VIKEND ODREDIŠTA Đakovo

Još jedan od sunčanih dana bio je dovoljan povod za posjet Đakovu, gradu u srcu Slavonije. Jedan mali Bandit i nešto veća Yamaha lagano se koturaju prema tom biseru na istoku Hrvatske Strossmayerov grad Napisao i slikao: Damir Pritišanac grad ulazimo sa zapadne strane cestom koja nas dovodi gotovo do samog centra. Parkiramo kod pješačke zone, korza ispred crkve Svih svetih. Nekoć, na prijelazu 16. u 17. stoljeće, bila je to turska džamija, a tek je kasnije pretvorena u crkvu. Odavde ću vas nastojati provesti do najzanimljivijih vrednota ovog posebnog i lijepog grada. Brojna arheološka istraživanja potvrđuju život na širem području grada još u neolitiku, oko 5500 godina prije Krista, a on kroz dugu i burnu povijest traje sve do danas. U doba Rimljana ovdje je postojalo naselje Certissa. Ljepotom ovog kraja posebno je bio oduševljen rimski car Marko Aurelije, koji je ovdje 277. godine dao zasaditi vinograde. U raznim povijesnim periodima grad se spominje pod imenima Dyaco, Diaco i Dyacow, da bi se imenom Đakovo prvi puta spomenuo 1239. Godine, od kada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad i sjedište Đakovačko - Srijemske biskupije. Godine 1536. grad su zaposjeli Turci i vladali ovdje narednih 150 godina. Gradu su nadjenuli ime Jakova. U tom periodu srušene su sve katoličke crkve i na njihovom mjestu izgrađene su džamije. Nakon progona Turaka 1690. godine u grad se vraća biskup i od tada započinje izgradnja grada. Preko korza odlazimo do veličanstvene i nadaleko poznate katedrale, bazilike Svetog Petra izgrađene u neogotičko-romanskom stilu.Taj najistaknutiji spomenik i ponos grada Papa Ivan XXIII nazvao je najljepšom crkvom između Venecije i Carigrada. Njena izgradnja trajala je od 1866. - 1882. Godine, a za njeno podizanje najzaslužniji je biskup Josip Juraj Strossmayer. Četiri godine trajali su vanjski građevinski radovi, a dvanaest godina unutrašnje uređenje katedrale. Za izgradnju je utrošeno 7.000.000 komada opeke koja je pečena u Đakovu. Kamen je dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Katedrala ima 7 oltara, 43 freske, 31 kip, 132 reljefa i ogromne orgulje sa 73 registra, 3 manuala i 5.486 svirala. Zamišljam što bi sve na njima odsvirali Mike Oldefield, Tangerine Dreeam, Deep Purple ili Colosseum. Bože, oprosti mi na ovoj maštariji, nadam se da me zbog toga neće progoniti crkveni kler. U neposrednoj blizini katedrale nalazi se biskupski dvor, odnosno dvorac sagrađen u kasno baroknom stilu. Susretljivošću djelatnika dvora kročili smo u njegovo dvorište iz kojeg se pruža izvrstan pogled na katedralu. Ovdje se nalazi i skulptura pape Ivana Pavla II izrađena od drveta. U središtu je mali park čije središte krasi kip majke Božje. U prostorijama župnog dvora nalaze se dijecezanski muzej i uredi Đakovačke i Srijemske biskupije. Izlazimo ponovo na Strossmayerov trg pred spomenik poznatog biskupa i zaključujemo da je Đakovo u potpunosti njegov grad. Spomen muzej J.J.Strossmayera otvoren je 1991. godine. Iza katedrale nalazi se Strossmayerov perivoj. Tu je smještena pozornica na kojoj se svake godine održavaju poznati Đakovački vezovi. To je tradicionalna smotra folklora koja traje dva tjedna. Ujedno je to i praznik cijelog tog kraja, kada ulicama na kolima ukrašenim cvijećem prolaze brojne folklorne skupine, pleše se po gradskim trgovima, bira najljepša nošnja, održavaju razni koncerti i drugi zabavni programi. Od poznatih manifestacija u gradu mogu se još izdvojiti: Ivanjski krjesovi, Silvestarske noći, Đakovački bušari, smotra starogradskih plesova i pjesama itd. Odlazimo još jednom

do poznatog korza koje se proteže od katedrala do crkve Svih svetih. Korzo je svakodnevno okupljalište svih uzrasta, prepun je kafića i mjesta za izlaske, po čemu je Đakovo poznato.

