Plivati uzvodno u ekološkoj proizvodnji

Niek Vos i Jan van Geffen Alex van Hootegem

FARMERI KOJI SE DANAS ODLUČE NA EKOLOŠKI ILI BIODINAMIČKI NAČIN UZGOJA MOGU RAČUNATI NA RAZVIJENO TRŽIŠTE. NO, KAKO JE TO BILO U POČECIMA? RAZGOVARALI SMO S TROJICOM “PIONIRA” U TAKVOJ PROIZVODNJI U NIZOZEMSKOJ. JAN VAN GEFFEN POČEO JE SA BIODINAMIČKIM UZGOJM 1979., A NIEK VOS SREDINOM 1980-IH. ALEX VAN HOOTEGEM JE POČEO PRELAZITI NA EKOLOŠKI UZGOJ 1999. GODINE.

JAN VAN GEFFEN: ‘NOVE POVRŠINE SNAŽNO SU POTAKLE EKOLOŠKU PROIZVODNJU’

Počeo je kao biodinamički farmer još 1979. “Ja nisam odrastao uz proizvodnju, bavio sam se različitim poslovima dok nisam dobio komad zemlje i počeo proizvoditi salatu, tikvice i mrkvu. Bili smo jedini biodinamički proizvođači u regiji Veluwe. Kasnih osamdesetih preselili smo se u područje poldera i tamo krenuli sa 10 hektara prvoklasne zemlje. Grad Lelystad prenamijenio je 300 hektara neiskorištenog industrijskog zemljišta na Bronswegu kako bi napravio mjesta za ekološku poljoprivredu. Prve farme su pokrenute 1985., a mi smo dobili priliku pridružiti se 1988-89 godine. Imali smo dovoljno prostora za povećanje proizvodnje, zasnivajući je na pomalo zaboravljenim kulturama u Nizozemskoj – pastrnjaku, peršinu korjenašu, crnom korijenu i artičoki.

“Početkom 1980-ih bilo je puno debata u ovom sektoru oko onoga što se događa na Bronswegu”, prisjeća se Van Geffen. “Mnogi ekološki proizvođači bojali su se da će sve te nove farme ‘pokvariti’ tržište. Gledajući unatrag, moglo bi se reći da se dogodilo suprotno. Potražnja za eko proizvodima porasla je i nastavila rasti. A boravak u okruženju sa svim tim spojenim znanjem i iskustvom ima stvarno poticajan učinak. Ono što smo propustili u Lunterenu pronašli smo ovdje. Vremenom se povećavao broj ekoloških proizvođača pomažući jedni drugima.Uskoro su ekološki proizvođači iz cijele Nizozemske dolazili nama vidjeti kako to izgleda. To je dalo veliki poticaj razvoju ekološkog sektora.”

“Pojavila se potražnja za eko proizvodima i nastavila rasti.”

Jan van Geffen

NIEK VOS: ‘NISAM HTIO TOLIKO PRSKATI’

Niek i njegova žena Jozien imali su 24 hektara pod konvencionalnim ratarskim kulturama kad su odlučili prijeći na biodinamički uzgoj sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme se primjerice krumpir tretirao i do 8 puta protiv plamenjače. Niek se educirao, savjetovao i na kraju smogao hrabrosti prijeći na biodimički uzgoj. U početku je imao mnogo strahova, a jedan od njih je bio i kontrola bolesti. Na sreću, selekcioneri su postigli veliki napredak sa otpornim varijetetima. Budući je i sam bio selekcioner, intenzivno je radio na otpornosti na plamenjaču krumpira i uspio. Razvio je 2 otporne sorte – Bionica i Sevilla.

“Plodored je među najvažnijim mjerama u organskoj proizvodnji. Krumpir nam dolazi nakon 7 godina rotacije, tako da nemamo problem ni s nematodama, a tlo ostaje vrhunske strukture. Biodinamički pristup naučio me surađivati s prirodom. Raduje me i spoznaja da se i konvencionalna proizvodnja sve više približava organskoj.”

“Selekcioneri su postigli veliki napredak sa otpornim varijetetima.”

Niek Vos

“Bolje je za tlo, okoliš i na kraju krajeva, bolje za vlastito zdravlje.”

Alex van Hootegem

ALEX VAN HOOTEGEM: ‘HTIO SAM POSTATI NEOVISAN’

Sa suprugom Anneke i sinom Emielom, Alex van Hootegem proizvodi 15 povrtnih vrsta na oko 145 hektara u južnoj Nizozemskoj. Proizvodnja je postala potpuno organska 2002., a od 2013. biodinamička. Pored toga se bave i distribucijom svojih proizvoda.

“Imam dugogodišnje iskustvo u konvencionalnoj proizvodnji: za svaki problem postoji rješenje. Meni je ponekad izgledalo kao da se problem traži da bi se – naravno - našlo rješenje. Vremenom postajete ovisni o dobavljačima. Stoga sam se okrenuo organskom pristupu. Bilo je negativnih reakcija u stilu “tko si ti da nam kažeš da krivo radimo?” ili “kradeš vlastiti novčanik”. Kratkoročno gledajući, bilo je tu istine. Ali dugoročno, prednosti su nemjerljive. Na kraju čuvaš tlo, sebe, društvo.”

Alex vidi i probleme u budućnosti. Mnoge zemlje, primjerice Njemačka, Francuska potiču konzumaciju lokalno uzgojene hrane, što je legitimno i pozitivno, ali nizozemske proizvođače striktno usmjerene na izvoz stavlja pred nove izazove. Stoga je prešao s organskog na biodinamički uzgoj jer time lakše nalazi mjesto na tržištu.

Drugi problem je radna snaga. Alex vjeruje da će sve naprednija robotizacija donijeti mnoge uštede i omogućiti rasterećeniji pristup ukupnoj problematici ovog zahtjevnog posla.