom, ali mislim da ti u ovom trenutku ne treba jebač, nego nešto puno više od toga. Na raspolaganju ti je plavooki divljak koji jedva čeka da ti ga zabije. Dao bih mu šansu da sam na tvome mjestu. Ukoliko možeš prijeći preko njegove ružnoće i smotanosti – počeo se smijati.

Kada sam izvukla ruku, zatvorila sam ju kao da je poljubac bio novčić koji sam željela sačuvati. – Todd, dok si plesao s Liberty... je li ga spomenula?

– Rekla je da ne vidi razlog zašto vas dvoje ne biste mogli biti zajedno zbog onoga što se dogodilo između njega i Gagea.

Uzimajući u obzir i sve ono što zna o njemu dok su živjeli u istoj vukojebini.

– Ah, opet ti.

– Da, opet ja – rekao je Todd koji nije podnosio provincije.

– Liberty misli da te neće povrijediti. Rekla je da ju Hardy nikada nije zavlačio i da joj je uvijek nastojao pomoći koliko god je mogao. Misli da ste stvoreni jedno za drugo.

– Ne znam samo kako kad mi i njegova erekcija zadaje probleme – rekla sam pokunjeno.

– Veza ne ovisi samo o erekciji, no što se mene tiče... zamarati se erekcijom najbolji je problem za koji sam čuo.

http://www.balkandownload.org/

Nakon što je Todd otišao, okupala sam se, obukla pamučnu pidžamu i natočila si čašu vina. Pitala sam se gdje je Hardy, je li ostao nakon što sam otišla.

176

by Janja Bila sam u velikom iskušenju da ga nazovem, ali nisam bila sigurna što i koliko sam mu željela reći.

Sjela sam na sofu i počela buljiti u telefon. Željela sam čuti Hardyjev glas. Mislila sam o uzavrelim trenutcima na stubištu prije no što sam se uplašila. Na njegove ruke i usta kako me lagano istražuju... prekrasno. Neopisivo.

Zazvonio je telefon.

Toliko sam odskočila da sam skoro prolila vino. Dignula sam slušalicu i odgovorila sva izvan sebe. – Halo?

Ali to nije bio Hardyjev glas.

– Bok, Marie.

177

by Janja

11.

N

ick. – Smrznula mi se krv u žilama. – Odakle ti moj broj? Što hoćeš?

– Samo me zanima kako si.

Glas mu je zvučao tako poznato da se nekoliko posljednjih mjeseci činilo kao san. Kad bih zatvorila oči, činilo se kao da sam i dalje u stanu u Dallasu i čekam da se svakog trenutka vrati s posla.

Zato nisam zatvorila oči. Kao da bi mi i jedan treptaj mogao uzrokovati smrt. Zagledala sam se u bež presvlaku na sofi sve dok se i posljednja nit nije izgubila u magli. – Odlično sam, a ti?

– upitala sam.

– Nisam baš najbolje. I dalje mislim kako nije gotovo između nas. Nedostaješ mi, Marie.

Zvučao je snuždeno. Nešto me je u njegovom mračnom glasu navelo da se osjećam krivom.

– Haven ovdje. Više se ne odazivam na Marie.

Mislila sam da ću ga time isprovocirati pa sam se iznenadila kada je odgovorio. – U redu, Haven.

– Zašto si nazvao? Što hoćeš? – rekla sam otresito.

– Želim samo malo popričati – zvučao je ozlojađeno i jadno. – Zar ne možemo više ni pričati?

– Valjda možemo.

– Puno sam o svemu razmišljao. Želim da znaš da nikada nisam želio da stvari do te mjere izmaknu kontroli.

Toliko sam stisnula plastičnu slušalicu da me je čudilo što ju 178

by Janja nisam slomila. Povjerovala sam mu. Nikada nisam ni pomislila da je to planirao ili radio namjerno. Stvari koje su se dogodile u njegovoj prošlosti definitivno su ga oštetile. Bio je žrtva koliko sam i ja bila, no to nije značilo da sam mu oprostila ono što mi je napravio. Žalila sam zbog stvari koje smo izgubili... i onih koje nismo nikada ni imali. Osjetila sam mučninu i strah.

– Mrziš li me, Haven? – upitao je tiho.

– Ne, ali mrzim ono što si napravio.

– Ja također – uzdahnuo je. – Stalno mislim... samo da smo si dali malo više vremena i pokušali naći rješenje, a ne dopustiti tvome bratu da se umiješa i nametne nam razvod tako jebeno brzo...

– Povrijedio si me, Nick – bilo je jedino što sam uspjela reći.

– I ti mene. Lagala si mi o malim i velikim stvarima... uvijek bi me držala po strani.

– Nisam znala drukčije. Istina bi te uvijek naljutila.

– Znam, ali za dobar je brak potrebno dvoje. Morao sam se nositi s puno stvari... s činjenicom da me je tvoja obitelj odbila, da sam morao raditi kao pas da bih te uzdržavao i uvijek bi me krivila što nisam mogao riješiti tvoje probleme.

– Nije istina. Možda si se ti tako osjećao, ali ja te za to nikada nisam okrivljavala.

– Nikada ni nisi stvarno bila sa mnom. Čak ni kada bismo spavali. Nikada se nisi opustila. Što god bih napravio, nikad mi nisi uzvratila kao druge žene. Nadao sam se da će se stvari poboljšati.

K vragu, Nick, znao si jako dobro kako me povrijediti i pobuditi osjećaj neadekvatnosti koga sam se nastojala riješiti.

Nick je znao stvari o meni koje nitko drugi nije znao. Uvijek 179

by Janja ćemo dijeliti osjećaj neuspjeha. Bio je to dio naših osobnosti.

Nikada to nećemo moći izbrisati.

– Viđaš li se s nekim? – upitao je.

– Ne želim o tome s tobom raspravljati.

– Znači da. O kome se radi?

– Ne viđam se ni s kim niti sam s ikim spavala. Ne moraš mi vjerovati, ali je istina. – Odmah sam si predbacila što sam mu to rekla i zato što sam mu se imala potrebu opravdavati.

– Vjerujem ti. Zar me nećeš pitati isto?

– Ne. Ne zanima me izlaziš li s nekim ili ne. Nije moja stvar.

Na trenutak je zašutio. – Drago mi je da si dobro, Haven. Još uvijek te volim.

Počela sam plakati. Bilo mi je drago što me nije mogao vidjeti. – Ne želim da me ponovno nazoveš.

– Još uvijek te volim – ponovio je i spustio slušalicu.

Lagano sam spustila slušalicu, zabila glavu u sofu i nastavila plakati. Plakala sam do iznemoglosti, podignula glavu i duboko izdahnula.

– I ja sam tebe nekoć voljela – rekla sam naglas iako me Nick nije mogao čuti.

Ali ja nisam znala što je zapravo ljubav. Pitala sam se kako ikada možemo biti sigurni volimo li nekoga stvarno.

Sljedeći je dan padala kiša.

Ponekad bi u Houstonu nastupila suša. Imali su lokalnu šalu koja je glasila: „Drveće moli pse da se olakšaju.“ Ali kada je padalo, onda je stvarno padalo. Budući da je grad bio na ravnici, uvijek je imao velikih problema s odvodom. Za vrijeme veliki padalina, voda se skuplja na vrhu ulica i slijeva se u odvode, kanale i riječne rukavce koji utječu u Meksički zaljev.

Prethodnih je godina puno ljudi poginulo tijekom poplava, 180

by Janja zarobljeni u prevrnutim automobilima dok su pokušavali prijeći nabujalu rijeku. Ponekad bi poplave uzrokovale pucanje plinovoda, kanalizacije, lomile mostove i uništavale glavne prometnice.

Tijekom popodneva pratili su poplavu, a malo kasnije izdali i upozorenje o dolasku poplave. Stanovnici su znali kako se nositi s ovakvim prilikama jer je Houston bio podložan naglim poplavama. Izbjegavali bi ulice za koje su znali da će do večeri biti najopasnije.

Otišla sam na sastanak u Buffalo Tower na kome se raspravljalo o novom online sistemu procesuiranja narudžbi.

Vanessa je trebala ići na sastanak, ali se predomislila i poslala mene. Rekla mi je da je sastanak čisto informativan i da je imala važnijeg posla nego slušati o novom softveru.

– Saznaj što je više moguće tako da možemo prodiskutirati sutra ujutro.

Već sam unaprijed znala da ako ne budem imala odgovor na jedno od njezinih pitanja da će me sigurno u nešto uvaliti. Zato sam odlučila naučiti i najmanji detalj o softver programu pa čak i šifre.

Osjetila sam olakšanje što nije spomenula ništa vezano za prethodnu večer u Harrisburgu i što nije pitala za Hardyja.

Pokušala sam odgonetnuti što misli, ali to je bilo isto kao prognozirati nepredvidivo vrijeme. Nije bilo šanse. Možda je mislila da je to nešto čime se netko poput nje ne može zamarati.

Iako je Buffalo Tower bio samo nekoliko ulica od ulice Main 1800, otišla sam autom jer je lijevalo kao iz kabla. Neboder je izgledao kao jedna od onih crvenih granitnih zgrada iz 20-ih.

Nakon što sam parkirala u prizemlju garaže, provjerila sam poruke na mobitelu. Imala sam propušten poziv od Hardyja i 181

by Janja poruku. Okrenulo mi se u želucu. Pritisnula sam dugme i poslušala poruku.

– Hej, moramo razgovarati o prošloj večeri. Nazovi me kad završiš s poslom – zvučao je iznervirano.

To je bilo sve. Poslušala sam ju ponovno i pomislila kako bih radije preskočila sastanak i odmah ga nazvala. Obavit ću to što brže i nazvati ga čim prije.

Dok smo stručnjakinja za softver Kelly Reinhart i ja završile, bilo je već šest i pet. Moglo je trajati još i duže da nam iz osiguranja nisu javili da je garaža poplavljena. Većina je ljudi do tada već otišla, ali su ostala dva-tri automobila koja se trebalo maknuti.

– K vragu, radi se o mom autu – rekla sam Kelly, zatvorila laptop i stavila ga u torbu. – Bolje da ga idem maknuti. Mogu li vas nazvati sutra što se tiče stvari koje nismo uspjele raspraviti?

– Naravno – rekla je Kelly.

– A vi?... Idete li i vi do garaže?

– Nisam danas došla automobilom. Na popravku je. Muž će doći po mene u pola sedam. Ako hoćete, mogu s vama liftom do dolje.

– Ne, nema potrebe. Bit će u redu – osmjehnula sam se i uzela torbu.

– Onda dobro. U redu. Vratite se gore ili se obratite osiguranju ako bude nekih problema. S obzirom na to kako ova stara zgrada propušta vodu, automobil vam je možda već i poplavljen – namrštila se Kelly.

– Koje sam ja sreće. Taman kad sam kupila novi – nasmijala sam se.

Kako je većina zaposlenih već otišla, zgrada je djelovala tiho i avetinjski. Vrata zaključana, prozori zatamnjeni. Sva sam se 182

by Janja stresla kada sam čula kako grmi. Jedva sam čekala da se vratim kući. Žuljala me cipela, patent na hlačama mi se zabadao u struk i bila sam gladna. Iznad svega, željela sam se čuti s Hardyjem i reći mu koliko mi je žao zbog prošle večeri. Željela sam mu objasniti... neke stvari.

Ušla sam u lift i pritisnula prizemlje. Vrata su se zatvorila i počela sam se lagano spuštati. Dok sam se spuštala, osjetila sam trzaj, začula kako nešto puca i sve je odjednom stalo. Svjetla su se ugasila, hidraulika prestala raditi. Sve je stalo. Uspaničeno sam uzviknula jer sam se zatekla u potpunom mraku. K tome sam čula i vodu kao da je netko odvrnuo slavinu s vanjske strane lifta.

Uplašeno sam, ali smireno, počela pritiskati dugmad na ploči, no ništa se nije pomaknulo.

– Telefon – rekla sam naglas nastojeći se ohrabriti vlastitim glasom. – Uvijek postoji telefon u liftu. – Prstima sam na zidu napipala interfon. Pritisnula sam dugme, ali se nitko nije javio.

Bilo mi je drago što nisam bila jedna od onih koji su se bojali liftova. Bila sam i dalje smirena. Pokušala sam u torbi pronaći mobitel. Nešto hladno prešlo mi je preko noge. Prvo sam pomislila da je propuh, ali sam nakon nekoliko sekundi osjetila hladnu vlažnost u cipelama i shvatila da stojim u par centimetara vode.

Pažljivo sam izvadila i otvorila mobitel. Uperila sam svjetlo mobitela kao bateriju da bih mogla vidjeti odakle ulazi voda.

Blatna je voda ulazila kroz prorez zatvorenih vrata. Užas.

Kada sam uperila svjetlo prema gore, shvatila sam da ne ulazi samo kroz vrata, nego da se slijeva i od gore.

Kao da je cijeli lift tonuo.

Nemoguće. Nije moglo biti par metara vode... zar to znači da 183

by Janja je cijelo prizemlje poplavljeno?

To se nije moglo dogoditi u vremenu od kad sam stigla u zgradu pa do sada. Sranje... zato je i nestalo struje jer je cijeli lift pun vode.

– Valjda nije moguće – promrmljala sam i počela panično zvati glavnu zgradu. Zazvonilo je dvaput i onda me prebacilo na snimljenu poruku glavne centrale. Čim sam čula tri broja za osiguranje, odmah sam ih utipkala. Opet je dvaput zazvonilo... i nakon toga zauzeto.

Počela sam psovati, nazvala centralu i pokušala dobiti Kellyin broj. Javila mi se sekretarica.

– Bok, ovdje Kelly Reinhart. Trenutačno nisam u uredu.

Ostavite poruku nakon signala i javit ću se čim prije.

Ostavila sam poruku, nastojeći zvučati odmjereno, ali hitno.

– Kelly, Haven ovdje. Zapela sam u liftu u prizemlju garaže.

Ulazi voda. Molim te javi osiguranju da sam ovdje.

Voda je i dalje ulazila i slijevala mi se oko nogu.

Kad sam završila, vidjela sam da mi je baterija pri kraju. Kako je bila pri kraju, nisam htjela riskirati pa sam nazvala 911 gledajući si u prste kao da pripadaju nekom drugom. Čekala sam sve dok mi se opet nije javila sekretarica.

– Trenutačno pokušavamo odgovoriti na velik broj poziva. Sve su linije zauzete. Molim vas pričekajte. – Čekala sam minutu, što se činilo kao vječnost, i spustila slušalicu jer sam znala da se nitko neće javiti. Ponovno sam pažljivo birala brojeve... 9-1-1... ovoga je puta bilo zauzeto.

Mobitel se oglasio dajući mi do znanja da je baterija skoro pri kraju.

Voda mi je sada dosezala do listova i prestala sam se pretvarati da je sve u redu. Ušla sam u listu primljenih poziva i 184

by Janja nazvala Hardyja.

Zazvonio je. Jedanput... dvaput... i uzdahnula sam s olakšanjem kada sam mu začula glas.

– Cates ovdje.

– Hardy – zapelo mi je u grlu koliko sam ubrzala – Ja sam, trebam te, trebam pomoć.

– Gdje si? – odmah je uzvratio.

– U Buffalo Toweru. U liftu. Zarobljena sam u liftu u prizemlju. Ulazi voda. Puno vode. Mobitel je ponovno zapištao.

– Je l’ me čuješ?

– Ponovi.

– U liftu, u Buffalo Toweru. Zapela sam u garaži, u liftu, ulazi voda, treba mi... – Mobitel je zapištao i ugasio se. Ostala sam u potpunom mraku. – Ne! – viknula sam isfrustrirano.

– Hardy? Hardy? K vragu.

Potpuna tišina osim zvuka naviruće vode.

Počela sam osjećati navalu histerije i mislila da joj se prepustim ili ne. Znala sam da time neću ništa postići i da se sigurno neću bolje osjećati tako da sam ju odlučila potisnuti i duboko uzdahnula.

– Ljudi se ne udave u liftovima – rekla sam naglas.

Voda mi je dosegnula koljena i bila je hladna kao led.

Smrdjela je odvratno. Po ulju, kemikalijama i kanalizaciji.

Izvukla sam laptop iz torbe, otvorila ga i pokušala dobiti internet signal. Barem sam imala svjetlo s ekrana pa nisam stajala u potpunom mraku. Pogledala sam u strop pokriven lamperijom i malim svjetlima. Nijedno više nije radilo. Zar ne bi trebao postojati otvor za izlaz? Možda je bio neprimjetan, a nisam se mogla popeti da bih ga pronašla. Nagnula sam se u stranu, pokušala ponovno nazvati preko interfona i pritisnula 185

by Janja svu dugmad, ali ništa.

Skinula sam cipelu i vikala sam nekoliko minuta udarajući petom po vratima i zidu kako bih privukla pozornost.

Sada sam već bila u vodi do struka. Bilo je toliko hladno da su mi počeli cvokotati zubi i boljeti me noge. Osim zvuka vode, vladala je potpuna tišina. Vladao je potpuni mir, osim u mojoj glavi.

Shvatila sam da ću umrijeti u ovom metalnom kovčegu. Čula sam da utapanje nije najgori način da se umre. Bilo je puno gorih stvari. Da budem iskrena, nikada nisam napravila ništa toliko zanimljivo što bi bilo vrijedno spomena u osmrtnici.

Nisam ostvarila snove koje sam imala na faksu. Nikad nisam zapravo izgladila stvari s ocem. Nikada nisam pomogla siromašnima. Nikada se nisam ni dobro poseksala.

Pretpostavljam da većini ljudi pred smrt kroz glavu prolaze dubokoumne misli, no ja sam, za razliku od toga, mogla misliti samo na scenu s Hardyjem na stubištu. Da sam se barem iseksala pa bih se barem imala čega sjećati. Čak sam propustila i tu priliku. Željela sam ga. Toliko sam ga željela. Sve je u mom životu bilo nedovršeno. Stajala sam čekajući da se utopim, ali ne s osjećajem pomirenosti, nego podmuklog bijesa.

Kad mi je voda dosegnula grudi, umorno sam ispustila laptop i pustila ga da potone. Tonuo je kroz vodu koja je bila toliko mutna da se svjetlo ekrana gotovo nije ni vidjelo sve dok se nije potpuno isključio. Bila sam totalno dezorijentirana u mraku.

Naslonila sam se u kut, disala i čekala. Pomislila sam kako ću se osjećati kad mi nestane zraka i kad budem morala povući vodu u pluća.

Stresla sam se od glave do pete kada sam začula glasni udarac po stropu. Gledala sam slijepo i uplašeno lijevo-desno. Ponovni 186

by Janja udarac. Udaranje i struganje metala. Strop je zacvilio i cijeli se lift zaljuljao kao čamac.

– Ima li koga? – upitala sam sva izvan sebe.

Začula sam prigušen glas.

Panično sam udarala po zidovima. – Upomoć! Zarobljena sam!

Uslijedio je odgovor koji nisam mogla razumjeti. Netko je i dalje radio na vrhu lifta pokušavajući napraviti otvor. Začulo se škripanje metala i probijanje lamperije. Pripila sam se uza zid da bih izbjegla komade koji su padali od gore. Odjednom sam ugledala svjetlo baterije na površini vode.

– Ovdje sam – rekla sam kroz suze odmičući se od zida. – Ovdje sam. Možete li me izvući?

Počeo se naginjati kroz rupu sve dok mu nisam ugledala lice i ramena.

– Moram ti unaprijed reći – rekao je Hardy naprežući se da bi se provukao kroz prolaz – da naplaćujem puno za spašavanje iz lifta.

187

by Janja

12.

H

ardy! Hardy! – Spasio me. Bila sam totalno izvan sebe. U naletu olakšanja i osjećaja zahvalnosti, htjela sam mu reći milijun stvari odjednom. Prva stvar koja mi je grozničavo izletjela iz usta bila je: – Stvarno mi je krivo što nisam spavala s tobom.

Tiho se počeo smijati. – I meni isto, no samo da te upozorim da su vani dva tipa iz osiguranja koji slušaju što govoriš.

– Baš me briga – rekla sam očajno. – Izvuci me odavde i kunem se da ću spavati s tobom. Čula sam kako je tip sa španjolskim naglaskom rekao: – Daj da ju ja izvučem.

– Ova je moja, amigo – odgovorio je Hardy samouvjereno i ispružio ruku. – Možeš li mi dohvatiti ruku, Haven?

Stala sam na prste, uhvatila ga za dlan. Uhvatio me rukom oko zapešća. Bila sam prekrivena ljigavom vodom tako da sam mu odmah iskliznula iz ruke. Udarila sam o zid.

– Ne mogu – rekla sam nastojeći zvučati normalno dok sam potiskivala plač. – Voda je puna ulja.

– U redu. Nema problema. Ne plači, draga. Silazim. Stani sa strane i drži se za rukohvat – rekao je užurbano.

– Ne, čekaj, inače ni ti nećeš moći van... – ali on se već spuštao dolje. Uhvatio se za rub otvora na stropu i visio nekoliko trenutaka. Lagano je doskočio na što se lift pomaknuo, a razina vode podignula. Počela sam gaziti kroz prljavu vodu, zagrlila ga i popela mu se do struka prije no što se uspio 188

by Janja mrdnuti.

Hardy me čvrsto uhvatio, jednom rukom ispod stražnjice, a drugom oko leđa. – Imam te, moja hrabra djevojčice.

– Nisam hrabra. – Stisnula sam ga oko vrata i naslonila mu se na rame kao da sam se željela uvjeriti da je stvaran.

– Naravno da jesi. Većina bi žena do sada bila potpuno histerična.

– Skoro da sam i p-postala – govorila sam mu u kragnu – ali si me s-spasio u zadnji čas.

Stisnuo me jače. – Sve će biti u redu, draga. U sigurnim si rukama.

– Ne mogu vjerovati da si ovdje – rekla sam nastojeći zaustaviti cvokotanje.

– Naravno da sam ovdje. Kad god me zatrebaš. – Pogledao je prema otvoru gdje je jedan od tipova iz osiguranja svijetlio baterijom kako bismo mogli vidjeti. – Manuel, imate li negdje pumpu za ispumpavanje?

– Ne – rekao je sa žaljenjem – ovo je stara zgrada, imaju je samo nove.

Hardy me milovao po drhtavim leđima. – Vjerojatno nam ne bi baš puno ni pomoglo. Je l’ bi netko mogao isključiti glavni osigurač? Ne želim da se počnemo micati dok ju budemo vukli van.

– Nema potrebe, već je isključen.

– Kako znaš?

– Isključi se automatski.

Hardy je odmahnuo glavom. – Želim da netko ode tamo i pobrine se da je to sranje stvarno isključeno.

– U redu, šefe. – Manuel je preko voki-tokija nazvao šefa osiguranja koji se nalazio u glavnom uredu. Šef je rekao da će 189

by Janja poslati nekoga da ode isključiti glavni osigurač za sve liftove i da će nam javiti. – Kaže da ne može do policije zbog prevelikog broja poziva, ali da je tvrtka za održavanje liftova poslala nekoga i da je na putu.

– Voda se i dalje penje – rekla sam Hardyju obuhvativši ga čvrsto nogama oko struka.

– Idemo van momentalno.

Hardy se nasmijao i sklonio mi pramen s lica. – Isključit će ga za minutu. Zamisli da smo u toploj kadi.

– Nemam snage za maštanje – odgovorila sam.

– Očito nikad nisi radila na bušotini. Jesi li se povrijedila?

Udarci? Modrice? – upitao je milujući me po ramenima.

– Ne, samo sam se bojala.

– Ali sada se više ne bojiš? – upitao je suosjećajno zagrlivši me čvršće.

– Ne. – Istina. Imala sam osjećaj da mi se ništa ne može dogoditi dok god sam se držala za ta snažna ramena. – Samo mi je h-hladno. Ne razumijem odakle ovolika voda.

– Manuel kaže da se urušio zid između garaže i odvodnog tunela. Zato se sada sve slijeva ovdje.

– Kako si me pronašao tako brzo?

– Bio sam na putu kući kad si me nazvala. Odmah sam skrenuo ovdje i našao Manuela i njegove kolege. Spustili smo se rezervnim liftom u ravnini tvoga kako bih probušio rupu s iskrivljenim odvijačem – pričao je gladeći me po kosi. – Otvor je bio već malo teži. Morao sam ga izbiti čekićem.

Začuli smo šuštanje i promukli glas iz voki-tokija. – U redu, šefe, osigurač je isključen – rekao je Manuel Hardyju.

– Odlično – rekao je Hardy pogledavši Manuela. – Pružit ću ti ju gore. Pazi da ne padne u procijep između lifta. Jako je skliska.

190

by Janja – Uhvatio me za glavu i pogledao mi u lice. – Haven, gurnut ću te prema gore, stat ćeš mi na ramena i oni će te uhvatiti od gore.

Kužiš?

Nevoljko sam potvrdila jer se nisam željela odvojiti od njega.

– Kad izađeš gore, da nisi takla žice i kablove. Sa strane na zidu nalaze se male ljestve. Pazi kako se penješ. Namašćena si kao janje na ražnju.

– A ti?

– Bit će ok. Stavi mi nogu na dlan.

– Ali k-kako ćeš se...

– Haven, prestani pričati. Daj mi nogu.

Bila sam iznenađena lakoćom s kojom je to napravio.

Podignuo me jednom rukom držeći me za stražnjicu i predao me tipovima iz osiguranja. Ovi su me uhvatili ispod ruku i povukli me kroz otvor. Držali su me jako pažljivo da ne padnem jer sam bila prekrivena ljigavim slojem.

S lakoćom bih se popela ljestvama da mi se ruke i noge nisu toliko klizale. Penjanje je zahtijevalo ozbiljnu koncentraciju i trud sve dok nisam došla do kata na kome je Hardy prethodno otvorio vrata. Dočekalo me je nekoliko ljudi. Dvoje službenika, šef osiguranja, domar, tehničar za održavanje liftova i Kelly Reinhart.

– Bile smo zajedno prije pola sata. Ne mogu vjerovati... vidjela sam ju prije...

Ignorirala sam ih sve redom, ali ne iz bezobrazluka, nego od straha. Nisam se htjela maknuti od vrata i panično sam dozivala Hardyjevo ime. Čula sam brčkanje, stenjanje i jedne od najgorih psovki koje sam ikada čula.

Manuel se popeo prvi, nakon njega uslijedio je njegov kolega.

Na kraju se izvukao Hardy, mokar ko miš i prekriven tamnim 191

by Janja ljigavim slojem poput mene. Odijelo mu se slijepilo za tijelo. Bio je najzgodniji muškarac koga sam ikada vidjela.

Bacila sam mu se u naručje, uhvatila ga oko struka i stavila mu glavu na prsa. Čula sam da mu srce udara kao ludo. – Kako si izašao? – upitala sam.

– Stao sam na rukohvat, uhvatio se za rub otvora i zamahnuo nogama. Pao bih nazad da me Manuel i Juan nisu zgrabili na vrijeme.

– El mono – objasnio je Manuel na što se Hardy počeo smijati.

– Što je rekao?

– Rekao je kao majmun – odgovorio je Hardy i posegnuo za novčanik u stražnjem džepu. Izvadio je nekoliko novčanica ispričavajući se što su namočene. Samo su se nasmijali i rekli da je novac novac, i nakon toga uslijedilo je rukovanje.

Držala sam se za Hardyja dok je pričao s tehničarom i šefom osiguranja. Iako sam bila na sigurnom, nisam ga mogla pustiti.

Njemu očito nije smetalo što sam se prilijepila i s vremena na vrijeme prešao bi mi rukom preko leđa. Upravo su stigli vatrogasci. Svjetla su rotirala.

– Čuj – rekao je Hardy šefu osiguranja pružajući mu posjetnicu – dosta priče za sada. Ona je prošla kroz pakao.

Moram se pobrinuti da se oboje što prije okupamo. Ako netko želi izjavu o ovome što se dogodilo, nek' mi se jave sutra.

– U redu. Javite ako vam zatreba pomoć. Sretno – odgovorio je šef.

– Baš je dobar – rekla sam Hardyju dok smo prolazili pored vatrogasnog kamiona i kombija iz kojega je izlazila snimateljska ekipa.

– Moli Boga da ga ne tužiš – odgovorio je Hardy i poveo me prema parkiranom, srebrnom mercedesu bež sjedala.

192

by Janja Savršenstvo.

– Ne, ne mogu u automobil ovako odvratna i prljava – rekla sam bespomoćno.

Hardy je otvorio vrata i požurio me unutra. – Draga, nećemo valjda pješice.

Osjećala sam se neugodno za vrijeme kratke vožnje prema ulici Main 1800 jer sam znala da ćemo upropastiti navlake. Tu priči nije kraj. Nakon što smo parkirali, prišli smo liftu da idemo prema predvorju. Odjednom sam stala. Pogledala sam u lift pa u stube. Hardy je stajao do mene.

