Su t PH/AA Pula i Nova Rača 90.Su t PH/AA Pula i Nova Rača

>>>sport Supermoto PH/AA Supermoto ponovno u usponu Utrkama u Puli i Novoj Rači uspješno je završen prvi dio ovogodišnje supermoto sezone. Organizacija je sa svakom utrkom na sve višoj razini, a obećava i sve veći broj vozača koji supermotu napokon vraćaju atraktivnost koju zaslužuje

Piše: Boris Metikoš Foto: Bernard ritosa

Samo par tjedana nakon što su u Poreču organizirali premijernu utrku ove sezone članovi MK Istra Poreč preuzimaju i organizaciju druge ovogodišnje supermoto utrke, koja se vozila u Puli, na jednoj od najatraktivnijih staza, karting stazi Green Garden. Naravno, za potrebe supermoto utrke asfaltni dio je bio dopunjen i zahtjevnim „zemljanim“ dijelom na kojem je bilo postavljeno i nekoliko tehnički vrlo složenih skokova. Vrijeme niti ovaj puta nije bilo naklonjeno organizatorima, obzirom da se ponovio gotovo identični scenarij kao i na prethodnoj utrci. Ovo ukratko znači da su slobodni treninzi u subotu voženi po prekrasnom sunčanom vremenu, dok su prvi neslužbeni treninzi u nedjelju započeli s kišom zbog koje se morao zatvoriti i najzanimljiviji, „prljavi“ dio. Iako je i dalje prijetila cijeli dan, kiša je ipak stala, tako da su odlukom žirija i glasanjem vozača kvalifikacije i obje utrke odvožene s „prljavim“ dijelom, što se na kraju pokazalo kao dobra odluka. Na žalost, zbog lošeg i prijetećeg vremena posjećenost utrke je bila prilično slaba. Za razliku od publike, vozači su se odazvali u dosta velikom broju.

Na startu klase „Open“, koja se bodovala i kao međunarodna pozivna utrka, našlo se tako ukupno 16 vozača koje su predvodili R. Mihelčić (113), Ž. Modić (222) i A. Mlakar (28), slovenski trojac koji zapažene rezultate postiže i na europskim natjecanjima. Najbrži hrvatski vozač bio je četveroplasirani D. Opet (46), o čijem sjajnom nastupu najbolje govori i ukupni redoslijed na kojem se pozicionirao ispred izvrsnog M. Medizze (19), inače „letećeg Talijana“ i dvostrukog pobjednika prve utrke u Poreču. U konkurenciji klase „Open“ prvenstva Hrvatske drugo mjesto pripalo je iz utrke u utrku sve boljem S. Matušiću (22), dok se za treće mjesto vodila borba između J. Rajkovića (20) i T. Kotarskog (76), iz koje je T. Kotarski zahvaljujući većem iskustvu i višegodišnjoj vozačkoj praksi na kraju ipak izašao kao pobjednik. U konkurenciji 10 vozača klase supermoto „Amater“ još jednom je slavio „stari lisac“ i veliki zaljubljenik u supermoto, ujedno i jedan od glavnih organizatora utrke, G. Bosanac (11) ispred D. Mudrinića (188) i klubskog kolege iz MK Istra Poreč, vrlo perspektivnog V. Beletića (78).

Iz Istarske županije supermoto karavana se za treću utrku preselila nadomak Bjelovaru, točnije reče-

Pula - Start Open AA

Pula - T. Saražin (77), D. Opet (46) Nova Rača - D. Opet (46), R. Mihelčić (113), L. Matušić (199)

