Bolesti luka

Tehnologija suvremenog intenzivnog uzgoja luka relativno je zahtjevna i traži poprilično visoka ulaganja. Međutim, takvim ulaganjima postižu se visoki urodi i visoka kakvoća. Uz relativno povoljnu i stabilnu cijenu na tržištu, proizvodnja luka može biti prilično isplativa. Suvremena proizvodnja luka oslanja se na uzgoj iz sjemena, navodnjavanje i moderna skladišta. U intenzivnoj proizvodnji danas dominiraju novi, robusni, otporni i visokorodni hibridi. Usprkos tome, bolesti luka još uvijek predstavljaju rizik u proizvodnji. Neke od njih svakako mogu značajno smanjiti urod i prihode od proizvodnje. Važnost pojedinih bolesti i njihova pojavnost uobičajeno se mijenja kroz sezone i godine. Suzbijanje bolesti na luku temelji se na načelima integrirane zaštite bilja i integrirane proizvodnje. Pri tome se proizvođači moraju suočiti s brojnim izazovima. Povlačenje sredstava za zaštitu bilja s tržišta, klimatski ekstremi i nerijetko manjak financijskih sredstava za unaprjeđenje proizvodnje su među najvažnijima. Ipak, i u takvim okolnostima, zaštita luka od bolesti može biti uspješna. Za uspješnu zaštitu najvažnije je poznavati bolesti koje se na luku javljaju, prepoznati ih te znati kako ih učinkovito spriječiti i suzbiti.

Bolesti luka načelno i općenito mogu se podijeliti na dvije skupine – bolesti lista i bolesti lukovica s korijenom. Bolesti lista najpoznatije su proizvođačima luka, a među njima redovito se prvo ističe plamenjača (Peronospora destructor)(slika 1). Plamenjača se još uvijek može smatrati najčešćom i potencijalno najštetnijom bolesti luka u nas. Razvija se u razdobljima čestih kiša, rosa, dugotrajnog vlaženja lišća i umjerenim temperaturama između 18 – 22 °C. Može se javiti u proljeće, ljeto ili jesen, ovisno o razdoblju uzgoja luka. Prepoznaje se po purpurno-bjeličastom mašku (pahuljastoj nježnoj prevlaci) koja je naročito uočljiva ujutro i u gustom sklopu, kada je relativna vlažnost visoka.

Slika 1. Lezije plamenjače na listovima luka Slika 2. Sušenje lišća uslijed stemfilijske pjegavosti

Uz plamenjaču, posljednjih sezona uslijed promjene sortimenta i klimatskih promjena javlja se „nova“ lisna bolest luka koja također može uzrokovati veće štete. To je stemfilijska pjegavost ili „stemfilij“, koju uzrokuje gljiva Stemphylium vesicarium (slika 2). Bolest se javlja u vidu svijetlih pjega na listovima. Često počinje od oštećenih vrhova. Za razvoj joj odgovaraju visoke temperature i smatra se „ljetnom“ bolesti. Razvoj bolesti može biti brz, znatno brži nego kod plamenjače te može iznenaditi proizvođače. U kratkom razdoblju lišće se može osušiti.

Druge lisne pjegavosti na luku općenito su od manje važnosti i javljaju se rjeđe. Među njima, naročito na zimskom luku može se javiti pjegavost koju uzrokuje Botrytis squamosa. Za razliku od drugih Botrytis vrsta na luku, koje uzrokuju tipičnu „sivu plijesan“ na vratu lukovica, B. squamosa uzrokuje pojavu eliptičnih bijelih pjega na listovima.

U usporedbi s bolestima lišća, bolesti lukovica i korijena teže se suzbijaju i uočavaju. Naročito je problematično što se nerijetko nastavljaju razvijati u skladištima. Tada se više ne mogu zaustaviti i mogu uzrokovati velike štete. Na zimskom luku česte su truleži koje uzrokuju prije spomenute Botrytis vrste (Botrytis allii, B. byssoidea, B. aclada), uzročnici sive plijesni. Počinju od vrata i šire se u unutrašnjost lukovice. Vrat zaraženih lukovica je mekan, unutarnji listovi na presjeku su tamni, a na zaraženom tkivu može se stvarati sivkasti mašak. Siva plijesan čest je uzročnik truleži lukovica nakon vađenja.

Drugi tip bolesti lukovica je trulež korijena. Trulež korijena često dovodi do propadanja biljaka već u polju. Nakon vađenja, neke od tih bolesti mogu se nastaviti razvijati i uzrokovati propadanje lukovica od „dolje“, od bazalnog dijela. Gotovo svi uzročnici bolesti korijena žive u tlu i napadaju luk iz tla. Među njima,

ističu se bijela trulež (Sclerotium cepivorum) te fuzarijsko venuće i fuzarijska trulež (Fusarium oxysporum i druge Fusarium vrste). Uzročnik bijele truleži (slika 3) napada samo luk i potrebno ga je razlikovati od uzročnika istoimene bolesti mnogih drugih povrćarskih kultura. Posljednjih godina, bijela trulež luka je u porastu. Zaražene biljke propadaju u polju. Na bazi zaraženih lukovica stvara se pamučasti bijeli micelij, poput vate, koji je ispunjen mnoštvom sitnih tvrdih crnih kuglica, poput kamenčića. To su sklerocije gljive Sclerotium cepivorum, koje tom parazitu omogućuju dugo preživljavanje u tlu. Slično kao i uzročnik bijele truleži, u tlu mogu dugo preživjeti i održavati se i gljive iz roda Fusarium (slika 4). Neke od njih napadaju samo luk, no neke se javljaju na velikom broju različitih biljaka. Zaraza u vegetaciji često dovodi do venuća biljaka. Korijen zaraženih biljaka je truo i lako se odvaja od lukovice. U drugim slučajevima, bolest se razvija u skladištu. Trulež s korijena prelazi u unutarnje listove lukovice i širi se iznutra.