To je bila zadnja stvar koju sam željela napraviti. Ući ponovno u lift. Bilo bi previše. Svaki mi se mišić suprotstavljao toj ideji.

Hardy je šutio i čekao da se sredim.

– Jebiga, ne mogu izbjegavati liftove do kraja života – rekla sam s knedlom u grlu.

– Ne u Houstonu – pogledao me nježno. Pomislila sam da bi se taj pogled mogao pretvoriti u sažaljenje i to me je navelo da se pokrenem.

– Hajdemo gore, Haven – promrmljala sam si u bradu i pritisnula dugme. Ruka mi se tresla. Dok sam čekala da se lift spusti, osjećala sam se kao da stojim na vratima pakla.

– Ne sjećam se jesam li ti se zahvalila što si me spasio. Ako nisam... hvala. Želim da znaš da nisam uvijek baš ovoliki... baksuz. Nisam jedna od onih žena koje se treba neprestano spašavati.

– Drugi ćeš put ti mene spasiti.

To me je nasmijalo i opustilo. Rekao je pravu stvar.

Vrata su se otvorila, ušla sam u metalnu kutiju i stala u kut.

Hardy je ušao za mnom. Prije no što su se vrata zatvorila, Hardy 193

by Janja me privukao uza sebe i počeli smo se ljubiti. Sve što sam toga dana osjetila: nervozu, bijes, očaj i olakšanje, odjednom se pretvorilo u čisto bijelo usijanje.

Uzvraćala sam mu mahnitim poljupcima, uvlačeći mu jezik u usta kako bih ga što bolje osjetila. Hardy je duboko uzdahnuo kao da je bio zatečen mojom reakcijom. Uhvatio me za glavu te me rukama i ustima počeo gladno i slatko istraživati.

Za nekoliko smo trenutaka stigli u predvorje. Vrata su se otvorila uz iritirajući zvuk. Hardy me povukao u predvorje popločano crnim sjajnim mramorom. Sigurno smo izgledali kao močvarna čudovišta. Morali smo proći pored domara na putu prema glavnom liftu.

Domar David razjapio je usta u čudu kad nas je ugledao.

– Gospođice Travis? Zaboga, što se dogodilo?

– Imala sam... malu, pa... nezgodu u Buffalo Toweru.

Gospodin Cates pomogao mi je van – rekla sam sramežljivo.

– Mogu li vam biti od pomoći?

– Ne, hvala, sve je u redu – pogledala sam ga značajno – i molim vas da vam ne padne na pamet da ovo spomenete mojoj obitelji.

– Nikako gospođice Travis – odgovorio je kao iz topa. Kad smo krenuli prema liftu, nazvao je nekoga na telefon.

– Zove mog brata Jacka – rekla sam ušavši u prazan lift. – Nije mi do priče, a pogotovo ne s mojim radoznalim bratom koji voli zabadati nos tamo gdje mu nije mjesto.

Hardy me ponovno počeo ljubiti. Stavio je ruke na zid lifta kao da me se bojao dotaknuti. Topli je poljubac trajao cijelu vječnost i njegov je utjecaj bio nevjerojatno snažan. Počela sam ga milovati po ramenima i nabreklim mišicama.

Iznenadilo me koliko su ga uzbuđivali moji dodiri. Način na 194

by Janja koji me je ljubio. Kao da sam neka rijetka prilika koja će nestati.

Dignuo mu se i htjela sam ga dotaknuti. Drhtavim sam mu prstima prešla preko trbuha i dodirnula toplu metalnu kopču na remenu. U tom se trenutku lift zaustavio. Maknuo mi je ruku.

Oči su mu isijavale toplo plavetnilo, a koža grozničavo crvenilo. Zatresao je glavom kao da želi razbistriti misli i izveo me iz lifta. Izašli smo na osamnaestom katu gdje se nalazio njegov stan. Pratila sam ga bez nećkanja i čekala da unese šifru.

Unio je pogrešan broj i brava je zapištala. Suzdržavala sam se da se ne puknem smijati kad je počeo psovati. Napeto me pogledao i pokušao ponovno.

Uhvatio me za ruku kao dijete i odveo me do kupaonice.

– Samo polako. Ja ću u drugu kupaonicu. Ogrtač je na vratima. Kasnije ću otići do tvog stana i donijeti ti nešto za obući.

Ovo je bio najbolji tuš u mom životu. Mislim da se nijedan s ovim neće moći mjeriti. Okrenula sam jako toplu vodu i uživala u vrelini koja mi je obavijala hladne i bolne udove. Nasapunjala sam se i isprala. Kosu sam oprala triput.

Hardyjev ogrtač bio mi je prevelik. Vukao se po podu.

Umotala sam se i osjetila njegov prepoznatljiv miris. Čvrsto sam se povezala, zasukala rukave nekoliko puta i pogledala u zamagljeno ogledalo. Kosa mi se zakovrčala. Kako ovdje nisam imala stvari za kosu i četku, morat ću ju tako i ostaviti.

Mislila sam da ću se nakon svega osjećati iscrpljeno. Baš nasuprot. Osjećala sam se stimulirano i živahno dok mi je mekoća ogrtača obavijala meku kožu. Ušla sam u dnevnu sobu i ugledala Hardyja. Nosio je traperice i bijelu majicu kratkih rukava. Kosa mu je bila mokra. Stajao je pored stola i izvlačio sendviče i juhu iz papirnate vrećice.

195

by Janja Odmjerio me od glave do pete. – Naručio sam hranu iz restorana – rekao je.

– Hvala. Umirem od gladi. Mislim da nikad nisam bila ovako gladna.

– To se obično dogodi nakon neke traume. Recimo, kad god bismo imali neki problem na bušotini, nesreću ili požar, poslije bi jeli kao vukovi.

– Požar na bušotini sigurno je užas. Kako počnu? – upitala sam prestrašeno.

– Pa zbog eksplozija, kapanja kroz cijevi... varioci su krivi – osmjehnuo se i postavio hranu.

– Ti počni jesti, a ju ću ti skočiti do stana po odjeću. Što da ti donesem?

– Daj ostani. Mogu pričekati. Ovaj je ogrtač stvarno ugodan – rekla sam.

– U redu. – Ponudio mi je stolicu. Sjela sam i počela gledati lokalne vijesti. Skoro sam pala sa stolice kad je novinarka rekla: – ... a sada o poplavama. Upravo smo doznali kako je jedna žena spašena iz poplavljenog lifta u Buffalo Toweru. Prema riječima osiguranja, poplava u prizemlju garaže uzrokovala je zastoj lifta.

Zaposlenici su potvrdili da je žena stabilno i da nije bilo potrebe za medicinskom pomoći. Nastavit ćemo vas i dalje obavještavati...

Zazvonio je telefon. Hardy je pogledao u broj. – Tvoj brat Jack. Već sam ga nazvao i rekao mu da si dobro, ali te svejedno želi čuti.

Ah, dovraga. Sigurno nije bio oduševljen kad je saznao da sam kod Hardyja.

Uzela sam slušalicu. – Bok, Jack – rekla sam veselo.

– Zadnja stvar koju želiš čuti – počeo je Jack – jest to da ti je 196

by Janja sestra spomenuta na vijestima kao neidentificirana ženska osoba. Takvim se ženama svašta može dogoditi.

– Dobro sam. Sve je u redu. Samo sam se malo zaprljala i namočila – odgovorila sam smijući se.

– Možda samo misliš da si dobro jer si vjerojatno u šoku.

Možda si zadobila ozljede kojih nisi ni svjesna. Zašto te vražji Cates nije odveo liječniku?

– Zato što sam dobro. Nisam u šoku – uozbiljila sam se.

– Dolazim odmah po tebe. Spavat ćeš kod mene.

– Nema šanse. Stan ti je uvijek u tolikom neredu, Jack, da svaki put kad te posjetim, proizvedem nova antitijela.

Jacku nije bilo smiješno. – Nećeš ostati s Catesom pogotovo nakon ovako traumatičnog događaja.

– Jack, sjećaš li se našeg razgovora o postavljanju osobnih granica?

– Zajebi granice. Zašto si nazvala njega kad imaš dva brata koja ti rade dvije ulice od Buffalo Towera? Gage i ja začas bismo ti pomogli.

– Ne znam ni sama zašto sam ga nazvala. Samo sam... – pogledala sam neugodno u Hardyja. Pogledao me, ali je bilo teško odgonetnuti što je mislio. Otišao je u kuhinju. – Jack, vidimo se sutra. Nema potrebe da dolaziš po mene.

– Rekao sam Catesu da ako te takne, mrtav je.

– Jack, spuštam slušalicu – promrmljala sam.

– Stani – rekao je smekšano – daj da te tvoj velik buraz pokupi.

– Ne. Laku noć.

Prije no što sam prekinula, čula sam ga kako psuje.

Hardy se vratio za stol. Donio mi je čašu gaziranog pića s ledom.

197

by Janja – Hvala. Dr Pepper? – upitala sam.

– Da. S limunom i dozom Jacka Danielsa. Pomoći će ti da smiriš živce.

– Moji su živci sasvim u redu – pogledala sam ga značajno.

– Možda, ali izgledaš napeto.

Piće je bilo super. Pila sam kao luda dok me nije dodirnuo po ruci. – Hej, stani. Lakše malo, draga.

Jeli smo juhu i sendviče u tišini. Popila sam piće i uzdahnula osjećajući se puno bolje.

– Hoćeš mi napraviti još jedno? – upitala sam pružajući mu praznu čašu.

– Malo kasnije. Jack te uhvati kad najmanje očekuješ.

Okrenula sam se prema njemu i stavila ruku na naslon stolice. – Nema potrebe da me tretiraš kao tinejdžericu. Odrasla sam cura, Hardy.

– Znam, ali na neki si način i dalje nevina – rekao je odmahnuvši glavom i uzvraćajući mi pogledom.

– Kako znaš?

– Po načinu na koji se ponašaš u određenim situacijama – odgovorio je nježno.

Naglo sam se zacrvenjela. Zanimalo me je li mislio na moje ponašanje na stubištu.

– Hardy – progutala sam knedl – što se tiče prošle večeri.

– Stani. – Dodirnuo me po ispruženoj ruci na stolu. Prstima je pratio tragove žila s unutrašnje strane zapešća. – Zašto si nazvala mene, a ne braću? Drago mi je što jesi, ali me zanima zašto.

Toplina mi se ispod ogrtača proširila čitavim tijelom.

Osjećala sam nelagodu i uzbuđenje. Mislila sam koliko daleko ću se usuditi. Što ako mu kažem istinu. – Nije bilo planirano.

198

by Janja Samo sam te... poželjela.

Nastavio me je milovati. Gore-dolje, od zapešća do lakta. – Prošle si večeri bila u pravu što si me odbila. Prvi bi put ipak trebalo biti na nekom posebnom mjestu. U pravu si, ali način na koji si to napravila...

– Oprosti. Stvarno nisam...

– Ne moraš se ispričavati. – Uzeo mi je ruku i počeo se igrati prstima. – Kad sam se ohladio, dobro sam o svemu razmislio i zaključio da si vjerojatno imala nekih problema... u krevetu... s mužem.

Zagledao se tim plavim očima i nastojao upiti i najmanji pokret mog lica.

Problema u krevetu – izjava godine, pomislila sam. Izgarala sam od želje da mu se povjerim.

– Stvarno ti je bio prvi? To je za današnje vrijeme jako neobično – istaknuo je.

Kimnula sam. – Mislim da sam na neki čudan način pokušala ugoditi majci. Čak i nakon što je umrla. Mislila sam kako bi očekivala da čekam jer dobre cure ne spavaju na sve strane. Kao da sam joj ostala dužna. Nikada nisam bila kćerka kakvu je željela, kako ona, tako i otac. Imala sam osjećaj da joj dugujem da budem dobra. – Nikada do sada ovo nisam nikome priznala.

– Tek sam kasnije shvatila da je moja stvar hoću li s nekim spavati ili neću.

– I onda si odabrala Nicka.

– Da, što baš i nije bila najbolja odluka kako se na kraju ispostavilo. Bilo ga je nemoguće zadovoljiti.

– Mene je lako zadovoljiti – i dalje se igrao mojim prstima.

– Dobro jer ja ionako ne znam što trebam raditi – rekla sam nesigurno.

199

by Janja Sve je odjednom stalo. Hardy me požudno pogledao.

Uzavrelo. – To me uopće... – uzdahnuo je i nastavio drhtavim glasom – to me uopće ne zabrinjava.

Nisam ga mogla prestati gledati. Zamislila sam ga iznad sebe, u sebi i srce mi je počelo udarati kao ludo. Morala sam se smiriti. – Još jedan Jack Daniels, molim. Ovoga puta bez Dr Peppera – jedva sam izgovorila.

Hardy mi je pustio ruku i otišao u kuhinju. Donio je dvije čašice i bocu s prepoznatljivom crnom etiketom. Natočio je službeno kao da smo pili nakon završene igre pokera.

Hardy je eksirao, a ja sam pijuckala i osjetila kako mi pitki i slatkasti alkohol zagrijava usne.

Sjedili smo jako blizu. Ogrtač se otvorio i razotkrio koljena.

Pogledao je prema dolje. Sagnuo se. Svjetlo mu je poskočilo na tamnosmeđoj kosi. Nisam se više mogla suzdržati. Morala sam ga dotaknuti. Uvukla sam mu prste u kosu i počela se poigravati s kratkim kovrčama. Stavio mi je toplu ruku na koljeno.

Podignuo je lice prema meni. Prešla sam mu rukom preko hrapavog obraza i zaustavila se na mekim usnama. Opipavala sam mu nos i stavila prst u udubinu na vrhu nosa.

– Rekao si mi da ćeš mi jednom ispričati kako si ga slomio.

Nije želio o tome razgovarati. Vidjelo mu se u pogledu. No budući da sam se ja otvorila njemu, osjetio je da je vrijeme da i on bude iskren. Kimnuo je, natočio si još jedan viski, i na moju veliku žalost, uklonio ruku s koljena.

Nakon duže pauze rekao je suzdržano.

– Moj ga je stari slomio. Bio je pijanac. Pijan ili trijezan, mislim da se osjećao dobro samo kad je nekome nanosio bol.

Napustio je obitelj kada sam bio mali i bilo bi bolje da se nikada nije ni vratio. Dolazio bi i odlazio, ovisno o tome je li bio u 200

by Janja zatvoru ili ne. Istukao bi staru, napumpao ju i pobjegao sa svom lovom koju bi uspio iscijediti.

Odmahnuo je glavom i zagledao se u prazno. – Stara je visoka, ali mršava. Misliš da bi ju vjetar otpuhao. Mislio sam da će ju jednog dana ubiti. Jednom prilikom, kad sam bio otprilike jedanaest, rekao sam mu da ju ne smije ni taknuti. Ne znam što se u međuvremenu dogodilo, ali sam se probudio na podu kao da me pregazio pobješnjeli bik. Slomljenog nosa. Stara je isto bila pretučena, ali ne tako strašno kao ja. Rekla mi je da mu se više nikad ne smijem suprotstaviti. Rekla mi je da ga to samo čini još luđim. Mislila je da je bolje da mu dopustimo da s njom obavi što mora i da nas ostavi na miru.

– Zašto ga netko nije spriječio? Zašto se nije rastala? Dobila zabranu pristupa ili tome slično?

– To bi jedino funkcioniralo da imaš policajca uza sebe cijelo vrijeme. Stara je mislila da bi bilo najbolje da nađu utjehu u svojoj lokalnoj crkvi. Oni su ju uvjerili da ne traži razvod. Rekli su joj da je njezin zadatak da pokuša spasiti njegovu izgubljenu dušu. Prema mišljenju svećenika, trebali smo se moliti za očevo ozdravljenje i nadati se da će se okrenuti svjetlu i biti spašen.

Mislim da sam u tom trenutku prestao biti religiozan – rekao je Hardy mračno.

Bila sam šokirana činjenicom da je i Hardy bio žrtva obiteljskog nasilja. Čak štoviše, na gori način od mene jer je u to vrijeme bio dijete.

– Što ti je s ocem? – upitala sam tiho i obazrivo.

– Vratio se dvije godine nakon toga, ali ja sam do tada već bio puno veći. Stao sam na vrata kamp-kućice i nisam ga pustio unutra. Mama me je nastojala maknuti s vrata, ali se nisam dao.

On je... – Hardy je zastao i prešao rukom preko usta i vilice. Nije 201

by Janja me mogao pogledati. Imala sam osjećaj da će mi reći nešto što nikome do sada nije rekao.

– Reci – šapnula sam.

– Krenuo je na mene nožem. Ubo me sa strane. Uhvatio sam ga za ruku, savio ju iza leđa i prisilio ga da baci nož. Potom sam ga tukao dok nije obećao da se više nikada neće pojaviti. Nikad se više nije vratio. Trenutačno je u zatvoru. Najgore od svega bilo je to što mama nije htjela pričati sa mnom dva dana nakon toga – rekao je jadno.

– Zašto? Bila je ljuta na tebe?

– To sam i ja isprva pomislio, ali onda sam shvatio... da me se uplašila. Dok sam ga tukao, djelovao sam isto kao on. Dolazim iz loše obitelji, Haven – pogledao me rekavši to tiho.

Znala sam da me je pokušavao upozoriti. Sad mi je bilo jasno da ga je njegovo porijeklo sprečavalo da se nekome prepusti.

Pusti nekoga preblizu i taj bi te netko mogao povrijediti.

Razumjela sam ga u potpunosti. Patila sam od istog straha.

– Gdje te je ubo? Pokaži mi – upitala sam.

Hardy me je gledao zamagljenim očima pijanca, ali sam znala da to nema nikakve veze s Jackom Danielsom. Lagano se zacrvenio po obrazima i vrhu nosa. Počeo je izvlačiti majicu i pokazao mi tanki, bijeli ožiljak koji se isticao na potamnjeloj koži. Sišla sam sa stolice, kleknula ispred njega, nagnula se između nogu i poljubila mu ožiljak. Prestao je disati. Osjetila sam mu toplu kožu na usnama. Noge su mu bile čvrste poput čelika.

Uzdahnuo je i podignuo me gore kao pero. Hardy me odnio do sofe, položio me na baršunastu presvlaku, kleknuo ispred mene i počeo mi razvezivati remen. Poljubio me slatkastim zadahom viskija i otvorio ogrtač. Toplim me rukama počeo 202

by Janja dirati po grudima, obavijajući ih i stavljajući u usta.

Ustima mi je obuhvatio bradavicu i nježno ju lizao jezikom.

Počela sam se vrpoljiti, bilo je nemoguće ležati nepomično.

Bradavica mi se bolno ukrutila. Osjećala sam kako mi svakim pokretom njegovog jezika prolazi struja kroz tijelo. Uzdahnula sam i stavila mu ruke oko glave izvijajući kralješnicu kada je prešao na drugu. Dok sam mu provlačila prste kroz kosu, osjetila sam trnce. Podignula sam mu glavu prema svome licu.

Počeo me divljački ljubiti kao da me želi dosegnuti što dublje.

Stavio mi je ruku na meki dio pri dnu trbuha. Osjetila sam mu vršak malog prsta na rubu svog crnog brežuljka. Uzdahnula sam i uzdigla se prema gore. Ruka mu je kliznula niže i počeo se poigravati među oštrim dlačicama. Osjetila sam pulsiranje u unutrašnjosti. Nikad u životu nisam osjetila ovoliku želju.

Uzdisala sam i počela mu skidati majicu. Hardy me ponovno počeo ljubiti. Lizao me poslije svakog uzdaha kao da ih je želio kušati.

– Dodirni me. Molim te, Hardy... – uzdahnula sam toneći u baršunaste jastuke.

– Gdje? – vražje je prošaptao dok se poigravao dlačicama među butinama.

Razmaknula sam koljena tresući se. – Tu, tu.

Glasno je uzdahnuo. Zvučao je kao da je počeo presti.

Otvorio me je prstima prodirući u topli sok kružeći na onom mjestu koje me je dovodilo do ludila. Nježno me lizao po nabreklim usnama. Maknuo je ruku između nogu i zagrlio me kao da me je želio podignuti prema gore, ali me umjesto toga samo zagrlio i držao me izgubivši se u vlažnom podrhtavanju.

Spustio je glavu, poljubio mi koljeno te nastavio preko dojki sve do vrata.

203

by Janja – Odnesi me u krevet – rekla sam uzbuđeno grickajući mu resicu i lizajući mu uho. – Odnesi me...

Hardy se sav stresao, ispustio me iz zagrljaja i sjeo na pod okrenuvši mi leđa.

– Ne mogu. Ne večeras – promrmljao je.

Nisam razumjela što je mislio reći. Nisam mogla misliti kako je red. – Zašto? Zašto ne? – prošaptala sam.

Razmišljao je prije no što je odgovorio. Okrenuo se prema meni raširenih nogu. Posegnuo je za ogrtačem i nježno me pokrio. Nešto što je djelovalo puno intimnije od svega što se do sada dogodilo.

– Ne bi bilo fer. Ne nakon ovoga što si danas prošla. Ne želim to iskoristiti.

Nisam mogla vjerovati. Ne sada kada je sve teklo kao podmazano. Kada se činilo da se više nisam bojala. Ne sada kada sam ga ovoliko željela. – Ne, ne bi me iskoristio. Dobro sam. Želim spavati s tobom – uvjeravala sam ga.

– Nisi sposobna u ovome trenutku donositi ovakve odluke.

– Ali... – ustala sam i protrljala lice – zar ne misliš da pomalo pretjeruješ? Sada kada si me ovoliko napalio... Vraćaš mi nazad?

Za prošlu večer?

– Ne. Ne bih ti to napravio. Ne radi se o tome. Zar nisi primijetila da sam i ja napaljen? – rekao je iznervirano.

– Znači mene se ovdje ništa ne pita?

– Večeras, ne.

– Kvragu, Hardy... ostavit ćeš me da patim samo zato da bi se dokazao? – Sve me boljelo od požude.

– Želiš svršiti? – upitao me stavivši mi ruku preko trbuha.

Bilo je to kao da mi je ponudio još jedno predjelo umjesto glavnog jela. – Ne – odgovorila sam zacrvenjevši se. – Ne želim 204

by Janja stvari na pola. Želim punu seksualnu uslugu od početka do kraja. Želim da me doživiš kao odraslu ženu koja ima pravo odlučiti što želi kada se radi o njezinom tijelu.

– Draga, mislim da smo ti upravo dokazali da te doživljavam kao odraslu ženu, ali mi ne pada na pamet da iskoristim nekoga tko je danas skoro umro, koga sam doveo u stan i opio i da to napravi samo iz zahvalnosti. Nema šanse.

– Zar misliš da bih spavala s tobom samo iz zahvalnosti? – upitala sam iznenađeno.

– Ne znam. Zato želim da razmisliš dan-dva kad se ohladiš.

– Već sam se ohladila, kretenu! – Znala sam da nisam bila fer, ali si nisam mogla pomoći. Ostavio me na cjedilu kad sam izgarala od želje.

– Dovraga, želim biti kavalir.

– Odabrao si savršen trenutak da se počneš ponašati kao kavalir.

Morala sam otići što prije jer bih mogla napraviti još veću glupost. Kao, na primjer, baciti mu se oko vrata i početi ga moliti. Ustala sam sa sofe, povezala ogrtač i krenula prema vratima.

– Kamo ćeš? – skočio je na noge.

– U svoj stan.

– Čekaj da ti donesem odjeću.

– Nema potrebe. Ljudi i tako nose ogrtače na povratku s bazena.

– Da, ali pri tome nisu goli ispod ogrtača.

– I? Zar se brineš da bi se netko mogao napaliti i zaskočiti me u hodniku? Blago meni.

Zaletjela sam se prema vratima i izašla na hodnik. Bilo je dobro što sam bila ljuta jer nisam imala vremena razmišljati 205

by Janja kako ću u lift.

Hardy je došao za mnom i stao iza mene dok sam čekala lift.

Ušli smo unutra. Oboje bosonogi. – Haven, znaš da sam u pravu. Daj idemo razgovarati.

– Ako ne želiš da idemo u krevet, nema potrebe da razgovaramo o osjećajima.

– Ti si prva žena koja mi je ovo rekla – zbunjeno se počešao po kosi.

– Ne volim biti odbijena – promrmljala sam.

– Ne radi se o odbijanju, nego ostavljanju za drugi put. Ako te Jack Daniels uvijek čini ovako svadljivom, nikad ti ga više neću ponuditi.

– To nema nikakve veze s viskijem. Ovakva sam po prirodi.

Mislim da je Hardy shvatio da što god rekao, da će me to samo dodatno iznervirati. Zato je mudro šutio sve dok nismo došli pred moj stan. Utipkala sam šifru i zakoračila preko praga.

Gledao me. Izgledao je rasijano i seksi ko vrag, ali mu nije padalo na pamet da se ispriča.

– Nazvat ću te sutra – rekao je..

– Neću odgovoriti.

Pogledao me od glave do pete. Njegov me je ogrtač lagano dodirivao dok sam zabadala stopala u tepih.

– Odgovorit ćeš – šeretski se osmjehnuo.

Lagano sam zatvorila vrata i znala da se i dalje samozadovoljno osmjehivao.

206

by Janja

13.

D

ošla sam na posao u osam i trideset i svi su se odmah okupili oko mene. Kimmie, Samantha, Phil i Rob. Rekli su da im je drago da sam dobro i postavljali mi pitanja o poplavi, kako sam se osjećala dok sam bila zarobljena i kad sam izašla van.

– Uspjela sam nazvati prijatelja prije no što mi se mobilni isključio. Došao je... i sredio stvari.

– Gospodin Cates, zar ne? David mi je rekao – rekao je Rob. – Naš stanar Cates? – upitala je Kimmie na što sam ja stidljivo kimnula.

– Haven, jesi dobro? Kellie Reinhart me nazvala i ispričala što se dogodilo – rekla je Vanessa djelujući zabrinuto.

– Sve je u redu. U nove radne pobjede.

Nasmijala se, ali mi se činilo da sam ja bila jedina koja je čula sarkastični prizvuk.

– Pravi si borac, Haven. Samo naprijed.

– Samo da ti kažem da imaš oko desetak propuštenih poziva od nekoga koga je zanimalo jesi li ti ta koja je bila zarobljena u liftu. Mislim da ih zanimaš tim više što si Travisova. Napravila sam se luda i rekla da to nisi ti – rekla je Kimmie.

– Hvala ti – rekla sam i osjetila Vanessin zavidni pogled. Ona je mrzila činjenicu da sam Travisova čak i više od mene same.

– Dobro, idemo nazad na posao – rekla je Vanessa. Čekala je da svi odu od stola. – Haven, dođi u moj ured. Popit ćemo kavu i raspraviti o tvom sastanku s Kellie.

207

by Janja – Vanessa, oprosti, ali mislim da se neću moći sjetiti baš svakog detalja.

– Ali imaš sve na laptopu.

– Nemam laptop. Završio je u poplavi – ispričala sam se.

– Ah, Haven, trebala bi biti malo pažljivija kada se radi o uredskoj opremi.

– Oprosti, ali nisam ga mogla sačuvati. Voda mi je dosegla sve do...

– Onda pogledaj u bilješke. Nadam se da si vodila bilješke?

– Jesam, ali su bilješke nestale zajedno s torbom. Nazvat ću Kellie i pokušati sve ponovno prijeći, ali...

– Zaboga, Haven, zar ni torbu nisi mogla spasiti? Zar si se morala baš toliko uspaničiti i sve ispustiti iz ruku? – počela me zafrkavati.

– Vanessa – počela sam pažljivo – poplava u liftu bila je malo dublja od obične lokve.

Naravno da nije imala predodžbu što se zaista dogodilo, ali nije voljela da joj se kaže da nešto nije razumjela.

Okrenula je očima i nasmijala se kao da prepričavamo dječje dogodovštine.

– S obzirom da si sklona drami, tko zna što se stvarno dogodilo.

– Hej – omeo nas je duboki glas. Jack. Tankim je prstima zataknula plavi pramen iza uha.

– Bok, Jack.

– Bok. – Ušao je, pažljivo me pogledao, privukao i zagrlio.

Malo sam se ukočila. – Boli me briga što ne voliš da te se dotiče – rekao je Jack dok me je i dalje grlio. – Bio sam izvan sebe od brige. Svratio sam ti do stana prije par minuta i nisam nikoga našao kod kuće. Što radiš ovdje?

208

by Janja – Pa ja radim ovdje – osmjehnula sam se.

– Ne danas. Uzet ćeš slobodan dan.

– Nema potrebe – pobunila sam se svjesna Vanessinog hladnog pogleda.

