TEMA Tetovaže

>>>tema tetovaže Pod kožom

Tetovaže možda nisu izravno povezane s motociklima i motociklistima, ali osim što sve odlučnijim koracima ulaze u sve pore našeg društva, nerijetko ih se povezuje s bajkerima i subkulturom kojoj svi mi više ili manje pripadamo

piše: Marko Guzina

Ova tema će određenom broju naših čitatelja možda biti nezanimljiva, ali vjerujemo da će mnogi rado saznati više o tetovažama, koje su kroz posljednjih nekoliko desetljeća doživjele svojevrsnu renesansu. Danas sve više ljudi iz svih sfera društva svoje tijelo ukrašava tetovažama, a neke zanimljive statistike iz zapadnih zemalja ukazuju upravo na sve veću vjerojatnost da će kroz vrata salona za tetoviranje kročiti mlada žena. Dok i danas u nekim tradicionalnim sredinama tetovirane osobe nailaze na nerazumijevanje, a same tetovaže predstavljaju svojevrsan tabu, moramo znati da su tetovaže dio ljudske povijesti već tisućama godina, a većina predrasuda posljedica su nerazumijevanja ili puritanskih pogleda iz novije povijesti. Pogotovo sada, kada je postotak tetoviranih "običnih" ljudi u porastu, prava je prilika da kroz stjecanje znanja o tetovažama proširimo krug onih koji ih barem gledaju s razumijevanjem.

S obzirom da su tetoveže, baš kao i ljudi koji ih imaju ili ih tek žele, beskrajno različite, nadamo se da ćemo ovim člankom uspjeti dodirnuti sve bitne dijelove, upoznati vas s mogućnostima, ali i poučiti o ovoj umjetnosti. Zato, bez daljnjeg odugovlačenja krećemo na putovanje šarenim svijetom tetoviranja i tetovaža.

Povijest tetoviranja Tisućljeća tradicije

iako tek tijekom drugih modifikacija tijela posljednjeg desetljeća iz sfere tabua u širi krug tetovaže, napravljene radi ozdravljenja tetoviili dva možemo govoriti populacije, arheološki o prelasku tetovaža i nalazi govore o tome da tetovaže postoje već dugi, dugi niz godina. Upravo je mumija muškarca nazvanog "Oetzi" pronađena u tirolskim Alpama između današnje Austrije i italije najstari pronađeni primjerak na kom je moguće vidjeti tetovaže. Ovaj muškarac koji je živjeo u brončano doba, dakle prije približno 5.500 godina, na mumificiranoj koži nosi paralelne crte koje su identificirane kao medicinske ranog područja tijela. Na jugu Francuske su pak pronađeni ostaci pribora za koji se vjeruje da je služio za tetoviranje: posude SU služile kao spremnici pigmenta, a oštre igle od životinjskih kosti za bušenje kože. Ovim je nalazima starost procijenjena na približno 12.000 godina, s tim da figurice za koje se vjeruje da predstavljaju tetovirane likove, a nađene su na raznim lokacijama diljem svijeta, dosežu starost i do 32.000 godina. n

kožom

Motorističke tetovaže

Kako je ova tema namijenjena prvenstveno motociklistima, počnimo priču s motociklističkim tetovažama, koje nemaju posebno dugu povijest, ali je zato njihovo postojanje (kao i predrasude o njima) duboko urezano u društvenu svijest.

Urbane legende o tetoviranim bajkerima stare su gotovo koliko i motocikli, odnosno, njihova dostupnot širokoj publici. Možemo reći da je sve počelo nakon Prvog svjetskog rata, kada je znatan broj povratnika s bojišnica zbog raznih razloga odabrao motocikle kao sredstvo prijevoza, razbibrigu ili motiv za druženje s istomišljenicima. U ta su vremena tetovaže u zapadnim društvima bile smatrane nečim od čega "pristojan svijet" zazire, a najviše posla su imali saloni za tetoviranje u lukama i neposrednoj blizini vojarni, jer upravo se ta populacija najčešće opredjeljivala za ovakvo obilježavanje tijela. Mornari i vojnici su bili ti koji su tetoviranjem željeli na trajan način pokazati svoju hrabrost, pripadnost skupini, ljubav, bol ili nešto drugo, a upravo oni su bili ti koji su činili glavninu Što treba znati

prvih masovnih korisnika motocikala. Razvojačeni sudionici "Velikog rata" primali su mirovine koje su bile dostatne za kupovinu tadašnjih motocikala - ne kao luksuza, nego kao jeftinog prijevoznog sredstva, a kroz njihovo udruživanje su nastale i prve motociklističke skupine, kasnije i bande. Iz ovoga se nameće zaključak da su prve motociklističke tetovaže bile upravo vojničke i mornarske tetovaže, a njihovi vlasnici su zvanje promjenili u "motociklist", čime se i na tetovaže gledalo na drugi način.

