Moto GP

U Laguna Seci je Hayden produžio svoj ugovor s Ducatijem, što je osnažilo špekulacije kako će Rossi na kraju sezone samo mahnuti talijanskom proizvođaču

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Valentino Rossi ponovo je na vrhuncu slave. Ne zbog rezultata, oni su i dalje debelo ispod njegova renomea (iako mu se mora priznati konstantnost: u pravilu je deseti na kvalifikacijama pa se onda u utrci progura do petog ili šestog mjesta, ako ne padne), nego zbog otezanja s donošenjem konačne odluke. Za vrijeme utrke, dakle tih 45 minuta, u drugom je planu, ali prije i poslije toga sve bruji o tome gdje će se skrasiti Rossi. Hoće li, dakle, prihvatiti amoralnu ponudu Ducatija i produžiti vjernost za navodnih 17 milijuna, eura ili dolara, uopće nije važno, ili će se za bitno manju sumu vratiti u Yamahino jato? Crutchlow i Dovizioso nestrpljivo čekaju odluku, a nisu jedini.

U jednom se trenutku činilo sve tako jasnim. Spies je navodno trebao ostati u tvorničkoj Yamahi, što je bilo pomalo neočekivano, ali se činilo i dovoljno logičnim, a Rossi je promijenio svoju retoriku i počeo hvaliti Ducati, ali i Audi kao novog vlasnika. A zapravo se ispod stola pililo naopako. Spies je prvi povukao potez i s dosta gorčine objavio kako ne želi ili ne može nastaviti s Yamahom i otprilike iste sekunde pukla je vijest kako će na svom odlasku petom držati odškrinuta vrata za povratak Rossija. Račun bez krčmara? Možda. Ali ima smisla.

Može biti da se i dalje pililo naopako, ali barem dvije kasnije izjave idu u prilog takvom razvoju događaja. Kao prvo, Rossi je priznao da ostanak u Ducatiju nije jedina ozbiljna ponuda na stolu i da pritom istovarena hrpa novaca neće biti ključna za njegovu konačnu odluku. Kao drugo, Lorenzo je izjavio kako ne bi imao ništa protiv da mu Rossi ponovo postane timski kolega. A podsjetimo se, prije dvije godine je u Yamahinoj garaži između njih doslovno bio zid, nije bilo ni komunikacije, o dijeljenju informacija da i ne govorimo, i baš je Lorenzo ultimatumom „ili on ili ja“ uvelike pridonio tome da se Rossi izgura iz Yamahe. Zašto bi sada promijenio svoje mišljenje?

Možda je stvar u tome što je u posljednje dvije godine izgubio svaki respekt prema Rossiju pa ga se više ni ne smatra prijetnjom. A možda su stvari malo pragmatičnije od toga. Naime, i valjda je i njemu jasno da se Yamaha otpisivanjem Rossija odrekla i sponzora. Lorenzo nema tu marketinšku težinu, on čak ni kao svjetski prvak nije uspio privući mecene, pa možda računa na to da bi mu Rossi mogao osigurati plaću. Utoliko više što postoji mogućnost da se Rossi ne bi vratio praznih ruku, nego bi za sobom dovukao i Marlboro boje. Doduše, to je zasad samo misaona konstrukcija, ali i taj bi potez imao smisla. Uostalom, taj je jedini preostali duhanski sponzor, prije nego je Ducati ušao u MotoGP, imao dugotrajnu i uspješnu suradnju s Yamahom. Gledano iz njihove perspektive, jasno je da bi se s Yamahom ponovo vratili u prvi plan, dok će u braku s Ducatijem barem još neko vrijeme apstinirati od toga da im penjanje na podij pređe u naviku.

U prilog mogućeg Rossijevog povratka u Yamahu ide i priča s Haydenom. Iako je Amerikanac ove sezone na kvalifikacijama gotovo u pravilu - a na utrkama dosta često - bio brži od Rossija, u Ducatiju su ignorirali opciju o produženju vjernosti u njegovu ugovoru i omogućili mu da postane slobodan igrač. Bio

Stoner i Pedrosa ne daju Lorenzu da značajnije pobjegne Dok Lorenzo, Pedrosa i Stoner odlučuju u naslovu novog svjetskog prvaka, koplja se lome hoće li nekadašnji višestruki svjetski prvak mahnuti Ducatiju i vratiti se Yamahi. I hoće li, ako se vrati, Rossi donijeti i miraz Rossijevih 15 minuta

Optička varka. Igra svjetla i sjene sugerira kako Lorenzo leti na putu do naslova, no zapravo je na tom putu s oba kotača na zemlji

im je suvišan, u njihovim je planovima društvo Rossiju trebao činiti perspektivni Crutchlow. Može li onda biti slučajno što je Haydenu samo nekoliko dana nakon Spiesove objave o povlačenju ponuđen novi ugovor? Ostati bez obojice iskusnih vozača, koji su uz to aktivno sudjelovali u razvoju motocikla, ma kakav on bio, doista ne bi imalo smisla.