Jack me konačno ispustio iz naručja. – Naravno da moraš.

Opusti se. Naspavaj. Svakako nazovi Gagea, Joea, oca i Todda... svi jedva čekaju da te čuju. Nitko te nije zvao na kućni jer su mislili da spavaš.

– Zar ću morati prepričavati istu priču četiri puta? – namrštila sam se.

– Bojim se da hoćeš.

– Jack – počela je Vanessa prijazno – mislim da nema potrebe za slobodnim danom. Mi ćemo se o njoj pobrinuti. Možda će joj pomoći da se usredotoči na nešto drugo i ne misli na to kako je zapela u liftu.

Jack ju je poprijeko pogledao. – Nije se radilo samo o tome da je zapela. Skoro se udavila. Pričao sam s tipom koji ju je jučer izvukao. Rekao je da je lift bio pun vode skoro do stropa i u mrklom mraku. Naglasio je da se nijedna žena u toj situaciji ne bi držala tako dobro kao Haven.

Hardy je to rekao o meni? Bila sam zadivljena i sretna... a bila sam zadovoljna i Vanessinim zavidnim izrazom lica.

– Pa naravno da bi trebala uzeti slobodan dan – naglasila je.

Iznenadila sam se kad me je zagrlila. – Nisam znala da je bilo toliko grozno. Zašto mi nisi rekla, Haven? – Suosjećano me je stisnula. Naježila sam se od njezinog oštrog, skupog parfema i dodira ruke. – Jadnice. Idi kući i odmori se. Reci ako ti nešto zatreba.

– Ne, hvala. Stvarno sam dobro. Ostat ću – rekla sam odmičući se.

209

by Janja – Draga, idemo. Uzimaš slobodan dan – pogledao me Jack blago.

– Imam posla preko glave – rekla sam.

– Nema veze. Može čekati do sutra. Je l’ tako, Vanessa?

– Ma da – rekla je veselo. – Mi ćemo se o tome pobrinuti.

Uživaj, draga. Nazovi me ako ti nešto zatreba – potapšala me po leđima.

Visokim je petama ostavljala duboke udubine u tepihu dok je odlazila.

– Mislim da bih ipak trebala ostati – rekla sam Jacku.

Nije popuštao. – Idi se naći s ocem. Želi te vidjeti. Mislim da je vrijeme da civilizirano porazgovarate.

Duboko sam uzdahnula i uzela torbicu. – Kao da mi u posljednjih dva dana nije bilo dovoljno uzbuđenja.

Jack je turnuo ruke u džepove i pronicljivo me promatrao.

– Hej, je l’ Cates sinoć nešto pokušao? – upitao je tiho.

– Pitaš li me kao brat ili prijatelj?

Malo je razmislio. – Valjda kao prijatelj.

– U redu. Ja sam pokušala, ali je on mene odbio. Rekao je da ne želi iskoristiti situaciju.

– Tko bi rekao – zatreptao je Jack.

– Ponio se nadasve superiorno. Kao, ono, ja sam ovdje muško pa ja odlučujem, da to kod mene ne pali.

– Haven, tipovi iz Texasa. Nismo baš poznati po osjećajnosti i taktu. Ako hoćeš takvog tipa, nađi si metroseksualca. Čuo sam da ih ima dosta u Austinu.

Lagano sam se osmjehnula. – Jack, nemaš pojma što metroseksualac uopće znači.

– Ali znam da nisam jedan od takvih – nasmijao se i sjeo na rub stola. – Haven, svi znaju da ne volim Hardyja Catesa, ali 210

by Janja ovoga puta moram priznati da je napravio pravu stvar.

– Zašto ga braniš?

Oči su mu se zacaklile. – Vi žene. Ne volite kad vas se oblijeće, a onda poludite kad vas se odbije. Nikako s vama na zelenu granu.

Neki su očevi bili naklonjeni svojim kćerkama, ali moj otac nije bio jedan od njih. Da smo proveli više vremena zajedno, možda bismo našli zajednički jezik, ali je on uvijek bio prezauzet i ambiciozan. Otac je moj odgoj u potpunosti prepustio majčinoj kontroli i bez obzira koliko sam se trudila, nikada ništa ne bi bilo dovoljno dobro. Što je više nastojala napraviti od mene idealnu kćerku, to sam se ja više opirala. Smatrala me je neženstvenom krenuvši od moje odjeće, pištolja, preko kaubojskog i indijanskog kompleta, Ranger kape koju mi je dao Joe. Sve bi to vremenom nestalo ili bi ona to razdijelila drugima.

– Ne treba ti to. To nije za curice – govorila je kada bih se pobunila.

Ujne su duboko suosjećale s njom jer su znale da me neće moći promijeniti, no na neki način znala sam da su u tome pomalo i uživale.

Iako im njihovi muževi nisu mogli kupiti kuću u River Oaku, uspjele su proizvesti tri savršene male dame: Karinu, Jaci i Susan. Za razliku od moje majke koje je imala sve na svijetu, a zaglibila s kćerkom poput mene.

Znala sam da majka nikad ne bi dopustila da završim na Wellesleyju dok god je živa. Bila ja zadrta antifeministkinja, mada ni sama nije znala zašto. Možda zato što joj je sistem u 211

by Janja kome je bila žena bogatog muža savršeno odgovarao. Ili možda zato što je znala da se stvari nikada neće do kraja promijeniti.

Muškarci su bili to što jesu i nije joj padalo na pamet da to mijenja. Mnoge su žene iz njezine generacije vjerovale da je toleriranje neravnopravnosti bila vrlina.

Majka i ja definitivno smo razmišljale na drukčiji način.

Osjećala sam se krivom što je morala umrijeti da bih ja mogla ići na koledž koji sam željela pohađati. Ni ocu se nije sviđao moj izbor, ali je bio previše očajan nakon njezine smrti da bi se mogao usprotiviti. Vjerojatno je osjetio olakšanje kad sam se maknula iz Texasa.

Nazvala sam ga prije odlaska u River Oaks kako bih bila sigurna da ću ga zateći kod kuće. Budući da mi je automobil bio uništen u poplavi, vozila sam iznajmljeni. Na vratima me dočekala domaćica Cecily. Radila je za Travisove godinama. Bila je stara još dok sam bila mala. Imala je tako izborano lice da joj se mogao zataknuti novčić među bore.

Cecily je otišla u kuhinju, a ja sam krenula u dnevnu sobu gdje je otac odmarao. Sa svake strane nalazio se kamin. Soba je bila toliko velika da bi se mogao parkirati mini-bus. Otac je podignutih nogu odmarao na sofi.

Otac i ja nismo uopće bili zajedno od kad sam se razvela.

Vidjeli smo se samo na kratko i to u prisustvu drugih ljudi.

Imala sam osjećaj da smo oboje mislili da će razgovor nasamo zahtijevati preveliki napor.

Dok sam ga gledala, shvatila sam da je ostario. Kosa mu je bila više bijela, nego sijeda. Nije više imao ten, već je izgledao blijedo poput nekoga tko više ne provodi dovoljno vremena na otvorenom. Prepustio se. Djelovao je kao čovjek koji je prestao žuriti i posezati za novim stvarima.

212

by Janja – Bok, stari – poljubila sam ga u obraz i sjela do njega.

– Ni ogrebotine – rekao je dok me pažljivo mjerio tamnim očima.

– Ne. Zahvaljujući Hardyju Catesu – osmjehnula sam se.

– Nazvala si ga, zar ne?

Znala sam kamo ovo vodi. – Da. Sva sreća da sam imala mobilni pri ruci. – Prije no što me nastavio ispitivati, nastojala sam ga omesti. – Dobra priča za terapeutkinju kad se bude vratila s godišnjeg.

Otac se namrštio s neodobravanjem. – Ideš kod doktora za luđake?

– Ne smiješ reći „za luđake“, stari. To se nekoć tako govorilo.

Sad se mentalni stručnjaci drukčije zovu.

– Kako?

– Slang za ženu koja ima... određenu vještinu u krevetu.

Odmahnuo je glavom. – Mladi.

Nasmijala sam se. – Nisam ga ja izmislila. Samo te nastojim informirati. Da... posjećujem terapeutkinju i puno mi je do sada pomogla.

– Bacanje para na plaćanje nekoga tko će slušati tvoje jadikovke. Samo ti govore ono što želiš čuti – rekao je.

Koliko ja znam, nije imao pojma o terapiji. – Stari, nisam znala da imaš diplomu iz psihologije.

Mračno me pogledao. – Nemoj okolo pričati da ideš terapeutu. Mislit će da nisi normalna.

– Nije mi neugodno ako ljudi znaju da imam problema.

– Za svoje si probleme sama kriva. Kao i za to da si se udala za Nicka Tannera kada sam ti lijepo savjetovao da to ne napraviš.

Ogorčeno sam se osmjehnula znajući da je time mislio reći 213

by Janja da je bio u pravu. – Već sam priznala da si bio u pravu što se tiče Nicka, no mislim da stalno podsjećanje na to neće biti od velike pomoći. S druge strane, nisi se ponio kako je red.

Iznervirano me pogledao. – Radilo se o principima. Opet bih isto napravio.

Razmišljala sam od koga je usvojio obrasce roditeljskog ponašanja. Možda je smatrao da je dobro za djecu da imaju autoritativnu osobu koju on sam nikada nije imao. Nikada ne bi priznao da nije u pravu. Nešto što je njemu izgledalo kao izvor snage, a meni kao slabost.

– Tata, željela bih da mi daš podršku kada pogriješim, kada sam zajebala stvari – rekla sam bojažljivo.

– Haven, ovo nema nikakave veze s ljubavlju. Moraš se naučiti nositi s posljedicama.

– To mi je jasno. – Nije bio ni svjestan s kakvim sam se posljedicama morala suočavati. Da smo imali drukčiji odnos, mogla bih mu se povjeriti, no to je zahtijevalo povjerenje za koje su bile potrebne godine da se razvije. – Nisam trebala srljati u brak s Nickom – priznala sam. – Trebala sam bolje razmisliti, ali nisam ni prva ni zadnja koja se udala za pogrešnog čovjeka.

– Cijeli si život udarala kontru meni i majci. Bila si tvrdoglavija od svih dečkiju zajedno – rekao je ogorčeno.

– Nisam to radila namjerno. Samo sam željela pažnju. Da mi posvetiš malo vremena.

– Odrasla si žena, Haven Marie. Što je bilo, bilo je. Vrijeme je da preboliš neke stvari.

– Trudim se. Prestala sam se nadati da ćeš ikada biti drukčiji od onoga što jesi. Mislim da bi i ti trebao usvojiti isti stav prema meni pa bismo jedno drugim bili manje razočarani. Ubuduće ću nastojati bolje odabrati, ali ako te moj izbor usput naljuti, ne 214

by Janja mogu si pomoći. Ne moraš me voljeti, ali ja tebe svejedno volim. Činilo se da ga to uopće nije zanimalo, nego nešto drugo. – Zanima me što ima između tebe i Hardyja Catesa? Je l’ ti se sviđa?

– Moja stvar – osmjehnula sam se.

– Znaš što se o njemu priča. Razvratnik. Nije taj za brak.

– Znam, ali nisam ni ja.

– Haven, pazi što radiš. Pregazit će te. Radi se o divljaku iz istočnog Texasa. Nemoj da ti opet kažem „znao sam“.

Uzdahnula sam i pogledala ga. Jedan od onih roditelja koji je uvijek sve najbolje znao.

– Reci mi, stari... tko bi bio pravi za mene? Daj mi primjer nekoga koga bi odobrio.

Opušteno se zavalio na sofu i počeo prstom udarati po bedru.

– Sin Georgea Mayfielda, Fisher. Jednog će dana biti nasljednik. Čvrst karakter. Ugledna obitelj. Zgodan.

Ostala sam bez teksta. Išla sam u školu s Fisherom Mayfieldom. – Stari, bio je jedan od najdosadnijih stvorenja na svijetu. Šonjo. Mrtvo puhalo.

– A sin Sama Shulera?

– Mike Shuler? Joeov pajdaš?

Kimnuo je. – Otac mu je jedan od najboljih ljudi koje znam.

Pobožan i vrijedan, a Mike se oduvijek besprijekorno ponašao.

– I puši travu ko lud.

– Nemoguće – odgovorio je stari uvrijeđeno.

– Pitaj Joea ako mi ne vjeruješ. Mike Shuler financira na tisuće kolumbijskih berača marihuane.

– Što je s vama mladima? – odmahnuo je glavom s gađenjem.

– Ne znam, ali ako su ovo tvoji najbolji prijedlozi, onda ovaj divljak iz istočnog Texasa djeluje obećavajuće.

215

by Janja – Ako završite zajedno, samo mu daj do znanja da se nikada neće dokopati mojih para.

– Ne trebaju mu tvoje pare. Ima svoje, stari – rekla sam zadovoljno.

– Htjet će još više.

Nakon ručka s ocem, vratila sam se u stan i odrijemala. Kad sam se probudila, premotavala sam naš razgovor i shvatila da ga uopće ne interesira normalna komunikacija između kćerke i oca. Deprimiralo me to što me nije mogao voljeti na isti način kao ja njega. Nazvala sam Todda i sve mu ispričala.

– U pravu si. Imam loš očinski uzor – rekla sam.

– Kao i svi ostali. Ništa neobično – odgovorio je.

Nasmijala sam se. – Hajde svrati pa da odemo na piće.

– Ne mogu. Imam spoj.

– S kim?

– S jednom mačkom, sreli smo se u teretani. Što je s tobom?

Jesi li konačno spavala s Hardyjem?

– Ne. Rekao je da će nazvati, a za sada ništa. – Pogledala sam u telefon i vidjela da imam poziv. – Čekaj, mislim da je on.

Moram prekinuti.

– Sretno, draga.

Prebacila sam se na drugi poziv. – Halo?

– Kako si? – Sva sam se naježila začuvši Hardyjev otegnuti naglasak.

– Dobro – zapištala sam kao balon. Pročistila sam grlo. – Kako si ti... je l’ te bole mišići od jučer?

– Ne. Sve savršeno radi.

Zatvorila sam oči, zadržala dah i osluškivala napetu tišinu.

216

by Janja – Jesi li još ljuta na mene? – upitao je Hardy.

– Mislim da nisam – osmjehnula sam se.

– Hoćeš da izađemo na večeru?

– Da – stisnula sam slušalicu. Idem na spoj s Hardyjem Catesom. Obitelj bi mi totalno poludjela.

– Radije bih jela ranije.

– I ja isto.

– Dođi k meni u šest.

– Važi.

Nakon što sam spustila slušalicu, zamislila sam se. Znam da bi stari rekao da sam naivna što ću izaći s Hardyjem Catesom.

Ali kada počnemo izlaziti s nekim, nikad ne znamo u što se upuštamo. Moramo dati priliku ljudima da se pokažu... i vjerovati im kada se razotkriju.

Obukala sam traperice, štikle i majicu boje narcisa koja se kopčom vezala iza vrata. Uzela sam peglu za kosu i uvila vrhove prema van. Budući da je bilo jako sparno, stavila sam samo maskaru i sjajilo za usta u boji višnje.

Shvatila sam da me je puno više strah spavati s Hardyjem Catesom nego što me bilo s Nickom dok sam bila djevica.

Vjerojatno zato što sam mislila da se mogu izvući na to što sam početnica. Kad se radi o drugom tipu, taj će već nešto očekivati. Činjenica što sam neki dan napravila test „Jeste li dobri u krevetu?“ nije nimalo pomogla. Rezultat je ukazao na sputanu curu i sugerirao niz stvari za poboljšanje „ljubavnog života“.

Većina je savjeta zvučala prljavo, neudobno i gotovo nezamislivo.

Kad sam začula zvono, nekoliko minuta prije šest, bila sam 217

by Janja toliko napeta da sam mislila da ću eksplodirati. Otvorila sam vrata, ali to nije bio Hardy.

Bio je to moj bivši muž, sav skockan u odijelu i kravati.

– Iznenađenje – osmjehnuo se i zgrabio me za ruku prije no što sam se uspjela snaći.

218

by Janja

14.

Z

akoračila sam nazad pokušavajući mu se oteti, ali je ušao unutra. Nick se i dalje osmjehivao. Odgurnula sam mu ruku i zagledala mu se u lice pokušavajući prikriti

paniku.

Bila sam usred noćne more. Mislila sam kako sanjam, ali su osjećaji očaja, straha i bijesa, koji su po meni plazili kao insekti, bili i suviše stvarni. Nešto što mi je bila realnost skoro dvije godine.

Nick je izgledao dobro, zdravo i čini se malo deblje nego dok smo bili u braku. Okruglo, dječačko lice sigurno će mu dobro pristajati kad se bude postarao. Izgledao je kao perspektivni, dolični konzervativac.

Nitko osim mene nije mogao ni slutiti kako se ispod te vanjštine krije čudovište.

– Gubi se, Nick.

Blago se nasmijao kao da ga je moje odbijanje zabavljalo.

– Zaboga, Marie, nismo se vidjeli mjesecima i to je prva stvar koju mi imaš za reći?

– Nisam te pozvala. Kako si saznao gdje živim? Kako si prošao pored domara? – David nikada ne bi puštao goste bez odobrenja stanara.

– Saznao sam gdje radiš i otišao ti u ured. Tamo sam porazgovarao s tvojom šeficom Vanessom i rekla mi je da živiš u ovoj zgradi. Dala mi je broj stana i rekla da mogu odmah gore.

Super cura. Rekla je da će me odvesti u obilazak Houstona kad 219

by Janja god poželim.

– Vas ste dvoje jako slični – rekla sam odbojno. Vražja Vanessa! Rekla sam joj dovoljno o svojoj prošlosti da zna da nisam u dobrim odnosima s bivšim. Ne čudi me što je to iskoristila protiv mene.

Nick je zakoračio dublje u stan.

– Što hoćeš? – počela sam uzmicati.

– Samo sam želio navratiti i vidjeti kako si. Idem na intervju s agencijom za osiguranje. Treba im procjenitelj. Mislim da ću dobiti posao jer sam najbolji kandidat.

Došao je tražiti posao u Houstonu? Pozlilo mi je od same pomisli. Grad od dva milijuna nije dovoljno velik da bih ga mogla dijeliti s bivšim mužem.

– Ne zanima me razvoj tvoje karijere – nastojala sam zvučati smireno. – Nas dvoje nemamo o čemu razgovarati. Izađi ili ću pozvati osiguranje – krenula sam prema telefonu.

– Uvijek dramiš – promrmljao je i zakolutao očima. – Došao sam ti pomoći, Marie, daj da ti objasnim o čemu je riječ.

– Haven – odbrusila sam.

Zavrtio je glavom kao da se suočio sa zločestim djetetom.

– U redu. Došao sam ti vratiti neke stvari.

– Koje stvari?

– Šal, torbicu... i onu narukvicu s privjescima od tete Gretchen.

Preko advokata sam tražila da ju vrati, ali je tvrdio da ju je izgubio. Znala sam da je lagao. Osjetila sam čežnju. Taj mi je mali komad prošlosti puno značio.

– Super. Gdje je? – upitala sam.

– U hotelu. Idemo se naći sutra pa ću ju donijeti.

– Bolje ju pošalji.

220

by Janja Osmjehnuo se. – Ne ide to tako, Haven. Vratit ću ti stvari, uključujući narukvicu, ali prvo moramo porazgovarati. Ako želiš, naći ćemo se na javnom mjestu.

– Samo želim da odeš. – Pomislila sam kada će doći Hardy.

Pretpostavljam za koju minutu. Tko zna što će se dogoditi.

Počela sam se preznojavati i počele su se nazirati mrlje od znoja.

– Očekujem nekoga, Nick.

Odmah sam požalila što sam mu to rekla. Znala sam da sada neće otići. Zanimalo ga je tko je na redu iza njega.

– Rekla si da nemaš nikoga.

– Sad imam.

– Koliko ste zajedno?

Gledala sam ga ne želeći mu odgovoriti.

– Jesi li mu ispričala o meni? – navaljivao je Nick.

– Zna da sam razvedena.

– Jeste se pojebali? – upitao je tiho, ali je zvučao ljutito i prezirno.

– To se tebe ne tiče.

– Možda će te ovaj za razliku od mene moći odmrznuti.

– Možda već i je – izderala sam se. Osjetila sam zadovoljstvo kada sam vidjela da je ostao zatečen.

Primijetila sam da se nešto miče... Hardyjevo vitko i mišićavo tijelo. Zastao je i nastojao procijeniti situaciju. Zagledao se u Nicka kada se okrenuo.

Znala sam da je Hardyju odmah bilo jasno o kome se radi.

Osjetio je po atmosferi i mome problijedjelom licu. Nije ni čudo što sam problijedjela s obzirom da su se našli u istoj sobi. Ako ću biti objektivna, Nick je imao ljepše lice od Hardyja, ali je Hardyjeva muževnost i samouvjerenost činila Nicka nezrelim.

Nedovršenim.

221

by Janja Dok je Nick gledao u Hardyja, odjednom se smekšao i uzmaknuo jedno pola koraka. Što god Nick očekivao, sigurno nije očekivao tipa kao Hardyja. Moj je bivši muž uvijek fizički bio superioran prema ostalima, ali sada je bio vidljivo uplašen.

Sijevnulo mi je da je Hardy, punokrvni mužjak, bio originalna verzija onoga što je Nick cijeloga života pokušavao oponašati. S obzirom da je znao da je samo kopija moćnog muškarca, Nick bi zapadao u nalete bijesa, a ja sam bila ta koja bi zbog toga ispaštala.

Hardy je ušao u stan i krenuo prema meni okrznuvši Nicka.

Zatreperila sam kad me je zagrlio i zagledao se tim plavim očima.

– Haven – promrmljao je. Zvuk njegovoga glasa kao da mi je oslobodio zrak iz pluća koji sam cijelo ovo vrijeme držala u sebi.

Udahnula sam. Stisnuo me za ruku i osjećala sam se kao da mi je udahnuo život.

– Izvoli – rekao je i nešto mi gurnuo u ruke. Cvijeće.

Prekrasni buket miješanog cvijeća omotanog u tanki papir.

– Hvala – jedva sam izustila.

Lagano se osmjehnuo. – Idi ih stavi u vazu, draga. – Nakon toga me potapšao po dupetu Nicku ispred nosa. Tipični muški signal tipa ovo pripada meni. Čula sam bivšeg kako je kratko uzdahnuo. Nakratko sam ga pogledala i vidjela da je kipio od bijesa. Nekoć bih zbog tog bijesa patila, ali nikad više.

Prožimali su me čudni osjećaji... duboka nelagoda zbog Nickovog bijesa... blaga iznerviranost zbog Hardyjeve geste... ali sve u svemu, neki osjećaj pobjede zbog spoznaje da mi Nick više ne može nauditi koliko bi to želio.

Bez obzira što ponekad nisam uživala u Hardyjevom 222

by Janja prijetećem izgledu, ovog sam puta bila zahvalna. Jedina stvar koja bi mogla ukrotiti jednog tlačitelja jest netko tko izgleda kao veći tlačitelj od njega.

– Što vas dovodi u Dallas? – čula sam da ga je Hardy opušteno upitao.

– Razgovor za novi posao – rekao je Nick skrušeno. – Ja sam Nick Tanner. Bivši...

– Znam tko ste.

– A vi ste?

– Hardy Cates.

Pogledala sam u njih i primijetila da se nijedan nije pokušao rukovati. Mislim da je Nick čuo za Catesa. Vidjelo mu se po licu da ga je od nekud prepoznao, ali nije bio siguran odakle.

– Cates... zar nije bilo nekih problema između vas i Travisovih?

– Moglo bi se reći – odgovorio je Hardy nevoljko. Napravio je kratku pauzu. – Ipak sam se s nekima od njih uspio sprijateljiti.

Naravno da je mislio na mene. Namjerno provocirajući Nicka.

Značajno sam ga pogledala želeći ga upozoriti, ali ga to nije nimalo omelo. Primijetila sam da je Nick ostao blago zaprepašten.

– Nick je na odlasku. Zbogom, Nick – rekla sam užurbano.

– Javim ti se – rekao je Nick.

– Bolje nemoj – okrenula sam se prema sudoperu ne želeći ga više gledati.

– Čuli ste što je rekla – rekao je Hardy i nadodao još nešto prije no što je zalupio vrata.

Lagano sam se zatresla vidjevši mlaz krvi ispod desnog palca.

Shvatila sam da sam pritiskala cvijeće kao luda i ubola se na trn.

Isprala sam ruku pod slavinom, napunila vazu i stavila 223

by Janja cvijeće.

Hardy mi je prišao i iznenadio se kad je vidio krv.

– Ne brini – rekla sam i stavila ruku ponovno pod vodu. Kad sam isprala ranu, uzeo je komad papirnog ubrusa i dvaput ga savio oko prsta.

– Čvrsto stisni – stao je nasuprot mene i stiskao mi ubrus o dlan. Toliko sam bila uznemirena Nickovim dolaskom da nisam mogla pričati.

Nevoljko sam si morala priznati da još uvijek nisam razriješila s prošlošću. Nikad je se neću osloboditi. Možda ću i pokušati, ali će me Nick uvijek iznova pronaći, ušetati u moj život i podsjetiti me na stvari koje bih najradije zaboravila.

– Pogledaj me – rekao je Hardy.

Nisam htjela jer sam znala da će mi na licu sve pročitati.

Prisjetila sam se Toddovih riječi... „Samo mu obrati pozornost na oči. Čak i kad misliš da ne gleda, cijelo vrijeme odmjerava situaciju i uči... svaki trenutak...“ Natjerala sam se da podignem glavu.

– Jesi li znala da je u gradu? – upitao je.

– Ne. Iznenadio me.

– Što hoće?

– Rekao je da mi želi vratiti neke moje stvari.

– Kao? Odmahnula sam glavom. Nije mi se dalo objašnjavati značenje narukvice tete Gretchen. Drugo, nikako mu nisam namjeravala reći da je razlog što sam ju ostavila taj što sam bila pretučena i izbačena iz vlastite kuće. – Neke beskorisne stvari – slagala sam. Izvukla sam ruke iz njegove i uklonila ubrus.

Krvarenje je prestalo. – Što si rekao Nicku na vratima?

– Da ću ga pretući ako se još jednom pojavi.

224

by Janja Izbuljila sam oči u čudu. – Nisi valjda?

– Jesam – osmjehnuo se zadovoljno.

– Umišljeni... Ah, ne mogu vjerovati da si sebi dao za pravo da... – poludjela sam.

Hardy je ostao pri svome. – Zar ga želiš ponovno vidjeti? Ili? – Naravno da ne, ali ne želim da ti donosiš moje odluke!

Imam osjećaj da sam cijeli život provela okružena dominantnim muškarcima, a ti bi mogao biti jedan od najgorih.

Nastavio se osmjehivati. – Možeš se ti nositi sa mnom. Rekao sam ti da sam pitom.

Mračno sam ga pogledala. – Da, kao divlji konj.

Hardy me zagrlio, spustio glavu i šapnuo mi na uho. – Onda ćeš se morati dobro potruditi.

Prelio me val neopisivog uzbuđenja. Nešto što je bilo teško objasniti. Odjednom sam se otopila. Bilo sam istovremeno uplašena i napaljena.

– Vrijedi pokušati, zar ne? – upitao je Hardy.

Nisam bila sigurna što je time mislio reći. – Ne... ne pada mi na pamet da se petljam s tobom dok god si ovako naprasit.

Ljubio me po uhu. – Haven... što sam trebao? Stajati skrštenih ruku dok se drugi tip mota oko moje ženske? Da sam to dopustio, ne bih bio pravo muško. U svakom slučaju ne bih bio Teksašanin.

Jedva sam disala. – Nisam ti ženska, Hardy.

Uhvatio me iza glave i podignuo lice prema gore. Palčevima me gladio po obrazima. Pogledao me tako da nisam više znala gdje sam, a tijelom mi se proširilo erotsko crvenilo.

– Vrijeme je da to popravim.

Opet njegova arogancija, pomislila sam, ali se ipak nisam mogla suzdržati. Tresla sam se od glave do pete. Uhvatila sam 225

by Janja ga za košulju.

Nosio je sivu, laganu košulju koja je vjerojatno koštala cijelo bogatstvo. Primijetila sam da sam ostavila krvavu mrlju.

– O, ne.

– Što je bilo? – pogledao mi je u ruku. – K vragu, opet krvari.

Treba ti flaster.

– Baš me briga za prst. Upropastila sam ti košulju! Oprosti.

Bilo mu je smiješno što sam se toliko zabrinula. – Košulja ko košulja.

– Nadam se da ju nisam do kraja upropastila. Možda da ju odmah nakvasim u sudoperu... – Počela sam ga otkopčavati gledajući i dalje u mrlju. – Je l’ od svile? Možda bolje da ju ne perem.

