Univerzitet u sarajevu (autosaved) by amina marija

Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Visokoškolsko bibliotekarstvo Nastavnik: doc. dr. Lejla Kodrić-Zaimović Student: Amina Gadžo

Informacijske usluge biblioteke Internacionalnog BURCH univerziteta Seminarski rad

Sarajevo, 17. maj 2013. Godine

Informacijske usluge biblioteke Internacionalnog BURCH univerziteta

Amina Gadžo Komparativna književnost i bibliotekarstvo II godina amina.gadzo@gmail.com

Informacijska služba i usluga podrazumijeva teoriju i praksu uslužne djelatnosti kojom se povezuje tražitelj informacije sa informacijskim izvorima. Preduvjet za stvaranje takvih usluga jedne biblioteke jeste posjedovanje adekvatno osposobljenog osoblja koje je spremno preuzeti posredničku ulogu između korisnika i izvora informacija. Biblioteka IBU-a je jedan pozitivan primjer pružanja pomenutih usluga. Osoblje biblioteke pruža direktnu pomoć korisnicima, savjete, uključuje želje i potrebe korisnika prilikom nabave građe, te informacijsko-referalnu uslugu „Pitajte bibliotekara“. Cilj ovog rada je dati teorijski osnov i važnost informacijske usluge u bibliotekama ilustrujući sve to kroz primjer biblioteke IBU-a. Ova biblioteka je, iako veoma mlada i sa relativno malim fondom, uspjela razviti informacijske usluge tako da može biti reprezentativan primjer drugim visokoškolskim bibliotekama. Ključne riječi: Informacijske službe i usluge, digitalne informacijske usluge, potrebe korisnika, biblioteka IBU-a.

Uvod U ovom kratkom radu bavit ćemo se informacijskim uslugama na primjeru biblioteke Internacionalnog BURCH Univerziteta (u nastavku teksta biblioteka IBU-a), počevši od samog terminološkog definiranja i njemu bliskih i srodnih pojmova. Često se pojam informacijske usluge shvaća isuviše široko i neprecizno, te se i koristi olako, bez razmišljanja o njegovom značenju i značaju. Rad, zbog svoje ograničene forme, ne može u potpunosti odgovoriti zahtjevu ove velike i važne teme. Ipak ćemo pokušati rasvijetliti neke nejasne dijelove i ukazati na najznačajnije aspekte informacijskih usluga. Nakon teorijskog dijela, slijedi dio sa konkretnim primjerima iz pomenute biblioteke. Rad je podijeljen na manje tematske cjeline ili podnaslove radi bolje preglednosti i lakšeg snalaženja. No, svi oni čine jednu koherentnu cjelinu. Nakon glavnog tematskog dijela rada dati su i prilozi. Na samom kraju naveden je cjelovit spisak literature.

Definiranje i značaj informacijskih usluga Zajednička misija svih informacijskih ustanova ostvaruje se u „omogućavanju korisnicima pristupa i korištenja informacija koje su im potrebne“1. Boljim i većim razvojem informacijskih usluga, biblioteka, kao informacijska ustanova, uspješnije realizira ovu misiju. U vremenu u kojem živimo, usluge, a posebno informacijske, su svuda oko nas. To znači da pružanje informacijskih usluga nije samo posao biblioteka. Naše društvo je informacijski „gladno“ društvo, pa „potreba razumijevanja usluga i uslužne djelatnosti uopće intenzivno raste“2. Sam pojam informacijske usluge pati od nedovoljnog terminološkog određenja ili usustavljenja, posebice u zemljama u kojima interes za značaj baštinskih ustanova nije dovoljan. Termin informacijske usluge, potrebno je odrediti, najprije preko pojma same usluge. U tom određenju javlja se problem jer pojam usluge (engl. service), nigdje u teoriji informacijskih znanosti, ne stoji kao sam i jasno definiran. Hrvatski enciklopedijski rječnik uslugu definira kao: „Postupak iz ljubaznosti kojim se drugome posao i sl. neposredno olakšava ili ušteđuje“3. Iako je ova definicija veoma široka, možemo je primijeniti na usluge jedne biblioteke. Zaista, bibliotekar, pružanjem informacijske usluge, olakšava svome korisniku. Zato su informacijske usluge, u tradicionalnom kontekstu4, „iako posve raznoliko i disperzno interpretirane, na onom polu usluga baštinskih ustanova koji se često interpretira kao korisniku usmjerenim ili kao onaj koji se odnosi na direktne korisničke usluge“5. Ovakvo definiranje informacijskih usluga ukazuje da su one i najbliže korisniku. Dora Sečić informacijske usluge i službe uopće, definira kao „teoriju i praksu uslužne djelatnosti koja povezuje tražitelje informacija s informacijskim izvorima“6. Iako je i ova definicija suviše široko određena, ukazuje nam na osnovne intencije jedne informacijske usluge.7