Rossijeva konačna odluka posebno će odjeknuti unutar zidova momčadi Tech 3 Yamaha, gdje napeti kao puške čekaju Dovizioso i Crutchlow. S obzirom da je njihov šef Herve Poncheral iz samo njemu dokučivih razloga za 2013. rezervirao Bradleya Smitha, vječitog i nikad realiziranog talenta, dobro znaju da za jednog od njih neće biti mjesta, no ionako im je ostanak u momčadi Tech 3 samo rezervna opcija. Obojica smatraju da na ime svojih ovogodišnjih vožnji imaju pravo napredovati u tvorničku momčad Yamahe i u tom je duhu Crutchlow odbio staviti svoj potpis na već gotovi ugovor s tvorničkom momčadi Ducatija.

No, vratimo se u realne sfere, tamo gdje caruju Lorenzo, Pedrosa i Stoner, koji su netom zagazili u drugi dio sezone, a još uvijek ih dijele samo 32 boda. Dovoljno su blizu da se nadamo uzbudljivoj jeseni, a u prilog možebitno napetom raspletu situacije ide i to što je svaki od njih na posljednje tri utrke odnio po jednu pobjedu. Ipak, realno gledajući, najbolji kreditni rejting ima Lorenzo, koji je dosad pobijedio na svakoj drugoj utrci, dakle pet puta, a u svim je ostalim prigodama bio drugi. Nevjerojatan niz. Jedina iznimka je utrka u Assenu, gdje ga

je ni krivog ni dužnog iz igre izbacio Bautista. I Pedrosa je konstantan, on samo jednom nije bio na podiju, a i onda je bio četvrti, no i Španjolac i dalje ne grize dovoljno da bi se mogao s rogatima bosti. Da, u Sachsenringu TrENuTAčNI se sjajno držao pod priPOrEdAk tiskom i zasluženo pobiMotoGP 1. Lorenzo Yamaha 205 (NAkON 10 uTrkA) jedio, ali ta se staza ionako smatra njegovim teri 2. Pedrosa Honda 182 torijem, a ne bi bilo ni 3. Stoner Honda 173 prvi put da mu pobje- 4. Dovizioso Yamaha 121 5. Crutchlow Yamaha 106 da u Njemačkoj bude 6. Bradl Honda 84 i jedina u sezoni. Zbog 7. Hayden Ducati 84 svega toga Stoner je ipak 8. Rossi Ducati 82 9. Bautista Honda 81 10. Spies Yamaha 66 veća prijetnja Lorenzu. Pad u Sachsenringu i MotoGP konstruktori kockanje s gumama u 1. Honda 2. Yamaha 3. Ducati 221 221 106 Mugellu doveli su ga u situaciju da mora dosta 4. ART (Aprilia) 48 nadoknaditi, no pobje 5. FTR Honda 16 da u Laguna Seci vratirao Bradleya Smitha, vječitog i nikad la ga je na pravi put. Možda se želi la ga je na pravi put. Možda se želi maknuti od svega, ali dovoljno je egoističan da učini sve kako bi karijeru završio kao svjetski prvak. Ne treba sumnjati da će i njegov nasljednik Marquez dati sve od sebe da u kraljevsku klasu uđe kao svjetski Moto2 prvak. Zasad je na sigurnom kursu, iako se ni on, baš kao ni Lorenzo, ne smije opustiti. Espargaro i Iannone su sa 34 boda zaostatka dovoljno blizu da uopće ne bi bili daleko, a ne treba zanemariti ni Luthija, iako je on po mnogočemu sličan Pedrosi. Za to vrijeme u Moto3 klasi ide sve po starom, što znači da Cortese i Vinales i dalje vode mrtvu trku i drugima ostavljaju samo TrENuTAčNI POrEdAk (NAkON 9 uTrkA) mrvice. Cortese je slavio u teškim uvjetima u Sachsenringu i preuMoto2 zeo vodstvo u ukupnom 1. Marquez Suter 163 2. P. Espargaro Kalex 129 3. Iannone Speed Up 129 poretku, no Vinales se vratio u igru pobjedom 4. Luthi Suter 123 Mugellu, a iako ih je 5. Redding Kalex 96 pritom dijelilo 7 stotin-Moto3 1. Cortese kTM 164 2. Vinales FTR Honda 155 ki, između njih se uspio progurati i Fenati. Kad 3. Salom Kalex KTM 104 je klasa u Moto3 u pita 4. Fenati FTR Honda 85 nju, da je bolje od toga - 5. Masbou Honda 75 ne bi valjalo. n Iannone i Espargaro su s razmakom od 9 stotinki završili kao prvi i drugi u Mugellu i tako odgrizli komadić Marquezove bodovne prednosti

Enigma zvana Elias

Da padnete s Marsa i pogledate MotoGP statistiku desetlje će unazad, mogli biste pomislili da je Toni Elias završio karijeru 2010., nakon čega se u prvenstvu pojavio neki sasvim drugi vozač, koji je pukom igrom slučaja s njim dijelio ime. Iako bi otisci prstiju govorili drugačije, donekle biste bili u pravu, jer ovaj Toni Elias nije onaj Toni Elias koji je 2006. godine sla vio na MotoGP utrci u Estorilu, a još manje onaj Toni Elias koji je 2010. godine bio svjet ski Moto2 prvak.