Naravno da je tadašnje vrlo pristojno i pravilno društvo različito gledalo na mladiće koji su svoje tetovaže pokazivali svima dok su se vozili na motociklima, odnosno na one koji su ih sakrivali ispod bijelih košulja dok su s obiteljima prisustvovali nedjeljnoj misi. Iako su se jedni i drugi borili rame uz rame u rovovima Europe, nije trebalo puno da se motociklisti i tetovaže koje ponosno nose počnu gledati kroz negativnu prizmu.

Nastavimo li promatrati razvoj bajkerske scene, prvenstveno u SAD, ali i drugim zemljama zapada, formiranje snažnih moto klubova (MC), ali i

Birajte pažljivo

Sama izrada tetovaža danas nije neki educirani. Nadalje, jednako važno je korištenje kati koji ukazuju na kvalitetu tinte te dozvola za posebno kompliciran proces, ali smatramo da je važno ukazati na neke aspekte koji se u krajnjoj liniji odnose i na vašu vlastitu sigurnost.

Ljudska koža je ujedno i najveći naš organ, a kada to znamo, jasno je da nas svaki zahvat na koži izlaže raznim zaraznim bolestima i infekcijama. Zbog toga je iznimno važno da za tetoviranje odaberete registrirani salon za tetoviranje s dozvolom za rad, jer možemo pretpostaviti da su ljudi koji tamo rade primjereno svih mjera za sprječavanje prijenosa zaraznih bolesti, odnosno nastanak infekcije, a to znači korištenje sterilnih igala, sredstava za dezinfekciju, jednokratnih kirurških rukavica i sličnog. prije nego se odlučite za neki salon za tetoviranje, posjetite sve salone u blizini, provjerite stupanj čistoće čekaonice, toaleta te naravno prostora gdje se obavlja tetoviranje. Slobodno zatražite da vam pokažu opremu za steriliziranje (autoklav), igle u sterilnim pakiranjima, certifirad i slično. Kada ste se uvjerili da su ovi standardi zadovoljeni, pogledajte fotografije prijašnjih radova majstora o čijem radu razmišljate, jer je ipak tetovaža nešto što će vam ostati doživotno, pa je bitno da njome budete zadovoljni. Obratite pozornost na urednost linija, kvalitetu sjenčanja i ukupni dojam prijašnjih radova. Kao i kod odabira zaštitne kacige za motocikl, cijena bi trebala biti manji prioritet od sigurnosti odnosno zadovoljstva. n

njihovo profiliranje u udruge građana koje ne posluju uvijek s prave strane zakona, mijenjaju se i tetovaže. Iako je nezahvalno generalizirati, početkom druge polovice prošlog stoljeća motociklističke tetovaže i ljudi koji ih nose pomalo počinju stjecati lošu reputaciju. Ovo je prvenstveno zato što u spomenutim zapadnim zemljama nemali broj pripadnika motociklističkih klubova tog vremena zbog svojih grijeha iza sebe ima i određeni staž u odgojno-popravnim institucijama. Ova činjenica objašnjava tadašnji trend obogaćivanja motociklističkih tetovaža motivima i sadržajima preuzetih iz zatvora, odnosno subkultura unutar njih.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća možemo početi govoriti o spomenutoj renesansi tetoviranja, a time i o postupnom brisanju granica između tetovaža koje asociramo s pojedinim subkulturama. Naravno da i danas postoje određeni motivi koji nisu izašli iz okvira određenih skupina, ali za neke motive je tako i bolje.

Iako danas postoje motivi koje će motociklisti i oni koji se tako osjećaju odabrati prije nego neke druge, globalizacija znači da se granice u tom pogledu brišu, a pomalo blijede i tumačenja, odnosno korijeni pojedinih tetovaža.

Svijet je lopta šarena

Može se reći da su tetovaže – prije noge što su ušle u široku upotrebu - u novijoj povijesti "pripadale" raznim subkulturama i skupinama. I danas je to slučaj za pojedine oblike tetovaža, ali polako se gube originalna tumačenja pojedinih specifičnih motiva, a

tehnička strana

nešto što je pripadala određenoj kulturi ili zajednici sada je globalno.

Dok su tetovaže u povijesti imale ulogu ukrasa, statusnog simbola, dokaza hrabrosti, terapije za razne bolesti te mnogo čega drugog, danas se prvenstveno radi o ukrasima ili podsjetnicima na određeno razdoblje života osobe koja nosi tetovažu. Dok su, primjerice, u drevnom Japanu ili na pacifičkim otocima tetovaže nosili ratnici, danas se istim motivima ukrašavaju mladi i stari, žene i muškarci diljem svijeta. Na plemenskim tetovažama pogotovo možemo pratiti evoluciju, jer je iz tradicionalnih motiva nastala cijela kultura neo plemenskih tetovaža, stiliziranih i danas prisutnih u raznim grafičkim riješenjima, ne samo na koži tetoviranih osoba.