Digitalne informacijske usluge Razvojem tehnologije i interneta i informacijske usluge su se poboljšale i proširile, tako da danas govorimo i o digitalnim informacijskim uslugama. Takva usluga je „informacijska usluga inicirana elektronski, često u stvarnom vremenu, pri čemu korisnik koristi računare i drugu internetsku tehnologiju kako bi komunicirao s informacijskim osobljem, bez potrebe fizičkog prisustva“8. Iz same definicije uočavamo da je uvjet za realizaciju ovakvih usluga korisničko posjedovanje tehnologije, ali i da je prednost mogućnost komunikacije sa bilo kog 1

Brophy, Peter. Biblioteka u dvadeset prvom veku: nove usluge za informaciono doba. Beograd: Clio, 2005., str. 119. 2 Kodrić, Lejla. Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama. Sarajevo: Biblioteka Sarajeva, 2010., str. 74. 3 Anić, V., at. al. Hrvatski enciklopedijski rječnik: Tar-Viš. Zgreb: Novi Liber, 2004., str. 232. 4 U tradicionalnom kontekstu, pragmatični bibliotečki poslovi su se mogli razumijevati kao oni koji nisu direktno usmjereni korisniku, za razliku od onih koji to jesu (pomenute informacijske usluge). No, danas se ta podjela gubi jer su sve usluge biblioteke primarno namijenjene i usmjerene korisnicima i njihovim potrebama. U tom smislu javlja se i integracija različitih bibliotečkih usluga. 5 Kodrić, Lejla. Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama, str. 78. 6 Sečić, Dora. Informacijska služba u knjižnici. Lokve: Benja, 2006., str. 45. 7 Važno je napomenuti da se IFLA, tek 1998. godine, u okviru Skupine za diskusiju o referentnim službama (Discussion Group on Reference) počinje baviti informacijskim uslugama. Vjerovatno je I to jedan od razloga njenog nepreciznog definiranja. 8 RUSA (smjernice). Prema: Kodrić, Lejla. Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama, str. 92.

mjesta. Informacijske usluge današnjice imaju jednu ključnu karakteristiku koja ih razlikuje od tradicionalnih informacijskih usluga. To je posjedovanje tzv. „bilo kad i bilo gdje“ realizacije. Da bi se sve to ispunilo, digitalne informacijske usluge koriste nekoliko različitih komunikacijskih kanala. Najčešći su: razmjena poruka u stvarnom vremenu (engl. chat), videosastajanje (engl. videoconferencing), razgovor korištenjem internetskog protokola (engl. Voice over IP), zajedničko pregledanje (engl. Co-browsing), elektronska pošta (engl. E-mail) i brzo izmjenjivanje poruka (engl. Instant messaging).