Toni Elias je bio vrlo dobar vozač u slabijim klasama, ali nikad nije bio materijal za svjet skog prvaka. Svejedno, 2005. godine napreduje u MotoGP, gdje je sljedećih 5 godina vozio Yamahu, Hondu i Ducati te je uz već spomenutu pobje du dva puta bio drugi i tri puta treći. Najbolja mu je bila 2009. Godina, kada je za upravljačem Gresini Honde završio kao 7. u ukupnom poretku, no bez obzira na to izgubio je svoje mjesto na MotoGP rešetki. Spas je prona šao u tada potpuno novoj Moto2 formuli, postavši 2010. prvi svjetski prvak u toj klasi, zbog čega je uz Ezpeletinu pomoć, a kako bi se naglasila važnost Moto2 katego rije vraćen u MotoGP, ovaj put u momčad LCR Honda.

I tu počinje taj drugi dio Eliasove karijere. Te 2011. završava kao tek 15. u ukupnom poretku, pravdajući se da svo jim stilom vožnje nika ko nije mogao zagrijati stražnju gumu. Nimalo iznenađujuće, Elias je 2012. ponovo degra diran u Moto2 klasu, a to što je na ime minu log rada završio u snaž noj Asparovoj momča di bio je dvostruki mač. Naime, njegovi više loši nego osrednji rezultati nisu bili u skladu s oče kivanjima momčadi, pa je tako nakon pada u utrci u Mugellu umjesto riječi utjehe dobio otkaz. Ne može se reći da baš nije zaslužio, iako se mora priznati da je Jorge Martinez lak na obara ču, pa je tako koji tje dan kasnije dao otkaz i Albertu Moncayou, kojeg će u klasi Moto3 naslije diti Jonas Folger.

No, jedva da je pro šao koji dan, a Elias je ponovo bio na konju. Barbera je slomio nogu na motokros treningu, a Elias se čini kao logič na zamjena to više što je već vozio za momčad Pramac Ducati. Nakon loših kvalifikacija utrku u Laguna Seci je neslav no završio padom, no nemojte još otpisati Eliasa. Za Moto3 kla su je prestar, no on je poput korova kojeg se ne možete riješiti i koji, kad se najmanje nada te, zna procvjetati. n

2005. godine napreduje u nego osrednji rezultati nisu bili u skladu s oče kivanjima momčadi, pa je tako nakon pada u utrci u Mugellu umjesto riječi utjehe dobio otkaz. Ne može se reći da baš nije zaslužio, iako se mora priznati da je Jorge

aTTack PErforMancE aTTack PErforMancE Na 110 posto

Kad daju sve od sebe, sportaši vole reći da ciklu izrađenom po CRT pravilima, koji se u nekoj su dali 110%. U MotoGP u je u igri 107%, no nit ko ne želi da se ta broj ka veže baš uz njego vo ime. Naime, na kva lifikacijama se uzme vri jeme najbržeg vozača i onda se poveća za 7% kako bi se dobila gornja granica. Ako ste sporiji od toga, niste dovoljno brzi da nastupite u utr ci, no ta se tolerancija pokazala dovoljno izdaš nom čak i u ovo vrije me sporih CRT motoci kala. Ipak, Steve Rapp u Laguna Seci sa svo jim motociklom Attack Perfomance nije uspio zadovoljiti niti taj kriteri ji. Na toj mu je kratkoj stazi nedostajalo pola sekunde do prolazne granice, 2 sekunde do sljedećeg najsporijeg i 6,3 sekunde do vreme na Lorenza.

Ako niste čuli za Attack Perfomance, niste krivi. Riječ je moto američkoj garaži razvi jao, pazite sad, puna 4 mjeseca prije nego se u isto vrijeme i na istoj sta zi našao s milijune dolara vrijednim tvorničkim pro totipovima. Neka digne ruku kome to ima smisla. Imajući sve to u vidu još su bili i brzi, a svoj novi pokušaj kvalificiranja najavili su za predstoje ću utrku u Indianpolisu. Ako ni tu ne uspiju, neka ne brinu, Dorna će ima ti samo dodatni razlog da se podigne granica na 110, ako treba i na 115%. Ili na 150%, kako bi se konačno dala šan sa i biciklistima. n