O adabu u Tefsiru El-Mizan
Uvod Riječ prevodioca Ovaj ogled o adabu Allame Tabatabai u svome tefsiru el-Mizan započinje nakon tumačenja posljednjih ajeta sure Ma’ide. Sam kontekst i poruka ajetâ koji slijede najbolja su osnova za ovu temu, tj. razmatranje o adabima kojima su poslanici poučeni od Allaha, dž.š. Ovom prilikom ne donosimo tumačenje ajetâ – u kojima Allame Tabatabai iznosi nekoliko više nego zadivljujućih zapažanja – već samo želimo čitaocu ukazati na okolnost da ogled koji se pred nama otvara treba promišljati u svjetlu predočenih ajeta. Tragaocima istine i božanskih učenja prepuštamo da sami pogledaju izvornik i okoriste se božanskim nadahnućima ovog velikog komentatora Kur’ana i mislioca. U priređivanju ove knjige preveo sam dijelove iz 1., 4. i 14. sveska tefsira el-Mizan. I kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, da li ti ljudima káza: ‘Uzmite mene i moju majku kao božanstva dva uz Allaha?’” I reći će Isa: “Slavljen nek’ si Ti! Nije bilo moje da govorim o onom na što prava ne posjedujem! Da tako rekoh, Ti bi to znao, Ti znaš što ja znam, a ja što Ti znaš – ne znam! Ti si doista Znalac tajni svih. Ja im nisam drugo rekao osim ono što si mi Ti naredio: ‘Robujte Allahu, i mome i vašem Gospodaru!’ I svjedokom sam im bio sve dok sam međ’ njima boravio, a kad si me Ti uzeo, Ti si nad njima bdio, Ti nad svakom stvari bdiješ! Ako ih kazniš Ti, oni su robovi Tvoji, A ako im oprostiš, pa Ti mudar i silan si!” I Allah će reći: “Evo Dana u kojem će istinoljubivima