Referentna i referalna usluga U kontekstu informacijskih usluga pojavljuju se i pojmovi referentne i referalne usluge. Nužno je da ukratko objasnimo i ove pojmove da bi što preciznije i bolje predstavili usluge biblioteke IBU-a. Iako ponekad dolazi do semantičkog preklapanja termina, pojam informacijske usluge se smatra generičkim pojmom u odnosu na pojmove referentne i referalne djelatnosti. Pojam referentne službe (engl. reference work) prvi put se pojavljuje 1891. godine, u članku W. Childa objavljenom u ALA-inom časopisu Library Journal pod naslovom Referentna služba u Biblioteci Koledža Columbia. Za W. Childa, referentne usluge imaju za cilj „pomagati korisniku pri korištenju kataloga i odgovarati na njegova pitanja, odnosno zadaća je knjižničara da korisniku olakša dostupnost do knjižničnih fondova“9. Dok je J. I. Wyer definira kao osobnu pomoć „suosjećajnog i informiranog osoblja u interpretiranju knjižničnih zbirki za potrebe studija i znanstvenog istraživanja“10. Ovaj pojam se uzima samo kao naslijeđe prošlosti, te on nije dostatan da iskaže svu širinu obima pojma informacijske usluge, onako kako je mi danas razumijevamo. S druge strane, referalna usluga se obično definira kao usluga koja podrazumijeva “usmjeravanje na druge izvore”, “na drugu specijaliziranu biblioteku, stručnijeg bibliotekara ili kojeg drugog stručnjaka”, ali to su i “izvori unutar zajednice ili organizacije koje mogu osigurati uslugu ili informaciju koju biblioteka ne posjeduje”11. Dora Sečić je definira kao upućivanje korisnika na izvore izvan biblioteke ili upućivanje na drugu biblioteku, neku drugu ustanovu, ali i na posebnog stručnjaka za određena pitanja, odnosno na osobu sa specijalnim zvanjima relevantnim za aktuelni upit.12 Pored svega navedenog, bitno je spomenuti i dva osnovna načela na kojima se temelji informacijska usluga jedne biblioteke, prema Dori Sečić:  

„informacije se uvijek daju konkretnoj osobi, čije potrebe treba ispitati svaki korisnik dolazi u knjižnicu s konkretnom potrebom, prema kojoj treba usmjeriti informacijsku uslugu“13.

Child, W. Prema: Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 142. Wyer, J. I. Prema: Kodrić, Lejla, Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama, str.86. 11 Buckland, M. K. Prema: Kodrić, Lejla, Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama, str. 90. 12 Sečić, Dora. Informacijska služba, str.47. 13 Isto, str. 13. 10

Zaključujemo da je preduvjet za stvaranje i pružanje bilo kojih informacijskih usluga biblioteke, posjedovanje adekvatno osposobljenog osoblja koje je spremno preuzeti posredničku ulogu između korisnika i izvora informacija.