– Zaboravi na košulju. Daj da ti sredimo prst.

– Je li samo za kemijsko čišćenje? Što kaže na etiketi?

– Nemam pojma.

– Tipičan muškarac. – Nastavila sam ga otkopčavati... dugme po dugme. Usporila sam i lagano ga počela skidati.

Ostao je stajati u mjestu. Prestao se osmjehivati. Sav se ukočio ispod potkošulje kad je vidio da idem sve dalje.

Izvukla sam košulju iz hlača. Rub je bio topao i izgužvan.

Koja muškarčina. Zgodan mužjak koji se trudio svim silama da izgleda bezopasno... dovodio me do ludila. Počele su mi se tresti ruke dok sam otkopčavala dugmad na uštirkanim rukavima.

I dalje je stajao nepomično kada sam mu povukla košulju s ramena. Polako je izvukao ruke iz rukava, bacio ju na pod i posegnuo prema meni.

Izgubila sam se kad me zagrlio. Vatreno me poljubio. Stavila sam mu ruke ispod potkošulje i osjetila nabrekle mišiće.

226

by Janja Počeo me ljubiti po vratu. Uzdahnula sam i propela se na prste. Toliko sam se uzbudila da sam prestala misliti i odlučila se predati u potpunosti.

Hardy me podignuo i stavio na mali kuhinjski otok. Noge su mi visjele. Zažmirila sam. Poljubio me nježno i strastveno.

Milovao me po bedrima i razmaknuo mi noge. Bože, kako se ljubio. Nikad mi ovako nije bilo s Nickom ili bilo kim drugim.

Toliko me palio da sam se topila.

Odjeća me počela stiskati. Majica mi je postala pretijesna i pokušavala sam ju skinuti čim prije. Hardy mi je odmaknuo ruke i otpustio kopču.

Tregeri su mi pali oko struka. Grudi su mi bile teške i bolne.

Bradavice su mi se ukrutile na hladnjikavom zraku. Uhvatio me iza leđa kako bi me držao. Nagnuo se prema meni i počeo me lizati po dojci. Polako je lizao sve do ukrućene bradavice. Glasno sam uzdisala dok me je lizao i grickao prelazeći s jedne na drugu. Duboko sam uzdahnula, uhvatila ga za glavu i stavila mu ruke u svilenkastu mirisavu kosu.

Podignuo se prema gore i uhvatio me rukom za potiljak.

Nastavio me ljubiti kao da me želi nahraniti. Prstima mi je pritiskao jezikom ovlaženu bradavicu.

Privlačila sam ga sve bliže i bliže... željela sve više i više.

Shvatio je što sam htjela. Počeo mi je presti uz vrat, otkopčao mi hlače i počeo ih skidati preko kukova.

Odjednom sam se ukočila.

Smrznula sam se kao da sam upala u zamrznuto jezero.

Počelo mi se pričinjavati Nickovo lice, njegove ruke i noge kako pritišću moje. Probolo me u prsima kao da ću imati srčani napad. Okrenulo mi se u želucu.

Raspala sam se, počela plakati i počela ga odgurivati toliko 227

by Janja silovito da sam skoro pala s kuhinjskog otoka. Hardy me uhvatio i spustio me na pod, ali sam ja već otišla predaleko derući se goni se, prstani me pipati, ostavi me. Šutala sam ga, udarala i grebala kao luđakinja.

Mislim da sam se na trenutak onesvijestila jer sam se odjednom našla na sofi. Stajao je pored mene.

– Haven, pogledaj me – ponavljao je sve dok ga nisam pogledala. Zagledala sam se u plave, a ne smeđe oči. Očajnički sam se zagledala.

Hardy me pokrio skinutom košuljom. – Duboko diši. Neću ti ništa. Smiri se. Diši – govorio je strpljivo.

Bilo mi je toliko muka da sam mislila da ću se ispovraćati.

Nekako sam se smirila, počela normalno disati i mučnina je polako nestala. Pogledao me s olakšanjem kada sam se smirila.

– Daj da ti dam vode. Gdje su čaše?

– Desno do sudopera. – protisnula sam.

Otišao je u kuhinju i čula sam da je otvorio slavinu, a ja sam za to vrijeme navukla njegovu košulju. Jedva sam ju nekako obukla koliko sam se tresla. Kad sam shvatila što sam napravila i da sam ga sigurno zaprepastila, umrla sam od jada. Pokrila sam lice rukama. Mislila sam da će sve biti u redu, da sam dobro, ali se svo to uzbuđenje pretvorilo u totalnu paniku.

Nešto definitivno nije bilo u redu sa mnom. Znala sam da ako se sad s njim ne opustim, da se neću moći opustiti do kraja života. Nikada se neću oporaviti.

Očajnički sam se uhvatila za rub sofe. Hardy je sjeo na stol ispred mene i pogledao me. Bez riječi mi je pružio čašu vode.

Usta su mi bila suha kao barut. Pila sam pohlepno. Nakon nekoliko gutljaja vratila se mučnina pa sam prestala piti i odložila čašu.

228

by Janja Natjerala sam se da ga pogledam. Bio je blijed. Gledao me prodornim plavim očima.

Mozak mi je bio potpuno prazan. Što da mu kažem nakon ovoga?

– Nisam očekivala da ću ovako reagirati. Strašno mi je krivo.

Oprosti – promrmljala sam.

Nastavio me gledati. – Haven... O čemu se ovdje zapravo radi?

229

by Janja

15.

S

tvarno mi nije bilo do priče o tome. Željela sam da ode i ostavi me da se dobro isplačem. Željela sam se isplakati, leći spavati i više se nikada ne probuditi, ali bilo je očito da on neće nikamo dok mu ne objasnim što se dogodilo.

Pokazala sam prema stolici preko puta stola. – Molim te, sjedi malo dalje. Mislim da će tako biti lakše pričati.

Hardy je odmahnuo glavom. Jedina stvar koja mu se mogla pročitati s lica bile su dvije male bore između obrva. – Ne mogu.

Mislim da znam što ćeš mi reći i kad mi to budeš rekla, ne želim biti na distanci – rekao je zabrinuto.

Pogledala sam u stranu zavlačeći lice dublje u košulju. Pričala sam na preskokce.

– Ovo što se sada dogodilo... Pa dogodilo se zato... Vučem probleme iz braka. Nick je bio... nasilan.

Vladala je mrtva tišina. Nisam ga mogla pogledati.

– Krenulo je od sitnica, ali je vremenom postalo sve gore.

Stvari koje bi mi govorio... postavljao zahtjeve... šamaranje, vikanje, kažnjavanje... Uvijek bih preko svega prešla, a on bi neprestano obećavao da to više nikada neće ponoviti... ali bi postajalo samo još gore i gore. Uvijek bi govorio da sam si sama kriva. Povjerovala sam mu.

Nastavila sam pričati. Sve sam mu rekla. Grozno. Osjećala sam se kao automobil bez kočnica koji nezaustavljivo srlja prema provaliji. Priznala sam čak i stvari koje bih mu u nekom 230

by Janja sabranijem stanju radije prešutjela. Ali ovoga puta nije bilo cenzure. Ostala sam bez svih obrambenih mehanizama.

Hardy je slušao, ali me nije gledao. Lice mu se pomračilo. Bio je jako napet. Trzanje mišića u rukama i ramenima govorilo je više od riječi.

Ispričala sam mu čak i o silovanju, kako me Nick izbacio iz kuće i kako sam bosonoga pješačila do najbliže trgovine. Dok sam pričala, smučilo mi se od stvari kroz koje sam prošla.

Unatoč tome, osjetila sam svojevrsno olakšanje. Mir. Znala sam da nije bilo šanse da će se Hardy upustiti u vezu sa mnom nakon ovoga što je čuo. Znala sam. Nijedan se muškarac nije želio nositi s ovakvim problemima. I bolje je tako. Očito da ni ja nisam bila spremna za vezu.

Dakle, ovo je kraj.

– Nisam te htjela zavlačiti. Od početka sam znala da se igram s vatrom. Ali... – počela sam plakati – toliko si zgodan i toliko se dobro ljubiš i toliko sam te sinoć željela da sam mislila da ću moći. Međutim, sad je očito da sam toliko sjebana da jednostavno ne mogu.

Zašutjela sam. Plakala sam bez prestanka i nisam znala što da mu više kažem, osim da slobodno ide ako hoće. Ustao je i naslonio se na kamin. Zagledao se u pod.

– Samo kad ga je dohvatim. Strugat će ga s poda – rekao je tiho. Čula sam prijetnje i ranije, ali nijedna nije zvučala ovako ozbiljno. Sva sam se naježila.

Hardy me pogledao. Problijedjela sam kad sam mu vidjela izraz lica. Ovo nije bilo prvi put da sam se zatekla s muškarcem koji je želio nekoga ubiti. Sva sreća pa ovoga puta nisam bila potencijalna žrtva. Ipak me to unervozilo.

231

by Janja – Nick nije vrijedan da završiš u zatvoru – rekla sam.

– Baš naprotiv. – Promatrao me i primijetio da sam napeta.

Blago me pogledao. – Odakle ja dolazim, neki „zaslužuju“ da ih se ubije.

Skoro sam se počela smijati. Bila sam totalno iscrpljena svojom katastrofalnom pričom.

– Čak i kad bi to napravio, ne bi mene popravio. Ja sam slomljena i ovako i onako – obrisala sam suze o rukav. – Barem da sam spavala s nekim prije Nicka. Imala bih barem lijepe uspomene na seks, a ovako...

Hardy me i dalje intenzivno promatrao. – Onu večer na stubištu... vratile su ti se scene dok sam te ljubio, zar ne? Zato si i pobjegla glavom bez obzira.

Kimnula sam. – Nešto me presjeklo. Mislila sam da sam s Nickom i da će me ozlijediti.

– Je l’ tako bilo od samog početka?

Bilo mi je strašno pričati o svom mizernom seksualnom iskustvu, no nisam više mogla nazad.

– U početku nije bilo loše. Međutim, kad se brak počeo srozavati, stvari su u krevetu postajale sve gore dok nisam dosegnula taj stadij da sam svaki put samo željela da što prije prođe. Znala sam da Nicku nije bilo važno uživam li ili ne.

Boljelo me jer se ne bih, znaš... ovlažila. – Bilo mi je toliko neugodno da sam pomislila, zemljo, otvori se.

Hardy je sjeo pored mene i stavio ruku na naslon sofe. Trgla sam se, ali nisam ga mogla prestati gledati. Bio je neopisivo zgodan, u toj bijeloj potkošulji, takav visok, mišićav i osunčan.

Svaka bi žena pomislila da sam potpuno luda što ne mogu s njim u krevet.

– Pretpostavljam da je ovo kraj priče. Je l’ tako? – upitala sam 232

by Janja hrabro.

– Želiš kraj?

Odmahnula sam glavom i progutala knedl.

– Što želiš, Haven?

– Želim tebe, ali te ne mogu imati – izletjelo mi je.

Približio se, uhvatio me za obraze i natjerao me da ga pogledam. – Haven, draga... ali ja sam već tvoj.

Pogledala sam ga kroz suze. Gledao me zabrinuto i ljuto. – Ne idem nikud. Nisi ti slomljena, samo si uplašena kao što bi bila i svaka žena nakon takvog kučkinog sina – zastao je, duboko udahnuo i zagledao se u mene. – Je l’ te mogu sada zagrliti?

Odmah sam mu sjela u krilo. Uzeo me u naručje i počeo me milovati. Osjećala sam se toliko zaštićeno da sam samo željela nastaviti plakati. Prislonila sam lice uz njegov vrat i pronašla ono lijepo mirišljavo mjesto ispod vilice. Poljubio me nježno i toplo i to je bilo dovoljno da se ponovno počnem uzbuđivati.

Uzvratila sam mu poljupcem, no kad sam mu osjetila nabreknut ud, odmah sam se ukočila.

Hardy me pogledao plavetnim pogledom. – Je l’ ovo u pitanju? – upitao je podignuvši nabreklu kvrgu na kojoj sam sjedila. – To te čini nervoznom?

Kimnula sam i zacrvenjela se, ali sam ostala sjediti i drhtati.

Gladio me po rukama. – Hoćeš da zajedno posjetimo terapeuta? Misliš da bi to pomoglo?

Nisam mogla vjerovati da je spreman to za mene napraviti.

Pokušala sam si zamisliti kako ja, Hardy i Susan raspravljamo o mojim seksualnim problemima. – A da mi to sad riješimo.

Idemo... u sobu i obavimo to jednom i zauvijek. Bez obzira što budem rekla, samo me stisni i idi do kraja.

233

by Janja – K vragu, nema šanse – rekao je šokirano. – Nećemo te valjda tako tretirati. Ne treba te prisiljavati, samo se moraš... – Uzdahnuo je kada sam se pomaknula u krilu. – Draga, najbolje je da sjedneš pored mene jer mi je teško misliti kad mi se sva krv slila iz mozga negdje drugdje – rekao je napeto.

Osjetila sam pulsiranje u njegovim preponama. Nisam bila toliko nervozna kao prije pa sam zasjela malo dublje. Hardy je zažmirio i promrmljao. Primijetila sam da mu je udarila krv u glavu i osjetila sam da mu se dignuo još više.

Otvorio je oči koje su se sada na zacrvenjenom licu činile još plavlje. Zagledao mi se u napola otkopčanu košulju i dekolte. – Haven... Nećemo ništa dok ne budeš spremna. Idemo se obući pa ćemo na večeru. Malo vina da se opustiš, a ovo možemo i kasnije.

Ali nisam to htjela ostavljati za kasnije. Onda bi moglo biti prekasno. Počeo se znojiti. Vidjela sam kapljicu znoja kako mu se slijeva niz vrat i željela sam ga poljubiti. Htjela sam ga zadovoljiti. Zaboga, htjela sam barem jednu dobru uspomenu koja bi zamijenila lošu.

– Hardy, je l’ mi možeš napraviti... malu uslugu? – upitala sam pažljivo.

Lagano se osmjehnuo. Zaklopio mi je košulju i milovao me po obrazu.

– Malu ili veliku? Reci mi što želiš.

– Imam osjećaj... da ako sada odemo u krevet, da bismo mogli isprobati neke stvari... ako budeš išao polako i nježno.

Prestao me milovati. – Što ako ti se ponovno vrate stare scene?

– Mislim da bi mi ovoga puta bilo lakše jer sada znaš u čemu je problem. Ako se uplašim, reći ću ti.

234

by Janja Promatrao me. – Haven, vjeruješ li mi?

– Da – rekla sam potisnuvši osjećaj nelagode u želucu.

Hardy me bez riječi podignuo s krila, stavio me na pod i počeo me pratiti prema sobi.

Imala sam staromodni krevet od mjedi koji je težio tonu i ne bi se micao ni milimetar. Bež navlake i brdo jastučića napravljenih od čipke starih vjenčanica. U takvom ženstvenom okruženju, Hardy je izgledao još krupnije i muževnije.

Dvoje ljudi koji idu u krevet – najnormalnija stvar na svijetu, ali ne i kada se radilo o meni. Za mene je ovo bilo od velike važnosti, kako emocionalno, tako i zbog niza drugih razloga.

Klima je ugodno rashladila sobu. Jastučići su bacali sjenu na stropu kao da su plesali leptiri. Antikna viktorijanska lampa meko je obasjavala krevet.

Sjela sam na rub kreveta i pokušala se ponašati normalno dok sam otkopčavala sandalu. Bilo bi bolje da sam nešto popila.

Barem čašu vina da se malo opustim. Možda nije prekasno.

Možda bih trebala predložiti da...

Hardy je sjeo do mene, uhvatio me za nogu i otkopčao mi sandalu. Pritisnuo mi je stopalo i prešao rukom preko svoda te potom skinuo i drugu. Zagrlio me i lagano nas spustio na krevet.

Napeto sam čekala da počne, ali me on nastavio samo držati i grijati. Jedna mu je ruka bila ispod mog vrata, a drugom me milovao po leđima, struku i kukovima pa gore sve do vrata kao neku plahu životinjicu. Njegovo milovanje i maženje potrajalo je daleko duže od bilo kojeg seksa s Nickom.

– Želim da znaš... da se možeš opustiti. Neću te povrijediti.

Ako počnem raditi nešto što ti ne odgovara, samo mi reci i ja ću prestati. Neću izgubiti kontrolu nad sobom.

Malo sam se trgnula kad mi je otkopčao hlače. – Samo ću te 235

by Janja malo bolje upoznati.

Zarila sam mu prste u potkošulju, a on mi je zavukao ruku u hlače. – I ja tebe želim upoznati.

– Sve mi se sviđa, draga – prošaptao je i počeo me skidati kao da je odmatao zavoje.

– Opusti se. Rekao sam da me je lako zadovoljiti.

Potezala sam mu potkošulju želeći ju skinuti. Pomogao mi je.

Strgnuo ju je i bacio ju na pod. Bakrenasti ten dolazio mu je još više do izražaja na bež posteljini. Imao je blago dlakava prsa, za razliku od Nicka koji je bio potpuno gladak. Stavila sam mu ruku oko vrata, poljubila ga i pritisnula mu grudi na topla, dlakava prsa.

Hardy me dodirivao i milovao kao da se želi upoznati sa svakim detaljem moga tijela. Prevrćući me, podižući i ljubeći na neočekivanim mjestima, izgledalo je kao da se igra. Bio je tako snažan, vitak i prekrasan u prigušenom osvjetljenju. Zajahala sam ga i protrljala nos kroz nježno krzno na prsima. Spustila sam ruku na dno trbuha gdje su se ispod svilenkaste kože nazirali napeti mišići. Posegnula sam dublje prema hlačama... i dublje prema dijelu koji me činio nervoznom.

Pozorno me promatrao i izvalio se na leđa kako bih ga mogla istraživati. Dirala sam ga preko traperica mičući ruku preko nabrekline. Počeo je ubrzano disati i mislim da se s mukom suzdržavao. Pomaknula sam ruku i dirnula ga po dnu napetog penisa na što je on glasno uzdahnuo. Uzbudilo me to što sam vidjela koliko je u tome uživao. Nastavila sam ga gladiti po istom mjestu.

Počeo se smijati. – Želiš me mučiti, zar ne?

Odmahnula sam glavom. – Samo te želim upoznati.

Podignuo me prema prsima i počeo me ljubiti tako prekrasno 236

by Janja da sam se uživjela u ritam njegovog disanja i osjećala se kao da plutam na valovima. Posegnuo je za šlicem i otkopčao ga.

Oklijevala sam. Nisam ga mogla uhvatiti. Nije bilo sumnje da je Hardy bio nadasve nadaren. Što bi Todd rekao, komadina i pol. Umjesto da sam se oduševila, ja sam se uplašila.

– Prevelik si za mene. Možda bih trebala početi s nečim manjim – rekla sam nesigurno.

– Tu ti nema pomoći, draga. Ovaj dolazi samo u velikoj veličini – rekao je uzbuđeno. Okrenuo me na trbuh i ljubio po leđima grickajući me uzduž kralješnice. Ukočila sam se jer sam se sjetila kako bi Nick to uvijek radio odostraga. To mu je bila omiljena pozicija. Odjednom sam se ohladila i počela znojiti.

Hardy me prestao ljubiti i okrenuo me prema sebi.

– Bojiš se? – prošaptao je i nastavio me gladiti po ruci.

Kimnula sam frustrirano i poraženo. – Mislim da te ne želim odostraga. Podsjeća me na... – zastala sam razmišljajući hoću li ikada uspjeti izbaciti Nicka iz glave i zaboraviti što se dogodilo.

Loše su mi uspomene prožimale čitavo tijelo, svaki živac. Nick me doživotno upropastio.

Hardy me i dalje milovao po ruci. Zagledao se i zamislio.

Shvatila sam da nastoji smisliti način kako da me opusti i probije kroz moj obrambeni sistem. To me je navelo da se osjećam oprezno, a na neki način i krivom.

Spustio je ruku prema grudima i milovao ih. Te iste grudi za koje se Nick tužio da su premale.

K vragu. Nema šanse da ću se ponovno napaliti. Nisam mogla prestati misliti na bivšeg muža i svoje nedostatke. – Ne mogu.

Možda je bolje da... – rekla sam žalosno.

– Zažmiri i ne miči se – rekao je.

Poslušala sam i stisnula ruke i šake. Narančasto svjetlo lampe 237

by Janja prodiralo mi je kroz vjeđe. Ljubio me od grudi do trbuha.

Zavukao mi je jezik u pupak na što sam glasno uzdahnula.

Stavio mi je ruku na koljeno. – Polako – prošaptao je spustivši se prema dolje. Zapanjeno sam otvorila oči. Povukla sam se i odgurnula mu glavu.

– Stani. Ne mogu... dosta je – ciknula sam zacrvenjevši se od glave do pete. Sva sam se tresla.

Hardy je lagano podignuo glavu dok mu je na kosi poigravala svjetlost. – Boli li te?

– Ne... nego nikad to prije nisam napravila. – Suvišno je reći da Nick nikada nije bio zainteresiran za ništa drugo osim postizanja vlastitog zadovoljstva.

Promatrao je moje zacrvenjeno lice. Oči su mu zaiskrile.

– Je l’ bi htjela probati? – upitao je nježno.

– Pa jednog dana bih, ali mislim da bih trebala ići korak po korak. Prvo bih se trebala priviknuti na uobičajene stvari pa onda prijeći na komplicirane. – Prestala sam pričati jer se ponovno nagnuo. – Što to radiš?

– Ti razrađuj plan kako ići korak po korak i javi mi kad ga smisliš. U međuvremenu...

Ciknula sam, ukočila se i raširila noge.

Hardy se lagano nasmijao uživajući u mojoj nelagodi. Nije bilo dvojbe da je bio vrag u krevetu. – Daj mi pet minuta – rekao je.

– Nema šanse.

– Zašto?

– Zato što ću propasti u zemlju od stida. Ja... ne. Mislim, Hardy, ovo je... – uzdahnula sam i totalno se izgubila kada sam osjetila kako me liže po tom skrovitom i osjetljivom mjestu.

Pokušala sam se odmaknuti i odgurnuti ga, ali se nije dao. – 238

by Janja Hardy... – pokušala sam ponovno, ali me njegovo nježno i vlažno lizanje dovelo do toga da nisam više mogla misliti niti se pomaknuti.

Lizao me u sredini vrškom jezika i puhao po vlažnoj i nadraženoj koži. Srce mi je lupalo tako brzo da mi je počelo bubnjati u ušima. Jedva sam ga čula.

– Želiš da stanem, Haven? – zezao me.

Navrle su mi suze u oči. Trzala sam se od užitka, ali to mi je trebalo još malo duže. – Ne, nemoj stati. – Iznenadila me dubina i hrapavost vlastitoga glasa. Još me više iznenadilo kada sam zajaukala od užitka nakon što je prvo stavio jedan pa dva prsta u meku unutrašnjost i nastavio mi i dalje lizati meko tkivo. Užitak je bio takav da sam podignula kukove prema gore i pala nazad na krevet. Iako je vrhunac bio nadohvat ruke, nisam nikako mogla svršiti.

– Ne mogu, ne mogu! – uzdahnula sam.

– Možeš, ali se prestani toliko truditi.

– Ne mogu prestati.

Spretnim je prstima ulazio unutra-van. Počela sam jecati kako je orgazam počeo nadolaziti. Tijelo mi se otvaralo i zatvaralo. Dublje je zavukao prste. I dalje me lizao... njegova usta... usta. Obuzelo me orgazmično ludilo pri kome me svaki otkucaj srca, udah i trzaj tresao kao da sam bila uključena na struju. Izvila sam se prema gore od užitka i uhvatila ga za glavu.

Hardy je stavio prste što je dublje mogao i kružio jezikom kako bi uhvatio posljednje trzaje užitka. Kada ih je izvukao, privukla sam ga i nastavila se tresti. Stavio me na stranu, legao iza mene zagrlivši me i ljubio me po kutovima ovlaženih očiju.

Ležali smo nepomično nekoliko minuta. Moje gole noge između njegovih. Topli dlan na stražnjici. Osjetila sam da je bio 239

by Janja napet kao bik prije no što ga se pusti da izleti u koridu.

Posegnula sam mu za otkopčanim hlačama. – Skini ih – prošaptala sam.

– Dosta za večeras. Nećemo pretjerivati – rekao je dišući ubrzano.

– Pretjerivati? – iznenađeno sam ponovila. – Nećemo pretjerivati. – Poljubila sam ga u prsa uživajući u mišićima i toplim dlačicama. – Ako ne budeš večeras vodio ljubav sa mnom, neću ti nikada oprostiti.

– Ovo je bilo vođenje ljubavi.

– Sve do kraja – navaljivala sam.

– Nisi spremna ići do kraja.

Uhvatila sam ga i gladila mu svilenkastu kožu, gore-dolje. – Ne možeš me odbiti. To bi mi uništilo samopouzdanje.

Kružila sam mu palcem po glaviću iz kojega je izlazila sluzava tekućina. Glasno je uzdahnuo i zario mi lice u kosu. Uhvatio me za ruku i povukao ju prema gore. Mislila sam da će mi reći da prestanem. – Novčanik mi je u kuhinji. Čekaj da ga donesem – rekao je omamljeno.

Odmah sam shvatila na što je mislio. – Ne treba nam kondom. Na piluli sam.

Podignuo je glavu i pogledao me.

Neugodno sam slegnula ramenima. – Kako mi Nick nije dopuštao da ih koristim... nekako mi je to postalo važno. Kao da bolje kontroliram stvari... osjećam se sigurnije... kad ih koristim.

Liječnik mi je rekao da ih mogu uzimati bez bojazni. Nikada ni jednu nisam zaboravila. Vjeruj mi da smo potpuno zaštićeni čak i bez prezervativa.

Hardy je ustao i gledao me oslonivši se o lakat. – Nikada ni s kim nisam spavao bez prezervativa.

240

by Janja – Baš nikad? – upitala sam iznenađeno.

Kimnuo je. – Nikada nisam želio riskirati da neku od njih ostavim trudnom. Nisam želio odgovornost. Uvijek sam si rekao da ako jednog dana budem imao djecu, da ih sigurno neću napustiti kao što je to moj otac napravio.

– Nikad nisi imao curu koja je koristila pilulu?

– Jesam, ali i onda bih koristio zaštitu. Nikada nisam vjerovao u tu žensku metodu.

Možda bi se neke žene na ovo uvrijedile, ali ja sam sve razumjela kada se radilo o neimanju povjerenja. – U redu. Neka bude po tvome – poljubila sam ga u bradu.

Hardy je i dalje nepomično ležao. Zagledao se tim svojim prodornim plavim očima. Kao da smo izmijenili neki intiman osjećaj iz dubine duše, neku duboku vezu. To me malo uplašilo.

Osjećala sam kao da su nam se tijela gibala u istom ritmu.

– K vragu, ako ti meni vjeruješ, onda mogu i ja tebi – rekao je.

Legla sam na leđa. Oboje smo počeli ubrzano disati.

Stisnuo me. Nastojao je biti nježan... jako nježan, ali čim sam osjetila njegovu težinu, odmah sam se ukočila. Nježno me nastavio stiskati sve dok se nismo otopili u zagrljaju pri čemu sam se opustila i predala. Primila sam ga u sebe. Otvorila mu se.

Pogled mu se zamaglio od zadovoljstva. Crne su mu trepavice bacale sjenku na obraze. Gurao ga je polako, centimetar po centimetar dajući mi priliku da se prilagodim njegovom pozamašnom osvajanju. Zarila sam mu lice u ruku naslonivši čelo na mišić.

Kada mi ga je stavio do kraja, podignuo mi je koljena i raširio mi noge još jače. Uska i ugodno ovlažena. Primijetila sam mu na licu kako se obzirnost pretvorila u požudu. Sviđalo mi se kako me je gledao. Kao da me je želio pojesti.

241

by Janja Počela sam se micati prilagođavajući se toj ispunjenosti na što je Hardy zadrhtao i prošaptao nešto što je zvučalo kao, ah, Bože, ostani u tom položaju, Haven, draga... molim te.

– Sviđa ti se? – prošaptala sam.

Kimnuo je bez daha. Jedva je disao. Zacrvenio se kao da je imao temperaturu.

– Ne sviđa?

– Sviđalo mi se još prije pola sata – jedva je progovorio.

Zvučao je opijeno kao da je popio deset štamplica tekile.

– Petnaest minuta nakon toga bio mi je najbolji seks u životu... a sada imam osjećaj da ću dobiti srčani udar.

Osmjehnula sam se i povukla mu glavu prema sebi. – A što ćemo nakon srčanog?

– Nemam pojma – protisnuo je kroz zube i zario lice u jastuk pored mene. – Dovraga, mislim da neću moći još dugo – rekao je očajno.