Sljedeće što ćemo posjetiti je državna ergela Lipicanaca. Od nje nas dijeli par ulica koje motorima prelazimo za nekoliko minuta. Ergela u Đakovu osnovana je davne 1506. godine, što je svrstava u najstarije ergele u Europi te govori o dugoj tradiciji uzgoja konja na ovom području. Konji lipicanske pasmine na ergeli se počinju uzgajati početkom 18. st. Parkiramo se pred pastuharnom u ulici A. Šenoe gotovo u centru grada. Ovdje su smješteni pastusi koji prolaze dresuru i obuku za konjičke sportove, terapeutsko jahanje, vožnju dvoprega i četveroprega te školu jahanja. Zbog njene atraktivnosti pastuharnu godišnje obiđe više od 10.000 domaćih i stranih posjetitelja. Jedan od povijesno najpoznatijih posjeta je onaj iz 1972. godine, kada je ergelu na svoj izričiti zahtjev posjetila engleska kraljica Elizabeta II. Nju su kao dobru poznavateljicu ovih plemenitih životinja impresionirali đakovački lipicanci nastupom na otvorenju Olimpijskih igara. Prilikom posjeta Đakovu gradom se provezla slavnim četveropregom koji je vožen na otvorenju Olimpijskih igara. Takvo priznanje važna je potvrda tradiciji uzgoja konja u Đakovštini. Uz dopuštenje djelatnika poslikali smo dio pastuharne i njezine graciozne stanovnike. Drugi dio ergele nalazi se na lokaciji Ivandvor nedaleko Đakova. Odlučilo smo otići do tamo. Tih 6,5 km. od grada cesta vodi dijelom kroz šumu i prelazi nadvožnjakom preko Slavonike. Došavši do Ivandvora zaustavljamo se kod prvog korala i dalje nastavljamo pješice. Ovdašnje staje za konje i stanovi za radnike izgrađeni su još 1912. godine, a njihov izvorni oblik i vizure sačuvani su do danas. Sve to stopljeno sa zadivljujućim pejzažom i nadopunjeno smirujućom tišinom koja okružuje konje posjetiteljima Ivandvora nudi okrjepu duha i tijela. Ovdje je smješteno matično stado kobila s podmlatkom koji se tu othranjuje i odgaja do treće godine života, kada muška ždrijebad odlazi na obuku u pastuharnu u središtu Đakova. Konji lipicanci, te naše plemenite životinje, dobar glas o Đakovu i Ergeli pronijeli su od svjetskih natjecanja do kraljevskih dvorova. Obišli su Europu sve od Aachena, Munchena i Lucernea do Winsdora, a preko Budimpešte, Beča i Verone do slavnoga Rima. Veliki broj njih ponosno nosi titulu europskih šampiona. Dugo ih promatram - zrače inteligencijom, mirnoćom i dobrotom, djeluju gotovo terapeutski umirujuće. Iz tog sna me trgnuo moj prijatelj koji me upozorava da moramo prema kući jer se spušta sumrak, dani su kraći i hladniji. Valja reći još i to da je Đakovo grad poznatih, priznatih, kvalitetnih i vrhunskih vina. Kako sam spomenuo na početku ove priče, vinarstvo postoji još od doba rimskog cara Marka Aurelija, sve do danas, što znači više od 2.000 godina. Nizala su se stoljeća, dolazili i odlazili gospodari, a vina su uvijek ostajala i svojim kontinuitetom potvrđivala dobru i stalnu kvalitetu grožđa uzgajanog i ubiranog na poznatim vinogradarskim položajima Mandićevca i Trnave. Podrum i vinarija opremljeni su najsuvremenijom opremom za preradu grožđa i čuvanje vina. Godišnja proizvodnja je oko 2,5 milijuna litara vrhunskih vina koja nose znamen sorte i položaja s kojeg potječu. Mnogi od nas su uz ova pitka svježa i živa vina slavili, pjevali, ljubili i krali životu dio ovozemaljskog raja. Odlazimo Đakovačkom obilaznicom. Sumrak nas slijedi u stopu. U retrovizoru vidim dva tornja uzdignuta k nebu koja se vide sa svih strana svijeta jer Đakovo stoji na blagoj uzvisini. Jednom netko reče da simboliziraju dvije ruke ispružene k Bogu. Kako god bilo, fascinantno je i svakako vam predlažem Đakovo kao vikend odredište u kojem možete uživati svim svojim čulima. n