Informacijske usluge na primjeru bibliotke Internacionalnog BURCH Univerziteta Korištenje informacijskih usluga sa jačim intenzitetom odvija se unutar specijalnih biblioteka, a kakva je i biblioteka IBU-a. Ona je jedan pozitivan primjer pružanja informacijske usluge korisnicima, te stoga i zaslužuje našu pažnju. Univerzitetska biblioteka IBU-a osnovana je 2009 / 2010 akademske godine. Iako veoma mlada, ova biblioteka pruža nam mnogo pozitivnih primjera iz svog rada i razvoja. U pravilniku o radu biblioteke, stoje definicije koje nam pokazuju i zadaće biblioteke i vrste bibliotečkih jedinica: Biblioteka: unutrašnja organizaciona jedinica fakulteta/škole koja prvenstveno ima funkciju da pruža usluge izdavanja bibliotečke građe (iz svog ili fonda neke druge biblioteke vezane u sistem međubibliotečke pozajmice / razmjene) zaposlenima ili drugim licima koja prema opštim aktima Fakulteta na to imaju pravo, na određeno vrijeme (takođe definisano u aktima fakulteta koji se odnose na rad biblioteke). Bibliotečka jedinica: knjiga, časopis, CD, mikrofilmovana cjelina (mikrooblik) ili bilo koji drugi nosilac informacija popunjen odgovarajućim sadržajem koji je zaveden u bibliotečki fond i koji je označen signaturom biblioteke. Ove definicije su nam važne da bi ukazali na to da je definirana zadaća biblioteke pružanje usluga korisniku, što pretpostavlja i pružanje informacijskih usluga. Nadalje, definiranjem bibliotečke jedinice otkrivamo vrste građe koje posjeduje biblioteka. Ona posjeduje i tradicionalne i nove informacijske medije, što se i preporučuje. Biblioteka treba biti most između njih te omogućiti nadopunjavanje izvora. No, naša pažnja bit će usmjerena na informacijske usluge. „Specijalne biblioteke od samih početaka kao svoje najozbiljnije poslanje njeguju upravo razvijanje raznolikih modela realizacije informacijskih usluga, a kako bi se za korisnike usluga na najadekvatniji način dostavile potrebne informacije.“14Ova biblioteka posjeduje knjige na turskom i engleskom jeziku iz, čak, 28 naučnih oblasti, što je svakako čini specijalnom bibliotekom. Ali, prije svega, ona je visokoškolska biblioteka. Zanimljivo je da se u visokoškolskim bibliotekama, informacijska usluga nešto sporije razvijala. Pretpostavlja se da je razlog tome specifična korisnička grupa-akademska zajednica (profesori i studenti), kojima nije bilo toliko potrebno pružanje tih usluga. Biblioteka IBU-a je, možemo reći, izuzetak u tome. Zbog svog specifičnog fonda, nedavno je postala članica KOHA-e (kooperativni online bibliografski sistem i servis). U fondu biblioteke nalazi se oko 22 000 printanih jedinica, od čega 2 500 časopisa, te oko 15 000 elektronskih časopisa. Fondom na pomenutim jezicima 14

Kodrić, Lejla, Digitalne informacijske usluge, str. 101.

postala je jedna od najvećih biblioteka na Balkanu. Iako je to jedna univerzitetska biblioteka, zapažamo da je njen fond, ipak, relativno mali, te su to uglavnom po 1 ili 2 primjerka. Razlog tome je i to što je ona jedna nova biblioteka u razvoju. Ali, nedostatke malog fonda printanih jedinica, nadomiješta velikim brojem baza podataka i dobro razvijenom međubibliotečkom pozajmicom. Biblioteka takođe posjeduje i knjige za prodaju, zatim izdaje, plasira i prodaje knjige svojih, univerzitetskih profesora. Knjige se uglavnom štampaju u Turskoj. Svoj fond je bogatila najčešće preko donacija, te se na web stranici može naći i spisak donatora biblioteke. Važno je istaknuti da u samoj proceduri nabavke učestvuju i profesori i studenti, što ukazuje na dobru međusobnu saradnju, ali i direktnu primjenu informacijskih usluga. Ona se realizira putem posebnih mailova, gdje oni predlažu publikacije koje bi željeli. Dakle, ukoliko profesori i studenti traže određene jedinice, biblioteka će pokušati da im to nabavi, bilo u elektronskom ili printanom formatu. Takođe, prije početka svake akademske godine, bibliotekar šalje spiskove literature svakog odsjeka njegovim profesorima. Na osnovu tog spiska, profesori sastavljaju silabus. Tako da se ne može dogoditi da profesor za obaveznu literaturu traži neku publikaciju koju biblioteka ne posjeduje, bar u jednom primjerku. Članarina u biblioteci je besplatna, obzirom da su veliki troškovi studenata za samu školarinu. Biblioteka je do drugog semestra, ove akademske godine, bila biblioteka otvorenog tipa. Ali nakon konačnog uređenja fonda postala je biblioteka zatvorenog tipa. Ipak, to ne umanjuje kvalitet njenog rada, a i sav fond se može vidjeti pri samom ulasku u biblioteku. Sada je omogućen pristup „odakle bilo“, obzirom da ima elektronski katalog (preko spomenute KOHA-e).