Pula - R. Mihelčić (113), A. Mlakar (28)

no u Novu Raču, koja je ove godine bila domaćin 13. utrke bodovane za PH i AA, na svojoj jedinstvenoj stazi koja koja se vozi „oko crkve u kontra smjeru“. Na 750 m asfalta i oko 250 m „prljavog“ dijela s nekoliko skokova vožene su supermoto utrke klase „Open“ i klase „Amater“, kao i još veliki broj utrka drugih klasa, od kojih ćemo spomenuti oldtimere, skutere, Tomos kup te dirty-bike. Zahvaljujući lijepom vremenu i atraktivnosti gradskih utrka natjecanje je pratilo gotovo 3.500 gledatelja, što je zaista respektabilna brojka. Osvrnuti se moramo i na podmladak MCK Nova Rača, koji su marljivo pomagali u organizaciji utrke, kao i na nesebičnu sudačku pomoć članova MK Bjelovar. U konkurenciji 10 vozača klase supermoto „Open“ najbrži je bio D. Opet (46), koji je doslovno „letio“ ulicama Nove Rače superiorno pobjedivši u obje utrke ispred S. Matušića (22), A. Mlakara (28) i svog najvećeg rivala, R. Mihelčića (113). Inače, D. Opet je od organizatora dobio nagradu za fer-play, obzirom da je svom najljućem konkurentu R. Mihelčiću za drugu utrku ustupio svoj trening motocikl nakon što je Roku za vrijeme prve utrke doslovno eksplodirala mašina na njegovom natjecateljskom motociklu. Spomenuti moramo još i povratak te izvrsnu vožnju G. Gajića (4), nekadašnjek prvaka u supermotu i cestovnom motociklizmu, koji se nakon dugo vremena vratio u supermoto vozeći ovu utrku u Novoj Rači u čast svog tragično preminulog prijatelja Mihaela Gecega i završivši na vrlo dobrom 5. mjestu.

U klasi „Amater“ između 17 vozača, koji se svojim vozačkim umijećem sve više približavaju Open klasi, najbolje su se, naravno, snašli domaćini R. Sokolović (80) i M. Grosa (117), koji se svakodnevno služe ovim dosta skliskim prometnicama. Da im i ovakav teren nije stran pokazali su i vozači MK Istra Poreč, inače jedni od najbolje plasiranih u ukupnom poretku ove klase, trećeplasirani I. Vošten (77) te četvrtoplasirani G. Bosanac (11), iza kojih su s manjim zaostatkom završili D. Mudrinić, D. Rudan, J. Hrastić, D. Martinušić te drugi.

Nakon ovakvog početka sezone sa sigurnošću možemo reći da je supermoto na putu potpunog oporavka, a o tome svjedoči sve veći odaziv vozača kao i sve kvalitetnije utrke te sve veća profesionalnost organizatora.

Sljedeća utrka vozi se 22.06. na novoj stazi „Adrenalin parka“ u Osijeku, nakon čega slijedi ljetna stanka te najvjerojatnije još nekoliko utrka za PH. n

Nova Rača - L. Matušić (199), T. Kotarski (76) Nova Rača - J. Rajković

Srna je izlaskom na stazu prestrašila i sebe druge, ali je prekid utrke, srećom, bila jedina posljedica Rekreativne vožnje su bile dobro popunjene, posebno ona u subotu Piaggio Hrvatska nije izložio samo motocikle Aprilia nego i atraktivne hostese

Proglašenje pobjednika uvijek stvori gužvu Visoke štikle i grješne misli Nakon ovakvog pada, najbolje si je malo odmoriti u pijesku i razmisliti gdje je sve krenulo krivo Najmlađa posjetiteljica Motohappeninga

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ FOTO: MARKO GUZINA Zaustavi se, vjetre Četrdeset i prvo izdanje Motohappeninga nije bilo ni najmasovnije ni najzanimljivije u povijesti ovog događanja, ali se svejedno moglo doživjeti dosta toga. Subotu su obilježili vjetar, Aprilia Day i atraktivan stunt-show, a nedjelja je prošla u znaku novog rekorda, preplašene srne i bučnih oldtimera a pretpostaviti je da će jedno od prvih