Počela sam ga milovati po leđima i sa strane osjećajući mu mišiće pod jagodicama prstiju.

– Nemoj se suzdržavati.

Počeo se lagano micati crpeći zadovoljstvo iz intimnog kanala kojim smo bili povezani. Jedan od tih ulazaka pogodio je pravu točku, a on se istovremeno nagnuo i pritisnuo me pod pravim kutom. Iznenađeno sam se trgla i zarila mu prste u kukove.

Podignuo je glavu i zagledao mi se u raširene oči. – Jesam li pronašao pravu točku? – prošaptao je i nastavio ju pogađati jedanput, dvaput, triput... Bilo mi je neugodno što se nisam mogla suzdržati. Zapomagala sam od slasti i trljala kukove o njegove sve dok nisam svršila.

Usporio je ritam i micao se polako sve dok i sam nije svršio.

242

by Janja Uzdahe je pretvorio u poljupce i ljubio me bez prestanka dok nismo ostali bez zraka, totalno potrošeni.

Osjećala sam se omamljeno. Počela sam drijemati. Bio je i dalje u meni. Mislila sam kako je san nakon dobrog seksa bolji i od samog seksa. Kad sam se probudila bio je još uvijek u meni.

Nije se micao, već ga je samo držao unutra. Dirao me, mazio i masirao po čitavom tijelu. Legla sam na bok i prebacila nogu preko njega. Željela sam da se počne micati, ali je odlučio ostati nepomičan. Uhvatila sam ga za ruku i rame i pokušala ga prebaciti na sebe. Nije se dao, a ja sam se počela bacakati kao riba na udici.

– Hardy – promrmljala sam preznojavajući se po potiljku – molim te.

– Što moliš? – upitao je i liznuo me prvo po gornjoj pa donjoj usni.

Uzvrtjela sam se i odvojila usta samo da bih prozborila: – Znaš što.

Poljubio me u vrat. Po obliku sam mu usta osjetila da se nasmijao. Naravno da je znao, ali je i dalje nepomično ležao dok sam se i dalje micala. Napokon mi ga je zabio, ali samo nakratko, kao da mi je želio dati do znanja što slijedi, ali ne do kraja. Meni je i to bilo dovoljno. Opet sam svršila, počela se kočiti i trzati u naletima. Hardy mi ga je nabio još jednom, duboko i požudno.

Nastavio me ljubiti njišući kukovima i milujući me po vratu, obrazima i bradi. Nakon nekog vremena odveo me pod tuš.

Omamljeno sam se naslonila na njega i dala mu da me opere.

Nježno me nasapunao i isprao. Naslonila sam mu obraz na prsa, sva vlažna i obavijena parom. Posegnuo je prema dolje i stavio mi dva prsta. Bila sam otečena i nadražena, ali je bilo tako 243

by Janja dobro da nisam mogla odoljeti. Počela sam mu se nabijati na prste. Ispustio je zadovoljni uzdah i kružio mi prstom po klitorisu. Spretno me je doveo do drugog orgazma. Po nama se slijevala topla voda. Ljubili smo se.

Ne sjećam se kako smo se osušili i stigli do kreveta. Samo se sjećam kako sam tonula u san i njegovog čvrstog tijela iza sebe.

Malo kasnije probudila sam se jer sam imala moru i uplašila se muškog tijela pored sebe. Umislila sam si da sam još uvijek s Nickom. Zarobljena. Zaprepašteno sam udahnula kada se pomaknuo.

– Haven – promrmljao je duboko – loš san? – Glas mu je zvučao sneno i baršunasto.

– A-ha.

Milovao me po prsima kako bi mi umirio ubrzano srce.

Uzdahnula sam i smirila se kad me zagrlio. Počeo me ljubiti po nabreklim bradavicama. Uhvatila sam ga za glavu i osjetila mu meku kosu na unutarnjoj strani ruku. Polako se spuštao prema dolje. Savila sam koljena i osjetila mu tople ruke oko gležnjeva. Čak su se i u mraku mogli vidjeti obrisi njegovih snažnih ramena i glave zarivene između mojih nogu.

Lizao me tako slasno kao da se hranio mojim zadovoljstvom.

Ponovno sam se počela trzati i tresti.

Kada sam nakon toga zaspala, nisam više sanjala.

244

by Janja

16.

I

zgledala sam užasno kada sam se sljedeći dan pojavila na poslu. Imala sam podočnjake i modricu na vratu. Baš me briga. Osjećala sam se opušteno. Više nego u proteklih nekoliko mjeseci, ako ne i godina. Možda najopuštenije u cijelom dosadašnjem životu.

Još sam ga uvijek osjećala na sebi. Laganu bol između nogu kao posljedicu onoga što smo sinoć napravili. Usprkos bezbrojnim stvarima koje su me opterećivale, odlučila sam danas uživati u činjenici da sam konačno pošteno vodila ljubav.

– Nazovi i reci da ti nije dobro. Idemo ostati u krevetu čitav dan – šapnuo je jutros Hardy.

– Ne mogu. Trebaju me na poslu – odgovorila sam.

– Trebaš i meni.

Samo sam se nasmijala. – Za sada si me dovoljno imao.

Hardy me privukao na prsa i požudno me poljubio. – Ovo je tek početak. Zapravo, krenuo sam polako jer nisi u formi – rekao je.

Na kraju smo se složili da ćemo oboje na posao, s obzirom da je bio petak i da smo trebali posvršavati neke stvari. Dogovorili smo se da vikend počinje danas u pola šest.

Za doručak sam mu napravila omlet od pet jaja sa sirom i špinatom, slaninom i tri kriške tosta.

Sve je slistio. Rekla sam mu da mi je ispraznio čitav frižider na što je odgovorio da me je bilo teško zadovoljiti i da mora povratiti snagu.

245

by Janja Sjela sam za stol s osmijehom na licu i otvorila laptop. Rekla sam si da mi ništa neće pokvariti raspoloženje.

Sve dok se Vanessa nije pojavila. – Poslala sam ti mailom neke ugovore o komunalnom – rekla je bez uvoda.

– Dobro jutro, Vanessa.

– Isprintaj ih i kopiraj. Želim ih na stolu za sat vremena.

– Naravno – rekla sam gledajući ju kako odlazi. – Pričekaj, Vanessa, moramo o nečemu porazgovarati.

Okrenula se zatečeno. Iznenadio ju je moj hladan ton i činjenica da nisam rekla „molim te“.

– Da? – rekla je s prizvukom opasne nježnosti.

– Ne želim da drugima dijeliš moje osobne podatke. Ako te netko pita za moj broj telefona, prvo mene pitaj. Mislim da bi to trebala biti standardna procedura za sve zaposlenike.

Iznenađeno je raširila oči. – Samo sam ti htjela napraviti uslugu, Haven. Tvoj mi je bivši muž rekao da ti želi vratiti neke stvari. Navodno si ga ostavila na takav način da si se zaboravila spakirati. – Promijenila je glas kao da je objašnjavala malom djetetu. – Ne uvlači me u svoje privatne probleme. Jako neprofesionalno od tebe.

Progutala sam knedl želeći joj reći da nisam ostavila Nicka, nego me on izbacio van. Ali jedan od Vanessinih trikova bio je taj da me mekim glasom optuži za stvari od kojih ću se ja braniti i na kraju joj reći nešto što nisam trebala. Neću na to ponovno pasti. Postojale su stvari u mome životu koje ću zadržati za sebe.

– Nisi mi napravila uslugu. Nick nema ništa što mi treba. Ne uvlačim te u ništa, Vanessa – rekla sam mirno.

Vanessa je odmahnula glavom i sažalljivo me pogledala. – Ispričao mi je neke stvari. Kako si se ponašala prema njemu.

246

by Janja Pomalo jadno da ti budem iskrena.

Potisnula sam ogorčeni osmijeh. Kako sam se ja prema njemu ponašala? Tipičan narcis. Okrenuo je sve protiv mene i uvjeravao druge do te mjere da sam skoro i sama u to povjerovala. Uvjerena sam da je svima rekao da sam ja za sve kriva i da sam ja njega ostavila. Međutim, nisam ga mogla spriječiti u tome što je govorio niti to u što su drugi povjerovali.

– Može biti jako šarmantan. Prava guja.

– Svatko ima svoju priču – rekla je kao da mi je držala prodiku.

– Naravno da ima, što ne znači da je njihova priča istinita. – Bilo bi mi bolje da sam prestala pričati, ali se nisam mogla suzdržati. – Neki ljudi uvijek lažu, Vanessa. Ne bih Nicka nikom poželjela. – Čak ni tebi, pomislila sam u sebi.

– Ne mogu vjerovati koliko si naivna. Nadam se da ćeš se ubuduće naučiti pameti – rekla je šefica.

– Potrudit ću se – odgovorila sam i okrenula joj leđa.

Nije me iznenadilo kad me Nick kasnije nazvao. Znala sam da mu je Vanessa dala moj broj. Ipak sam osjetila duboku nelagodu kad sam mu čula glas.

– Kako je prošao spoj? Sigurno niste samo pričali nakon što sam otišao – rekao je Nick.

– Ne želim da me zoveš na posao, a ni kući – odgovorila sam kratko.

– Od takvog se tipa koji visi u teretani može očekivati samo jedno, a to sigurno nije razgovor – nastavio je Nick.

Nasmijala sam se uživajući u činjenici da se moj bivši muž osjećao inferiorno u odnosu na Hardyja.

247

by Janja – Ne visi stalno u teretani. Radi se o pametnom tipu koji za promjenu – zna slušati.

Nick nije registrirao zadnju rečenicu. – Niste ni izašli.

Sigurno ste ostali u stanu i navlačili se čitavu noć, zar ne?

Pitala sam se je li me Nick pratio. Sva sam se naježila. – To se tebe ne tiče.

– Barem da si bila takva radodajka dok smo bili u braku. Stavi joj prsten na ruku i ona postane frigidna.

Nekoć bi me taj komentar povrijedio i možda bih mu čak i povjerovala, ali ovaj put nisam. Znala sam da je Nick narcis koji se brinuo samo o vlastitim potrebama. Nisam ga mogla promijeniti niti promijeniti njegovo mišljenje. Nick se nije želio promijeniti... nije razumio ni samoga sebe. Kao ni što morski pas nije razumio zašto je želio ubijati i jesti. Prihvatio je to zdravo za gotovo.

– Hvala Bogu da si me se riješio. Napravi nam oboma uslugu i više ne zovi, Nick.

– A što s tvojim stvarima? Narukvicom od tete?

– Ako to znači da te moram ponovno vidjeti, nije vrijedno truda.

– Bacit ću ju u smeće. Potrgati na komadiće.

– Moram nazad na posao – sklopila sam slušalicu osjetivši odbojnost i olakšanje. Odlučila sam ne spomenuti ovaj razgovor Hardyju i ostalima. Hardyju ne bi trebalo puno da ga pronađe i pretuče na mrtvo ime. Ne bi mi bilo žao Nicka, nego nisam željela posjećivati Hardyja u zatvoru.

248

by Janja Sljedeća dva tjedna otkrila sam puno toga o Hardyju. Provodili smo svaki slobodan trenutak zajedno. Više neplanski. Radilo se samo o tome da je on bio taj s kojim sam željela provesti najveći dio svog vremena, a za čudo i on se osjećao isto.

– Sve ide tako glatko – rekla sam Toddu jednu večer dok sam čekala Hardyja da se vrati s posla. – Bez poigravanja. Uvijek nazove kad kaže da će nazvati. Uvijek dođe na vrijeme. Zna me dobro saslušati. Djeluje savršeno. To me brine.

– Nitko nije savršen. Sigurno mi nešto tajiš. Što? Sigurno mu čudno visi.

– Ne, ne visi mu. Baš suprotno.

Odjednom je zavladala tišina.

– Todd? Jesi tu?

– Jesam, samo smišljam razlog da nastavimo biti prijatelji.

Osmjehnula sam se. – Todd, ljubomora je tako neprivlačna.

– Jako bi mi pomoglo da ima neku manu. Barem jednu.

Bradavice? Gljivično oboljenje?

– Je l’ su dlakava prsa mana?

– Svakako. Mrzim dlakava prsa. Ne mogu vidjeti obrise mišića – rekao je s olakšanjem.

Mislila sam da je najbolje da se ne upuštam u raspravu, mada se nisam slagala s tim što je rekao. Bilo je nešto jako utješno u tome kada te je netko držao na širokim i dlakavim prsima.

– Haven – rekao je Todd ozbiljno – zapamti što sam ti rekao o njemu.

– O tome da nije jednostavan tip? Da je prepreden?

– Da, to. Vjerujem svojoj intuiciji. Budi na oprezu, draga.

Uživaj, ali se čuvaj.

Kasnije sam se pitala što znači biti oprezan u vezi. Mislim da ga nisam idealizirala... samo mi se jako sviđao. Sviđalo mi se što 249

by Janja smo mogli pričati i što me je znao saslušati. Osobito mi se sviđalo što je bio toliko podatan. Masirao bi mi ramena, držao me u krilu, mrsio mi kosu i držao me za ruku. Nisam bila odgojena u obitelji koja je pokazivala fizičku nježnost. Travisovi su uvijek bili na distanci. Nakon mog iskustva s Nickom, mislila sam da više nikada neću moći ni s kim biti bliska.

Hardy me impresionirao više od ikoga koga sam do tada srela. Bio je zanimljiv, smiješan... i nadasve muževan. Otvarao bi mi vrata, nosio torbe, plaćao večere i nikad mi ne bi dopustio da te stvari radim sama. S obzirom da sam imala muža koji se vječito brinuo o svom prenapuhanom egu, Hardyjeva mi je samouvjerenost savršeno odgovarala. Nikada mu nije bio problem priznati da je pogriješio ili da nešto nije znao.

Iskoristio bi to za postavljanje pitanja i učenje.

Rijetko bih sretala ljude koji su bili toliko energični. Morala sam priznati da je otac bio u pravu kada je rekao da je Hardy jedan od onih ljudi koji uvijek želi više... ali ne samo kada se radilo o novcu. Želio je poštovanje, moć, uspjeh... sve ono što je želio kada su svi oko njega mislili da se neće moći podignuti s dna, ali ga njihovo mišljenje ipak nije uništilo. Bilo je tu nešto više. Ponos i bijes koji ga je tjerao dalje i govorio mu da zaslužuje bolje i više.

Otac i on bili su slični u tome što su obojica počeli ni od čega.

To me pomalo plašilo. Spetljala sam se s tipom koji bi mogao biti jednako ambiciozan i okrutan kao Churchill Travis. Kako s takvim tipom? Što dalje?

250

by Janja Znala sam da je Hardy mislio da sam bila privilegirana. U usporedbi s njim, vjerojatno i jesam. Kada bih putovala s prijateljima s koledža, odsjedala sam u dobrim hotelima koje sam plaćala očevom kreditnom karticom. Kada bi Hardy putovao u Meksiko, Saudijsku Arabiju i Nigeriju, odsjedao bi na bušotinama. Dva bi tjedna radio, dva tjedna imao slobodno.

Brzo se prilagođavao stranim kulturama i običajima. Činilo mi se da je tako pristupio i društvu Houstona. Učeći njihove običaje. Prilagođavajući se. Pronalazeći put unutra.

Pričali bismo do kasno u noć prepričavajući priče iz djetinjstva, vezama i stvarima koje su ostavile traga na naše živote. Hardy je bio otvoren o većini stvari, ali su postojale stvari o kojima nije želio raspravljati. Kao, na primjer, o svom ocu i zašto je završio u zatvoru. Osim toga, nije želio pričati o ljubavnom životu što je mene činilo još radoznalijom.

– Ne kužim kako to da nikada nisi spavao s Liberty. Zar nisi bio u iskušenju? Ma sigurno jesi – pitala sam ga jednu večer.

Hardy me držao na prsima dok smo ležali u njegovom velikom krevetu prekrivenom brojnim jastučićima. Bio je prekriven raskošnim plahtama i navlakom od čiste svile.

– Draga, svatko stariji od dvanaest godina bio bi u iskušenju da spava s Liberty.

– Kako onda da ti nisi?

Hardy me milovao po kralješnici istražujući njezine udubine i ispupčenja. – Tebe sam čekao.

– Mogu mislit'. Kruže glasine da si spavao s pola Houstona.

– Nijedne se ne sjećam – rekao je otvoreno.

– Beebe Whitney. Sjećaš li se nje?

Hardy je ostao zatečen. – Zašto nju spominješ?

– Pohvalila se Toddu da je spavala s tobom na odmoru nakon 251

by Janja razvoda. Šutio je nekoliko trenutaka i provlačio mi prste kroz kosu. – Jesi ljubomorna?

Dovraga, naravno da sam bila ljubomorna. Osjećala sam nevjerojatnu otrovnu ljubomoru čak i na samu pomisao da je bio u krevetu sa savršeno iskvarcanom Beebe.

Kimnula sam glavom.

Okrenuo me na leđa i zagledao se. Svjetlo lampe obasjavalo mu je izražajne crte lica. Na licu mu se pojavio osmijeh. – Mogao bih se ispričati za sve žene s kojima sam do sada spavao, ali ipak neću.

– Nisam to ni tražila – rekla sam potišteno.

Zavukao je ruku ispod prekrivača i počeo me milovati. – Od svake sam žene naučio nešto novo. Morao sam naučiti puno da bih mogao biti s tobom.

Namrštila sam se. – Zašto? Zato što sam komplicirana?

Teška? – upitala sam kroz uzdahe dok me je milovao po grudima.

Odmahnuo je glavom. – Ne, nego zato što te želim zadovoljiti na sve moguće načine. – Nagnuo se, poljubio me i zaigrano protrljao nos o moj. – Ostale su bile samo vježba, priprema za tebe.

– Odličan odgovor – rekla sam iznervirano.

Lagano mi je pritisnuo ruku na srce. – Oduvijek sam želio uspjeti, postati netko i nešto. Gledao sam u ostale jebene bogataše koji su imati skupe aute, velike kuće i lijepe žene.

Rekao sam si: „Jebiga, jednog ću dana i ja to imati i biti sretan.“ Iako sam u posljednje dvije godine konačno dobio ono što sam želio, to ipak nije bilo dovoljno. Bio sam i dalje nesretan. Ali kada sam s tobom...

252

by Janja – Da? – Kad sam s tobom kao da imam sve što mi je potrebno.

Mogu se opustiti i biti sretan. Smiruješ me – rekao je milujući me po grudima.

– Na dobar način?

– Na dobar način.

– Ne znam kako bih ja mogla nekoga smirivati. Mislim da sam previše nemirna – rekla sam.

Lagano se osmjehnuo. – Nema veze, očito da ti uspijeva.

Nagnuo se i počeo me ljubiti po vratu. Šaputao je da sam prekrasna i da me beskrajno želi. Naježila sam se od zadovoljstva kad mi je prešao preko grudi svojim dlakavim prsima.

– Hardy?

– Da? Stavila sam mu ruke oko vrata. – Imam osjećaj da se suzdržavaš u krevetu.

Nježno me pogledao. – Moram s tobom polako – priznao je.

– Ne moraš. Imam povjerenja u tebe. Reci mi što želiš i ja ću to napraviti. Što god ste ti i Beebe radili...

Lagano se osmjehnuo. – Dovraga, izbaci ju iz glave, draga.

Proveli smo zajedno samo jednu noć i nije mi palo na pamet da to ponovim.

– Bez obzira. Ne moraš me štiti. Mogu ja to – rekla sam izazovno.

To ga je nasmijalo. – U redu – rekao je.

Privukla sam mu glavu, posegnula za ustima i strastveno ga poljubila. Uzvratio je na isti način ljubeći me duboko sve dok nismo ostali bez daha.

Hardy me podignuo na koljena nasuprot sebe uhvativši me 253

by Janja čvrsto ispod ruku. Gledao me luđački, ali mu je glas zvučao nježno. – Haven, želiš li probati nešto novo?

Gutnula sam, kimnula i počela micati kukovima naprijednazad. Znao je što hoću. Kad sam vidjela koliko se uzbudio, umirala sam od želje. Podignuo mi je ruke i stavio ih na zaglavlje kreveta. Grudi su mi poskočile, bradavice se ukrutile.

Dok me promatrao, izgubila sam se u plavetnilu njegovih očiju. Dah mu je bio vruć. – Drži se – rekao je uhvativši me za ruke.

Nakon toga su nastupili trenutci intimnog sladostrašća... vještog podraživanja koje me treslo kao groznica. Groznica koja je prešla u užitak. Bio je svuda. Po meni, u meni. Jedva sam nekako preživjela. Nakon što me obradio, ostavila sam duboke tragove prstiju u zaglavlju i nisam znala kako se zovem. Pala sam mu u naručje tresući se od užitka.

– Samo tebe – rekao je bez daha – samo tebe želim.

Osjećala sam se kao da sam padala kroz oblake kad me je spustio na jastuke. Padala sam brzo. Van kontrole. Nepovratno.

254

by Janja

17.

ekaj malo. Nećeš ga prihvatiti, iako mi je spasio život. Što bi još trebao napraviti? Naći lijek protiv raka? Obraniti zemlju od pada asteroida? Što bi još trebao napraviti prije no što se odlučiš biti pristojan prema njemu? – upitala sam Jacka.

– Nisam rekao da neću biti pristojan. Toliko mogu napraviti – odgovorio je Jack iscrpljeno.

– Bože, svaka ti čast.

Te smo večeri Hardy i ja planirali ići na zabavu koju su sponzorirale dvije glavne naftne kompanije.

Zabava se odnosila na zatvaranje bušotina koje bi se ostavile kako bi se oformili umjetni koraljni grebeni. Kako je cijeli Meksički zaljev imao dno od mulja, stare su bušotine formirale koralje koji su pomagali razvoju staništa za ribe.

Unatoč kritiziranju od strane stručnjaka za zaštitu okoline, ribe su voljele napuštene bušotine.

Naftnim je kompanijama ovo savršeno odgovaralo jer su štedjeli novac na inače skupom uklanjanju starih bušotina.

Poklonili su Houstonskom akvariju jednu od bušotina kako bi pokazali od kolike su koristi zaljevu.

Moja će obitelj doći na otvorenje. Dala sam im do znanja da dolazim s Hardyjem Catesom i da očekujem da se ponašaju civilizirano. Izgleda da sam tražila previše. Nazvala sam Joea koji mi je rekao da me Hardy iskorištava kao što je i pretpostavljao. Jack se isto tvrdoglavio. Od oca nisam mogla

Č

255

by Janja ništa drugo očekivati, s obzirom da se njegovo mišljenje nije moglo promijeniti kao što se nije mogla promijeniti ni njegova krvna grupa.

Ostao mi je još samo Gage... mislila sam da će mi on ipak napraviti uslugu i biti pristojan. Barem je ostavio takav dojam nakon što sam mu rekla što se dogodilo u liftu.

– Samo sam rekao da Cates neće dobiti dodatne bodove za to što je napravio. To bi napravio i svatko drugi. Da si nazvala mene ili Gagea, mi bismo te izvukli iz lifta – rekao je Jack.

– Mislim, stvarno.

– Što stvarno? – zagledao se.

– Poludio si zato što nisi dobio priliku da nam dokažeš koliki si muškarac. Ne možeš podnijeti da te netko drugi zasjeni. Kao neki neandertalac koji svima mora pokazati da je njegova toljaga najveća.

– Dovraga, Haven, prestani se svađati. Ovo nema nikakve veze s veličinom moje toljage – pogledao je na hodnik.

– Uđi na trenutak.

– Neću, moram se spremati. Idem gore u stan. Samo sam navratila da ti kažem da budeš pristojan prema mome... – naglo sam zašutila.

– Tvome? – Jack je zahtijevao odgovor.

Odmahnula sam neugodno glavom. Nije bilo lako odabrati riječ kojom bih mogla opisati Hardyja. „Dečko“ je zvučalo pomalo srednjoškolski. Pomalo neprimjereno s obzirom da nije bio tinejdžer. Ljubavnik... je zvučalo staromodno i melodramatično. Bolja polovica? Jebač? Ne i ne.

– Mome spoju – rekla sam i namršteno ga pogledala. – Shvati me ozbiljno, Jack. Ako večeras budeš bezobrazan, oderat ću te ko zeca.

256

by Janja – Ne znam što hoćeš od mene. Ako očekuješ da ti dam blagoslov, zaboravi. Ne znam ga dovoljno dobro... a i ono što čujem nije pouzdano.

Poludjela sam kad sam čula da misli da moj ljubavni život ovisi o njegovom odobrenju.

– Ne treba mi tvoje odobrenje. Samo želim da se ponašaš normalno. Tražim da se ne ponašaš kao kreten barem nekih dva sata. Misliš da je to moguće? – upitala sam mirno.

– Jebote, ako počneš ovako svima zapovijedati, jadan on – promrmljao je.

Akvarij je imao prekrasan pogled s trećeg kata na kome se nalazila sala za prijem. Kroz velike je prozore pucao pogled na široki obzor iznad Houstona. Na prijem je bilo pozvano šestotinjak ljudi koji su ulazili kroz vodeni tunel i usput razgledavali morske pse, modele potonulih olupina, hramova, močvara i prašuma.

Opustila sam se pet minuta nakon što smo stigli. Hardy je bio zabavan, opušten i pričao sa svima redom. Dok me predstavljao svojim poslovnim partnerima i njihovim suprugama, shvatila sam koliko je postao dio tog društva. Iako nije bio dio društvene kreme kao moja obitelj, bio je dio manjih kompanija koje su pronalazile vlastito mjesto u svijetu nafte.

Hardy i ja poznavali smo neke od tih ljudi. Neki su se našalili da bi bio super ulov za nekoga tko bi ga znao držati na uzdi.

Primijetila sam da ih je na neki svoj opušten način sve imao u šaci. Znao je svakoga poimence i kada bi s nekim pričao, usredotočio bi se samo na tu osobu kao da je bila najvažnija na svijetu.

257

by Janja Istovremeno je bio savršen džentlmen. Donosio bi mi piće sa šanka, lagano mi držao ruku na leđima, šaputao mi stvari koje su me nasmijavale. Dok smo stajali u grupi i pričali, nezamjetno mi je namjestio kariku na lancu torbice.

Pitala sam se kako će me Hardy tretirati u društvu drugih ljudi. Hoće li me držati u pozadini. To bi Nick uvijek radio. Na moje iznenađenje, Hardyju je bilo drago što imam vlastito mišljenje.

Na primjer, kada se poveo razgovor o škriljevcu, njegov partner geodetičar Roy Newkirk poveo je živahan razgovor o korištenju škriljevca kao zamjene za naftu. Ja sam nadodala da sam pročitala kako bi to bilo štetno za okolinu koliko i rudnici.

Osim toga, vađenje škriljevca oslobodilo bi velike količine ugljičnog dioksida što bi dodatno oštetilo atmosferu. Kao da globalno zagrijavanje nije bilo dovoljno samo po sebi.

Roy se lagano osmjehnuo. – Hardy, zar te nisam upozorio da ne izlaziš sa ženama koje čitaju?

Hardyja je zabavljala moja otvorenost. – Bolje da čita, nego da se svađamo. Nema potrebe kad znam da ju ne mogu pobijediti – odgovorio je.

– Nadam se da te nisam iznervirala time što nisam dijelila Royevo mišljenje – rekla sam mu kasnije.

– Volim ženu koja ima svoje mišljenje. Osim toga, tehnologija nije još dovoljno napredovala da bi se to moglo napraviti. Za sada je preštetno za okolinu i preskupo – objasnio je.

Sumnjičavo sam ga pogledala. – Da je tehnologija jeftinija, ali da je i dalje štetna za okolinu, bi li to napravio?

– Ne – počeo je, ali prije no što je uspio završiti prekinuo nas je nečiji smijeh. Osjetila sam ruku na ramenu i okrenula se da vidim tko je.

258

by Janja – Ujak T. J. Nismo se vidjeli sto godina – uzviknula sam.

T. J. Bolt nije mi bio pravi ujak, ali sam ga znala odmalena.

Bio je očev najbolji prijatelj i mislim da je bio zaljubljen u majku. Volio je žene malo previše. Ženio se pet puta. T. J. je bio jedan od najzanimljivijih likova u naftnoj industriji. http://www.balkandownload.org/T. J. je kao mladić počeo raditi u tvrtki za dostavu opreme za vađenje nafte. Kad se dokopao novca, kupio je zemlju i pravo na vađenje minerala.

Zarađenim je novcem kupio još zemlje. Imao je prste na sve strane. Svi su ga veliki naftaši oblijetali da im proda zemlju.

Vjerojatno za basnoslovne svote. Uvijek je nosio veliki bijeli kaubojski šešir od dabrovog krzna. Šešir takve veličine izgledao bi smiješno na nekoj normalnoj glavi, ali on je bio gromada od čovjeka. Bio je viši od Hardyja i dvaput teži. Na debelom je zapešću imao zlatan Rolex optočen dijamantima. Na debelom prstu veličine kobasice imao je velik zlatan prsten u obliku Texasa.