Upotreba baza podataka Do promjene u informacijskim uslugama došlo je i preko mogućnosti virtuelnog informiranja. Usluge se sve više počinju odvijati u rasponu od informiranja o sadržaju do dostavljanja cjelovitih sadržaja. Kao što se, u slučaju kooperativne saradnje biblioteka, tendencija stavlja na pristup. Kao primjer, ove biblioteke, možemo navesti pristupe različitim bazama podataka. U cilju što boljeg pružanja informacijskih usluga i osiguravanja potrebne, posebno recentne, literature, svojim korisnicima biblioteka je osigurala pristup za čak 32 elektronske baze podataka. Tim bazama podataka najčešće se koriste profesori, i to ne samo sa ovog univerziteta, već i sa mnogih drugih. Sa ovim primjerom takođe govorimo i o digitalnim informacijskim uslugama, koje su prevladale u posljednjem desetljeću. A takođe potvrđujemo to da se „informacijska služba trudi zadovoljiti potrebe svojih stvarnih korisnika i doprijeti ujedno i do šire populacije koja se ne koristi ili ne može koristiti njezinim uslugama“15. Budući da se, kako je navedeno, preko baza podataka korisnicima daju najrecentnije informacije, time se potvrđuje uspješnost pružanja informacijskih usluga. A ona se temelji, prema Dori Sečić, „na aktualnosti informacija koje pruža i na opsegu zadovoljavanja potreba korisnika“16.

15 16

Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 33. Isto, str. 12.

Autorica takođe navodi da informacija, koju bibliotekar pruža korisniku mora zadovoljavati dva uslova. To su:  

podaci koje je dobio moraju biti novi, korisniku još nepoznati korisnik mora imati potrebu za dobivenim podacima.17

Komunikacijski kanali Biblioteka IBU-a ima nekoliko korištenih komunikacijskih kanala za realizaciju svojih informacijskih usluga i ispunjavanja svojih zadaća. To su razmjena poruka u stvarnom vremenu (engl. chat), elektronska pošta (engl. e-mail), te informacijsko-referalna usluga „Pitajte bibliotekara“ (engl. ask a librarian), pored direktnog, tradicionalnog razgovora sa bibliotekarom. Dakle, prisutni su i sinhroni i asinhroni modeli, te tradicionalni i digitalni. Moramo primijetiti da rijetko koja biblioteka u BiH ima sve ove mogućnosti pružanja informacijskih usluga, te zadovoljavanja korisničkih potreba na različite načine. Asinhroni komunikacijski alati omogućavaju komunikaciju u vremenu koje odgovara sudionicima komunikacijskog čina, a koja nije istovremena komunikacija. U ovom slučaju tu bi spadala elektronska pošta i usluga „Pitajte bibliotekara“. Nasuprot tih alata, stoje sinhroni komunikacijski alati, koji podrazumijevaju trenutnu ili „živu“ komunikaciju koja je istovremena za sve njene sudionike.18 Tu spadaju, u našem primjeru, razmjena poruka u stvarnom vremenu, te tradicionalni direktni pristup bibliotekaru kroz razgovor sa njim. U biblioteci je zaposlen samo jedan bibliotekar, gosp. Izudin Tatarević, koji obavlja sve dužnosti, od nabavke, obrade, te posebno informacijske usluge. Kako sam ističe, odnos među kolegama na fakultetima je bratski, pa tako i njega i korisnika biblioteke. Zbog toga je ta komunikacija sa bibliotekarom, uveliko, olakšana, te i sami studenti rado dolaze kako bi nešto pitali ili tražili. Informacijske upite korisnika, prema Dori Sečić, svrstavamo u dvije skupine: korisnik traži poznati dokument (zna autora, naslov itd.); korisnik traži informacije, a ne poznaje izvore u kojima se one mogu pronaći. „Rješavanje takvog upita često zahtijeva tzv. informacijski intervju, tj. knjižničar mora u razgovoru s korisnikom prepoznati njegovu potrebu.“19 Kao što ćemo vidjeti, biblioteka vrši i poneke intervjue, ali i sami direktni kontakt s bibliotekarom (a koji korisnici ove biblioteke radije koriste) spada ovdje. Mnogi korisnici preferiraju tu neposrednost komuniciranja, ali ima i onih kojima to nije omiljeni oblik. Takvi korisnici, vjerovatno koriste različite druge alate, poput elektronske pošte. Na pitanje: Koji su najčešći upiti koje postavljaju korisnici, te koliko često oni koriste tu uslugu?, bibliotekar je odgovorio: „Korištenje usluge “Pitaj bibliotekara” je za njih relativno novina. Korisnici postavljaju pitanja ali ne baš toliko često. Čini se da više vole doći direktno u biblioteku te tako saznati informacije koje im trebaju. Obično su to pitanja vezana za pristigle naslove, zatim pitanja vezana za narudžbu najnovijih naslova, te koje su procedure za isto, pitanja vezana za 17