Zpitanja koje će vam znalac postaviti nakon što se vratite s Grobnika biti kakvo je bilo vrijeme. Ne radi se tu o kurtoaziji ili pukom kraćenju vremebitno drugačiji - što ne znači nužno i lošiji - nego u ostatku zemlje. U posljednjem vikendu ionako prevrtljivog svibnja ta je neizvjesnost imala i dodatnu težinu, budući su različite vremenske prognoze ostavljamjere da je to ipak više smetalo pasivnim promatračima nego onima koji su izlazili na stazu. Podijeljeni u tri grupe, vozači su u prijepodnevnom dijelu programa mogli uživati u treninzima na stazi, na kojoj nije vladala gužva, ali je na, nego o stvarnoj znatiželji proizašloj iz poznavanja specifične mikroklime koja zna izbaciti različite ekstreme, ali i pružiti vremenski ugođaj le otvorenima gotovo sve mogućnosti osim sniježne vijavice. U tome treba tražiti dio objašnjenja za nešto slabiji posjet. Drugi dio tog objašnjenja nalazimo u ostvarenju onog dijela prognoze koji se odnosio na umjereno snažan vjetar, a treći je razlog financijsko nevrijeme, koje je već odavno prevršilo svaku mjeru i s Grobnika otpuhalo jedan dio onih koji bi, makar povremeno, znali posjetiti ovaj oronuli hram hrvatskog motosporta. Dakle, subota je bila vjetrovita, no samo do te isto tako u svakom trenutku bilo taman dovoljno popunjena da imate s kime odmjeriti snage. Nakon odlično popunjene rekreativne vožnje,

Marko Guzina, naoružan i opasan, odlazi na novu rundu fotografiranja

Ivan Senjak priča kako njegovoj Yamahi R6 smetaju tisućice Oko aparata za vodu se stalno stvarala gužva. Pitamo se zašto? I Velika Gorica ima svoj trkači tim Ljepotica na zvijeri

Nataša, Zoran i Vesna Grobničke tribine su savršeno uklopljene u prirodni okoliš Modno osviješten Luka Kajunić Nakon što je završio s poziranjem, Robert Jakopović je svojeg Dukea 690R provozao i po stazi

Zakleti Ducatisti: Tomislav Hršak, Željko Štimac, Danijel Čenan, Nenad Đurović i Tonči Sarjanović

S brda puca najbolji pogled Slavljenici subotnje utrke u klasi Serija 1000: Željko Pušćenik, Marijan Miškovič, Dubravko Dečman U klasi No Limit 600 u subotu su se najbolje snašli Lovorko Brajević, Marin Ivanov i Diego Sciarrillo

Tomislav Grigić isprobava BMW S 1000 RR Domagoj Krešo Lovrić i ZXR 750 R Loris Majcan i Derbi Senda Baja 125 SM Robert Jakopović na KTM-u Duke 690 R

u kojoj su posebno mjesto zauzeli vozači Aprilia motocikala, spojeni su termini dvije brže grupe, što je vozačima pružilo još više slobode u duljini trajanja treninga i biranju trenutka izlaza na stazu.

U istom je „Racing for fun“ duhu subotnja utrka, koja je prema programu trebala biti rezervirana samo za klase Serija i Proserija, obuhvatila i motocikle iz klase No Limit, zahvaljujući čemu se solidno popunila startna rešetka na čijem je čelu bio Marko Erceg, eksperimentirajući s dobro pripremljenom Aprilijom Tuono. Nakon što je za ravnim upravljačem nakeda svih 6 krugova uspravno pružao otpor, Erceg je ciljem prošao s manje od 4 sekunde zaostatka za Dariom Horvatom na Yamahi R1 i nešto više od 2 sekunde iza Marina Ivanova, koji s Yamahom R6 došao do očekivane pobjede u klasi No Limit 600. Njih su trojica bili svijet za sebe, dok su ostale pobjede po klasama odnijeli Emil Kotvica (BMW, Proserija 1000), Dejan Klopčić (Kawasaki, Proserija 600), Marijan Mišković (Honda, Serija 1000) i Miloš Vučić (Kawasaki, Serija 600).