Uvijek mi je smetalo što je sve žene i curice ljubio u usta.

Tako je bilo i večeras. Poljubio me naboranim ustima. Mirisao je po sedlu, slatkastoj kolonjskoj vodi i La Unica cigarama.

– Što moja omiljena cura radi s ovom bitangom? – zagrmio je.

– Dobra večer, gospodine – osmjehnuo se Hardy i pružio mu ruku.

– Jesi li upoznao gospodina Catesa? – upitala sam T. J.-a.

– Pregovarali smo o mom imanju u županiji Gregg. Nismo se mogli dogovoriti. Za mene moraš imati duboke džepove – namignuo je.

– T. J. ne želi samo duboke džepove, nego cijele hlače – rekao je Hardy hladno.

T.J. se glasno nasmijao. Zaglio me i čvrsto stisnuo. Značajno 259

by Janja je pogledao Hardyja.

– Pazi kako se ponašaš. Ovu je curu odgojila jedna od najvećih dama u Texasu.

– Naravno da hoću, gospodine.

Nakon što je T. J. pripito odšetao, okrenula sam se prema Hardyu. – Zašto se niste mogli dogovoriti?

Slegnuo je ramenima i šeretski se osmjehnuo. – Sve je ovisilo o bonusu – vidio je da sam zbunjena pa je nastavio objašnjavati.

– Kada vlasnik zemlje potpiše najam, obično dobije bonus od kupca. Ponekad dobije poprilično velik bonus ako je zemlja dobra i ima puno izvora. Isto tako bonus će biti poprilično malen ako zemlja nije produktivna.

– T. J. je očekivao veliki bonus? – pretpostavila sam.

– Puno veći nego što bi netko pri zdravoj pameti bio spreman platiti. Spreman sam na rizik, ali to mi se ne bi isplatilo.

Slegnuo je ramenima i nasmijao se. – Strpljen, spašen. Nešto će se već srediti. Za sada imam sto drugih stvari. Hoćeš da idemo kući? – upitao je kulturno.

– Ne, zašto bih... – zašutila sam i shvatila zašto je htio da idemo kući. – Nisam vidjela cijelu izložbu – rekla sam sramežljivo.

– Draga, ne moraš ju vidjeti u cijelosti. Ja ću ti sve objasniti.

Osmjehnula sam se od uha do uha. – Stručnjak si? – S obzirom da je imao jako dobro pamćenje, znala sam da bi mi sve jako dobro objasnio.

– Pitaj što te zanima – odgovorio je spremno.

Vrtjela sam mu dugme na košulji. – Pomažu li bušotine u povećavanju riblje populacije?

– Prema mišljenju stručnjaka iz Morskog znanstvenog centra, da, pomažu. Grebeni privlače neke vrste, mada je nemoguće 260

by Janja privući velik broj iz ostatka oceana. Porast je populacije ipak potvrđen. Je li ti dosta za sada? – upitao je.

Kimnula sam glavom i zagledala mu se u vrat gdje mu je koža bila glatka, potamnjela i neodoljiva. Obožavala sam njegov glas i izraženi naglasak.

– Je l’ bušotine i dalje pripadaju naftnim kompanijama nakon zatvaranja?

– Ne. Kompanije ih doniraju državi nakon čega pola zarade ide za financiranje Programa za razvoj umjetnih grebena.

– Koliko je vremena potrebno da ribe nastane željeznu konstituciju koja je ostala u oceanu?

– Zove se kostur bušotine – rekao je i popravio mi rub rukava.

– Nakon šest mjeseci počinje rast algi i nastanjivanje školjkaša.

Nakon toga slijedi razvoj koralja pri površini zbog veće izloženosti suncu i na kraju dolaze ribe. – Nagnuo se bliže i usnama mi okrznuo obrvu.

– Želiš li čuti o hranidbenom lancu? – upitao je.

– Naravno – uzbuđeno sam udahnula njegov miris. Počeo me milovati po laktu. – Pliva jedna mala ribica i onda dođe jedna velika i gladna...

– Haven! – netko je radosno uzviknuo. Osjetila sam nečije male ruke oko struka. Libertyna sestra Carrington, s dvije lijepo ispletene plave pletenice.

Zagrlila sam ju i poljubila u glavu. – Carrington, izgledaš jako moderno – rekla sam skrenuvši pozornost na mini suknju i cipele.

Sramežljivo se zacrvenjela. – Kad ćeš ponovno prespavati kod nas?

– Ne znam, draga. Možda...

– Izašla si s Hardyjem? – prekinula me pogledavši u njega.

261

by Janja Zagrlila ga je i nastavila pričati.

– Haven, jesi li znala da je Hardy odvezao mamu u bolnicu te večeri kad me je rodila? Bilo je olujno nevrijeme, poplava.

Odbacio nas je starim, plavim kombijem.

– Dobro mu ide spašavanje ljudi – pogledala sam ga i osmjehnula se.

Napeto je pogledao u Gagea i Liberty koji su nam se pridružili.

– Hardy – rekla je Liberty i srdačno se rukovala.

– Bok, Liberty. Kako je beba? – osmjehnuo se.

– Dobro. Ostao je kod kuće s djedom. Churchill ga voli čuvati i ne moramo ga platiti – rekla je zaiskrenim zelenim očima.

– Liberty – rekla je Carrington vukući ju za ruku – idemo vidjeti piranje. Ima jedan veliki akvarij s njima.

– U redu. Ispričavam se. Vraćamo se za trenutak – nasmijala se.

Kad je Liberty otišla, Gage se zagledao u Hardyja. Zrakom je vladala napetost sve dok Gage nije pružio ruku i rukovao se. – Hvala što si mi spasio sestru iz lifta. Dugujem ti uslugu.

– Nema potrebe – odgovorio je Hardy zatečen Gageovom iskrenošću. Po prvi sam put primijetila da mu je bilo neugodno.

– Ništa mi ne duguješ. Ja... mislim nakon onoga što sam ja tebi napravio...

– Iskupio si se ovim spašavanjem prije dva tjedna. Sve dok je Haven sretna i na sigurnom, to je sve što me zanima. Budi dobar prema njoj i ja ti neću stajati na putu – rekao je Gage.

Nije mi se sviđalo što su raspravljali o meni kao da me nije bilo. – Bok, Gage. Jesi li vidio Jacka? Trebao bi se pojaviti.

– Tu je. Sreo je staru curu za šankom. Izgleda da se ponovno upoznavaju.

262

by Janja – Mogao bi formirati red odavde do Meksika od njegovih bivših cura – okrenula sam očima.

Začuli smo kako je zazvonio mobilni telefon i Hardy je posegnuo u džep. Pogledao je u broj.

– Ispričajte me, ali moram se javiti. Samo trenutak.

– Samo izvoli – rekla sam.

– Hvala – javio se i krenuo prema vratima koja su vodila na balkon.

Ostala sam stajati s Gageom. Nasmiješeno sam ga pogledala i pitala se hoće li mi održati prodiku.

– Izgledaš super. Djeluješ sretno – rekao je pogledavši me oduševljeno.

Ne sjećam se kad mi je to zadnji put netko rekao. – I jesam sretna – odgovorila sam pomalo sramežljivo. – Gage, ispričavam se ako sam te stavila u neugodnu situaciju time što sam s nekim tko ima veze s Liberty...

– Nije mi nimalo neugodno. Nemamo kontrolu nad tim tko nas privlači. Kad sam upoznao Liberty, mislio sam da je samo jedna od očevih potrčkala. Ponašao sam se kao totalni kreten.

Ali sam i tada osjetio da je imala čudan utjecaj na mene svaki put kad bih ju vidio – osmjehnuo se. Stavio je ruke u džepove i namrštio se. – S obzirom da te je spasio iz Buffalo Towera, skinut ću mu se vrata, ali ako te ikada bude povrijedio...

– Ako me povrijedi, dajem ti dozvolu da ga prebiješ na mrtvo ime – rekla sam, na što se on nasmijao. Približila sam se da nas netko ne bi čuo. – Ako nam ne bude išlo... bit će svejedno sve u redu, Gage. Puno sam jača nego prije nekoliko mjeseci.

Pomogao mi je da prijeđem preko nekih stvari s kojima sam imala problema nakon Nicka. Tako da, što god se bude dogodilo, uvijek ću mu biti zahvalna na ovome što je napravio 263

by Janja za mene.

Hardy se vratio i odmah sam primijetila da nešto nije bilo u redu. Izgledao je čudno. Problijedio je kao krpa i gledao odsutno kao netko tko je mislio na sto stvari odjednom.

– Haven, upravo sam razgovarao s mamom. Moram nešto srediti – rekao je zabrinutim glasom.

– O, Hardy – htjela sam ga povući na stranu i utješiti ga – da joj se nije nešto dogodilo?

– Ne, dobro je.

– Idemo odmah – rekla sam.

– Ne – rekao je pomalo grubo i pokušao se smiriti. – Nema potrebe da se ti zamaraš ovakvim stvarima. Sam ću to srediti.

– Mogu li ja nekako pomoći? – upitao je Gage.

Hardy je kimnuo. – Pobrini se za Haven. Odbaci ju kući. Žao mi je što te moram ovako ostaviti – rekao je zabrinuto.

– Javi mi se kasnije – rekla sam.

– Naravno. Ja... – zastao je i pogledao u Gagea.

– Ja ću se o njoj pobrinuti, ne brini – potvrdio je Gage.

– U redu. Hvala.

– Ne znam što bi moglo biti u pitanju. Da nije... – rekao je Gage.

– Da nije što?

– Mislim, da je to u pitanju, rekao bi nam.

Zabrinula sam se za Hardya. – Trebao me je povesti sa sobom. Mrzim kad ne znam o čemu se radi. Kao da ću se sad moći zabavati misleći na njega kako riješava nečije probleme.

Trebala bih biti s njim.

Gage je samo uzdahnuo. – Daj, idemo naći Liberty i Carrington. Radije bih gledao u ribe-ljudoždere, nego razbijao glavu o tome u što se upušta Hardy Cates.

264

by Janja

18.

R

ekla sam vrataru da me nazove čim se Hardy vrati nazad na adresu Main 1800.

– Bez obzira u koliko se sati bude vratio – rekla sam.

Mislio je da je to malo čudno. Zašto me Hardy sam ne bi mogao nazvati, ali je ipak pristao.

Provjerila sam sekretaricu. Samo dvije prekinute veze s broja u Dallasu. Sigurno je bio Nick. Ni s kim iz Dallasa više nisam bila u vezi. Ni s ljudima s kojima sam nekoć radila u Darlingtonu niti s Nickovim poznanicima koji su me znali kao Marie. Nick je poludio što se nisam htjela naći čak ni da bih dobila nazad Gretcheninu narukvicu. Što sam ga preboljela.

Mislila sam da će odustati ako ga budem ignorirala. Ako me bude nastavio kontaktirati, morat ću nešto poduzeti. Možda sudsku zabranu prilaska?

Sjetila sam se Hardyjevog ciničnog komentara da to funkcionira jedino... „Ako se vežeš lisicama za policajca.“ Mislila sam što sada radi i u čemu je problem. Htjela sam ga nazvati, ali sam pomislila da je bolje da ga ne uznemiravam ako se nalazi u nekoj problematičnoj situaciji. Otuširala sam se, navukla donji dio pidžame i majicu i uključila TV. Preskakivala sam s jednog programa na drugi. Nisam mogla pronaći ništa zanimljivo.

Bila sam između sna i jave budeći se na najmanji zvuk. U jednom je trenutku zazvonio telefon i odmah sam zgrabila slušalicu. – Halo?

265

by Janja – Gospođice Travis, gospodin Cates upravo je ušao u predvorje. Ulazi u lift.

– Hvala. – Pogledala sam na sat. Bilo je pola dva ujutro.

– Kako izgleda? Je li rekao nešto?

– Ne, nije, gospođice Travis. Djelovao je... umorno.

– U redu. Hvala.

– Nema na čemu.

Spustila sam slušalicu i čekala da zazvoni. Ali nije. Čekala sam dok nisam bila sigurna da je Hardy imao dovoljno vremena da se vrati u stan. Nazvala sam ga na kućni broj, ali mi se javila sekretarica.

Bacila sam se na sofu i nestrpljivo se zagledala u strop. Nisam mogla više izdržati pa sam ga nazvala na mobilni telefon.

Opet sekretarica. Što se događa? Je li dobro?

– Ostavi ga na miru. Idi u krevet. Ostavi ga da se naspava.

Nazvat će te sutra kad bude htio pričati – rekla sam si naglas.

Nisam mogla odoljeti jer sam bila zabrinuta.

Ushodala sam se po stanu i nazvala ga ponovno za petnaest minuta.

Nije se javio.

– Sranje – protrljala sam oči šakama. Bila sam napeta i zabrinuta. Nisam mogla u krevet dok se nisam uvjerila da je u redu.

Možda da mu pokucam na vrata. Da ga zagrlim. U krevetu.

Ne bi morao pričati. Nema problema. Samo sam mu željela pokazati da ima podršku.

Obula sam papuče i liftom se popela na osamnaesti kat.

Otmjeni je hodnik bio hladan. Drhtureći sam stala pred vrata i pozvonila.

266

by Janja Ništa. Na trenutak ni glasa i onda sam ga čula. Čekala sam i čekala, ali nije otvarao. Poludjela sam. Nisam namjeravala odustati. Stajat ću na vratima i zvoniti do jutra ako treba.

Ponovno sam pozvonila.

Odjednom sam pomislila da možda nije sam. Što bi drugo moglo biti u pitanju? Nadala sam se da nije istina.

Otvorio je vrata.

Nikad ga ranije nisam vidjela u ovakvom stanju. U stanu je vladao potpuni mrak osim prigušene svjetlosti grada koja je prodirala kroz velike prozore. Hardy je nosio majicu i traperice.

Bosonog. Izgledao je mračno i sluđeno. Osjetila sam miris jeftine tekile, onakve od koje bi se netko želio napiti što brže.

Vidjela sam ga prije pijanog, ali nikada ovako. Rekao mi je da nije volio biti izvan kontrole. Shvatila sam da je time mislio da ne želi biti ranjiv – fizički i emocionalno.

Skrenula sam pogled s lica na praznu čašu u ruci. Sva sam se naježila. – Hej, samo sam htjela vidjeti jesi li dobro – izustila sam.

– Dobro sam. Nije mi do priče – rekao je kao da smo potpuni stranci.

Počeo je zatvarati vrata, ali sam zakoračila preko praga.

Nisam ga htjela ostaviti u tako beznadnom stanju. Nije mi se sviđao isprazan pogled u njegovim očima. – Daj da ti napravim nešto za jesti. Jaja i tost.

– Haven – jedva se koncentrirao – ne želim jesti. Želim biti sam.

– Zar mi ne možeš barem natuknuti što se dogodilo? – krenula sam ga dotaknuti na što se on trgnuo i povukao kao da sam imala kugu. Ostala sam zapanjena. Ja sam bila ta koja je tako reagirala na druge kad su me željeli dotaknuti. Nisam 267

by Janja mogla ni pretpostaviti kako su se drugi pri tome osjećali.

– Hardy, otići ću, obećavam, ali daj mi samo malo ispričaj da znam u čemu je problem – rekla sam nježno.

Osjećala sam da je bio ljut. Bilo je premračno da mu dobro vidim oči, ali se ipak mogao nazrijeti luđački pogled. Unervozila sam se i zapitala gdje je nestao dobri, stari Hardy. Kao da ga je zamijenio zao blizanac. – Jebote, kako ćeš ti razumjeti što se dogodilo kad ni ja ne mogu – rekao je mračno.

– Hardy, pusti me unutra.

Stao je na vrata. – Vjeruj mi da ne želiš ući.

– Da? A čega bih se ja to trebala bojati? – usiljeno sam se osmjehnula.

– Mene.

Nelagodno sam se naježila kad sam to čula, ali nisam uzmaknula. – Zašto te je majka nazvala?

Hardy je gledao u pod. Kosa mu je bila razbarušena kao da ju je čupao bez prestanka. Htjela sam zagladiti te tamne kovrče i staviti mu ruku na potiljak.

– Tražila je da platim jamstvo i izvučem oca iz zatvora.

Uhapsili su ga zbog vožnje u pijanom stanju. Bolje da ju nije nazvao. Plaćam ga već dvije godine da se drži daleko od nje i braće.

– Mislila sam da je u zatvoru. Pretpostavljam da sada više... nije.

Kimnuo je i dalje gledajući u pod. Stisnuo je rub dovratka.

Uplašila sam se kad sam vidjela koliko je snažan.

– Zbog čega je prije ovoga završio u zatvoru? – upitala sam polako.

Nisam bila sigurna hoće li mi odgovoriti. Ali je. Ponekad najveće tajne izađu na vidjelo samo ako postaviš pravo pitanje u 268

by Janja pravo vrijeme.

Hardy je pričao tiho kao kriminalac koji priznaje svoje zločine. Znala sam da ovo do sada nikome nije rekao. – Odrobijao je petnaest godina zbog silovanja. On je serijski silovatelj... napravio je odvratne stvari... nikada ga nisu pomilovali jer su znali da mu nije bilo pomoći. Kad je došao do kraja kazne, morali su ga pustiti. Znam da će ponovno nekoga silovati. Ja ga ne mogu spriječiti. Ne mogu ga pratiti svake minute. Jedva štitim vlastitu obitelj.

– Nije na tebi da paziš na njega – rekla sam suosjećajno.

– Braća nastavljaju njegovim stopama. Loši geni. Morao sam platiti jamstvo prošli mjesec za Kevina da ga curina obitelj ne bi tužila.

– Nije tvoj problem – rekla sam, ali me nije slušao.

– Loše sjeme. Beskorisno smeće.

– Nije istina.

Počeo je duboko disati. – Prije no što sam večeras ostavio oca u hotelu, rekao mi je da... – počeo se tresti od glave od pete.

Zaljuljao se.

Bio je pijan ko majka.

– Što ti je rekao? Što, Hardy? – šapnula sam.

Odmahnuo je glavom i zakoračio nazad. – Haven, van. Ako ostaneš... ne odgovoram za posljedice. Mogao bih te povrijediti.

Goni se van!

Nisam vjerovala da bi me mogao povrijediti kao uostalom nijednu drugu ženu. No, nisam mogla biti potpuno sigurna.

Trenutačno je izgledao kao velika, ranjena životinja koja bi mogla rastrgati na komade sve što joj se približi. Nisam mogla ponovno kroz to nakon razvoda s Nickom. Bojala sam se. Bila sam još uvijek puna vlastitog bijesa i strahova. Ali postoje 269

by Janja trenutci kada se čovjek mora dokazati ili neće dobiti dugu priliku. Ako me je sposoban povrijediti, ovo je savršena prilika da to saznam.

Osjetila sam nalet adrenalina po čitavom tijelu. Zavrtjelo mi se u glavi. Da te vidim, kučkin sine, pomislila sam u sebi ispunjena mračnim mislima, bijesom i ljubavlju. Luđačkom ljubavlju koju je u tome trenutku ludo trebao, a nije ju želio.

Pokaži se.

Zakoračila sam u mrak i zatvorila vrata. Čim sam ih zatvorila, Hardy me zaskočio. Čula sam kad je čaša udarila o tepih. Zgrabio me, okrenuo i pritisnuo na vrata.

Bila sam u rukama ogromnog mužjaka. Tresao se stisnutih pesnica i van daha. Divljački me poljubio, žvalio nekoliko trenutaka sve dok mu nisam osjetila erekciju među nogama.

Svaki osjećaj bijesa, boli, mržnje, želje izlazio je na površinu kroz nalet požude.

Strgnuo mi je majicu i bacio ju u zrak. Nakon toga skinuo je svoju majicu, a ja sam za to vrijeme odmakla u dnevnu sobu, ne da bih pobjegla, nego da bih našla ugodnije mjesto od poda u predsoblju. Zarikao je i uhvatio me s leđa.

Gurnuo me i naguzio preko sofe. Povukao mi je trenerku prema dolje. Smrznula sam se od straha. Baš kao Nick. Čekala sam da me uhvati napad panike. Stisnula sam zube, zarila noge u pod i ukočila mišiće.

Stajao je iza mene. Okrznuo me nabreklim udom po stražnjici. Pitala sam se hoće li se sjetiti da nisam voljela ovakve stvari jer sam bila žrtva silovanja. Možda je to radio namjerno da bi me kaznio. Da bih ga zamrzila. Prevukao mi je ruku preko hladnih leđa i počeo drukčije disati.

– Hajde da te vidim. Samo naprijed! – kriknula sam.

270

by Janja Ali Hardy se nije mrdnuo. Samo me je nastavio gladiti po leđima, kukovima i trbuhu. Nagnuo se niže i obuhvatio mi grudi. Ljubio me po ramenima i leđima. Uzdisao je i ljubio me zavlačeći mi ruku među noge. Uzdisala sam. Osjetila sam kako mi se tijelo opušta i počinje žudjeti. Zamišljala sam male zvjezdaste ožiljke na njegovim prstima koje sam zadnji put ljubila. To mi je pomoglo da se ovlažim i prepustim poznatim dodirima, mirisu i toplini.

– Hajde – rekla sam uzdišući.

Nije me slušao, već mi je nježno milovao usmine. Raširio mi je noge malo jače.

Strah je nestao u potpunosti. Pomaknula sam kukove unazad i osjetila mu dugačak ud. Nije ga stavio, nego me je njime samo nježno masirao. Zarila sam prste u baršunastu sofu i tresla se od uzbuđenja.

Obavijala nas je hladna i utješna tama. Uzdahnula sam kad ga je naciljao i ukočila se od iščekivanja.

Stavio ga je i počeo ulaziti sve dublje i dublje kružeći mi prstom po klitorisu. Stavio me na pod, kleknuo i privio na prsa.

Naslonila sam mu glavu preko ramena. Nabijala sam se naprijed-nazad ostavljajući sluzavi trag na njegovom spolovilu sve dok nisam svršila i osjetila kako mi se toplina počinje širiti čitavim tijelom.

Hardy me grlio dok sam mu ostala sjediti u krilu.

Kad sam se smirila, odnio me u spavaću sobu. Čvrsto me držao. Želio je dominirati. Bilo je nekako primitivno i pomalo prijeteće, ali sam se iznenadila jer me to nadasve uzbudilo.

Htjela sam shvatiti zašto sam se tako osjećala... željela sam razumjeti... ali nisam mogla razmišljati dok me je dodirivao.

Kleknuo je na rub krevet, uhvatio me za stražnjicu i spustio me 271

by Janja na krevet.

Ispunio me polaganim ulaskom i stavio mi ruku na vlažno međunožje. Lagano me nabijao i podraživao pridržavajući me u sjedećem položaju mičući se unutra-van. Kada sam konačno svršila, položio me je na krevet, raširio mi noge i počeo me strastveno nabijati. Stavila sam mu ruke na leđa uživajući u njegovim pokretima.

Duboko je uzdahnuo i okrenuo me na stranu. Izgovorio mi je ime kroz uzdah. Grlio me bez prestanka. Privlačio me sve dok nam se tijela nisu stopila jedno u drugo.

Naslonila sam mu glavu na ruku i zadrijemala. Probudila sam se usred noći. Znala sam da je i on budan jer mu se digao.

Počela sam se lagano gibati i nabijati na njegovu erekciju.

Postalo je vruće. Počeo me grickati i ljubiti po vratu i ramenima.

Okrenula sam se i zajahala ga. Zauzela sam pozu i gurnula ga unutra. Čula sam kako je uzdahnuo. Stavio mi je ruke na kukove i pustio me da nađem ritam. Potpuno mi se prepustio... osjetila sam to po predaji njegovih muževnih mišića. Jahala sam ga ko luda, a on je uzdisao i propinjao se svaki put kad bih se spuštala prema dolje. Pomaknuo je ruke s kukova i palcem mi trljao klitoris sve dok nisam svršila. Ukočio se i svršio. Uhvatio me za vrat, povukao k sebi i poljubio. Pohotno me poljubio.

– Sve je u redu, sve će biti u redu – prošaptala sam utješno.

Kad sam se probudila, bilo je već jutro. Pažljivo me pokrio, a moja bačena odjeća bila je složena preko naslona stolice. Sneno sam pozvala Hardyja da se vrati u krevet, ali sam shvatila da je izašao i ostavio me samu u stanu.

Legla sam na trbuh i osjetila laganu bol po čitavom tijelu.

272

by Janja Sramežljivo sam se osmjehnula prisjećajući se prethodne noći. Činilo mi se kao da je sve bio dugi, erotski san, ali mi je tijelo govorilo da se stvarno dogodilo.

Osjećala sam se lagano i pomalo grozničavo od sreće.

Ovo nikada ranije nisam iskusila. Seks na puno dublji način... koji me otvorio i dublje emocionalno a ne samo fizički. Ako se i on ovako osjećao, sigurno će se uplašiti.

Shvatila sam da Nick nikada nije doživljavao seks na ovakav način. Nikada me nije doživljavao kao osobu s vlastitim mišljenjem i osjećajima. Što samo govori da Nick nikada nije ni spavao sa mnom. Bila je to neka vrsta masturbacije.

Za razliku od Hardyja koji je čak i u svom najluđem izdanju vodio ljubav s mojim duhom i tijelom. Sa mnom. Pustio me unutra unatoč svojim zaprekama.

Nisam nikada vjerovala u postojanje srodne duše ili ljubav na prvi pogled, no počela sam vjerovati da ako imamo dovoljno sreće, da ćemo sresti nekoga tko je stvoren baš za nas. Ne zato što je netko bio savršen ili što ste vi bili savršeni, nego zato što su se vaše mane savršeno uklapale.

Hardy nije bio čovjek s kojim je bilo lako biti u vezi. Bio je tvrdoglav, znao što hoće i nedorađen. To mi se upravo i sviđalo.

Bila sam ga spremna prihvatiti takvog kakav je bio. Imala sam i tu prednost što je i on mene prihvatio ovakvu kakva jesam.

Zijevajući sam otišla do kupaonice i obukla Hardyjev ogrtač.

Aparat za kavu bio je napunjen. Pored njega ostavio je šalicu i žličicu. Pritisnula sam dugme i začula pjenušavi zvuk svježe pripremljene kave.

Uzela sam telefon i nazvala ga.

Nije se javljao.

Spustila sam slušalicu. – Kukavico. Samo bježi, Hardy Cates, 273

by Janja ali ne možeš se dovijeka skrivati – rekla sam mirno.

Hardy me izbjegavao cijele subote. Iako sam jedva čekala da popričamo, ponos mi nije dopuštao da ga ganjam kao zaljubljen tetrijeb svoju ženku. Znala sam da mi je bolje da budem strpljiva. Ostavila sam dvije poruke i čekala da mi se javi.

U međuvremenu sam primila mail od Nicka.

274

by Janja

19.

S

ve je skupa preludo – rekla sam Susan kad je pročitala Nickov mail. Isprintala sam ga i dala joj ga za vrijeme naše subotnje seanse. – Sve je okrenuo naglavačke.

Kao da smo u Alisinoj zemlji čudesa.

Napisao je deset stranica. Same laži i optužbe. Osjećala sam se prljavo i uvrijeđeno, ali povrh svega, zapanjeno. Preokrenuo je cijeli brak. Ja sam na kraju ispala zlobna, a on se predstavljao kao žrtva. Prema Nicku, ja sam bila luda, teatralna i nevjerna supruga, a on je bio taj koji je pokušavao smirivati moj bijes i loša raspoloženja. Na kraju je izgubio strpljenje i izbacio me kad je vidio da više nema smisla pokušavati spasiti naš brak od propasti.

– Ono što me najviše napizdilo – nastavila sam uzrujano – Jest to što je nadasve detaljan i uvjerljiv... kao da i sam vjeruje u svoje sranje. Ali ne vjeruje, zar ne? Zašto mi je sve ovo napisao?

Zar misli da će me uvjeriti?

Susan se namrštila. – Patološko je laganje u srži svakog narcisista... ne interesira ih istina, samo ono što će im biti od koristi. A to je privlačenje pozornosti. Nick u biti želi tvoju reakciju. Bilo kakvu reakciju – Dakle, osjećaj je mržnje dovoljno dobar kao i ljubav?

– Upravo tako. Pozornost je pozornost. Jedino što Nick ne može podnijeti jest tvoja ravnodušnost. Time mu nanosiš „narcisističku ozljedu“... nažalost, to je upravo to na što ovaj mail upućuje.

275

by Janja Nije mi se to nimalo sviđalo. – Što se dogodi kad mu netko nanese takvu ozljedu?

– Možda će ti pokušati nauditi. To je drugi način da skrene pozornost. Ako ne budeš reagirala, mogla bi se naći u lošoj situaciji.