Isto, str. 12. O sinhronim i asinhronim modelima vidjeti više u: Kodrić, Lejla, Digitalne informacijske usluge, str. 178-203. 19 Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 48. 18

prijedloge oko knjiga koje bi oni naručili itd. Ima tu raznih sugestija te kritika koje mi naravno prihvatamo. Poslije nastojimo da popravim stvari koje se mogu popraviti.“ Dakle, iako su korisnici studenti i profesori kojima nije strana upotreba savremenih komunikacijskih kanala, oni radije biraju tradicionalne oblike. Možda zato što je to, ukoliko su većinu vremena na fakultetu (što znači u blizini biblioteke), zaista najjednostavniji i najbrži način za pronalazak potrebnih informacija. Važno je naglasiti da, što se tiče informacijskog upita,“ relevantna je samo ona informacija koja odgovara na aktualni upit, a sve ostale, koje odgovaraju potrebama korisnika, samo su valjane, ali ne i relevantne informacije“20. Biblioteka, takođe, koristi i ciklične mailove. Obavještenja o pristigloj građi studentima se plasiraju putem ovih, cikličnih, mailova na koja se šalju i obavještenja vezana za npr. prekoračeno držanje knjiga. Bilten prinova još ne postoji, a obavijest se šalje nakon što se knjige postave na police, tj.i u katalog. Iako ne postoji bilten prinova, korisnici su obaviješteni, a to je najvažnije.

Informacijsko opismenjavanje korisnika Dora Sečić govori o direktnim ili izravnim djelatnostima informacijeske službe, pa kaže da one obuhvaćaju „sve usluge koje knjižničar pruža u neposrednom kontaktu s korisnikom“21. Možemo reći da su to, zapravo, sinhroni modeli pružanja informacijskih usluga. Ali, one imaju još jednu važnu karakteristiku. „Osim davanja informacija, izravne djelatnosti obuhvaćaju i formalno i neformalno poučavanje korisnika. Pojedinca ili skupinu korisnika poučava se kako se koristiti knjižnicom, njezinim fondom i uslugama.“22 U vezi sa ovim bibliotekar nam je rekao: „Svake godine ured za kvalitet Burch univerziteta priprema i sprovodi anketu o zadovoljstvu njenih članova, kako studenata i profesora tako i ostalog osoblja. U sklopu tih aktivnosti biblioteka ima poseban dio gdje se ispituju studenti i profesori. Bude tu nekoliko intervjua i naravno, ono što je glavno, to su ankete. Na osnovu pitanja postavljenih u anketi znamo šta nam je dalje raditi. Poslije toga štampamo letke na kojima su data objašnjenja o svemu onom što njima stvara problem. Korisnici traže pomoć obično kod pristupa elektronskim data bazama jer se nisu prije susretali s njima. Što se pristupa katalogu tiče, tu je većini sve poznato i sve je elektronski.“ Prema ovome vidimo da biblioteka preko anketa i intrevjua saznaje šta nedostaje njenom radu, te šta korisnicima predstavlja problem u vezi sa informacijskom pismenošću. Ipak, sigurno bi bilo dobro da se povremeno organizuju časovi ili predavanja u vezi informacijskog opismenjavanja. Na posljednjoj vršenoj anketi23, za 2011/2012 akademsku god. rad biblioteke je ocijenjen sa 5,1 od mogućih 7. Uviđamo da su to veoma dobri rezultati, obzirom i da tada još nisu bili pristupili KOHA-i i e-katalogu.

Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 52. Isto, str. 46. 22 Isto, str. 47. 23 Grafikon rezultata ankete priložen je na kraju rada. 21

Međubibliotečka saradnja Kako bi što uspješnije odgovorili zahtjevima svojih korisnika, dakle pružili što bolje informacijske usluge, biblioteka ima i veoma razvijenu međubibliotečku saradnju. Na međunarodnom nivou biblioteka IBU-a sarađuje sa najvećim svjetskim bibliotekama kao što su: Istanbul Technical University Library, New York Public Library, Columbia University Library, New York University Library, Ege University Library, Sabanci University Library, Smithsonian Institution Library, Library of Congress. Sve nabrojane biblioteke su u KOHA-i. Međubibliotečka razmjena publikacija je ostvarena sa većinom biblioteka koje su u ovom sistemu, što treba posebno istaći. Biblioteka sarađuje na našem prostoru sa bibliotekama: NUB, Bibliotekom Filozofskog fakulteta, PMF, Bošnjačkog nstituta i dr. Tu su još i biblioteka Texax university, te Biblioteka Leeds university. Saradnje postoje najviše u smislu razmjene, ali i organizivanja promotivnih aktivnosti, dovođenja različitih poznatih gostiju iz svijeta književnosti te organizovanja književnih skupova. Sve ove aktivnosti biblioteke idu u prilog njenom pružanju informacijskih usluga, te pružanju pozitivnog primjera drugim bibliotekama.

Informacijske usluge i bibliotekari-informacijski vodiči Dora Sečić navodi da većina bibliotekara i dalje smatra da „informacijska služba u prvom redu treba pomoći korisniku da sam pronađe potrebnu informaciju, dok drugi zastupaju mišljenje da knjižničar treba biti u prvome smislu informator tj. tražiti, pronaći i dati gotovu informaciju korisniku“24. Autorica smatra da će prvo mišljenje prevladati u bibliotekama čija je uloga obrazovna, a drugo u specijalnim bibliotekama, koje nude pretraživanje baza podataka i sl. Budući da ova biblioteka pripada i jednom i drugom, i njena informacijska usluga kreće se u rasponu od pružanja pomoći do davanja cjelovitih informacija. Međutim, činjenica je da količina zapisanog znanja neprestano i neuhvatljivo raste, te i sami korisnici imaju sve veća očekivanja od bibliotekara, kao informacijskih vodiča. Američki stručnjaci smatraju da će bibliotekari, „unatoč sve brojnijoj konkurenciji, a možda upravo i zbog nje, dobiti sve važniju ulogu kao stručnjaci koji pomažu korisnicima u artikulaciji njihovih upita, u odabiru odgovarajućih baza podataka, u istovremenom predstavljanju njihovih informacijskih potreba, u tumačenju rezultata pretraživanja informacijskih izvora i u poboljšanju informacijske pismenosti“25. Ova biblioteka, koja se sada prostire na površini od 166 m2, će uskoro dobiti novu zgradu. Budući naučni institut, čija je gradnja tek započela, biće na nekoliko spratova, od kojih će najveći dio zauzimati biblioteka, odnosno njen fond. Povećat će se i broj uposlenika, te se nadamo da će tada njena informacijska usluga biti još bolja, a njeni uposlenici pravi informacijski vodiči.

24 25

Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 46. Isto, str. 22.