Izuzmemo li razne motive tetovaža iz novije povijesti, poput raznih vozila, logotipa, natpisa i sličnog, u današnje vrijeme nije rijetkost naići na na tetovaže koje potiču s prostora Europe, a to su često razni Keltski pleteri te slična tematika drevnih plemena.

S druge strane, neki oblici tetoviranja su s vremenom gotovo nestali, prvenstveno razni vjerski motivi koje povezujemo s kršćanstvom, Islamom ili židovskom religijom. Iako u Starom zavjetu jasno piše da je ovakvo označavanje zabranjeno, povijest ipak ukazuje na činjenicu da tetoviranje nije bilo strano upravo među spomenutim religijskim skupinama.

U svakom slučaju, dok je broj ljudi na svijetu mjerljiv, za različite tetovaže, njihova značenja te razloge tetoviranja možemo reći da ih je bezbroj. Drugim riječima, svatko će imati neki

Jednostavni principi

Sam mehanizam tetoviranja nije neka velika mudrost i ne zahtijeva majstora koji ih izrađuju, ali i odgovarajuću opremu. nebrojene i ovise o zahtjevima pojedine tetovaže, odnosno navikama majstora napredne tehnologije, jer su se ljudi tetovirali već prije tisuća i tisuća godina. S druge strane, današnje moderne i složene tetovaže, koje prije svega trebaju biti trajne i lijepe, iziskuju vještinu U svojoj tisućljetnoj povijesti tetovaže su izrađivane na razne načine, ali je ono osnovno uvijek bilo isto: stvoriti ranu na koži kroz koju se u kožu postavlja pigment. pigmenti, kao i alati koji su se nekada koristili, bili su sve ono što je bilo dostupno, pa su igle često bile načinjene od životinjskih kostiju ili kakvog velikog trnja biljaka. Danas je tehnologija tetoviranja - koliko god jednostavna - usavršena, pa omogućuje majstorima tetoviranja izradu pravih umjetničkih djela, a vlasnicima tetovaža relativno kratak proces s minimalnim neugodnostima. Oprema se u osnovi sastoji od "mašinice" koja pomoću elektromagnetnih zavojnica ili elektromotora s ekscentrom pokreće igle za tetoviranje. Najčešće se koristi napajanje čiji napon se može mijenjati od kojih 7 do 20 V, a struja je na 50 Hz. Same igle se dijele na okrugle za izradu linije i plosnate "četke" za ispunjavanje većih površina kože pigmentom. Jedna igla može biti načinjena od jedne ili čak 42 zasebne igle, a kombinacije u tom rasponu su tetoviranja. Tinte koje se koriste posebno su formuliranje. Crna tinta nastaje finim mljevenjem drvenog ugljena, dok druge boje dolaze iz različitih izvora, ali sve su formulirane tako da tetovaže budu trajne i jasnih boja. Naravno, u kvalitetnim salonima za tetoviranje koriste se tinte čije djelovanje na ljudsko zdravlje je provjereno, odnosno dokazano minimalno. Kada jednom raspolaže nabrojanom "tehnologijom", na majstoru tetoviranja je da zahvaljujući iskustvu uz najmanju traumu kože tintu postavi u srednji, stabilni sloj kože "dermis", kako bi tu ostala od tog trenutka na dalje. Ne treba zanemariti niti vlastitu ulogu u kvaliteti tetovaže: njega koju posvećujemo novoj tetovaži može utjecati na konačni rezultat. Svaka nova tetovaža je rana kojoj je potrebna njega, a u točne postupke njege će vas uputiti majstor koji je tetovažu i načinio. U svakom slučaju, briga i higijena su vrlo važne. Svježu tetovažu se ne smije grebati, trljati niti izložiti dodiru s mogućim izvorom zaraze odnosno infekcije, svoj razlog za tetoviranje i objašnjenje zašto je odabrao pojedini motiv.

Svatko ima svoje veselje

Poput brojnih drugih običaja i aktivnosti kojima se ljudi bave, tetoviranje je vrlo individualno i kao takvo ga treba i gledati. Stara mudrost kaže "živi i pusti druge da žive", a upravo tako valja gledati i na tetovaže, jer uvijek će biti onih kojima će se ova umjetnička djela na koži sviđati te onih koji ih neće odobravati. Ovdje smo prvenstveno govorili upravo o umjetničkim tetovažama koje mogu služiti na čast majstoru koji ih je izradio, ali i onome koji ih nosi, a ne govorimo o raznim improviziranim tetovažama kojih nije nedostajalo ni u našem dijelu svijeta.