Rekreativna vožnja je protekla u rekreativnom ritmu Fadil Sakiri ispred svojih prijatelja Salila Muhamedalija i Hanina Bujarija Dario Horvat

Proserija 1000: Benjamin Papež, Luka Kajunić i Emil Kotvica

No Limit 600: Alex Radman, Luca Tommasini i Diego Sciarrillo

Zdeslav Dumbović

Marko Erceg i Karim Babić predvode nedjeljnu utrku No Limit No Limit 1000: Karim Babić, Marko Erceg i Dario Horvat

Vrijeme za rekorde

Nakon prohladne groznice subotnje večeri nedjelja je osvanula bez vjetra, što su zloguki proroci odmah protumačili kao jasan znak da će uskoro početi kiša. Prognoza im se, srećom, nije ostvarila, umjesto toga se moglo uživati u ugodno toplom i sunčanom vremenu, što je rezultiralo i nešto većom gužvom na stazi, s izuzetkom tek nešto slabije posjećene rekreativne vožnje.

Nakon prijepodnevne i poslijepodnevne porcije treninga, koji su nakratko bili prekinuti tek eksplozijom motocikla u „rupi“ (što je izgledalo daleko dramatičnije nego što je uistinu bilo), došao je i red na trostruki natjecateljski program. Prva je na rasporedu bila utrka u kraljevskoj klasi No Limit, koja je impresionirala i brojem natjecatelja i njihovom kvalitetom. Svejedno, u klasi 1000 je Marko Erceg bio nedodirljiv i u posljednjem je krugu, bez obzira na to što je u zagrebačkom zavoju umalo bio katapultiran sa svojeg BMW-a S 1000 RR, oborio rekord Motohappeninga s vremenom 1:30.258. To je za slatkih 3 stotinke sekunde bolje od dosadašnjeg rekorda Motohappeninga u vlasništvu Alda Simonovića i odgovara prosječnoj brzini od 166,243 km/h. S 3,5 sekundi zaostatka za novim rekorderom ciljem je prošao Karim Babić, koji se također spustio ispod 1:31 na Hondi CBR 1000 RR, dok je treće mjesto sa skoro 13 sekundi zaostatka dograbio Dario Horvat na Yamahi R1.

U klasi No Limit 600 se spremao zanimljivi troboj između Luce Tommasinija i Alexa Radmana, obojice na Triumph Daytonama 675, te Marina Ivanova na Yamahi R6. Nažalost, u žaru borbe Ivanov je pao u drugom krugu, nakon čega je Marin Ivanov Marko Erceg

Diego Sciarrillo

Klasa Naked: Nenad Lerga, Drago Čepon i Murat Tairi

Classic Open: Darko Škibin, Emil Mokrovčak i Dejan Breznik

Zoran Salopek na Hondi VF 1000R Oldtimeri: Edin Šešić, Zoran Salopek, Girolamo Croce

Francesco Greggo na Bimoti DB4 Girolamo Croce i Ducati TT2 Darko Škibin na Hondi Emil Korpar i Norton 750

Tommasini dosta lako došao do pobjede sa zdravih 8 sekundi prednosti ispred Radmana, dok je pokal za treće mjesto Lovorku Brajeviću za 2 sekunde oteo Diego Sciarrillo, vozač Suzukija.

Sljedeća utrka u klasama Serija i Proserija nije ponudila toliki broj natjecatelja, ali zato jest donijela bizarni rasplet u režiji preplašene srne, koja se preskakanjem ograde uključila u utrku negdje u trojci, malo skratila krug nadvisivši barijere u izletnoj zoni i izravnim spuštanjem u rupu, a onda zavidnom brzinom nastavila prema zagrebačkom zavoju. Jasno, utrka je zbog toga bila prekinuta, ali su rezultatu ostali, pa su tako pobjede upisali Luka Kajunič (Honda, Proserija 1000), Ivan Ferjan (Yamaha, Proserija 600), Marijan Mišković (Honda, Serija 1000) i Matko Primož (Yamaha, Serija 600).