– Odlično. Što bi to trebalo značiti? Da će me nastaviti zivkati? Posjećivati?

– Nadajmo se da ne, ali vjerojatno hoće. Ako dovoljno poludi, moguće je da će te htjeti kazniti.

U Susaninom malom uredu zavladala je potpuna tišina dok sam nastojala shvatiti što mi je upravo rekla. Nije bilo fer.

Mislila sam da će me nakon razvoda ostaviti na miru. Zašto me je opterećivao svojim sranjima? Zašto je očekivao da ću igrati sporednu ulogu u filmu baziranom na njegovoj životnoj priči?

– Kako da ga se riješim?

– Na to nije lako odgovoriti. Da sam na tvom mjestu, sačuvala bih sve mailove i ne bih stupila u kontakt bez obzira što bude radio. Odbijaj poklone, ne odgovaraj na mailove i nemoj pričati nikome tko bi ti želio napraviti uslugu i pokušao ga se riješiti umjesto tebe – rekla je Susan namršteno gledajući u mail. – Ako se narcisist pored nekoga počne osjećati inferiorno, napravit će sve kako bi to promijenio i završio kao pobjednik.

– Ali mi smo rastavljeni. Nemamo se oko čega boriti – napomenula sam.

– Ima. Mora se boriti za svoj imidž. Izvan tog dominantnog imidža gdje on sve kontrolira... Nick ne može opstati.

276

by Janja Seansa sa Susan definitivno mi nije popravila raspoloženje. Bila sam nervozna i ljuta. Trebala mi je utjeha. S obzirom da Hardy nije odgovarao na moje pozive, totalno je zasrao stvar.

Kada je u nedjelju zazvonio telefon, pogledala sam u broj nadajući se da je on, ali sam vidjela da je otac. Duboko sam uzdahnula i podignula slušalicu. – Halo?

– Haven – otac je zvučao nadmeno i samozadovoljno što mi se nikako nije sviđalo. – Navrati. Moramo o nečemu porazgovarati.

– U redu. Kada?

– Odmah.

Htjela sam mu reći da imam planove, ali nisam mogla ništa smisliti ovako na brzinu. S obzirom da mi je bilo dosadno i da sam bila loše raspoložena, odlučila sam otići.

– Dogovoreno. Eto me začas – odgovorila sam.

Odvezla sam se do River Oaksa i našla oca u spavaćoj sobi koja je bila veličine malog stana. Opuštao se u fotelji za masažu pritiskajući dugmiće.

– Hoćeš probati? – ponudio me otac tapšući po naslonu.

– Petnaest različitih masaža. Analizira ti leđa i bira odgovarajuću masažu. Osim toga, masira i isteže butine i listove.

– Ne, hvala. Više volim namještaj koji me ne pipa – nasmijala sam se i zavalila u normalnu fotelju. – Dakle, što ima novo? O čemu moramo razgovarati?

Razmišljao je prije no što je odgovorio prilagođavajući dugmiće. Fotelja se počela podizati u sjedeći položaj. – O Hardyju Catesu – odgovorio je.

Odmahnula sam glavom. – Nema šanse. Ne znam što te zanima, ali...

277

by Janja – Ne zanima me ništa, Haven, nego ti moram ispričati što sam čuo.

Htjela sam ustati i otići. Znala sam da je o svima sve znao i da će mi ispričati nešto užasno iz Hardyjeve prošlosti. Nisam željela čuti ništa što mi Hardy sam nije želio povjeriti. Otprilike sam znala što će mi reći. Da mu je otac bio u zatvoru i da su ga zatvorili zbog vožnje u pijanom stanju. Zato sam odlučila ostati i spustiti ga na zemlju.

Zavladala je potpuna tišina. Samo se čulo gibanje kotačića i promjena brzina na fotelji. Hladno sam se osmjehnula.

– Da čujem.

– Upozorio sam te i bio sam u pravu. Prodao te, draga. Zato bolje nađi nekog drugog i zaboravio ga što prije. Nekog dobričinu – rekao je.

– Prodao me? Što time misliš? – upitala sam iznenađeno.

– Nazvao me T. J. Bolt nakon što te vidio s Catesom u petak navečer. Pitao me što mislim o tvojoj vezi s tom bitangom i ja sam mu iskreno odgovorio.

– Koje ste vi babe. Pored sve te love i slobodnog vremena ne možete naći ništa zanimljivije nego raspravljati o mome ljubavnom životu? – rekla sam iznervirano.

– T. J. je imao ideju kako raskrinkati Catesa... da bismo ti dokazali s kim imaš posla. Rekao mi je što je imao u planu.

Pristao sam tako da je jučer nazvao Catesa.

– Ah, k vragu.

– ... i ponudio mu nagodbu. Rekao je da će mu iznajmiti zemlju za koju se Cates ranije interesirao bez ikakvog bonusa.

Samo ako obeća da će te zauvijek ostaviti na miru. Da te neće viđati ili se družiti s tobom na bilo koji način.

– Na što je Hardy rekao T. J.-u da odjebe – rekla sam.

278

by Janja Otac me sažaljivo pogledao. – Ne, nego je prihvatio nagodbu.

– Zavalio se u fotelju i pustio me da razmislim o tome što mi je upravo obznanio.

Počela me prolaziti jeza po čitavom tijelu. Nisam mogla prihvatiti da bi Hardy prihvatio takvu nagodbu. Ne nakon zajedničke noći. Znala sam da je nešto osjećao prema meni.

Znala sam da me je trebao. Znam da nije mogao sve to samo tako odbaciti. Ne za neki najam koji bi na kraju ionako dobio. Što mu se dogodilo u glavi? Morat ću saznati, ali prvo...

– Ti stari, manipulativni idiote. Zašto se trpaš u moj privatni život?

– Zato što te volim.

– Ljubav podrazumijeva poštovanje nečijeg privatnog prostora! Nisam dijete. Ja sam... ne, ti me ne doživljavaš čak ni kao dijete, nego kao psa koga možeš voditi na uzici i kontrolirati ga cijelo vrijeme.

– Ne ponašam se prema tebi kao prema psu. Smiri se i... – prekinuo me je.

– Ne želim se smiriti! Imam se pravo razbjesnjeti. Reci mi bi li napravio isto sranje Gageu, Jacku ili Joeu?

– Oni su mi sinovi. Muškarci. Ti si mi kćerka koja je već prošla kroz jedan loš brak i vjerojatno srljala prema drugom.

– Dok me ne počneš tretirati kao ljudsko biće, naš je odnos završen. Dosta mi je – ustala sam i stavila torbu na rame.

– Napravio sam ti uslugu. Samo sam ti pokazao da Hardy Cates nije za tebe. To je svima jasno. Čak i njemu. Samo što si ti toliko tvrdoglava da si to ne želiš priznati.

– Ako je stvarno prihvatio tu nagodbu, onda me stvarno ne zaslužuje. Kao uostalom ni ti koji si se odlučio na tako ponižavajuć pothvat.

279

by Janja – Što sam ja ovdje kriv?

– Jesi, jer se trpaš tamo gdje ti nije mjesto – rekla sam izašavši na hodnik.

– Pa, barem je gotovo s Hardyjem Catesom – čula sam ga kako mrmlja.

Okrenula sam se i bijesno ga pogledala. – Nije još ništa gotovo. Prvo ću saznati zašto je to napravio. Naći pravi razlog, a ne neki mizerni plan koji ste skovali ti i T. J. Nisam imala s kim razgovarati. Svi su mi rekli, čak i Todd, da je to upravo nešto što bi se moglo očekivati od Catesa. Nisam mogla pričati ni s Liberty jer je nešto slično napravio i s njom tako da ju neće začuditi. Osjećala sam se kao totalna budala jer sam ga i dalje voljela.

Htjela sam se sklupčati i dobro se isplakati. Jednim sam dijelom bila luda, a drugim sam dijelom analizirala i nastojala pronaći rješenje cjelokupne situacije. Odlučila sam se smiriti prije no što se suočim s Hardyjem. Nazvat ću ga sutra nakon posla i popričati. Ako je želio prekinuti, naći ću način da se nosim s tim. Samo da to ne moram napraviti na račun dvojice starih prdonja.

Ured je bio neuobičajeno tih kada sam se pojavila u osam sati u ponedjeljak. Svi su bili tihi i radišni. Nitko nije želio pričati o vikendu. Nitko nije tračao uz automat za vodu. Nije bilo nikakvog razgovora.

Kada je došlo vrijeme za ručak, otišla sam do Samanthinog stola i pitala ju želi li sendvič. Samantha, koja je obično bila živahna i pričljiva, ostala je potišteno sjediti za stolom. Umro joj 280

by Janja je otac prije dva tjedna pa sam znala da će joj trebati neko vrijeme da nadođe.

– Hoćeš da izađemo na ručak? Ja častim – rekla sam obazrivo.

Osmjehnula se i slegla ramenima. – Hvala, ali nisam gladna.

– Daj da ti barem donesem jogurt ili... – prestala sam pričati jer sam primijetila da će početi plakati. – O Samantha... – približila sam se i zagrlila ju.

– Što je? Težak dan? Misliš na oca?

Kimnula je i počela po ladici tražiti maramicu.

– Jednim dijelom to, a drugom dijelom... – tankom je rukom posegnula prema papiru na stolu i lagano ga gurnula prema meni. http://www.balkandownload.org/ – Što je ovo? Troškovi? U čemu je problem? – upitala sam radoznalo.

– Primam plaću preko tekućeg računa svakog petka. Kada sam prošli tjedan provjerila stanje na računu, imala sam puno manje novaca nego obično. Danas sam provjerila račun online i shvatila o čemu se radi – jadno se osmjehnula i oči su joj se ponovno zasuzile.

– Znaš onaj cvjetni aranžman što je tvrtka poslala na očevu sahranu? Onaj sa svim vašim potpisima?

– Da – pribojavala sam se onoga što bi moglo uslijediti.

– Koštao je dvjesto dolara. Vanessa mi je to skinula s plaće.

– Oh, zaboga.

– Ne znam zašto je to napravila, ali valjda sam ju usput razljutila. Mislim da se radi o tome što sam uzela slobodne dane oko očeve sahrane... od tada se ponaša čudno i hladno – rekla je Samantha.

– Uzela si te dane da bi mogla na očevu sahranu. Nitko ti normalan na tome ne bi zamjerio.

281

by Janja – Znam – drhtavo je uzdahnula. – Mislim da je Vanessa pod velikim pritiskom. Rekla mi je da sam uzela slobodno u najgore moguće vrijeme. Djelovala je kao da sam ju razočarala.

Bila sam bijesna kao pas. Htjela sam joj uletjeti u ured kao Godzilla i sravniti joj ured sa zemljom. Ako mi se suprotstavi, dobit će svoje. Ubiti Samanthu u pojam na takav način nakon očeve smrti... ovoga je puta prešla svaku granicu.

– Nemoj joj reći da sam ti rekla. Ne želim se ponovno uvaliti u probleme, ne bih to sada podnijela – šapnula je.

– Nećeš se uvaliti u probleme. Skidanje tih dvjesto dolara s tvog računa bila je greška. Stavit ćemo ti to nazad.

Iznenađeno me pogledala.

– Greška – ponovila sam i maramicom joj obrisala oči. – Tvrtka će platiti to cvijeće, a ne ti. Prepusti to meni.

– U redu. Hvala ti, Haven – jedva se osmjehnula.

Interkom na stolu zapištao je. S obzirom da nismo imali urede, nego pregrade među stolovima, sve što bi Vanessa rekla preko interkoma mogao je čuti cijeli odjel.

– Haven, u ured, molim.

– Dolazim – promrmljala sam. Ostavila sam Samanthu i krenula prema Vanessinom uredu. Namjerno sam išla polako kako bih dobila na vremenu i smislila kako ću joj se oduprijeti.

Znala sam da će mi sigurno dati otkaz nakon što joj kažem što mislim, ne bih se čudila da me nakon toga nastavi klevetati. Ali nema veze. Naći ću novi posao. Vanessino klevetanje neće biti ni upola važno koliko je važno da joj se suprotstavim.

Dok sam prilazila još je jednom pritisnula interkom. – Haven, u kancelariju.

– Evo me – krenula sam prema stolu. Nisam htjela sjesti, nego sam samo stala.

282

by Janja Vanessa je buljila u mene s gađenjem.

– Čekaj na vratima dok te ne pozovem unutra. Zar ti nisam rekla već sto puta, Haven?

– Pravila mogu čekati. Imam važnije stvari na pameti. Došlo je do greške u obračunu. Mora se ispraviti.

Vanessa nije naviknula da joj se nameće tema razgovora.

– Nemam vremena za rasprave o obračunu, Haven. Nisam te zato pozvala.

– Zar te ne zanima što je u pitanju? – čekala sam, ali mi je postalo jasno da neće odgovoriti.

– Da, ne zanima te jer znaš točno što je u pitanju. Nije greška u pitanju, zar ne? – odmahnula sam glavom.

– U redu, Haven, platit ću. O čemu se radi? – upitala je osmjehnuvši se hladno.

– Samanthi se skinulo s plaće za cvijeće za očevu sahranu. – Očekivala sam bilo kakvu reakciju. Treptaj, suosjećaj sramote, mrštenje. Bilo što, no Vanessa se ponašala bezosjećajno kao lutka u izlogu.

– Vratit ćemo joj novac, zar ne?

Nastavila je šutjeti. Šutnja je bila jedno od Vanessinih najopasnijih oružja... zagledala bi se u mene sve dok se ja ne bih raspala kao kula od karata. Željela sam reći bilo što kako bih popunila tišinu, ali sam joj ovoga puta uzvratila istom mjerom. Šutnja se nastavila sve dok se gotovo nismo pukle smijati, ali sam se ipak suzdržala.

– Prešla si svaku granicu, Haven. Nije tvoje da se brineš o zaposlenicima.

– Pa zar se skidanje novca s nečijeg računa može nazvati brigom o nekome?

– Mislim da ti je najbolje da odeš. Zapravo, uzmi slobodan 283

by Janja dan. Dosta mi je tebe i tvoje razmaženosti.

– Ako ne vratiš Samanthi novce, reći ću Jacku – rekla sam.

To je prouzrokovalo reakciju. Lice joj se pomračilo. Oči zacaklile. – Razmažena kučko! Nick mi je rekao kakva si... kako iskorištavaš ljude, kako si sebična. Kako lažeš i manipuliraš ljudima. Lijeni, nevjerni, usrani parazit... – rekla je bezobrazno.

– Da, tako me Nick reklamira. – Zapitala sam se je li izašla s njim. Zaboga, pitam se kako to izgleda kad dva narcisista izađu na spoj?

– Ali nismo o tome pričale. Hoćeš li joj vratiti novac ili da popričam s Jackom?

– Samo pisni i sve će izaći na površinu. Kad mu budem rekla kakva si zapravo, zgadit ćeš mu se kao i meni. Poslat će te u...

– Vanessa, zar si toliko umišljena da misliš da ćeš okrenuti rođenog brata protiv mene? Misliš da će stati na tvoju stranu?

Jack je odan. Bez obzira što mu budeš rekla, nećeš ga okrenuti protiv mene.

Počela je crvenjeti od bijesa. Na licu su joj se pojavile crvene mrlje kao nakupine ulja na površini vode. Ipak se nekako uspjela suzdržati.

– Goni se, Haven, i ne vraćaj se nazad. Upravo si dobila otkaz.

Izgledala sam mirno na površini, iako mi je srce udaralo kao ludo. – Mislila sam da ćeš to reći. Zbogom, Vanessa.

Otišla sam do svog stola po torbu. Samantha, Rob i Kimmie zbunjeno su me promatrali. Da nisam bila uzrujana, izgledali bi totalno komično.

– Što je? – upitala sam i skamenila se kad sam vidjela Jacka pored stola. Gledao je u interkom, zacrvenjen i ljut.

– Hej, Jack, odakle ti? – upitala sam iznenađeno.

– Došao sam da te izvedem na ručak – odgovorio je polako.

284

by Janja – Interkom je bio uključen – rekla je Kimmie dotaknuvši me po ruci.

Vanessa ga je zaboravila isključiti kad sam ušetala u njezinu kancelariju. Jack i ostali čuli su cijeli razgovor.

– Dođi – rekao je ljutito i dodao mi torbu.

Problijedjela sam kao krpa kad sam shvatila da idemo u Vanessinu kancelariju.

Jack je otvorio vrata bez kucanja i s praga se zagledao u Vanessu. Šefica se zablokirala. – Jack – rekla je iznenađeno. Toplo se osmjehnula, sabrala se i izgledala kao da se ništa nije dogodilo.

– Lijepo te je vidjeti. Izvoli unutra.

Brat je samo odmahnuo glavom i nastavio ju hladno promatrati. Rekao je samo dvije riječi koje su značile da nema pregovora.

– Spakiraj se.

Cijelo sam popodne provela s Jackom objašnjavajući mu kako me je maltretirala i pravila ludom i da je to isto vjerojatno sada radila Samanthi. Jack se na kraju prestao tresti i psovati, ali je izgledao mučno.

– Zaboga, Haven... zašto mi ranije nisi ništa rekla?

– Nisam željela ispasti razmažena. Štitila sam interese tvrtke.

Znam da ste ju cijenili.

– Zajebi tvrtku. Ljudi su važniji. Što nekome vrijedi da je dobar menadžer ako se iza zatvorenih vrata ponaša kao tiranin.

– U početku sam mislila da će se Vanessa vremenom smekšati ili da ćemo naći neki sporazum. Međutim, nakon nekog vremena, shvatila sam da se stvari nikada neće poboljšati.

285

by Janja Nema sporazuma. Ista je kao Nick. Bolesni narcisist. Ne bi se susprezala povrijediti čovjeka, kao što ti i ja ne bismo marili ako usput nagazimo na mrava.

– Ima dosta takvih ljudi u svijetu biznisa. Teško mi je priznati... ali ti moram reći da takvo ponašanje... bezobzirno, ambiciozno i sebično... u većini slučajeva obično pali, ali ne i u mojoj tvrtki.

– Hoćeš joj stvarno dati otkaz?

Kimnuo je. – Stvar je riješena. Moram joj naći zamjenu – značajno je zastao. – Znaš nekoga? – upitao je.

– Ja ću pokušati. Ne kažem da ću biti savršena, vjerojatno ću usput napraviti par grešaka, ali sam spremna preuzeti odgovornost – rekla sam samouvjereno.

– Zvučiš potpuno drukčije, nego kad si počela raditi – rekao je s velikim osmijehom na licu.

– Puno sam toga naučila u zadnje vrijeme – osmjehnula sam se.

Još smo neko vrijeme raspravljali o poslu, a onda samo prešli na osobne stvari. Nisam mu mogla prešutjeti da sam se posvađala s tatom oko T. J.-a, Hardyja i potpisivanja najma.

Jack se isto iznervirao i rekao da su svi redom ispali šupci.

Složio se da moram popričati s Hardyjem jer se ponašao jako čudno.

– T. J. ima dobru zemlju, ali nije jedini u gradu. Hardy je mogao otići bilo kome drugome. Možda je želio unajmiti zemlju, ali nije baš da mu to očajno treba. Mislim da Cates želi prekinuti s tobom. Mislim da je to napravio namjerno kako bi ti njega ostavila.

– Koji usrani idiot. Ako želi prekinuti, morat će mi to reći u lice.

286

by Janja – Jadan on, neće znati što ga je stiglo. Ok, ti se pobrini za Catesa, a ja ću starom objasniti neke stvari – osmjehnuo se.

– Ne, ostavi oca na miru. Ne možeš ti izgladiti našu vezu.

– Ali ga mogu barem spriječiti da se ubuduće prtlja gdje mu nije mjesto.

– Hvala, Jack, ali stvarno nema potrebe. Dosta mi je prtljanja i uvlačenja drugih.

– Zašto si mi onda sve ovo rekla, a ne daš mi da ti pomognem? – upitao je iznervirano.

– Nisam očekivala da mi rješavaš probleme, nego sam samo htjela da me saslušaš.

– Čekaj malo, Haven. S prijateljicama se priča. Muški mrze kad im kažeš da imaš problem i onda im ne dopuštaš da ti pomognu. Osjećamo se beskorisno. Nakon toga obično napravimo neko sranje. Moram ti biti iskren. Nisam ja za slušanje – ja sam muško.

– Da, jesi. Hoćemo na piće? – upitala sam ustavši.

– Naravno – rekao je nakon čega smo izašli iz ureda.

Bilo je rana večer kada sam se vratila u stan. Osjećala sam se bolje nakon par pića i druženja s mojim opuštenim bratom.

Iznenadilo me to što se nije ljutio na Hardyja, uzimajući u obzir njegov raniji stav.

– Nisam niti za niti protiv njega – rekao je popivši piva iz boce. – Mislim da je Hardy prihvatio sporazum s T. J-om: iz dobrog ili iz lošeg razloga – otpio je drugi gutljaj.

– Kako bi mogao postojati dobar razlog?

– Nemam pojma. Zato je važno da mu daš priliku da porazgovarate.

287

by Janja – Todd misli da je Hardy varalica i poremećen – rekla sam žalosno.

Jack se na to opalio smijati. – Na to si valjda naučila s obzirom da potječeš iz obitelji Travis. Nitko od nas nije ispravan osim Gagea. Svi smo uvrnuti kurčevi. Todd isto.

– Ponekad me plašiš – rekla sam kroz potisnuti osmijeh.

Nasmiješeno sam se vratila u stan, ali me uhvatila nervoza dok sam mislila o Hardyju. Vidjela sam titranje svjetla na sekretarici. Malo sam se trgnula i krenula poslušati poruku.

– Moramo se vidjeti. Javi se čim se vratiš – rekao je Hardy.

– U redu – prošaptala sam i na trenutak zažmirila. Odmah sam otvorila oči jer mi je nešto privuklo pozornost. Primijetila sam svjetlucavi prah pored telefona. Omamljeno sam posegnula prema predmetu i shvatila da se radi o narukvici. Narukvici ujne Gretchen. Kako je završila ovdje? Nick ju je imao. Nick...

Prije no što sam se uspjela snaći, netko mi je prišao iza leđa i uhvatio me rukom za vrat. Na sljepoočnici sam osjetila hladnu cijev pištolja. Znala sam tko je čak i prije no što sam mu čula glas.

– Sad si moja, Marie.

288

by Janja

20.

K

ad se nađemo u opasnosti, mozak se podijeli na dva dijela. Jedan se dio poistovjećuje sa situacijom u kojoj smo se zatekli, a drugi pokušava razumjeti što se događa.

Ova dva dijela nisu nužno povezana, stoga mi je trebalo nekoliko trenutaka da shvatim što mi je Nick govorio.

– ... ne možeš me zauvijek ignorirati, kučko. Ne možeš se dovijeka sakrivati ako te želim vidjeti.

Morao mi je dokazati da je svemoćan, da ga ne mogu pobijediti.

Usta su mi presušila od straha, a lice se orosilo znojem.

– Da, definitvno si pronašao način da me vidiš. Kako si uspio ući? Nisi sigurno prokužio kombinaciju – rekla sam izvan sebe.

– Uzeo sam rezervni ključ. – Svaki je stan imao dva rezervna ključa u slučaju da se nešto dogodi ili da je netko zaboravio kombinaciju na bravi. Jedan dio ključeva bio je u sobi iza recepcije u predvorju, a drugi u ormariću u portirovoj kancelariji.

– Vanessa ti ga je dala – rekla sam zaprepašteno. To je bilo protuzakonito. Mogla bih ju za to tužiti. Zar me je toliko mrzila da je bila spremna ići i u zatvor samo zato što je dobila otkaz?

Izgleda da bi.

– Rekao sam joj da ti moram odbaciti neke stvari.

– Pa, hvala ti na narukvici, ali nisi morao donijeti i pištolj, Nick.

– Ignoriraš me.

289

by Janja – Oprosti.

– ... kao da ti nije uopće stalo do mene – zabio mi je pištolj toliko duboko u sljepoočnicu da ću sigurno imati modricu.

Nisam se pomaknula ni milimetar. Počela sam plakati.

– Sada sam ti sigurno privukao pozornost. Ha? – Jesi – šapnula sam. Možda me je želio samo zaplašiti.

Polako je počeo vriti čekajući da do kraja izgubi kontrolu. Kad bi se jednom razbjesnio, bio je kao lavina koja se nije mogla zaustaviti.

– Opelješila si me nakon razvoda i ostavila me samog u Dallasu. Svi su me ispitivali što se dogodilo i gdje si nestala...

Zašto si mi to napravila, Marie? Zar te nije bilo briga kako sam se ja osjećao?

Sjetila sam se da mi je Susan rekla da se narcisist mora osjećati kao pobjednik.

– Znam da jesam, ali svi su znali da nisam bila dovoljno dobra, da zaslužuješ nekog puno boljeg – rekla sam bez daha.

– Baš tako. Nikad nećeš naći nikog boljeg od mene.

Nick me gurnuo, nabila sam se na zid i ostala bez zraka.

Pritisnuo mi je pištolj uz glavu. Otkočio je pištolj.

– Nikad nisi ni pokušala – govorio je trljajući mi se o stražnjicu. Postalo mi je muka čim sam mu osjetila erekciju. – Nikad se nisi dovoljno potrudila. Za brak je potrebno dvoje.

Nikada nisi sudjelovala, Marie. Trebala si se malo više potruditi.

– Žao mi je – rekla sam kroz panične uzdahe.

– Ostavila si me. Otišla si bosonoga samo da bi izgledala još jadnije. Kao bijelo smeće. Samo da bi me još više ocrnila, a onda si natjerala onog šupka, svog brata, da pokrene razvod. Samo da mi ponudi pare i ponada se da ću nestati. Pravni papiri i razvod ne znače ništa. Još te držim u šaci.

290

by Janja – Nick, idemo sjesti i popričati, samo odloži piš... – bolno sam zajaukala jer sam osjetila nalet boli iza uha. Čula sam mali udarac. Mlaz krvi počeo mi se slijevati iza uha niz vrat. Udario me stražnjim dijelom pištolja.

– S koliko si se tipova do sada jebala? – zahtijevao je.

Ne bi bio sretan što god bih rekla. Sve bi se svelo na razgovor o Hardyju i Nickovom osjećaju poniženosti. Moram ga smiriti.

Moram mu zaliječiti povrijeđeni ego.

– Ti si najvažniji – šapnula sam.

– Sigurno da jesam. Oblačiš se kao kurva. Ošišala si se kao kurva. Nekoć si izgledala kao dama. Kao supruga. To ti se očito nije sviđalo. Pogledaj se.

– Nick.

– Začepi! Sve su to same laži. Svaki put kad si uzela pilulu, lagala si mi. Htio sam ti napraviti dijete. Htio sam obitelj, a ti si me cijelo to vrijeme željela ostaviti. Lažljiva kučko!

Uhvatio me za kosu i povukao na pod. Totalno se razbjesnio i počeo se derati kao luđak. Vrijeđao me i pribijao mi pištolj uz glavu. Nastupilo je emocionalno rasulo jer sam znala da slijedi intimna brutalnost. Kao i prije, samo ovoga puta s pištoljem.

Omamljeno sam se pitala hoće li povući okidač. Srušio me na pod legavši na mene. Smrdio je na alkohol.

– Ne viči, inače ću te ubiti – promrmljao mi je na uho.

Ukočila sam se kao štap. Željela sam ostati živa. U ustima sam osjetila okus soli i metala. Osjetila sam njegov odvratan dodir dok mi je podizao suknju.

On se nakanio da me povrijedi, a ja sam se borila i dušom i tijelom. Bili smo toliko zaneseni da nismo čuli kad je netko otvorio vrata.

Zrak je počeo vibrirati. Cijela je prostorija odjednom kaotično 291

by Janja eksplodirala. Pogledala sam prema gore osjetivši bol u vratu.

Vidjela sam obrise osobe kako se zalijeće prema nama, kako je Nick podignuo pištolj od moje glave i zapucao.

Tišina.

Zvonilo mi je u ušima. Tresla sam se koliko mi je srce udaralo. Osjetila sam olakšanje što se maknuo s mene.

Okrenula sam se na stranu i pogledala kroz maglu. Ugledala sam dva muškarca kako se tuku udarajući šakama i hvatajući jedan drugoga za vrat. Znoj i krv na sve strane.

Hardy je bio na Nicku udarajući ga kao lud. Vidjela sam da je Nick odustao. Hardy mu je polomio lice i rasjekao kožu, ali ipak nije prestajao. Bilo je toliko krvi da je Hardyjeva lijeva strana bila natopljena njome.

– Hardy, Hardy, prestani! – rekla sam podignuvši se na koljena.