U svakom slučaju, mlađi od 18 godina mogu se tetovirati samo u pratnji roditelja, a i tada savjesni majstori neće prihvatiti izradu većih tetovaža na jako izloženim mjestima. Mladim osobama možemo sugerirati

četiri tjedna valja izbjegavati solarij i sunčanje, a kojih 7 do 10 dana ju valja mazati mašću koju preporuči majstor tetoviranja. n

tetovaže naŠih Prostora Tetovirajmo hrvatsko

Nekima će ovo možda biti iznenađenje, ali tetovaže i na našim prostorima imaju priličnu tradiciju. Još bitnija od te činjenice je spoznaja da naša povijest obiluje mogućim motivima, pa nije potrebno odmah posezati za stranim zato što nam se čini atraktivnije ili bolje. Dok mnogi koji ih nose neće moći objasniti zašto su istetovirali svoje ime ispisano kineskim, arapskim ili nekim trećim pismom, možda bi bilo lakše objasniti odabir glagoljice kao medija za ispisivanje poruka. podjednako je pomalo zapostavljen i hrvatski pleter, a vjerujemo da će pregledavanje kakve knjige o povijesti naših naroda lako izroditi još zanimljivih i vrijednih motiva za tetovaže. n

promišljanje kada je riječ o motivu, a prvenstveno lokaciji tetovaža, jer je teško znati hoće li vam kasnije neka tetovaža smetati prilikom dobivanja posla ili u sličnoj situaciji. Kao i u ostalim prilikama kada odlučujemo o nečemu što će utjecati na ostatak naših života, dobro promišljanje neće biti na odmet, a daleko je ljepše živjeti s tetovažom koja vas veseli nego s onom koja predstavlja ograničenje u životu.

Danas više nije neobično da ljudi od karijera, liječnici, arhitekti i drugi cijenjeni članovi društva ispod po mjeri krojenih odjela sakrivaju vrhunske tetovaže koje pokrivaju znatan postotak njihove kože. Isto tako nije neobično da vrhunski menadžeri nakon što skinu odijela i lakirane cipele u slobodno vrijeme oblače kožne jakne i na motociklima provode vrijeme s istomišljenicima. Kako ovim ljudima - za koje vjerujemo da nisu tetovirani - poklanjamo povjerenje i prepuštamo im baratanje našim teško zarađenim novcem, projektiranje naših kuća ili čuvanje našeg zdravlja, nema razloga da im to uskratimo ukoliko spoznao da u njihovoj koži postoji pigment koji tamo nije od rođenja. Drugim riječima, ne treba se prepustiti stereotipu nabildanih tetoviranih negativaca koji prijete boljitku svijeta iz gotovo svakog drugog dugometražnog filma, već ljude cijeniti pojedinačno, prema tome kakvi su zaista, a ne prema tome koliko su "šareni". Prilikom nastanka ovog teksta od pomoći nam je bio Goran Crnjac - Crni (www. tattoo-crni.hr), kojemu se ovim putem zahvaljujemo. Zaključimo pozdravom svim ljubiteljima tetovaža i onima koji će to tek postati u nadi da vam je ovaj naš tek letimični pogled u svijet tetovaža bio zanimljiv i poučan. n

Uklanjanje tetovaža Ljubav boli

pod normalnim okolnostima kvalitetno bol. Kako nakon svog nastanka tetovaže postanapravljena tetovaža će trajati koliko i koža osobe koja ju nosi. Naravno, nesumnjivo je da će dok je tetovaža biti i onih koji će ih iz nekih svojih razloga poželjeti ukloniti. Za razliku od tetoviranja koje nije komplicirano, otklanjanje tetovaža zahtijeva više vremena, ali i bolju toleranciju za ju dijelom kože, nije ih posve lako otkloniti, a dvije su osnovne metode. prva metoda se koristi operativnim zahvatom kako bi se dio kože u kom su strani pigmenti otklonio, a ovisno o indikacijama mogu se primjenjivati različite tehnike dermoabrazije (kolokvijalno: brušenja) ili izrezivanja, što neminovno ostavlja ožiljke. Druga metoda se provodi pomoću medicinskih lasera koji razbijaju nakupine pigmenta i omogućuju tijelu da apsorbira pigment. Ovaj postupak zahtijeva više vremena, a u pravilu ne ostavlja ožiljke, iako još nisu razvijeni laseri čija valna duljina bi pogodovala uklanjanju svih boja tinte, što znači da se sve tetovaže ne mogu ukloniti u potpunosti. n