Posljednjih godina, na luku se javlja bolest koja se prije smatrala sporadičnom i malo važnom. Riječ je o mekoj truleži, bakterijskoj bolesti koju uzrokuje Erwinia carotovora (Pectobacterium carotovorum) (slika 5). Štete koje je u pojedinim slučajevima uzrokovala ta bakterija na luku bile su velike. Ukoliko se javi tijekom vegetacije, biljke venu. Na vrhovima lukovica, u razini tla javlja se vodenasta, meka trulež. Nadzemni dio biljke lako se odvaja od lukovice. Međutim, najveće štete javljaju se u skladištu. Izvana se teško uočava da se nešto događa i lukovice se mogu činiti zdravima. Kada se zaražena lukovica opipa, ona je meka. Na presjeku se uočava tamna, vodenasta trulež unutarnjih listova. Iznutra se lukovica raspada, a trulež je popraćena karakterističnim, vrlo neugodnim mirisom. Bolest je opasna jer se razvija nakon vađenja, a na nju ne djeluju kemijski fungicidi koji bi se mogli primijeniti tijekom vegetacije. Razvoju bolesti pogoduju visoke temperature u kasnim razdobljima vegetacije, obilno navodnjavanje ili kiše te nedovoljno sušenje vrhova lukovica prije skladištenja. Nakon što se pojavi, ne postoje praktični načini da se bolest zaustavi. Bakterijska meka trulež tipičan je primjer bolesti na čiju jaču pojavu očigledno utječu klimatske promjene, osjetljivi novi sortiment luka i suvremena tehnologija proizvodnje s jakom gnojidbom i navodnjavanjem.

Virusne bolesti luka danas uglavnom više ne predstavljaju problem kada se luk uzgaja iz certificiranog sjemena. U prošlosti, a danas još uvijek u amaterskom, vrtlarskom uzgoju iz lučica, virusne bolesti mogle su drastično smanjiti urode. Glavni razlozi bili su korištenje lučica iz vlastite proizvodnje kao sadnog materijala i čest uzgoj luka na istoj parceli. Za razliku od, primjerice, krumpira, tikvica ili rajčice, jake pojave virusnih bolesti u intenzivnoj proizvodnji luka uglavnom dugo nisu zabilježene. Ipak, potrebno je upozoriti na jedan virus koji se širi Europom i predstavlja rizik za proizvodnju luka. To je virus žute pjegavosti perunike (IYSV, Iris yellow spot virus). Virus uzrokuje bjeličaste eliptične pjege i lezije na listovima, a prenosi ga duhanov trips, Thrips tabaci. Duhanov trips sve je češći i brojniji štetnik luka, naročito u vrućim ljetima. Virus je utvrđen u Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Postoji mogućnost da je prisutan i u Hrvatskoj, no još nije uzrokovao veće štete i nije zapažen.

Zaštita luka od lisnih bolesti trebala bi se temeljiti na prognozi i praćenju uvjeta za njihov razvoj. Naravno, takvo praćenje samo po sebi ne može zamijeniti redovne preglede usjeva. Praćenje uvjeta za razvoj bolesti omogućuje učinkovitu i pravovremenu primjenu sredstava za zaštitu bilja. Izbor registriranih fungicida za zaštitu luka je relativno zadovoljavajući. Ključno ih je primjenjivati preventivno ili u ranim fazama zaraze, što naročito vrijedi za plamenjaču i stemfilijsku pjegavost. Kada se bolest „razmaše“, puno teže ju je zaustaviti i suzbiti. Osim za spomenute dvije lisne bolesti, primjena fungicida preporuča se i za sivu plijesan. Što se tiče bolesti iz tla, potrebno je poznavati povijest parcele. Kao i gotovo sve povrćarske kulture, luk u pravilu traži širok, višegodišnji plodored. Nasreću, velik broj današnjih novih hibrida ima dobru otpornost na najvažnije bolesti iz tla, ponajprije na fuzarijsko venuće. Oplemenjivanje i selekcija novih hibrida luka stalno napreduje. U posljednjih par godina veliki uspjesi postignuti su u oplemenjivanju luka na otpornost prema plamenjači, što će proizvođačima sigurno znatno olakšati i pojeftiniti zaštitu.

U novije vrijeme na tržištu se nudi i u praksi se koristi sve veći broj bioloških sredstava za zaštitu bilja. Biološka zaštita se ispituje i provjerava, no svakako ima mjesto u budućnosti zaštite luka od bolesti. Primjena „dobrih“ bakterija ili gljiva mogla bi naročito imati perspektivu u zaštiti od bolesti iz tla, bolesti lukovica u skladištu i bakterijskih bolesti luka. Iako o biološkoj zaštiti luka još uvijek ima malo praktičnih iskustava, proizvođačima luka se svakako može savjetovati da bez predrasuda isprobaju pojedina biološka sredstva, ocjene njihov učinak te ih po mogućnosti uvrste u program zaštite svojih usjeva.

dr. sc. Dario Ivić

Slika 3. Bijela trulež luka Slika 4. Fuzarijska trulež na bazi lukovice Slika 5. Bakterijska meka trulež lukovice