Poslastica za kraj

Treća utrka nije imala natjecateljski naboj one u klasi No Limit, ali je svejedno bila poslastica dana. Razlog treba tražiti u motociklima sa značkama Nortona, Triumpha, Moto Guzzija i Ducatija, koji su se u sklopu Oldtimer utrke ujedno natjecali i za Kup grada Zagreba. Za potpuno zadovoljstvo nedostajao je još samo jedan Triton, koji se nije pojavio na startu, no i ovako je bio užitak gledati bučne podsjetnike na prošla vremena, među kojima je većina jurila i brže nego što to njihovim godinama pristoji. Ukupno gledajući, pobjedu je odnio Zoran Salopek na rijetkoj Hondi VF 1000R ispred Emila Mokrovčaka na Suzukiju GSX 1100 EF, dok je među pravim oldtimerima najbrži bio Emil Korpar, koji je na svojem Nortonu 750 ostvario zavidno vrijeme kruga od 1:50.994.

Daleko naprijed, ali u ovoj utrci u drugom planu, svoj su tko zna koji po redu dvoboj vozili Janez Jeršin (Aprilia RSV 1000) i Drago Čepon (Aprilia Tuono V4), na puta ka pobjedama u klasama BOT i Naked. Drugo mjesto u klasi BOT je pripalo Zdravku Kogovšeku, također na Apriliji, dok je treći bio Francesco Greggo na egzotičnoj Bimoti DB4. U klasi Naked „srebro“ je pripalo Nenadu Lergi (Aprilia Tuono), a „bronca“ Muratu Tairiju na KTM-u Super Duke.

Kako to obično biva, uslijedila je još jedna podjela pehara najzaslužnijima, odnosno najbržima, a nakon toga je ostalo još samo brzopotezno pakiranje. U roku jedva nešto dužem od sat vremena Grobnik je ponovo opustio. Do nekog novog Motohappeninga. n

U jednom trenutku je na stazi bilo eksplozivno. Srećom, bez težih posljedica

Nikola Polić, direktor tvrtke Piaggio Hrvatska

Aprilia cup: Nenad Lerga, Mario Oreški i Luka Žudić

Zoran Pribanić Subota u znaku Aprilije Vjetar je malo pokvario ambiciozne planove i spriječio podizanje velikog šatora, no osim U sklopu Motohappeninga je održan i Aprilia Day, tijekom kojeg su rekreativci što nisu u potpunom komforu uživa- mogli besplatno kružiti stazom, a li u razgledavanju presjeka aktualne ponude tog proizvođača, vlasnici Aprilije ni u čemu drugom nisu bili natjecatelji osvojiti vrijedne nagrade u utrci Aprilia - Spyke - Vemar Cupa zakinuti. Aprilia Day, kojeg organizira Piaggio Hrvatska, aktivni je dio svog programa započeo rekreativnom vožnjom u kojoj vlasnici motocikala te marke nisu samo besplatno sudjelovali, nego su i slijedili putanje našeg proslavljenog natjecatelja Krešimira Erdeca, ujedno i vlasnika škole brze vožnje na Grobniku „99 Racing School“. Nakon polusatnog razgibavanja na stazi održana je i nagradna igra u kojoj je tečaj vožnje u spomenutoj školi vožnje osvojio Dragan Biškić.

Poslijepodne je došao red na Aprilia - Spyke - Vemar Cup, odnosno utrke u kojoj osim vozača Aprilije pravo nastupa imaju i vlasnici Spyke kaciga ili Vemar odijela. Sama utrka nije ponudila previše neizvjesnosti po pitanju pobjednika, budući je Matija Gorički odjurio daleko naprijed i s 9 sekundi prednosti dohvatio doista vrijednu nagradu u vidu Spyke kožnog odijela i Vemar Eclipse kacige. Zato je dosta tijesno bilo u borbi za drugo mjesto, g je je 18 stotinki sekunde presudilo da Ervin Vujica osvoji i Spyke rukavice i Vemar Eclipse kacigu, a trećeplasirani Manuel Matanović „samo“ kacigu. Među vozačima Aprilije prvi je ciljem prošao Janez Jeršin, dok su najbrži Hrvati u toj konkurenciji bili Mario Oreški na RSV4 Factory, Nenad Lerga na Tuonu i Luka Žudić, koji je bezobrazno jurio na supermotu SXV 450 i odvozio svoj najbrži krug u vremenu 1:42.963. Spomenuti trojac je također osvojio Vemar Eclipse kacige, a pobjednik Mario Oreški i tečaj vožnje u „99 Racing School“. Spomenimo i to da se tijekom cijelog vikenda mogla isprobati Aprilia Tuono V4 i to u vožnji na zadnjem kotaču. Naime, Krešimir Erdec je u „dvorištu“ svoje škole vožnje instalirao stroj na kojem ste mogli uživati u vožnji na stražnjem kotaču, a da se niste maknuli s mjesta. n