Zaključak Informacijske usluge kao pojam nisu dovoljno precizno i jasno definirane, posebno u zemljama u razvoju ili onima u kojima je interes za baštinske ustanove nedovoljan. Unatoč tome, mnoge biblioteke razvijaju informacijske usluge, olakšavajući svojim korisnicima pronalaženje potrebnih informacija. Sa razvojem tehnologije dolazi do pojave digitalnih informacijskih usluga. Time se u velikoj mjeri olakšava i korisniku i bibliotekaru. One se vode načelima pružanja usluga „bilo kad“ i „bilo gdje“. Naravno, svaki od pomenutih oblika informacijskih usluga i komunikacijskih kanala, u ovom radu, ima svoje i prednosti i nedostatke. Ali, tim pitanjima se nismo bavili. Naše težište je bilo usmjereno ka radu biblioteke IBU-a i pružanju njenih informacijskih usluga. Odabrali smo ovu biblioteku jer je to jedna biblioteka u razvoju i sa malim prostorom, ali sa puno pozitivnih primjera. Sigurni smo da neke mnogo veće i uslovnije biblioteke ne pružaju informacijske usluge na zadovoljavajućem nivou. Ovim primjerom smo pokazali da se uz volju i naporan rad mnogo toga može postići. Moramo istaći da je najveća prednost ove biblioteke, stabilna i dobra finansijska podrška od strane njenog osnivača, što joj i omogućava brz razvoj. Ipak, to ne znači da biblioteke sa slabijom finansijskom podrškom, ili budžetom, ne mogu pružati adekvatne informacijske usluge. Barem danas u tehnološkom i informacijskom okruženju, u kojem živimo, mogu se osigurati najjednostavniji komunikacijski kanali za pružanje pomenutih usluga. Jer značaj biblioteka, kao informacijskih ustanova, i bibliotekara, kao njenih stručnjaka, „navigatora“ ili vodiča, sve više se povećava. U vremenu sveprisutnih usluga, posebno informacijskih, biblioteke trebaju preuzeti i imati vodeću ulogu. A to jedino mogu postići aktivnošću i posvećenošću bibliotekara koji će svojim korisnicima pružati i davati najbolje informacijske usluge.

Popis priloga: Prilog 1: GrafiÄ?ki prikaz 1: Rezultati ankete Prilog 2: Deziderat Prilog 3: Revers

Prilog 1.

Anketa

42%

MoguÄ&#x2021;a ocjena 58% Postignuta ocjena

GrafiÄ?ki prikaz 1: Rezultati ankete

Prilog 2. DEZIDERAT

Datum popunjavanja:_________________ Zaposleni:__________________________ Na radnom mjestu:__________________________________ Izdaje nalog biblioteci da izvrši

‰NABAVKU

‰POZAJMICU

‰FOTOKOPIJU

‰KNJIGE

‰ČASOPISA

‰REPROGRAFSKOG

MATERIJAL (Zaokružiti prethodno)

AUTOR:______________________________________________________ NASLOV:_____________________________________________________ IZDAVAČ I GODINA IZDANJA:__________________________________ JEDINIČNA CIJENA:____________________________________________ Datum odobravanja desiderata:

Potpis ovlaštenog lica:

_______________________

________________

__________________________________________________________________________________

Prilog 3.

Signatura:_____________________

Signatura:_______________

Autor:________________________

Autor:__________________

Izdavač:______________________ Izdavač:_________________ Godina izdanja:________________

Godina izdanja:___________

Datum:__________________ REVERS

Br. dana:________________

Potpisani potvrđuje da je dana________________ god. djela:______________

Naziv

pozajmio iz biblioteke knjigu____________________ ____________________________________________ Ime i prezime:________________________________ čitaoca:_______

Ime i prezime

Broj mobilnog telefona:________________________ tel:____________

Br.mobilnog Potpis bibliotekara i pečat:

Potpis:

Literatura: 1. Anić, V., at. al. Hrvatski enciklopedijski rječnik: Tar-Viš. Zgreb: Novi Liber, 2004. 2. Brophy, Peter. Biblioteka u dvadeset prvom veku: nove usluge za informaciono doba. Beograd: Clio, 2005.

3. Klejton, Piter. Gorman, Gari Judžin. Upravljanje izvorima informacija u bibliotekama. Beograd: Clio, 2003. 4. Kodrić, Lejla. Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama. Sarajevo: Biblioteka Sarajeva, 2010.

5. Sečić, Dora. Informacijska služba u knjižnici. Lokve : Benja, 2006.