Nije me čuo. Totalno je poludio. Napustilo ga je svako zrno razuma. Želio je ubiti Nicka, ali s obzirom koliko je i iz njega šikljala krv, i sebe će usput ubiti.

Izbio je pištolj iz Nickove ruke koji je preletio nekoliko metara. Otpuzala sam i uzela ga u ruku.

– Hardy, ostavi ga na miru! Dosta je! Gotovo je. Hardy. Što god rekla, nisam ga mogla uvjeriti da ga ostavi na miru.

Bio je kao luđak na adrenalinu.

Nikad nisam vidjela toliko krvi. Čudilo me kako se do sada nije onesvijestio.

– Dovraga, Hardy, trebam te – vrisnula sam.

Zaustavio se i pogledao me dišući duboko. Gledao je izgubljeno. – Trebam te – ponovila sam posrćući. Otišla sam do njega i uhvatila ga za ruku. – Dođi. Idemo sjesti na sofu.

Odupirao se. Gledao je u onesviještenog Nicka i njegovo 292

by Janja otečeno i izubijano lice.

– Gotovo je. Kraj. Ne može mi više ništa. Dođi. Dođi – nastavila sam ponavljati i vući ga za ruku prema sofi. Hardy je izgledao blijedo i divljački. Nakon ubilačkog ludila, lice mu se počelo grčiti u naletu boli. Pokušao je sjesti, ali je podignuo ruke u zrak i srušio se. Bio je upucan sa strane, ali je bilo toliko krvi da nisam mogla vidjeti gdje točno i kolika je bila rana.

S pištoljem u ruci otišla sam do kuhinje i uzela nekoliko krpa.

Odložila sam pištolj na stol i razderala Hardyjevu košulju.

– Haven – upitao je kroz uzdahe – je li te povrijedio? Je li te...

– Nije, sve je u redu – obrisala sam krv i pronašla iznenađujuće malu rupicu. Nisam mogla vidjeti izlaznu ranu tako da je metak vjerojatno ostao unutra što znači da bi mogao oštetiti slezenu, jetru ili bubreg... Htjela sam se rasplakati, ali sam se suzdržala i pritisnula krpe na ranu.

– Ne miči se. Moram te pritisnuti da zaustavim krvarenje.

Zajaukao je od bola kada sam pritisnula prema dolje. Usne su mu poplavile.

– Tvoje uho...

– Nije to ništa. Nick me udario pištoljem, ali nije...

– Ubit ću ga – rekao je i pokušao ustati sa sofe.

Povukla sam ga nazad. – Ne miči se, kretenu! Upucan si. Ne miči se. – Stavila sam mu ruku da pridrži krpe i na brzinu uhvatila slušalicu.

Nazvala sam prvu pomoć, Davida i Jacka dok sam i dalje držala ruku na rani.

Jack je prvi stigao. – Jebote! – rekao je gledajući u bivšeg koji se prevrtao po podu i nas dvoje na sofi. – Haven, jesi li...

– Jesam. Pazi na Nicka da ne pokuša nešto.

Jack je stao iznad Nicka i zagledao se u njega na takav način 293

by Janja da sam se smrznula. – Čim mi se ukaže prilika, ubit ću te i izvaditi ti utrobu kao divljem vepru – prošaptao je.

Došla je prva pomoć pa onda policija koja je stala na vrata kako bi spriječila susjede. Nisam vidjela kada je policija iznijela Nicka jer sam bila koncentrirana na Hardyja. Padao bi u nesvijest i dolazio k sebi. Bio je blijed, disao sporo pa brzo.

Djelovao je zbunjeno. Tri me puta pitao što se dogodilo i jesam li dobro.

– Sve je u redu – milovala sam ga po zamršenoj kosi i čvrsto ga uhvatila za ruku kad su mu stavili infuziju – samo polako.

– Haven... moram ti reći...

– Reći ćeš mi kasnije.

– Pogriješio sam...

– Znam. U redu je. Šuti i miruj.

Htio je reći još nešto, ali su mu stavili masku na lice, prikopčali mu monitor za srce i stavili ga na nosila. Bili su brzi i sposobni. Prva pomoć ovo zove „zlatni sat“. Vrijeme od kada je netko upucan do trenutka kada stiže u bolnicu. Nakon sat vremena šanse za preživljavanje postaju sve manje.

Ja sam se vozila s Hardyjem u prvoj pomoći, a Jack je išao automobilom. Nastojala sam biti sabrana kako ne bih otežavala Hardyju. Bilo me je toliko strah da sam mislila da ću poludjeti.

Došli smo do ulaska u bolnicu gdje su ga bolničari izvukli iz vozila i stavili nosila na pod.

Liberty i Gage već su čekali jer im je Jack dojavio. Znala sam da je ostatak obitelji sigurno na putu. Nisam razmišljala kako sam izgledala, sva izvan sebe i krvava, ali sam iz njihovih izraza lica zaključila da sam izgledala grozno. Liberty me zaogrnula svojom jaknom i počela mi brisati lice mokrim maramicama.

Kada je vidjela oteklinu iza uha, Gage i ona inzistirali su da me 294

by Janja se pregleda unatoč mojem odupiranju.

– Ne idem nikud dok ne saznam što će biti s Hardyjem.

– Haven – stao je ispred mene i zagledao se – nećemo znati još neko vrijeme. Provjerili su mu krvnu grupu, šalju ga na snimanje i slikanje... vjeruj mi da ništa nećeš propustiti. Daj da ti netko provjeri tu tvrdoglavu glavu. Molim te.

Očistili su mi ranu, previli ju i poslali me u čekaonicu. Kako je Gage predvidio, još se uvijek ništa nije znalo. Hardy je i dalje bio na operaciji, mada nam nitko nije rekao što su mu radili i koliko će dugo potrajati. Sjedila sam i odsutno buljila u televizor u kutu čekaonice. Razmišljala sam da li da nazovem Hardyjevu mamu. Odlučila sam pričekati dok ne budemo saznali nešto više pa da joj barem mogu reći da će biti sve u redu.

Dok sam čekala, obuzeo me strašan osjećaj krivnje. Nisam mogla ni sanjati da će Hardy biti taj koji će ispaštati zbog moje prošlosti. Da se barem nikada nisam spetljala s Nickom... da se barem nikad nisam spetljala s Hardyjem...

– Nemoj o tome razmišljati – začula sam kako mi Liberty nježno govori.

– O čemu? – upitala sam jadno, podignuvši koljena i prekriživši noge na tvrdoj plastičnoj stolici.

– O tome što ti je promijenilo izraz na licu. Da si nisi predbacivala. Ti si najbolja stvar koja se ikada dogodila Hardyju – zagrlila me.

– Ah, očito – promrmljala sam i pogledala prema vratima sale.

Stisnula me. – Kad sam vas neku večer vidjela na onoj zabavi, nisam mogla vjerovati koliko se promijenio. Nikad ga nisam vidjela tako opuštenog i sretnog. Zadovoljnog. Mislila sam da se nikada uz nikoga neće tako osjećati.

295

by Janja – Liberty... sve se zakompliciralo u protekla dva dana. Stari i T.J. – Da, čula sam. Churchill mi je ispričao, ali mi je ispričao i nešto što se danas dogodilo, a što moraš čuti.

– Što?

– Mislim da je najbolje da ti Churchill sam kaže – rekla je i podbola me rukom kako bi mi skrenula pozornost prema vratima kroz koja su upravo ulazili otac i Joe. Liberty je ustala i mahnula ocu da dođe i sjedne pored mene. Unatoč ljutnji, stavila sam mu glavu na rame i počela udisati njegov dobro poznati miris.

– Što se dogodilo, ljubice?

Ostala sam naslonjena i počela mu pričati. Slušao je i s vremena na vrijeme pogladio me po ruci. Bio je krajnje zapanjen da je Nick bio u stanju napraviti ovakve stari. Pitao se kako je mogao ovoliko zaglibiti. Htjela sam mu reći da je Nick oduvijek bio takav i da je njegovo maltretiranje bilo razlog što nam se brak raspao, no taj će razgovor morati pričekati. Zato sam samo iznenađeno kimnula i pretvarala se kao da nemam pojma.

– Znao sam da će te Hardy večeras posjetiti – iznenadio me kada je rekao.

– Znao si? Kako? – podignula sam glavu i pogledala ga.

– Nazvao me danas oko pet. Rekao je da se ispričava što je prihvatio najam i da je već javio T. J.-u. Rekao je da u subotu nije mogao trezveno razmišljati, da se nismo dobro ponijeli. Mi što smo ponudili, a on što je prihvatio.

– U pravu je – rekla sam kratko.

– Prema tome, ništa od ugovora – rekao je.

– Čekaj malo! Ti ćeš se držati svog dijela ugovora i pobrinuti se da T. J. prihvati njegovu ponudu bez bonusa. Ako to napraviš, 296

by Janja dat ću ti novu šansu da poradimo na vezi između nas dvoje.

Odlučila sam da će ovoga puta Hardy dobiti sve što hoće.

– A ti ćeš ga nastaviti i dalje viđati?

– Da. – Možda je to ipak za tvoje dobro s obzirom na to što mi je rekao o tebi – lagano se osmjehnuo.

– Što? Što ti je rekao?

– Zamolio me da ti ne kažem, a ja se više ne želim petljati.

Osim...

– Osim? Dovraga, tata, zašto si se baš sada odlučio prestati petljati kada konačno znaš nešto što želim čuti? – nasmijala sam se.

– Samo ću ti ovo reći. Do sada su mi prišla dvojica muškaraca kako bi mi iznijeli osjećaje za moju kćerku. Jedan je od njih bio Nick kome nisam vjerovao ni riječi. Ne zato što nisi vrijedna ljubavi, nego zato što nije znao voljeti. Kad se radi o Hardyju Catesu... lupežu i divljaku... povjerovao sam mu. Nije se pretvarao, već je rekao onako kako je. To mi se sviđa. Što god budeš odlučila, imaš moju podršku.

Prošlo je dva sata. Šetala sam tamo-amo, gledala TV, prepila se odvratne kave s mlijekom u prahu i sladilom. Kada sam pomislila da sam na rubu izdržljivosti, vrata su se konačno otvorila. Kirurg obučen sav u bijelo gledao je po čekaonici.

– Netko iz obitelji Hardyja Catesa?

– Zaručnica, Haven Travis – rekla sam samo zato da bih mogla saznati što više.

– Doktor Whitfield.

Rukovali smo se.

297

by Janja – Gospodin Cates ovoga se puta izvukao. Metak je okrznuo slezenu, ali ostali vitalni organi ostali su netaknuti. Pravo čudo.

Mislio sam da će biti više štete, ali na svu sreću nije. Nakon što smo izvadili metak, zašili smo slezenu i spasili ju u potpunosti. S obzirom da je gospodin Cates zdrav i jak, neće imati dugotrajne posljedice. Zadržat ćemo ga u bolnici iduća dva tjedna, a onda slijedi oporavak od četiri do šest tjedana dok potpuno ne zacijeli.

Počela sam plakati i brisati nos rukavom.

– Znači, neće imati nikakvih problema u budućnosti?

Oštećenu slezenu ili tome slično?

– Ne, ne. Očekujem potpuni oporavak.

– Hvala Bogu – uzdahnula sam s olakšanjem. Najbolji trenutak u mom životu. Bila sam sva izvan sebe. Uzdrmana i bez daha.

– Osjećam takvo olakšanje da mi je muka. Je li to normalno?

– To vam je od olakšanja ili kave iz čekaonice. Najvjerojatnije od kave – rekao je ljubazno.

Bolnica je dopuštala posjete bolesnicima na intenzivnoj njezi dvadeset četiri sata dnevno, ali su morali biti ograničeni na petnaest minuta ili prema preporuci bolničkog osoblja. Zamolila sam Gagea da mi pokuša srediti da mogu ići u posjetu koliko god hoću. Brat se na to nasmijao i podsjetio me kako sam se nekoć protivila korištenju novca i utjecaja kako bih dobila poseban tretman. Rekla sam mu da je ljubav važnija od nekih principa. Gage je razumio o čemu govorim i isposlovao mi dozvolu da mogu posjećivati Hardyja koliko god hoću.

Drijemala sam u fotelji uz Hardyjev krevet. Bolnica je najgore 298

by Janja mjesto za spavanje. Sestre ulaze svakih sat vremena, mijenjaju infuziju, provjeravaju monitore, mjere temperaturu i tlak. Nije mi smetalo jer bi mi svaki put rekle da odlično napreduje. U zoru je došao Gage i rekao da će me odvesti kući da se otuširam i presvučem. Nisam željela ostaviti Hardyja, ali sam shvatila da vjerojatno izgledam kao da sam se digla iz mrtvih i da bi bilo vrijeme da se sredim.

Hardy se probudio oko sedam i nije mu se sviđalo kad je shvatio da je u bolnici i prikopčan na sve strane. Ušla sam unutra i čula kako se svađa sa sestrom oko infuzije i da ga skine s lijekova protiv bolova koji su mu očito trebali. Nije htio da ga bodu i pipaju. Rekao je da mu treba samo zavoj i led.

Primijetila sam da je sestra uživala u pretjerivanju s velikim, plavookim mužjakom koji je bio pod njezinom kontrolom.

Savršeno sam ju razumjela. Izgledao je izgubljeno, pomalo uplašeno i nadasve privlačno.

Bio je moj.

– Hardy Cates, prestani ili ću ti stati na cjevčicu – rekla sam ušavši u sobu.

Sestra je ostala zatečena mojim riječima.

Pogledali smo se napeto i odjednom se opustio kao da je bio utješen više nego što bi mogao biti lijepim riječima.

– To samo pali ako imam cjevčicu za disanje – odgovorio je.

Prišla sam noćnom ormariću i uzela tablete protiv bolova koje mu je sestra pokušavala dati.

– Bez svađe. Da si ih odmah uzeo – rekla sam pruživši mu čašu vode.

Poslušao me i pogledao u sestru.

– Sitna, ali dinamitna – rekao je.

Vjerojatno je pomislila zašto ovakav tip nije našao neku bolju 299

by Janja žensku. Otišla je i zatvorila vrata. Počela sam mu namještati deku i jastuke. Gledao me bez prestanka.

– Haven, daj me izvuci odavde. Ne mogu podnijeti biti prikopčan na sva ova sranja. Treba mi samo...

– Prepusti se liječenju i bit ćeš vani za čas. Hoćeš se smiriti ako legnem pored tebe? – poljubila sam ga u čelo.

Odmah se pomaknuo u stranu i uzdahnuo od bola. Skinula sam cipele i popela se u krevet. Naslonila sam mu glavu na rame. Zadovoljno je uzdahnuo.

Njuškala sam ga po vratu. Mirišao je po sredstvu za dezinfekciju i lijekove kao da su ga namirisali nekom bolničkom kolonjskom vodom. Unatoč tome, mogla sam osjetiti njegov miris.

– Hardy – prošaptala sam milujući ga po ruci – zašto si prihvatio tu glupu ponudu od oca i T. J.-a? I zašto si na kraju odustao?

Uhvatio me za ruku. – Nisam baš bio pri sebi nakon tog petka kad sam se vidio s ocem.

– Stvarno? Nisam primijetila.

– Izvukao sam ga iz zatvora, dao mu nešto para i odbacio ga do motela. Rekao mu da se goni u klinac, ali ono što ti nisam rekao... a trebao sam... je to da smo pričali neko vrijeme i da mi je rekao da – zastao je i čvrsto mi stisnuo ruku.

– Razbjesnio se kad sam mu zaprijetio da ostavi mamu na miru. Rekao je da mu ne mogu to reći... jer da sam ja razlog zašto ju je morao oženiti. Mama ga je ostavila, ali mu se morala vratiti jer je ostala trudna. Ja sam kriv što je završila s tim kučkinim sinom. Cijeli joj se život pretvorio u pakao zbog mene.

Trpjela je zbog...

– Ne, Hardy... – podignula sam se i zagledala mu se u duboke 300

by Janja plave oči. Stislo me u grudima.

– Znaš da nisi ti tome kriv. Nije tvoja krivica.

– Da, ali činjenica je, da nije ostala trudna sa mnom, ne bi se morala udati za njega i ne bi joj nakon toga uništio život.

Znala sam zašto se tako osjećao, iako sam bila uvjerena da nije bio kriv. Međutim, njegova se uznemirenost i iracionalna krivnja nisu mogli riješiti samo utješnim riječima. Trebalo mu je vremena i ljubavi da se suoči s istinom, a ja sam imala obaju stvari napretek.

Hardy me poljubio u glavu. – Mrzim što sam mu sin. Mrzim taj dio sebe koji sliči na njega. Taj zao, niski, bezvrijedni dio kučkinog sina. Kad su mi Chruchill i T. J. ponudili taj ugovor, pomislio sam zašto ne. I tako sam te namjeravao ostaviti.

Previše te volim da bih te povukao sa sobom na dno.

Gladila sam ga po licu. – Zašto si se predomislio? – šapnula sam.

– Nakon što sam se smirio i razmislio, zaključio sam... da te volim dovoljno da bih pokušao i zaslužio te. Sve, ali sve bih za tebe napravio. Sinoć sam došao u stan da bih te zamolio da mi daš drugu šansu. Tresao sam se od straha misleći da mi nećeš oprostiti za petak navečer.

Zacrvenjela sam se kad sam se prisjetila dugih erotskih sati koje sam provela u mraku njegove spavaće sobe.

– Naravno... mislim, nemam ti što opraštati. Radila sam sve što sam htjela – prošaptala sam.

Odjednom se zagrijao da sam se upitala je li i njemu bilo neugodno.

– Pomislio sam da sam možda pretjerao. Da sam prenaglio.

Da nakon svega što si prošla s Nickom... pomislio sam da više ne želiš biti sa mnom. Došao sam zato da bih se ispričao. Da ti 301

by Janja obećam da ću biti nježan i da mi dopustiš da... barem budem pored tebe. U slučaju da ti nešto zatreba.

Nikad ga nisam vidjela ovako poniznog. Nisam mogla ni zamisliti da bi mogao biti takav. Primaknula sam mu lice sve dok nam se nosovi skoro nisu dodirivali.

– Trebam te za puno stvari, Hardy. Do kraja života.

Poljubio me iznenađujuće strastveno. Toplo i pohotno.

– Volim te – šapnula sam. Zadivio me što je unatoč gubitku krvi, lijekovima i neromantičnom bolničkom okruženju ipak imao snage da mi se počne udvarati.

– Nemoj – nasmijala sam se dok me počeo prepipavati. – Aktivirat će alarm za srce pa će me istjerati van i optužiti me da ti ometam oporavak.

Hardy se nije dao omesti, nego je samo nastavio dalje.

– Znaš da sam rekla osoblju da sam ti zaručnica kako bi mi dopustili da budem pored tebe – rekla sam izvijajući se dok me je ljubio po vratu.

– Ne želim da postaneš lažljivica, ali s obzirom na to da nakon sinoćnjih zbivanja vjerojatno osjećaš preveliku zahvalnost, čekat ću do sutra da ishlapi... i onda te zaprositi.

– A ja ću vjerojatno pristati.

Hardy mi se prislonio na čelo, a ja sam se izgubila u plavetnilu njegovih očiju.

– Uskoro? – prošaptao je.

– Što prije budeš htio.

Kasnije mi je palo na pamet da me je trebalo biti strah od ponovne udaje s obzirom na moje prethodno iskustvo.

Međutim, ovo s Hardyjem bila je potpuno druga priča. Volio me 302

by Janja je bezuvjetno što sam smatrala jednom od najljepših stvari koja mi se mogla dogoditi.

– Znaš – rekla sam mu tijekom prve bračne noći – da sam s tobom ono što jesam kao i kad sam sama sa sobom.

Hardy je znao što sam time mislila. Zagrlio me i privukao na srce.

303

by Janja

POGOVOR

N

a telefonu je, gospođo Cates – javila se Hardyjeva tajnica – ali je rekao da vas uvedem čim dođete.

Nalazim se u Hardyjevom uredu u ulici Fannin, zgradi od aluminija i čelika koja izgleda kao dvije puzzle.

– Hvala – rekla sam tajnici i krenula prema vratima muževog ureda.

Hardy sjedi za stolom s jaknom prebačenom preko stolice.

Otpustio je kravatu i zasukao rukave preko mišićavih ruku kao da je želio olabaviti tijesan poslovan imiđž. Neotesanac, pomislila sam zadovoljno.

Bili smo u braku godinu dana, a ja se još nisam priviknula na to da je moj. Sasvim druga stvar u odnosu na ono što sam imala s Nickom. Nick mi ne može više ništa jer je osuđen za prijetnju smrću i završio u zatvoru. Vanessa Flint na kraju je odselila iz Houstona. Prema zadnjim vijestima, završila je u nekoj zabiti kao šefica u pogonu za proizvodnju umjetnih gnojiva.

Ne zamaram se prošlošću. Jedna od stvari koje uzimamo zdravo za gotovo jest ta da se možemo sjetiti bolnih trenutaka, a da ih ne moramo ponovno osjetiti. Naše fizičke rane odavno su zacijeljele, a duševna je bol izliječena. Još smo uvijek oprezni kada se radi o nekim stvarima, ali uživamo u braku koji se svakodnevno produbljuje i jača.

– ... da i saznaj kakvu točno tekućinu planiraju upumpati u rupu – rekao je.

Zagrizla sam usnu suzdržavajući se od smijeha. Uvijek me 304

by Janja nasmijavala ta sugestivna naftaška terminologija.

– ... ne brine me toliko koliko brzo pumpamo, nego mi je važno da zasitimo tlo – zastao je i slušao. – Pa, dobro, ali ne zanimaju me napreci poticajne tehnologije. Ja ću nagrabusiti ako Udruga za zaštitu okoliša nasluti da sam zagadio izvore vode i...

Zastao je kad me je primijetio. Osmjehnuo se od uha do uha.

Uvijek mi se pomalo zavrti u glavi kad ga vidim kako se smije.

– Nastavit ćemo kasnije. Moram nešto obaviti. U redu.

Odložio je slušalicu, ustao, sjeo na rub stola i privukao me između nogu.

– Smeđooka djevojčice – počeo me ljubiti.

– Poticajne tehnologije? – upitala sam stavivši mu ruke oko vrata.

– Način da se teško dokučiva nafta izvuče iz osjetljivih pukotina. Moraš ubrizgati tekućinu u rupu i proširiti podvodne tokove kako bi nafta mogla neometano protjecati. – Pomilovao me po rukama i kukovima. – Koristimo novu hidrauličku opremu.

– Trebao si dovršiti razgovor.

– Nisam želio da se dosađuješ.

– Nikad. Volim kad pričaš o poslu jer uvijek zvuči tako dvosmisleno.

– Ne znam što to znači, ali sam siguran da sam nešto slično već napravio – rekao je prešavši mi rukom preko stražnjice.

Privila sam se. – Znači nešto seksualno i dvosmisleno. Nešto što si ti već dovoljno iskusio.

– Ali od sada samo s tobom – rekao je sa sjajem u očima.

Poljubio me kao da mi je želio dokazati da je mislio ozbiljno. – Haven, draga, kako je prošao pregled?

305

by Janja U zadnje vrijeme pričali smo o djeci. Hardy je želio djecu, ali je bio malo suzdržan. Za mene je to postao biološki imperativ. Željela sam njegovo dijete. Željela sam obitelj. Znala sam da ćemo se nositi sa svime što nam život bude priredio.

– Liječnik je rekao da sam savršeno zdrava. Sada sve ovisi o tebi.

– Kad počinjemo? – nasmijao se.

– Večeras? – zabacila sam glavu dok me je ljubio po vratu.

– U pauzi za ručak?

– Nema šanse. Hoću glazbu za raspoloženje i predigru.

Osjetila sam da se smije. Pogledao me i odjednom se uozbiljio.

– Haven... ne znam hoću li biti dobar otac. Što ako ne budem?

Ganuo me svojom brigom. Uvijek se trudi biti ono što mi treba. Čak i kad se posvađamo, imam osjećaj da mu je jako stalo do mene i da me poštuje. Jako se međusobno uvažavamo.

Došla sam do zaključka da u životu ne možemo biti sretni ako usput nismo iskusili i tugu. Sve ono što smo Hardy i ja prošli u životu napravilo je mjesto za sreću. O ljubavi da i ne govorimo. Toliko ljubavi da za gorčinu više uopće nije bilo mjesta ni u jednom od nas.

– Mislim da već samo to što brineš znači da ćeš biti odličan.

Hardy se nasmijao i zakrilio me rukama. Drži me čvrsto i osjećam se dobro. To je upravo to što mi treba.

– To je to. Morat će biti za vrijeme pauze za ručak. Uzmi torbu. Imamo vremena za predigru, ali ne i za glazbu, osim ako na putu do stana ne pronađeš nešto na radiju u autu – prošaputao mi je u kosu.

Okrenula sam se i poljubila ga. Bilo je teško smijati se i ljubiti 306

by Janja u isto vrijeme. Nije mi bilo do prepiranja.

– Tko treba glazbu za raspoloženje? – rekla sam.

Nakon nekoliko trenutaka bili smo u kući.

SVRŠETAK

by Janja http://www.balkandownload.org/

307

by Janja

ZAHVALE

elim zahvaliti mnogobrojnim ljudima koji su doprinijeli mome životu i radu, izrazito ove godine koja se pokazala izazovnom, ali istovremeno i sretnom godinom.

Melu Bergeru, izdržljivom, mudrom čovjeku i osobito dobrom književnom agentu.

(Hvala također Evanu Goldfriedu na strpljenju, pomoći i odličnom smislu za humor).

Jennifer Enderlin, koja je prekrasna osoba i urednik kakav se može samo poželjeti.

Sally Richardson, Matthewu Shearu, Sari Goodman, Johnu Karleu, Georgeu Witteu, Mattu Baldacciju, Johnu Murphyju, Dori Weintraub i ostalim prijateljima u uredništvu St. Martins Pressa koji su mi pomogli u ostvarenju snova.

Mojoj svekrvi i svekru, Ireti i Harrellu Ellisu, na njihovoj bezgraničnoj ljubavi, mudrosti i beskrajnoj sreći kojom obogaćuju naš život i na tome što su prekrasni baka i djed.

Mome bratu, Kiju, koji je uvijek pun razumijevanja i čvrst oslonac.

Christini i Scottu što su uvijek tako prekrasni u svakom pogledu.

Christini, Connie, Mary, Terriju i Liz... zauvijek ste mi u srcu.

(Znam da ponavljam tvoje ime Christina, ali vrijedna si ponavljanja.)

Udruzi Pisaca ljubavnih romana Amerike, ne samo na velikom doprinosu u promoviranju ljubavnog žanra, već i na

Ţ

308

by Janja tome što su mi pružili priliku da održim govor na prošlogodišnjoj konferenciji – toga ću se zauvijek sjećati. Osim toga, najljepša hvala: Jill Limber, Sherry Lewis, Kellez St. John, Stephanie Feagan, Terriru Brisbinu, Michelleu Monkou, Peggy Emard, Dorien Kelly, Lindi Howard, Lindi Winstead Jones, Karen Fox, Terri Reed, Geralyn Dawson, Donni Grant, Teresi Carpenter, Diane Pershing, Nicole Burnham, Julie Hurwitz i Trishi Milburn.

Zahvaljujem i osoblju udruge Pisaca ljubavnih romana Amerike na susretljivosti, požtrvovnom radu i nadasve nadarenim ženama: Allison Kelley, Nicole Kennedy, Judy Scott, Erin Fry, Stephani Fry, Dionne Cockrell, Kathleen Adey, Pauli Levron i Aroniki Horne.

Geralyn i Susan, prekrasnim ženama i odanim prijateljicama.

Sheili Clover, Michaelu Milleru i Circle of Seven Productions na odličnom radu na promociji mojih knjiga.

Michelle Buonfiglio, prekrasnoj i pametnoj ženi punoj razumijevanja.

Cindy Blewett i Truly Texan na njihovom web dizajnu i na tome što su prekrasni ljudi.

Ricku Kittingeru na praktičnim savjetima i pronalaženju prekrasnog novog doma te njegovoj supruzi Amy na prijateljstvu. Zahvaljujem vam unaprijed, u svoje i Gregovo ime, na svim uspomenama koje imamo tek doživjeti.

Hvala Sybil Cook, Jane Litte i Kristie Jenner na prekrasnom ručku koga ću se uvijek rado sjećati.

I iznad svega hvala mome sinu i kćerci na ukazanom strpljenju dok pišem, najboljim poljupcima i zagrljajima na 309

by Janja svijetu i na tome što su baš takvi kakvi jesu. Bez obzira na to za što se u životu budete odlučili i u kome god pravcu odlučite krenuti, znajte da je mama ponosna na vas i da vas beskrajno voli.

Posjetite nas na stranici:

http://www.balkandownload.org/

http://www.balkandownload.org/forum/90-e-books/

310