Ervin Vujica Ervin Vujica, Matija Gorički i Manuel Matanović Siniša Jovanovac trenira vožnju na zadnjem kotaču

Dimna zavjesa Svako zlo za neko dobro, pa je tako i subotnji vjetar olakšao gledanje stunt-showa rastjeravši dim spaljenih guma. Doduše, koliko je pomagao gledateljima, toliko je otežavao posao natjecateljima, iako se to u njihovim preciznim balansiranjima na prednjem ili stražnjem kotaču, s jednom ili dvije ruke u zraku i s nogama ispod ili iznad upravljača, rijetko kada moglo primijetiti

Nakon kratke pauze i podjele pehara onima koji su sudjelovali na kružnim utrkama, stazu su s prvim subotnjim sumrakom okupirali akrobati, koje od cijelog Grobnika zanima samo ciljna ravnina. O ukusima se ne raspravlja, ali teško nam je povjerovati da su tri natjecatelja u kategoriji skutera i četiri u kategoriji motocikala, svaki sa zavidnim asortimanom trikova i izvedbom u trajanju od tri do pet minuta, ikoga ostavili ravnodušnim.

U kategoriji skutera pobjedu je apsolutno zaslužio sada već iskusan Matija Podhraški. Iako je nakon zavidnog asortimana trikova svoj nastup završio s manjim padom i zaglavljenom ručicom gasa, zbog koje je njegova Yamaha Aerox poljubila zid, Matija je samo nekoliko minuta kasnije već visio na prednjem kotaču Kawasakija ZX-6R. Drugo mjesto među skuterašima osvojio je vrlo dobar Leo Ikić, također na Yamahi Aerox, dok je treći bio Ivan Cvrtila, koji je na Malagutiju pokazao kako ima dobar osjećaj za ovaj sport i da mu za potpuni dojam u ovom trenutku nedostaje još samo nešto bogatiji program.

Nakon skutera na scenu su stupili motocikli, tri Kawasakija ZX-6R i jedna Honda CBR 600 RR, koja je ujedno odnijela pobjedu, dakako, najviše zahvaljujući umijeću njezina vlasnika Jure Križmana. Iako je zaboravio izvesti pokoji trik, Križman nije

Jure Križman

ostavljao mjesta sumnji kako upravo on zaslužuje pobjedu, dok je s druge strane bilo iznimno teško presuditi u dvoboju za drugo mjesto, kojeg su se s također impresivnim programom pokušali domoći Matijaž Kočevar i Hrvoje Kostelac. Kao i obično, izuzetno je nezahvalno opisivati ono što je viđeno, čak i slike koje vrijede tisuće riječi čine nepravdu majstorstvu s kojom se ta sve a(tra)ktivnija scena opire zakonima gravitacije.

Na kraju su svi zajedno odradili još jedan zajednički nastup koji je završio sinkroniziranim paljenjem guma, što su, nakon što su u ruke primili pehare za svoju izvedbu, s veseljem i ponovili. Dakako, samo oni kojima je do tog trenutka od stražnje gume nešto i ostalo. n Matijaž Kocevar Leo Ikić

Hrvoje Kostelac

Ikić, Podhraški, Cvrtila, Kostelac, Kočevar i Križman Matija Podhraški